REPUBLIKA HRVATSKA

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb

Broj: 01-20-11-2002.

Zagreb, 3. prosinca 2002.

P O Z I V

_____________________________________________________________

Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 4. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati ponedjeljak, 9. prosinca 2002. na Visokom učilištu u Koprivnici.

Za sjednicu predlažem sljedeći

DNEVNI RED:

1. Verifikacija zapisnika 3. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 11. studenoga 2002. i izvanredne sjednice Fakultetskog vijeća, održane 18. studenoga 2002.

A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, NASTAVNA I SURADNIČKA ZVANJA

1. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, na Katedri za provincijalnu arheologiju u Odsjeku za arheologiju.

Pristupnica dr. sc. Mirjana Sanader ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 23

2. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, za predmet Prapovijesna arheologija I, na Katedri za prapovijesnu arheologiju u Odsjeku za arheologiju.

Pristupnica dr. sc. Tihomila Težak-Gregl ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 44

3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje antropologija na Katedri za antroplogiju, za predmet Metode istraživanja u antropologiji.

Pristupnica dr. sc. Nine Smolej Narančić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena o nastupnom predavanju). str. 57

4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija, na Katedri za opću etnologiju u Odsjeku za etnologiju.

Pristupnica dr. sc. Jelka Vince Pallua ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena o nastupnom predavanju). str. 67

5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, na Katedri za informatologiju u Odsjeku za informacijske

Pristupnik: dr. sc. Vladimir Mateljan ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 77

6. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet Hrvatska povijest u ranom novom vijeku, na Katedri za hrvatsku povijest u Odsjeku za povijest

Pristupnik dr. sc. Nenad Moačanin ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 97

7. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Predraga Markovića u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Katedri za umjetnost romanike i gotike Odsjeka za povijest umjetnosti

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl.89. stav.4. ZVU str. 109

8. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizulanih komunikacija na Katedri za umjetnost antike, kasne antike i ranog srednjeg vijeka na Odsjeku za povijest umjetnosti

Pristupnik dr.sc. Miljenko Jurković ispunjava uvjete čl.74. stav. 3 ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 112

9. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za psihometriju u Odsjeku za psihologiju

Pristupnica: dr. sc. Vesna Buško ispunjava uvjete iz čl. 74. stav. 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena o nastupnom predavanju). str. 132

B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA

10. Mišljenje za izbor dr. sc. Emilia Marina u naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, za predmet Provincijalna arheologija na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 138

11. Mišljenje za izbor dr. sc. Josipa Mesarića u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti za predmet Informatika na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 142

12. Mišljenje za izbor dr. sc. Mirne Willer u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, kolegij Bibliografska organizacija i kontrola, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 152

13. Mišljenje za izbor dr. sc. Josipa Vidaković u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana komunikologija, za predmet Poslovna komunikologija (10% radnog vremena) na Odsjeku za kulturu i turizam Filozofskog fakulteta u Zadru.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 159

14. Mišljenje za izbor dr.sc. Vitomira Grbavca u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno području društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana informacijski sistemi, za predmet Informatika, na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 173

15. Mišljenje za izbor dr. sc. Marka Stevanovića, izv.prof. i mr. sc. Snježane Pejović za izbor u nastavno zvanje profesora visoke škole za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Puli.

Pristupnici dr. sc. Marko Stevanović i mr. sc. Snježana Pejović ne ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 3. ZVU (negativna mišljenja Matičnog povjerenstva). str. 218

16. Mišljenje za izbor mr.sc. Enesa Quiena u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu

Pristupnik ispunjava uvjete čl.89. stav.2. ZVU. str. 242

17. Mišljenje za izbor dr. sc. Ingrid Brdar u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Osnove psihologijske statistike i Psihologija komuniciranja u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav. 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 244

18. Mišljenje za izbor dr. sc. Zorana Sušnja u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Psihologija rada u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav. 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 248

19. Mišljenje za izbor mr. sc. Mladena Mavra u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Zdravstvena psihologija, u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav. 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 253

20. Mišljenje za izbor mr. sc. Renate Miljević-Riđički i Maria Bogdanovića, prof. psih.u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Razvojna psihologija, u Odsjeku za izobrazbu odgojitelja predškolske djece na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu

Pristupnica mr. sc. Renata Miljević-Riđički ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a pristupnik Mario Bogdanović ne ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (negativno mišjenje Matičnog povjerenstva). str. 255

21. Mišljenje za izbor mr. spec. Vesne Dorotka, Mire Vuković, prof. psih., Maria Bogdanovića, prof. psih. i Sanje Novak, prof. psih. u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Zdravstvena psihologija na Odjelu zdravstvenih studija Veleučilišta u Splitu

Pristupnici: Vesna Dorota i Mira Vuković ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a Mario Bogdanović i Sanja Novak ne ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (negativno mišljenje Matičnog povjerenstva)

str. 258

22. Mišljenje za izbor mr. sc. Zorana Malenice i Berislava Žarnića u nastavno zvanje višeg predavača za područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Sociologija, na Pravnom fakultetu u Splitu

Pristupnici mr. sc. Zoran Malenica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 261

23. Mišljenje za izbor dr.sc. Petra Tepića u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Sociologija, na Pravnom fakultetu u Zagrebu

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 266

24. Mišljenje za izbor dr.sc. Denise Krbec za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Ekonomska sociologija, na Katedri za ekonomske teorije Fakulteta ekonomije i turizma «Dr. Mijo Mirković» u Puli

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 269

25. Mišljenje za izbor mr. sc. Alke Korin Lustig u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana informacijski sustavi i informatologija, na Građevinskom fakultetu u Rijeci

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 285

C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA

26. Izvještaj o radu Ive Polak, znanstvenog novaka u Odsjeku za anglistiku (projekt 130458 «Prisutnost Shakespearea u hrvatskoj kulturi: aspekti i značenje»). str. 289

27. Izvještaj o radu Maje Tančik, znanstvenog novaka u Odsjeku za anglistiku (projekt 130458 «Prisutnost Shakespearea u hrvatskoj kulturi: aspekti i značenje»). str. 290

28. Izvještaj o radu Mihaele Banek Zorica, znanstvene novakinje za akad. god. 2001/2002. u Odsjeku za informacijske znanosti. str. 291

29. Izvještaj o radu Ivice Peša, znanstvene novakinje u Odsjeku za talijanistiku (projekt "Hrvatsko-talijanski književni odnosi". str. 293

30. Izvještaj o radu Sanje Fulgosi, znanstvene novakinje u Zavodu za lingvistiku.

str. 294

31. Izvještaj o radu Krešimira Šojata, znanstvenog novaka u Zavodu za lingvistiku.

str. 295

32. Izvještaj o radu Ivane Simeon, znanstvene novakinje u Zavodu za lingvistiku.

str. 296

D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija

33. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Zrinke Buljević za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Opća tipologija rimskog staklenog posuđa u provinciji Dalmaciji, mentorica prof. dr. sc. Mirjana Sanader. str. 297

34. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ane Petravić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Slika o stranom i vlastitom u udžbenicima njemačkog jezika, mentorica dr. sc. Maja Häusler, izv. prof. str. 299

35. Prijedlog Odsjeka za komparativnu književnost za promjenu mentora za izradu doktorskog rada mr.sc. Darka Lukića pod naslovom Ratna trauma u dramskim tekstovima (Primjeri američke drame s temom vijetnamskoga rata i hrvatske drame s temom Domovinskog rata). Umjesto prof.dr.sc. Krešimira Nemeca mentor će biti prof.dr.sc. Boris Senker.

36. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Nikice Barića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Republika Srpska krajina 1990.-1991.-1995., mentor dr.sc. Zdenko Radelić, viši znan.suradnik. str. 305

37. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Castilie Manea-Grgin za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Društveni razvoj rumunjskih Hrvata-Karaševaca u 17. i 18. stoljeću, mentor dr.sc. Nenad Moačanin, izv.prof. str. 307

b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

38. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Krešimira Filipeca pod naslovom Naseljenost srednjovjekovne Slavonije prema arheološkim izvorima. (poseban prilog)

39. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Tvrtka Jakovine pod naslovom Utjecaj SAD-a na društveni i politički život Hrvatske (1949.-1955.). str. 310

40. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Krešimira Kufrina pod naslovom Socioekološka informiranost: pojam, mjerenje i povezanost sa stavovima i ponašanjem. str. 316

E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

41. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tatjane Paškvan – Čepić pod naslovom Engleski glagol Carry u sintagmatskim i paradigmatskim odnosima. str. 322

42. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Neli Brussi pod naslovom Obilježja ženskoga putopisnog diskursa u prvoj polovici 20. stoljeća (Freya Stark, Gertrude Bell i Alexandra David Neel). str. 326

43. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskoga rada Valerije Bilić pod naslovom Žanrovski sustav časopisa «Razlog». str. 329

44. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskoga rada Sergia Bracanovića pod naslovom «Insulate» Hrvatska nova lirika. str. 333

45. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskoga rada Ivane Žužul pod naslovom Ježićeva i Frangešova Povijest hrvatske književnosti u obzoru novoga historizma. str. 337

46. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Relje Seferovića pod naslovom Srednjovjekovni prevoditelji: naličje križarskih ratova. Ecclesia militans s posebnim obzirom na ulogu Hermana Dalmatinca i Ivana Stojkovića. str. 340

47. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Sanje Lazanin pod naslovom Slika drugoga i pismo o sebi. Josip Rabatta (1661.-1731.) o Hrvatskoj i sebi. str. 346

48. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Maje Ćuk-Djilas pod naslovom Komparativno ispitivanje kvalitete življenja i radnih vrijednosti adolescenata različitog intelektualnog statusa. str. 349

49. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu specijalističkog rada Renate Coha pod naslovom Strategije suočavanja s boravkom u bolnici kronično bolesne djece. str. 352

50. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Hasana Tijanovića pod naslovom Aspekti novijeg bosanskohercegovačkog putopisa - Poetika putopisa Zuke Džumhura. str. 356

51. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Krunoslava Nikodema pod naslovom Napredak, tehnička racionalnost i problem subjekta. str. 360

51.1. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ane Pažanin pod naslovom Utjecaj ratnih migracija na ukupno kretanje stanovništva Republike hrvatske u razdoblju od 1991. do 2001. godine. str. 366

F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 25. studenoga 2002. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta (od točke 52. do 98.)

52. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li Irena Zovko Dinković ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Negacija u engleskom i hrvatskom jeziku.

1. dr.sc. Damir Kalogjera, red.prof.

2. dr.sc. Marko Tadić, docent

3. dr.sc. Milan Mihaljević, viši znan. suradnik Instituta za hrvatski j. i knjiž.

53. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li Vladimir Sokol ispunio sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija povijest umjetnosti i može li se odobriti tema pod naslovom Sistematizacija, periodizacija i kronologija materijalne kulture - naušnica u Hrvatskoj u srednjem vijeku.

1. dr.sc. Željko Tomičić, znan. savjetnik Instituta za povijest umjetnosti

2. dr.sc. Igor Fisković, red.prof.

3. dr.sc. Miljenko Jurković, izv.prof.

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova

(znanstvenih i stručnih)

54. Tomislava Pejića pod naslovom Slavonstvo u Osijeku 1861.-1868., mentorica dr.sc. Iskra Iveljić, docent. str. 369

55. Tamare Alerić pod naslovom Frazeologija političkog govora, mentor dr.sc. Josip Silić, red.prof. i sumentor dr.sc. Damir Kalogjera, red.prof. u miru. str. 371

56. Magdalene Nigoević pod naslovom Romanski elementi u splitskom humorističkom časopisu "Berekin", mentorica prof.dr.sc. Ljerka Šimunković, Filozofski fakultet u Zadru. str. 373

57. Molba Adise Imamović za promjenu naslova teme "Sintaksička sredstva funkcionalnog raslojavanja administrativnog stila u engleskom i hrvatskom jeziku" u novi naslov Sintaksička sredstva funkcionalnog raslojavanja administrativnog stila u engleskom i bosanskom jeziku (mentor dr.sc. Damir Kalogjera, red.prof. u miru) i molba za odobrenje pisanja rada na bošnjačkom jeziku. str. 375

58. Snježane Banović pod naslovom Testiranje teorije o etnicitetu Philippea Poutignata i Jocelyne Streiff-Fenart na primjeru Petrinje, mentor prof.dr.sc. Vjeran Katunarić. str. 378

59. Martine Domines pod naslovom Odjeci J.J. Rousseaua u poeziji Williama Wordswortha, mentorica doc.dr.sc. Ljiljana Ina Gjurgjan. str. 380

60. Marija Bebića pod naslovom Provjera Beckova kognitivnog modela partnerskih odnosa, mentor doc. dr. sc. Željka Kamenov. str. 382

61. Sandre Blagec pod naslovom Ispitivanje percepcije osobina ličnosti glavnih aktera krize na području bivše Jugoslavije, mentor doc. dr. sc. Denis Bratko. str. 384

62. Ljiljane Bubnić pod naslovom Osobine ličnosti, stilovi suočavanja sa stresom i psihološka prilagodba adolescenata, mentor doc. dr. sc. Denis Bratko. str. 386

63. Irene Čorko pod naslovom Utjecaj nagrađivanja na kreativni učinak, mentor prof. dr. sc. Vladimir Kolesarić. str. 387

64. Dejana Dedića pod naslovom Ispitivanje mjera implicitne i eksplicitne kognicije kao prediktora ponašanja, mentor doc. dr. sc. Denis Bratko. str. 389

65. Ines Ivičić pod naslovom Sociostrukturalna obilježja grupa, socijalna identifikacija i individualna mobilnost: provjera postavki teorije socijalnog identiteta, mentor doc. dr. sc. Dinka Čorkalo. str. 391

66. Margarete Jelić pod naslovom Povjera postavki teorije socijalnog identiteta na etničkim grupama, mentor prof. dr. sc. Dean Ajduković. str. 393

67. Vedrane Josipović pod naslovom Nasilje među djecom u školi u kontekstu teorije uma, mentor prof. dr. sc. Predrag Zarevski. str. 395

68. Barbare Kalebić pod naslovom Osobine ličnosti i suočavanje sa stresom adolescenata, mentor prof. dr. sc. Lidija Arambašić. str. 397

69. Karin Kuljanić Vlašić pod naslovom Suočavanje s bolešću i kvaliteta života žena oboljelih od ginekoloških karcinoma, mentor doc. dr. sc. Ivanka Živčić-Bećirević.

str. 399

70. Anite Lauri Korajlija pod naslovom Povezanost perfekcionizma i atribucijskog stila s depresivnošću i anksioznošću, mentor doc. dr. sc. Nataša Jokić-Begić. str. 401

71. Vesne Marušić pod naslovom Temperament kao odrednica prosocijalnog ponašanja predškolske djece, mentor doc. dr. sc. Denis Bratko. str. 403

72. Sandre Milotti pod naslovom Validacija konstrukta emocionalne i socijalne usamljenosti, mentor doc. dr. sc. Željka Kamenov. str. 405

73. Sabine Morosini pod naslovom Nasilje među djecom, socijalna moć i učenje po modelu, mentor prof. dr. sc. Dean Ajduković. str. 407

74. Ive Prvčić pod naslovom Razlike u vidno-prostornim i konstrukcijskim funkcijama u djece i adolescenata, mentor prof. dr. sc. Meri Tadinac-Babić. str. 409

75. Zrinke Pukljak-Iričanin pod naslovom Psihosocijalne odrednice uporabe štetnih tvari u adolescenciji, mentor doc. dr. sc. Jasminka Despot-Lučanin. str. 411

76. Ine Reić pod naslovom Cerebralna lateralizacija i efikasnost izvođenja pokreta, mentor prof. dr. sc. Ilija Manenica. str. 413

77. Mihaele Rister pod naslovom Doprinos obilježja zlostavljanja, karakteristika djeteta te okolinskih uvjeta u objašnjavanju posljedica zlostavljanja djece, mentor doc. dr. sc. Dinka Čorkalo. str. 415

78. Marije Stamać Ožanić pod naslovom Osobine ličnosti, interesi i produktivnost znanstvenika, mentor doc. dr. sc. Denis Bratko. str. 417

79. Ane Stipković pod naslovom Osobine učenika, školski kontekst i obiteljske interakcije kao determinante straha od ispitivanja, mentor prof. dr. sc. Lidija Arambašić. str. 419

80. Sanje Tatalović pod naslovom Moždani val P300 i ličnost u vidnoj oddball paradigmi, mentor prof. dr. sc. Meri Tadinac Babić. str. 421

81. Mirele Vukšić pod naslovom Emocionalna inteligencija i uspješnost u poslovima različite razine složenosti, mentor prof. dr. sc. Predrag Zarevski. str. 423

82. Vesne Antičević pod naslovom Osobine ličnosti i socijalni aspekti života korisnika psihoaktivnih tvari, mentor doc. dr. Nataša Jokić-Begić. str. 425

83. Lovorke Brajković pod naslovom Zadovoljstvo životom u trećoj životnoj dobi, mentor doc. dr. Nataša Jokić-Begić. str. 427

84. Ilijane Jelušić pod naslovom Posttraumatski stresni poremećaj u sudionika Domovinskog rata i socijalna podrška, mentor prof. dr. sc. Zvonimir Knezović. str. 429

85. Gordane Kamenečki-Puclin pod naslovom Psihološki učinci stacionarne kardiološke rehabilitacije nakon srčanog infarkta, mentor doc.dr. Nataša Jokić-Begić. str. 431

86. Dubravke Kruhek-Leontić pod naslovom Učinci ambulantne rehabilitacije koronarnih bolesnika, mentor doc. dr. sc. Nataša Jokić-Begić. str. 433

87. Francisca Jose Leria Dulčića pod naslovom Emocionalna inteligencija i opći kognitivni status adolescenata, mentor prof. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić. str. 435

88. Silvije Mihaljević pod naslovom Somatizacija u djetinjstvu i adolescenciji: relacije s asertivnošću i kvalitetom obiteljske interakcije, mentor doc. dr. sc. Anita Vulić-Prtorić. str. 437

89. Kristine Pota pod naslovom Znanje i stav liječnika o priopćavanju terminalnih dijagnoza, mentor prof. dr. sc. Predrag Zarevski. str. 439

90. Bojane Smokvina pod naslovom Ratna trauma i složeni posttraumatski stresni poremećaj, mentor prof. dr. sc. Zvonimir Knezović. str. 441

91. Ide Šamanović pod naslovom Privrženosti, samopoštovanje i rizično spolno ponašanje adolescenata, mentor prof. dr. sc. Predrag Zarevski. str. 443

92. Lidije Šodić pod naslovom Poremećaj kognitivnih funkcija u oboljelih od multiple skleroze, mentor prof. dr. sc. Meri Tadinac Babić. str. 445

93. Vanje Vanjak-Medić pod naslovom Korelati stresa u trudnoći, mentor prof. dr. sc. Goranka Lugomer-Armano. str. 447

94. Ire Milišić pod naslovom Odnos ciljne orijentacije u učenju, strategija učenja i školskog postignuća, mentor prof. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović. str. 449

95. Tatjane Žižek pod naslovom Rješavanje problemskih matematičkih zadataka u funkciji predznanja i vrste zadataka, mentor prof. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić. str. 451

Nastavni predmeti

96. Prijedlog Vijeća poslijediplomskih studija psihologije da se dr. sc. Dean Ajduković, red. prof. imenuje voditeljem, a dr. sc. Dinka Čorkalo, doc., zamjenicom voditelja Poslijediplomskih studija psihologije, u ak.god. 2002./2003. i 2003./2004.

97. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog znanstvenog studija američki studiji da se dr.sc. Sonja Bašić, red.prof. u miru, imenuje voditeljicom studija, a dr.sc. Ognjen Čaldarović, red.prof. zamjenikom voditeljice studija, u ak.god. 2002./2003. i 2003./2004.

98. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskog studija sociologije za raspisivanje natječaja za upis na Poslijediplomski znanstveni studij sociologije (magistarski i doktorski studij), u akademskoj godini 2002./2003.

G. PRIZNAVANJE DIPLOMA

99. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Giulie Codacci stečene na Filozofskom fakultetu u Veneciji. str. 453

100. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Davora Munde stečene na Sveučilištu u Trstu. str. 454

101. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Mirele Strahinić stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. str. 455

102. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske i magistarske diplome Michaela Georgea Leubea stečenih na University of California i na Universitat Wien. str. 456

103. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Zorice Nikodić, stečene na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. str.458

104. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovjetnosti strane diplome Hajnalke Proszenyak, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Eötvös Loránd u Budimpešti. str. 459

105. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Janoša Andočija stečene na Filozofskom fakultetu eotvos Lorand u Budimpešti, Mađarska. str. 460

106. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome Sabine Florence Fabijanec stečene na Sveučilištu Paris I Pantheon-Sorbonne u Parizu. str. 462

107. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Ane Rogić, stečene na University of British Columbia, Kanada. str. 463

108. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti diplome Senadina Fadilpašića stečene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. str. 464

109. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Renate Blažok stečene na Sveučilištu Maria Curie-Sklodowska u Lublinu, Poljska. str. 465

110. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome Ane Dević stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Komenskog u Bratislavi, Slovačka.

str. 466

111. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Gonđe Đokić, stečene na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici.

str. 467

H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA

a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor

112. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje filologija, grana anglistika, za predmet Engleski jezik, na Fakultetu ekonomije i turizma u Puli.( Pristupnici: mr. sc. Moira Kostić – Bobanović, Branka Tanić, Mauro Dujmović, Danijela Bilić ).

1.mr. sc. Nataša Pavlović, viši lektor

2.mr. sc. Lovorka Zergollern Miletić, viši lektor

3.mr. sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor.

113. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za kolegije Teorija spoznaje, Bioetika i ženski studij na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci (Pristupnik: dr.sc. Snježana Prijić-Samaržija)

1. dr. sc. Nadežda Čačinovič, red.prof.

2. dr. sc. Lino Veljak, red.prof.

3. dr. sc. Mario Radovan, red.prof. (Filozofski fakultet u Rijeci).

114. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za kolegij Filozofija uma, na Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Rijeci (Pristupnik: dr.sc. Nenad Smokrović)

1. dr. sc. Lino Veljak, red.prof.

2. dr. sc. Goran Švob, izv.prof.

3. dr. sc. Mario Radovan, red.prof. Filozofski fakulteta u Rijeci.

115. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci (Pristupnik: dr.sc. Mladen Labus)

1. dr. sc. Gordana Škorić, docent

2. dr. sc. Nadežda Čačinovič, red.prof.

3. dr. sc. Nenad Smokrović, docent FF u Rijeci.

116. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, na Filozofskom fakultetu u Zadru (Pristupnik dr.sc. Vinko Srhoj)

1. dr.sc. Ivan Šimat, docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu

2. dr.sc. Jasna Galjer, docent

2. dr.sc. Zvonko Maković, docent.

117. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje jezikoslovlje za predmet francuski jezik, na Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu (Pristupnica: Irina Devčić)

1. dr. sc. Yvonne Vrhovac, red.prof.

2. mr. sc. Darja Damić-Bohač, viši lektor

3. dr. sc. Vjekoslav Čosić, red.prof. (Filozofski fakultet, Zadar).

118. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmete Sociologija rada i Sociologija organizacije na Građevinskom fakultetu u Zagrebu (Predloženik: mr.sc. Slavko Belić)

1. dr. sc. Branka Galić, doc.

2. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

3. dr. sc. Stjepan Haladin, red. prof. (Građevinski fakultet u Zagrebu).

119. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Sociologija na Ekonomskom fakultetu uz Osijeku (Predloženik: doc. dr. Antun Šundalić)

1. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

2. dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.

3. dr. sc. Aleksandar Štulhofer, izv. prof.

120. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika ili više za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar (Predloženik: dr. sc. Benjamin Perasović)

1. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

2. dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.

3. dr. sc. Ivan Rogić, red. prof. (Arhitektonski fakultet u Zagrebu).

121. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, predmet Sociologija na Šumarskom fakultetu u Zagrebu (Predloženica: dr. sc. Anđelka Šajković)

1. dr. sc. Davorka Matić, doc.

2. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

3. dr. sc. Vencl Vondra, izv. prof. (Šumarski fakultet u Zagrebu).

122. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika ili više za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar

(Predloženica: dr. sc. Anka Mišetić)

1. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

2. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

3. dr. sc. Ivan Rogić, red. prof. (Arhitektonski fakultet u Zagrebu).

b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme

123. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Tomislava Šeparovića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Optjecaj novca u sjevernoj Dalmaciji od 5. stoljeća prije Krista do 1102. godine

1. dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.

2. dr. sc. Marina Milićević-Bradač, izv. prof.

3. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru

124. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Michaela G. Leubea za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Kultura i evolucija - Britanska socijalna antropologija, američka kulturalna antropologija i bečki Kulturkreislehre na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće

1. dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.

2. dr. sc. Tomo Vinšćak, docent

3. dr. sc. Pavao Rudan, nasl. red. prof.

125. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Srećka Ljubanovića za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Zagrebačko vinogradarstvo od 12. do 16. stoljeća

1. dr.sc. Filip Potrebica, red.prof.

2. dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.

3. dr.sc. Borislav Grgin, docent.

126. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Oksane Timko-Đitko za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Glagolske kategorije u ukrajinskom i hrvatskom jeziku

1. dr. sc. Milenko Popović, red. prof.

2. dr. sc. Željka Fink-Arsovski, izv. prof.

3. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

127. Prijedlog stručnog povjerenstva za ocjenu i obranu doktorskog rada mr. sc. Ane Kandare pod naslovom Sklonost doživljaju srama i krivnje u interpersonalnim odnosima i motivaciji

1. dr. sc. Zvonimir Knezović, izv. prof.

2. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

3. dr. sc. Majda Rijavec, izv. prof. (Učiteljska akademija u Zagrebu).

d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog rada

128. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Eneje Berković – Borovina pod naslovom Uloga institucije u transformaciji grada – Primjer Američkog koledža za management i tehnologiju (ACMT) u Dubrovniku

1. dr. sc. Sonja Bašić, red. prof. u miru

2. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

3. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

129. Prijedlog za promjenu stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Melanije Marušić pod naslovom Percepcija prostora i vremena u romanima Aleksandrijski kvartet L. Durrella i Sotonski stihovi S. Rushdiea (umjesto dr. sc. Mateja Mužine koji je otišao u mirovinu imenuje se dr. sc, Ivo Vidan, red. prof. u miru)

1. dr. sc. Tatjana Jukić Gregurić, docent

2. dr. sc. Ivo Vidan, red. prof. u miru

3. dr. sc. Sonia Bićanić, red. prof. u miru.

130. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ljubice Perinić pod naslovom Vojnički kultovi na području Hrvatske (rimske provincije Dalmacije i južne Panonije)

1. dr. sc. Marin Zaninović, red.prof. u miru

2. dr. sc. Mirjana Sanader, red.prof.

3. dr. sc. Branka Migotti, znanstv. savjetnik (HAZU)

131. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Sande Lucije Udier pod naslovom Književni jezik i jezik književnosti na predlošku romana Kurlani Mirka Božića

1. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

2. dr. sc. Josip Silić, red. prof.

3. dr. sc. Ljiljana Marks, Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.

132. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Helene Delaš pod naslovom Silazni naglasci na nepočetnim slogovima riječi

1. dr. sc. Josip Silić, red. prof.

2. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

3. dr. sc. Ivan Zoričić, Filozofski fakultet u Puli.

133. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marine Gantar pod naslovom Usporedba romana Umberta Eca i Nedjeljka Fabria

1. dr. sc. Stanislav Marijanović, red.prof. (Pedagoški fakultet u Osijeku)

2. dr. sc. Ante Stamać, red. prof.

3. dr. sc. Krešimir Bagić, doc.

134. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivice Lučića pod naslovom Sigurnosno obavještajni sustavi u Bosni i Hercegovini 1980.-1992.

1. dr.sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv.prof.

2. dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof.

3. dr.sc. Zdenko Radelić, viši znan.suradnik, Hrvatski institut za povijest.

135. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marka Kovačića pod naslovom Grecizmi u suvremenom hrvatskom jeziku.

1. dr.sc. Mate Križman, red.prof.

2. dr.sc. Ranko Matasović, izv.prof.

3. dr.sc. Alemko Gluhak, znanstveni savjetnik, Institut za hrvatski jezik u Zagrebu

I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

136.Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti polje jezikoslovlje, grana anglistika na Katedri za skandinavistiku za norveški jezik u Odsjeku za anglistiku

1. dr. sc. Dora Maček, red. prof.

2. dr.sc. Goranka Antunović, docent

3. dr. sc. Mirjana Vilke, red.prof. (u miru).

137. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, na Katedri za informatologiju u Odsjeku za informacijske znanosti

1. dr. sc. Vladimir Mateljan, doc

2. dr.sc. Slavko Tkalac, red. prof

3. dr. sc. Alfred Žepić, red. prof. na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.

138. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Marine Protrka u istraživačko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti na Katedri za noviju hrvatsku književnost u Odsjeku za kroatistiku

1. dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

2. dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof.

3. dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.

139. Raspis natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, na Katedri za didaktiku u Odsjeku za pedagogiju

1. dr.sc. Vlatko Previšić, red.prof.

2. dr.sc. Ana Sekulić-Majurec, red.prof.

3. dr.sc. Neven Hrvatić, doc.

140. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za razvojnu psihologiju u Odsjeku za psihologiju

1. dr. sc. Goranka Lugomer-Armano, izv. prof.

2. dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.

3. dr. sc. Katica Lacković-Grgin, red. prof. (Filozofski fakultet u Zadru).

141. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika na Katedri za ruski jezik Odsjeka za slavenske jezike i književnosti

1. dr. sc. Milenko Popović, red. prof.

2. dr. sc. Živa Benčić-Primc, red. prof.

3. dr. sc. Karoly Gadany, red. prof. (Filozofski fakultet, Mađarska).

142. Raspis natječaja i imenovanje povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Katedri za metodologiju pri Odsjeku za sociologiju

1. dr. sc. Benjamin Čulig, izv. prof.

2. dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.

3. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

143. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, u Centru za strane jezike

1. Marija Andraka, viši predavač ( Učiteljska akademija Zagreb)

2. Inja Skender, lektor

3. dr.sc. Alka Krvavac, viši predavač.

144. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, u Centru za strane jezike

1. mr.sc. Alexander Hoyt, viši lektor

2.dr.sc. Alka Krvavac, viši predavač

3. Marija Andraka, viši predavač ( Učiteljska akademija Zagreb).

145. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, u Centru za strane jezike

1. dr.sc. Vlado Pandžić, red. prof.

2. mr.sc. Stjepan Maričić, viši lektor

3. mr.sc. Katarina Ivić Doolan, viši predavač ( Ekonomski fakultet Zagreb).

146. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana romanistika za talijanski jezik, u Centru za strane jezike

1. mr.sc. Iva Grgić, viši lektor

2. Renata Hace Citra, lektor

3. Marija Andraka, viši predavač ( Učiteljska akademija Zagreb).

J. NASTAVNI PREDMETI

147. Rasprava o razredbenom ispitu i upisnih kvota.

148. Molba Nikice Gilića, mlađeg asistenta u Odsjeku za komparativnu književnost za produženje vremena na koje je izabran u zvanje mlađeg asistenta.

149. Molba Odsjeka za povijest umjetnosti da se dr.sc. Jadranki Damjanov, red.prof. u mirovini odobri mentorstvo za diplomske radnje preuzete do umirovljenja i održavanje preostalih ispita iz izbornih kolegija.

Održavanje nastave

150. Prijedlog Centra za strane jezike za odobrenje održavanja nastave iz stranih jezika struke za studente Filozofskog fakulteta u Zagrebu sljedećim stručnim suradnicima:

Arielli Fabrio, prof., Ingeborg Bekl Žutić, prof., Ines Jelovčić, prof., Beatrice Mićunović, prof., Vesni Mirosavljević, prof., Mirjani Šnjarić, prof.

Gostovanja

151. Molba Odsjeka za germanistiku za odobrenje gostovanja prof. dr. sc. Marije Dobrenov-Major sa Sveučilišta Griffith, Brisbaine, Australija, Faculty of Education, radi predavanja na temu "Hermeneutski model u nastavi stranih jezika" i razgovora o sustavu obrazovanja nastavnika stranih jezika u Australiji, 22.11.2002.

152. Gostovanje prof. dr. Reinharda Lauera, Sveučilište u Göttingenu na Odsjeku za kroatistiku, Odsjeku za slavistiku i Odsjeku za germanistiku u svibnju 2003. godine. Teme njegovih predavanja i seminara jesu:

1) hrvatsko-njemačkim i njemačko-hrvatskim književnim i kulturnim odnosima (2 sata predavanja);

2) Romani N. Fabria, (2 sata seminara);

3) Analize prijevoda lirike (radionica, 4 sata).

Gostovanje prof. R. Lauera odvija se u okviru fondacije DAAD-a.

153. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se prof. dr. Brattu McMichaelu, koji radi na pedijatriji Opće bolnice Osijek, 14. 12. 2002. god. odobri održavanje predavanja studentima psihologije u okviru kolegija Zdravstvena psihologija

Mentori

154. Prijedlog Odsjeka za fonetiku da se imenuju mentori za praksu studenata fonetike u ak. godine 2002./2003. str. 468

155. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti da se za akad. god. 2002/2003. imenuju sljedeći nastavnici za mentore iz predmeta Metodika informacijskog odgoja i obrazovanja:

- prof. Ruža Jozić, Srednja škola Sesvete

- prof. Gordana Pajić, OŠ Ivan Mertz

- prof. Vesna Krnjić, KGZ

- prof. Tatjana Nebesny, KGZ

- mr. Marinka Perišić, KGZ

- mr. Branka Kesegić, HDA

155.1. Prijedlog Odsjeka za talijanistiku da se za akad. god. 2002/2003. imenuju mentori za Metodiku talijanskog jezika:

- Dubravka Novak, OŠ Antuna Gustava Matoša

- Blaženka Jugec, OŠ Augusta Šenoe

- Mirjana Marković-Marinković, OŠ Vladimira Nazora

- Gordana Lukačić, Hotelijersko-ugostiteljska škola

Jezična gimnazija

- Božena Vorkapić

- Davorka Franić

- Marina Mikac, Klasična gimnazija

«Svjetski jezici»

- Deborah Ciglenečki

- Marija Uzun

- Željka Dermit, Škola talijanskog jezika «Benvenuti»

Škola za strane jezike «SOVA»

- Nina Karković,

- Milvija Marić-Kos

- Anamarija Lučev

- Snježana Buić

- Dubravka Dubravec-Labaš

- Marina Ladika

- Mirna Gudlin

Centar za strane jezike Vodnikova 12

- Dubravka Brunović,

- Sandra Kostanarović

- Helija Stiegler

- Silva Zlatar-Kero

- Gordana Remussini

156. Prijedlog Odsjeku za kroatistiku da se Srećka Škare (I. gimnazija, Av. Dubrovnik 36, Novi Zagreb) imenuje za mentora Metodike nastave hrvatskog jezika, za ak. god. 2002/2003.

157. Prijedlog Odsjeka za povijest da se Frane Sabalić (O.Š. I. Kršnjavog) imenuje za mentora Metodike nastave povijesti, za akademsku godinu 2002/2003.

158. Prijedlog Odsjeka za romanistiku da se za akad.god. 2002/03. izaberu mentori za francuski jezik. str. 470

Vanjski suradnici

159. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku za angažiranje vanjske suradnice mr. sc. Nives Opačić, više lektorice (u mirovini od 30. 12. 2002.) za izvođenje jezičnih vježbi (12 sati tjedno vježbi, 4 sata tjedno konsultacija i ispiti) na Katedri za hrvatski standardni jezik, na Odsjeku za kroatistiku u ak. god. 2002/2003. (od 1. siječnja 2003).

160. Prijedlog Odsjeka za fonetiku za angažiranje vanjskog suradnika mr.sc. Višnje Modrić za izvođenje Govornih vježbi I, 1 sat tjedno (2 skupine), u zimskom semestru ak. godine 2002./2003. zbog dužeg bolovanja doc.dr.sc. Ivana Ivasa.

Demonstratori

161. Molba Odsjeka za informacijske znanosti da se potvrde demonstratori za rad u knjižnici Odsjeka za informacijske znanosti za akademsku godinu 2002/2003: Martina Stepić, Anita Ćopić i Kristina Tarnik.

162. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku za izbor demonstratora za ak. god. 2002/2003.

- Mane Galović, Katedra za hrvatski standardni jezik

- Ines Šafarić, Katedra za hrvatski standardni jezik

163. Prijedlog Odsjeka za sociologiju za izbor novih demonstratora:

1.Umjesto Branke Kuridže – Martin Požar ( rad u nastavi Obrada i analiza podataka)

2.Umjesto Marine Marić – Jasmina Džanović (rad u Odsjeku za sociologiju).

163.1. Prijedlog Odsjeka za talijanistiku za izbor demonstratora za akad.god. 2002/2003: Karla Kiš, Danijela Banović, Maja Palac, Tanja Miličević, Vinko Kovačić, Nada Župavnović, Jelena Jurišić, Lucija Radak.

Održavanje nastave izvan Fakulteta

164. Molba Pedagoškog fakulteta u Osijeku za odobrenje održavanja seminara Evelini Rudan-Kapec, znanstvenoj novakinji, za predmet Hrvatska usmena književnost (90 sati seminara), u akad. god. 2002/2003.

165.Molba Centra za strane jezike za odobrenje održavanja nastave iz stranih jezika struke za:

- mr. sc. Veri Arbanas na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu

- mr. sc. Vivijani Radman na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu

- mr. sc. Jagoda Večerina na Agronomskom fakultetu u Zagrebu

- Jnes Jelovčić, prof., na Agronomskom fakultetu u Zagrebu

- Vesna Mirosavljević, prof., na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu

- Beatrice Mićunović, prof., na Likovnoj akademiji u Zagrebu i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu

- Ingeborg Bekl Žutić, prof., na Edukacijskom rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu

- Mirjana Šnjarić, prof., na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu

- Azra Plićanić Mesić, prof., na Agronomskom fakultetu u Zagrebu

K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE

166. Molba Davida Šporera, mlađeg asistenta u Odsjeku za komparativnu književnost, za produljenje plaćenog dopusta 1. - 31.12.2002. radi korištenja stipendije Vlade Republike Francuska.

167. Molba prof. dr. sc. Ekrema Čauševića za odobrenje plaćenog dopusta od 13. do 15. siječnja 2003. radi puta na Sveučilište u Sarajevo gdje sudjeluje u obrani magistarske radnje kao član povjerenstva, te od 10. do 20. veljače 2003. radi puta u München i Frankfurt radi studijskog boravka u sklopu istraživačkoga projekta "Turski i hrvatski jezik u kontaktu i kontrastiranju"

168. Molba mr.sc. Zrinke Blažević za odobrenje plaćenog dopusta u razdoblju od 1. veljače do 8 lipnja 2003. zbog znanstvenog usavršavanja na School of Slavonic and East European Studies, University College London.

169. Molba dr. sc. Drage Roksandića za odobrenje plaćenog dopusta u razdoblju od 9. do 22. prosinca 2002. radi odlaska u Pariz na istraživanje u arhivima i knjižnicama.

_____________________

170. Evidencija nastavnika koji održavaju nastavu izvan Fakulteta u akad. god. 2002/2003. str. 471

171.Obavijesti dekana i prodekana

172. Razno.

173. Postavljanje pitanja Upravi fakulteta.

Dekan

Prof. dr. sc. Neven Budak, v.r.

PRILOZI

Predmet:

Izvješće za ocjenu natječaja za izbor u znanstveno–nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija na Katedri za provincijalnu arheologiju u Odsjeku za arheologiju.

Prijedlog da se dr. sc. Mirjana Sanader izv. prof., izabere u zvanje redovitog profesora.

Zagreb, 22. listopada 2002.

Vaš broj: 01-1033-1/2002 od 16. listopada 2002.

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Na svojoj sjednici od 18. rujna 2002 izabrali ste nas u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata Natječaja za izbor u znanstveno–nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, na Katedri za antičku provincijalnu arheologiju u Odsjeku za arheologiju o čemu ste nas obavijestili Vašim dopisom broj 01-1033-1/2002., od 16. listopada 2002., o čemu podnosimo slijedeće izvješće:

Na natječaj objavljen u Vjesniku 26. rujna 2002. prijavila se dr. sc. Mirjana Sanader, izvanredni profesor.

Na ovom ćemo mjestu u kratkim crtama iznijeti najvažnije detalje iz životopisa kandidatkinje dr. sc. Mirjane Sanader izvanrednog profesora, rođene 25. srpnja 1954. u Splitu.

Kandidatkinja je u Splitu završila osnovnu školu i klasičnu gimnaziju, a studij arheologije i povijesti umjetnosti u Innsbrucku, gdje je 1983. i doktorirala s temom Kerberos in der Antike. U prosincu 1983. Sveučilište u Zagrebu nostrificiralo joj je doktorat iz povijesnih znanosti. Izvanredni je profesor je na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje vodi Katedru za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju.

Uz 143 znanstvenih i stručnih studija, rasprava, članaka i recenzija u hrvatskim i inozemnim zbornicima i časopisima, objavila je i 5 knjiga Kerber u antičkoj umjetnosti, Split, 1986; Rasprave o rimskim kultovima, Zagreb 1999; Antički gradovi u Hrvatskoj, Zagreb 2001; Arheološke studije i ogledi, Zagreb 2002; Tilurium I. Istraživanja 1997 - 2001, Zagreb 2002.

U suradnji sa znanstvenim laboratorijem Državnih muzeja iz Berlina, Rathgen Forschungslabor – Staatliche Museen Berlin, vodila je u 1996. godini međunarodni znanstveni projekt Starogrčka koroplastika. Rezultati projekta su objavljeni u znanstvenoj periodici.

Od 1997. vodi sustavna arheološka istraživanja i iskopavanja na lokalitetu rimskog vojnog logora Tilurij u Gardunu kod Trilja. Od 1997. g. je voditelj i znanstvenog projekta Rimski vojni logori, odobrenog od Ministarstva znanosti i tehnologije.

Mirjana Sanader je aktivan član Hrvatskog arheološkog društva te kao takva promiče arheološku znanost i struku i u široj javnosti, putem objavljivanja stručnih članaka, prikaza i osvrta u različitim časopisima i tjednicima, kao i sudjelovanjima u radijskim i televizijskim emisijama.

Dugogodišnji je član uredništva znanstvenog časopisa Opuscula Archaeologica. Ovaj je časopis po vrsnoći izjednačen s međunarodno priznatim publikacijama.

1991. je dobila nagradu HDLU-a Split zbog uspješne organizacije izložbe hrvatskih likovnih umjetnika u Beču, a 2000. g je dobila godišnju nagradu grada Trilja za poseban doprinos promicanju kulturne baštine toga kraja.

M. Sanader govori engleski i njemački, udata je i majka dvoje djece.

Znanstvena djelatnost

Od posljednjeg imenovanja kadidatkinja je objavila:

4 knjige

6 znanstvenih radova

12 visoko stručnih radova

5 priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima

2 priopćenja na hrvatskim znanstvenim skupovima

9 stručnih članaka

8 recenzija

Knjige:

1999. objavila je knjigu Rasprave o rimskim kultovima u izdanju Matice Hrvatske u Zagrebu, (167 stranica teksta i 28 crno bijelih fotografija, listu literature te kazalo imena).

Predmet ove knjige su rimski kultovi zabilježeni na području Hrvatske. Analizirani su kultovi onih božanstava kojima se hrvatska arheološka znanost nije do sada bavila. Radi se o kultovima Herkula, Vulkana, kulta Terra Mater i kulta Terra Histria. Svaki je od ovih kultova obrađen u posebnoj znanstvenoj studiji. Najopsežnija je rasprava ona o kultu Herkula jer je arheološka situacija na terenu takva da je o njemu sačuvano najviše spomena. Zbog brojnosti spomenika bilo je moguće izraditi i ikonografsku analizu Herkulovih prikaza što je također učinjeno u jednom od radova u knjizi.

U tekstu o rimskom božanstvu Vulkanu prikazan je značaj boga i njegovog štovanja u samom Rimu, njegov razvitak u Rimskom Carstvu te put kako je došao u Dalmaciju i kakav mu je bio značaj u toj provinciji. Vulkan nije česta tema i o njemu se malo piše, pa je tim dragocjenija činjenica što je autorica obratila svoju pozornost na jednu tako zanemarenu temu iz prošlosti duhovnog života Dalamacije.

Da bi čitatelj mogao razumjeti specifičnosti kulta Terra Mater autorica je najprije iscrpno prikazala kako je izgledao kult te boginje u Rimu, ali i u ostalim rimskim provincijama te je obradila njegove najznačajnije spomenike. Zatim prelazi na detaljan opis i analizu spomenika iz unutrašnjosti provincije Dalmacije. Na osnovu analize tih spomenika dolazi do zaključka da ovdašnji kult nije nalik onome u drugim dijelovima carstva već je vezan uz rudare.

Najzanimljivije poglavlje u knjizi je svakako studija o porijeklu božanstva Terra Histria. Ona naime donosi sasvim nove poglede na tu božicu o kojoj su do sada pisali mnogi znanstvenici i koji su je listom ubrajali u lokalno božanstvo. M. Sanader međutim uvjerljivo dokazuje da se ne radi o lokalnom božanstvu nego o rimskom kultu koji su u Istru donijeli Rimljani i kojemu je bila svrha učvrstiti odanost Rimskom Carstvu i zemlji Histriji kao dijelu tog Carstva.

Autorica je 2001. objavila monografsku knjigu Antički gradovi u Hrvatskoj u izdanju Školske knjige iz Zagreba, (knjiga ima 149 stranica, 129 fotografija u boji i 17 tlocrta, izbor iz literature te kazalo).

U knjizi prikazuje i analizira sedamnaest hrvatskih gradova čija povijest započinje u antici, a kojih su ostaci do danas uspjeli preživjeti burna povijesna događanja. Ova je monografija vrlo uspješan amalgam znanstvenog i znanstveno-popularnog štiva, prikazanog uz pomoć najmodernijeg grafičkog dizajna. Knjiga s lakoćom odgovara svim znanstvenim standardima, funkcionirajući ujedno i kao pouzdan i atraktivan vodič kroz hrvatsku arheološku baštinu. Autorica je uspješno izbjegla i zaobišla sve manjkavosti prijašnjih, sporadičnih pokušaja slične vrste – sitničavo i dosadno nabrajanje ili romantičarski zanos, osmislivši konzistentnu cjelinu koju je potom razložila na pojedine segmente. To je istom metodom učinjeno u slučaju svakog pojedinog grada. Istaknuto je naime, za svaki grad posebno, ono najbitnije iz širih povijesnih okolnosti kao i iz njegove vlastite povijesti, potom su iznesena najbitnija događanja za njegov razvoj kao i opisi stanja u vrijeme kad je pojedini grad bio na vrhuncu svoje slave. Nakon toga predstavljena je današnjica odnosno funkcioniranje antičkih artefakata u današnjem životu i prostoru. U knjizi su na taj način predstavljeni Šćitarjevo, Varaždinske Toplice, Vinkovci, Mljet, Stari Grad, Osijek, Vid kod Metkovića, Nin, Poreč, Pula, Sisak, Solin, Split, Topusko, Vis, Zadar i Rab. Ovi gradovi nisu naravno jedini antički gradovi koji su postojali na tlu Hrvatske ali to su gradovi kojih je arheološka baština najbolje sačuvana i reprezentirana.

2002. objavila je knjigu Arheološke studije i ogledi u izdanju Ceresa iz Zagreba. (Knjiga broji 173 stranice, 65 fotografija u boji i 15 crno bijelih, 14 crteža, 15 tlocrta i 1 karta).

U ovoj je knjizi profesorica Sanader obradila različite teme iz područja antičke arheologije. Riječ je o radovima koje je autorica objavljivala u hrvatskim i inozemnim časopisima. Ovi su potonji za ovu prigodu prevedeni i prvi put predstavljeni hrvatskoj javnosti. Knjiga ima dva dijela – prvi o grčkoj mitologiji i umjetnosti, a drugi o rimskom nasljeđu u Hrvatskoj.

U prvom su dijelu dva članka posvećena mitološkom psu Kerberu koji je čuvao ulaz u podzemni svijet, dok ga Heraklo nije izveo na svjetlo dana. Ovaj je čudovišni pas često prikazivan u antičkoj umjetnosti, a M. Sanader, zasigurno najbolji poznavatelj te problematike u Hrvatskoj jer je Kerber bio i temom njezine doktorske dizertacije, izrađuje tipologiju njegovih prikaza te opisuje kako su se oni mijenjali na periferiji grčkoga svijeta npr. u Dauniji u Italiji.

Slijedeća studija u knjizi govori o zbirci grčkih terakota na Brijunima nad kojom je autorica dala provesti termoluminiscentnu analizu u izvedbi specijaliziranog tima iz Berlinskih državnih muzeja, dok je sama provela tipološku i stilsku analizu. Pri tome je došla do vrlo važnih rezultata koje su bitno promijenili mišljenje o zbirci i dotadašnje predodžbe o njezinoj vrijednosti.

Svoja saznanja o grčkim terakotama autorica je primijenila i u raspravi o problemima osnutka grčke kolonije na Visu i pokazala kako se datiranjem terakote može doći i do nekih pouzdanijih datuma iz kronologije osnivanja grčke kolonije.

Drugi dio knjige Arheološke rasprave i studije posvećen je rimskoj kulturnoj i vojnoj problematici. Studija o načinu upravljanja rimskim imanjima uvodi nas u svijet rimskih činovnika, vojnika i robova. Analiza natpisa koji spominju rimskog upravitelja imanja vilika pokazala je da oni nisu radili samo kao upravitelji imanja njego da su obavljali i neke državne službe, npr. one u carinarnicama ili pak u rudnicima. U svojevrsnom postmodernističkom radu o salonitanskoj konkubini Klodiji Fausti, profesorica Sanader analizira kako su se u doba Rima slagali ljubav i pravo. Vrlo je zanimljiv i koristan tekst posvećen antičkom umijeću kuhanja u kojem su, na temelju vlastita autoričina iskustva s innsbruškog seminara, doneseni sasvim konkretni mjerni podaci nekih slavnih i drevnih Apicijevih recepata.

Budući da dr. M. Sanader godinama istražuje ostatke rimskog vojnog logora Tilurium u Gardunu kod Trilja, dio radova posvetila je i vojnim problemima. Tako u jednom radu raspravlja o vrlo intrigantnoj i u arheološkoj znanosti još uvijek ne do kraja raspravljenoj temi, o postojanju naime delmatskog limesa između Burnuma i Bigeste. Sljedeću je raspravu u svojoj knjizi profesorica Sanader posvetila analizi porijekla izgleda principije, dakle zgrade zapovjedništva u logorima. Taj ciklus u knjizi autorica zatvara radom u kojem se po prvi put u našoj arheološkoj znanosti predstavlja kasnoantička grobnica iz Vojnića, čiji su se graditelji poslužili nadgrobnim pločama vojnika VII. legije.

U ovoj je knjizi, konačno, autorica dva rada posvetila problematici arheološke recepcije i povijesti arheoloških istraživanja u Hrvatskoj, što je od posebne važnosti. U vrlo vrijednom radu Istraživanja austrijskih arheologa u Hrvatskoj, koji je objavljen i na njemačkom jeziku u prestižnom austrijskom arheološkom časopisu Österreichische Jahreshefte profesorica Sanader je prikupila i javnosti podastrijela izvanredno vrijednu bibliografiju austrijskih arheologa o hrvatskim arheološkim temama. Usto, u tom je radu autorica dala analizu arheoloških istraživanja koja su u Hrvatskoj provodili Austrijanci. Svoju knjigu autorica završava tekstom o arheološkim tekstovima velikog hrvatskog i europskog arheologa don Frane Bulića koje je on objavljivao na njemačkom govornom području.

2002. autorica objavljuje knjigu Tilurium I. Istraživanja. Forschungen 1997- 2002. kod izdavača Golden Marketing u Zagrebu (u tisku). Ova dvojezična knjiga (hrvatski i njemački) je na Vijeću Arheološkog zavoda Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prihvaćena u ediciju Dissertationes et Monographiae. (Knjiga ima 320 stranica teksta, 60 fotografija i 30 tabli te 5 priloga suradnika-istraživača na obradi nalaza kao i 10 listova s tlocrtima u prilogu).

Od 1997. godine M. Sanader vrši arheološka iskopavanja na području nekadašnjeg rimskog legionarskog logora Tilurij. Ovaj je logor, jedan od 66 legionarskih logora nekadašnjeg Carstva, bio smješten na visoravni današnjega sela Gardun poviše rijeke Cetine pokraj grada Trilja. Logor se prostirao na oko 12 hektara površine, što znači da se u jednomjesečnim istraživanjima koja su se vršila svake godine u odnosu na takvu površinu tek počelo istraživati. Sukladno svjetskoj znanstvenoj arheološkoj praksi autorica objavljuje knjigu u kojoj donosi sve rezultate i saznanja na temelju dosadašnjih petogodišnjih istraživanja.

Na samom početku prof. Sanader govori o lokalitetu te definira problematiku istraživanja. Nakon toga predstavlja projekt kao i metodologiju svoga rada. Slijedi prikaz stanja dotadašnjeg istraživanja koje se temeljilo na pisanim izvorima jer do 1997. nije bilo arheoloških istraživanja na Tiluriju. Nakon toga M. Sanader prikazuje istraživanja svakog pojedinog lokaliteta. Prikazujući istraživanja bedema, cisterne za vodu, mozaika i dvije monumentalne zgrade kao i zaštitna istraživanja prilikom postavljanja modernog vodovoda, autorica iznosi sve relevantne podatke iz istraživanja. Svaki je podatak mjerno zabilježen kao što je i fotografiran i nacrtan. Stoga su donesene brojne fotografije i crteži svakog pojedinog segmenta. Ovakav način dokumentacije arheoloških iskopavanja komplementaran je današnjim svjetskim uzusima a osigurava obilje nezaobilaznih i nužnih podataka za svako buduće istraživanje. Dakako, autorica je dala napraviti i zračne fotografije kao i zračne infracrvene snimke. Njihovu je analizu povjerila vodećem stručnjaku s bečkog sveučilišta, a ta je analiza i objavljena u knjizi. Osim toga dala je stručnjacima analizirati i pokretni materijal, otkriven i pronađen na lokalitetu, čime su dobivena dodatna saznanja i verificirane znanstvene postavke.

U suvremenoj je arheološkoj znanosti nezamislivo i gotovo nedopustivo vršiti arheološka istraživanja a da se potom ne objave rezultati tih istraživanja. Zato se danas nakon svakog istraživanja objavljuju godišnji izvještaji o iskopavanjima, a u određenim se ciklusima objavljuju i knjige u kojima su sakupljeni i analizirani svi dotadašnji podaci koji su dobiveni istraživanjima pojedinih nalazišta. Međutim, u Hrvatskoj je nažalost to rijetkost premda su inozemni stručnjaci koji su istraživali početkom stoljeća objavili i knjige svojih istraživanja, npr. o istraživanjima u Saloni. Stoga je ova knjiga profesorice Sanader pokazatelj jedne nove neophodne prakse, koju treba pozdraviti i podržati, jer se samo tako na osnovu potpune dokumentacije o istraživanjima na određenim lokalitetima mogu i ubuduće obavljati tj. nastavljati s kvalitetnim znanstveno fundiranim istraživanjima.

Knjiga se tiska dvojezično, na hrvatskom i njemačkom.

Osim ovih gore predstavljenih knjiga prof. M. Sanader je od posljednjeg napredovanja objavila i 6 znanstvenih radova.

Zašto salonitanska konkubina Klodia Fausta nije legalizirala svoju vezu s Gajem Utijem? (Arheološke studije i ogledi, Zagreb 2002, str. 89 – 96).

U ovom radu analizira autorica pravnu situaciju u vezi između konkubine Klodije Fauste i njenog životnog druga Gaja Utija koja je zabilježena na jednom nadgrobnom natpisu pronađenom u Saloni. Nakon provedene analize autorica dolazi do zaključka da su uzroci konkubinata salonitanskog para mogli ležati u jednom od četiri pravna razloga. Prvi leži u zakonskim zabranama naročito izraženim od uvođenja Augustovih bračnih zakona. Drugi u socijalnom disparitetu, treći razlog može biti svojevoljni konkubinat nastao na osnovu nedostatka miraza dok je posljednji razlog mogla biti poliginija, pri čemu se, bez uporišta u zakonima, obično robinje označavaju konkubinama.

...et circenses u Solinu, u: Arheološki radovi i rasprave 13, HAZU, Zagreb 2001., str. 17 – 33.

U ovom su radu a na temelju dosadašnjih saznanja o povijesti igara, pa tako i gladijatorskih borbi u Carstvu, analizirane te borbe u Saloni, i to u onoj mjeri u kojoj to omogućavaju natpisi i reljefi na urnama gladijatora pokopanih u Saloni. U Arheološkom se muzeju u Splitu između ostalog čuvaju i dvanaest urni ili dijelova urni koje su pronađene u blizini zapadne salonitanske nekropole, a pokraj amfiteatra. Te su urne odavno zabilježene u hrvatskoj arheološkoj literaturi, no ovaj rad, uz pomoć tih očuvanih urni i natpisa a na temelju dosadašnjih spoznaja o gladijatorskim igrama, isčitava i analizira dodatne zanimljive podatke. To se prije svega odnosi na armature gladijatora čije su urne pronađene u Saloni. Na temelju tako provedene analize autorica je ustvrdila da se gladijatorske igre, priređivane u amfiteatru u Saloni, po svojem opsegu sigurno ne mogu mjeriti s onima u Rimu, ali su one imale sve bitne karakteristike gladijatorskijh igara i bile su najvjerojatnije slične igrama koje su se priređivale i u drugim provincijalnim gradovima.

Issa prije Dionizija Sirakuškog?, u: Grčki utjecaj na istočnoj obali Jadrana, Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa, Split 2001., str. 311 – 318.

U ovom je radu, a na osnovu najnovijih znanstvenih saznanja o pogrebnim običajima helenističkog življa kao i analiza figurica od terakote pronađenih na Visu autorica ukazala na mogućnosti utvrđivanja kronologije nastanka grčke naseobine na Visu. Naime na Visu su pronađene terakotne figurice datirane iz razdoblja prije dominacije Dionizija I. Sirakuškog i to u grobovima. A pogrebni običaji pri kojima su se terakote stavljale samo u grobove žena i djece ukazuju da su na Visu prije živjele obitelji što može ukazati na postojanje većeg naselja.

Erste Archaeologische Ausgrabungen in Tilurium, Budapest regisegei XXXIV, Budapest 2001, str. 235 – 241.

Ovaj je tekst objavljeno predavanje koje je održano na eminentnom znanstvenom međunarodnom skupu o rimskoj provincijalnoj umjetnosti u Budimpešti. U radu se analiziraju literarni podaci o rimskom vojnom logoru koji se potom uspoređuju s nekima od rezultata koji su dobiveni istraživanjima na samom lokalitetu. Svakako je najzanimljivije otkriće figuralnog podnog mozaika iz Tilurija, prije svega zbog činjenice da do sada nisu poznati mozaici iz vojnih logora u drugim dijelovima Carstva.

Principija rimskog vojnog logora - uzor forumu kolonijalnih gradova?, u: Histria Antiqua 5/1999, Pula 1999, str. 99 – 109.

Unutar bedema nekog legionarskog logora gradile su se različite zgrade od kojih je možda najznačajnija zgrada vojnog zapovjedništva. Te su zgrade imale standardizirani tlocrt koji se sastojao od atrija omeđenog sa sa tri strane nizom prostorijica ili kolonadom. Nasuprot ulazu nalazila se poprečna prostorija u kojoj su se odvijale svečanosti, a iza nje je bio niz bilježničkih prostorija od kojih je središna bila svetište za zastave. Ovakav tlocrt pokazuju i forumi planski podizanih gradova nastalih u rimskim kolonijama. Autorica u ovom radu donosi primjere različitih principija kao i foruma iz mnogih provincijalnih gradova. Iako nije bilo moguće odgovoriti koja je građevina nastala prije, principija ili forum, ipak sve upućuje na zajedničku ideju nastalu zbog posebnih potreba u vrijeme kada Rimljani borave daleko od matične zemlje.

Kasnocarska grobnica iz Vojnića, u: Opuscula archaeologica 23 – 24, Zagreb 1999 – 2000, str. 225. – 237.

U ovom je radu autorica obradila nalaz kasnoantičke grobnice koju je pronašla u Vojniću kod Trilja. Grobnica je bila zidana s ulazom i pokrivena pločama koje su nekada ranije bile nadgrobne ploče vojnika VII legije. U grobnici je bilo pokopano više pokojnika a prilozi pokazuju da su se pokapanja vršila u različito vrijeme. Analiza priloga pokazuje da se prvi pokop izvršio u vrijeme kasnoga Carstva, a drugi u vrijeme kada je u tim krajevima već bilo rašireno kršćanstvo.

Uz prethodno navedene knjige i znanstvene rasprave dr. sc. Mirjana Sanader izvanredni profesor je od posljednjeg imenovanja objavila i dvanaest visoko stručnih radova:

1. Tilurij – rimski vojni logor. Preliminarno izvješće 1999, Obavijesti 1, 2000, Zagreb 2000, str. 51 – 62;

2. Tilurij – rimski vojni logor. Prethodno izvješće s arheoloških istraživanja u sezoni 2000, Opuscula archaeologica 25, 2001, Zagreb 2001, str. 183 –194;

3. Zagreb Has Roman Predecessor, Croatia Weekly, vol 3, no.116., Zagreb 2000, str. 8;

4. Arba – rimski gradić (Arba a Roman Townlet), Croatia In Flight Magazine, ljeto 2000, Zagreb 2000, str. 30 – 34;

5. Rimski grad Andautonija, (Andautonia – a Roman town), Croatia Inflight Magazine, proljeće 2000, Zagreb 2000, str. 12 – 18;

6. The Patina of Old Poreč, Croatia Weekly, Vol. 2, No. 98, Zagreb 1999, str. 8;

7. Vinkovci – Cibale, rodni grad dvaju rimskih careva (Vinkovci – Cibale, the Native town of Two Roman Emperors), Croatia Inflight Magazine, zima 1999/2000, Zagreb 1999/2000, str. 22 – 29;

8. Patina starog Poreča (The Patina of Antique Poreč), Croatia Inflight Magazine, jesen 1999, Zagreb 1999, str. 26 – 34;

9. An inexhaustible source of medicinal waters in Croatia’s north, Croatia Weekly, vol. 2, Nr. 70, Zagreb 1999, str. 8;

10. Der Meergeborene - die Entdeckung einer Bronzenstatue aus Kroatien, Antike Welt, 4, Mainz 1999, str. 357 – 359;

11. Mursa – grad izrastao iz plodne zemlje, Croatia Inflight Magazine, ljeto 1999, Zagreb 1999, str.30 – 37;

12. Nin, burna i slavna povijest, Croatia Inflight Magazine, proljeće 1999, Zagreb 1999, str. 26 - 36.

Stručna djelatnost

Prof. Sanader je od posljednjeg imenovanja objavila i 9 stručnih članaka. Ovi korisni članci od kojih neki recenziraju i prikazuju pojedine arheološke izložbe ili znanstvene skupove do kojih mnogi hrvatski stručnjaci ne stignu, obogaćuju stupanj obaviještenosti domaće javnosti, i one uže stručne i šire koja se zanima za arheologiju. Taj dio rada sveučilišnih nastavnika je vrlo važan jer svjedoči i o njihovom zanimanju za svjetske tijekove znanosti.

1. Zlato – magija, mit, moć. Zlato staroga i novoga svijeta, Obavijesti 2, 2002, Zagreb 2002, str. 148. – 150;

2. Marin Zaninović, HAD, Obavijesti 1, XXXIV/2002, Zagreb 2002, str. 18. – 20;

3. Zagreb domaćin VIII. Međunarodnog kolokvija o problemima rimskog provincijalnog stvaralaštva godine 2003, Obavijesti 2, svibanj – kolovoz, Zagreb 2001, str. 24;

4. VII. Internationales Colloquium über Probleme des provinzialrömischen Kunstschaffens (Köln, 2.–6. svibnja 2001), Obavijesti 2, svibanj – kolovoz, Zagreb 2001, str. 32. – 34;

5. 4^th Roman Archaeology Conference (RAC), Obavijesti 2, svibanj-kolovoz, Zagreb 2001, str. 29. – 31;

6. Svjetski arheološki kongres o limesu, Obavijesti 3, XXXII/2000, Zagreb 2000., str. 30-31;

7. Uz rođendan Marina Zaninovića, Opuscula Archaeologica 23 – 24, Zagreb, 1999 – 2000, str. XVII;

8. Bibliografija Marina Zaninovića, Opuscula archaeologica 23 – 24, Zagreb 1999 – 2000., str. XIX – XXVII;

9. Uz VI. internacionalni kolokvij o problemima umjetničkog stvaranja u rimskim provincijama, Budimpešta 11.–15. svibnja 1999, Obavijesti HAD – a 2, 1999, Zagreb 1999, str.46 – 48.

Nakon posljednjeg imenovanja prof. M. Sanader je objavila i 8 recenzija čime pokazuje svoje nastojanje da kritičkom valorizacijom i prikazom pojedinih znanstvenih i stručnih djela, kako domaće tako i inozemne produkcije, obavijesti svoje kolege i druge zainteresirane o novim izdanjima. Prof. Sanader tako pokazuje da intenzivno prati taj dio arheološko-povijesne izdavačke produkcije i vrši važan posao prenošenja korisnih informacija svojim kolegama, studentima i drugima koje to zanima i kojima su te informacije potrebne.

1. Hrvatska arheološka baština u svjetskom kontekstu,(Nenad Cambi, Antika, Naklada Levak, Zagreb 2002), Vjesnik, 2. lipnja 2002, str. 19;

2. M. Šašel Kos, Pre-Roman divinities of the Eastern Alps and Adriatic, Arheološki radovi i rasprave 13, HAZU, Zagreb 2001, str. 288 – 293;

3. Gibbon’s Decline and Fall of the Roman Empire, Obavijesti 3, 2001, Zagreb 2001, str.147 – 150;

4. Ljepota antičkih majstora, (Nenad Cambi: Antički portret u Hrvatskoj, Književni krug Split, Split 2000), Vjesnik, 8. studenoga 2000, str. 15;

5. Vučedolska četiri godišnja doba,(A. Durman, Vučedolski Orion, Zagreb 2000) Vjesnik, 17. listopada 2000, Zagreb 2000, str. 14;

6. Literarna arheologija. (Petar Selem: Izidin trag – egipatski kultni spomenici u rimskom Iliriku, Split 1997), Mogućnosti 10/12, Split, 1999, str. 179 – 181;

7. O religiji i kultovima u Panoniji,(Religion and Cults in Pannonia, Szekesfehervar 1998), Hrvatsko slovo, 26. ožujka 1999. str. 7;

8. Antike Städte am Mittelmeer. Obavijesti 3, 1999. Zagreb 1999, str. 127 – 131.

Mirjana Sanader je kako se vidi iz ovog prikaza njene publicističke djelatnosti zabilježila trajan i neprekidan uspon. Njena bibliografija od posljednjeg napredovanja tako broji 46 naslova od čega su dakako najznačajnije četiri knjige i šest znanstvenih članaka.

Priopćenja na skupovima

Kandidatkinja Sanader je djelatno sudjelovala na 11 međunarodnih i 4 domaća skupa. Od posljednjeg imenovanja dala je 5 priopćenja na međunarodnim i 2 na domaćim skupovima.

Na međunarodnim skupovima dala je sljedeća pripćenja:

Dekorative Elemente auf den Grabsteinen Angehöriger der VII Legion aus Tilurium, predavanje na međunarodnom arheološkom skupu: VII. Internationales Colloquium über Probleme des provinzialrömischen Kunstschaffens, vom 02. – 06.05.2001 im Römisch-Germanischem Museum der Stadt Köln.

The roman Army in Dalmatia ( and recent excavations at legionary site of Tilurium – Gardun), predavanje na međunarodnom arheološkom skupu Roman Archaeology Conference, University of Glasgow, Thursday 29 March – Sunday 1. April 2001., Abstracts of 4^th RAC and 11^th TRAC (Theoretical ...)., str. 16.

Tilurium, Burnum, Bigeste – a new Contribution to the Dating of the Dalmatean Limes, predavanje na: XVIII International Congress on Roman Frontier Studies, 1st – 12^th September 2000 in Amman, Abstracts of Congress.

Erste Archäologische Ausgrabungen im Legionarslager Tilurium, predavanje na međunarodnom simpoziju: VI. Internationales Kolloquium über Probleme des provinzialrömischen Kunstschaffens, Budimpešta 11.-15. svibnja 1999.

Bedemi rimskog vojnog logora Tilurij – stanje istraživanja 1999. godine, predavanje na međunarodnom arheološkom savjetovanju: Obrambeni sustavi kroz stoljeća, Pula 1999, Sažetak objavljen u: Materijali 11, Pula 1999, str. 38.

Na hrvatskim znanstvenim skupovima M. Sanader dala je sljedeća priopćenja:

Arheološka istraživanja u Tiluriju u sezoni 2000, Referat na znanstvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva, Rijeka, Liburnija i Hrvatsko primorje u svjetlu arheoloških istraživanja i novitates, Rijeka, 11. – 13. listopada 2000.

Istraživanja u Tiluriju 1999., Videoprezentacija arheoloških iskopavanja u Tiluriju, Međunarodni znanstveni skup:Vukovar i istočna Hrvatska u svjetlu arheoloških istraživanja, Vukovar 29. rujna – 2. listopada 1999.

Nastavna djelatnost

Na dodiplomskoj nastavi M. Sanader drži predavanja iz različitih kolegija s područja antičke provincijalne arheologije. Osim što trajno predaje kolegije koji obrađuju različite segmente rimske arheološke baštine s područja Hrvatske, uvela je i nove kolegije koji se bave arheologijom rimskih provincija. Nakon što je 2000. g. imenovana voditeljicom Katedre za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju počinje uz svoj dotadašnji rad na predmetu rimske provincijalne arheologije predavati i držati seminare i iz ranokršćanske arheologije. Ovaj dodatni predavački napor koji uvelike nadmašuje zadanu tjednu satnicu obavlja bez ikakove naknade ali na zadovoljstvo studenata.

Na poslijediplomskoj nastavi studija arheologije nosilac je predmeta Antička arheologija rimskih provincija. Ovaj predmet sadrži tri kolegija od kojih se jedan bavi obradom i izučavanjem općedruštvene situacije pojedinih provincija pri čemu je posebna pažnja posvećena socijalnom i gospodarskom aspektu ali i iznad svega arheološkoj baštini tih provincija. Drugi se kolegij bavi problematikom povijesnih zbivanja i arheološkoj ostavštini iz vremena rimske dominacije na tlu Hrvatske. Treći kolegij analizira duhovnu kulturu antičke populacije istoga područja.

Mirjana Sanader od 1997. g. redovito, svake godine, organizira i provodi tridesetodnevnu terensku nastavu. U arheološkim iskopavanjima na lokalitetu Tilurij kod Trilja, koja su brojem sudionika ali i veličinom lokaliteta najveća u Hrvatskoj, svake godine sudjeluje i oko 30 studenata Odsjeka za arheologiju. Sudjelovanjem studenata na terenskim istraživanjima unaprijeđuje se njihova stručna izobrazba, a na taj način se vrši i potrebna praktična vježba, neophodna za njihov budući rad.

U nastavničkom radu pored predavačke djelatnosti kandidatkinja je uspješno vršila i mentorski posao. Tako je pod njenim mentorstvom izrađen je veliki broj diplomskih radova kao i dva magistarska rada (Stakleni balzamariji iz Arheološkog muzeja u Splitu i Ilirski i rimski Andetrij) dok je više magistarskih kao i tri doktorska rada u tijeku izrade.

Znanstveno istraživačka djelatnost

M. Sanader od 1997. g. vodi znanstveno-istraživački projekt koji se bavi arheološkim problemima rimskih vojnih logora s posebnim težištem na problematici logora Tilurij na Gardunu kod Trilja. Na području onog dijela rimske provincije Dalmacije koja se danas nalazi u Hrvatskoj sagradili su Rimljani dva vojna logora za svoje trupe. Rimski vojni logor Tilurij koji se nalazi u blizini grada Trilja, na rijeci Cetini, nije se nikada istraživao usprkos činjenici da je iz njega u muzeje, ali i u ruke privatnih kupaca već desetljećima stizao arheološki materijal. Ova se sustavna arheološka istraživanja provode u sklopu projekta Rimski vojni logori u Hrvatskoj koji od 1997. podupire Ministarstvo znanosti i tehnologije RH. Ova su istraživanja vrlo uspješna te su izazvala veliku pažnju domaće i međunarodne stručne javnosti, prije svega zahvaljujući priopćenjima na međunarodnim znanstvenim skupovima kao i sustavnim objavama izvještaja s iskopavanja. Osim toga nakon pet godina istraživanja objavljena je i dvojezična monografija s dotadašnjim rezultatima što je, iako u hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji novitet, u potpunom skladu sa svjetskom istraživačko-arheološkim praksom.

Mišljenje povjerenstva

Iz svega što smo prikazali o radu prof. Mirjane Sanader vidi se neprestani znanstveni i stručni razvitak. Vrlo velika znanstvena i stručna produktivnost koja uvelike nadmašuje zakonom zadane okvire kao i vrsnoća radova govore u prilog tome. O tome svjedoči i percepcija njenih rasprava u inozemnim stručnim publikacijama. Stoga je njezino cjelokupno djelovanje važno za hrvatsku arheološku znanost u cjelini. Osim velike marljivosti kojom se kandidatkinja iskazala, u radu su joj sigurno pomogli i njeno klasično obrazovanje kao i znanje stranih jezika. Ovo prvo joj omogućuje dodire s antičkim izvorima, koje često koristi ali odmjereno i dobro interpretira, uspješno ih primjenjujući na određene prilike koje proučava. Osim toga kolegica izvanredno dobro poznaje inozemnu stručnu produkciju koju nesebično prikazuje u hrvatskim stručnim časopisima.

Njeno redovito sudjelovanje na znanstvenim i stručnim skupovima, naročito na onima u inozemstvu gdje uvijek nastupa s priopćenjima važan su dio arheološke djelatnosti. Tim nastupima afirmira se hrvatska arheološka znanost ali i ustanova u kojoj je zaposlena.

M. Sanader je dobar i komunikativan dugogodišnji nastavnik koja se istaknula uvođenjem novih kolegija čime je znatno obogatila nastavu antičke provincijalne arheologije. Osim toga stalnu brigu posvećuje praktičnim znanjima studenata vodeći svake godine terensku nastavu na arheološkim iskopavanjima na kojima je terensku naobrazbu do sada prošlo više od stotinu studenata.

Zbog svega što smo iznijeli u ovom izvješću a što dovoljno ukazuje na izuzetnu plodnu znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost kandidatkinje, povjerenstvo smatra da je pristupnica dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof. ispunila sve uvjete za izbor u zvanje redovitog profesora. To su uvjeti iz članka 42. stavka 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (Narodne novine – pročišćeni tekst 59/96) i članka 74. stavka 3.(Narodne novine – pročišćeni tekst 59/96) i članak 99. Zakona o visokim učilištima, te uvjeti odluke o utvrđivanju minimalnih uvjeta Rektorskog zbora Visokih učilišta Republike Hrvatske (Narodne novine br. 94/96, str. 4097) koji su gore navedeni.

Povjerenstvo ističe svoje zadovoljstvo, uz zahvalu Naslovu na povjerenju, predložiti Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da izvanrednu profesoricu dr. sc. Mirjanu Sanader izabere u znanstveno – nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija na Katedri za antičku provincijalnu arheologiju Odsjeka za arheologiju, jer su za to ispunjeni svi zakonski te znanstveno stručni traženi uvjeti.

S poštovanjem

Članovi povjerenstva

Dr. sc. Petar Selem, red. prof.

Dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru

Akademik dr. sc. Nenad Cambi, red. prof.

Mirjana Sanader

Objavljeni radovi do izbora znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora u travnju 1999.

1 knjiga

15 znanstvenih radova

15 stručnih radova

7 predavanja na znanstvenim skupovima (2 domaća, 5 međunarodnih)

17 prikaza

32 recenzije

Knjige

1. Kerber u antičkoj umjetnosti, Split 1986. (knjiga)

Znanstveni radovi

1. Prikaz Kerbera na jednoj daunskoj nadgrobnoj steli, Opuscula Archaeologica 17, 1993(1994), str.253-261.

2. O kultu Herkula u Hrvatskoj, Opuscula Archaeologica 18,1994(1995), str.87 - 114

3. Prilog poznavanju antičke povijesti grada Splita ,Rundschau - Smotra 2, 1995, str. 33 - 37

4. O istraživanjima austrijskih arheologa 19. st. na području Hrvatske, Hrvatska revija, god.XLV, sv.4 - prosinac 1995, str.509 – 521.

5. Zur Ikonographie der Herkulesdarstelungen in Kroatien, Akten des IV internationalen Kolloquiums über Probleme des provinzialrömischen Kunstschaffens, Ljubljana 1997, str. 207 - 213

6. Vilicus - Prilog poznavanju djelatnosti upravitelja imanja i državnog službenika, Opuscula archaeologica 19, 1995 (1996), str. 97 - 111.

7. Tragovi Vulkanovog kulta u rimskoj provinciji Dalmaciji, Arheološki radovi i rasprave 12/1995 (1996), str. 257 - 268.

8. Forschungen österreichischer Archäologen in Kroatien im 19. und 20. Jhr. Ein bibliographischer Versuch, ÖJh 66, 1997, Beiblatt, str. 456 - 478.

9. Prilog istraživanju upravljanja rimskim imanjima, Histria Antiqua I, 1995 (1997), str. 169 - 175.

10. Novi aspekti kulta božice Terra Mater, Opuscula archaeologica 20, 1996 (1997), str. 119 - 130.

11. Zbirka starogrčke koroplastike na Brijunima, Opuscula Archaeologica 21, 1997(1998), str. 37 - 66.

12. Römische Kaiser oder örtliche Notabeln - neue archäologische Entdeckungen in Narona, Antike Welt 2, 1998, str. 115 - 118.

13. Prilog istraživanjima antičkog umijeća kuhanja, Latina et Graeca, 26, 1985, str. 53 - 62.

14. O radovima don Frane Bulića na njemačkom jeziku, Mogućnosti, 6-7, 1985, str. 759 – 762.

15. Die Revitalisierung des Diokletianspalastes von Split, Antike Welt, 2, 1986, str. 53 - 56.

16. Le ferite di S.Jacopo, Antiqua 3-4, 1992, str. 53-55.

Stručni radovi

!. Pula - grad i muzej, In Flight Magazine, proljeće 1994, str.27-31.

2. Topusko - Arheološki zapis "iz nezaboravljenog kraja", Hrvatsko slovo br.29,10.studenoga 1995, str.20.

3. Zadar - dah prošlosti, zalog za budućnost (Antiquty as Pledge for Future), Croatia - In Fligh Magazine, proljeće 1996, Zagreb 1996, str. 25 - 32.

4. Varaždinske Toplice, Croatia - In Flight Magazine, jesen 1997, Zagreb 1997, str. 24 - 30.

5. Odisejev otok Mljet (Ulysses' Island Mljet), Croatia - In Flight Magazine, ljeto 1997, Zagreb 1997, str. 30 - 38.

6. Vječnost u Efezu - uz 120 godina arheoloških istraživanja,Obavijesti br. 2. god. XXIX/97, Zagreb 1997, str. 119 - 122

7. Ruins testify to past Glory of Salona, Croatia Weekly, 19. studenoga 1998., str. 16 – 17.

8. Vis - najveća starogrčka kolonija u Hrvatskoj (Vis - The Largest Ancient Greek Colony in Croatia), Croatia Inflight Magazine, Zima 1998, Zagreb 1998., str. 40 - 48. 9.

9. Slavni grad Salona,( The Famous City of Salona), Croatia Inflight Magazine, Ljeto 1998, Zagreb 1998., str. 14 - 24.

10. Siscia - najvažnije rimsko strateško mjesto u Panoniji (Siscia - the Most Important Roman Strategic Town in Pannonia), Croatia Inflight Magazine,zima 1998/99,Zagreb 1998, str. 32 - 41.

11. Christian Graber - Zeitraum - Traumzeit - katalog izložbe, Austrijski kulturni institut u Zagrebu 1991.

12. Ludvik Pandur - katalog izložbe, Split, 1991.

13. MozART - Likovni prilozi hrvatskih umjetnika uz 200 godišnjicu smrti Wolfganga Amadeusa Mozarta - katalog izložbe, Split 1991.

22.

14. Marko Gugić, Križni put za crkvu solinskih mučenika - katalog izložbe, HDLU Split, 1992.

15. Lik i djelo Marka Marulića, (tekst uz izložbu), u: Marulovi dani 19. – 30. 4. 1991, Split 1991, str. 42.

Predavanja na znanstvenim skupovima

1. Neka zapažanja o istraživanjima austrijskih arheologa 19. stoljeća na području Hrvatske, predavanje na međunarodnom znanstvenom skupu "Područje šibenske županije od pretpovijesti do srednjeg vijeka", Šibenik 18-20, listopada 1995.

2. O tipologiji Kerberovih prikaza u antičkoj umjetnosti, Zbornik radova sa znanstvenoga skupa Kulturna animalistika održanog u Splitu 29. rujna 1997g. Split 1998, str.104 –108

3. Zur Ikonographie der Herkulesdarstellungen in Kroatien, predavanje na IV. Internationales Kolloquium über Probleme des Provinzialrömischen Kunstschaffens, Celje, 8-12. Mai 1995.

4. The Island of Vis(Issa) and its Role as Mediterranean Crossroad on the Eastern Adriatic Coast, u Abstracts of Third Annual Meeting of European Association of Archaeologists, Ravenna, September 24 - 28. 1997, str. 130.

5.O porijeklu kulta božice Terra Histria,Predavanje na međunarodnom znanstvenom skupu Eufrazijeva bazilika i Poreč, Poreč 27. - 28.lipnja 1997

6.Principija rimskog vojnog logora - uzor forumu kolonijalnih gradova, Međunarodno arheološko savjetovanje: Rimski forum - gospodarsko, kulturno i kultno središte, Pula, 18 - 21. studenoga 1998.g Sažetak referata u Materijali, br. 10/ 1998., Pula, 1998., str. 26. i 68-69.

7.Vilicus - prilog istraživanju upravljanja rimskim imanjima u Iliriku, predavanje na međunarodnom arheološkom znanstvenoom savjetovanju "Urbana i pejzažna arheologija", Medulin 7.-10. prosinca 1995, Materijali 7, 1995, str.24 - 25.

Prikazi

1. Zapanjujuća izražajnost, Slobodna Dalmacija, 13. 12. 1895.

2. Arheološka senzacija koja traje, Hrvatsko slovo, br.32, 1.prosinca 1995, str. 19.

3. EBLA - Obavijesti,br. 1, god.XXVIII/96, str. 66 - 67.

4. Međunarodni kolokvij o problemima provincijalne arheologije, Obavijesti br.2, god. XXVII/95, str. 26-27.

5. Šibensko područje od pretpovijesti do srednjovjekovlja, Hrvatsko slovo br.27, 27. listopada 1995, str. 20.

6. Urbana i pejzažna arheologija - međunarodno arheološko znanstveno savjetovanje, Obavijesti br. 3, god. XXVII/95, str. 35 - 37.

7. Grci na zapadu,Hrvatsko slovo, br. 84, 29. studenoga 1996, str. 20.

8. Odisej - mit i sjećanje, Hrvatsko slovo, br. 80, 1. studenoga 1996,str. 20.

9. Aleksandar Makedonski Obavijesti, br. 3. god. XXVIII/96, st. 98 - 100.

10. Novi rat za Troju, Hrvatsko slovo, br. 55, 10. svibnja 1996, str. 21.

11. Predstavljanje Staroga Grada - uz izložbu Pharos - antički Stari Grad, Hrvatsko slovo, br. 44, 23.veljače 1966, str. 20.

12. Vječnost u Efezu. Uz 120. godina arheoloških istraživanja, Hrvatsko slovo, 9. svibnja 1997. str. 18.

13. Obnovljeni sjaj Afroditina grada, Obzor, br. 111, Zagreb, 24.svibnja 1997, str. 46 - 47.

14. Pohvala Rimskom staklu iz Hrvatske, Vjesnik, 22. ožujka 1998, str. 17.

15. Fajumski portreti, Hrvatsko slovo, 20. ožujka 1998, str. 20.

16. Luxus - Pompejansko zlato i nakit, Hrvatsko slovo, 29. svibnja 1998, str. 20.

17. Zagonetni torzo iz Belvederea, Hrvatsko slovo, br. 155, 10.svibnja 1988, str. 18.

Recenzije

1. Sa spomenikom treba živjeti (Tomislav Marasović, Aktivni pristup graditeljskom nasljeđu), Naša knjiga br.13/14, 1985, str. 36.

2. Glas upozorenja (Ivo Babić, Prostor između Trogira i Splita), Naša knjiga br. 15/16, studeni 1985.

3. Korak k publici (Tonko Maroević - Boris Bućan, Plakati/posteri 1967-1984), Odjek, br.21, 1-15 novembra 1985. (recenzija)

4. Doprinos potpunijem vrednovanju (Frane Bulić, Izabrani spisi), Naša knjiga br. 15/16, listopad 1985, str. 33.

5. Antički mitovi (Gustav Schwab, Naljepše priče klasične starine I-III), Naša knjiga br. 13/14, 1985, str. 45.

6. Osvjetljenja "apstraktne umjetnosti" (Zdenko Rus, Apstraktna umjetnost u Hrvatskoj I; Ješa Denegri, Apstraktna umjetnost u Hrvatskoj II), Odjek, br. 13/14, 1.-31. srpnja 1986, str. 22

7. Zanimljivo izdanje (Tonko Maroević - Dimitrije Popović, Judita), Odjek br. 4, 15.-28. veljače 1987, str. 24.

8. Grafika nije crtež grafitnom olovkom (Dževad Hozo, Umjetnost multioriginala), Slobodna Dalmacija, 26. veljače 1988, str. 16 - 17.

9. Suvremeno i suvereno (Janez Hofler, Die Kunst Dalmatiens), Slobodna Dalmacija, 11. 02. 1990, str. 41.

10. Theodor Mommsen, Römische Kaisergeschichte, Opuscula Archaeologica 17, 1993(1994), str. 319-322.

11. Wolfgang Decker, Sport in der griechischen antike - von minoischen Wettkampf bis zu den Olympischen Spielen, Obavijesti br. 3, god. XXVII/95, str.65.

12.Christian Habicht, Athen - die Geschichte der Stadt in hellenistischer Zeit, Obavijesti br. 3, god. XXVII/95, str. 63 - 64.

13. Frank Kolb, Rom - die Geschichte der Stadt in der Antike, Obavijesti br. 3, god. XXVII/95, str. 66 - 67.

14. Joachen Martin, Das alte Rom, Obavijesti, br. 1. god. XXVII/95, str. 44-45.

15. Jane F. Gardner, Frauen im Antiken Rom, Opuscula Archaeologica 18, 1994(1995), str. 199 – 200.

16. Marin Zaninović, Od Helena do Hrvata, Školska knjiga, Zagreb 1996, Vjesnik 24. 10. 1996, str. 18.

17. Alexander Demant, Das Privatleben, Obavijesti br. 3, XXVIII/96, str. 76 - 77.

18. Uroš Pasini, U zemlji muza, Obavijesti br. 3, XXVIII/96, str. 77 - 78. (

19. Hellmut Sichtermann, Kulturgeschichte der klassischen Archäologie, Beck Verlag, München 1966, Obavijesti br.2, god/XXVIII/96, str. 40 - 42.

20. Miroslav Brandt, Srednjevjekovno doba povijesnog razvitka, 2 izdanje, Školska knjiga, Zagreb 1995, Obavijesti br. 2, god. XXVIII/96, str. 42 – 43.

21. Pulski arheološki bedeker (Robert Matijašić - Klara Buršić Matijašić, Antička Pula s o kolicom, Pula 1966.), Vjesnik br. 17760, 27.ožujka 1997, str. 18. (

22. Carl Patsch, Povijest i topografija Narone, Metković 1966, Obavijesti 1, XXIX/97, str. 44 - 45. (

23. Peter Brown, Die Entstehung des christlichen Europa, München 1996, Obavijesti br. 2, god. XXIX/97, Zagreb 1997, str. 85 - 87.

24. Günter Fischer, Das römische Pola. Eine archäologische Stadtgeschichte, München 1996, Obavijesti br. 2, god. XXIX/97, Zagreb 1997, str. 87 - 88.

25. Marin Zaninović, Od Helena do Hrvata, Obavijesti br. 2, god. XXIX/97, Zagreb 1997, str. 84 - 85.

26. Ozračje Klaudijanova pjesništva, (Klaudijan:Otmica Prozerpine, priredila i prevela Marina Milićević, Latina et Graeca, Zagreb 1977.)Vijesnik 18.9.1997.,str.18

27. Rimska Pula (Günter Fischer, Das römische Pola, Eine archäologische Stadtgeschichte, München 1996), Histria antiqua I, 1995, str. 21

28. Muzeopis 1896 - 1996 Katalog izložbe Arheološkog muzeja u Zagrebu, Zagreb 1996, Obavijesti 1, god. XXX/98, Zagreb 1998., str. 96 - 98. (

29. Grosse Prozesse der römischen Antike, München 1997, Obavijesti 1, god. XXX/98, Zagreb 1998., str. 98 - 100.

30. Ozračje Klaudijanova pjesništva, Obavijesti 1, god. XXX/98, Zagreb 1998., str. 136 - 138.

31. Histria Antiqua, Vjesnik, 23. travnja 1998, str. 26.

32. Literarna arheologija, Vjesnik, 8.prosinca 1998, str. 18

Popis radova od posljednjeg napredovanja u izvanrednog profesora u svibnju 1999. godine do izbora u zvanje redovitog profesora u studenom 2002.

4 knjige

6 znanstvenih radova

12 stručnih radova

7 predavanja na znanstvenim skupovima (5 međunarodnih i 2 domaća)

9 prikaza

8 recenzija

Knjige

1. Rasprave o rimskim kultovima, Matica Hrvatska Zagreb, Zagreb 1999.

2. Antički gradovi u Hrvatskoj, Školska knjiga, Zagreb 2001.

3. Arheološke studije i ogledi, Ceres, Zagreb 2002.

4. Tilurium I. Istraživanja 1997 - 2001, Zagreb (u tisku).

Znanstveni radovi

1. Zašto salonitanska konkubina Klodia Fausta nije legalizirala svoju vezu s Gajem Utijem?, Arheološke studije i ogledi, Zagreb 2002, str.89 – 96.

2. ...et circenses u Solinu, Arheološki radovi i rasprave 13, HAZU, Zagreb 2001, str. 17 – 33.

3. Issa prije Dionizija Sirakuškog?, Grčki utjecaj na istočnoj obali Jadrana, Split 2001, str. 311 – 318.

4. Erste archäologische Ausgrabungen in Tilurium, Budapest regisegei XXXIV, Budapest 2001, str.235 – 241.

5. Principija rimskog vojnog logora - uzor forumu kolonijalnih gradova? u: Histria Antiqua 5/1999, Pula 1999., str. 99 – 109.

6. Kasnocarska grobnica iz Vojnića, u: Opuscula archaeologica 23 – 24, Zagreb 1999 – 2000., str. 225 – 237.

Stručni radovi

1. Tilurij – rimski vojni logor. Preliminarno izvješće 1999, u: Obavijesti 1, 2000, Zagreb 2000, str. 51 – 62.

2. Tilurij – rimski vojni logor. Prethodno izvješće s arheoloških istraživanja u sezoni 2000., u: Opuscula archaeologica 25, 2001, Zagreb 2001, str. 183 -194.

3. Zagreb Has Roman Predecessor, u: Croatia Weekly, vol 3, no. 116, Zagreb 2000, str. 8.

4. Arba – rimski gradić (Arba a Roman Townlet), u: Croatia In Flight Magazine, ljeto 2000, Zagreb 2000, str. 30 – 34.

5. Rimski grad Andautonija, (Andautonia – a Roman town), u: Croatia Inflight Magazine, proljeće 2000, Zagreb 2000, str. 12 – 18

6. The Patina of Old Poreč, u: Croatia Weekly, Vol. 2, No. 98, Zagreb 1999, str. 8 (pretisak iz Croatia Inflight Magazine)

7. Vinkovci – Cibale, rodni grad dvaju rimskih careva (Vinkovci – Cibale, the Native town of Two Roman Emperors), u: Croatia Inflight Magazine, zima 1999/2000, Zagreb 1999/2000, str. 22 – 29.

8. Patina starog Poreča (The Patina of Antique Poreč), u: Croatia Inflight Magazine, jesen 1999, Zagreb 1999, str. 26 – 34.

9. An inexhaustible source of medicinal waters in Croatia’s north, u: Croatia Weekly, vol. 2, Nr. 70, Zagreb 1999, str. 8.

10. Der Meergeborene - die Entdeckung einer Bronzenstatue aus Kroatien, u: Antike Welt, 4, Mainz 1999, str. 357 – 359.

11. Mursa – grad izrastao iz plodne zemlje, u: Croatia Inflight Magazine, ljeto 1999, Zagreb 1999, str. 30 – 37.

12. Nin, burna i slavna povijest, u: Croatia Inflight Magazine, proljeće 1999, Zagreb 1999, str. 26 - 36.

Priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima

1. Dekorative Elemente auf den Grabsteinen Angehöriger der VII Legion aus Tilurium, predavanje na međunarodnom arheološkom skupu: VII. Internationales Colloquium über Probleme des provinzialrömischen Kunstschaffens, održanom od 2.–6. 5. 2001. u Kölnu.

2. The roman Army in Dalmatia ( and recent excavations at legionary site of Tilurium – Gardun), predavanje na međunarodnom arheološkom skupu: Roman Archaeology Conference, održanom na University of Glasgow, od 29. ožujka do 1. travnja 2001, /Abstracts of 4^th RAC and 11^th TRAC (Theoretical ...)., str. 16./

3. Tilurium, Burnum, Bigeste – a new Contribution to the Dating of the Dalmatean Limes, predavanje održano na: XVIII International Congress on Roman Frontier Studies, od 1.–12. rujna 2000. u Ammanu, Jordan, /Abstracts of Congress/.

4. Erste Archäologische Ausgrabungen im Legionarslager Tilurium, predavanje na međunarodnom simpoziju: VI. Internationales Kolloquium über Probleme des provinzialrömischen Kunstschaffens, održanom u Budimpešti od 11.-15. svibnja 1999.

5. Bedemi rimskog vojnog logora Tilurij – stanje istraživanja 1999. godine, predavanje na međunarodnom arheološkom savjetovanju: Obrambeni sustavi kroz stoljeća, održanom u Puli od 24.-27. studenoga 1999, /Sažetak objavljen u: Materijali 11, Pula 1999, str. 38/.

Priopćenja na hrvatskim znanstvenim skupovima

1. Arheološka istraživanja u Tiluriju u sezoni 2000, referat na znanstvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva: Rijeka, Liburnija i Hrvatsko primorje u svjetlu arheoloških istraživanja i novitates, Rijeka, 11. – 13. listopada 2000.

2. Istraživanja u Tiluriju 1999, Videoprezentacija arheoloških iskopavanja u Tiluriju na Međunarodnom znanstvenom skupu: Vukovar i istočna Hrvatska u svjetlu arheoloških istraživanja, Vukovar 29. rujna – 2. listopada 1999.

Prikazi

1. Zlato – magija, mit, moć. Zlato staroga i novoga svijeta, u: Obavijesti 2, 2002., Zagreb 2002, str. 148 – 150.

2. Marin Zaninović, u: Obavijesti 1, XXXIV/2002, Zagreb 2002, str. 18 – 20.

3. Zagreb domaćin VIII. Međunarodnog kolokvija o problemima rimskog provincijalnog stvaralaštva godine 2003, u: Obavijesti 2, svibanj – kolovoz, Zagreb 2001, str. 24.

4. VII. Internationales Colloquium über Probleme des provinzialrömischen Kunstschaffens (Köln, 2. – 6. svibnja 2001), u: Obavijesti 2, svibanj – kolovoz, Zagreb 2001, str. 32 – 34.

5. 4^th Roman Archaeology Conference (RAC), u: Obavijesti 2, svibanj-kolovoz, Zagreb 2001, str. 29 – 31.

6. Svjetski arheološki kongres o limesu, u: Obavijesti 3, XXXII/2000, Zagreb 2000, str. 30 - 3

7. Uz rođendan Marina Zaninovića, u: Opuscula Archaeologica 23 – 24, Zagreb, 1999 – 2000, str. XVII.

8. Bibliografija Marina Zaninovića, u: Opuscula archaeologica 23 – 24, Zagreb 1999 – 2000, str. XIX - XXVII

9. Uz VI. internacionalni kolokvij o problemima umjetničkog stvaranja u rimskim provincijama, Budimpešta 11. – 15. svibnja 1999, u: Obavijesti 2, 1999, Zagreb 1999, str. 46 – 48.

Recenzije

1. Hrvatska arheološka baština u svjetskom kontekstu, (Nenad Cambi, Antika, Naklada Ljevak, Zagreb 2002), Vjesnik, 2. lipnja 2002, str. 19.

2. M. Šašel Kos, Pre-Roman divinities of the Eastern Alps and Adriatic, u: Arheološki radovi i rasprave 13, HAZU, Zagreb 2001, str. 288 – 293.

3. Gibbon’s Decline and Fall of the Roman Empire, u: Obavijesti 3, 2001, Zagreb 2001, str. 147 – 150.

4. Ljepota antičkih majstora, (Nenad Cambi: Antički portret u Hrvatskoj, Književni krug Split, Split, 2000), Vjesnik, 8. studenoga 2000, str. 15.

5. Vučedolska četiri godišnja doba, (A. Durman, Vučedolski Orion, Zagreb 2000), Vjesnik, 17. listopada 2000, str.14.

6. Literarna arheologija, (Petar Selem, Izidin trag – egipatski kultni spomenici u rimskom Iliriku, Split 1997), Mogućnosti 10/12, Split 1999, str. 179 – 181.

7. O religiji i kultovima u Panoniji, (Religion and Cults in Pannonia, Szekesfehervar 1998), Hrvatsko slovo, 26. ožujka 1999. str. 7.

8. Antike Städte am Mittelmeer, Obavijesti 3, 1999, Zagreb 1999, str. 127 – 131.

Dr. sc. Nives Majnarić Pandžić, red. prof.

Dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru

Dr. sc. Petar Selem, red. prof.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Z a g r e b

Izvješće stručnog povjerenstva s prijedlogom da se

dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, izvanredni profesor,

izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od 2002. godine u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, za predmet Prapovijesna arheologija I, na Katedri za prapovijesnu arheologiju u Odsjeku za arheologiju. Nakon uvida u natječajnu dokumentaciju Vijeću podnosimo ovo

I z v j e š ć e

Na natječaj, objavljen u Vjesniku 2002. godine, prijavila se dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, izvanredni profesor na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

I. Životopis

Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl rođena je u Zagrebu 28. svibnja 1954. i tu je završila osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Nakon mature 1972. upisala je studij arheologije i engleskog jezika i diplomirala 1977. Tijekom studija sudjelovala je na arheološkim istraživanjima u Đelekovcu i Novom Mestu, a nakon diplomiranja, 1977. i 1978.g. surađivala je više mjeseci na zaštitnim arheološkim istraživanjima velikog prapovijesnog naselja u Vinkovcima. Godine 1978. bila je sedam mjeseci referent za zaštitu spomenika kulture u Crikvenici, a 1979. radila je kao bibliotekar u knjižnici Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1979. do 1983. bila je zaposlena u Arheološkom muzeju u Zagrebu kao kustos na prapovijesnoj zbirci. U to je vrijeme sudjelovala u pripremanju i postavljanju nekoliko arheoloških izložbi i radila na terenu na području Like.

Poslijediplomski studij prapovijesnog smjera na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu završila je 1982. obranivši magistarski rad "Horizont mlađeg halštata u Slavoniji i Srijemu s posebnim obzirom na njegove veze s Balkanom". Mentor joj je bio prof. dr. Šime Batović sa Filozofskog fakulteta u Zadru.

Od početka 1983. godine radi na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na Katedri za prapovijesnu arheologiju. Nakon asistentskog staža i obranjenog doktorata postala je 1991. g. docent, a 1997. izabrana je za izvanrednog profesora. Doktorat iz područja humanističkih znanosti stekla je 1990. g. tezom "Kultura linearnotrakaste keramike i njezina geneza na području sjeverne Jugoslavije". Mentor i predsjednik Povjerenstva za obranu teze bio je Prof. dr. Dragoslav Srejović s Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Od dolaska na Odsjek za arheologiju drži nastavu - predavanja, vježbe i seminare te ispite iz predmeta Prapovijesna arheologija I i Uvod u prapovijesnu arheologiju. Redovito sudjeluje s predavanjima u poslijediplomskoj nastavi arheologije, a predavala je i na poslijediplomskom studiju "Kultura istočne obale Jadrana" u Međunarodnom postdiplomskom centru u Dubrovniku. Redovito sudjeluje u provođenju razredbenog postupka na Filozofskom fakultetu. Pročelnik Odsjeka za arheologiju bila je od 1993. do 1996. a od 2002. predstojnik je Arheološkog zavoda. Desetak godina bila je član Fakultetskog vijeća.

II. Znanstvena djelatnost

Znanstvena djelatnost dr. sc. Tihomile Težak-Gregl, prije i poslije izbora u zvanje izvanrednog profesora (1997), posvećena je istraživanju starijih etapa prapovijesti u Hrvatskoj i susjednim zemljama, osobito dugotrajnom razdoblju neolitika. Niz znanstvenih radova odnosi se i na vrijeme eneolotika u Hrvatskoj. Ne treba zanemariti ni djelovanje objavljivanjem stručno-znanstvenih tekstova i za širi krug obrazovanih čitatelja, studenata i učenika, kao što je priručnik za studente "Uvod u prapovijesnu arheologiju", školski udžbenik (Povijest 5) te enciklopedijske jedinice, o čemu će još biti riječi.

Do izbora za izvanrednog profesora 1997. g. dr. T. Težak-Gregl objavila je monografiju Kultura linearnotrakaste keramike u središnjoj Hrvatskoj (1993) i veće tekstove u knjigama Kronologija Hrvatska-Europa-Svijet (1996) i Prapovijest u ediciji Povijest umjetnosti u Hrvatskoj (1998). Veliki tekst izradila je za udžbenik Povijest 5 koji je doživio tri izdanja. Objavila je nadalje 12 izvornih znanstvenih radova, više njih u znanstvenim časopisima s međunarodnom recenzijom te 17 stručnih radova, recenzija i prikaza. Nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora dr. Tihomila Težak-Gregl napisala je i predala u tisak knjigu Ozalj - Stari grad. naseobina kasne lenđelske i lasinjske kulture. Knjiga je u tisku u ediciji Dissertationes et Monographiae Arheološkog zavoda Filozofskog fakulteta u Zagrebu. na tu ćemo se knjigu vratiti u daljnjem tekstu. sada dalje navodimo izvorne znanstvene radove objavljene nakon izbora 1997. godine. ukupno ih je 8, mnogi od njih su tiskani u inozemnim uglednim časopisima ili zbornicima (vidi priložen popis radova). Priređen za tisak i vrlo povoljno recenziran je i priručnik-skripta Uvod u prapovijesnu arheologiju. Nakon posljednjeg izbora objavljena su i 4 stručna rada.

Knjiga Ozalj-Stari grad: naseobina kasne lenđelske i lasinjske kulture predstavlja sve rezultate višegodišnjih arheoloških istraživanja na Starom gradu u Ozlju koja su rezultirala otkrićem kasne lenđelske kulture, dosada nepoznate na području Hrvatske te njezinim kontinuiranim nastavkom u lasinjskoj kulturi. U uvodu se daje povijest i stanje istraživanja prapovijesti na području grada Ozlja i njegove šire okolice, a potom se s raznih aspekata prikazuju i valoriziraju rezultati istraživanja u godinama 1990.-1993. Iako je istražen samo manji segment prapovijesne naseobine bilo je moguće na temelju niza uočenih elemenata na terenu rekonstruirati izgled osnovnog načina života i ustanoviti kako se on vrlo dobro uklapa u poznate spoznaje o izgledu kasnih lenđelskih naselja u srednjoeuropskom prostoru. S obzirom da su najbrojniji, ali i najkvalitetniji i najzanimljiviji upravo keramički nalazi, njima je posvećena najveća pozornost. Provedena je detaljna tipološka analiza oblika i ukrasa te tehnoloških obilježja koja su osobito zanimljiva jer je dio keramike upravo iznimne kakvoće. komparativne studije s materijalom susjednih područja vrlo su uvjerljivo dokazane sličnosti i srodnosti s istovremenim nalazima u Sloveniji i zapadnoj Mađarskoj kao i u Gradišću, Donjoj Austriji i jugozapadnoj Slovačkoj. Nalazi lasinjske keramike na istom lokalitetu sve jasnije govore u prilog genetskoj povezanosti tih dviju kultura. Slična se situacija očitovala i u ostalim prije spomenutim područjima. Sve upućuje na zaključak kako je veliki lenđelski kulturni kompleks na prijelomu neolitika u eneolitik, koji je inače smatran tipičnom srednjoeuropskom pojavom, zahvatio i dobar dio Sjeverne Hrvatske te da je upravo naš prostor ključan u definiranju određenih sredozemnih , ali i jugoistočnoeuropskih utjecaja u nastanku i oblikovanju lenđelskih kultura u sjevernijem prostoru.

U zasebnom su poglavlju obrađene sve kamene izrađevine, date su njihove petrografske analize i pretpostavke o mogućim ležištima sirovina i putovima njihova cirkuliranja.

Analize nalaza faune dale su zanimljivu i pomalo iznenađujuću sliku o životinjskom svijetu. Gotovo da nema kosti domaćih životinja već se pojavljuju isključivo divlje životinje poput srna, jelena, medvjeda, vepra - što sve govori o istaknutoj lovačkoj orijentaciji stanovnika ozaljske naseobine.

Knjiga je popraćena brojnim likovnim prilozima, crtežima i fotografijama, mahom u boji jer se samo tako može steći pravi dojam o izgledu i kvaliteti keramičkog materijala.

Monografija je značajan doprinos proučavanju neolitika u dijelu Hrvatske gdje do istraživanja na Ozlju nismo imali gotovo nikakvih podataka o najstarijim prapovijesnim razdobljima.

U udžbeniku Povijest 5 - Čitanka za 5. razred osnovne škole, tiskana je nakon izbora u izvanrednog profesora, tj. 1998. U čitanci je autorica odabrala i priredila različite tekstove u rasponu od povijesnih izvora (Cezar, Tit Livije, Strabon), prilagođenih i pojednostavljenih za uzrast učenika, preko stručnih i znanstvenih izvješća (D. Gorjanović-Krambeger, G. Novak, J. Brunšmid) do popularno-znanstvenih, pa i onih najpopularnijih u stripu (Asteriks), sve kako bi kroz zanimljive i slikovite priče djeca stekla uvid u život pradavnih ljudi, od krapinskog pračovjeka do ilirskih plemena te shvatila značenje velikih arheoloških otkrića u proučavanju razvitka čovjeka i njegovog povijesnog hoda.

Skripta Uvod u prapovijesnu arheologiju već su oko dvije godine pripremljena za tisak, recenzirana su i imaju preporuku kao neophodni udžbenik za studente I. godine arheologije iz pera Dr. Aleksandra Durmana, izvanrednog profesora na Odsjeku za arheologiju (voditelja Katedre za arheometriju i metodologiju). Citiram odlomak iz te recenzije-preporuke: "Skripta su sustavno obradila sva važna pitanja vezana za prapovijesnu arheologiju, naravno onu koja se studira po programu Odsjeka za arheologiju u Zagrebu, ali je autorica navodeći konkretne određene primjere uključila i znatno širi teritorij. Podjednako su zastupljena sva prapovijesna razdoblja do zaključno početka brončanog doba, ali su zbog pojedinih metodoloških objašnjenja povremeno uključena i ta mlađa prapovijesna razdoblja... Knjiga ovog sadržaja doista nam je potrebna, a ovakva skripta studentima arheologije prava su nužnost. Tekst dr. T. Težak-Gregl zaslužuje svaku preporuku za objavu kao prva cjelovita skripta Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu".

Prelazimo na kraći prikaz izvornih znanstvenih radova objavljenih poslije izbora za izvanrednog profesora.

The Lengyel Culture in Northwestern Croatia, Proceedings of XIII International Congress of Prehistoric and Protohistoric Sciences, Forli 1998, 221-229. Ovdje je svjetskoj prapovijesnoj znanosti prikazano neočekivano i zanimljivo otkriće na Ozlju, jer je u Forliu bio svjetski kongres. Vrlo je važno da je to novo otkriće, uz prve zaključke bazirane na znanstvenoj obradi nalaza i dokumentacije, stiglo u široku znanstvenu javnost.

The Problem of the Lengyel Culture in Northern Croatia, Pamatky archeologicke-Supplementum 13. Praha 2000, 405-413.

Nakon otkrića lokaliteta kasne lenđelske kulture u Ozlju autorica se u članku bavi pitanjem prisutnosti i podrijetla lenđelske kulture na području sjeverne Hrvatske. Temeljitoj su analizi podvrgnuta ranija mišljenja i određivanje pojedinih lokaliteta, pa čak i kultura (primjerice sopotsko-lenđelska kultura), kao pripadnika lenđelskog kulturnog kompleksa. Komparacijom nalaza, nedvojbeno lenđelskog karaktera iz Ozlja, s nekim starijim nalazima, inače tradicionalno pripisivanima lasinjskoj kulturi, autorica dolazi do zaključka da dio tih nalaza treba revalorizirati u korist lenđelske kulture.

Glačane kamene rukotvorine neolitičkog i eneolitičkog razdoblja u Hrvatskoj, Opuscula archaeologica 25, Zagreb 2001, 7-27.

Neolitičko i eneolitičko kameno oruđe izrađivano novom tehnologijom glačanja i poliranja, iako često naznačeno kao važna odrednica neolitika u smislu novoga razdoblja, prilično je zanemarena problematika u hrvatskoj prapovijesnoj arheologiji i najčešće je u objavama pojedinih lokaliteta ili u sinteznim prikazima pojedinih kultura te uzgredno spomenuto. U članku je stoga predočeno trenutačno poznavanje te vrste izrađevina, sirovina od kojih su rađene te tehnologije njihove obrade. Posebno se ističe nedostatak provedenih petrografskih analiza koje bi mogle dati odgovor na brojna pitanja o poznavanju i iskorištavanju određenih ležišta sirovina, njihova odnosa prema prapovijesnim naseljima te o mogućim komunikacijama i trgovini među suvremenim prapovijesnim zajednicama. na primjeru preliminarne analize glačanih sjekira iz lenđelskog naselja na Starom gradu u Ozlju, autorica nastoji pokazati kojim putem proučavanja treba krenuti.

The Lengyel Culture in Croatia. U: Sites and Stones: Lengyel Culture in Western Hungary and beyond. Veszprem 2001.., 27-37

Otkriće i istraživanja niza novih neolitičkih lokaliteta u središnjoj Hrvatskoj u posljednjih deset godina pokazala su da osim izuzetnog nalaza na starom gradu u Ozlju treba računati sa sve značajnijom prisutnošću kasne lenđelske kulture u spomenutom području, pa čak možda i klasične faze te kulture, karakteristične po bogato, često i polikromno oslikanom posuđu. Nedvojbeno se izdvaja jedan regionalni tip lenđelske kulture, kojega je svojedobno S. Dimitrijević na temelju nalaza iz Ajdovske jame u Sloveniji nazvao alpskom facies lenđelske kulture, ali koji očito zahvaća šire područje, od Donje Austrije i Burgenlanda preko zapadne Transdanubije, istočnih dijelova Slovenije do sjeverozapadne Hrvatske, pa čak i zapadne Slavonije. Autorica također konstatira kako se u svim spomenutim područjima ovaj kasni tip lenđelske kulture vrlo jasno iskazuje kao supstrat lasinjskoj kulturi. S druge pak strane novi nalazi brezovljanskog tipa sopotske kulture, kao i temeljita obrada eponimnih nalaza iz Gornjih Brezovljana, pokazuju vrlo izražene lenđelske elemente u toj pojavi, pa je nju moguće definirati kao predlenđelski horizont. Posebno se naglašavaju sličnosti u kronološkom razvitku ovoga razdoblja kasnog neolitika i početka eneolitika u spomenutom hrvatskom području i području zapadne i južne Transdanubije u Mađarskoj.

Veze između kontinentalne i primorske Hrvatske tijekom neo/eneolitika. Opuscula archaeologica 25. Zagreb 2001., 27-39

Problem međusobnih komunikacija prapovijesnih zajednica često je u središtu interesa arheologa, pa iako nema nikakve dvojbe da su one postojale od najstarijih vremena, nije ih uvijek lako arheološki sigurno potvrditi. Autorica je u članku pokušala naći upravo takve, nedvojbene arheološke dokaze o mogućim vezama između najstarijih neolitičkih i eneolitičkih zajednica na području kontinentalne i primorske Hrvatske i utvrditi intenzitet, razinu i smjerove tih veza u pojedinim odsjecima spomenutog vremenskog razdoblja. U svom se proučavanju uglavnom morala osloniti na keramičke izrađevine, te u nešto manjoj mjeri na kamene i one od školjaka. Spomenute su veze tijekom ranog i srednjeg neolitika tek sporadične i ponajbolje se mogu potvrditi nalazima izrađevina od spondilus školjke u okvirima starčevačke i sopotske kulture. No dok za starčevačku kulturu i njezine doticaje s jadranskom impresso keramikom imamo i druge nedvojbene dokaze na području srednje Bosne (što dakako implicira da su putovi nabavke spomenutog produkta na slavonskim lokalitetima vodili upravo preko bosanske posavine i srednje Bosne, za sopotsku to zasada ne možemo sa sigurnošću tvrditi jer se ona zadržavala samo u sjevernim, dakle posavskim dijelovima Bosne (barem prema današnjem stanju istraživanja). Vjerojatno je tu važnu ulogu posrednika odigrala butmirska kultura koja u svojoj genezi pokazuje jasne utjecaje kako jadranskog neolitičkog svijeta tako i onog panonskog. U razdoblju kasnog neolitika i eneolitika veze između dva svijeta se intenziviraju i sve su brojniji neposredni arheološki dokazi kako u direktnom importu keramičkih proizvoda tako i određenih vrsta sirovina za izradu oruđa i nakita. Autorica se detaljnije pozabavila vezama lenđelske kulture s jadranskim prostorom i pitanjem prisutnosti lasinjske kulture na obali. Međutim, dok su određeni jadranski elementi vrlo uočljivi u lenđelskoj kulturi, stvarna prisutnost lasinjske kulture na čitavom području jadranske kulture sve do Crne Gore na jugu, što su pretpostavljali neki autori, prilično je upitna.

Polished Stone Implements of the Neolithic Starčevo Culture in Northern Croatia. Slovak geological magazine, vol.7, No 4, Bratislava 2001., 432-436 (s M. Burić)

U članku se obrađuju kamene rukotvorine, mahom kamene sjekire, klinovi i dlijeta, obrađene tehnikom glačanja i poliranja u sklopu starčevačke kulture na području sjeverne Hrvatske. Iako je starčevačka kultura već izrazito neolitička poljoprivredna zajednica ova vrsta oruđa nije osobito brojna. U članku su prikupljeni svi stariji nalazi, koji su međutim samo tipološki definirani i samo u pojedinačnim slučajevima i petrografski određeni. Na tom relativno malom uzorku, može se zaključiti da je korišten isključivo lokalni materijal koji se nalazi u neposrednoj blizini naselja, najčešće potočne ili riječne valutice, što znači da nema potrage za sirovinom na duge rute, da nema veće i organiziranije proizvodnje, pa stoga niti razmjene među naseljima.

Područje Jastrebarskog od prapovijesti do ranog srednjeg vijeka na temelju arheoloških podataka. U: Jastrebarsko 1249.-1999., Jastrebarsko 2001., 77-91 (sa Z. Gregl)

U članku se daje arheološka slika šireg područja Jastrebarskog (uključen je i Žumberak) na temelju dosadašnjih objavljenih i neobjavljenih nalaza koji se čuvaju po različitim muzejima, ali i na temelju vlastitih obilazaka spomenutog terena od strane autora članka. Osim sustavnih istraživanja na području Žumberka, te nekih manjih zaštitnih zahvata, svi su nalazi pojedinačni, slučajni ili površinski. Međutim, njihova tipološka i kronološka valorizacija, kao i specifičnosti pojedinih lokaliteta i njihova međusobnog odnosa, omogućavaju određene pretpostavke o tijeku života od prapovijesti do ranoga srednjeg vijeka, o procesu i uvjetovanosti naseljavanja toga prostora ovisno o gospodarskim mogućnostima, potrebama i dosezima pojedinih zajednica, ali i o određenim društveno-političkim događanjima.

Glačane kamene sjekire starčevačke kulture u Hrvatskoj. Opuscula archaeologica 26. Zagreb 2002., 11-17

Autorica se ponovo vraća problematici proučavanja kamenih glačanih sjekira u okvirima ranoneolitičke starčevačke kulture u Hrvatskoj, prikupivši najnovije nalaze iz sustavno istraživanih starčevačkih naselja u Zadubravlju i Slavonskom Brodu. Ovi su nalazi tim vredniji jer imaju sasvim siguran i precizan arheološki kontekst tako da se njihovu proučavanju može pristupiti doista iz svih aspekata, od tipološke i petrografske analize do funkcionalne i simboličke. Tipološke analize pokazuju skroman broj tipova koji se svodi samo na male plosnate trapezne sjekire i kalupaste klinove, također manjih dimenzija. Izuzetak je tek jedan jedini primjerak sjekire s otvorom za nasad drška, prve toga tipa dosad registrirane u okvirima starčevačke kulture. Petrografske analize pokazuju da se rabi lokalni kamen ne osobite kvalitete i tvrdoće pa time otpadaju neke ranije pretpostavke o uporabi takvih sjekira kao poljodjelskog oruđa. Uvjerljivijom se pokazuje ideja o njihovoj funkciji kao drvodjelskog tj. tesarskog oruđa. Međutim, skupina sjekira pronađenih na ulazu u jamski objekt u kojem su bila ukopana dva pokojnika, govori i o njihovom simboličkom značenju u životu neolitičkog čovjeka.

Projekti

Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl vodi dva značajna projekta: hrvatsku sekciju međunarodnog projekta IGCP/UNESCO No. 442 (Raw materials of the neolothic/aeneolithic polished stone artefacts: Their migration paths in Europe. Također je voditelj domaćeg znanstveno-istraživačkog projekta: Sitovine i tehnologije prapovijesnih kultura u Hrvatskoj. Projekt 0130496 Ministarstva znanosti i tehnologije RH. Također je dugogodišnji aktivni sudionik u realizaciji znanstvenog projekta: Prapovijesno naselje u Hrvatskoj s infrastrukturom (voditelj N. Majnarić Pandžić).

Pozvana predavanja

- na međunarodni skup Lengyel 99, u Veszprem 1999. g.

- na 2nd Workshop of the IGCP/UNESCO Project 442, Veszprem 1999;

- na 4th Workshop of the IGCP/UNESCO Project 442, Udine-Genova 2001;

- na 5th Workshop of the IGCP/UNESCO Project 442, Bratislava-Brno 2002.

U nekoliko je navrata održala javna predavanja u Ozlju, u organizaciji MH i sl.

Sudjelovala je i na sljedećem međunarodnim skupovima: 1999. g. na skupu Krapina 1899-1999, u Zagrebu i Krapini; zatim u Veszpremu 1999, Eggenburgu 2000, Udinama i Genovi 2001, Bratislavi i Brnu 2002.

Urednica je u Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda u Zagrebu za struku arheologija i član je uredničkog odbora znanstvenog časopisa Opuscula archaeologica u kojemu obavlja ključnu dužnost i brigu oko konačnog izdavanja svezaka.

1998. dobila je znanstvenu nagradu Josip Juraj Strossmayer za monografiju "Prapovijest" s područja društvenih znanosti.

III. Nastavna djelatnost

Na dodiplomskoj nastavi obavlja obavezu 6 sati nastave tjedno, a izradila je program studija za predmete "Uvod u prapovijesnu arheologiju" te "Prapovijesna arheologija I". Uvela je seminar s praktičnim vježbama o tehnologiji prapovijesne keramike i restauraciji prapovijesnih keramičkih nalaza.

U okviru poslijediplomske nastave izradila je program za predmet "Prapovijesna arheologija I".

Tu treba podsjetiti i na već citirani udžbenik - čitanku za 5. razred - Povijest 5 u suautorstvu s D. Čutura, B. Kuntić-Makvić, kao i na skripta "Uvod u prapovijesnu arheologiju".

Dr. T. Težak-Gregl je mentor u izradi diplomskih radova (11 u vremenu nakon posljednjeg izbora) ili u magistarskim radovima (1 obranjen i dva u tijeku izrade). Često je član povjerenstva za ocjenu i obranu magistarskih i doktorskih radova.

Iz aktivnog rada na terenu, konkretno na sustavnom i moderno koncipiranom rekognosciranju terena na području Ozlja, proizašla su tri diplomska rada. Treba istaći među ostalim nastavnim dijelatnostima svakogodišnju organizaciju i vodstvo stručnih ekskurzija za studente arheologije po Hrvatskoj i inozemstvu. One uključuju posjete muzejima, upoznavanje s lokalnim stručnjacima i znanstvenicima i obilaske arheoloških terena.

IV. Stručna djelatnost

Dr. sc. T. Težak-Gregl je član povjerenstva Hrvatskog arheološkog društva za izradu arheološkog stručno-znanstvenog terminološkog rječnika.

Objavljeni stručni radovi popisani su u popisu radova. Godine 1999. sudjelovala je na domaćem stručnom skupu - na seminaru Ministarstva prosvjete i športa priređenom za nastavnike povijesti, s predavanjem "Prapovijesne teme u nastavi povijesti".

Aktivna je i u radu na popularizaciji struke; tako je kao član pročelništva Odjela za etnologiju, arheologiju, povijest umjetnosti i arhitekturu MH organizirala i vodila veći broj tribina posvećenih problemima arheologije.

Suradnik je u međunarodnoj ediciji Archäologischer Atlas Europas za koji je odabrala i literaturu za neolitik i eneolotik s područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Atlas je u tisku u Pragu.

Posebno ističemo priloge u našim enciklopedijskim izdanjima; u likovnoj enciklopediji Jugoslavije, sv. 1 i 2, zatim u Enciklopediji hrvatske umjetnosti s 18 jedinica i u Hrvatskom leksikonu, sv. 2 (vidi popis radova do posljednjeg izbora).

V. Zaključak: mišljenje i prijedlog

Ocjenjujući znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost pristupnika Stručno povjrerenstvo smatra da je dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, izvanredni profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, istaknuti i zaslužni hrvatski arheolog koja je znanstvenim radovima o prapovijesnoj arheologiji unaprijedila znanstvene spoznaje naše struke, a uvelike se istaknula i u nastavnoj djelatnosti što je također od velikog značenja za unapređivanje struke i arheološke znanosti. Smatramo da je u svemu udovoljila zakonskim uvjetima propisanima za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Svojim znanstvenim i nastavnim radom, objavljenim znanstvenim i stručnim knjigama i člancima te uspješnom nastavnom djelatnošću kako na matičnom Filozofskom fakultetu u Zagrebu, tako i na poslijediplomskim studijama u Dubrovniku, brojnim predavanjima i sudjelovanjem na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu, dr. sc. Tihomila Težak-Gregl u potpunosti je udovoljila uvjetima iz čl. 42, stavka 3, "Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti" i čl. 74. stavka 3. "Zakona o visokim učilištima". Pristupnica na natječaj čitavom je svojom djelatnošću, kako doizbora u zvanje izvanrednog profesora 1997. godine, tako i nakon izbora u to zvanje, što smo jasno dokumentirali, ispunila, pa čak i nadmašila uvjete Rektorskog zbora, tj. "Odluke o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja (Narodne novine br. 94., 1996., str. 4098).

Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl objavila je do izbora za izvanrednog profesora samostalnu monografiju, a većim je tekstovima sudjelovala u još dvije. Do tog izbora objavila je 12 izvornih znanstvenih i 17 stručnih radova, više enciklopedijskih članaka i udžbenik za 5. razred osnovne škole. Nakon izbora za izvanrednog profesora 1997. priredila je za tisak recenziranu i za tisak prihvaćenu samostalnu monografiju, Čitanku uz udžbenik za 5. razred-Povijest 5 i skripta Uvod u prapovijesnu arheologiju. Objavila je 8 izvornih znanstvenih radova i 4 stručna rada. Sudjelovala je na većem broju znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu s pozvanim predavanjima, voditelj je dva znanstvena projekta, jedan međunarodni i drugi hrvatski, te je aktivni istraživač u znanstvenom projektu Ministarstva znanosti i tehnologije u Arheološkom zavodu Filozofskog fakulteta. Ujedno je voditelj tog Zvoda koji okuplja sve znanstvene arheološke projekte na Filozofskom fakultetu i niz suradnika iz čitave Hrvatske. Od 8 izvornih znanstvenih radova 5 ih je objavljeno u publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom, pa je tako dr. sc. Tihomila Težak-Gregl u potpunosti zadovoljila "Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja" što su ih odredila znanstvena područna vijeća (Narodne novine br. 38, 1997, str. 1506), uz pridržavanje odredbe čl. 42. stavak 5. "Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti" (Narodne novine br. 59, 1996).

U skladu s navedenim činjenicama Stručno povjerenstvo predlaže da se dr. sc. Tihomila Težak-Gregl izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, za predmet Prapovijesna arheologija I, na Katedri za prapovijest u Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Nives Majnarić Pandžić, red. prof.

Dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru

Dr. sc. Petar Selem, red. prof.

Zagreb, 25. rujna 2002.

Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl

POPIS RADOVA DO POSLJEDNJEG IZBORA 1997.

Kvalifikacijski radovi

1. Horizont mlađeg halštata u Slavoniji i Baranji s posebnim osvrtom na njegove veze s Balkanom. Magistarski rad. Zagreb 1981.,str. 1-117

2. Kultura linearnotrakaste keramike i njezina geneza na području sjeverne Jugoslavije. Doktorski rad. Zagreb 1990. , str. 1-210

Knjige

I. Kultura linearnotrakaste keramike u središnjoj Hrvatskoj. Arheološki zavod Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Disertacije i monografije 2, Zagreb 1993.

II. Kronologija Hrvatska – Europa – Svijet (Ur. I. Goldstein). Novi Liber, Zagreb 1996.

III. Prapovijest (suautori S. Dimitrijević i N. Majnarić-Pandžić). Naklada Naprijed 1998. – nagrađena nagradom za znanstvenu knjigu Josip Juraj Strossmayer za 1998. g.

Udžbenici

A. Povijest 5 (suautori D. Čutura i B. Kuntić-Makvić). Alfa, Zagreb 1996.

B. Povijest 5 – radna bilježnica (suautori D. Čutura i B. Kuntić-Makvić). Alfa, Zagreb 1997.

Enciklopedijski članci

1. Likovna enciklopedija Jugoslavije, sv. 1. Leksikografski zavod, Zagreb 1984.: Hrvatska – prethistorija, 544-547

2. Likovna enciklopedija Jugoslavije, sv. 2. Leksikografski zavod, Zagreb 1987.: Neolitik

3. Enciklopedija hrvatske umjetnosti 1, A-N, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (ur. Ž. Domljan), Zagreb 1995. : Badenska kultura, Brončano doba, Daljska kultura, Drljanovac, Eneolitik, Korenovska kultura, Kostolačka kultura, Kultura žarnih polja, Martijanec-kaptol, Neolitik

4. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 2, N-Ž, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (ur. Ž. Domljan), Zagreb 1996.: Otok, paleolitik, Prapovijest, Sarvaš, Vinkovačka kultura, Vučedol, Vučedolska kultura, Željezno doba

5. Hrvatski leksikon, sv. 2. Naklada Leksikon d.o.o. Zagreb 1997.: Mlađe kameno doba, Srednje kameno doba, Starije kameno doba

Izvorni znanstveni radovi

I. Vučedoler Kultgeräte aus Vinkovci. Archaeologia Iugoslavica XVI. Beograd 1979., 3-14

II. Certosa fibule na centralnom japodskom području. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu 3/XIV. Zagreb 1981., 25-48

III. Rimske provincijalne fibule iz Arheološke zbirke u Osoru. Arheološka istraživanja na otocima Cresu i Lošinju. Izdanja HAD-a sv. 7. Zagreb 1982., 99-111

IV. Die Funde der Lasinja-Kultur im Becken von Slavonska Požega. Arch. Iug. 20-21. Beograd 1980/81., 33-37

V. Neolitička i eneolitička antropomorfna plastika iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu 3/XVI-XVII. Zagreb 1984., 15-48

VI. Novi prethistorijski nalaz iz Jurjeva. Senjski zbornik X-XI. Senj 1984., 3-10

VII. Dva nova groba badenske kulture s Vučedola. Opuscula archaeologica 10. Zagreb 1985., 23-39

VIII. Prilog poznavanju metalne produkcije badenske kulture. Opuscula archaeologica 11-12. Zagreb 1987., 73-81

IX. O problemu idoloplastike u badenskoj kulturi. Opuscula archaeologica 13. Zagreb 1989., 11-21

X. Naselje korenovske kulture u Kaniškoj Ivi. Opuscula archaeologica 15. Zagreb 1992., 1-23

XI. Prapovijesno nalazište Ozalj-Stari grad. Opuscula archaeologica 17. Zagreb 1994., 165-183

XII. Prilog poznavanju neolitičkih naselja i naseobinskih objekata u središnjoj Hrvatskoj. Opuscula archaeologica 19. Zagreb 1996., 11-17

Stručni radovi, prikazi izložbi

I. Izložba «Ukrasi na keramici od prethistorije do srednjeg vijeka» u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Vijesti muzealaca i konzervatora XXIX/3. Zagreb 1980.

II. Prikaz izložbe «Ukrasi na keramici od prethistorije do srednjeg vijeka». Vjesnik AMZ 3/XIV. Zagreb 1981.

III. «Ljeto u Zagrebu» u vrtu Arheološkog muzeja. Vijesti muzealaca i konzervatora XXXI/3-4, Zagreb 1982., 31-32

IV. Drevna kineska kultura, prikaz izložbe. Obavijesti HAD-a 3. Zagreb 1984., 58-59

V. Vučedol 84, katalog izložbe. Vukovar 1985.

VI. Vučedol kod Vukovara. Eneolitsko naselje. Arheološki pregled 26. Ljubljana 1986., 41-43

VII. 40 godina arheoloških istraživanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Katalog izložbe. Koprivnica 1986.

VIII. Staro Čiče-Gradišće, višeslojno naselje. Arheološki pregled 27. Ljubljana 1987. (s P. Vojvodom)

IX. The War in Croatia – Archaeological Sites. Zagreb 1996.

X. Djelatnost Odsjeka za arheologiju i Arheološkog zavoda Filozofskog fakulteta u Zagrebu u 1993. g. Opuscula archaeologica 18. Zagreb 1994., 205-207

XI. Prapovijest.U: Ozalj od neolitika do Frankopana, katalog izložbe. Ozalj 1994.

XII. Djelatnost Odsjeka za arheologiju i Arheološkog zavoda tijekom 1994. godine. Opuscula archaeologica 19. Zagreb 1996., 139-141

XIII. Arheološki doprinosti Gjure Pilara. Zbornik znanstvenog skupa o Gjuri Pilaru, Slav. Brod 1. 10. 1993., Zagreb 1994., 225-230

Recenzije i prikazi knjiga

A. Eneolitske studije Stojana Dimitrijevića, prikaz knjige. Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske XXXI/1-2. Zagreb 1982., 49-51

B. Kornelija Minichreiter, Starčevačka kultura u sjevernoj Hrvatskoj, prikaz knjige. Obavijesti HAD-a. Zagreb 1992. 71-71

C. Stanislav Šiška, Kultura s vychodnou linearnou keramikou na Slovensku, recenzija knjige. Opuscula archaeologica 15, Zagreb 1992., 129-131

D. Kornelija Minichreiter, Starčevačka kultura u sjevernoj Hrvatskoj, recenzija knjige. Opuscula archaeologica 16. Zagreb 1993., 251-253

E. Zorko Marković, Sjeverna Hrvatska od neolita do brončanog doba, recenzija knjige. Opuscula archaeologica 19. Zagreb 1996., 125-129

F. Hermann Parzinger; Studien zur Chronologie und Kulturgeschichte der Jungstein-, Kupfer- und Frühbronzezeit zwischen Karpaten und Mittlerem Taurus. Opuscula archaeologica 21, Zagreb 1997., 251-155

POPIS RADOVA NAKON POSLJEDNJEG IZBORA

Knjiga

Ozalj – Stari grad: naseobina kasne lenđelske i lasinjske kulture. Zagreb 2002. (u tisku – priložena potvrda uredništva edicije Dissertationes et Monographiae Arheološkoga zavoda Filozofskog fakulteta u Zagrebu)

Udžbenik

Povijest 5 – Čitanka, za 5. razred osnovne škole. Zagreb 1998. (u suautorstvu s D. Čutura i B. Kuntić-Makvić)

Skripta

Uvod u Prapovijesnu arheologiju. Zagreb 2002.

Izvorni znanstveni radovi

I. The Lengyel Culture in Northwestern Croatia. Proceedings of XIII International Congress of Prehistoric and Protohistoric Sciences. Forli 1998.,221-229

II. The Problem of the Lengyel Culture in Northern Croatia. Pamatky archeologicke-Supplementum 13. Praha 2000., 405-413

III. Glačane kamene rukotvorine neolitičkog i eneolitičkog razdoblja u Hrvatskoj. Opuscula archaeologica 25. Zagreb 2001., 7-27

IV. The Lengyel Culture in Croatia. U: Sites and Stones: Lengyel Culture in Western Hungary and beyond. Veszprem 2001.., 27-37

V. Veze između kontinentalne i primorske Hrvatske tijekom neo/eneolitika. Opuscula archaeologica 25. Zagreb 2001., 27-39

VI. Polished Stone Implements of the Neolithic Starčevo Culture in Northern Croatia. Slovak geological magazine, vol.7, No 4, Bratislava 2001., 432-436 (s M. Burić)

VII. Područje Jastrebarskog od prapovijesti do ranog srednjeg vijeka na temelju arheoloških podataka. U: Jastrebarsko 1249.-1999., Jastrebarsko 2001., 77-91 (sa Z. Gregl)

VIII. Glačane kamene sjekire starčevačke kulture u Hrvatskoj. Opuscula archaeologica 26. Zagreb 2002., 11-17

Stručni radovi

I. Prilog poznavanju tehnologije pečenja neolitičke keramike u središnjoj Hrvatskoj. Opuscula archaeologica 23-24. Zagreb 1999.-2000., 503-507 (sa Z. Šimić-Kanaet)

II. Hrvatska enciklopedija sv. 2, sv. 3, sv. 4 : veći broj natuknica vezanih uz arheološku problematiku

III. Stojan Dimitrijević – prisjećanje 20 godina poslije. Obavijesti HAD-a ,br. 3, XXXIII, Zagreb 2001., 203-206

IV. Žumberak od prapovijesti do kasne antike. Katalog izložbe. Zagreb 2002.

Prikazi knjiga

A. Hronos, Festschrift für Bernhardt Hänsel, prikaz časopisa (s N. M. Pandžić), Opuscula archaeologica 25, Zagreb 2001., 201-207

Dr. sc. Ivan Cifrić, redoviti profesor

Dr. sc. Vitomir Belaj, redoviti profesor

Dr. sc. Pavao Rudan, znanstveni savjetnik, naslovni redoviti profesor

FAKULTETSKOM VIJEĆU

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Ul. Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva i prijedlog da se dr.sc. Nina Smolej Narančić, znanstvena savjetnica za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje antropologije izabere u naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora na Katedri za antropologiju, za predmet METODE ISTRAŽIVANJA U ANTROPOLOGIJI

Fakultetsko vijeće Filozofskog falulteta Sveučilišta u Zagrebu na 11. sjednici održanoj 16. srpnja 2001. godine (točka 136), imenovalo je stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Ivan Cifrić, redoviti profesor, dr. sc. Vitomir Belaj, redoviti profesor i dr. sc. Pavao Rudan, naslovni redoviti profesor za ocjenu rezultata natječaja za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje antropologije, na Katedri za antropologiju za predmet Metode istraživanja u antropologiji. Na natječaj objavljen u Vjesniku 29. lipnja 2000. godine prijavila se dr. sc. Nina Smolej Narančić, znanstvena savjetnica za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje antropologije. Stručno povjerenstvo podnosi Naslovu sljedeće

I Z V J E Š Ć E I P R I J E D L O G

1. Podaci o životu i radu pristupnice

Nina Smolej Narančić rođena je 1955. godine u Zagrebu gdje se i školovala. Završila je studij Biologije na Prirodoslovno‑matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je 1979. godine stekavši zvanje "diplomiranog inženjera biologije".

Godine 1981. Nina Smolej Narančić je završila poslijediplomski studij iz struke: Biologija, smjer: Biološka antropologija, pri Centru za postdiplomski studij Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1981. obranila je Magistarski rad pod naslovom "Fizički radni kapacitet populacije otoka Hvara (Prilog antropologijskim istraživanjima)" i stekla akademski stupanj "magistra prirodnih znanosti" iz područja biologije. Iste godine izabrana je na Prirodoslovno‑matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u zvanje "znanstvenog asistenta".

Godine 1981. boravila je na stručnom usavršavanju u Instituut voor antropobiologie, Rijksuniversiteit Utrecht, u Utrechtu, Nizozemska, kod prof. dr. John Huizinge kao stipendist SIZ‑a za znanost SRH.

Godine 1985. Nina Smolej Narančić je obranila na Prirodoslovno‑matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Doktorsku disertaciju pod naslovom "Biometrijska analiza u proučavanju populacijske strukture otoka Hvara (Prilog antropologijskim istraživanjima)" i stekla akademski stupanj "doktor prirodnih znanosti" iz područja biologije.

Godine 1986. dr. sc. Nina Smolej Narančić izabrana je na Prirodoslovno‑matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u znanstveno zvanje "znanstveni suradnik", a godine 1991. u znanstveno zvanje "viši znanstveni suradnik".

Godinu 1992/1993. provela je na postdoktorskoj stipendiji u Institut für Anthropologie, Johannes Gutenberg Universität Mainz, Njemačka kao stipendist Alexander von Humboldt fondacije.

Godine 1993. boravila je na stručnom usavršavanju u Akademie fuer öffentliche Gesundheit Bochum e. V., Ruhr-Universität Bochum, Bochum, Njemačka.

Godine 1999. dr. sc. Nina Smolej Narančić izabrana je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u znanstveno zvanje "znanstveni savjetnik" za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje antropologije.

Od 1980. do 1986. godine dr.sc. Nina Smolej Narančić radila je kao istraživač, a od 1986. do 1991. godine kao samostalni istraživač u Sektoru za antropologiju Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada Sveučilišta u Zagrebu. Od 1992. godine radi u novoosnovanom Institutu za antropologiju i od samog osnutka voditelj je Odjela za antropološku biometriju u istom Institutu.

2. Znanstvena djelatnost pristupnice

Od 1980. godine dr. sc. Nina Smolej Narančić aktivno sudjeluje u realizaciji znanstvenih projekata koji su se provodili u okviru djelatnosti Sektora za antropologiju Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada Sveučilišta u Zagrebu, kasnije u Institutu za antropologiju u Zagrebu. Od 1982. godine aktivno sudjeluje u znanstvenim istraživanjima u devet međunarodnih znanstvenih projekata.

Od 1982. godine dr. sc. Nina Smolej Narančić bila je suradnik na četiri međunarodna znanstvena projekta koja su provođena u zajednici s Institut National d’Etudes Demographiques, Paris, France, pod nazivom: "Etude anthropogenetique sur les populations Adriatique", i to: 1) od 1982. do 1985. godine na otoku Silbi, 2) od 1986. do 1988. godine na otoku Olibu, 3) od 1989. do 1991. godine na otoku Pagu i 4) od 1992. do 1994. godine na otoku Krku. Od 1983. godine bila je suradnik na četiri znanstvena projekta koji su se provodili u sklopu zajedničkog odbora za znanstvenu suradnju s SAD (putem Smithsonian Institution, Washington, D.C., USA). To su projekti "Biological and cultural microdifferentiation among rural populations" (1) 1983-1986: SMI-492; 2) 1986-1989: SMI-674; 3) 1989-1993: SMI-862; 4) 1995-1998: JFP 259). Od 1998. do 1999. godine dr. sc. Nina Smolej Narančić surađivala je na znanstvenom projektu realiziranom putem UNESCO-va participacijskog programa pod nazivom "Islands in transition: Anthropological analysis" (98-CRO-305). Od 1980. do 1990. godine pristupnica aktivno sudjeluje u znanstvenom projektu "Biološki i psihosocijalni faktori okoline i zdravlja" (IMI - RSIZZ SRH: 1-08-02-03) u Sektoru za antropologiju Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, a u razdoblju od 1986. do 1990. godine voditelj je zasebnog znanstvenog zadatka pod nazivom "Polifaktorijelno i monofaktorijelno determinirana biološka svojstva čovjeka" u sklopu istog projekta. Od 1991. do 1995. godine dr. sc. Nina Smolej Narančić je istraživač na znanstvenom projektu "Antropološka istraživanja populacijske strukture Hrvatske" Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (3-01-133). Od 1996. godine istraživač je na temi "Antropološka istraživanja populacijske strukture Hrvatske – biomedicinski pristup" koja se provodi u okviru Programa trajne istraživačke djelatnosti pod naslovom "Antropološka istraživanja populacijske strukture Hrvatske" (019601). Od 1993. do 1995. godine pristupnica sudjeluje u znanstvenom projektu "Istraživanja antropometrijskih osobina hrvatskih vojnika i časnika" Ministarstva obrane Republike Hrvatske.

U navedenim projektima dr. sc. Nina Smolej Narančić sudjeluje kao istraživač i voditelj znanstvenog područja primjene biometrijskih analiza u proučavanju populacijske strukture i biološke (mikro)evolucije, kao i u području primjenjenih bioantropoloških istraživanja. Rezultate istraživanja objavila je (samostalno i u koautorstvu) u: 50 znanstvenih radova publiciranih u znanstvenim časopisima, knjigama i zbornicima, 5 znanstvenih knjiga i mikroedicija, 9 nastavnih i stručnih radova, a sa 38 priopćenja sudjelovala je na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu.

U novijim znanstvenim radovima (od 1995. godine do danas) pristupnica posebnu pažnju posvećuje unapređenju znanstvene metodologije u području antropološke biometrije te sintetiziranju dosada sakupljenih različitih biometrijskih podataka.

U području istraživanja populacijske strukture bavila se analizama morfoloških (antropometrijskih) i fizioloških (kardio-respiratornih) svojstava u populacijama jadranskih otoka koji su korišteni kao modeli za teoretska istraživanja (mikro)evolucije. U radovima: Model - Bound and Model - Free Approach in Holistic Analysis of Population Structure: Example from the Island of Pag, Croatia (Homo, 49: 201-224, 1998.), Sets of complementary phenotypic relationships across five isolate populations: Traces of expression of different gene complexes? (International Journal of Anthropology, 14: 227-242, 1999.) biometrijskim je analizama utvrdila postojanje morfoloških i fizioloških varijacija među relativno izoliranim populacijama pojedinačnih naselja na otocima Pagu, Braču, Hvaru, Korčuli i Pelješcu. Povezujući rezultate svojih opsežnih biometrijskih analiza s etno-povijesnim, migracijskim i lingvističkim podacima pristupnica izvodi zaključke o genetskoj podlozi uočenih fenotipskih varijacija u relativno homogenom okolišu. U znanstvenom članku Population structure of Middle Dalmatia, Croatia: Analysis of physiological traits (Homo, 47: 283-304, 1996.), temeljenom na biometrijskim analizama fizioloških svojstava populacije srednjedalmatinskih otoka pristupnica je potvrdila valjanost upotrebe ovih poligenetskih svojstava u proučavanju populacijske strukture i dala originalan znanstveni doprinos proučavanju fiziološke varijablinosti i istraživanju (mikro)evolucije. U svojem je znanstvenom članku Phenotypic effects of recent migration in Dalmatian island populations (Homo, 45: 225-242, 1995.) poseban naglasak dala na analize utjecaja suvremene unutarotočne migracije na fenotipsku diferencijaciju među populacijama pojedinačnih naselja otoka. Njeni su rezultati pokazali da migracija nije slučajna i da rezultira većom fenotipskom diferencijacijom od one očekivane na temelju slučajne migracije. Izvoran prilog razvoju biometrijske metodologije u proučavanju populacijske strukture predstavljaju rezultati istraživanja prikazani u znanstvenom članku Assortative Mate Choice in the Population of Brač, Croatia (Homo, 50: 183-195, 1999.). Primjenom analize odabira reprodukcijskog partnera na primjeru populacije otoka Brača, pristupnica je ukazala na temeljne bioantropološke odrednice odabira reprodukcijskog partnera u mediteranskoj, patrilokalnoj populaciji. Navedenim rezultatima pristupnica je doprinijela utvrđivanju činioca koji oblikuju fenotipske varijacije u ljudskim populacijama i ukazala na važan problem izbora populacijsko genetičkog modela u istraživanjima (mikro)evolucije. U sklopu istraživanja populacijske strukture pristupnica je surađivala i u analizama temeljenim na DNA polimorfizmima u kojima je slijeđena najnovija svjetska metodologija istraživanja populacijske strukture i (mikro)evolucije (znanstveni rad: Application of HLA class II polymorphisms analysis in the study of population structure of the island of Krk, Croatia. Hum. Biol., 69: 819-829, 1997.).

U području istraživanja populacijske strukture pristupnica je objavila nekoliko radova na temelju istraživanja antropometrijskog statusa ročnika Hrvatske vojske. Rezultati prikazani u radovima Antropometrijske mjere za procjenu morfološkog statusa (u: Istraživanje antropometrijskog statusa ročnika Hrvatske vojske, ur. I. Fistonić, Centar za strateška istraživanja MORH, Zagreb, str. 73-86, 1995.) te Ergonomske mjere (u: Istraživanje antropometrijskog statusa ročnika Hrvatske vojske, ur. I. Fistonić, Centar za strateška istraživanja MORH, Zagreb, str. 99-102, 1995.) teorijski su doprinos proučavanju morfološke varijabilnosti populacije koja se nalazi u specifičnim uvjetima ekosustava, ali i utemeljenju antropometrijskih mjerila i kriterija za izbor i raspoređivanje vojnika na odgovarajuće djelatnosti te za izradu opreme za specifična radna mjesta.

U području bioantropoloških istraživanja pristupnica se bavila problemom izrade referentnih vrijednosti plućnih volumena i protoka za odraslu populaciju jadranskih otoka te za populaciju djece i mladeži iz priobalnog i kontinentalnog područja Hrvatske. Rezultat tih istraživanja su i jednadžbe za predikciju parametara plućne funkcije koje su predložene za upotrebu u našoj populaciji. Njihova je valjanost potvrđena biometrijskim analizama kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja plućne funkcije djece i odraslih čiji su rezultati dani u radovima Učestalost nespecifičnih iritacijaskih simptoma u radnica izloženih lateksu. (Liječ. vjesn., 121: 230-233, 1999.) i Navika pušenja u školske djece (Liječ. vjesn., 117: 278-281, 1995.). Ovi su rezultati originalan znanstveni doprinos bioantropološkim istraživanjima, a koriste spoznaje do kojih je pristupnica došla tokom istraživanja biološke strukture otočnih populacija Jadrana. Rezultati ovih istraživanja pružaju mogućnost izravne primjene u bioantropološkoj praksi i vrijedni su stoga što u našoj zemlji još uvijek ne postoje vlastite spirometrijske referentne vrijednosti i redovito se upotrebljavaju razne strane vrijednosti.

Pristupnica je kao član skupine istraživača aktivno sudjelovala i u istraživanjima rasta i razvoja djece i mladeži. Bavila se analizama morfoloških i fizioloških svojstava zagrebačke djece pubertetske dobi što predstavlja temelj i znanstveni doprinos razvoju specifičnih referentnih vrijednosti za vlastitu populaciju djece i mladeži. U znanstvenom članku Body morphology in adolescent girls with anorexia nervosa: Short-term longitudinal study. (Coll. Antropol., 22: 497-508, 1998.) dala je originalan doprinos biometrijskoj metodologiji praćenja rasta i razvoja djece sa specifičnim poremećajem u prehrani te metodologiji verifikacije ranije izvedenih referentnih vrijednosti morfoloških svojstava iste populacije. Interes pristupnice bio je usmjeren i problemu starenja ljudskog organizma s gledišta morfologije tijela (znanstveni rad The aging process - An analysis of the latent structure of body morphology (in males), Coll. Antropol., 21: 117-126, 1997.). Na temelju analiza latentne strukture morfologije tijela provedenih u odrasloj populaciji jadranskih otoka kao modelu, pristupnica je ukazala na postojanje nepodudarnosti između kronološke i "morfološke" dobi i time na postojanje varijacija u morfološkom starenju ljudskog organizma.

U području bioantropoloških istraživanja pristupnica se bavila i problemima antropometrijske procjene prehrambenog stanja populacije i sastava tijela. Njene analize provedene u populaciji jadranskih otoka i prikazane u znanstvenom radu Nutritional status of the population in Dalmatia, Croatia (Coll. Antropol., 23: 59-68, 1999.) ukazale su na promjene u debljini i rapodjeli masti u tijelu u odrasloj dobi, kao i na razlike u distribuciji masti u tijelu među spolovima koje su značajne s aspekta važnosti ovog morfološkog svojstva kao rizičnog faktora za pojavu i razvoj bolesti krvožilnog sustava. Pristupnica je dala i vrijedan znanstveni doprinos pitanju prikladnosti različitih referentnih vrijednosti za antropometrijsku procjenu prehrambenog stanja naše populacije, što je posebno važan problem u suvremenoj bioantropološkoj metodologiji.

3. Nastavna djelatnost

Od 1983. do 1997. godine dr. sc. Nina Smolej Narančić sudjeluje u dodiplomskoj nastavnoj djelatnosti na Biološkom odjelu Prirodoslovno‑matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u sklopu predmeta "Biološka antropologija", "Anatomija čovjeka i antropologija", "Ekologija čovjeka" i "Populacijska genetika" kao suradnik u nastavi uz prof. P. Rudana. Od 1988. do 1997. godine na poslijediplomskom studiju prirodnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, područje Biologija, smjer Antropologija, voditelj je izbornog kolegija "Antropometrijska i fiziološka svojstva", a od 1998. godine voditelj je specijalnog kolegija "Antropološka biometrija".

Do sada je bila mentor u izradi 10 diplomskih i 2 magistarska rada.

Dr. sc. Nina Smolej Narančić jedan je od pokretača inicijative da se pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu osnuje dodiplomski studij "Antropologija" te je izradila nastavni program kolegija pod nazivom "Metode istraživanja u antropologiji".

4. Stručna i društvena djelatnost

Dr. sc. Nina Smolej Narančić član je više domaćih i međunarodnih znanstvenih udruga: Hrvatskog antropološkog društva, Hrvatskog prirodoslovnog društva, Hrvatskog biološkog društva, Hrvatske akademije medicinskih znanosti (član suradnik), Društva za medicinsku antropologiju Hrvatskog liječničkog zbora, European Anthropological Association, Society for the Study of Human Biology, Eurocoast - Hrvatske udruge, International Association of Human Biologists (1987‑1990. godine član Savjeta), International Union of Anthropological and Ethnological Sciences te International Society of Physiological Anthropology (1998-2000. godine član Executive Committee, tajnik udruge).

Od 1980. godine pristupnica vrši dužnost člana Organizacijskog odbora međunarodnih znanstvenih skupova "School of Biological Anthropology" i "International Anthropological Poster Conference", a od 1984. godine člana Organizacijskog odbora međunarodnih znanstvenih tečajeva "Anthropology and Health" (IUC Dubrovnik). Od 1983. do 1988. godine vršila je dužnost člana Organizacijskog odbora "12th International Congress of Anthropological and Ethnological Sciences" održanog 1988. godine u Zagrebu. Od 1980. godine član je Editorial Board međunarodnog znanstvenog časopisa "Collegium Antropologicum" (Hrvatska), od 1995. godine časopisa "Kineziologija" (Hrvatska), a od 1999. godine član je Editorial Board međunarodnog znanstvenog časopisa "Homo – Journal of Comparative Human Biology" (Njemačka).

5. Nagrade za znanstveni rad

Godine 1989. Nina Smolej Narančić primila je kao član grupe znanstvenika (P. Rudan, B. Janićijević, J. Miličić, N. Smolej Narančić, A. Sujoldžić) "Republičku nagradu ‘Ruđer Bošković’ za istaknuto znanstveno djelo". Godine 1998. dodijeljena joj je nagrada Hrvatskog antropološkog društva "Gorjanović-Kramberger medalja za antropologiju" za njezin znanstveni i stručni doprinos razvoju antropologije u Hrvatskoj.

6. Mišljenje i prijedlog povjerenstva

Na temelju uvida u dokumentaciju i radove vidljivo je da dr. sc. Nina Smolej Narančić zadovoljava propozicije Odluke o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske (NN 94 od 8.11.1996.) za izbor u zvanje redovitoga profesora. Prema odredbama Odluke, U znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 42. stavka 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN 59/96) i članka 74. stavak 3. Zakona o visokim učilištima (NN 59/96).

Da je pristupnica ispunila odredbe čl. 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, vidljivo je iz činjenice da je prema tim odredbama već bila izabrana u zvanje znanstvenoga savjetnika za znanstveno područje humanističkih znanosti - polje antropologija 1999. god. Ona, naime, zadovoljava Minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja (NN 38/97), prema kojima pristupnik za izbor u zvanje redovitog profesora mora imati najmanje: objavljenu jednu knjigu (ima 5) te 12 znanstvenih radova i još 8 objavljenih u časopisima s međunarodnom recenzijom (ima ukupno 50 znanstvenih radova, od toga 37 u međunarodno priznatim časopisima).

Čl. 74. stavak 3 Zakona o visokim učilištima, osim što traži od pristupnika da ispuni uvjete koje propisuje Rektorski zbor, zahtijeva da …ima izvedene znanstvene… projekte koji značajnije utječu na razvitak određenog znanstvenog područja, najmanje šest godina nastavnoga rada na visokom učilištu, kao i nove radove objavljene nakon izbora u prethodno zvanje. Pristupnica zadovoljava postavljene uvjete:

· svojim izuzetnim poznavanjem antropološke biometrije i svojim znanstvenim radom bitno je unaprijedila metode istraživanja u tom znanstvenom području u nas, o čemu svjedoče i nagrade za znanstveni rad;

· sudjelovala je od 1983. do 1997. (14 god.) u dodiplomskoj nastavi na Biološkom odjelu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, a od 1988. do danas (12 god.) u poslijediplomskoj nastavi kao voditelj dvaju kolegija na poslijediplomskom studiju prirodnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu;

· publicistički je vrlo aktivna, objavila je 50 znanstvenih radova (37 u časopisima koji se referiraju u Current Contents, Science Citation Index i/ili Social Science Citation Index) od čega 16 radova od 1995. godine do danas.

Rektorski zbor postavio je za izbor u zvanje redovitog profesora još i dodatne uvjete. Prvo, da je pristupnik održao najmanje pet priopćenja na znanstvenim skupovima, i još najmanje tri na međunarodnim znanstvenim skupovima (aktivno je sudjelovala na 38 znanstvenih skupova, od toga na 30 međunarodnih), a zatim da ispuni i još tri od ponuđenih šest. Dr. sc. Nina Smolej Narančić zadovoljava sljedeće:

· da su pod njezinim vodstvom dva pristupnika izradila magisterij ili doktorat - (2 magistarska rada);

· da je bitno unaprijedila stručni rad ili bila voditelj istraživačkoga projekta ili teme (oboje: unaprijedila je poznavanje antropološke biometrije i metoda istraživanja u antropologiji, a od 1986. do 1990. voditelj je znanstvene teme Polifaktorijelno i monofaktorijelno determinirana biološka svostva čovjeka);

· da je bila voditelj poslijediplomskoga studija, kolegija u poslijediplomskom studiju, poslijediplomskih tečajeva ili znanstvenih skupova (od 1988. godine do danas voditelj je poslijediplomskih kolegija “Antropometrijska i fiziološka svojstva” i “Antropološka biometrija”).

U skladu s prije navedenim predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da dr. sc. Ninu Smolej Narančić, znanstvenu savjetnicu iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, polja antropologije, izabere u naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje antropologija, na Katedri za antropologiju za predmet "Metode istraživanja u antropologiji".

U Zagrebu, 14. rujna 2001. godine

Prof. dr. sc. Ivan Cifrić

Prof. dr. sc. Vitomir Belaj

Prof. dr. sc. Pavao Rudan

Dr.sc. Nina Smolej Narančić

POPIS ZNANSTVENIH RADOVA objavljenih u časopisima, kongresnim zbornicima i knjigama s MEĐUNARODNOM RECENZIJOM

( Radovi označeni * nalaze se u časopisima koji se referiraju u Current Contents.

Brojevi odgovaraju onima u popisu radova pristupnice)

1. Znanstveni radovi u časopisima

1.1.* Rudan, P., D.F. Roberts, A. Sujoldžić, B. Macarol, N. Smolej, A. Kaštelan: Geography, ethnohistory and demography of the island of Hvar. Coll. Antropol., 6: 47-69, 1982.

1.2.* Smolej, N.: Maximal oxygen uptake of the populations of the island of Hvar - Potential differences. Coll. Antropol. 6 (Suppl.): 53-55, 1982.

1.3.* Smolej, N., M. Gomzi, H. Maver, A. Chaventre, P. Rudan: Biometrical characteristics of the inhabitants of the island of Silba. Coll. Antropol., 7: 117-123, 1983.

1.4.* Gomzi, M., N. Smolej, P. Rudan, A. Chaventre: Relationship between physiological properties and anthropometric traits in the population of the island of Silba (Yugoslavia). Coll. Antropol. 7 (Suppl.): 14-18, 1983.

1.5.* Smolej, N., J. Miličić, P. Rudan, A. Chaventre: Inter-relations of the anthropometrical traits of the population of the island of Silba (Yugoslavia). Coll. Antropol. 7 (Suppl.): 48-55, 1983.

1.6.* Smolej, N., M. Gomzi, P. Rudan, A. Chaventre: Relationship of lung functions to age, sitting height and body composition in older men and women. Z. Morphol. Anthropol., 75: 97-105, 1984.

1.7. Smolej, N., M. Gomzi, P. Rudan, A. Chaventre: Biometrical characteristics of the population of the island of Olib (Croatia). Anthropologiai Kozlemenyek, 28: 100-107, 1984.

1.8.* Rudan, P., D.F. Roberts, B. Janićijević, N. Smolej, L. Szirovicza, A. Kaštelan: Anthropometry and the biological structure of the Hvar population. Am. J. Phys. Anthropol., 70/2: 231-240, 1986.

1.9.* Smolej, N.: Indices of physiological traits, ventilatory measurements, maximal oxygen uptake and blood pressure, derived from age stature and weight. Homo, 38: 177-190, 1987.

1.10.* Smolej, N., J.L. Angel, L.A. Bennett, D.F. Roberts, P. Rudan: Physiological variation and population structure of the island of Korčula, Croatia. Hum. Biol., 59: 667-685, 1987.

1.12.* Rudan, P., D.Šimić, N. Smolej-Narančić, L.A. Bennett, B. Janićijević, V. Jovanović, M.F. Lethbridge, J. Miličić, D.F. Roberts, A. Sujoldžić, L. Szirovicza: Isolation by distance in Middle Dalmatia - Croatia. Am. J. Phys. Anthropol., 74: 417-426, 1987.

1.13. Rudan, P., J.L. Angel, L.A. Bennett, B. Janićijević, M.F. Lethbridge, J. Miličić, N. Smolej-Narančić, A. Sujoldžić, D. Šimić: Historical Processes and Biological Structure of the Populations - Example from the island of Korčula. Acta. Morphol. Nether. Scand., 25: 69-82, 1987.

1.14.* Smolej-Narančić, N: Physiological variation on the Pelješac peninsula (Croatia). Coll. Antropol., 12: 377-386, 1988.

1.15.* Smolej-Narančić, N.: Physiological variation in the study of biological structure of the population (Example from the island of Brač, Croatia), Coll. Antropol., 13: 105-116, 1989.

1.16.* Smolej-Narančić, N., D. Šimić: Biological relationships among Silba, Olib and some other Eastern Adriatic island populations. Coll. Antropol., 13: 229-239, 1989.

1.17.* Smolej-Narančić, N., J. Miličić, P. Rudan, L.A. Bennett: Morphological variation and population structure on the island of Korčula, Croatia. International Journal of Anthropology, 4: 47-60, 1989.

1.18. Pavlović, M., N. Smolej-Narančić, P. Rudan: Prediction values for FVC and FEV1 in adult Dalmatian population (Croatia). Medizinische Wochenschrift, 139 (Suppl. 104): 34-35, 1989.

1.21.* Smolej-Narančić, N., M. Pavlović, P. Rudan: Ventilatory parameters in healthy nonsmoking adults of Adriatic islands (Croatia). Eur. Respir. J., 4: 955-966, 1991.

1.22.* Smolej-Narančić, N., M. Mustać: Lung Volumes in Healthy Teenage boys and Girls of North Dalmatia (Croatia). Coll. Antropol., 16: 377-381, 1992.

1.25.* Žuškin. E., N. Smolej-Narančić, E.N. Schachter, J. Mustajbegović: Respiratory symptoms and ventilatory capacity of school children in urban and rural area, Coll. Antropol., 17: 55-65, 1993.

1.26.* Miličević, G., M. Živičnjak, N. Čorović, V. Fabečić-Sabadi, Ž. Kokoš, T. Lukanović, K. Markićević, N. Smolej-Narančić, T. Škarić, E. Verona: Croatian national growth and development study. Part I - Descriptive statistics for Zagreb pubertal population - Girls, 11-15 years of age, Coll. Antropol., 17: 67-78, 1993.

1.27.* Živičnjak, M., G. Miličević, N. Čorović, V. Fabečić-Sabadi, Ž. Kokoš, T. Lukanović, K. Markićević, N. Smolej-Narančić, T. Škarić, E. Verona: Croatian national growth and development study. Part I - Descriptive statistics for Zagreb pubertal population - Boys, 11-15 years of age, Coll. Antropol., 17: 79-89, 1993.

1.28.* Smolej-Narančić, N, A. Chaventre, P. Rudan: Anthropometric variation and population structure of the island of Pag, Croatia. Hum. Biol., 66: 275-298, 1994.

1.29.* Žuškin. E., N. Smolej-Narančić, E.N. Schachter, J. Mustajbegović, V. Sitar-Srebočan: Spirometric standards for nonsmoking girls aged 9 to 16 years in North-west Croatia, Coll. Antropol., 18: 309-316, 1994.

1.30.* Smolej-Narančić, N: Phenotypic effects of recent migration in Dalmatian island populations. Homo, 45: 225-242, 1995.

1.31.* Ostojić, S., L. Barać, N. Smolej Narančić, K. Vitale, A. Mojsović, M. Kapović: Blood pressure in relation to age and sex in the population of Krk, Croatia. Coll. Antropol., 20 (Suppl.): 15-20, 1996.

1.32.* Smolej-Narančić, N: Population structure of Middle Dalmatia, Croatia: Analysis of physiological traits. Homo, 47: 283-304, 1996.

1.33.* Žuškin, E. N. Smolej-Narančić, E.N. Schachter, J. Mustajbegović: Spirometric reference values for nonsmoking boys 9-16 years of age. Acta Med. Auxol., 28: 159-167, 1996.

1.34.* Živičnjak, M., L. Szirovicza, L. Pavičić, N. Smolej-Narančić, B. Janićijević, J. Miličić, P. Rudan: The aging process - An analysis of the latent structure of body morphology (in males). Coll. Antropol., 21: 117-126, 1997.

1.35.* Martinović, I., M. Bakran, A. Chaventre, B. Janićijević, V. Jovanović, N. Smolej-Narančić, A. Kaštelan, Z. Grubić, R. Žunec, D.F. Roberts, P. Rudan: Application of HLA class II polymorphisms analysis in the study of population structure of the island of Krk, Croatia. Hum. Biol., 69: 819-829, 1997.

1.36.* Bišof, V., Z. Jurčić, N. Smolej-Narančić, M. Živičnjak: Body Morphology in Adolescent Girls with Anorexia Nervosa: Short-Term Longitudinal Study. Coll. Antropol., 22: 497-508, 1998.

1.37.* Rudan, I., P. Rudan, A. Chaventre, B. Janićijević, J. Miličić, N. Smolej-Narančić, A. Sujoldžić: Model - Bound and Model - Free Approach in Holistic Analysis of Population Structure: Example from the Island of Pag, Croatia. Homo, 49: 201-224, 1998.

1.38.* Barać, L., N. Smolej-Narančić, T. Macan: Assortative Mate Choice in the Population of Brač, Croatia. Homo, 50: 183-195, 1999.

1.40.* Smolej-Narančić, N.: Nutritional status of the population in Dalmatia, Croatia. Coll. Antropol., 23: 59-68, 1999.

1.41.* Rudan, I., P. Rudan, B. Janićijević, J. Miličić, N. Smolej-Narančić, A. Sujoldžić, A. Chaventre: Sets of complementary phenotypic relationships across five isolate populations: Traces of expression of different gene complexes? International Journal of Anthropology 14: 227-242, 1999.

1.42.* Rudan, D., I. Rudan, A. Sujoldžić, A. Chaventre, B. Janićijević, N. Smolej-Narančić, T. Macan, P. Rudan: Analysis of changes in genetic structure from surnames: A study of three generations of Pag island isolates, Croatia and comparison to biological and sociocultural distances. Homo 51: 110-131, 2000.

2. Znanstveni radovi u kongresnim zbornicima

2.2.* Smolej-Narančić, N.: The effect of fatness and fat distribution on cardiovascular fitness in a healthy adult population. Proceedings of the International Conference on Human-Environment System, Tokyo, Japan, 31-34, 1991.

2.3.* Rudan, P., N. Smolej-Narančić: Physiological relationships and population structure analyses: Example from Eastern Adriatic. Proceedings of the International Conference on Human-Environment System, Tokyo, Japan, 19-22, 1991.

3. Znanstvene knjige - monografije

3.1.* Chaventre, A., J. Godnić-Cvar, M. Gomzi, V. Jovanović, B. Macarol, H. Maver, J. Miličić, P. Rudan, N. Smolej, A. Sujoldžić, E. Žuškin: Etude anthropobiologique de l'ile de Silba. Institut d'ethnologie, Museum National d'Histoire Naturelle, Archives et documents, Paris, Micro-edition, microfiche 85 04, str. 31-42, 1985.

3.6.* Smolej-Narančić, N., P. Rudan, L. A. Bennett: Anthropometry and the biological structure of the population (Example from the island of Brač. U: Pluridsciplinary approach of human isolates (Ur. D.F. Roberts i A. Chaventre) INED, Paris, 243-270, 1990.

Jelka Vince Pallua

Prof.dr.sc. Slavko Tkalac

Prof.dr.sc. Božidar Tepeš

Prof.dr.sc. Mirko Čubrilo

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje dr. sc. Vladimira Mateljana na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Prema odluci Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, donesenoj na sjednici 17.06.2002. godine, imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, na Katedri za informatologiju u Odsjeku za informacijske znanosti.

Na natječaj objavljen u Vjesniku 29.06.2002 godine javio se jedan pristupnik, doc. dr. sc. Vladimir Mateljan iz Zagreba.

Stručno povjerenstvo je proučilo primljenu dokumentaciju, te podnosi Naslovu slijedeći

I Z V J E Š T A J

1. Životopis

Doc. dr. sc. Vladimir Mateljan rođen je 30.05.1954. godine u Ivanić-Gradu. [Državljanstvo: Republika Hrvatska, narodnost: Hrvat, bračno stanje: oženjen, supruga: Bogdana Kesić-Mateljan, djeca: sin Petar star 19 godina i kćer Marija stara 13 godina] Osnovnu školu pohađao je i završio u Zadru. Nakon završene osnovne škole pohađao je i završio Gimnaziju pedagoškog smjera, također, u Zadru. Godine. 1972. upisao je Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, smjer: primijenjena matematika, a diplomirao je 1981. s temom iz područja parcijalnih diferencijalnih jednadžbi, s diplomskim radom pod naslovom ''Hiperbolički sistemi'' i stekao zvanje diplomirani inženjer matematike. Na postdiplomski studij ''Projektiranje informacijskih sustava'' na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, upisao se 1989. godine. Znanstveni stupanj magistra informacijskih znanosti stekao je 1992. godine, obranivši magistarski rad pod naslovom ''Upotreba matričnog prikaza u postupku dobivanja grafa skupa funkcijskih ovisnosti i modifikacija Bernsteinovog algoritma za normalizaciju sintezom''. Godine 1993. prijavio je doktorat na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Akademski stupanj doktora društvenih znanosti iz polja informacijskih znanosti, stekao je 1996. godine obranivši disertaciju pod nazivom ''Utjecaj redundancije u bazi podataka na brzinu obrade''. Godine 1997. izabran je za docenta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku za informacijske znanosti, na Katedri za informatologiju. Predaje na dodiplomskom studiju predmete: baze podataka, logičko programiranje, logika za informatičare, a na poslijediplomskom studiju društveno-humanističke informatike predaje predmet logičko programiranje. Dr. sc. Vladimir Mateljan govori engleski, a služi se ruskim jezikom.

2. Analiza i ocjena znanstvene djelatnosti

Doc. dr. sc. Vladimir Mateljan do sada je objavio 19 znanstvenih radova kao što slijedi:

2.1 Znanstveni radovi objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama [temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i tehnologije klasificirani kao a1- znanstveni radovi]

1. S. Tkalac, V. Mateljan: Proposition for modification of Bernstein's algorithm for vertical normalization by synthesis, Informatologija, Vol. 24, 1992, B r. 1., Zagreb.

2. V. Mateljan, S. Tkalac: Algorithm for nodes arrangement in graphic reprezentation of functional dependencies set, Informatologija, Vol. 24, 1992, Br. 3-4.

3. S. Tkalac, V. Mateljan: Some characteristics of notational schemes, Informatologija, Vol. 28, 1996, Br. 1-2.

4. V. Mateljan, B. Tepeš: Change of efficency of comunication with the relation database by primary key exchange, Informatologija, Vol. 29/30, No. 3-4, 1997.

5. V. Grbavac, V. Mateljan, I. Pavlović: Global strategy approach aspects of reinstating Croatia's information sovereignty, Mostariensia, Br. 13-14, Mostar, 2000./2001.

6. V. Mateljan: The possibility of applaying the calculus of functional dependences to a knowledge base, Journal of information and organizational sciences, Vol. 4, No. 1, Varaždin 2000.

7. V. Grbavac, V. Mateljan: Contributions to the strategy of information society development in the republic of Croatia, 12 th International Conference on Information and intelligent systems IIS 2001, Varaždin 2001.

8. V. Mateljan: RELATION BETWEEN THE CALCULUS OF FUNCTIONAL DEPENDENCE AND CALCULUS OF PROPOSITION, Informatologija, 35, 2002, 2, 80-155.

9. V. Mateljan, V. Grbavac, I. Brajčić: ACCELERATION OF HARD DISK SUBSYSTEM BY USE OF ON THE FLY COMPRESSION, Modern Traffic, Vol. 23 Special Issue, University of Mostar, Mostar, FbiH/BIH, 2003. (u tisku)

Zaključak1: Kandidat dr. sc. Vladimir Mateljan objavio je 9 znanstvenih radova u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama [a1-znanstveni radovi].

2.2 Znanstveni radovi objavljeni u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa [temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i tehnologije klasificirani kao a2- znanstveni radovi]

10. B. Tepeš, M. Manucci, D. Boras, V. Mateljan, M. Strunje: Topological approach to tagging, 17 th International Conference ITI '95. June 13-16, 1995, Pula, Croatia.

11. B. Tepeš, V. Mateljan, T. Stojanov, T. Tepeš, B. Kesić: Database of Grammatical Sentences of Croatian Language, 23 th int. Conf. Information Technology Interfaces ITI 2001, June 19-22, 2001, Pula, Croatia.

12. V. Mateljan, S. Pavlović: Unapređenje komunikacije korisnika s korisničkim sučeljem korištenjem neuronske mreže, Suvremeni promet, Vol. 20, No. 3-4, svibanj-kolovoz 2002, Zagreb 2000.

13. V. Mateljan: Primjena računa funkcijskih zavisnosti u bazi znanja, Zbornik radova, Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti, Zagreb, 2002, (u tisku).

14. V. Mateljan, S. Tkalac, M. Čubrilo: Semantically Unconnected relational schemes, Zbornik radova, Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti, Zagreb, 2002, (u tisku).

15. V. Grbavac, V. Mateljan, R. Vrana: Guidelines for the informatization strategy of the Faculty of Agriculture at the University of Zagreb by 2005, Sjemenarstvo, 3-4/02, 2002 (u tisku)

16. V. Mateljan, K. Pavlina, D. Pavušin: Online examination registration service at the Faculty of philosophy in Zagreb – issues and experiences, 4 th Carnet Users Conference, CUC – 2002, Zagreb, Croatia, 2002. (u tisku)

17. V. Mateljan, I. Galetić, I. Kolaković: WAP PORTAL ODSJEKA ZA INFORMACIJSKE ZNANOSTI, FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU, Media, culture and public relations, Filozofski fakultet u Zadru, Zadar, 2002, (u tisku).

18. V. Mateljan, D. Pavušin, K. Pavlina: INFORMACIJE NA WEBU - SERVERSKA TEHNOLOGIJA I SUSTAVI ZAŠTITE, Media, culture and public relations, Filozofski fakultet u Zadru, Zadar, 2002, (u tisku).

19. V. Mateljan, K. Pavlina, D. Pavušin: STUDOMAT FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU, Media, culture and public relations, Filozofski fakultet u Zadru, Zadar, 2002, (u tisku).

Zaključak2: Kandidat dr. sc. Vladimir Mateljan objavio je 10 znanstvenih radova u zbornicima radova s međunarodnog znanstvenog skupa.

Zaključak3: Temeljem zaključaka (Zaključak1 i zaključak 2) konstatiramo da je kandidat objavio 19 znanstvenih radova [ 9 znanstvenih radova iz grupe (a1-radovi) i 10 znanstvenih radova iz grupe (a2-radovi) ].

2.3 Specifikacija znanstvenih radova objavljenih prije posljednjeg izbora

U razdoblju do posljednjeg izbora u zvanje docenta dr. sc. Vladimir Mateljan objavio je 4 znanstvena rada.

Znanstveni radovi objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom (a1-radovi)

(redni brojevi radova su prema popisu radova u točki 2.1)

1. S. Tkalac, V. Mateljan: Proposition for modification of Bernstein's algorithm for vertical normalization by synthesis, Informatologija, Vol. 24, 1992, B r. 1., Zagreb.

2. V. Mateljan, S. Tkalac: Algorithm for nodes arrangement in graphic reprezentation of functional dependencies set, Informatologija, Vol. 24, 1992, Br. 3-4.

3. S. Tkalac, V. Mateljan: Some characteristics of notational schemes, Informatologija, Vol. 28, 1996, Br. 1-2.

Znanstveni radovi objavljeni u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa (a2-radovi)

(redni broj rada je prema popisu radova u točki 2.2)

10. B. Tepeš, M. Manucci, D. Boras, V. Mateljan, M. Strunje: Topological approach to tagging, 17 th International Conference ITI '95. June 13-16, 1995, Pula, Croatia.

Zaključak4: dr. sc. Vladimir Mateljan objavio je prije posljednjeg izbora 4 rada [ 3 rada iz grupe (a1-radovi) i 1 rad iz grupe (a2-radovi) ].

2.4 Specifikacija znanstvenih radova objavljenih nakon posljednjeg izbora

Doc. dr. sc. Vladimir Mateljan objavio je nakon posljednjeg izbora u zvanje docenta 1997. godine, 15 znanstvenih radova.

Znanstveni radovi objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom (a1-radovi)

(redni brojevi radova su prema popisu radova u točki 2.1)

4. V. Mateljan, B. Tepeš: Change of efficency of comunication with the relation database by primary key exchange, Informatologija, Vol. 29/30, No. 3-4, 1997.

5. V. Grbavac, V. Mateljan, I. Pavlović: Global strategy approach aspects of reinstating Croatia's information sovereignty, Mostariensia, Br. 13-14, Mostar, 2000./2001.

6. V. Mateljan: The possibility of applaying the calculus of functional dependences to a knowledge base, Journal of information and organizational sciences, Vol. 4, No. 1, Varaždin 2000.

8. V. Mateljan: RELATION BETWEEN THE CALCULUS OF FUNCTIONAL DEPENDENCE AND CALCULUS OF PROPOSITION, Informatologija, 35, 2002, 2, 80-155.

Znanstveni radovi objavljeni u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa (a2-radovi)

(redni brojevi radova su prema popisu radova u točki 2.2)

12. V. Mateljan, S. Pavlović: Unapređenje komunikacije korisnika s korisničkim sučeljem korištenjem neuronske mreže, Suvremeni promet, Vol. 20, No. 3-4, svibanj-kolovoz 2002, Zagreb 2000.

13. V. Mateljan: Primjena računa funkcijskih zavisnosti u bazi znanja, Zbornik radova, Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti, Zagreb, 2002, (u tisku).

14. V. Mateljan, S. Tkalac, M. Čubrilo: Semantically Unconnected relational schemes, Zbornik radova, Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti, Zagreb, 2002, (u tisku).

15. V. Grbavac, V. Mateljan, R. Vrana: Guidelines for the informatization strategy of the Faculty of Agriculture at the University of Zagreb by 2005, Sjemenarstvo, 3-4/02, 2002, Zagreb, Croatia (u tisku)

16. V. Mateljan, K. Pavlina, D. Pavušin: Online examination registration service at the Faculty of philosophy in Zagreb – issues and experiences, 4 th Carnet Users Conference, CUC – 2002, Zagreb, Croatia, 2002. (u tisku)

19. V. Mateljan, K. Pavlina, D. Pavušin: STUDOMAT FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU, Media, culture and public relations, Filozofski fakultet u Zadru, Zadar, 2002, (u tisku).

Zaključak5: Konstatiramo da je kandidat objavio nakon posljednjeg izbora 15 znanstvenih radova [ 6 radova iz grupe (a1-radovi) i 9 radova iz grupe (a2-radovi) ].

2.5 Znanstvena djelatnost kandidata do posljednjeg izbora

Znanstveni rad kandidata ocijenilo je stručno povjerenstvo u sastavu: prof. dr. sc. Slavko Tkalac, prof. dr. sc. Alfred Žepić, prof. dr. sc. Božidar Tepeš. Stručno povjerenstvo predložilo je 1997. godine, da se kandidat dr. sc. Vladimir Mateljan izabere u znanstveno-nastavno zvanje docent za studijsku disciplinu Baze podataka u znanstvenom polju informacijske znanosti. Navedeni prijedlog prihvaćen je od strane Matičnog povjerenstva za izbore u 10. mjesecu 1997. godine. U razdoblju do navedenog izbora kandidat je objavio 4 znanstvena rada od kojih 3 znanstvena rada iz grupe (a1-radovi) i 1 znanstveni rad iz grupe (a2-radovi). Analizom znanstvenih radova kandidata, stručno povjerenstvo je konstatiralo da su znanstveni rezultati, koje je postigao dr. sc. Vladimir Mateljan, vrijedni pažnje. Ovo povjerenstvo slaže se s ocjenom prethodnog povjerenstva, što proizlazi iz analize i ocjene slijedeća 3 rada objavljena u časopisima s međunarodnom recenzijom.

Znanstveni radovi objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom (a1-radovi)

(redni brojevi radova su prema popisu radova u točki 2.1)

1. S. Tkalac, V. Mateljan: Proposition for modification of Bernstein's algorithm for vertical normalization by synthesis, Informatologija, Vol. 24, 1992, B r. 1., Zagreb.

U radu su analizirane mogućnosti algoritma za vertikalnu normalizaciju sintezom. I Bernsteinov (1976) i Yangov (1983) algoritam za vertikalnu normalizaciju sintezom polaze od pretpostavke da će svođenje ukupnog broja atributa u lijevim i desnim stranama svih zavisnosti u skupu funkcijskih zavisnost, imati za posljedicu minimalan broj kopija atributa u normaliziranom modelu baze podataka. Uz ovu pretpostavku vezana su dva problema. U prvom redu nije poznat algoritam za pronalaženje pokrivača zadanog skupa s minimalnim brojem atributa (tzv. optimalni pokrivač). Pored toga, iako će smanjivanje ukupnog broja atributa općenito smanjiti i ukupan broj kopija u modelu baze, nije sigurno da ćemo, polazeći od optimalnog pokrivača pomoću Bernsteinovog algoritma dobiti model baze s minimalnim brojem kopija. U radu se predlaže modifikacija Bernsteinovog algoritma, koja eliminira tzv. suvišne atribute (ako postoje), koje Bernsteinov algoritam ne eliminira. U slučaju postojanja suvišnih vrhova, predloženim modificiranim algoritmom, dobiva se komplet relacijskih shema u trećoj normalnoj formi s ukupno manjim brojem atributa, nego što se dobije Bernsteinovim algoritmom.

Smatramo da je znanstveni doprinos ovog rada u proširenju teorije algoritama za traženje optimalnog pokrivača, a time i teorije logičkog oblikovanja baze podataka, te da ovaj znanstveni rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta logičkog oblikovanja baza podataka.

2. V. Mateljan, S. Tkalac: Algorithm for nodes arrangement in graphic reprezentation of functional dependencies set, Informatologija, Vol. 24, 1992, Br. 3-4.

U radu su obrađeni neki problemi grafičkog prikaza skupa funkcijskih zavisnosti. Algoritam koji su razvili Ausiello, Atri i Sacca (1983), nije prilagođen za kompjutorsku obradu i ne rješava problem rasporeda vrhova u grafičkom prikazu skupa funkcijskih zavisnosti. Kao posljedica toga javlja se problem preglednosti grafa. U radu se pošlo od pretpostavke da je optimalan raspored vrhova u grafičkom prikazu onaj u kojem se lukovi, kojima su vrhovi spojeni, minimalno sijeku. Odgovarajući opći algoritam za pronalaženje takvog grafa u teoriji grafova nije poznat. Algoritam koji je razvijen, postepenim reduciranjem zadani skup funkcijskih zavisnosti svodi na jedan od osnovnih oblika koji kompjutorski program prepoznaje. Koristeći raspored vrhova za osnovni oblik, program zatim rekonstruira graf skupa funkcijskih zavisnosti. Za operacije reduciranja i rekonstrukcije zadanog skupa funkcijskih zavisnosti koristi se matrica susjedstva u nešto modificiranom obliku.

Smatramo da je znanstveni doprinos ovog rada u proširenju teorije algoritama za prikaz optimalnog grafa skupa funkcijskih zavisnost, a time i teorije logičkog oblikovanja baze podataka, te da predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta logičkog oblikovanja baza podataka.

3. S. Tkalac, V. Mateljan: Some characteristics of notational schemes, Informatologija, Vol. 28, 1996, Br. 1-2.

Uobičajeno je da se notacijske sheme za prikaz znanja razvrstavaju u klase (deklarativne, proceduralne, analogne propozicijske, logičke, grafičke i strukturne notacijske sheme). U radu ''Some characteristics of notational schemes'' analizirana su svojstva na temelju kojih se to razvrstavanje notacijskih shema izvodi. pošlo se od pretpostavke da su to ključna svojstva metoda za prikaz znanja i pokušalo se utvrditi u kakvom odnosu stoje mogućnosti izvođenja zaključaka s tim svojstvima.

Smatramo da je znanstveni doprinos ovog rada u utvrđivanju ključnih svojstava za izvođenje zaključaka, na temelju razvrstavanja notacijskih shema, te da ovaj znanstveni rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta umjetne inteligencije i logičkog programiranja.

Znanstveni radovi objavljeni u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa (a2-radovi)

(redni broj rada je prema popisu radova u točki 2.2)

10. B. Tepeš, M. Manucci, D. Boras, V. Mateljan, M. Strunje: Topological approach to tagging, 17 th International Conference ITI '95. June 13-16, 1995, Pula, Croatia.

U radu se razmatra problem pridruživanja taga (dio govora) svakoj riječi u hrvatskom jeziku. Pomoću Markovljevog modela određena je eksponencijalna distribucija između tagova, te je izračunata srednja energija za svaki tag. Pokazano je da emitirana ili apsorbirana energija teksta zavisi o zamjeni mjesta tagova u tekstu.

Smatramo da je znanstveni doprinos ovog rada u određivanju distribucije između tagova i utvrđivanju zavisnosti između zamjene tagova i emitirane/apsorbirane energije teksta, te da ovaj rad predstavlja znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta teorije informacija i računalne lingvistike.

2.6 Znanstvena djelatnost kandidata nakon posljednjeg izbora

Temeljem točke 2.3, zaključak 5, konstatiramo da je nakon posljednjeg izbora kandidat objavio 15 znanstvenih radova, od kojih je 5 znanstvenih radova objavljeno u časopisima s međunarodnom recenzijom (a1-radovi).

Znanstveni radovi objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom (a1-radovi)

(redni brojevi radova su prema popisu radova u točki 2.1)

4. V. Mateljan, B. Tepeš: Change of efficency of comunication with the relation database by primary key exchange, Informatologija, Vol. 29/30, No. 3-4, 1997.

Prema Coddu (Codd, 1970), osnovni cilj relacijskog modela je zaštita korisnika baze podataka i omogućavanje lakšeg i jednostavnijeg pristupa podacima u bazi. U relacijskom modelu to se postiže normalizacijom, kao jednom od metoda oblikovanja baze podataka. Normalizacijom se sprečavaju anomalije održavanja baze podataka. Jedan od osnovnih ciljeva metoda normalizacije je eliminacija redundancije u bazi odnosno njeno svođenje na neophodni minimum, tj. na kontroliranu redundanciju. Smanjenje redundancije može znatno utjecati na brzinu obrade podataka u bazi, a time i na efikasnost komunikacije s njom. U radu se razmatraju promjene relacijske baze koje ne narušavaju njenu normalnu formu. Ispituje se utjecaj tih promjena na efikasnost komunikacije s bazom. Razmatranjem logičkog modela baze podataka u 3. normalnoj formi, ustanovljeno je, da jedine promjene nad bazom podataka, koje ne narušavaju njenu 3. normalnu formu, mogu biti u zamjenama primarnih ključeva njenih relacijskih shema. Također je ustanovljeno, da se zamjenom primarnih ključeva relacijskih shema, može smanjiti kontrolirana redundancija u bazi. Kako svakom logičkom modelu baze podataka odgovara neki interni model, a zamjena primarnog ključa u logičkom modelu odgovara zamjeni pripadajućeg ključa u odgovarajućem internom modelu, slijedi da se zamjenom primarnih ključeva u internom model može postići bolja efikasnost u komunikaciji s bazom.

Smatramo da je znanstveni doprinos ovog rada u ustanovljavanju uvjeta za moguće smanjenje redundancije u bazi podataka nakon njene normalizacije i proširenju teorije logičkog oblikovanja baze podataka, te da predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta logičkog oblikovanja baza podataka.

5. V. Grbavac, V. Mateljan, I. Pavlović: Global strategy approach aspects of reinstating Croatia's information sovereignty, Mostariensia, Br. 13-14, Mostar, 2000./2001.

U radu se istražuju globalni aspekti strategijskog pristupa izgradnji hrvatske informacijske suverenosti, koja mora biti usklađena sa strategijom novog svjetskog poretka u globalnim komunikacijama. Provedeno istraživanje koje je opisano u radu, pokazuje da suvremena informacijska revolucija koja sve jačim impulsima prožima i hrvatske prostore, mora se sa više ozbiljnosti sagledavati, jer suvremena komunikacijska infrastruktura, strojni resursi i komunikacijski sustavi čine generičku komponentu od koje bi trebala biti sazdana naša informatička suverenost. Iskustva razvijenih zemalja, kao i europskih zemalja nam kazuju putove rješenja naraslih problema. U radu se također daju sugestije i mjere za unapređenje, vezane uz izgradnju hrvatske informacijske suverenosti.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta strategijskog pristupa izgradnje hrvatske informacijske suverenosti.

6. V. Mateljan: The possibility of applaying the calculus of functional dependences to a knowledge base, Journal of information and organizational sciences, Vol. 4, No. 1, Varaždin 2000.

U ovom radu pokazana je mogućnost primjene računa funkcijskih zavisnosti u bazi znanja. Pokazuje se mogućnost dobivanja odgovora iz baze znanja, kako preko zatvarača lijevih strana implikacija, tako i grafički preko shema odgovora. Pokazuje se da je moguće nakon dobivanja prstenastog pokrivača skupa implikacija u bazi znanja, formirati sheme odgovora i preko njih dobivati odgovore.

Smatramo da je izvorni znanstveni doprinos ovog rada u uvođenju shema odgovora, na temelju prstenastog pokrivača skupa implikacija iz baze znanja, i dobivanju odgovora preko tako dobivenih shema, te da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta logike, logičkog oblikovanja baza znanja i logičkog programiranja.

Kao posljedice informacijske revolucije koja je izrasla na svekolikoj primjeni informacijskih i komunikacijskih tehnologija i na njima zasnovanih info sustava, je i izgradnja informacijskog društva, koje sa sve jačim intenzitetom prožima kako razvijene zemlje i zemlje u razvoju, tako i tranzicijske zemlje, kojima je ostalo relativno malo vremena da se kroz strategijske smjernice uključe u ovu svjetsku utrku. Korištenjem prikladnih metodologija, u radu su opisana iskustva izgradnje informacijskog društva pojedinih razvijenih zemalja, kroz američki pristup, japanski pristup, EU pristup. Također se u radu pokušalo sintetizirati relevantne elemente hrvatskog puta u informacijsko društvo, i u skladu s tim stremljenjima date su određene sugestije i mjere za unapređenje, kako ne bismo postali tehnološka i ekonomska kolonija pojedinih razvijenih zemalja.

Smatramo da ovaj rad predstavlja znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta relevantnih strategijskih smjernica razvoja informacijskog društva u Republici Hrvatskoj.

8. V. Mateljan: RELATION BETWEEN THE CALCULUS OF FUNCTIONAL DEPENDENCE AND CALCULUS OF PROPOSITION, Informatologija, 35, 2002, 2, 80-155.

U ovom radu pokazana je mogućnost uspostavljanja odnosa između računa funkcijskih zavisnosti i propozicijskog računa. Pokazano je da se transformacijom Armstrongovih aksioma iz računa funkcijskih zavisnosti može uspostaviti odnos između računa funkcijskih zavisnosti i propozicijskog računa. Pokazano je kako se transformacijom, u konjunktivnu normalnu formu, iskaza iz propozicijskog računa, mogu dobiti: zatvarač skupa implikacija, neredundantni pokrivač skupa implikacija, klase ekvivalencije skupa implikacija, sastavljene implikacije te prstenasti pokrivač skupa implikacija. Uspostavljanjem odnosa između računa funkcijskih zavisnosti i propozicijskog računa, omogućeno je mnogo brže izvođenje zaključaka, te primjena u logičkom oblikovanju baza znanja i logičkom programiranju

Smatramo da je izvorni znanstveni doprinos ovog rada u ustanovljavanu odnosa između računa funkcijskih zavisnosti i propozicijskog računa transformacijom Armstrongovih aksioma, te da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta logičkog oblikovanja baza znanja i propozicijskog računa.

Građa računala je takva da postoji stalni problem nedovoljnog protoka podataka prema jedinicama za pohranu i sa njih. Neka hardverska rješenja mogu se prevladati kombinacijom hardvera i softvera. U ovom radu se predlaže upotreba on-line sažimanja podataka kao tehnike ubrzanja protoka podataka diskovnog podsustava. Postoji više tipova ove tehnike i svaka ima svojih prednosti i nedostataka. Svim tipovima zajednička je značajka nejednako ubrzanje, ovisno o vrsti korištenih podataka. Neki podaci se mogu više, neki manje sažeti. Gledano sa stajališta prosječnog i profesionalnog korisnika, ova tehnika donosi korist uz vrlo male modifikacije na hardveru te bi kao takva u bližoj budućnosti mogla pronaći primjenu i u poslovnoj i u privatnoj upotrebi. U radu se predlaže modifikacija diskovnog sustava u smislu optimalnog protoka podataka.

Smatramo da je izvorni znanstveni doprinos ovog rada modifikacija diskovnog podsustava kojom se optimira protok podataka, te da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta oblikovanja informacijskih sustava i oblikovanja baza podataka.

Znanstveni radovi objavljeni u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa (a2-radovi)

(redni brojevi radova su prema popisu radova u točki 2.2)

Prema uzoru na vodeći projekt koji se bavi problemom lingvističke baze podataka ( Penn Treebank project of Linguistic Data Consortium (Bias, A., Ferguson, M, Katz, K., Macinture, R. (1995))) u radu se pokazuje mogućnost rada s lingvističkom bazom rečenica i gramatike hrvatskog jezika. U radu se predlaže takva struktura baze rečenica hrvatskog jezika u kojoj rečenice čine povezano stablo, a uz riječi su pridružene njihove osnovne karakteristike. Baza također sadrži funkcijsku strukturu svake rečenice. Struktura baze je rezultat teoretskog istraživanja na polju računalne lingvistike i njene primjene na hrvatski jezik. Izrada ovakve lingvističke baze je polazna osnova za daljnja istraživanja hrvatskog jezika i testiranje dobivenih rezultata. Bazi se može pristupiti preko Interneta (infoz.ffzg.hr).

Smatramo da je izvorni znanstveni doprinos ovog rada u prijedlogu strukture i izradi lingvističke baze rečenica i gramatike hrvatskog jezika, što je polazna osnova za daljnja istraživanja hrvatskog jezika, te da je ovaj rad znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta oblikovanja baza podataka i računalne lingvistike.

12. V. Mateljan, S. Pavlović: Unapređenje komunikacije korisnika s korisničkim sučeljem korištenjem neuronske mreže, Suvremeni promet, Vol. 20, No. 3-4, svibanj-kolovoz 2002, Zagreb 2000.

Umjetne neuronske mreže predstavljaju pojednostavljene matematičke modele bioloških neuronskih mreža, a namijenjene su rješavanju konkretnih problema.. Kao i ostale metode umjetne inteligencije zahtijevaju konkretno problemsko područje. Neuronske mreže koriste se u situacijama kad je proces transformacija ulaznih u izlazne podatke nepoznat, previše složen ili preskup za izvođenje nekom tradicionalnom metodom, uz uvjet da su na raspolaganju empirijski podaci. Postoji više vrsta neuronskih arhitektura za umjetne neuronske mreže. Jedna od njih je neuronska mreža s povratnim propagiranjem greške, koja je jedna od najčešće korištenih i koja se koristila u razmatranjima u ovom radu. Razmatrala se mogućnost korištenja neuronskih mreža za unapređenje komunikacije korisnika s korisničkim sučeljem. U radu se predlaže upotreba neuronskih mreža, koje bi pamtile ponašanje korisnika, te na temelju prethodnog iskustva, podešavale parametre sustava, u cilju skraćivanja i pojednostavljenja komunikacije korisnika s korisničkim sučeljem.

Smatramo da je znanstveni doprinos ovog rada u prijedlogu neuronskih mreža koje bi skratile i pojednostavnile komunikaciju korisnika s korisničkim sučeljem, te da ovaj rad predstavlja znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta umjetne inteligencije i oblikovanja informacijskih sustava.

13. V. Mateljan: Primjena računa funkcijskih zavisnosti u bazi znanja, Zbornik radova, Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti, Zagreb, 2002, (u tisku).

U ovom radu pokazana je mogućnost primjene računa funkcijskih zavisnosti na bazu znanja. Pokazuje se kako je moguće izvoditi implikacije iz baze znanja preko zatvarača lijevih strana implikacija. Pokazuje se da je moguće preslikati algoritme i metode normalizacije iz područja logičkog oblikovanja baza podataka, na područje logike i logičkog programiranja.

Smatramo da je znanstveni doprinos ovog rada u proširenju primjene računa funkcijskih zavisnosti na bazu znanja, te da ovaj rad predstavlja znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta logičkog programiranja.

14. V. Mateljan, S. Tkalac, M. Čubrilo: Semantically Unconnected relational schemes, Zbornik radova, Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti, Zagreb, 2002, (u tisku).

Postupkom normalizacije baze podataka relacijska shema se dekomponira na više manjih i pravilnijih podshema. U toku dekompozicije ne smije doći do gubitka informacija. Algoritmom Aho, Beri i Ullman moguće je dokazati da li je polazni skup informacija sačuvan. Pomoću Rissanenovog kriterija nezavisnosti komponenata moguće je dokazati to isto na daleko jednostavniji i brži način. Zahvaljujući tome Rissanenov test ima izvanrednu važnost u postupku oblikovanja baze podataka. Uvjet za provođenje Rissanenovog testa je, da imamo komplet relacijskih shema, koje se dobiju normalizacijom baze podataka. U radu se predlaže test s kojim se na temelju zadanih funkcijskih zavisnosti, a prije provedene normalizacije, može utvrditi da li će normalizacija baze podataka imati za poslijedicu gubitak informacija (lossless join) i da li će relacijske sheme biti semantički nepovezane.

Smatramo da je znanstveni doprinos ovog rada u prijedlogu testa s kojim možemo utvrditi prije normalizacije baze podataka, da li će nakon njene normalizacije doći do gubitka informacija (lossless join), te da ovaj rad predstavlja znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta logičkog oblikovanja baze podataka.

Sustavna informatizacija Agronomskog fakulteta u razdoblju do 2005. godine odgovor je na odgovor na sve narastajuće informatičke izazove pred kojima se nalazi ili će se naći ova visokoškolska institucija, kao institucija bogate tradicije, respektabilne sadašnjosti i izgledne budućnosti. Ciljevi rada usmjereni su na strukturalne promjene iz domene informacijsko-komunikacijskih tehnologija i na njima temeljenih znanja, pred kojima će se naći ova institucija kako u sferi obrazovanja i znanstveno-istraživačkog rada, tako i u sferi poslovanja. Gledano u tom kontekstu, ove strategijske smjernice daju dinamiku našeg odgovora na sve narastajuće potrebe za informatizacijom fakulteta. U radu je predložena strategija, koja je usmjerena na unaprjeđenje i standardizaciju postojeće kompjutorsko-mrežne i informacijske infrastrukture fakulteta.

U radu je istražena mogućnost izrade potpuno interaktivnih i cjelovitih programskih rješenja koja koriste web kao svoj medij, ASP tehnologiju i Windows 2000 server kao infrastrukturu, Access ili SQL bazu podataka i standardni web pretraživač (browser) kao klijenta. Korištena je ASP tehnologija za izradu server side skripti/programa, MS Access baza podataka, MS Jet engine za pristup bazi (opcija SQL), Windows 2000 server i pripadajući servisi (IIS, FTP, www, SMTP, file server, database server). Razvijena je ASP aplikacija, WAP i SMS dio, kao i pripadajući servisi (forum kao sustav za razmjenu znanja i infrastruktura za razvoj daljnjih projekata). Stečena su iskustva na području serverske tehnologije i infrastrukture, sustavi zaštite, user management, networking itd. Prikazana rješenja je moguće lako implementirati i na drugim poljima za različiti profil korisnika (sustav za cijelo sveučilište, primjena u knjižničarstvu, akademske ustanove, bussines okolina (male i srednje tvrtke), državna uprava itd.).

Smatramo da je znanstveni doprinos ovog rada u prijedlogu i prikazu rješenja za izradu cjelovitog informacijskog sustava za različit profil korisnika, te da ovaj rad predstavlja znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta oblikovanja informacijskih sustava.

Sredinom '90-ih godina 20. st. Sve brži i veći rast Interneta i mobilne telefonije dao je naslutiti da će se ova dva komunikacijska diva ujediniti kako bi se sve veći broj klijenata mogao što više koristiti mobilnim uređajima koji su se razvijali neslućenom brzinom. U studenom 1999. godine uređaji su koristili WAP standard 1.0 koji je bio baziran na SMS (engl. Short Message Service) paketima koji su mogli prikazati samo 160 znakova u jednoj poruci. Nakon toga je došao WAP standard 1.1 koji je u potpunosti baziran na WML jeziku i nije bilo potrebe za SMS uslugom koju je koristio WAP 1.0. U radu se prikazuje WAP-portal Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u zagrebu i njegovo korištenje. WAP-portal omogućava studentima da pogledaju datume ispita kod pojedinih profesora, te omogućuje studentima prijavljivanje i odjavljivanje ispita preko mobilnih uređaja (mobitela). Uvođenjem WAP-portala omogućena je brža i jeftinija razmjena informacija između studenata i Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Uvođenje WAP-portala na Filozofski fakultet u Zagrebu imalo je pozitivan odjek u javnosti i ocijenjen je kao novost u hrvatskoj akademskoj zajednici (Časopis ''Mreže'', br. 3., srpanj 2002, str. 10)

Smatramo da je znanstveni doprinos ovog rada u prikazu mogućnosti i implementaciji WAP portala u svrhu što jeftinije i brže razmjene informacija, te da ovaj rad predstavlja znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta oblikovanja informacijskih sustava.

U radu je dan pregled organizacije, serverske tehnologije i sustava zaštite informacijskog sustava u WEB okruženju, na primjeru informacijskog sustava Odsjeka za informacijske znanosti, Filozofskog fakultetu u Zagrebu. U radu se pokazuje kako je moguće uz mala ulaganja u hardware i software i u razmjerno kratkom vremenskom roku, postaviti kvalitetan sustav za razmjenu informacija u WEB okruženju, uz minimum naknadnog održavanja i veliki stupanj sigurnosti.

Smatramo da je znanstveni doprinos ovog rada u prikazu izrade informacijskog sustava u WEB okruženju uz minimum naknadnog održavanja i uz veliki stupanj sigurnosti, te da ovaj rad predstavlja znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta oblikovanja informacijskih sustava.

19. V. Mateljan, K. Pavlina, D. Pavušin: STUDOMAT FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU, Media, culture and public relations, Filozofski fakultet u Zadru, Zadar, 2002, (u tisku).

Današnje društvo nalazi se na prelasku iz informacijskog društva na viši oblik globalno umreženog informacijskog društva. Osnovnu mrežu koja povezuje društvo čini Internet na koji je zatim spojen velik broj intranetova. Trend prelaska na mrežni oblik rada najvidljiviji je u poslovnim sustavima, gdje se danas užurbano radi na uspostavi bussiness-to-bussiness (B2B) i bussiness-to-customer (B2C) sustava. Ovakvi sustavi omogućuje bržu, jednostavniju i što je najvažnije daleko jeftiniju razmjenu informacija. Također je vidljivo da je većina vlada razvijenih zemalja zakonski regulirala djelovanje na Internetu i da se pripremaju prijeći na e-goverment sustave. U svrhu potpunijeg korištenja e-goverment sustava potrebno je provesti informatizaciju većine državnih institucija. U radu se daje pregled sustava Studomat (Filozofskog fakulteta u Zagrebu), i njegova primjena. Uvođenjem Studomata postiže se brža, jednostavnija i jeftinija razmjena informacija između studenata, Studentske službe, Odsjeka i profesora. Studomat omogućava razmjenu informacija korištenjem Web browsera ili korištenjem mobilnih uređaja za komunikaciju (WAP/SMS). Uvođenje Studomata na Filozofski fakultet imalo je pozitivan odjek u javnosti i ocijenjen je kao novost u hrvatskoj akademskoj zajednici (Časopis ''Mreže'', br. 3., srpanj 2002, str. 10)

Smatramo da je znanstveni doprinos ovog rada u prikazu, prijedlogu i implementaciji sustava za brzu i jeftinu razmjenu informacija, te da ovaj rad predstavlja znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta oblikovanja informacijskog sustava.

2.7 Projekti

Dr. sc. Vladimir Mateljan je suradnik na 2 projekta:

- suradnik na međunarodnom projektu: TEMPUS – ASPECT OF ORGANIZATION AND INFORMATION SYSTEM CURRICULUM DEVELOPMENT (od 2002. godine)

- suradnik na projektu uz potporu Ministarstva znanosti i tehnologije: ORGANIZACIJA INFORMACIJA I ZNANJA U ELEKTRONIČKOM OBRAZOVNOM OKRUŽENJU (od 2002. godine, voditelj projekta Prof. dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić)

2.8 Sudjelovanje na znanstvenim skupovima s izlaganjem do posljednjeg izbora

Kandidat je imao 7 sudjelovanja na međunarodnim skupovima s izlaganjem.

(redni brojevi radova su prema popisu radova u točkama 2.1 i 2.2)

S. Tkalac, V. Mateljan: Some characteristics of notational schemes, Informatologija, Vol. 28, 1996, Br. 1-2, Komunikacijski sustavi '96, Zagreb, 1996.

V. Mateljan, B. Tepeš: Change of efficency of comunication with the relation database by primary key exchange, Informatologija, Vol. 29/30, No. 3-4, 1997, Komunikacijski sustavi '97, Zagreb, 1997.

10. B. Tepeš, M. Manucci, D. Boras, V. Mateljan, M. Strunje: Topological approach to tagging, 17 th International Conference ITI '95. June 13-16, 1995, Pula, Croatia.

2.9 Sudjelovanje na znanstvenim skupovima s izlaganjem nakon posljednjeg izbora

(redni brojevi radova su prema popisu radova u točkama 2.1 i 2.2)

12. V. Mateljan, S. Pavlović: Unapređenje komunikacije korisnika s korisničkim sučeljem korištenjem neuronske mreže, Suvremeni promet, Vol. 20, No. 3-4, svibanj-kolovoz 2002, Zagreb 2000. Komunikacijski sustavi '99.

2.10 Podaci o disertaciji i magistarskom radu

(a) Magistarski rad:

Upotreba matričnog prikaza u postupku dobivanja grafa skupa funkcijskih zavisnosti i modifikacija Bernsteinovog algoritma za normalizaciju sintezom, Fakultet organizacije i informatike, Varaždin, 1992.

(b) Disertacija:

Utjecaj redundancije u bazi podataka na brzinu obrade, Filozofski fakultet, Zagreb, 1996.

2.11 Ocjena znanstvenog rada

Na osnovi iznesenog, stručno povjerenstvo zaključuje da je doc. dr. sc. Vladimir Mateljan objavio 19 znanstvenih radova, od toga je 9 znanstvenih radova objavio u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama. Rezultat koji je kandidat prikazao u svojim radovima predstavljaju izvorni znanstveni doprinos Informacijskim znanostima, a posebno Bazama podataka i Logičkom programiranju. Njegov doprinos teoriji Baza podataka i Logičkom programiranju značajan je i zapažen. Konačno, stručno povjerenstvo ocjenjuje da je doc. dr. sc. Vladimir Mateljan vrijedan i plodan znanstveni radnik, koji svojim znanstvenim radom znatno utječe na razvoj informacijske znanosti.

3. Analiza i ocjena nastavne djelatnosti

3.1 Uvođenje novih predmeta

Dr. sc. Vladimir Mateljan uveo je slijedeće predmete:

(a) Dodiplomska nastava

- Logičko programiranje (1997. godine)

- Logika za informatičare (2002. godine)

(b) Poslijediplomska nastava:

- Logičko programiranje (1997. godine)

3.2 Mentorstvo i podizanje znanstvenog pomlatka

Dr. sc. Vladimir Mateljan bio je mentor za 7 diplomanada.

3.3 Poslijediplomska nastava (predavanje, vježbe, seminari)

Dr. sc. Vladimir Mateljan predaje na poslijediplomskom studiju društveno-humanističke informatike u okviru poslijediplomskog studija Informacijskih znanosti na Odsjeku za informacijske znanosti, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, predmet:

- Logičko programiranje (od 1997. godine)

3.4 Dodiplomska nastava (predavanje, vježbe, seminari)

Dr. sc. Vladimir Mateljan predaje na Odsjeku informacijskih znanosti Filozofskog fakultetu u Zagrebu ove predmete:

- Baze podataka (od 1992. godine)

- Logičko programiranje (od 1997. godine)

- Logika za informatičare. (od 2002. godine)

3.5 Osnivanje i operacionalizacija novih studija

Dr. sc. Vladimir Mateljan sudjelovao je kao član znanstvene grupe za osnivanje i operacionalizaciju slijedećih studija:

(a) Obnovljeni studij Informatologije ( 1997. godine)

(b) Poslijediplomski studij društveno-humanističke informatike u okviru poslijediplomskog studija Informacijskih znanosti, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. ( 1997. godine)

3.6 Ostale nastavne aktivnosti

Dr. sc. Vladimir Mateljan je od 1999. godine voditelj poslijediplomskog studija, smjera društveno-humanističke informatike u okviru poslijediplomskog studija Informacijskih znanosti, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Dr. sc. Vladimir Mateljan predaje i na Informatičkom odjelu Tehničkog veleučilišta u Zagrebu (predmeti: baze podataka (od 2000. godine), logičko oblikovanje baze podataka (od 2000. godine)). Na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu bio je mentor za više od 30 diplomanada. Također je predavao na studiju poslovne informatike Sveučilišta u Zagrebu predmete: logika (1995. i 1996. godine), baze podataka (1995. i 1996. godine)

3.7. Ocjena nastavnog rada

Doc. dr. sc. Vladimir Mateljan bavi se nastavno-pedagoškim radom 12 godina. Prve dvije godine nakon diplomiranja radio je kao nastavnik na srednjim školama u Zadru (Ekonomska škola, Tehnička škola) i Zagrebu (Građevinski centar V. Holjevac), gdje je predavao predmete: matematika i informatika. Od 1991. godine radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je predavao/predaje slijedeće predmete: baze podataka, logičko programiranje, logika za informatičare (na dodiplomskom studiju), logičko programiranje (na poslijediplomskom studiju). Stručno povjerenstvo ocjenjuje da je doc. dr. sc. Vladimir Mateljan vrijedan, odgovoran i uspješan nastavnik, koji je sudjelovao u unapređivanju nastave i oblikovanju novih kolegija.

4. Stručna djelatnost

4.1. Rad u odborima i povjerenstvima Fakulteta:

Od 1997. godine do 2002. godine dr. sc. Vladimir Mateljan, bio je član Centralnog povjerenstva za provedbu razredbenog postupka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

4.2. Stručni rad

a) Dr. sc. Vladimir Mateljan je bio 5 godina voditelj klasifikacijskih ispita za upis studenata na Filozofski fakultet u Zagrebu (od 1997. do 2002. godine)

b) Dr. Sc. Vladimir Mateljan je bio voditelj izvedbenog dijela projekta FFinfo2002 s kojim su 2002. godine uvedeni Forum, WAP-portal i Studomat na Filozofski fakultet u Zagrebu.

4.3. Recenzije

Dr. sc. Vladimir Mateljan je napisao recenzije za dvije skripte za potrebe studija Poslovne informatike Sveučilišta u Zagrebu:

- doc. dr. sc. B. Tepeš: Skripta iz vjerojatnosti, Zagreb, Prosinac 1966.

- doc. dr. sc. B.Tepeš: Skripta iz razdioba, Zagreb, siječanj, 1997.

4.4. Sudjelovanje na stručnim savjetovanjima s izlaganjem

Dr. sc. Vladimir Mateljan bio je sudionik stručnog savjetovanja ''Ratna razaranja i štete ne elektrodistribucijskim i industrijskim mrežama i postrojenjima'', Stubičke toplice, 1993.

1. V. Mateljan: Informatički pristup analizi mreža niskog napona i njihovoj obnovi, Savjetovanje Ratna razaranja i štete ne elektrodistribucijskim i industrijskim mrežama i postrojenjima, Stubičke toplice 1993, Zbornik radova SEITH, Zagreb 1993.

4.5. Ocjena stručnog rada

Dr. sc. Vladimir Mateljan, pokazao se kao vrstan stručnjak u stručnim poslovima koje je obavljao. Posebno se isticao na onim poslovima gdje je bilo potrebno znanje informatičkog i informacijskog stručnjaka (Forum, Wap-portal, Studomat, Obrada i organizacija razredbenog postupka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu)

5. Mišljenje stručnog povjerenstva

Stručno povjerenstvo smatra da doc. dr. sc. Vladimir Mateljan ispunjava sve zakonske i druge uvjete za izbor u znanstveno-istraživačko zvanje viši znanstveni suradnik i za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor u području društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti prema uvjetima natječaja jer:

A) Rekapitulacija ispunjenih uvjeta prema Zakonu o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti, čl. 42. (Narodne novine, br. 59/1996)

A1) Kandidat ima akademski stupanj doktora znanosti iz informacijskih znanosti koji je stekao obranom doktorske disertacije pod naslovom Utjecaj redundancije u bazi podataka na brzinu obrade, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 11.07.1996. godine.

A2) Kandidat ima 10 godina rada na Visokom učilištu

A3) Kandidat ima 5 godina znanstveno-istraživačkog rada u znanstvenom zvanju znanstvenog suradnika

A4) Kandidat je objavio 9 znanstvenih radova u časopisima s međunarodnom recenzijom i po njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama koji su značajnije utjecali na razvoj znanosti.

A5) Kandidat je objavio 15 znanstvenih radova nakon izbora u zvanje docenta. Komentar radova nalazi se u točkama 2.5 i 2.6 ovog dokumenta (Znanstvena djelatnost kandidata nakon posljednjeg izbora).

Stručno povjerenstvo konstatira da Dr. sc. Vladimir Mateljan ispunjava sve uvjete Zakona o znanstveno–istraživačkoj djelatnosti za izbor u zvanje višeg znanstvenog suradnika (izvanrednog profesora).

B) Rekapitulacija ispunjenih minimalnih uvjeta za izbor u znanstvena zvanja (Narodne novine, broj 38/1997.), za zvanje višeg znanstvenog suradnika.

B1) Kandidat ima stupanj doktora znanosti (točka A1 ovog dokumenta)

B2) Kandidat je objavio 19 znanstvenih radova (više od 13), od toga 9 (više od 4) znanstvenih radova u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (a1-radovi), te 10 (više od 9) znanstvenih radova objavljenih u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa (a2-radovi). Popis navedenih radova nalazi se u točkama 2.1 i 2.2, a njihova analiza u točkama 2.5. i 2.6 ovog dokumenta.

Stručno povjerenstvo konstatira da dr. sc. Vladimir Mateljan ispunjava minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja, za izbor u zvanje višeg znanstvenog suradnika (izvanrednog profesora).

C) Rekapitulacija ispunjenih uvjeta Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje (Narodne novine br. 94/1996.)

C1) Kandidat je sadržajno ili u metodici unaprijedio nastavni proces. Uveo je i unaprijedio nastavni proces za predmete: Baze podataka, Logičko programiranje, Logika za informatičare (dodiplomski studij), Logičko programiranje (poslijediplomski studij)

C2) Kandidat je bio mentor za 7 (više od 5) diplomanada

C3) Kandidat je bio/jest voditelj smjera društveno-humanističke informatike u okviru poslijediplomskog studija Informacijskih znanosti na Odsjeku za Informacijske znanosti, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo konstatira da dr. sc. Vladimir Mateljan ispunjava sve uvjete Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor.

6. Zaključak i prijedlog stručnog povjerenstva

Zaključak stručnog povjerenstva

Na temelju utvrđenih činjenica, stručno povjerenstvo zaključuje da kandidat doc. dr. sc. Vladimir Mateljan ispunjava sve uvjete za izbor u znanstveno istraživačko zvanje viši znanstveni suradnik i znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor prema natječaju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Prijedlog stručnog povjerenstva

Stručno povjerenstvo predlaže Naslovu da doc. dr. sc. Vladimira Mateljana izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor u području društvenih znanosti, polju informacijskih znanosti, na Katedri za informatologiju u Odsjeku za informacijske znanosti, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

U Zagrebu, 02.10.2002

Stručno povjerenstvo:

Prof. dr. sc. Slavko Tkalac

Prof. dr. sc. Božidar Tepeš

Prof. dr. sc. Mirko Čubrilo

dr. sc. Nikša Stančić, redoviti profesor

dr. sc. Mira Kolar, redoviti profesor

dr. sc. Halil Inalcik, redoviti profesor, Bilkent University, Ankara

Fakultetsko vijeće

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 15. svibnja 2002. godine izabralo nas je u povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet “Hrvatska povijest u ranom novom vijeku” na Katedri za hrvatsku povijest u Odsjeku za povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te Vijeću podnosimo sljedeće

i z v j e š ć e :

Na natječaj objavljen u Vjesniku 23. svibnja 2002. godine prijavio se kao jedini kandidat dr. sc. Nenad Moačanin, izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Dr. sc. Nenad Moačanin rođen je u Zagrebu 1. ožujka 1949. gdje je završio Klasičnu gimnaziju. God. 1968. je upisao, a 1972. diplomirao jednopredmetni studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. God. 1973. je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu kao redovni a zatim kao izvanredni student upisao, a 1979. diplomirao jednopredmetni studij orijentalistike (predmet a. turski jezik i književnost, b. arapski jezik i književnost, c. perzijski jezik). Poslijediplomski studij povijesti novog vijeka pohađao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a magistrirao je 1983. god. obranivši magistarski rad pod naslovom “Upravna podjela i stanovništvo Požeškog sandžaka”. Doktorirao je 1990. god. na istom fakultetu disertacijom pod naslovom “Gradovi u turskoj Slavoniji i Srijemu”.

God. 1975-76. kandidat je kao stipendist alžirske vlade boravio u Alžiru na usavršavanju iz arapskog jezika, a 1980-81. je u Münchenu boravio u Institut für Geschichte und Kultur des Nahen Ostens sowie für Turkologie na specijalizaciji iz turkologije i osmanistike.

Od 1978. do 1992. god. kandidat je bio zaposlen kao asistent i zatim znanstveni asistent u Zavodu za povijesne znanosti JAZU/HAZU u Zagrebu, a 1992.-93. kao znanstveni suradnik u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1993. god. zaposlen je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na Katedri za hrvatsku povijest, na predmetu “Hrvatska povijest u ranom novom vijeku”, najprije kao docent, a 1998. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora.

Znanstvena djelatnost

Znanstveni interes kandidata dr. sc. Nenada Moačanina okrenut je prije svega povijesti hrvatskih zemalja pod osmanskom vlasti od 15. do 18. stoljeća, razdoblja kada je Osmansko carstvo u doba svoje najveće ekspanzije obuhvaćalo na prostoru između Drave i Jadranskog mora dijelove današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Dr. sc. Nenad Moačanin je u hrvatskoj historiografiji prvi povjesničar turkolog, k tome sa širim orijentalističkim obrazovanjem, što mu omogućava da se u istraživanjima ne oslanja isključivo na nedostatne zapadne izvore, već da istraživanja provodi izravno na turskim izvorima. Njegovi radovi daju potpuniju i često sasvim novu sliku o osmanskoj vlasti nad dijelom hrvatskih zemalja u ranom novom vijeku, lišenu stereotipa zapadne, pa i hrvatske i druge provenijencije. Zbog svojih istraživačkih rezultata cijenjen je u zemlji i u inozemnim znanstvenim krugovima. O tome svjedoče njegove knjige, brojni radovi u znanstvenim zbornicima i časopisima tiskani velikim dijelom u inozemstvu, te njegov angažman u međunarodnim znanstvenim asocijacijama i sudjelovanje u radu brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova.

Kandidat je dosad objelodanio brojne znanstvene radove. Do izbora u zvanje izvanrednog profesora objelodanio je jednu knjigu i tri rada u knjizi, te 10 izvornih znanstvenih članaka u zbornicima i 12 u časopisima. Nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora objelodanio je dvije knjige i jedan rad u knjizi, te 8 izvornih znanstvenih članaka u zbornicima i 5 u časopisima. To su ukupno 3 knjige, 4 rada u knjigama, 18 izvornih znanstvenih članaka u zbornicima i 17 izvornih znanstvenih članaka u časopisima. Sve tri kandidatove knjige objelodanjene su u Hrvatskoj, dok je od ostalih njegovih radova gotovo podjednak broj objelodanjen u Hrvatskoj kao i u inozemstvu na engleskom, njemačkom i mađarskom jeziku. U inozemstvu su objelodanjena 2 rada u knjizi (Beč, Budimpešta), 8 izvornih znanstvenih članaka u zbornicima (Austrija, Bosna i Hercegovina, Izrael, Mađarska, Njemačka, Turska, Tunis), i 7 izvornih znanstvenih članaka u časopisima (Bosna i Hercegovina, Francuska, Mađarska, Njemačka, Turska).

U radovima nastalim nakon izbora u zvanje docenta kandidat se oslanja na turske izvore, prije svega na popise različite namjene (deftere) koji omogućuju donošenje zaključaka o gospodarskim i društvenim odnosima, demografskom razvoju, te vjerskom sastavu stanovništva. Budući da su turski izvori najvećem dijelu hrvatskih i europskih istraživača zbog jezika kojim su pisani praktički nedostupni, kandidat je često osjetio potrebu da znanstvenoj javnosti približi specifičnost tih izvora, “popisnih deftera”, koji nemaju karakter statistika, već sadrže podatke o izvorima državnih izravnih i neizravnih prihoda potrebnih poreznicima za snalaženje na terenu prilikom prikupljanja poreza – o spahijskim nadarbinama, glavarini kršćana i drugim porezima, također o plaćama vojnih posada i sl. - zbog čega sadrže obilje podataka, ali i zapostavljaju podatke koji nisu u funkciji državnog fiska. Problematici rada na njima piše bilo u uvodnim poglavljima svojih radova, pa i u knjizi “Turska Hrvatska” (10-12), bilo u zasebnim člancima (Osmansko-turska arhivska građa za povijest Slavonskoga Broda i okolice: pregled istraživačkih mogućnosti i nacrt povijesnog razvitka grada i okolice u razdoblju turske vlasti, u: Zbornik radova sa znanstvenog skupa u Slavonskom Brodu u povodu 750. obljetnice prvoga pisanog spomena imena Broda, Slavonski Brod 2000, 133-144). U nekim se člancima napose bavi problemima i metodama korištenja tih izvora u historijsko-geografskim istraživanjima (Osmansko-turski porezni popisi i historijska geografija, Radovi IHP 30, Zagreb 1998, 294-299) i u kartografskoj identifikaciji lokaliteta navođenih u osmansko-turskim izvorima (O problemima kartografske identifikacije obavijesti iz osmanskih popisa bosanskih krajišta, Radovi – Zavod za hrvatsku povijest 32-33, Zagreb 2000., 345-347). Dapače, bogato iskustva s radom na turskim izvorima omogućilo mu je da izradi prijedlog načela kojih bi se trebalo pridržavati pri objelodanjivanju popisnih deftera bilo izvornim pismom, u transliteraciji ili u prijevodu (Publishing Ottoman registers: some neglected points, Archivum Ottomanicum, 19, Wiesbaden 2001., 103-106).

U pojedinačnim člancima kandidat je razradio niz problema kojima su se bavili dosadašnji istraživači, pružajući pritom uvid u mnoštvo novih podataka iz osmansko-turskih izvora i nudeći nove, znanstveno utemeljene interpretacije pojava koje su dotad bile često tumačene u ozračju različitih ideoloških diskursa i opterećene različitim stereotipima. Pritom ne prihvaća ni antiosmansku retoriku starije historiografije, niti “revizionističke” intencije novije (bosanske) historiografije, pa i izravno polemizira s pokušajima nekih zapadnih autora koji prihvaćaju takve intencije, te napr. prilike u Bosni u 18. st. prikazuju kao idilične i društvene odnose kao harmonične, a uzrok izbijanja ustanaka ne vide u društvenim napetostima u samoj Bosni, već u vanjskom čimbeniku, u novoj Portinoj financijskoj politici. (Exposing Existing Fallacies Regarding the Captancies in the Bosnian Frontier Area between the 16^th – 18^th Centuries, u: Constructing Border Societies on the Triplex Confinium, Budapest 2000, 75-90; A propos d’une publication sur la Bosnie ottomane, Turcica, Revue d’ etudes Turques, 33, Strasbourg 2001., 379-384.)

Islamizacija je jedan od fenomena razdoblja osmanske vladavine u Bosni s trajnim povijesnim posljedicama i kandidat u njegovu istraživanju napravio kvalitativne pomake. Kandidat prijelaz pojedinaca na islam tumači različitim motivima (poboljšanje osobnog ili obiteljskog socijalnog statusa uključivanjem u paravojne, akindžijske postrojbe za pljačkaške provale preko Hrvatske do Koruške i Furlanije što pojedincima donosi i prijelaz u spahijski stalež, odlaskom u grad i prihvaćanjem nekog gradskog zanimanja i sl.). Međutim, za objašnjenje masovne islamizacije sela (prije svega starog katoličkog, te krstjana i kriptokrstjana) nudi “gospodarski ključ”. Konstatira da do oko 1500. godine nije bilo jače islamizacije, da poresko opterećenje katoličkog stanovništva nije bilo preveliko te da je dapače u tom razdoblju došlo do određenog demografskog oporavka tog stanovništva. Nadalje konstatira da je do obrata došlo na početku 16. st., te da je proces masovne islamizacije na selu doživio vrhunac između 1530. i 1580. godine. U tom je razdoblju, tumači, općenito u Osmanskom Carstvu došlo do povećanja postojećih poreza i uvođenja novih opterećenja za kršćansko stanovništvo. U “užem dijelu Bosne” (Bosni “prije Tvrtka”) to je opterećenje dovelo do egzistencijalne ugroženosti starog sjedilačkog katoličkog stanovništva, s obzirom da mu je niska proizvodnost poljoprivrede i nedostatak alternativnih izvora prehrane (stoka, vino, ulje i sl.) i dotad osiguravala tek egzistencijalni minimum. Konverzija na islam, tumači kandidat, donosila je tom stanovništvu smanjenje opterećenja, ali ne i povoljne životne uvjete već osiguranje elementarnih životnih potreba. Pokretljivošću i boljom mogućnosti snalaženja tumači činjenicu da vlaško pravoslavno i “vlahizirano” katoličko stanovništvo nije izlaz potražilo u konverziji, jednako kao što zbog znatno većeg volumena proizvodnje u Slavoniji praktički nije bilo islamizacije sela. Islamizaciju pojedinih područja (Požeštine, pojedinih dijelova Like i područja uz Cetinu, kasnije i oko Bihaća) tumači njihovim privremenim ili trajnijim pograničnim položajem, zbog čega su ona naseljavana već islamiziranim vojničkim stanovništvom. Koncentraciju islamskog stanovništva u gradskim naseljima tumači upravnom i gospodarskom funkcijom koju i pod osmanskom vlasti preuzimaju stara gradska središta, te planskim naseljavanjem muslimanskog stanovništva u novoosnovanim naseljima. (Islamizacija seljaštva u Bosni od 15. do 17. stoljeća: demistifikacija, u: Zbornik Mirjane Gross, Zagreb 1999., 53-63, Mass Islamization of Peasants in Bosnia: Demystifications, Mélanges prof. Machiel Kiel /Arab Historical Review for Ottoman Studies/, Zaghouan 1999., 353-358).

Kandidat je svojim istraživanjima nasuprot često ideologiziranim simplifikacijama pokazao kompleksnost vlaškog fenomena. Vlaške skupine prikazuje kao posebnu, ali ne i privilegiranu kategoriju podložnog stanovništva, koja se u turskim izvorima često ni ne spominje pod vlaškim imenom, već samo kao skupina obvezna plaćati filuriju, ili su u nekim razdobljima vlaškim imenom obuhvaćane raznorodne skupine podvrgnute obvezama sličnim vlaškima. Prikazuje i promjene položaja Vlaha i promjene u položaju pojedinih vlaških skupina, pri čemu kao temeljnu promjenu označava zamjenu filurije obvezom plaćanja glavarine kojoj je općenito bilo podložno kršćansko stanovništvo (“harač”). No, zaključuje, usprkos oscilacijama i promjenama u obvezama prema državi zbog kojih su gubili elemente svojih obilježja i koje su dovodile do iseljavanja na područje Habsburške monarhije, Vlasi su očuvali svoj identitet utemeljen u načinu života u njegovu društvenom, gospodarskom i kulturološkom smislu. (Introductory Essay on an Understanding of the Triple-frontier Area: Preliminary Turkologic Research, u: Microhistory on the Triplex Confinium, Budapest 1998, 125-136).

Istražujući migracijska kretanja kandidat se nije ograničio na migracije izazvane osmanskim provalama u 15. i osvajanjima u 16. st. i na preseljavanje vlaških skupina na zauzetom teritoriju i njihovu prelaženju na habsburško područje, što je bilo pretežni predmet interesa dotadašnjih istraživanja. Ne zanemarujući tu problematiku, kandidat je težište svojih istraživanja na osnovi turskih izvora položio na migracijska kretanja unutar samog teritorija pod osmanskom vlasti između Drave i mora, pri čemu su motivi preseljavanja manjih ili većih skupina kršćanskog, ali i muslimanskog stanovništva bila provedena bilo voljom vlasti, ili su bili motivirani gospodarskim uzrocima, sukobom s lokalnim upravnicima i sl. (Migrationen in Slawonien und Syrmien im 16. und 17. Jahrhundert, u: Internationales Kulturhistorisches Symposion Mogersdorf 1977, Zagreb 2000., 68-74.)

Kandidat je na osnovi osmanskih izvora dao sasvim nove podatke o povijesti pojedinih hrvatskih područja pod osmanskom vlasti u 16. i 17. stoljeću. To se odnosi prije svega na knjigu u kojoj je dao cjeloviti prikaz povijesti sjevernog dijela hrvatskog prostora (Slavonije i Srijema) pod osmanskom vlasti, napose sa stajališta povijesti društva, zasnovanih na prije svega turskim rukopisnim izvorima iz ustanova u Istambulu, Beču, Parizu i Münchenu (Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine, Slavonski Brod 2001., 202 str.). Knjiga je široka panorama struktura i njihovih promjena u Slavoniji i Srijemu u vrijeme zauzimanja tih prostor tijekom 16. stoljeća i zatim stabilizacije osmanske vlasti tijekom 17. stoljeća, do kraja toga stoljeća kada se osmanska vlast povlači na prostore južno od Save. Analizirana problematika sela i grada, “askera” (vojnog i upravnog, te općenito “povlaštenog” sloja) i “raje”, “serhata” (krajina), te buna i hajdučije isprepletena je i premda je podijeljena u zasebna poglavlja govori cjelovito o tkivu života i njegovim promjenama tijekom dvaju stoljeća. Poglavlje o selu govori o kolonizaciji napuštenih prostora, novim uspostavljenim agrarnim odnosima, opsegu agrarna i stočarske proizvodnje (u obradi podataka kandidat se služi McGowanovom metodom) i općenito demografskim kretanjima, napose migracijama koje su iz temelja promijenile etničku i vjersku strukturu stanovništva, ispravljajući pritom neke predodžbe ustaljene u historiografiji poput one o navodno manjem udjelu kršćanskog od muslimanskog življa u ukupnom stanovništvu. Pritom konstatira da u Slavoniji i Srijemu nije bilo većeg prijelaza lokalnog stanovništva na islam, dok je samo u dijelu Požeštine postojala veća skupina muslimanskog seoskog stanovništva (“raje”) različite provenijencije. U poglavlju o gradu razlikuje gradska naselja prema njihovoj kompleksnoj funkciji (razlikujući “kasabe” od “varoši” koje su dijelom oslonjene na poljoprivrednu proizvodnju). Zasebno se osvrće na gospodarsku djelatnost gradskog stanovništva i s tim u vezi na strukturu zanimanja. Gradske četvrti (“mahale”), pokazuje, imale su funkciju ne samo upravnih jedinica, već i vjersko-kulturnih zajednica muslimanskog stanovništva, uz koje su postojali i kršćanski dijelovi grada. Pritom konstatira da su na ovim prostorima jedino gradovi bili pretežno muslimanski. U zasebnom poglavlju kandidat je prikazao specifičnosti koje su na ovim prostorima dobivale dvije kategorije stanovništva u koje se općenito dijelilo osmansko društvo. S jedne strane to je “asker” (vojni vrh, upravna, vjerska i financijska birokracija, te lokalna i municipalna administracija), u funkcionalnom smislu sloj “koji za službu državi primaju plaću”, a s druge strane “raja” odnosno seljaštvo podvrgnuto poreznoj obvezi, dok građani čine međuskupinu koja ne prima plaću, ali ni ne plaća porez. Zasebno poglavlje posvetio je “serhatu”, osmanskoj krajini, njezinoj vojnoj i upravnoj organizaciji, kategorijama stanovništva i njihovoj vojnoj i gospodarskoj funkciji i organizaciji, te pomicanju krajiškog teritorija ritmom zauzimanja novih područja i promjeni upravne i vojne organizacije i funkcije krajiških područja u skladu s promjenom stanja na granici prema Habsburškoj monarhiji.

U zasebnim radovima o lokalnoj povijesti, o Kliškom sandžaku, te o Slavonskom Brodu i njegovoj okolici, kandidat je iznio podatke o upravnoj podjeli tih područja, o socijalnoj i vjerskoj strukturi njihova stanovništva, o seoskim i gradskim naseljima i njihovoj gospodarskoj, društvenoj i političkoj funkciji itd. Njegovi prilozi lokalnoj povijesti pružaju osnovicu za sintetski prikaz povijesti hrvatskih područja pod osmanskom vlasti. (Novije spoznaje o povijesti Kliškog sandžaka prema osmanskim izvorima, Mogućnosti, 4/6, Split 2000, 74-82; Osmansko-turska arhivska građa za povijest Slavonskoga Broda i okolice: pregled istraživačkih mogućnosti i nacrt povijesnog razvitka grada i okolice u razdoblju turske vlasti, u: Zbornik radova sa znanstvenog skupa u Slavonskom Brodu u povodu 750. obljetnice prvoga pisanog spomena imena Broda, Slavonski Brod 2000, 133-144.)

Posebnu pažnju zaslužuju dva kandidatova rada (knjiga i rad u knjizi) u kojima je sintetski prikazao povijest hrvatskih zemalja po osmanskom vlasti. U knjizi Turska Hrvatska (Zagreb 1999, 211 str.) prenio je i sintetizirao rezultate svojih ranijih istraživanja i dopunio ih novima. Ona je svojevrsni vodič kroz izvore i problematiku društva, njegovih struktura i transformacija u hrvatskim zemljama pod osmanskom vlasti u ranom novom vijeku. U uvodnim poglavljima kandidat je dao povijesni okvir, iznijevši bitna obilježja povijesnog razvoja, ekspanzije, stabilizacije i teritorijalnog uzmaka Osmanskoga carstva, te njegova vjerskog i svjetovnog utemeljenja, kao i društvenog ustroja, pri čemu temeljni društveni odnos, timarsko-spahijski sustav, definira kao vojnički prebendalizam. Napose su za razumijevanje problematike važna tumačenja temeljnih pojmova osmanistike (počevši od pojma šerijata i kanuna), te opis teritorijalnog vojnog i upravnog sustava Carstva i upravnih jedinica na prostoru hrvatskih zemalja i dijela Bosne i Hercegovine (sandžak, pašaluk, beglerbegluk, kapetanija, serhat, kadiluk i dr.). U dijelu o osmanskom graničnom području, koji se u vrijeme najšire osmanske ekspanzije prostirao od Drave uz hrvatsku granicu u Habsburškoj monarhiji, te uz granicu mletačke Dalmacije do Dubrovačke republike na jugu, opisuje vojni sustav koji se temelji na tvrđavskim posadama. Konstatira da su stanovnici u tvrđavama i gradovima vojnici koji se počinju baviti obrtom a zatim i zemljoradnjom, te se vojni sustav krajišta temelji na vojnicima koji su dijelom seljaci i istodobno na određeni način građani. Uz vojnu strukturu neminovno se veže i pitanje Vlaha koji su zbog svog načina života bili pogodni za naseljavanje na ispražnjena područja uz granicu i uporabljivi kao pomoćne neregularne vojne postrojbe. Pritom upozorava da su s obzirom na njihovu brojnost dužnost pomoćnih odreda vršile tek manje skupine Vlaha, jedno vrijeme i na smjenu, da je do njihove masovne mobilizacije moglo doći samo u izuzetnim situacijama, zbog čega je status većine Vlaha u redovitim prilikama imao obilježje vojne pričuve. Kad se radi o migracijama stanovništva i etničkim promjenama, kandidat konstatira da su depopulacijom bila pogođena pogranična područja koja su bila izložena osmanskim napadima i postupnom zauzimanju, pri čemu je migriralo prije svega ono stanovništvo koje su vlastelini sami preseljavali, često planski, ili su ih drugi vlastelini privukli na sigurnija područja. Vlaška kolonizacija ispunila je upravo te prostore, prije svega današnje zapadne Bosne i susjednih dijelova Hrvatske, i to na samom početku osmanske vlasti. U srednjoj i istočnoj Slavoniji, u središnjim dijelovima Bosne i u hrvatskom jadranskom zaleđu (srednje i Južna Dalmacija i Hercegovina) plemstvo nije imalo kamo preseljavati stanovništvo, te – konstatira kandidat – tu nije bilo masovnog iseljavanja. Autor je posvetio pažnju dosad zapostavljanim migracijama stanovništva unutar samih zaposjednutih zemalja tijekom kojih je, među ostalim, stanovništvo iz Bosne naseljavalo predjele sjeverno od Save. O islamizaciji, njezinu opsegu i uzrocima konverzija na selu kandidat piše u smislu u kojem je riješio to pitanje u već spomenutim člancima, dok islamizaciju grada promatra kao dio procesa migracije stanovništva, jer su osmanske vlasti u novoosvojene ali slabo naseljene gradove naseljavale vojnike, a zatim i prisilno preseljavale obrtnike i općenito civilno stanovništvo iz razvijenijih dijelova. Posebnu pažnju posvećuje društvenim odnosima i strukturi društva. Dijelovi o selu vodič su kroz pojmove koji određuju kategorije seljaštva (kršćanskog i muslimanskog) i njihovih poreskih obveza, kroz poreski sustav i njegove mijene, te kroz društvene odnose na selu određene timarsko-spahijskim sustavom. Tipologiju gradova razradio je na primjerima Požege kao “grada sa svim funkcijama” (upravnom, središtu, središtu sandžaka kao vojno-administrativne oblasti i kadiluka kao sudbenog okruga), te Osijeka kao prometnog i poslovnog središta. U dijelovima o društvenim konfliktima osvrnuo se na bune i hajdučiju kao vidove prije svega socijalnog bunta, pri čemu pobune u 17. st., od početka krize Osmanskoga carstva, izbijaju u muslimanskim stanovništvu opterećenom novim davanjima državi. To je, kako kandidat konstatira, dovelo do unutrašnje krize koja je olakšala oslobađanje ugarskog i dijela hrvatskog prostora u ratu krajem 17. stoljeća. Ustanci kršćanskog stanovništva tada nisu imali uzrok u pogoršanju položaja, već su povezani prije svega s očekivanjima od ratova koje su pokretale zapadne zemlje. Naprotiv, u Bosni, koja je nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. ostala i u sklopu Osmanskog carstva, tijekom 18. stoljeća čitavo je muslimansko stanovništvo dobilo povlašteni status “askera”, čime je konačno učvršćena socijalna suprotnost između vjeroispovijesti. Istodobno je praktički čitava Bosna postala krajina, a u uspostavljanju oligarhijskog sloja “ajana” vezanog uz bosanski ejalet (pašaluk) i stabilizaciji odnosa između različitih vodećih muslimanskih skupina kandidat nalazi jedan od uzroka uspješnom otporu novim austrijskim pokušajima zauzimanja Bosne tijekom 18. stoljeća.

U prilogu tiskanom u prestižnoj ediciji HAZU “Hrvatska i Europa” kandidat je pregledno iznio povijest hrvatskih zemalja pod osmanskom vlasti, ograničivši se pritom na 15. i 16. stoljeće kojima je posvećen II. svezak edicije (Hrvatska i Osmansko Carstvo, u: Hrvatska i Europa II, Zagreb 2000., 63-82).

Kandidat je od 1994. god. bio voditelj projekta “Hrvatsko društvo u doba turskih ratova”, a od 1997. vodi projekt “Croato-turcica”. Također surađuje na projektu "Triplex Confinium" koji se ostvaruje u suradnji sa širom međunarodnom skupinom istraživača iz Austrije i Mađarske.

Od 1984. god. redovito sudjeluje s referatom na konferencijama Međunarodnog odbora za predosmanske i osmanske studije (CIEPO) i Međunarodne udruge za osmansku socijalnu i gospodarsku povijest (IAOSEH). Na kongresima koje CIEPO organizira, posljednjih godina redovito predsjedava sekcijama iz tematike kojom se bavi (defterologija, demografska kretanja, Vlasi i sl.). S referatom je sudjelovao u radu brojnih međunarodnih turkoloških skupova (14 većih te nekoliko manjih skupova), posebice za socijalnu i gospodarsku povijest (Amsterdam, Ankara, Aix-en-Privence, Budimpešta, Cambridge, Erlangen, Heidelberg, Jeruzalem, München, Pečuh, Prag). U razdoblju i na prostorima nekadašnje Jugoslavije od 1981. te potom u neovisnoj Hrvatskoj aktivno je sudjelovao na gotovo svim znanstvenim skupovima koji su uključivali tematiku njegove uže specijalizacije.

Član je uredništva časopisa "Turkologischer Anzeiger" (Beč).

Nastavna djelatnost

Od 1993. redovito dr. sc. Nenad Moačanin drži predavanja, seminare, ispite i konzultacije iz predmeta “Hrvatska povijest u ranome novom vijeku” za studente jednopredmetnog i dvopredmetnog studija povijesti 3. godine.

Jedan je od pokretača studija turkologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na studiju turkologije (na Odsjeku za orijentalistiku i hungarologiju) predaje, održava ispite i konzultacije na sve četiri studijske godine iz predmeta “Islamska civilizacija” I. i II. te “Osmanska paleografija i diplomatika” I. i II).

U okviru rada na Odsjeku za povijest sudjeluje u radu poslijediplomskog studija kao nastavnik i voditelj predmeta “Hrvatska povijest u ranome novom vijeku”.

God. 1992. održao je po jedno promotivno predavanje na temu hrvatsko-turskih odnosa u povijesti na Sveučilištu u Ankari i u Američkom istraživačkom institutu (ARIT) u Istambulu. God. 1995. održao je predavanje s temom iz gospodarske povijesti hrvatskih zemalja pod Osmanskim Carstvom u Institutu za orijentalistiku Bečkoga sveučilišta, a 1996. predavanje s temom iz društvene i gospodarske povijesti Osmanskoga Carstva na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti. God. 1999. održao je predavanje o procesima islamizacije u Bosni na Middle East Technical University u Ankari. U veljači-ožujku 2002. održao ciklus predavanja iz hrvatske povijesti na Oddelku za zgodovino Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani.

Sudjeluje u povjerenstvima za obranu doktorskih disertacija (4, jedna na Fakultetu informatičkih znanosti u Varaždinu), magistarskih radova (6, dva mentorstva), te je kao mentor nadzirao izradu diplomskih radova (12).

Stručna djelatnost

Kandidat je član je Društva za hrvatsku povjesnicu, Povijesnog društva “Otium”, Međunarodnog odbora za predosmanske i osmanske studije (CIEPO) i član je upravnog odbora Međunarodne udruge za osmansku socijalnu i gospodarsku povijest (IAOSEH). Također je član C.G. Jung Foundation for Analytical Psychology (New York).

Usto je tiskao veći broj stručnih radova, ocjena, prikaza, enciklopedijskih jedinica i sl. Preveo je dvije knjige iz problematike vezane uz muslimanski svijet i osmansko carstvo (dvije s njemačkog i jednu s francuskog jezika), te više izdanja opremio bilješkama, transkripcijom i prijevodima arapskih tekstova i dr. Održao je više javnih predavanja.

Na osnovi iznesenog ocjenjujemo da je dr. sc. Nenad Moačanin promotor povijesnih osmanističko-turkoloških studija u hrvatskoj historiografiji, povjesničar koji je najviše pridonio poznavanju dosad zapostavljene povijesti hrvatskih zemalja pod osmanskom vlasti u ranom novom vijeku i istaknuti povjesničar priznat u zemlji i u međunarodnoj znanosti. Utvrđujemo da je dr. sc. Nenad Moačanin svojim istraživanjima znatno unaprijedio spoznaje suvremene historiografije, te da je svojim objavljenim znanstvenim i stručnim radovima i nastavnim radom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i na inozemnim sveučilištima u potpunosti udovoljio zakonskim uvjetima (Zakon o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, Zakon o visokim učilištima) i uvjetima Rektorskog zbora (Odluka o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja) za izbor u zvanje redovitog profesora.

U skladu s tim Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

p r e d l a ž e m o

da dr. sc. Nenada Moačanina izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet “Hrvatska povijest u ranom novom vijeku” na Katedri za hrvatsku povijest u Odsjeku za povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

U Zagrebu, 15. srpnja 2002.

Povjerenstvo:

dr. sc. Nikša Stančić, redoviti profesor

dr. sc. Mira Kolar, redoviti profesor

dr. sc. Halil Inalcik, redoviti profesor

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Broj:01-02-42/2

Zagreb, 4.11.2002.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 18. rujna 2002. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, na Katedri za umjetnost romanike i gotike u Odsjeku za povijest umjetnosti. U skladu s odredbama Zakona o visokim učilišta istome Vijeću podnosimo sljedeće

SKUPNO IZVJEŠĆE

Na Natječaj objavljen u “Vjesniku” od 26. rujna 2002. godine prijavio se kao jedini pristupnik dr. sc. Predrag Marković, asistent na Katedri za umjetnost romanike i gotike Odsjeka za povijest umjetnosti, predavši sve propisane dokumente.

Predrag Marković rodio se 1961. godine u Puli, a osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu, gdje je 1988. godine na Filozofskom fakultetu u redovitom roku diplomirao studij komparativne književnosti i povijesti umjetnosti. Iste je godine upisao poslije-diplomski studij povijesti umjetnosti, a 1989. primljen na radno mjesto mlađeg asistenta na Katedri za umjetnost srednjeg vijeka Odsjeka za povijest umjetnosti. Isprva je vodio seminare, a potom uz odobrenje Vijeća i samostalne kolegije. Naslov magistra društveno-humanističkih znanosti iz područja povijesnih znanosti stekao je 1995. god. obranivši rad "Kasnosrednjovjekovni kapiteli u Istri ( XIII.-XVI. st.) – problemi gotičke arhitektonske plastike”, te nakon toga preuzeo i veće nastavne obaveze u predmetima iz opće i nacionalne umjetnosti kasnog srednjeg vijeka. Vodio je studente na nekoliko studijskih putovanja u Hrvatskoj i stranim zemljama, a u sklopu rada na Odsjeku obavljao niz tekućih dužnosti. Također je otada po programskim ugovorima matičnog Odsjeka sudjelovao u izvođenju nastave na Akademiji likovnih umjetnosti – odjel nastavničkog smjera, kao i na interfakultetskom studiju “Uređenje krajobraza” pri Agronomskom fakultetu zagrebačkog Sveučilišta. Ujedno je na Filozofskom fakultetu prijavio i doktorski rad, kojeg je u srpnju 2002. godine uspješno i obranio pod naslovom “Šibenska katedrala na razmeđu srednjeg i novog vijeka”, stekavši time akademski stupanj doktora znanosti.

U znanstveno-istraživački rad Predrag Marković je uključen od 1992. godine kao suradnik u projektima prof.dr. Igora Fiskovića, prvo “Umjetnička baština Istre od IV. do XV. stoljeća”, a potom od 1996. “Umjetnička baština jadranske Hrvatske od XI. do XVI. stoljeća” s kontinuitetom i za slijedeće razdoblje. U okviru toga preuzimao je i uspješno ispunjao pojedine samostalne istraživačke zadatke, uglavnom vezane uz teme svojeg magisterija, odnosno doktorata. Surađivao je pri sastavljanju velikih stručnih edicija “Allgemeins Kuenstlerlexicon” Muenchen-Leipzig, te “Hrvatske enciklopedije” Zagreb. Ostvario je nekoliko kraćih studijskih boravaka u inozemstvu: Padova, Venecija, Rim. Objavio je šest izvornih znanstvenih radova i petnaestak stručnih, uključujući prikaze izložbi i izdanja s područja svojeg bavljenja, te s izvornim istraživačkim prinosima u Hrvatskoj podnio izlaganja na ukupno pet znanstvenih skupova, od kojih su dva bila međunarodnog značaja.

Temeljem iznesenih podataka kao i dobrog poznavanja stručne i znanstvene djelatnosti smatramo da će pristupnik Natječaju za suradničko zvanje višeg asistenta dr. sc. Predrag Marković svojim dosad stečenim i iskazanim nastavno-znanstvenim iskustvom kao i ljudskim sposobnostima zasigurno i dalje udovoljavati svojim radnim zadacima i dužnostima, te uspješno pridonijeti djelatnosti Odsjeka za povijest umjetnosti. U svezi s takvom ocjenom zaključno podnosimo

M I Š L J E N J E

Predrag Marković, dr.sc., ispunjava sve uvjete za izbor u zvanje višeg asistenta jer udovoljava svim propisima i uvjetima Zakona o visokim učilištima ( čl.89. stavka 4.):

1. Stekao je znanstveni stupanj doktora znanosti

2. Sudjeluje u znanstveno istraživačkome radu

3. Objavio je 6 izvornih znanstvenih radova i 9 stručnih, te sudjelovao na ukupno 5 znanstvenih skupova nacionalnog ili međunarodnog značaja.

Prema svemu gore izloženome predlažemo Fakultetskom Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da dr.sc. Predraga Markovića izabere u suradničko zvanje višeg asistenta na Katedri za umjetnost romanike i gotike u Odsjeku za povijest umjetnosti

Stručno povjerenstvo

dr.sc. Igor Fisković, red.prof.

dr.sc. Vladimnir Marković, red.prof.

dr.sc. Sanja Cvetnić, doc.

dr. sc. Igor Fisković, redoviti profesor

dr. sc. Vladimir Marković, redoviti profesor

dr. sc. Nikola Jakšić, redoviti profesor Filozofskog fakulteta u Zadru

Zagreb, 13. studenog, 2002.

FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva s prijedlogom

da se dr. sc. Miljenko Jurković, izv. prof.,

izabere u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor

Na sjednici fakultetskog Vijeća Filozofskog fakulteta od 18. rujna 2002. g. imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijesti umjetnosti, grana povijesti i teorije likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, na Katedri za umjetnost antike, kasne antike i ranoga srednjeg vijeka u Odsjeku za povijest umjetnosti. U skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima i Odlukom o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno nastavna zvanja podnosimo slijedeće

IZVJEŠĆE

Na natječaj objavljen u «Vjesniku» od 26. rujna 2002. g. za navedeno radno mjesto prijavio se dr. sc. Miljenko Jurković, izvanredni profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu kao jedini pristupnik.

I. Životopis

Dr. sc. Miljenko Jurković rodio se 26.08. 1958. godine u Zagrebu. Oženjen je i otac dvoje djece, Hrvat po nacionalnosti. Govori, čita i piše francuski, engleski i talijanski, služi se njemačkim, a pasivno vlada španjolskim i nizozemskim jezikom.

Nakon završene osnovne škole u Tunisu i gimnazije u Zagrebu diplomirao je na Filozofskom fakultetu 1981. g. studij povijesti umjetnosti i arheologije. Magistrirao je na Filozofskom fakultetu 1984. godine, radom "Predromanička dekorativna skulptura na dubrovačkom području". Akad. god. 1987/88. proveo je na specijalizaciji u Bruxellesu kao stipendist belgijske vlade. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1990. godine disertacijom "Romanička sakralna arhitektura na gornjojadranskim otocima".

Od 1983. godine zaposlen je na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, katedra za srednjovjekovnu umjetnost, na predmetu Umjetnost ranog srednjeg vijeka, prvo kao postdiplomant-pripravnik, potom stručni suradnik (1985), te od 1985. kao znanstveni asistent. Za docenta je izabran 1991, a za izvanrednog profesora 1997.

Predstojnik je katedre za umjetnost antike, kasne antike i ranog srednjeg vijeka od 2001. Na Filozofskom fakultetu obnašao je više dužnosti i sudjelovao u radu fakultetskih tijela. Od 1991. do 1997. bio je Pročelnik Odsjeka za povijest umjetnosti. Trenutno je prodekan za znanost Filozofskog fakulteta (od ak. god. 2000/2001).

Od 1994. godine predsjednik je Upravnog vijeća Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu. 1999-2000. bio je član Upravnog vijeća Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. God. 1998. bio je predsjednik prosudbene skupine Ministarstva znanosti i tehnologije za ocjenu projekata iz znanstvenog područja humanističke znanosti-povijest umjetnosti. 1998-2000. bio je član Hrvatskog povjerenstva za suradnju s OUN za prosvjetu znanost i kulturu. Od 2001. član je odbora za evidenciju i unapređenje kadrova Sveučilišta u Zagrebu.

Inicijator je i suosnivač Međunarodnog istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek u Motovunu, koji djeluje u sklopu Međunarodnog središta hrvatskih sveučilišta u Istri, Sveučilište u Zagrebu. Od 1993. Voditelj je Centra i predsjednik savjeta. Utemeljitelj je i glavni urednik međunarodnog znanstvenog časopisa Hortus artium medievalium. Pokrenuo je i izdanja Dissertationes et monographiae.

Od 1990. godine predaje na Interfakultetskom studiju Dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i na nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti.

Od 1990. do 1999. predavao je na Odjelu za likovnu kulturu Pedagoškog fakulteta (potom Filozofskog) Sveučilišta u Rijeci. Od god 1996/97. predaje na Agronomskom fakultetu na usmjerenju krajobrazne arhitekture. Kao gostujući profesor predavao je u proljetnom trimestru 1997. g. na Ecole pratique des hautes études u Parizu (u rangu Directeur d'études), u zimskom semestru 1998. na poslijediplomskom studiju Sveučilišta u Udinama (Scuola di spezializzazione), u ljetnoj sesiji (rujan 1999) na Centre d'Etudes Supérieures de Civilisation Médiévale Sveučilišta u Poitiersu, u jesenskom trimestru 1999. na Sveučilištu u Amiensu.

Od 1981. uključen je u više znanstvenih projekata, vođenih u Institutu za povijest umjetnosti. Od 1994. voditelj je međunarodnog projekta "Istraživanje kompleksa crkve Vele Gospe kraj Bala u Istri" koji se provodi u suradnji s Sveučilištima Paris IV Sorbonne i Paris X Nanterre. Od 1996. do 2002. bio je voditelj znanstvenog projekta «Starokršćanska i starohrvatska arhitektura i skulptura», a od 2002. je voditelj projekta «Hrvatska umjetnička baština od kasne antike do romanike u europskom kontekstu». Od 2002. vodi također međunarodni arheološki projekt «Bazilika u Guranu kod Vodnjana» koji se provodi u suradnji sa Sveučilištem u Ženevi.

U programu međusveučilišne suradnje ostvario je više studijskih boravaka: na sveučilištu u Padovi, Udinama i Trstu. Na dužim studijskim boravcima u Parizu bio je 1993. i 1994. kao gostujući znanstvenik na Centre Lenain de Tillemont pour l'antiquité tardive Sveučilišta Paris IV Sorbonne, i brojnim kraćim boravcima u sklopu rada na zajedničkom projektu "Korpus ranokršćanske skulpture Istre".

Bio je koordinator u europskom projektu «Karlo Veliki i stvaranje Europe» koji je rezultirao sa pet izložbi u pet gradova. Osim sudjelovanja u katalozima španjolske i talijanske izložbe, jedan je od autora hrvatske : «Hrvati i Karolinzi» (Split 2000.), koja je bila prenešena i u Italiju (Brescia 2001.). Bio je i komesar za Hrvatsku i jedan od autora izložbe «Europa u doba Anžuvinaca» (Fontevraud 2001.). Za realizaciju tih izložbi dobio je Medalju Filozofskog fakulteta za 2001. godinu, a kao jedan od autora kataloga «Hrvati i Karolinzi», Strossmayerovu nagradu za skupno znanstveno djelo 2001. godine.

Član je Hrvatskog arheološkog društva, Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Association pour l'antiquité tardive, Société des antiquaires de France. Počasni je član Međunarodnog seminara Sveučilišta u Blagoevgradu, i član programskog savjeta Seminara.

II. Znanstvena djelatnost

Znanstvena djelatnost dr. sc. Miljenka Jurkovića, prije i poslije izbora u zvanje izvanredni profesor (1997.), posvećena je istraživanju srednjovjekovne baštine, s težištem na ranom srednjem vijeku i romaničkom razdoblju. Tematski se može podijeliti u nekoliko glavnih istraživačkih područja: klesarske radionice ranog srednjeg vijeka; problemi arhitekture od 8. do 13. st., s naglaskom na funkcionalne aspekte; problemi liturgije i ikonografije, poglavito 11. st. Na ta se područja odnosi najveći broj znanstvenih radova pristupnika prije i nakon posljednjeg izbora.

Dr. sc. M. Jurković objavio je ukupno 70 znanstvenih radova, od čega 34 do izbora u zvanje izvanredni profesor, i 36 od posljednjeg izbora.

(Do izbora u zvanje izvanredni profesor)

Prije izbora u zvanje izvanrednog profesora dr. sc. M. Jurković je objavio 34 znanstvena rada, od čega 2 kvalifikacijska, 1 katalog, 1 poglavlje u knjizi, 23 izvorna znanstvena rada, 2 pregledna rada i 5 prethodnih priopćenja. Kvalifikacijske naravi su tekst magisterija Predromanička dekorativna skultpura na dubrovačkom području iz 1984. god. sa 165 str. i doktorata Romanička sakralna arhitektura na gornjojadranskim otocima iz 1990. sa 330 str. Ostali zajedno s njima daju uvid u profiliranje istraživača usmjerenog problematici starohrvatske umjetnosti. Većina ranih studija, naime, obrađuje pitanja pleterne kamene plastike, prvo uzete regionalno u južnodalmatinskome prostoru s prijedlozima za kronološku ili tipološku klasifikaciju. Ta je građa bila mahom neobrađena, pa je sustavno prvi put sagledana a potaknuta su i nova gledišta, npr. razmatranjem uloga natpisa u likovnim rješenjima. Odreda su okosnica nastajanja tekstova o pitanjima ukupnog kontinuiteta razvoja kiparske proizvodnje između antike i romanike ili kritičkih osvrta na dotadašnje teze s pregledom njihova razvoja. Tome je sukladno sagledavanje vanjskih utjecaja na umjetničko stvaralaštvo, npr. franačkog u tipološkim inačicama crkvene arhitekture a bizantskog u skulpturi na tlu Dalmacije ali i Bosne i Hercegovine. Svi se tekstovi s time u svezi odlikovahu svježinom pristupa, čak otvaranjem novih motrišta u obzorjima struke a većina zaključaka nije do danas poljujana. U članku Novigradski ciborij (Hortus artium Medievalium 1, Zagreb-Motovun 1995, str. 141-149.) se po prvi puta okreće i inozemnim spomenicima iznalazeći mu komparacije u Friuliu, te ga uklapa u djelovanje strane radionice, problemu kojeg će razrađivati u više radova nakon izbora.

Druga skupina radova prije posljednjeg izbora obrađuje reprezentativne spomenike sakralne arhitekture sjeverne Dalmacije i otočja Kvarnera. Bitno je da odreda polaze s problemskog stajališta noseći izvorne interpretacije. Prema analogijama u zapadnoeuropskom graditeljstvu iznalazi im porijeklo oblika u specifičnim funkcijama, što je kao pristupna metoda u hrvatskoj znanosti bilo zanemareno.

Posebno je značajna skupina radova koja problemski zaokružuje pitanja pojave i širenja stila romanike u graditeljstvu naše obale jer prati posljedice pojave reformiranih benediktinaca clunyevskog reda na hrvatskome tlu. S nizom objašnjenja otvoren je put tumačenju priličnom broju dosadašnjih zagonetki u oblicima srednovjekovnih spomenika u regiji, proširena su i produbljena saznanja o povijesti, povijesti umjetnosti i arheologije. O sličnome a sa drugačijim uporištima ili usmjerenjima govori nekoliko tekstova, mahom na stranim jezicima objavljenima izvan Hrvatske, pa učinkovitih za prezentaciju naše kulturne i umjetničke baštine u svijetu koji se ne služi hrvatskim jezikom.

(Od posljednjeg izbora)

Nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora M. Jurković je objavio 36 znanstvenih radova, od čega 2 knjige u koautorstvu, 6 poglavlja u knjigama odnosno katalozima, 20 izvornih znanstvenih radova i 8 prethodnih priopćenja.

U koautorstvu s V. Delonga i N. Jakšić, knjiga Arhitektura, skulptura i epigrafika karolinškog doba u Hrvatskoj, Split 2001, sinteznog je karaktera, pripremljena za veliku izložbu «Hrvati i Karolinzi». U toj knjizi M. Jurković daje pregled arhitekture karolinškog doba u Hrvatskoj s mnoštvom novih spoznaja na tragu svojih i tuđih istraživanja. Pri tome je važno naglasiti da je tekst, temeljen na širokom poznavanju istovremene europske građe, omogućio povezivanje hrvatske arhitekture karolinškog doba sa europskim strujanjima i objasnio sve interaktivne utjecaje bazirane na povijesnim događanjima. Od iznimnog je značenja da je u tom radu, po prvi puta u našoj znanosti, sustavno obrađena istarska građa 8. i 9. st., a rezultat je uglavnom autorovih istraživanja.

Druga je knjiga rezultat višegodišnjih istraživanja Vele Gospe kod Bala (u koautorstvu s J.-P. Caillet, I. Matejčić i P. Chevalier), pred izlaskom iz tiska kao izvorni rad sa spoznajama koje postaju ključne za procjenu kasnoantičke i ranosrednjovjekovne umjetnosti u regiji, a nastavljaju se na dosad susljedno objavljivana prethodna priopćenja nakon svake istraživačke kampanje.

Na istom su tragu poglavlja u knjigama i katalozima pripremljeni za ciklus izložbi pod nazivom Karlo Veliki i stvaranje Europe, koje su se odvijale od 1999. do 2001. u pet europskih gradova negdašnjeg karolinškog carstva, a u kojem projektu je M. Jurković bio koordinator. Za katalog izložbe u Barceloni (Catalunya a l'epoca carolingia, Barcelona 1999) izradio je sintezu Croats i carolingis. Art i arqitectura a Croacia a l'alta etad mitjana (zajedno s T. Miloševićem), temeljenu na najnovijim spoznajama o hrvatskoj baštini karolinškog doba, a za izložbu u Bresci (Il futuro dei Longobardi, Milano 2000) poglavlje Gli Slavi sull'Mediterraneo. Oba su poglavlja pridonijela poznavanju starije hrvatske umjetničke baštine u inozemstvu, donoseći i posve nove spoznaje, i dijelom još nepublicirani materijal, pripremajući tako veliku izložbu «Hrvati i Karolinzi» (Split 2000). Kao koautor kataloga, dr. sc. M. Jurković je uz poglavlje o arhitekturi karolinškog doba (str. 164-189) napisao i velik broj analitičkih kataloških jedinica za arhitekturu i skulpturu, donoseći, dijelom na dotada nepubliciranom materijalu nove spoznaje, a na već poznatim spomenicima veći broj novih interpretacija.

Osobito je značajno poglavlje u knjizi Da Maometto a Carlomagno (Milano, Jaca book 2001), tiskane u prestižnim izdanjima na talijanskom, španjolskom, njemačkom i francuskom jeziku, u kojoj dr. sc. M. Jurković u poglavlju L'arte Dalmata daje sintezu ključnog razdoblja ranosrednjovjekovne hrvatske povijesti. Dužni smo naglasiti kako je ta knjiga postala obaveznom literaturom za ranosrednjovjekovnu umjetnost na više europskih sveučilišta.

Istraživački interesi dr. sc. M. Jurkovića i nakon posljednjeg izbora granaju se u nekoliko pravaca. U prvom redu veći je broj njegovih radova orijentiran na predromaničku umjetnost, poglavito arhitekturu. Jedan od osnovnih problema kojima se bavi jest problem westwerka, i općenito, karolinških utjecaja na hrvatske prostore, o čemu analitički govore članci Sv. Spas na Vrelu Cetine i problem westwerka u hrvatskoj predromanici (Starohrvatska Prosvjeta 22/1995, Split 1997, str. 55-80.) i L'église et l'état en Croatie au IXe sičcle – problemes du massif occidental carolingien (Hortus Artium Medievalium 3, Zagreb 1997, str. 23-40.). Probleme arhitekture predromaničkog doba obrađuju Predromanički šesterolisti Dalmacije - problemi funkcije (Prilozi Povijesti Umjetnosti u Dalmaciji 35/1995, Split 1998, str. 225-240.) i Sv. Petar Stari u Zadru i njegova kripta (Starohrvatska prosvjeta 24, Split 1997, str. 77-90.), pružajući elaboraciju nekih prijašnjih ili posve svježih razmatranja koji pridonose općoj valorizaciji razvojnih fenomena drevnih spomenika. Pri tome stalno inzistira na problemima funkcije tipološki strogo određenih spomenika, što je u metodologiji istraživanja pristup koji njeguje od početka. U prvom je slučaju detaljnom analizom dokazao funerarnu i memorijalnu funkciju dalmatinskih šesterolista, povezujući ih genetski s formom Beate Mariae rotundae, a u drgom pokazao kako sv. Petar stari u Zadru nije crkva, kako je bila tretirana u starijoj literaturi, već vanjska kripta postojeće ranokršćanske crkve, po uzoru na augmenta karolinške arhitekture.

Drugi problem kojim se kontinuirano bavi je predromanička skulptura, bilo da razmatra metodološke probleme, kao u radu Problemi periodizacije predromaničke skulpture u Istri (izdanje HAD-a, sv. 18. Zagreb 1997, str. 265-274.), bilo da se bavi određivanjem klesarskih radionica predromaničkog doba, kao u radu Le «Maître de chapiteaux de Bale» (Hortus Artium Medievalium 8, Zagreb 2002, str. 349-360.). U tom je radu maestralno zaokružio opus jedne radionice koja djeluje na svim ključnim spomenicima ranog karolinškog doba u Istri, krajem 8. i početkom 9. st.

Za spomeničku baštinu ranog srednjeg vijeka u Istri vežu se i drugi tekstovi, poput Alcune considerazioni sull'arte monumentale in Istria fra la tarda antichita e l'alto medioevo (Atti del II congresso nazionale di archeologia medievale, Brescia 28.9.-1.10. 2000, Brescia 2000, str. 317-322.). U tom radu dr. sc. M. Jurković nastavlja svoja ranija istraživanja skulpture 8. st. u Istri, vežući je sa centrima produkcije u Cividaleu. Članak pak La sculpture post-justinienne en Istrie et le problčme de continuité (Acta XIII congressus internationalis archaeologiae christianae, Vatican - Split 1998, 1121-1130.) razmatra, na teorijskoj osnovi, probleme provincijske skulpture između 6. i 8. st., vežući se na šire regionalno okružje čitavog jadranskog luka. Uopće, djelatnost dr.sc. M. Jurkovića usmjerena je na prezentiranje hrvatskog srednjeg vijeka u inozemstvu u nizu sinteznih radova. Osim već navedenih tu su Quelque aspects des influences carolingiennes en Croatie (Bulletin de la Société nationale des antiquaires de France 1995, Paris 1997, 319-332.); Some Aspects of Continuity and Discontinuity between Late Antiquity and the Early Middle Ages in Dalmatia (zbornik radova zn. skupa Predcti i predšasnici, mitovi i utopije na Balkanu, Blagoevgrad 1997., str. 415-426.); Le complexe monastique de S. Maria prčs de Bale en Istrie (Croatie) (Académie des inscriptions et belles lettres, Comptes rendus des séances de l’année 1999, Paris 1999, 1003-1012.). U ovom potonjem dr. sc. M. Jurković problematizira pitanje nastanka prvih uređenih samostana u karolinškom svijetu, povezanih s reformom Benedikta Anijanskog iz 816. g., tumačeći na primjeru klaustra sv. Marije Velike kod Bala kako se uređeni samostani pojavljuju i prije reforme. Posve drugom tematikom bavi se rad Les Anjou et les territoires Croates (u: L’Europe des Anjou. Aventure des princes angevins du XIIIe au XVe siecles, katalog izložbe, Fontevrault 2001, Somogy Paris 2001, str. 204-219.) (s N. Budakom), u kojem na lapidaran način predstavlja umjetničke refleksije anžuvinskog doba na hrvatskim prostorima.

Posebno se pak izdvajaju tekstovi metodološkoga karaktera i oni koji se bave spomenicima izvan Hrvatske. Nastavljajući izučavanje radioničkih produkcija predromaničke skulpture u Friuliu, u radu Quelques réflexions sur la basilique carolingienne de Saint-Denis : une oeuvre d'esprit paléochrétienne (u : L’abbé Suger, le manifeste gothique de Saint-Denis et la pensée victorine, Actes du Colloque organisé ŕ la Fondation Singer-Polignac (Paris), 21 novembre 2000 (ed. D. Poirel), Paris 2001, str. 37-57.), dokazuje kako su majstori iz sjeverne Italije sudjelovali u opremanju kraljevskog samostana u St. Denisu, u doba kada na njemu boravi Pavao Đakon. Ta je interpretacija pomaknula datiranje opremanja najjačeg franačkog samostana u doba Karla Velikog, za razliku od starijih interpretacija koje su izgradnju datirale u doba Pipina Malog. Sažimajući sva dotadašnja iskustva u proučavanju klesarskih radionica u radu Méthode de recherches sur la sculpture du haut moyen age : exemple de la Croatie, avec quelques considérations sur la sculpture de Gellone (u : Saint-Guilhem-le-Désert dans l’Europe du haut moyen âge, Actes de la table ronde d’aout 1998, (ur. C. Amado i X. Barral i Altet), Montpellier 2000, str. 225-235.) raspravlja metodološke aspekte na hrvatskim primjerima. Koristeći tu metodologiju, dokazuje pripadnost sačuvane predromaničke skulpture crkve St. Guilhelm-le-desert vremenu osnutka početkom 9. st., kada je pored njega, u Anianeu, boravio sv. Benedikt.

Poseban blok znanstvenih radova dr. sc. M. Jurkovića tretira romaničku arhitekturu i skulpturu, poglavito probleme 11. st., crkvene reforme, liturgije, arhitekture, ikonografskih značenja. O tome široko raspravljaju tekstovi Pojava romaničke arhitekture u Hrvatskoj (Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža, (ur. M. Jurković i T. Lukšić), Zagreb 1996, str. 325-338.); Monumentalni pejsaž Hrvatske u 11. st (u: Zvonimir kralj Hrvatski, (ur. I. Goldstein), Zagreb 1997, str. 165-182.); L'architecture de premier age roman en Croatie (Hortus Artium Medievalium 6, Zagreb 2000, str. 83-92.); Périphérie et province au moyen age : églises urbaines et rurales en Adriatique nord (Histria Antiqua 1/1995, Pula 1997, str. 123-127.); Les représentations mariales sculptées du XIe sičcle en Dalmatie (Revue d’Auvergne T 112, br. 542, Clermont-Ferrand 1997, str. 39-53.) Neki se jednakom istraživačkom vrtsnoćom usredotočuju posve novim pogledima s prijedlozima za razrješenja, poput, Skulpture s prikazom Bogorodice u Dalmaciji 11. st. u okviru političkog programa reformirane crkve (Starohrvatska prosvjeta 25, Split 1998, str. 63-80), te Prilog poznavanju hrvatsko-ugarskih likovnih veza u doba romanike (u: Hrvatska/Mađarska/Europa, Stoljetne likovno-umjetničke veze, (ur. J. Damjanov), Zagreb 2000, 29-39, 328-339.), ne ostajući samo u crtama primarnih ogleda. Svakako je važno naglasiti da u svim tim radovima analitički razlučuje pojedina zbivanja na hrvatskim prostorima tijekom 11. st., povezujući umjetničko stvaranje s povijesnim događanjima. Uzorni su rezultati u istraživanju političkih konotacija gotovo programatskog uvođenja reformirane crkve, prvo benediktinaca kamaldoljanskog ogranka, a potom protagonista grgurovske reforme u dalmatinske gradove i samostane, a poglavito je vrsna svojim dosezima analiza toga procesa u ikonografskim programima crkava.

Dr. sc. Miljenko Jurković sudjelovao je s referatom na ukupno 55 znanstvenih skupova (39 međunarodnih i 16 domaćih), od čega prije izbora u zvanje izvanredni profesor 31 ( 17 međunarodnih i 14 domaćih).

Od posljednjeg izbora sudjelovao je s referatom na 24 znanstvena skupa (22 međunarodna i 2 domaća.) često i kao voditelj pojedinih sesija: Sesto al Reghena, 1997. zn. skup Terra e pietre. Frammenti della memoria dell'abbazia di s. Maria di Sesto; Issoire 1997, 7e colloque du Centre d'Art roman Georges Duby, Issoire : «Sanctuaires et chevets a l'époque romane»; Ljubljana 1998. zn. skup Slovenija i susjedne zemlje između antike i karolinškog doba. Početci slovenske etnogeneze, (zajedno s M. Zupančič i F. Juroš-Monfardin); Issoire 1998. 8e colloque du Centre d'Art roman Georges Duby, Issoire : Le chapiteau roman et son interprétation; Mljet, 1998. zn. skup «Dani Cvita Fiskovića»; St. Guilhem-le-Désert, 1998, zn. Skup i okrugli stol: «Saint-Guilhem-le-Désert dans l’Europe du haut moyen age»; Auxerre, 1999, Colloque international: Avant-nefs et espaces d'accueil dans l'Eglise entre le IVe et le XIIe sičcle; Motovun. 1999, 6. međ. zn. Skup MICa za kasnu antiku i srednji vijek «Le sičcle de l'an mille»; Brescia 2000., II congresso nazionale di archeologia medievale; Garda, 2000, 9. seminario sul tardoantico e l'alto medioevo: «Luoghi di culto e popolamento rurale tra VII e VIII secolo in Italia settentrionale»; Cuxa, 2000, zn. skup. «L'an mille : fin d'un monde ou renouveau»; Fontevraud, 2001. zn. skup «L'Europe des Anjou. Les princes Angevins du XIIIe au XVe sičcle : un déstin européen» (zajedno s N. Budakom); Cuxa, 2001, zn. skup «Naissance et renaissance de la ville ŕ l’époque romane, journées romanes»; Parma, 2001, «Arte Lombarda», IV convegno internazionale di studi; Brescia, 2001, zn. skup. «L’Adriatico dalla tarda antichita all’eta carolingia»; Beč, 2001. zn. skup “Die Langobarden, Herrschaft und Identität; Pariz, 2001. zn. skup: «L'abbé Suger, le manifeste gothique de Saint-Denis et la pensée victorine»; Motovun. 2001, 8. međ. zn. Skup MICa za kasnu antiku i srednji vijek «Carolingian Europe»; Issoire, 2001. XIe colloque international: Persistances et résurgences de l'Antiquité a l'époque romane; Brescia, 2002. zn. skup “Societa bresciana e sviluppi del romanico (XI-XIII secolo)”; St. Guilhem-le-Desert, 2002., zn skup «L'autel de St. Guilhem»; Parma, 2002., «Medioevo: immagini e ideologie, V. Convegno internazionale di studi»; Garlate, 2002., 9. seminario sul tardo antico e l'alto medioevo: «Le chiese rurali tra V e VI secolo in Italia settentrionale e nelle regioni limitrofe».

Od početka je svojeg djelovanja dr. sc. M. Jurković sudjelovao na nizu znanstvenoistraživačkih projekata. Od posljednjeg je izbora bio voditelj projekta «Starokršćanska i starohrvatska arhitektura i skulptura» (1996-2002), a trenutno je voditelj projekta «Hrvatska umjetnička baština od kasne antike do romanike u europskom kontekstu». U projektu sudjeluje međunarodna istraživačka ekipa. Jednako je tako od 1994. voditelj međunarodnog projekta "Istraživanje crkve i kompleksa Vele Gospe kraj Bala u Istri", koji se provodi u okviru rada Međunarodnog istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek u Motovunu, a u suradnji sa Sveučilištem Paris X Nanterre i Centre Lenain de Tillemont pour l'antiquité tardive Sveučilišta Paris IV Sorbonne, a od 2002. na čelu je međunarodnog arheološkog projekta «Bazilika u Guranu kod Vodnjana» u suradnji sa Sveučilištem u Ženevi.

Izrastajući u zrelog stručnjaka M. Jurković je bio organizator nekoliko domaćih ili međunarodnih simpozija važnih za hrvatsku povijest kulture i umjetnosti. Posebno se istaknuo kao suosnivač Sveučilišnog Međunarodnog istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek u Motovunu 1993. god. pokrenuvši i međunarodni znanstveni časopis "Hortus artium medievalium" kojem je dosad uredio osam brojeva. Pokrenuo je i novu seriju «Dissertationes et monographiae», kojoj je i urednik. Također je urednik zbornika "Rađanje prvog hrvatskog kulturnog krajolika" (Zagreb, 1996.) kao i kourednik kataloga "Bizantini, Croati, Carolingi" (Milano, 2001.) sa istoimene izložbe koja je iste godine priređena u Bresci. Utoliko se sve predstavlja jednim od učinkovitijih stručnjaka za umjetnost ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj.

U zaključku prosudbe o znanstvenom radu dr. sc. M. Jurkovića valja istaknuti prema sagledivim okvirima njegovih istraživačkih bavljenja i zanimanja temeljitost pristupa, pa i trijeznost zaključivanja sa izrazitim smislom za povezivanje višestranih izvora i podataka, a u skladu sa suvremenim znanstvenim trendovima. U permanentnom doticaju s europskim strujanjima i novim saznanjima razvio je slojevite interpretacije spomeničke građe i umjetničkih spomenika koje na niz problema unose novo svijetlo. U tom smislu osobito su poticajna za ukupnu našu struku njegova osvrtanja na liturgijske osnove oblikovanja predromaničke arhitekture pa i ikonografska tumačenja važnih ostvarenja do razdoblja gotike. Pratio je i globalne procese razvoja hrvatske umjetnosti starijih razdoblja osvrčući se na kontinuitet likovnog izražavanja od antike do razvijenog srednjeg vijeka, a posebno obrađivao vanjske utjecaje obrazlažući uvjerljive razloge recepcije određenih graditeljskih rješenja ustrojstvom društva ili političkim okolnostima, reformatorskim posezanjima crkvenih ustanova ili ličnosti i sl. Uz ishođenje sadržaja umjetničkih djela, posebice graditeljstva i kiparstva, pratio je i stilske mijene te pojave karakteristične za razdoblja ili regije i centre. Takva usmjerenost u istraživanjima nije ga udaljila od stvaranja sinteznih pregleda i problemskog pristupa teorijskog prizvuka, tako da je u ukupnosti svojeg dosadašnjeg rada ostavio vidnog odjeka. Važno je također uz sudjelovanje dr. sc. M. Jurkovića na međunarodnim simpozijima i objavljivanje znanstvenih tekstova na stranim jezicima i u vanjskim publikacijama, jer je time pridonjeo širenju poznavanja stare hrvatske umjetnosti i spomeničke baštine.

III. Nastavna djelatnost

Nastavna je djelatnost dr. Miljenka Jurkovića pratila slijed njegovih znanstveno-nastavnih zvanja, od 1983, kada je zaposlen na Filozofskom fakultetu. Od početka je, naime, držao seminare na katedri prof. dr. I. Fiskovića, a onda preuzeo nastavu iz predmeta "Umjetnost ranog srednjeg vijeka", te "Nacionalna umjetnost ranog srednjeg vijeka" u uokviru iste katedre. Nakon promjene programa studija, predaje predmet “Umjetnost ranog srednjeg vijeka” i dva izborna kolegija koja se mijenjaju svake godine. Unutar dodiplomske nastave bio je više puta mentor izradi diplomske radnje (9 od posljednjeg izbora), a više je studenata pod njegovim mentorstvom dobilo Rekotorovu nagradu.

Od 1990. g. predaje na Akademiji likovnih umjetnosti, Zagreb, Nastavnički odsjek: predmet "Opća umjetnost srednjeg vijeka" (do1998), potom predmet «Nacionalna umjetnost srednjeg vijeka».

Od 1990. do 1999. g. predavao je na Pedagoškom (potom Filozofskom) fakultetu Sveučilišta u Rijeci, Odjel likovne kulture: predmete: «Umjetnost srednjeg vijeka», «Nacionalna umjetnost srednjeg vijeka», «Ikonologija».

Od 1990. g. predaje i na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Studij Dizajna: kolegij «Povijest umjetnosti I» (antika i srednji vijek).

Od 1996. g. predaje na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Studij krajobrazne arhitekture, kolegij «Povijest umjetnosti».

U proljetnom trimestru 1997. g. bio je gostujući profesor na Ecole pratique des hautes études u Parizu, u rangu Directeur d'études, držeći nastavu dva sata tjedno.

U rujnu 1999. g. bio je gostujući profesor na 46. ljetnoj sesiji na Centre d'Etudes Supérieures de Civilisation Medievale Sveučilišta u Poitiersu.

U jesenskom trimestru 1999. g. bio je gostujući profesor na Sveučilištu u Amiensu, u rangu Professeur des Universités, držeći nastavu iz 3 predmeta, 6 sati tjedno.

U različitim je prilikama držao predavanja na inozemnim sveučilištima, Paris IV Sorbonne, Sveučilištu Lyon II Lumičre, Sveučilištu Marseille-Aix I u Aix en Provence, Universita di Udine, Universita di Bologna, Université Clermont-Ferrand, Ecole nationale des chartes, Pariz, Ecole du Louvre, Pariz, Istituto Veneto di Scienze, lettere ed Arti, Institut de France, Académie des Inscriptions et belles-lettres, Paderborn, Arheološki muzej.

Od 1991. godine uključen je u poslijediplomsku nastavu na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Mentor je dvama magistrandima i jednom doktorandu. Sudjelovao je povremeno na Postdiplomskom studiju "Kultura istočnojadranske obale" u Dubrovniku, s kolegijem na predmetu umjetnosti srednjeg vijeka.

U zimskom semestru 1998. g. bio je gostujući profesor na poslijediplomskom studiju Sveučilišta u Udinama (Scuola di spezializzazione), jedan semestralni modul (15 sati).

Od akademske godine 1991/92. dvaput je biran za pročelnika matičnog Odsjeka na našem Fakultetu. U tom je svojstvu pridonijeo unapređivanju procesa nastave, posebno cjelovitije surađujući pri izradi novih nastavnih programa

Nastavna je djelatnost dr. sc. Miljenka Jurkovića, kako prije, tako i poslije izbora za izvanrednog profesora (1997) bila iznimno opsežna i uspješna. Poglavito tomu svjedoče boravci na inozemnim sveučilištima. Jednako je metodološki povezana s njegovim znanstvenim radom. Tako se nekoliko njegovih znanstvenih radova koristi kao obvezna ispitna literatura. Katalog izložbe «Od Nina do Knina», Zagreb 1992, koristi se kao obvezna literatura na njegovim predmetima unutar Filozofskog fakulteta u Zagrebu; knjiga «Arhitektura, skulptura i epigrafika karolinškog doba u Hrvatskoj», Split 2001, kojoj je koautor, koristi se kao obvezna literatura na istom odsjeku Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Zadru. Knjiga «Da Maometto a Carlomagno», Milano 2001, te izdanja na francuskom, njemačkom i španjolskom, je obvezatna ispitna literatura na više europskih sveučilišta, među kojima Paris IV, Paris X, Barcelona Universidad Autonoma, Milano Universita Catolica. Također je bio urednik prijevoda na hrvatski knjige A. Erlande-Brandenburg, Katedrala, Zagreb, 1997. koja se koristi kao ispitna literatura na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, i na Arhitektonskom fakultetu, Studij Dizajna, predmet Povijest umjetnosti.

IV. Stručna djelatnost

I stručna djelatnost dr. sc. Miljenka Jurkovića se razgranavala prije i poslije izbora u zvanje izvanredni profesor, sastojeći se u objavljivanju stručnih radova i popularizaciji struke. Stručnih je radova, ne uključujući enciklopedijske tekstove, niti kataloške jedinice u nekoliko kataloga, M. Jurković objavio ukupno 42 ( 22 prije izbora, i 20 nakon izbora u zvanje izvanredni profesor). Radi se s jedne strane o tekstovima koji prate djelatnost Međunarodnog istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek u Motovunu, a s druge o recenzijama, osvrtima na djela suvremene znanosti ili pak prikaze referata na simpozijima, mahom inozemnih. Posebno se pak upustio u praćenje visokoškolske nastave povijesti umjetnosti na I. kongresu povjesničara umjetnosti Hrvatske (2001.) s referatom na istu temu, kao i u članku Odsjek za povijest umjetnosti u monografiji Filozofskog fakulteta (1998.)

Nastojeći popularizirati stariju hrvatsku baštinu pisao je scenarije za TV emisije o starohrvatskom razdoblju, i bio autorom i koautorom nekoliko izložbi. Uz znanstveni karakter sve su te izložbe bile i popularizacijske. Poglavito se to odnosi na izložbe postavljene u inozemstvu: Bizantini, Croati, Carolingi. Alba e tramonto di regni e imperi (Brescia 2001.), L'Europe des Anjou (Fontevraud 2001.), kojima je hrvatska baština ranog srednjeg vijeka, te 14. st. postala definitivno poznata u Europi.

Zapažena je bila i stručna djelatnost dr. sc. M. Jurkovića u oblikovanju programa visokoškolske nastave na studiju povijesti umjetnosti, kao i studiju restauracije pri akademiji likovnih umjetnosti.

U razgranate stručne djelatnosti pristupnika valja ubrojiti i one koje od 2000. g. provodi kao prodekan za znanost Filozofskog fakulteta, među kojima je svakako ključno formiranje službe ff-press u kojoj se objedinjuje tiskanje znanstvenih i stručnih radova Filozofskog fakulteta.

V. Mišljenje i prijedlog

Ocjenjujući znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost pristupnika, stručno povjerenstvo smatra da je dr. sc. M. Jurković, izvanredni profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, povijesničar umjetnosti koji je znanstvenim i stručnim radovima o hrvatskoj srednjovjekovnoj umjetnosti unaprijedio spoznaje suvremene znanosti, i u svemu udovoljio zakonskim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Pristupnik ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika na osnovi čl. 42, st. 3 Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti (NN 59/96.) jer:

Ima stupanj doktora znanosti

Ima pet godina znanstveno-istraživačkog rada u znanstveno-nastavnom zvanju izvanrednog profesora (ekvivalent višeg znanstvenog suradnika)

Ima ukupno 32 objavljena rada u vrsnim inozemnim časopisima i onima s međunarodno priznatom recenzijom, od toga 19 nakon posljednjeg izbora.

Vodio je znanstvene projekte (i domaće i međunarodne).

Ima nove radove nakon izbora u prethodno zvanje, ukupno 36 znanstvenih radova, od čega 2 knjige u koautorstvu, 6 poglavlja u knjigama, odnosno katalozima, 20 izvornih znanstvenih radova i 8 prethodnih priopćenja. Time ispunjava i obilato nadmašuje minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja, što su ih utvrdila znanstveno-područna vijeća (NN 38/97.). Pristupnik udovoljava uvjetima Rektorskog zbora (NN 94/96.) jer od posljednjeg izbora ima 22 priopćenja na znanstvenim skupovima, od čega 20 na međunarodnim znanstvenim skupovima.

Izradio je i objavio više tekstova koje se kao obvezatni koriste u dodiplomskoj i postdiplomskoj nastavi

Sudjelujući u stvaranju novih nastavnih programa na Odsjeku sadržajno je unaprijedio proces nastave, posebno pak kao pročelnik Odsjeka svojim zalaganjem za nabavku instrumentarija.

Pod njegovim vodstvom izrađeno je više od petnaestak diplomskih radova (devet nakon posljednjeg izbora)

Bio je voditelj istraživačkih projekata.

Vodio je znanstvene skupove kao inicijator onog u Zagrebu 1992. godine te član odbora više slijedećih, posebno pak u sklopu djelatnosti Međunarodnog istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek u Motovunu kojem je voditelj i predsjednik Savjeta.

Prema navedenom, dr. sc. M. Jurković, pristupnik ovom natječaju, udovoljava svim odredbama Zakona o visokim učilištima (čl. 74 st. 3), a također je svojim objavljenim znanstvenim radovima i ukupnom djelatnošću obilato premašio uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika i uvjete koje propisuje Rektorski zbor.

Na temelju izloženog predlažemo da Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu dade pozitivno mišljenje za izbor dr. sc. Miljenka Jurkovića, izvanrednog profesora, u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, pri Katedri za umjetnost antike, kasne antike i ranoga srednjeg vijeka u Odsjeku za povijest umjetnosti.

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Igor Fisković, redoviti profesor

Dr. sc. Vladimir Marković, redoviti profesor

Dr. sc. Nikola Jakšić, redoviti profesor, Filozofski fakultet u Zadru

DR MILJENKO JURKOVIĆ

BIBLIOGRAFIJA - PRIJE IZBORA U ZVANJE IZVANREDNOG PROFESORA

A) KVALIFIKACIJSKI RADOVI:

1. M. Jurković, Predromanička dekorativna skulptura na dubrovačkom području, magistarska radnja, Zagreb 1984, str. 1-165, vol. II fotodokumentacija

2. M. Jurković, Romanička sakralna arhitektura na gornjojadranskim otocima, doktorska disertacija, Zagreb 1990, vol. I tekst, str. 1-330; vol. II - arhitektonska dokumentacija, vol. III - fotodokumentacija.

B) MONOGRAFIJE, KATALOZI, POGLAVLJA U KNJIGAMA:

1. M. Jurković, Od Nina do Knina. Iz hrvatske spomeničke baštine od 9. do 11. stoljeća - od Ninske biskupije do katedrale hrvatskog biskupa. Zagreb 1992, 123 str. (katalog s B. Kličinović)

2. M. Jurković, Preromanesque and Romanesque, poglavlja u knjizi: Croatian Cultural Heritage in the War 1991-92, (ed. R. Ivančević), Zagreb 1993, str. 71-107.

C) IZVORNI ZNANSTVENI RADOVI:

1. M. Jurković, Prilog proučavanju pleterne skulpture na području poluotoka Pelješca, Starohrvatska prosvjeta 13, Zagreb 1983, str. 165-184.

2. M. Jurković, Prilog određivanju južnodalmatinske grupe predromaničke skulpture, Starohrvatska prosvjeta 15, Zagreb 1985, str. 183-199.

3. M. Jurković, Ranosrednjovjekovni latinski natpisi s Pelješca (Epigrafski i stilski pokazatelji kao faktori za dataciju natpisa ranog srednjeg vijeka), Radovi Instituta za povijest umjetnosti 10, Zagreb 1986, str. 82-89.

4. M. Jurković, Crkve s westwerkom na istočnom Jadranu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 26, Split 1986-87, str. 61-86.

5. M. Jurković, O bizantskom utjecaju i autohtonosti nekih likovnih rješenja na predromaničkoj pleternoj plastici Bosne i Hercegovine, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 11, Zagreb 1988, str. 107-113.

6. M. Jurković, O "podrijetlu" Karamanove teze o podrijetlu pleterne skulpture, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 11, Zagreb 1988, str. 203-205.

7. M. Jurković, O nekim figuralnim prikazima i posljednjoj fazi pleterne skulpture u dubrovačkoj regiji, izd. Hrvatskog arheološkog društva sv. 12/1987, Zagreb 1988, str. 209-216.

8. M. Jurković, Prilog istraživanju predromanike na otocima gornjeg Jadrana, izd. Hrvatskog arheološkog društva sv. 13/1988, Zagreb 1989, str. 121-128.

9. M. Jurković, Problem kontinuiteta između antike i romanike u umjetnosti istočnog Jadrana, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 12/13 (Prelogov zbornik), Zagreb 1989, str. 41-48.

10.M. Jurković, Oratorij-relikvijarij i deambulatorij crkve sv. Ivana u Rabu, Radovi instituta za povijest umjetnosti 14, Zagreb 1990, str. 81-91.

11.M. Jurković, Kolegijalna crkva Marijinog uznesenja u Starom Pagu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 31, Split 1991, str. 61-77.

12.M. Jurković, Romanički motivi u skulpturi 15. i 16. stoljeća u Dubrovniku, Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljeća, Zagreb 1991, str. 114-121.

13.M. Jurković, O arhitekturi Hrvatske države 9. stoljeća, izd. Hrvatskog arheološkog društva sv. 15/1990, Zagreb 1992, str. 65-73.

14.M. Jurković, Crkvena reforma i ranoromanička arhitektura na istočnom Jadranu, Starohrvatska prosvjeta 20/1990, Split 1992, str. 191-213.

15.M. Jurković, Uloga Zadra, Clunya i kneževa Frankopana u promociji romanike na otoku Krku, Umjetnost na istočnoj obali Jadrana u kontekstu Europske tradicije, Rijeka 1993, str. 177-188.

16.M. Jurković, "Doppelkapelle" sv. Kvirina u Krku - biskupska palatinska kapela dvostruke funkcije, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 32, Split 1992, str. 223-236.

17.M. Jurković, La Croatie romane: relations avec les foyers artistiques occidentaux, Revue d'Auvergne T 107, n 4, Aurillac 1993 (Actes du colloque Europe romane, Europe de 1993, Issoire, 1992), str. 49-60, Ilustr. izvan teksta.

18.M. Jurković, Čitanje simboličkih značenja ikonografskog programa na portalu trogirske katedrale, Zbornik radova međ. skupa Majstor Radovan i njegovo doba, Trogir 1990, Trogir 1994, str. 165-178.

19.M. Jurković, Il ciborio di Novigrad (Cittanova d'Istria), Hortus artium Medievalium 1, Zagreb-Motovun 1995, str. 141-149.

20.M. Jurković, The memory of the stones - holy places in early medieval Croatia, Zbornik Sveta mjesta na Balkanu, Blagoevgrad 1996, str. 297-307.

21.M. Jurković, Architecture religieuse et organisation spatiale des iles de l'Adriatique nord. Aspects des rapports entre ville et campagne en Croatie romane, Revue d'Auvergne T 109, n 1-2, Clermont-Ferrand 1995, str. 178-188.

22. M. Jurković, Franački utjecaj na konstituiranje crkvene umjetnosti u Hrvatskoj, u : Etnogeneza Hrvata (ur. N. Budak), Zagreb 1995, str. 117-121, 235-238, 276-279.

23. M. Jurković, La rotonde de Saint-Donat a Zadar et les églises hexaconques préromanes en Croatie, u: Guillaume de Volpiano et l'architecture des rotondes, (ur. Chr. Sapin i M. Jannet), Dijon 1996, str. 237-256.

D) PREGLEDNI RADOVI

1. M. Jurković, Tradicionalizam dubrovačke sredine - matrica discipline prostora, Dubrovnik 2/1993, god. IV n.s., str. 229-234.

2. M. Jurković, Jedan primjer hrvatsko-ugarskih veza u XII stoljeću - PROPRIO SVMPTV HANC TVRRIM SANCTAE MARIAE VNGARIAE DALMATIAE CHROATIAE CONSTRVI ET ERIGI IVSSIT REX COLOMANUS, Zbornik Hrvatska/Mađarska, Zagreb 1995, str. 13-18, il. izvan teksta. A 12. századi horvát-magyar kapcsolatok egy példája - proprio sumptu hanc turrim sanctae mariae ungariae dalmatiae chroatiae construi et erigi iussit rex Collomanus, Zbornik Hrvatska/Mađarska, Zagreb 1995, str. 274-278.

E) PRETHODNA PRIOPĆENJA

1. M. Jurković, I. Tenšek, Novootkrivena ranokršćanska crkva na otoku Rabu, Obavijesti HAD-a 1/1990, str. 38-40.

2. M. Jurković, I. Tenšek, D. Zelić, Novootkrivena ranokršćanska crkva na otoku Krku, Obavijesti HAD-a 2/1990, str. 47-49.

3. M. Jurković, La sculpture de la fin de l'antiquité tardive en Istrie (Croatie), Bulletin de l'APAT n 3, Brepols, Turnhout 1994, str. 109-112.

4. J.P. Caillet, M. Jurković, I. Matejčić, Le complexe paléochrétien et haut médiéval de Velika Gospa pres de Bale (Istrie): premiere campagne de fouille, Hortus Artium Medievalium 2, Zagreb 1996, str. 133-136.

5. J.P. Caillet, M. Jurković, I. Matejčić, Le complexe paléochrétien et haut-médiéval de Velika Gospla (Croatie): résultats de la premiere campagne de fouilles, Bulletin de l'APAT n 5, Turnhout 1996, str. 57-59.

F) ZNANSTVENI SKUPOVI, SAŽETCI

1. M. Jurković, O nekim figuralnim prikazima i posljednjoj fazi pleterne skulpture u dubrovačkoj regiji, zn. skup "Arheološka istraživanja u Dubrovniku i dubrovačkom području", Dubrovnik 1-4.10.1984, Obavijesti HAD-a 2/1984, str. 27.

2. M. Jurković, "Dvorska arhitektonska škola" od Trpimira do Branimira, zn. skup "Arheološka istraživanja u Kninu i Kninskoj krajini", Knin, 13-15.10.1987, Obavijesti HAD-a 2/1987, str. 17-18.

3. M. Jurković, Pelješac i južna Dalmacija u ranom srednjem vijeku, zn. skup Vela Luka, 23-25.10.1990, Obavijesti HAD-a 2/1990, str. 18-19.

4. M. Jurković, Benediktinska opatija sv. Petra u Osoru, knjiga sažetaka zn. skupa "100. obljetnica osnivanja arheološke zbirke u Osoru", Osor, 26-29.9.1989, str. 12-13.

5. M. Jurković, Pojava romaničke arhitekture u Hrvatskoj, "Starohrvatska spomenička baština. Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža", zn. skup Zagreb, 6-8.10.1992, str. 48.

6. M. Jurković, La rotonde de St. Donat a Zadar et les églises hexaconques carolingiennes en Croatie, colloque int. "Guillaume de Volpiano et l'architecture des rotondes", Dijon, 23-25.9.1993, knjiga sažetaka, str. 14.

7. M. Jurković, Novigradski ciborij, "Problemi prijelaza između kasne antike i ranog srednjeg vijeka", međ. zn. skup, Motovun, 19.-21. 4. 1994, knjiga sažetaka, str. 12.

8. M. Jurković, Novigradski ciborij, Materijali, Prilozi za povijest i kulturu Istre 6, Pula 1994, str. 41-42, 84-85.

9. M. Jurković, Problemi periodizacije predromaničke skulpture u Istri, Obavijesti HAD-a 2/1994, str. 21, zn. skup "Arheološka istraživanja u Istri, 25-28.10.1994.

10.M. Jurković, Tradicija i inovacija u ruralnoj arhitekturi kasnog srednjeg vijeka, "Tradicija i inovacija u kasnom srednjem vijeku", Motovun, 5-7. 05.1995., knjiga sažetaka, str. 16.

11.M. Jurković, Crkva i država u Hrvatskoj 9. stoljeća - problemi westwerka, "Karolinško i otonsko doba", Motovun, 10-12.5.1996, knjiga sažetaka, str.

12.M. Jurković, Neki aspekti prezentacije arheoloških nalazišta i spomeničkih kompleksa, Zn. skup Medulin, 7-10.12. 1995., Materijali, Prilozi za povijest i kulturu Istre 7, Pula 1995, str. 25-26, 75-76.

G) RECENZIJE, STRUČNI RADOVI

1. M. Jurković, "Katalog izložbe 'Sjaj zadarskih riznica'", Obavijesti HAD-a 2/1990 , str. 62-64.

2. M. Jurković, Uz 80. obljetnicu života Željka Jiroušeka, Obavijesti HAD-a 2/1992, str. 79-80.

3. M. Jurković, P. Chevalier, Association pour l'antiquité tardive, 5. međunarodni kolokvij, Obavijesti HAD-a 2/1993, str. 19-21.

4. M. Jurković, "Guillaume de Volpiano et l'architecture des rotondes", Obavijesti HAD-a 3/1993, str. 39-41.

5. M. Jurković, Antiquité tardive, sv. 1, 1993, Obavijesti HAD-a 3/1993, str. 107-108.

6. M. Jurković, Osnovan Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek u Motovunu, Obavijesti HAD-a 3/1993, str. 128-129.

7. M. Jurković, Le centre international de recherches sur l'antiquité tardive et le moyen age de Motovun (Istrie, Croatie), Bulletin de l'APAT n 3, Turnhout-Paris 1994 str. 115-116.

8. M. Jurković, "Arheologija sinjskog polja", zn. skup, Sinj, 26-27.5.l994, Obavijesti HAD-a 2/1994, str. 39-41.

9. M. Jurković, Međunarodni centar za proučavanje kasne antike i srednjeg vijeka u Motovunu, Materijali, Prilozi za povijest i kulturu Istre 6, Pula 1994, str. 13-14, 57-58.

10.M. Jurković, Activités du Centre International de recherches sur l’Antiquité tardive et le Moyen Age a Motovun, Hortus Artium Medievalium 2, Zagreb 1996, str. 145-149.

H) POLUPUBLIKACIJE - ELABORATI

1. M. Jurković, I. Tenšek,Umjetnička topografija Punta do 15. stoljeća, Institut za arheologiju, Zagreb 1989, str. 1-8.

2. M. Jurković, I. Tenšek, Bazilika sv. Marije u Vrsarskoj luci, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Rijeka, 1991, str. 1-8.

I) UREDNIČKI POSAO, PREDGOVORI

1. M. Jurković, Forword, in: Croatian Cultural Heritage in the War 1991-92, (ed. R. Ivančević), Zagreb 1993, str. 4.

2. M. Jurković, Avant-propos, u Hortus Artium Medievalium 1, Zagreb-Motovun 1995, str. 4-5.

J) SCENARIJI ZA TELEVIZIJU I RADIO

1. Početci kršćanstva u Hrvata I, (s N. Budakom), HTV 1992.

2. Početci kršćanstva u Hrvata II, (s N. Budakom), HTV 1992.

3. Početci kršćanstva u Hrvata III, (s N. Budakom), HTV 1992.

4. Otok Pag, HTV 1993.

5. Umjetnost u Hrvata od 9. do 11. stoljeća, u: Iz riznice hrvatske kulture, HR, III prog., Zagreb 1993.

DR MILJENKO JURKOVIĆ

BIBLIOGRAFIJA NAKON IZBORA U IZVANREDNOG PROFESORA

(nakon natječaja za izbor, od svibnja 1996.)

A) KNJIGE, MONOGRAFIJE, KATALOZI,

1. M. Jurković, Novigrad istarski između 7. i 12. stoljeća, Split 1996, 32 str.

2. V. Delonga, N. Jakšić, M. Jurković, Arhitektura, skulptura i epigrafika karolinškog doba u Hrvatskoj, Katalozi i monografije 11, Split 2001, 108 str.: udio M. Jurković: Arhitektura karolinškog doba, str. 6-31.

3. M. Jurković, J.-P. Caillet, I. Matejčić, P. Chevalier, Le complexe monastique de Sv. Marija Velika pres de Bale, vol. I: L’eglise Sv. Marija Velika, Recherches archeologiques franco-croates dirigées par M. Jurković et J.-P. Caillet, Studies in Early Christian and Medieval Art History and Archaeology, Dissertationes et Monographiae II, Int. Research Center for Late Antiquity and the Middle Ages, Zageb-Motovun 2002. 230 str.

B) POGLAVLJA U KNJIGAMA, MONOGRAFIJAMA I KATALOZIMAž

I. Jurković, A. Milošević, Croats i carolingis. Art i arquitectura a Croacia a l’alta edat mitjana, u: Catalunya a l’epoca carolíngia, katalog izložbe, Barcelona 1999., str. 165-170, 501-504.

II. M. Jurković, Gli Slavi sul Mediterraneo, u: Il futuro dei Longobardi, katalog izložbe, Brescia 2000, str. 430-434.

III. M. Jurković, Arhitektura karolinškog doba, u : Hrvati i Karolinzi, katalog izložbe, Split 2000, vol. I., str. 164-189.

IV. N. Budak, M. Jurković, Les Anjou et les territoires Croates, u: L’Europe des Anjou. Aventure des princes angevins du XIIIe au XVe siecles, katalog izložbe, Fontevrault 2001, str. 204-219.

V. M. Jurković, Architettura dell’epoca carolingia, u: Bizantini, Croati, Carolingi, katalog izložbe, Brescia 2001, str. 151-173.

VI. M. Jurković, L’arte Dalmata, u: M. Andaloro, G. Borras, E. Carbonell, R. Cassanelli, G. Curatola, J. Dodds, M. Guidetti, P. Harbison, M. Jurković, P. Périn, J. Shaffer, T. Velmans, Il Mediterraneo e l’arte. Da Maometto a Carlomagno (eds. E. Carbonell, R. Cassanelli), Milano, Jaca Book, 2001, str. 217-235.

6a. M. Jurković, Die dalmatische Kunst, u: Von Mohammed zu Karl dem Grossen. Aufbruch ins Mittelalter, (eds. E. Carbonell, R. Cassanelli), Konrad Theiss Verlag, Stuttgart, 2001, str. 217-235.

6b. M. Jurković, El arte Dalmata, u: El Mediterraneo y el arte. De Mahoma a Carlomagno (eds. E. Carbonell, R. Cassanelli), Barcelona, 2001, str. 216-235.

6c. M. Jurković, L’art Dalmate, u: De Mahomet a Charlemagne (eds. E. Carbonell, R. Cassanelli), Citadelles & Mazenod, Paris, 2001, str. 217-235.

C) UREDNIŠTVO ZNANSTVENIH KNJIGA , ZBORNIKA, KATALOGA

1. M. Jurković i T. Lukšić (ur.), Starohrvatska spomenička baština. Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža, Zagreb 1996, 394 str.

2. M. Jurković (ur.), A. Erlande-Brandenburg, Katedrala, (prijevod:D. Zelić), NZMH, Zagreb, 1997.

3. C. Bertelli, G.P. Brogiolo, M. Jurković, I. Matejčić, A. Milošević, C. Stella (ur.), Bizantini, Croati, Carolingi, Alba e tramonto di regni e imperi, katalog izložbe, Brescia, 2001, Skira Milano 2001, 515 str.

4. M. Jurković (ur.), A. Terry and FF. Gilmore Eaves, Retreiving the record: A Century of Archaeology in Poreč (1847-1947), Studies in Early Christian and Medieval Art History and Archaeology, Dissertationes et Monographiae I, Int. Research Center for Late Antiquity and the Middle Ages, Zageb-Motovun 2002.

D) IZVORNI ZNANSTVENI RADOVI:

1. M. Jurković, Pojava romaničke arhitekture u Hrvatskoj, u: Starohrvatska spomenička baština. Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža, (ur. M. Jurković i T. Lukšić), Zagreb 1996, str. 325-338.

2. M. Jurković, Monumentalni pejzaž Hrvatske u 11. stoljeću, u: Zvonimir kralj Hrvatski, (ur. I. Goldstein), Zagreb 1997, str. 165-182.

3. M. Jurković, L’église et l’état en Croatie au IXe sičcle - le problčme du massif occidental carolingien, Hortus Artium Medievalium 3, Zagreb 1997, str. 23-40.

4. M. Jurković, Sv. Spas na vrelu Cetine i problem westwerka u hrvatskoj predromanici, Starohrvatska Prosvjeta 22/1995, Split 1997, str. 55-80.

5. M. Jurković, Quelques aspects des influences carolingiennes en Croatie, Bulletin de la Société nationale des antiquaires de France 1995, Paris 1997, 319-332.

6. M. Jurković, Problemi periodizacije predromaničke skulpture u Istri, izdanje HAD-a, sv. 18. Zagreb 1997, str. 265-274.

7. M. Jurković, Périphérie et province au moyen age: églises urbaines et rurales en Adriatique nord, Histria Antiqua 1/1995, Pula 1997, str. 123-127.

8. M. Jurković, Predromanički šesterolisti Dalmacije - problemi funkcije, Prilozi Povijesti Umjetnosti u Dalmaciji 35/1995, Split 1998, str. 225-240.

9. M. Jurković, Les représentations mariales sculptées du XIe sičcle en Dalmatie, Revue d’Auvergne T 112, br. 542, Clermont-Ferrand 1997, str. 39-53.

10. M. Jurković, Sv. Petar Stari u Zadru i njegova kripta, SHP 24, Split 1997, str. 77-90.

11. M. Jurković, Skulpture s prikazom Bogorodice u Dalmaciji 11. stoljeća u okviru političkog programa reformirane crkve, SHP 25, Split 1998, str. 63-80.

12. M. Jurković, La sculpture post-justinienne en Istrie et le problčme de continuité, Acta XIII congressus internationalis archaeologiae christianae, Vatican - Split 1998, 1121-1130.

13. M. Jurković, Some aspects of continuity and discontinuity between late antiquity and the early middle ages in Dalmatia, zbornik radova zn. skupa Predcti i predšasnici , mitovi i utopije na Balkanu, Blagoevgrad 1997., str. 415-426.

14. M. Jurković, Le complexe monastique de S. Maria Alta prčs de Bale en Istrie (Croatie), Academie des inscriptions et belles lettres, Comptes rendus des séances de l’année 1999, Paris 1999, 1003-1012.

15. M. Jurković, Méthodes de recherches sur la sculpture du haut moyen age : exemple de la Croatie, avec quelques considérations sur la sculpture de Gellone, u : Saint-Guilhem-le-Désert dans l’Europe du haut moyen age, Actes de la table ronde d’aout 1998, (ur. C. Amado i X. Barral i Altet), Montpellier 2000, str. 225-235.

16. M. Jurković, L’architecture du premier age roman en Croatie, Hortus Artium Medievalium 6, Zagreb 2000, str. 83-92.

17. M. Jurković, Prilog poznavanju hrvatsko-ugarskih likovnih veza u doba romanike, u: Hrvatska/Mađarska/Europa, Stoljetne likovno-umjetničke veze, (ur. J. Damjanov), Zagreb 2000, 29-39, 328-339.

18. M. Jurković, Alcune considerazioni sull’arte monumentale in Istria fra la tarda antichita e l’alto medioevo, Atti del II congresso nazionale di archeologia medievale, Brescia 28.9.-1.10. 2000, Brescia 2000, str. 317-322.

19. M. Jurković, Quelques réflexions sur la basilique carolingienne de Saint-Denis : une oeuvre d’esprit paléochrétien, u : L’abbé Suger, le manifeste gothique de Saint-Denis et la pensée victorine, Actes du Colloque organisé ŕ la Fondation Singer-Polignac (Paris), 21 novembre 2000 (ed. D. Poirel), Paris 2001, str. 37-57.

20. M. Jurković, Le “Maître des chapiteaux de Bale”, Hortus Artium Medievalium 8, Zagreb 2002, str. 349-360.

E) PRETHODNA PRIOPĆENJA

1. I. Matejčić, J.-P. Caillet, M. Jurković, Deuxičme campagne de fouille sur le site de Velika gospa prčs de Bale (Croatie), Bulletin de l’APAT, 6, Paris 1997, 28-32

2. M. Jurković, J.-P. Caillet, I. Matejčić, L’église Santa Maria Alta prčs de Bale (Istrie): Campagne de fouille 1996, Hortus Artium Medievalium 3, zagreb 1997, str. 225-232.

3. I. Matejčić, M. Jurković, J.-P. Caillet, Velika Gospa prčs de Bale (Istrie): campagne de fouille de 1997, Hortus Artium Medievalium 4, Zagreb 1998, str. 189-198.

4. M. Jurković, I. Matejčić, P. Chevalier, J.-P. Caillet, Velika Gospa (Istrie) : troisičme campagne de fouilles, bulletin de l’APAT 7, 1998, str. 44-51.

5. M. Jurković, I. Matejčić, P. Chevalier, J.-P. Caillet, Velika Gospa (Istrie) : quatričme campagne de fouilles, bulletin de l’APAT 8, 1999, str. 32-38.

6. J.-P. Caillet, M. Jurković, P. Chevalier, I. Matejčić, Velika Gospa prčs de Bale (Istrie) : quatričme campagne de fouille (1998), Hortus Artium Medievalium 5, Zagreb 1999, str. 219-227.

P. Chevalier, I. Matejčić, J.-P. Caillet, M. Jurković, Sveta Marija Velika (Velika Gospa) prčs de Bale (Istrie): cinquičme campagne de fouille (1999), Hortus Artium Medievalium 6, Zagreb 2000, str. 183-188.

M. Jurković, I. Matejčić, P. Chevalier, J.-P. Caillet, Velika Gospa (Istrie) : cinquičme campagne de fouilles, bulletin de l’APAT 9, 2000, str. 32-37.

F) STRUČNI RADOVI, RECENZIJE

Uz “Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža”, u: Starohrvatska spomenička baština. Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža (ur: M. Jurković i T. Lukšić), Zagreb 1996, str. 7-9.

M. Jurković, Željko Jiroušek (1911-1997). In Memoriam, u: Obavijesti HAD-a, 1/1997, str. 88-90.

M. Jurković, Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek, Sveučilišni vjesnik, vol. 42, br. 2-3, Zagreb 1996, str. 56-57.

M. Jurković, Activités du Centre International de recherches sur l’Antiquité tardive et le Moyen Age de Motovun en 1996, Hortus Artium Medievalium 3, Zagreb 1997, str. 247-251.

Pogovor knjizi A. Erlande-Brandenburg, Katedrala, (prijevod:D. Zelić), M. Jurković (ur.), NZMH, Zagreb, 1997.

M. Jurković,“Terra e pietre. Frammenti della memoria dell’abbazia di s. Maria di Sesto”, zn. skup, Sesto al Reghena, 22-23.11.1997, Obavijesti HAD-a 1, 1998, str. 22-24.

M. Jurković, Activités du Centre International de recherches sur l’Antiquité tardive et le Moyen Age de Motovun en 1997, Hortus Artium Medievalium 4, Zagreb 1998, str. 257-261.

M. Jurković, Odsjek za povijest umjetnosti, Monografija Filozofskog fakulteta, (ur. S. Damjanović), Zagreb 1998, str. 137-151.

M. Jurković, Architecture préromane, u: Croatie, guide Gallimard, Paris 1999, str. 58-59.

M. Jurković, Architecture romane, u: Croatie, guide Gallimard, Paris 1999, str. 60-61.

M. Jurković, Activités du Centre International de recherches sur l’Antiquité tardive et le Moyen Age de Motovun en 1998, Hortus Artium Medievalium 5, Zagreb 1999, str. 252-257.

M. Jurković, Activités du Centre International de recherches sur l’Antiquité tardive et le Moyen Age de Motovun en 1999, Hortus Artium Medievalium 6, Zagreb 2000, str. 215-220.

M. Jurković, Predromanika, u: Hrvatska, vodič Gallimard, Zagreb 2000, str. 58-59.

M. Jurković, Romanika, u : Hrvatska, vodič Gallimard, Zagreb 2000, str. 60-61.

M. Jurković, A. Milošević, Predgovor, Hrvati i Karolinzi, katalog izložbe, Split 2000, 20-21.

M. Jurković, Activités du Centre International de recherches sur l’Antiquité tardive et le Moyen Age de Motovun en 2000, Hortus Artium Medievalium 7, Zagreb 2001, str. 253-258.

M. Jurković, A. Milošević, Il regno croato tra due Imperi altomedievali, u: Bizantini, Croati, Carolingi, katalog izložbe, Brescia 2001, str. 27-29.

M. Jurković, L’adriatico dalla tarda antichita all’eta carolingia, znanstveni skup, Brescia, 11-13.10. 2001., Obavijesti HAD-a 3, 2001, str. 43-45.

M. Jurković, A. Milošević, Carolingian Europe, Foreword, Hortus Artium Medievalium 8, Zagreb 2002, str. 6.

M. Jurković, Foreword, u: A. Terry and FF. Gilmore Eaves, Retreiving the record: A Century of Archaeology in Poreč (1847-1947), Zagreb-Motovun 2002, p. 7-8.

G) UREĐIVANJE STRUČNIH KNJIGA

Monografija Filozofskog fakulteta, M. Jurković likovni urednik

H) TEKSTOVI U KATALOZIMA:

Il futuro dei Longobardi, katalog izložbe, Brescia 2000, Skira Milano 2000.

arco di ciborio di Maurizio, str. 435,

frammento d’architrave e arco di recinzione presbiteriale con iscrizione del duca Branimir, str. 436,

due capitelli da Santa Maria Alta presso Valle, str. 437.

Hrvati i Karolinzi, katalog izložbe, Split 2000, vol. II :

kat. br. I. 4. Bale, upna crkva, plutej oltarne ograde, str. 16.

kat. br. I. 5. Bale, Sv. Marija Velika, crkva, str. 16-19.

kat. br. I. 6. Bale, Sv. Marija Velika, kapiteli kolonade, str. 19-23.

kat. br. I. 7. Bale, Sv. Marija Velika, impost bifore, str. 23.

kat. br. I. 8. Bale, Sv. Marija Velika, impost bifore, str. 23-24.

kat. br. I. 9. Bale, Sv. Marija Velika, 4 kapitela stupića oltara, str. 24.

kat. br. I. 10. Bale, Sv. Marija Velika, zabat oltarne ograde, str. 25.

kat. br. I. 11. Bale, Sv. Marija Velika, pilastar, str. 25-26.

kat. br. I. 12. Bale, Sv. Marija Velika, plutej oltarne ograde, str. 26.

kat. br. I. 21. Dvigrad, Sv. Sofija, crkva, str. 30-33.

kat. br. I. 23. Dvigrad, Sv. Sofija, dijelovi oltarne ograde, str. 34-36.

kat. br. I. 24. Dvigrad, Sv. Sofija, zabat oltarne ograde, str. 37.

kat. br. I. 28. Guran, crkva nepoznatog titulara, str. 39-40.

kat. br. I. 29. Guran, prsobrani ambona, str. 40-41.

kat. br. I. 30. Guran, crkva sv. Šimuna, str. 41-42.

kat. br. I. 32. Novigrad, katedrala, plutej oltarne ograde, str. 46-47.

kat. br. I. 33. Novigrad, katedrala, plutej oltarne ograde, str. 47.

kat. br. I. 34. Novigrad, katedrala, plutej oltarne ograde, str. 47.

kat. br. I. 35. Novigrad, katedrala, plutej oltarne ograde, str. 47-48.

kat. br. I. 41. Novigrad, katedrala, ciborij biskupa Mauricija, str. 52-55.

kat. br. I. 44. Pižanovac, srkva, str. 55-56.

kat. br. I. 69. Vodnjan, crkva sv. Kvirina, str. 75-76.

kat. br. III. 1. Dubrovnik, Sv. Stjepan, bočna stranica sarkofaga, str. 122.

kat. br. III. 2. Dubrovnik, Sv. Marija, pilastar, str. 122.

kat. br. III. 4. Kotor, crkva sv. Tripuna, str. 123-124.

kat. br. III. 8. Krk, katedrala, tri pluteja oltarne ograde, str. 125-126.

kat. br. III. 13. Omišalj, župna crkva, reljefi s lunete portala, str. 130.

kat. br. III. 14. Omišalj, župna crkva, reljefi s lunete portala, str. 130.

kat. br. III. 25. Split, crkva sv. Trojice, str. 140-141.

kat. br. III. 51. Zadar, crkva sv. Petra Starog, str. 165.

kat. br. IV. 2. Bijaći, crkva sv. Marte, str. 179-180.

kat. br. IV. 15. Biljane Donje, Begovača, ostaci crkve, str. 190-191.

kat. br. IV. 25. Biskupija, Bukorovića podvornica, ostaci crkve, str. 198.

kat. br. IV. 106. Biskupija, Lopuška glavica, ostaci crkve, str. 240.

kat. br. IV. 107. Biskupija, Stupovi, Sv. Cecilija, str. 241-242.

kat. br. IV. 116. Cetina, crkva sv. Spasa, str. 248-250.

kat. br. IV. 145. Kašić, ostaci crkve, str. 266.

kat. br. IV. 150. Koljane, ostaci crkve, str. 269.

kat. br. IV. 216. Pridraga, crkva sv. Mihovila, str. 322.

kat. br. IV. 238. Stonsko polje, ostaci crkve sv. Mandaljene, str.336-337.

kat. br. IV. 257. Žažvić, ostaci crkve, str. 354.

L’Europe des Anjou, katalog izložbe Fontevrauld 2001, Somogy Paris 2001.

kat. br. 119. Armoiries de la Croatie (Dalmatie), str. 342.

kat. br. 120. Ecu Angevin, Šibenik, str. 342.

kat. br. 121. Armoiries de la ville de Split avec ecus angevins, str. 342.

kat. br. 122. Armoiries de l’eveque Pavle Horvat, str. 342-343.

kat. br. 124. Grand sceau du chapitre cathedral de Zagreb, str. 343.

kat. br. 145. Decretales du pape Gregoire IX, str. 355-356.

kat. br. 146. Pontifical du pape Jean XXII, tr. 356.

kat. br. 147. Pontifical de l’eveque Jacob de Plaisance, str. 356.

Bizantini, Croati, Carolingi, katalog izložbe Brescia 2001, Skira Milano 2001.

kat. br. IV.3. Chiesa di Santa Maria Alta, Valle, str. 340-341

kat. br. IV.4. Dodici capitelli del colonnato della chiesa di Santa Maria Alta, str. 341-342.

kat. br. IV.6. Dvigrad, chiesa di Santa Sofia, str. 342-343.

kat. br. IV.8. Dvigrad, parti di cancello presbiteriale, str. 343.

kat. br. IV.10. Gurano, chiesa di intitolazione ignota, str. 343-344.

kat. br. IV. 11. Gurano, parapetti di ambone, str. 344.

kat. br. IV. 12, Gurano, chiesa di San Simone, str. 344.

kat. br. IV. 14. Novigrad, pluteo di cancello presbiteriale, str. 345.

kat. br. IV. 15. Novigrad, pluteo di cancello presbiteriale, str. 345.

kat. br. IV. 18. Novigrad, ciborio del vescovo Maurizio, str. 346-347.

kat. br. IV. 33. Vodnjan, chiesa di San Quirino, str. 351.

kat. br. V.1. Dubrovnik, lato corto di sarcofago, str. 377.

kat. br. V.2. Dubrovnik, frammento di pilastro di cancello presbiteriale, str. 377.

kat. br. V.3. Kotor, chiesa di San Trifone, str. 377.

kat. br. V.7. Split, chiesa della Santissima Trinita, str. 379-380.

kat. br. V.18. Zadar, chiesa di San Pietro Vecchio, cripta, str. 383.

kat. br. VI.1. Bijaći, resti della chiesa di Santa Marta, str. 447.

kat. br. VI.9. Biljane Donje presso Zadar, resti di una chiesa di intitolazione ignota, str. 448-449.

kat. br. VI.31. Biskupija presso Knin, Lopuška glavica, resti di chiesa di intitolazione ignota, str. 457.

kat. br. VI.32. Biskupija presso Knin, Stupovi, resti della chiesa di Santa Cecilia, str. 457.

kat. br. VI.36. Cetina presso Vrlika, chiesa di San Salvatore, str. 458.

kat. br. VI.45. Kašić, presso Zadar, chiesa di intitolazione ignota, str. 461.

kat. br. VI.47. Koljane Gornje, Crkvina, chiesa di intitolazione ignota, str. 461.

kat. br. VI.67. Pridraga presso Zadar, resti della chiesa di San Michele, str. 468-469.

kat. br. VI.73. Stonsko polje, chiesa di Santa Maria Maddalena, str. 470.

kat. br. VI.82. Žažvić, resti di una chiesa di intitolazione ignota, str. 473.

I) ENCIKLOPEDIJSKI TEKSTOVI

Hrvatski leksikon, II. svezak, Zagreb 1997

Predromanika, str. 306-307. (112 redova)

Romanika, str. 377-378. (131 red)

Starohrvatska umjetnost, str. 472. ( 38 red)

Hrvatska Enciklopedija: I, Zagreb 1999.

Aachen; Aigues Mortes; Akvileja; Akvitanska građevinska škola; Akvitanski sarkofazi; Antelami Benedeto; Aosta

Allgemeine Kunstler Lexicon:

Bonifacij; Bragadin Donato; Bragadin Pietro; Branković Juraj; Bratoje; Brahanović Ivan; Brajko; Brajković Ratko; Bragadin Donato i Pietro; Branković A.; Bratičević A.; Budečević Marin; Budičić Andrija; Budislavić Ivan; Bulli Homobono; Bura Milan; Busato Antonio; Butaro Piro; Butko (1405); Buvina Andrija; Butko (1363); Caner Dominik; Cecchio (1390); Cipilo Mihovil; Corbo (1318); Correr jakov; Crnotić Stjepan

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva o rezultatima natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija na Katedri za psihometriju u Odsjeku za psihologiju i prijedlog da se dr. sc. Vesna Buško izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta.

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici održanoj 16. travnja 2002. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija na Katedri za psihometriju u Odsjeku za psihologiju.

Natječaj je objavljen u Vjesniku 25. travnja, a na njega se prijavila samo dr. sc. Vesna Buško, viši asistent u Odsjeku za psihologiju. Na temelju dokumenata koje je priložila dr. sc. V. Buško, Vijeću podnosimo ovaj

I Z V J E Š T A J

Vesna Buško rođena je 5. kolovoza 1964. godine u Dubrovniku gdje je stekla osnovnoškolsku i srednjoškolsku naobrazbu. U Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu diplomirala je 1990. godine s odličnim uspjehom obranivši diplomsku radnju s naslovom «Struktura ličnosti i angažiranost sportom». Od 1992. godine zaposlena je kao znanstveni novak u Odsjeku za psihologiju na znanstveno-istraživačkom projektu «Psihosocijalne determinante kriminalnog ponašanja i tretman prijestupnika» (glavni istraživač prof. dr. sc. Alija Kulenović). Magistrirala je 1995. godine obranom rada s naslovom «Interakcionistički pristup analizi prilagodbe i ponašanja prijestupnika u institucijskom okruženju». U istraživačko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, izabrana je 1995. godine. Od 1996. zaposlena je kao znanstveni novak (u znanstvenom zvanju asistenta) u Odsjeku za psihologiju u sklopu projekta «Stres i socijalna reintegracija» (glavni istraživač prof. dr. sc. Alija Kulenović). Doktorirala je 2000. obranivši disertaciju s naslovom «Procesi suočavanja i kontinuirana izloženost stresorima». Iste je godine izabrana u znanstveno zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija.

Znanstvena djelatnost dr. sc. Vesne Buško

Kao znanstveni novak bila je djelatni istraživač u projektima «Interakcionistički pristup analizi prilagodbe i ponašanja prijestupnika u institucijskom okruženju» te «Stres i socijalna reintegracija». U okviru tih projekata provela je istraživanja i izradila svoje kvalifikacijske radove: magistarski i doktorski rad. Osim toga, kao član evaluacijskog tima surađivala je u međunarodnom projektu «School-Based Health and Peace Initiative», a tijekom 1997. vodila je evaluacijski dio nastavka tog projekta. U projektu «Profesionalno informiranje i savjetovanje priredila je sedam prikaza zanimanja objavljenih u knjizi «Vodič kroz zanimanja: izaberite između 260 zanimanja». Od 1997. godine samostalno je vodila dvogodišnji individualni istraživački projekt «Procesi prilagodbe osuđenih prijestupnika: primjena modela stresa i načina suočavanja sa stresom» koji je imao financijsku potporu Instituta Otvoreno društvo Hrvatska. Od 1999. konzultant je u istraživačkom projektu «Mogućnosti unapređenja skrbi za djecu u dječjim domovima i udomiteljskim obiteljima».

Sudjelovala je na 9 međunarodnih i 7 domaćih znanstvenih skupova s priopćenjima kao samostalan autor ili u suautorstvu: «Dani Ramira Bujasa», Zagreb, 1993., 1995., 1997., 2001.; Alps-Adria Psychology Symposium, (3th) Ljubljana, 1993., (4th) Zagreb, 1996.; Godišnja konferencija hrvatskih psihologa, 1995.; British and Eastern European Psychology Group Meeting «Psychology in a changing Europe», Banska Bystrica, 1995.; «Dani psihologije u Zadru», 1996.; XXVI International Congress of Psychology, Montreal, 1996.; 6th European Conference on Psychology and Law, Siena, 1996., European Conference on Psychological Assessment, (4th) Lisabon, 1997., (5th) Patras, Grčka, 1999., (6th) Aachen, 2001.; 36th International Applied Military Psychology Symposium, Split, 2000.

Aktivno je sudjelovala u radu znanstvenih radionica Introduction to Structural Equation Modeling With LISREL 8.30, Patras, 1999.; A second course in Structural Equion Modeling with LISREL 8.30, Inter-University Centre Dubrovnik, 2000. te Structural Equation Modeling with LISREL 8.51, Jena, 2001.

V. Buško objavila je 8 znanstvenih radova koji se mogu svrstati u ova područja: stres i suočavanje, evaluativni postupci i kvantitativni aspekti psihologijske metodologije. U području istraživanja stresa i suočavanja objavila je ove radove:

(s A. Kulenovićem) Coping with prison stress. Review of Psychology, 1995, 2(1-2), 63-70. U istraživanju je provjeravano kako zatvorenici doživljavaju i kako se suočavaju s osobito stresnom situacijom, kakva je obično u zatvoru. Na temelju samoiskaza 453 muška zatvorenika u zatvorskim institucijama u Hrvatskoj prikupljeno je nekoliko mjera intenziteta stresa, percipirane kontrole zbivanja, nekih situacijskih karakteristika te mehanizama suočavanja. Pomoću kanoničke diskriminativne analize određene su razlike u procjenama i mehanizmima suočavanja između 7 skupina zatvorenika koje su formirane prema kategorijama problema izdvojenih kao najstresniji: smještaj, odnosi s drugim zatvorenicima, režim u instituciji, odnosi s institucijskim osobljem, vanjski kontakti, neizvjesnost u instituciji te zdravlje. Nađene su tri značajne diskriminativne funkcije kojima se može objasniti 80% varijabiliteta među formiranim grupama. Međutim, mehanizmi suočavanja kao ni kognitivne procjene nisu posebno snažno determinirane specifičnim stresorima kako su pokazale vrijednosti kanoničkih korelacija i položaji grupnih centroida deriviranim funkcijama.

(s A. Kulenovićem) Doživljaj zatvorske kazne u funkciji individualnih obilježja i procesa suočavanja sa stresom. Hrvatski časopis za kriminologiju i penologiju, 1995, 9(1-2), 19-31. Rad je zamišljen kao pokušaj primjene transakcijskog modela stresa i suočavanja na ispitivanje važnijih činitelja prilagodbe osuđenih osoba na izdržavanje zatvorske kazne. Na uzorku od 475 osoba muškog spola, na izdržavanju kazne u nekom od hrvatskih kaznenih zavoda otvorenog, poluotvorenog ili zatvorenog tipa, prikupljeni su podaci o općim demografskim i kriminološkim karakteristikama, te primijenjeni instrumenti za procjenu značajki ličnosti - mjera samopoimanja i faktora neurotskih sindroma, nekih situacijskih obilježja, te posredujućih procesa - kognitivnih procjena i načina suočavanja sa stresom. Prilagodba na zatvorsku kaznu određena je na temelju samoprocjena ispitanika o tome kako općenito doživljavaju uvjete života i rada u kaznenom zavodu. Analize relativnog udjela pojedinih skupina individualnih, situacijskih i posredujućih činitelja u objašnjenju varijabiliteta mjere opće prilagodbe na uvjete izdržavanja kazne, izvedene su pod hijerarhijskim regresijskim modelom. Značajan aditivni doprinos obajšnjenju kriterija utvrđen je za sve skupine prediktorskih varijabli, izuzev načina suočavanja, a cijelim sustavom primijenjenih prediktora objašnjeno je ukupno 32% kriterijske varijance. Stupanj otvorenosti ustanove pokazao se kao najbolji pojedinačni prediktor doživljaja zatvorske kazne, a od individualnih obilježja utvrđeno je da su dob i pozitivan stav prema kazni povezani s boljom općom prilagodbom, dok varijable ličnosti imaju samo posredan i relativno malen doprinos objašnjenju kriterija. Dobiveni značajan samostalni doprinos procjene o intenzitetu doživljenog stresa potvrđuje pretpostavke modela o važnosti posredujućih kognitivnih mehanizama u određivanju pokazatelja adaptacijskih ishoda. Međutim, prema dobivenim rezultatima, načini suočavanja sa stresnim situacijama u zatvorskom okruženju praktički su nepovezani s globalnom procjenom prilagodbe na zatvorsku kaznu.

(s A. Kulenovićem) Depressive reactions as an outcome of stress processes: The study on imprisonment. Društvena istraživanja, 2001, 1-2, 231-252. U skladu s pretpostavkama transakcijske teorije stresa i suočavanja, istraživanje se bavi ulogom individualnih i situacijskih čimbenika te posredujućih kognitivnih mehanizama u objašnjenju depresivnih reakcija osuđenih osoba. Na uzorku od 475 osoba muškog spola osuđenih na izdržavanje kazne u kaznenim zavodima u Hrvatskoj prikupljeni su podaci o općim demografskim u kriminološkim obilježjima te primijenjeni instrumenti za procjenu nekih osobina ličnosti, situacijskih svojstava posredujućih procesa – kognitivnih procjena i načina suočavanja sa stresom. Zungova skala depresivnosti poslužila je kao kratkoročna mjera prilagodbe osuđenih na uvjete izdržavanja kazne. Hijerarhijskim regresijskim postupcima procijenjena je relativna prediktivna snaga pojedinih skupina individualnih, situacijskih i posredujućih čimbenika pri čemu je mjera kognitivne procjene o mogućnosti kontrole događaja rabljena kao moderator varijabla. Značajan aditivni prinos objašnjenju depresivnosti utvrđen je za dimenzije ličnosti i dva skupa varijabli posredujućih procesa, uz obje razine procijenjene kontrolabilnosti. Ukupna količina kriterijske varijance objašnjene cijelim skupom primijenjenih prediktora iznosi 41 i 54% za skupine s niskom i visokom razinom kontrolabilnosti događaja. Opaženi moderator efekti procjene o mogućnosti kontrole odnose se većinom na ulogu načina suočavanja, količinu njihovog aditivnog prinosa te različitu adaptivnu vrijednost pojedinih strategija, ovisno o razini procijenjene kontrolabilnosti.

(s A. Kulenovićem) Personal attributes and coping processes in explaining psychosomatic symptoms in prisoners. Review of Psychology, 1997, 4(1-2), 15-23. Unutar okvira transakcijske teorije stresa i načina suočavanja, istraživanje se bavi važnijim odrednicama prilagodbe osuđenih u uvjetima izdržavanja kazne. Relevantni demografski i kriminološki podaci te samoprocjene mjera ličnosti - dimenzija samopoimanja i faktora neurotskih sindroma, situacijskih obilježja i mjera posredujućih procesa - kognitivnih procjena i načina suočavanja, prikupljene su na uzorku od 475 osuđenih osoba u pet kaznenih zavoda u Hrvatskoj. Skala psihosomatskih problema primijenjena je kao kratkoročna mjera prilagodbe osuđenih osoba. Hijerarhijskim regresijskim postupcima ispitana je relativna prediktivna snaga pojedinih grupa individualnih, situacijskih i posredujućih činitelja, uz moderator utjecaje kognitivne procjene o mogućnosti kontrole događaja. Uz nisku razinu procijenjene kontrolabilnosti, značajan doprinos objašnjenju varijabiliteta psihosomatskih problema utvrđen je za sve grupe upotrebljenih prediktora, dok je aditivni doprinos u grupi s visokom razinom kontrolabilnosti bio značajan za mjere ličnosti i dva skupa varijabli posredujućih procesa. Nalazi potkrepljuju teorijska gledišta o posredujućoj ulozi načina suočavanja, kao i moderirajućoj ulozi procijenjene mogućnosti kontrole događaja, u analizi odnosa među pojedinim komponentama modela stresa i suočavanja.

U prikazanim radovima V. Buško kao suautorica bavila se posebno važnim pitanjima nepovoljnih životnih okolnosti na psihološku dobrobit i mentalno zdravlje ljudi. Radovi, odnosno provedena istraživanja, smješteni su u teorijske okvire suvremenih konceptualizacija stresa i suočavanja sa stresom i empirijski su demonstrirala teorijski predviđenu posredujuću ulogu kognitivnih evaluativnih procesa u stresnim transakcijama. Slično i u radu Coping with stress during military basic training (Changing Mission for the 21st Century: Proceedings of the 36th IAMPS) u dvije vremenske točke identificirani su glavni izvori stresa, procijenjeni načini suočavanja, intenzitet stresa, mogućnost kontrole pojave i ishoda te registrirani različiti indikatori kvalitete prilagodbe ročnika na uvjete života u vojnom okruženju. Rezultati su pokazali da se stresnost boravka u vojarni općenito doživljava umjerenom, a situacija u vrlo niskom stupnju podložna vlastitoj kontroli. Najistaknutiji načini suočavanja sa stresom su reinterpretacija i korištenje humora te traženje socijalne podrške.

Ostali znanstveni radovi V. Buško pretežno su povezani s njezinim nastavničkim interesom i u njima se bavi evaluativnim i metodološkim (psihometrijskim) pitanjima psihologijskih postupaka i mjernih instrumenata.

U svom znanstveno-istraživačkom radu V. Buško, sudjelujući u istraživanjima kao suradnik ili ih samostalno provodeći, pokazala je ne samo veliku zainteresiranost za znanstveni rad, nego je svojim radom i objavljenim tekstovima dokazala da se razvila u kompetentnog istraživača što se vidi u izuzetno brižljivoj pripremi i provedbi istraživanja te u primjeni vrlo složenih modernih matematičko-statističkih postupaka u obradi rezultata istraživanja.

Nastavna djelatnost Vesne Buško

U Odsjeku za psihologiju sudjeluje u izvođenju dodiplomske nastave u kolegijima i predmetima Primjena računala u psihologiji, Psihometrija, Primjena multivarijatnih metoda te u izvođenju nastave iz Uvoda u primijenjenu psihologiju koji je kolegij namijenjen svim studentima Filozofskog fakulteta koji odabiru nenastavničko usmjerenje. Predavala je već i na postdiplomskim studijima psihologije i kineziologije. Angažirana je, također, kao mentor pri izradi diplomskih radova, a aktivna je i kao konzultant u dodiplomskom i postdiplomskim programima.

Posebno ističemo njezin nastavnički angažman kao voditeljice Ljetne škole studenata i nastavnika Odsjeka za psihologiju (Zagreb) održane 1997. u Puntu, kojoj je bio naziv «Socijalna percepcija i stavovi o turistima na otoku Krku». Kao rezultat rada studenata i nastavnika u toj školi tiskana je knjižica koja služi kao literatura u nastavi psihologije. Sudjelovala je kao predavač na međunarodnim školama «New Information Tecnology and Work Psychology te «Health for All». Sudjelovala je, također, kao jedan od voditelja i predavača u međunarodnoj ljetnoj školi «Process of inquiry in psychological science: Conceptual and methodological tools».

Stručna i strukovna djelatnost Vesne Buško

V. Buško vrlo aktivno sudjeluje u izradi stručnih radova poput «School-Based Health and Peace Initiative: A Pilot Training and Research Project in Croatia – Evaluation Component: Final Report»; prikazi zanimanja matematičara, fizičara, geofizičara i meteorologa, agronoma, biologa i pravosudnih policajaca u Vodiču kroz zanimanja; prikazi psihologijskih knjiga, prijevodi knjiga, testova i priručnika itd.

Redoviti je član Hrvatskog psihološkog društva u kojemu je dvije godine bila tajnica i član Upravnog odbora. Član je Društva za psihološku pomoć, International Association of Applied Psychology te European Association of Psychological Assessment. Bila je član uredništva Hrvatskog psihologijskog glasnika, a već osmu godinu sudjeluje u uređivanju međunarodnog časopisa Review of Psychology kao i časopisa Suvremena psihologija.

Ocjena i prijedlog

Znanstvena, nastavna i stručna djelatnost Vesne Buško pokazuje izrazito pozitivne rezultate. U svom se dosadašnjem znanstvenom radu ponajviše bavila analizom ponašanja i prilagodbe ljudi u stresnim okolnostima, dakle relevantnim psihologijskim problemima u teorijskom pogledu ali jednako tako važnim za primijenjenu psihologiju. Radovi u kojima se bavila problemima formalne i primijenjene psihometrije izravno su povezani s njezinim nastavničkim radom i s njezinim daljnjim nastavnim usmjerenjem, a to je upravo psihometrija.

Znanstveni radovi V. Buško imaju nekoliko izrazitih odlika: jasno formulirane, teorijski utemeljene i praktički relevantne probleme istraživanja, dobro planirane nacrte i postupke prikupljanja podataka te znalački i svrhovito upotrijebljene, jednostavne kao i vrlo složene, metode obrade podataka. Sudjelujući u nastavi V. Buško pokazala je i interes i sposobnosti za nastavničko zanimanje što se osobito vidjelo u njezinim nastojanjima da u svoju nastavu unosi najnovije psihologijske spoznaje i metodološke inovacije.

Vesna Buško ispunjava uvjete za izbor u docenta prema članku 74. stavak 1, Zakona o visokim učilištima, tj. uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika jer (1) ima više od 5 objavljenih znanstvenih radova i (2) više od dva rada od ukupno osam su «objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama» (Časopisi Review of Psychology i Društvena istraživanja). Ispunjava i uvjete Rektorskog zbora za izbor u docenta jer je (1) sudjelovala u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju više od jedne školske godine i radila je na znanstveno-istraživačkim projektima u zvanju znanstvenog novaka; (2) održala je puno više od dva priopćenja na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima i (3) pomagala je i diplomandima i magistrandima pri izradi diplomskih i magistarskih radova.

Povjerenstvo stoga predlaže Vijeću Filozofskog fakulteta da dr. sc. Vesnu Buško, višu asistenticu, izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za psihometriju u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U Zagrebu, 27. svibnja 2002.

Povjerenstvo

Dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

Dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

Dr. sc. Vladimir Takšić, doc. (Filozofski fakultet u Rijeci)

Emilio Marin

Doc. dr.sc. Zdravko Dovedan, Filozofski fakultet u Zagrebu

Prof. dr.sc. Slavko Tkalac, Filozofski fakultet u Zagrebu

Doc. dr.sc. Vladimir Mateljan, Filozofski fakultet u Zagrebu

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

I MATIČNOM POVJERENSTVU ZA POLJE

INFORMACIJSKIH ZNANOSTI

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor jednog docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti za predmet Informatika na Ekonomskom fakultetu u Osijeku

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 26.02.2001. godine imenovani smo za članove Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za predmet Informatika na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.

Na raspisani natječaj objavljen dana 27.12.2000. godine u “Glasu Slavonije” prijavio se jedan pristupnik, dr.sc. Josip Mesarić , viši asistent Ekonomskog fakulteta u Osijeku, s prijedlogom da se izabere u znanstveno-nastavno zvanje docent.

Sukladno članku 94. Zakona o visokim učilištima (N.N., br. 59/96 od 17.07.1996.), članku 8. Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada matičnih povjerenstava (N.N., br. 38/97. od 11.04.1997.), Odluci o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja (N.N., br. 94/96 od08.11.1996.) i Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (N.N., br. 38/97 od 11.04.1997.), te nakon pozornog proučavanja priložene dokumentacije Naslovu podnosimo sljedeće:

I Z V J E Š Ć E

Prema Pravilniku o utvrđivanju znanstvenih područja (N.N., br. 29/97. i 135/97.), temeljem članka 59.stavka 2. Zakona o znanstveno – istraživačkoj djelatnosti, utvrđuje se da se ovaj izbor treba izvršiti za:

- područje društvenih znanosti (klasifikacijski broj 5)

- polje informacijske znanosti (klasifikacjski broj 5.11)

- predmet – Informatika

U nastavku podnosimo:

1. životopis predloženika i znanstvena usavršavanja u inozemstvu

A. znanstvenu djelatnost predloženika

B. nastavnu djelatnost predloženika

C. stručnu djelatnost predloženika

2. izvješće o nastupnom predavanju predloženika za izbor u znanstveno-nastavno
zvanje docenta od 26.05.1998.

3. rekapitulacija objavljenih znanstvenih radova, te objavljenih i izvedenih stručnih
radova i poslova

4. zaključak, mišljenje i prijedlog Povjerenstva

1. ŽIVOTOPIS

Josip Mesarić rođen je 25.02.1955. godine u Dardi gdje je završio osnovnu školu. Kemijsku tehničku školu završio je 1974. godine u Osijeku a diplomirao na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Osijeku 1978. s prosječnom ocjenom 4,00. Po završetku školovanja zaposlio se u BELJE PIK, Mesna industrija Darda. Godine 1980. godine zaposlio se na Ekonomskom fakultetu u Osijeku u svojstvu asistenta na predmetu «Tehnologija s poznavanjem robe». Od 1986. izabiran je za asistenta na predmetima Ekonomika energetike, Pakiranje proizvoda, Ekološki sustavi, Informatika i Programski jezici. Danas je zaposlen na Ekonomskom fakultetu u Osijeku u svojstvu višeg asistenta na predmetu Informatika i informatičke tehnologije.

Magistarski rad pod nazivom UPRAVLJANJE RAZVOJEM U PROCESNOJ PETROKEMIJSKOJ INDUSTRIJI obranio je na Poslijediplomskom studiju POSLOVNA POLITIKA na Ekonomskom fakultetu u Osijeku 1985. godine.

Doktorsku disertaciju pod nazivom METODE IZBORA TEHNOLOGIJE U INDUSTRIJSKIM PODUZEĆIMA obranio na Ekonomskom fakultetu u Osijeku 1996. godine.pod mentorstvom Prof. Dr. Zoltan Baraczkai, University of Economic Science, Budapest i Prof.dr. Slavice Singer, Ekonomski fakultet u Osijeku.

U dva navrata, 1992. i 1999. godine dodijeljena mu je jednomjesečna stipendija za istraživanja DAAD koje je koristio na University of Applied Sciences, Fachhochschule für Wirtschaft u Pforzheimu. Aktivno govori englesi jezik.

Godine 1991. godine bio aktivni član Civilne zaštite a od XII/91 do II/92. godine bio je u postrojbama 160. brigade Hrvatske vojske.

Po narodnosti je Hrvat , oženjen je i otac troje djece.

A. ZNANSTVENA DJELATNOST

1. Podaci o magistarskom radu i doktorskoj disertaciji

Magistarski rad

Magistarski rad pod nazivom UPRAVLJANJE RAZVOJEM U PROCESNOJ PETROKEMIJSKOJ INDUSTRIJI obranio je na Poslijediplomskom studiju POSLOVNA POLITIKA na Ekonomskom fakultetu u Osijeku 1985 godine.

Doktorska disertacija

Prikaz doktorske disertacije:

Doktorsku disertaciju pod naslovom METODE IZBORA TEHNOLOGIJE U INDUSTRIJSKIM PODUZEĆIMA pristupnik je obranio na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta J.J. Strossmayera 1996 godine. U disertaciji se istražuje problem «nedostatka cjelovite, dovoljno sveobuhvatne, brze i dovoljno efikasne metode izbora tehnologije » u dinamičkim, tehnološki intenzivnim industrijskim poduzećima. Koristeći sustavni pristup, autor definira stratešku poslovnu jedinicu kao sustavnu cjelinu koja se temelji na nekoj tehnološkoj osnovi. Navodeći ograničenja klasičnih optimizacijskih modela autor metodom strukturalne analize identificira ključne tehnološke varijable. Sintetizirajući ih u dvije kompleksne varijable – tehnološku snagu i tehnološku privlačnost, pristupa izradi tehnološkog portfolia. Izbor između više alternativa tehnološkog razvoja na temelju tehnološkog portfolia u multiproizvodnom, multitehnološkom sustavu proveden je korištenjem ekspertno-sustavne tehnologije. Ekspertni sustavi za relativnu tehnološku privlačnost, relativnu tehnološku snagu i pozicioniranje u tehnološkom portfoliu su razvijeni na ljusci ekspertnog sustava DEX i testirani na primjeru multiproizvodnog multitehnološkog poslovnog sustava.

Znanstveni doprinos rada ogleda se prvenstveno u razvoju kompleksnog modela tehnološkog razvoja (Poglavlje 4. Algoritamski prikaz procesa izbora tehnologije.) i inženjerstvu znanja u domeni istraživanog problema te određivanju značaja pojedinih varijabli (MICMAC klasifikacija) u modelu tehnološkog razvoja.

Iako se ekspertni sustavi koriste za pomoć u odlučivanju za razmjerno uska područja ljudske prakse (uz slabo strukturirane varijable, slabo strukturirane ciljeve), predloženik pokazuje da je uz adekvatan pristup moguća njihova primjena odnosno pomoć pri donošenju strateških poslovnih odluka vezanih za tehnološki razvoj u multiproizvodnim i multitehnološkim poslovnim sustavima. Metodologija je testirana na izboru tehnologije u "Saponiji", Osijek.

Rad predstavlja jednu od prvih primjena ekspertnih sustava u donošenju (strateških) poslovnih odluka u hrvatskoj gospodarskoj praksi.

A1. Znanstveni radovi recenzirani, objavljeni u Zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova

A1.1. Mesarić, J., (suautor sa Turkalj. Ž. i Cini V.): ”Nutzung von Expertensystemen zur Bewertung wirtschaftlicher und tehnologischer Potentiale”, rad objavljen u zborniku radova XX. Wissenschaftliches Symposium “Systemtransformation und internationaler Wettbewerb”, 20-23. Oktober 1999, Pforzheim, str. 154-169. (Udio predloženika cca: 60%).

Rad je objavljen na njemačkom jeziku u Zborniku radova XX. Međunarodnog znanstvenog simpozija održanog u Pforzheimu, Njemačka. Na hrvatskom jeziku ima naslov: ”Korištenje ekspertnog sustava za ocjenu gospodarskih i tehnoloških potencijala”.

U razvijenim zemljama postoji velik broj poslovnih subjekata spremnih za investiranje u inozemstvo. Oni traže poslovna područja i partnere polazeći od nekih vlastitih ciljeva i kriterija za ocjenu privlačnosti potencijalnog geopolitičkog i granskog područja u koje će se investirati. U radu je ponuđena složena lista kriterija (atributa) potencijalnih investicijskih odluka uz nužnost nalaženja koncenzusa među ciljevima sudionika u procesima investiranja (koje autor u ovom radu poistovjećuje s neposrednim transferom tehnologije).

Za izbor odluke o investiranju izgrađen je ekspertni sustav na ljusci XpertRule. Izlaz (odluka) rezultat je kombiniranja šest kompleksnih indikatora-atributa (ekonomski, tržišni, politički, ljudski, infrastrukturni, zakonska regulativa). Metodologija u ljusci ekspertnog sustava omogućava da se svaki kompleksni atribut predstavi kao poseban zadatak (drvo odlučivanja) koji su metodom backwardchaining-a uvodi u primarni zadatak (čiji je izlaz investicijska odluka). Izgrađeno je i posebno sučelje za unos vrijednosti varijabli. U sustavu je definirano preko 500 pravila.

Znanstveni doprinos predloženika ogleda se prvenstveno u izboru adekvatnog modela odlučivanja o investiranju u inozemstvu, sistematiziranom skupu varijabli te formiranju pravila odlučivanja kao i akviziciji znanja putem razvijenog sučelja. te njegovom manipuliranju u ekspertno sistemskoj tehnologiji što čini preko 60% rada.

A1.2. Mesarić, J. (suautor s Cini,V.) :”Die Globalisierung und die Informatische Infrastruktur”, rad je objavljen u zborniku radova XXI. Wissenschaftliche Versamlung “Makro, Mikro und rechtliche Aspekte in Transitionsprozessen” 18.- 20.Oktober 2000., Osijek, str. 80 – 103. (Udio predloženika cca 60%). Rad na hrvatskom jeziku ima naslov: Globalizacija i informacijska infrastruktura.

Polazeći od hipoteze da su procesi otvaranja i dostupnosti materijalnih, duhovnih i kulturoloških dobara i usluga svim ljudima svijeta ("globalizacija") prvenstveno ovisni o razvoju informacijske infrastrukture, autori istražuju razinu razvijenosti razmjene materijalnih dobara i usluga i razvijenosti informacijske infrastrukture na razmjerno uskom geografskom području kojeg čini Osječko-baranjska županija.

U prvom dijelu rada govori se o institucionalnim pretpostavkama koje potiču globalizacijske procese (WTO) uz analizu prednosti i nedostataka koje te pretpostavke za pojedina gospodarstva stvaraju. Slijedi analiza razvijenosti informacijske infrastrukture. U istraživanjima koja su provedena u vezi sa stanjem elektroničkog poslovanja u Osječko-baranjskoj županiji pretraženi su u os.tel.hr domeni Hinet-a i ISKON-a ponuđači - proizvođači i intermedijari roba i usluga, prvenstveno onih koje su tipične za ovo područje.

Konstatira se da je većina ponuđača u prvoj razvojnoj fazi (publishing) primjene Internet tehnologija. Slijedi analiza uzroka odnosno čimbenika - tehnološka osnova, ljudski potencijal, (posebno management i političko vodstvo), karakteristike proizvoda s aspekta podobnosti za elektroničko trgovanje i organizacijske karakteristike (strategijska opredjeljenja, prisutnost intermedijara, infomedijara, Internet provider-a i Internet presence provider-a i logističke infrastrukture). Analizi nedostaju detaljniji statistički pokazatelji i podaci o usporedivosti s drugim regijama (županijama ili širim regionalnim cjelinama) kao i podaci o usporedivosti s drugim tranzicijskim i gospodarski razvijenim državama, prvenstveno Europske unije kao glavnog ciljnog tržišta i izvozne orjentiranosti hrvatskog gospodarstva. Unatoč tome rad predstavlja dobre osnove za sistematsko praćenje razvoja informacijske infrastrukture u Republici Hrvatskoj.

Znanstveni doprinos predloženika sastoji se u pronalaženju sistematiziranog skupa čimbenika i procesa kroz koje se po prvi put, iako na vrlo ograničenom području, analizira stanje i razvijenost dijela informacijske infrastrukture u Republici Hrvatskoj to jest u Osječko-baranjskoj županiji. Analiza otkriva nedostatke u postojećoj informacijskoj infrastrukturi i ukazuje na potencijale za njezin razvoj. Predloženikov doprinos se sastoji u kompletnoj analizi informacijske infrastrukture i Internet poslovanja i definiranju smjernica za budući razvitak što predstavlja oko 60% ukupnog rada.

A1.3. Mesarić, J.: Contribution to the Model of Optimization of Ecological and Economic Goals, Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa XIXth Conference of The Danube Countries, Osijek, 1998. str. 1045-1053.

Polazeći od općeg modela zagađivanja i zaštite životne sredine, autor definira područje ekosustava te područje ciljeva i mjera za zaštitu ekosustava. Izabrani model je dovoljno obuhvatan i primjenljiv na lokalne ekološke sustave i otvara mogućnost za izbor specifičnih varijabli koje će utjecati na izbor odluka o primjenljivim ciljevima i mjerama za održanje lokalnih ekosustava. Problem koji se analizira je kako maksimizirati materijalno blagostanje uz održavanje kvalitete životne sredine – osigurati tzv. održivi rast i razvoj. Analizirajući korišteni model, autor sugerira upotrebu kvalitativnih metoda (ekspertnih sustava) za izbor adekvatnih ciljeva i mjera i ograničenja klasičnih kvantitativnih optimizacijskih metoda, kakve izvorno nudi izabrani model..

Znanstveni doprinos rada može se pronaći u sistematičnom pristupu problemu i izvođenju ispravnih varijabli odlučivanja te prepoznavanju koncepta zadovoljavajućih rješenja kao realnoj opciji u traženju «optimalnih» rješenja društvenih kompromisa materijalnog blagostanja i očuvanja životne sredine. Osvrčući se na zakonske akte o očuvanju životnog okoliša koje predstavljaju prohibicijske mjere, autor nužnost pronalaženja kompromisa u dinamičkom okruženju prepoznaje u preferencijama kompromisa koji se mogu dobro opisati i iz njih izvoditi odluke (u neincidentnim situacijama) fuzzy odlučivanjem.

A2. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima s domaćom recenzijom i znanstveni radovi recenzirani u zborniku radova s domaćeg znanstvenog skupa

A2.1. Mesarić, J.: Ekspertni sustavi u poslovnom upravljanju, Ekonomski vjesnik, 1 (6) 1992 (str.95 – 100), pregledni rad.

Rad predstavlja sistematiziran skup podataka o stanju razvijenosti i korištenju ekspertnih sustava u poslovnom upravljanju. U prvom dijelu rada prikazana je ukratko evolucija poslovno-upravljačkih ideja i te metoda upravljanja i sustava za podršku upravljanju. Također je prikazana tipična arhitektura ekspertno-sustavnog softvera i jedan od koncepata integralnog prikupljanja znanja. Ističe se problem nedostatnosti eksperata i akvizicije znanja kao i problem tretiranja nepotpunih i nepouzdanih znanja.

U različitim područjima poslovne prakse sve više problema odlučivanja postaju kandidati za rješavanje ekspertno-sustavnom tehnologijom, što otvara nova područja njezine primjene. Navode se motivirajući i demotivirajući čimbenici uvođenja ekspertnih sustava u poslovno odlučivanje i kriteriji korisnosti ekspertnih sustava.

U zaključnim razmatranjima procjenjuju se perspektive i dinamika budućeg razvitka ekspertnih sustava u poslovnoj praksi. Znanstveni doprinos rada sastoji se u sintezi spoznaja mogućnosti ekspertnih sustava u poslovnom odlučivanju.

A2.2. Mesarić, J.: Istraživanje inovativne sposobnosti regionalne industrijske proizvodnje, izvorni znanstveni rad , Ekonomski vjesnik, 2/1989, str. 225-239.

U radu se istražuju potencijali za inovacijske sposobnosti kao ključni kriteriji tržišne konkurentnosti. Istraživane varijable su: tehnološka osnova i njezina zastarjelost, broj novih proizvoda i patentna aktivnost, ljudski i organizacijski potencijali, razina proizvodnje. Upotrebom statističkih alata istražuju se međuovisnosti navedenih varijabli i trendovi pojedinih varijabli te sinergijski potencijal nekih od promatranih varijabli.

Znanstveni doprinos rada sastoji se u temeljitoj analizi navedenih varijabli koje predstavljaju inovativnu sposobnost regionalne industrijske proizvodnje, posebice u promatranju njihova sinergijskog efekta te pažljivo izabranih i dobro objašnjenih trendova pojedinih varijabli koje utječu na inovacijsku sposobnost regionalne industrijske proizvodnje.

A2.3. Mesarić, J., Ružić, D.: Internet portali – prilike i zapreke za uspostavljanje efikasnijeg lanca opskrbe hranom za potrebe turizma, Zbornik radova Znanstvenog skupa KONTINENTALNI GOSPODARSKI RESURSI U FUNKCIJI RAZVITKA TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKE, Ekonomski fakultet u Osijeku, 7. i 8. lipnja, 2002 str.351-376. (Udio predloženika cca 60% rada)

U radu se polazi od pretpostavke da Internet portali mogu znatno poboljšati efikasnost ukupnog lanca opskrbe hranom i smanjiti ili čak eliminirati ograničenja klasične trgovine u lancu opskrbe hranom. U radu je urađena temeljita analiza hrvatskog web-prostora s ciljem da se otkrije stanje razvijensoti elektroničkog poslovanja i potencijali firmi koje ulaze u infomedijarni prostor lanca opskrbe hranom. Pretraživani site-ovi kategorizirani su po funkcionalnosti i taksonomiji poslovnog modela kojeg nude. Komparativnom analizom s Internet portalima koji su u funkciji lanca opskrbe hranom i koji imaju B2B relacije razvijene u punom obliku (Instill.com u SAD i još neki) predviđaju se pravci razvoja Internet portala u Republici Hrvatskoj i to poglavito onih koji će biti u funkciji efikasnijeg lanca opskrbe hranom.

Znanstveni doprinos predloženika sastoji se u temeljitoj analizi Internet portala koji mogu doprinijeti efikasnijem lancu opskrbe hranom. Procjenjuje se stanje razvijenosti i spremnosti istraženih portala (njih 50) za cjelovito elektroničko poslovanje (od B2C prema B2B) i ukazuje na ograničenja koja treba prevladati.

2. Znanstveni projekti

Dr.sc. Josip Mesarić bio je uključen kao aktivni istraživač na projektima:

Usmjeravanje razvoja petrokemijske industrije u Zajednici općina Osijek do 2000. godine, studija, integralni dio projekta Pravci društveno-ekonomskog razvoja Slavonije i Baranje do 2000. godine, dio projekta PRAVCI DRUŠTVENO-EKONOMSKOG RAZVOJA SR HRVATSKE, Znanstveno istraživački projekt financiran od strane SIZ-a Znanosti SRH 1981-1985, ZAVOD ZA EKONOMSKA ISTRAŽIVANJA, Ekonomski fakultet Osijek, 1981. koautor.
ZAKON VRIJEDNOSTI U FUNKCIJI UPRAVLJANJA RAZVOJEM, Znanstveno istraživački projekt financiran od strane SIZ-a Znanosti SRH 1985-1990.
TEORIJSKE I INSTITUCIONALNE PRETPOSTAVKE PODUZETNIČKE EKONOMIJE, Znanstveno istraživački projekt financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije, 1991-1995.
Primjena OLAP tehnologija u planiranju i izvršavanju proračuna jedinica lokalne uprave i samouprave, voditelj. Pozitivno recenziran projekt prijavljen na Natječaj Ministarstva znanosti Republike Hrvatske, Zagreb, 2000.

B. NASTAVNA DJELATNOST

1. Dodiplomska nastava

Kao asistent na Katedri za tehnologiju i poznavanje robe predloženik je sudjelovao u izvođenju predavanja, vježbi, seminara, ispita te kreiranju nastavnih sadržaja na predmetima:

- Tehnologija s poznavanjem robe kao i drugim “tehnološkim” disciplinama na Ekonomskom
fakultetu u Osijeku na predmetima:

- Ambalaža 1983-1987.~~[MM1]~~

- Ekonomika energetike 1986 – 1990.

- Ekološki sustavi 1990 – 1994.

Ovladavanjem operacijskog sustava za mala računala (DOS, WIN 3.xx, WIN 9x te VMS-a i UNIX-a za velika računala te nekoliko aplikacijskih programa i programskih jezika (BASIC, Fortran, PASCAL) počinje raditi kao asistent na predmetima:

- Osnove informatike 1988 – 2000.

- Programski jezici 1994 – 1998.

Sada radi na predmetu Informatika za koje je u suradnji sa zaposlenima na istom predmetu kreirao i neprestano inovirao nastavne sadržaje, uveo nove nastavne metode i tehnologije, kako vježbi i predavanja, tako i provjere znanja.

Na dodiplomskom studiju izvodi dio predavanja i vježbi na predmetu Informatika i informatičke tehnologije (1 sat predavanja i 12 sati vježbi tjedno)

Kreirao je nastavni plan i program i dijelom izvodi predavanja i vježbe na predmetu Informatika i informatičke tehnologije na Veleučilištu u Požegi.

2. Poslijediplomska nastava

Izvodi predavanja i seminare na poslijediplomskom studiju PODUZETNIČKI MANAGEMENT, na predmetu "Inteligentni sustavi u poslovnom upravljanju", Ekonomski fakultet u Osijeku, šk.god. 1999/2000. U okviru predmeta izvodi predavanja i mentorstvo nad projektnim zadacima studenata vezanim uz upotrebu ekspertnih sustava u poslovnom odlučivanju. Kreirao je dio sadržaja predmeta.

2. Mentorstvo i podizanje znanstvenog podmlatka

Predloženik je bio mentor za 27 diplomskih radova.

C. STRUČNA DJELATNOST

1. Udžbenici

1.1. Mesarić, J., Dukić, B.: PC – korak bliže, Sveučilište u Osijeku, Ekonomski fakultet Osijek, 1990. (1992 prošireno izdanje). (Recenzija: Prof.dr. Majdanđić, N. Doc.dr. Fischer, D., udio predloženika cca 50%) avedi recenzente

Knjiga PC – korak bliže obuhvaća 166 stranica teksta i grafičkih prikaza podijeljenih u pet poglavlja:

Osnove građe PC računala
Operacijski sustav
Obrada teksta
Uvod u programiranje
Tablični kalkulatori

Izbor tema i obujam obrade proizlazi, kako ističu autori, iz iskustva kojeg imaju u obrazovnoj praksi, poglavito studenata ekonomije kojima je knjiga prvenstveno namijenjena. Svako poglavlje obuhvaća nužan teorijski dio i detaljnu razradu na konkretnom primjeru (operacijski sustav MS DOS, obrada teksta tada najpopularniji grafički tekst procesor ChiWriter, uvod u programiranje s osnovama programskog jezika BASIC i uz tablične kalkulatore Lotus 123). Knjiga omogućava svakom čitateljuda stekne temeljna znanja o računalnom hardveru, tekst procesoru, tabličnom kalkulatoru, programiranju i jednostavnim bazama podataka i da postane svakodnevnim korisnikom računala. Također upućuje naprednije korisnike u dodatne mogućnosti svakog od aplikacijskih programa i kreiranje prvih vlastitih aplikacija u programskom jeziku BASIC.

Knjiga je predstavljala prvenstveno vrlo koristan priručnik za tadašnju informatičko-edukativnu praksu s temeljnim teorijskim znanjima za svako poglavlje što joj daje i karakteristike udžbenika.

1.2. Mesarić, J., Zekić-Sušac, M., Dukić, B.: PC u uredskom poslovanju, Sveučilište .J.Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2001. (Recenzija: Doc.dr. Novak, N., Doc.dr. Fischer, D. Udio autora cca 35%). Knjiga PC uredskom poslovanju ima 260 stranica teksta podijeljenog u 6 poglavlja:

Operacijski sustav Windows 9X
Stolno izdavaštvo (MS word)
Proračunske tablice (MS Excell)
Prezentacijske vještine (MS Power Point)
Baze podataka (MS Access)
Globalne komunikacije (Internet)

Prije svakog poglavlja dat je kratak uvod u područje koje će se opisivati, nakon čega slijedi tekst koji čitatelja upućuje kako će riješiti određeni zadatak s određenim programskim modelom, te stoga ima više karakter priručnika, a manje općenitog udžbenika.

Svaka od primjena u poglavljima od 1 do 5 ima mnoštvo mogućnosti i autori su dosta dobro odabarali bitne funkcije navedenih primjena, iako ima i nekih dijelova gdje se previše obrađuju manje važni detalji.

Tekst je vrlo dobro grafički opremljen slikama prozora koji se pojavljuju pri korištenju navedenih primjena. Stupnjevitim uvođenjem u sve složenije zadatke i provjeravanjem stečenog znanja definitivno se postižu najbolji i najbrži rezultati. Toga su svjesni i autori te zato nakon svakog poglavlja daju dobro osmišljene zadatke za provjeru znanja. Iako su primarna ciljna skupina kojoj je knjiga namijenjena studenti prve godine ekonomskih fakulteta, po izabranim poglavljima, pažljivo odabranom obujmu i metodama samotestiranja, udžbenik ima- i drugu čitalačku publiku.

2. Objavljeni stručni radovi

1. Mesarić, J. Cini, V.: Analiza konkurentske sposobnosti hrvatskog gospodarstva, Zbornik radova Stručnog skupa, “Susreti na dragom kamenu”, Pula, rujan 2000,

2. Mesarić, J. Cini, V.: Analiza nekih proizvodnih potencijala industrije Zajednice općina Osijek, Privreda 4/1990.

3. Mesarić, J. Neke karakteristike tehnoloških sistema u smislu upravljanja njihovom razvojem, Privreda, 11/1988.

4. Mesarić, J. , Šimunović J.:Pregled patenata, stalna rubrika u časopisu Privreda od 12/1984 do 12/1987.

5. Mesarić, J.: Informacijski sistemi na području patentnih informacija i njihov značaj za efikasan inventivno-istraživački rad, PANOVA Osijek, 1986.

6. Mesarić, J. , Pavić, H:Patentna dokumentacija kao izvor znastveno-tehničkih informacija, PRIVREDA, Osijek, 4/1986

7. Mesarić, J. : Mogućnosti razvoja petrokemijske industrije Zajednice općina Osijek, Edicije centra JAZU, Osijek, 1983. suautor[MM2]

8. Mesarić, J. , Šomođi, I.:Tržište sintetičkih vlakana, Edicije centra JAZU, Osijek, 1982. suautor

9. Ekspertni sutav za strategijsku ocjenu tehnologija u multiproduktnim poslovnim sustavima, izrađen na ljusci DEX ekspertnog sustava, 1995.

10. Dizajn sustava za provjeru znanja na ekonomskom fakultetu u Osijeku, 1998., suautor

Ostala stručna djelatnost

Sudjelovao je u izradi i nadzoru izgradnje lokalne računalne mreže na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, 1999/2000., čija je izveba u funkciji a dokumentacija u izradi

Pokrenuo uspostavu prvog računalnog laboratorija na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, 1991. godine, i drugog kompletno renoviranog 1994. godine.

Radio na redizajnu postojeće i dizajnu nove informatičke učionice – laboratorija - instalacija opreme i programa, ustrojstvo i organizacija, na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, 2000.

Član je Vijeća Projekta ISVU Ministarstva znanosti i tehnologije

3. Elaborati i studije

1. Uspješnost studiranja na Sveučilištu u Osijeku, studija, Zavod za ekonomska istraživanja, Ekonomski fakultet Osijek, 1981. suautor.

2. Analitičko vrednovanje poslova i radnih zadataka u RO Panonija Osijek, Zavod za ekonomska istraživanja, Ekonomski fakultet Osijek, 1982. suautor

3. “Koplast” na jugoslavenskom tržištu prerađevina od plastičnih masa, studija, Zavod za ekonomska istraživanja, Ekonomski fakultet Osijek, 1984. suautor

2. NASTUPNO PREDAVANJE

Dr.sc.Josip Mesarić održao je uspješno nastupno predavanje za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta 4. svibnja 1998. pod naslovom Umjetna inteligencija – ekspertni sustavi u poslovnom odlučivanju, na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Stručno povjerenstvo za provođenje nastupnog predavanja predloženika koje je bilo u sastavu: prof. dr. sc. Niko Majdanđić, predsjednik, prof. dr. sc. Dražen Barković i doc.dr.sc. Darko Fischer – članovi, ocijenili su pismenim izvješćem nastupno predavanje kao uspješno. (Izvješće o nastupnom predavanju je u prilogu.)

3. REKAPITULACIJA OBJAVLJENIH ZNANSTVENIH RADOVA, TE OBJAVLJENIH I IZVEDENIH STRUČNIH RADOVA

VRSTA RADA
1. Magistarski rad	1
2. Doktorska disertacija	1
ZNANSTVENI RADOVI
3.Znanstveni radovi objavljeni u zbornicima radova znanstvenih skupova (radovi kategorije A1 i A2) A1. s međunarodnih znanstvenih skupova A2. s domaćih znanstvenih skupova A2. recenzirani i objavljeni u domaćim časopisima	3 1 2
UKUPNO ZNANSTVENI RADOVI (A1 + A2)	6
4. Stručni radovi 1.objavljeni u časopisima 2.studije i elaborati i sl. 3. udžbenici	10 3 2
UKUPNO STRUČNI RADOVI	15
Mentorstvo diplomskih radova	27
Sudjelovanje u projektima	3

4. ZAKLJUČAK, MIŠLJENJE I PRIJEDLOG STRUČNOG POVJERENSTVA

1. Temeljem izloženog Stručno povjerenstvo zaključuje da predloženik dr. sc. Josip Mesarić ispunjava minimalne uvjete utvrđene od Znanstvenog područnog vijeća za društvene znanosti, a to su:

a. ima stupanj doktora znanosti koji je stekao na Ekonomskom fakultetu u Osijeku 1996. godine

b. u nastavno zvanje višeg asistenta izabran je 1998. godine

c. ima dovoljan broj objavljenih radova od čega:

- tri znanstvena rada objavljena u zborniku radova s međunarodno priznatom recenzijom, (A1)

- dva znanstvena rada objavljena u publikaciji s domaćom recenzijom, (A2)

- znanstveni rad objavljen na domaćem znanstvenom skupu (A2)

d. ima pozitivno ocijenjenu nastavnu i stručnu djelatnost,

e. ima održano nastupno predavanje koje je ocijenjeno kao uspješno.

2 .Uvjeti Rektorskog zbora:

Predloženik ima potrebne uvjete Rektorskog zbora (potrebna su dva uvjeta):

a. predloženik je održao 4 priopćenja na znanstvenim skupovima od kojih tri na
međunarodnim skupovima

b. predloženik je sudjelovao u izvođenju nastave iz premeta Tehnologija s poznavanjem robe, Ekonomika energetike, Ekološki sustavi, Informatika i Programski jezici,

c. predloženik izvodi predavanja na poslijediplomskom studiju Poduzetništvo na Ekonomskom fakultetu u Osijeku na kolegiju Inteligentni sustavi u poslovnom upravljanju

d. predloženik je pomagao diplomantima pri izradi diplomskih radova (27 kandidata)

e. predloženik se znanstveno usavršavao u inozemstvu nakon obrane disertacije (University of Applied scinces, Pforheim, prosinac 1998. Misli se na 1999. godinu.

Prema tome, Stručno povjerenstvo predlaže da se dr.sc. Josip Mesarić, viši asistent Ekonomskog fakulteta u Osijeku izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, znanstveno polje informacijske znanosti, za predmet Informatika.

Članovi Stručnog povjerenstva:

1.___________________________

Doc. dr. sc. Zdravko Dovedan

2.___________________________

Prof. dr. sc. Slavko Tkalac

3.___________________________

Doc. dr. sc.Vladimir Mateljan

U Zagrebu, 05.07. 2002.

Dr.sc. Aleksandar Stipčević, red.prof.u miru, predsjednik Povjerenstva

Dr.sc. Tatjana Aparac-Jelušić, red.prof., član Povjerenstva

Dr.sc. Josip Stipanov, ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice, član Povjerenstva

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje dr.sc. Mirne Willer

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 18. veljače 2002. god. imenovalo je Stručno povjerenstvo sa zadaćom da se utvrdi ispunjava li pristupnica dr.sc. Mira Willer uvjete propisane čl. 42. stavak 3. ZZID i čl. 74. stavak 3 ZVU-a za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, kolegij "Bibliografska organizacija i kontrola" Na raspisani natječaj koji je raspisao Pedagoški fakultet Sveučilišta J.J.Strossmayer u Osijeku, objelodanjenog u listu "Glas Slavonije" od 22. studenog 2001. god. prijavila se jedino pristupnica M.Willer. Stručno povjerenstvo na temelju uvida u priloženu dokumentaciju podnosi Vijeću sljedeće

IZVJEŠĆE.

I. PODACI O ŽIVOTU PRISTUPNICE

a) Osobni podaci pristupnice

Dr. sc. Mirna Willer rođena je 8. studenoga 1952. u Zagrebu gdje je završila osnovnu školu "Nina Maraković" i I. Gimnaziju. Godine 1976. diplomirala je Engleski jezik i književnost i Španjolski jezik I književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Osim aktivnog znanja engleskog i španjolskog, služi se talijanskim i francuskim jezikom.

b) Posao i napredovanje

Od studenoga 1978. zaposlena je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Odjelu za katalogizaciju na poslovima katalogizatora knjiga, a od 1980. u Razvojnoj službi na poslovima stručnog suradnika za kompjutorizaciju. Na tim poslovima radi i danas u Hrvatskom zavodu za knjižničarstvo.

Na poslovima stručnog suradnika za kompjutorizaciju bavi se poslovima istraživanja i razvoja na području teorije kataloga i primjene IFLA-inih i drugih međunarodnih standarda vezanih uz strojno čitljivu obradu građe, informacijsku i komunikacijsku tehnologiju i njihovu primjenu na izgradnju integriranog informacijskog sustava CROLIST. Kao voditeljica Programa CROLIST koordinira razvoj i održavanje sustava u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i 26 knjižnica korisnica CROLIST-a.

Sudjeluje na različitim stručnim skupovima i konferencijama u zemlji i inozemstvu s radovima.

c) Stručno usavršavanje

Godine 1983. položila je stručni ispit iz bibliotekarstva, 1989. je izabrana u stručno zvanje višeg bibliotekara, a 1993. u stručno zvanje bibliotečnog savjetnika.

Tokom osamdesetih godina 20. stoljeća boravila je na dva kraća studijska boravka u Velikoj Britaniji kao stipendist British Council-a i Sveučilišta Essex. Ak. Godine 1991./1992. boravila je na tromjesečnoj stipendiji na University of California Los Angeles, Los Angeles, SAD kao Fullbrightov stipendist. Radila je kod mentora Prof. Elaine Svenonius.

d) Znanstveno-nastavna zvanja

Od godine 1988. upisana je u Registar istraživača SRH, Republičkog komiteta za znanost, tehnologiju i informatiku, u znanstvenoistraživačkom zvanju znanstveni asistent, znanstveno područje Informacijske znanosti.

II. ZNANSTVENA I STRUČNA DJELATNOST

a) Magisterij i doktorat

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1983. magistrirala je iz područja Engleske književnosti na temi "Vrijeme u Uliksu Jamesa Joycea". Godine 2000. doktorirala je iz područja informacijskih znanosti na temi "Zadaci kataložnih jedinica u strojno čitljivom abecednom katalogu".

b) Objelodanjeni znanstveni i stručni radovi

1. Knjiga

UNIMARC u teoriji i praksi. Rijeka: Benja, 1996. (Priručnici iz knjižničarstva ; 3). 287 str.

U knjizi autorica sustavno iznosi pregled razvoja nacionalnih i međunarodnog standarda za strojno čitljivo katalogiziranje (UNIMARC), te njihovu utemeljenost u teoriji katalogizacije i međunarodnim standardima iz područja Univerzalne bibliografske kontrole i informacijskih tehnologija. Posebno opisuje razvoj toga područja u Hrvatskoj i u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici koja je predvodila razvoj strojne obrade kataložno-bibliografskih podataka u tadašnjoj Jugoslaviji. Detaljno opisuje primjenu međunarodnog standarda za strojno čitljivo katalogiziranje UNIMARC, formata za bibliografske podatke i podatke preglednih kataložnih jedinica (normativne podatke) u hrvatskoj kataložnoj praksi temeljenoj na nacionalnom pravilniku Eve Verone, Pravilnik i priručnik za izradbu abecednih kataloga, te njihovu povezanost u sustavu integriranog kataloga. Posebna su poglavlja posvećena razvoju knjižničnih aplikacija u Hrvatskoj i konverziji (prevođenju) međunarodnih formata za strojno čitljivo katalogiziranje.

Autorica u knjizi sustavno izlaže i tumači teorijsko-metodološke odrednice kataložne obrade u računalnom okruženju, ističući pritom njezinu svrhu i ciljeve, i problematizirajući utjecaj novih tehnologija na ujednačavanje metoda djelovanja.

Opsežna bibliografija (str. 261-274) podijeljena je na odjeljke: Knjige, Članci i prilozi iz časopisa i zbornika, Standardi, smjernice, pravilnici, priručnici, popisi i Formati i priručnici za strojno čitljivo katalogiziranje.

Knjiga je jedini cjelovit rad iz ovoga područja uopće, a može služiti ne samo kao teorijsko-povijesna osnova za ovo područje, već i kao priručnik studentima i praktičarima katalogizatorima.

2. Znanstveni radovi u međunarodno recenziranim časopisima i zbornicima, te njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima.

1. Datamodelling in ORACLE RDBMS. // 14th Library Systems’ Seminar, Brussels, 7-8 May 1990 / ed. Paula Goossens. Brussels : Koninklijke Bibliotheek Albert I, 1991. Str. 105-115.

Rad je pozvano izlaganje na temu istraživanja i primjene modela entitet odnos relacijskih baza podataka na modeliranje bibliografskih podataka koji se u bazi podataka sadržajno označuju (kodiraju) međunarodnim formatom UNIMARC. To je prvo takvo istraživanje u europskim razmjerima kad se još raspravljalo da li je takvu tehnologiju uopće moguće primijeniti na organizaciju bibliografskih podataka. Detaljno se opisuje proces strukturiranja bibliografskih podataka za koje je prethodno potrebno riješiti problem ugradnje nacionalnih kataložnih pravila i prakse u određeni format za strojno čitljivo katalogiziranje i implementaciju označitelja sadržaja toga formata u određeni model baze podataka. Također se analiziraju problemi i mogućnosti jezika relacijske baze pri modeliranju bibliografskih podataka u odnosu na programske jezike prethodnih triju generacija.

2. Authority control and International Standard Authority Data Number : need for the international cooperation. // OCLC Invitational Conference on Research Issues for Authority Control, March 31 - April 1, 1996, OCLC, Dublin, Ohio USA. 39 bibl. jed.URL: http://www.oclc.org/oclc/man/authconf/willer.htm.

Rad sustavno analizira i kritički se osvrće na razvoj koncepta normativne kontrole kao središnjeg vezivnog mehanizma abecednoga kataloga. Raspravlja o načelima za uspostavu jedinstvenih odrednica abecednoga kataloga u nizu IFLA-inih dokumenata za izbor i određivanje oblika odrednica te njihovu primjenu u strojno čitljivim katalozima nacionalnih sustava, problematizira primjenjivost načela Univerzalne bibliografske kontrole kako su donesena u tim dokumentima i upozorava na neriješene probleme koji se očituju u suvremenoj svjetskoj praksi. U tom smislu upozorava na probleme koji stoje na putu efikasne međunarodne razmjene normativnih strojno čitljivih zapisa te iznosi smjernice za moguće rješenje toga problema posebno u odnosu na stvaranje ISADN-a (Međunarodni standardni broj autoriziranih podataka). Taj problem do danas još nije riješen.

3. Mikačić, Mira and Mirna Willer. Subject Indexing : Principles and Practices in the 90's / Proceedings of the IFLA Satellite Meeting held in Lisbon, Portugal, 17-18 August 1993. // Knowledge organization 23, 4(1996), 233-236.

Rad sustavno prikazuje i kritički se osvrće na nacionalne sustave za predmetno označivanje dokumenata i njihovu primjenu u sustavima za pretraživanje strojno čitljivih kataloga (OPAC). Razmatra teorijska načela i aktualne probleme u razvoju takvih sustava u odnosu na komplementarnost prirodnih i kontroliranih jezika u indeksiranju, pre-koordinaciju kao metodi predmetnog označivanja, te probleme terminologije, standarda i standardizacije u predmetnom označivanju.

4. Formats and cataloguing rules : developments for cataloguing electronic resources. // Program, 33 (1999) 1; 41-55. 47 bibl. jed.

Rad iznosi kratki povijesni razvoj katalogiziranja s kritičkim osvrtom na ključne koncepte teorije kataloga i međunarodnih načela koji su izravno djelovali na razvoj temeljnih koncepata formata za strojno čitljivo katalogiziranje, čime uvjetuju i njihov budući razvoj. Polazeći od sadašnjih izazova u globalnoj informacijskoj okolini, autorica daje svoje viđenje razvoja formata i kataložnih pravila za bibliografsku kontrolu i organizaciju opisa elektroničke građe. Iscrpne bibliografske bilješke o ranijoj i suvremenoj literaturi pružaju uvid u probleme s kojima se susreće suvremena teorija katalogizacije.

5. Aparac, Tatjana; Willer, Mirna. Some Fundamental Principles of the Knowledge and Information Organisation for the Purpose of Improving the Citizen’s Access to the Digitized Heritage. // Convergence in the digital age: challenges for libraries, museums and archives: proceedings of a conference held in Amsterdam on 13-14 August 1998 / organized by TNO and supported by the European Commission under the Telematics for Libraries Programme. Luxembourg: European Commission, Directorate-General Information Society, 1999. Str. 35-42. Dostupno i na: http://www.cordis.lu/libraries/en/ifla/session2.html. 17 bibl. jed.

Rad problematizira osnovne koncepte i probleme u području informacijskih znanosti kao temelje za mogući razvoj načela interoperabilnosti različitih sustava kao što su arhivski, knjižnični i muzejski. Takva bi interoperabilnost osigurala jedinstveni pristup informacijskim pomagalima heterogene građe tih ustanova, a time i dostupnost same građe. Razmatra se i načelo društvene potrebe takvoga pristupa te upozorava na zanemarivanje filozofskih, epistemoloških, lingvističkih i drugih problema iz područja društveno-humanističkih odnosa. Konvergencija disciplina promatra se na dvije razine: prva je teorijska razina na kojoj se raspravlja o partikularnim ciljevima i zadaćama određene struke, kao i terminološkim problemima, dok je druga razina razina primjene takvih razmatranja u elektroničkom okruženju u odnosu na jedinicu građe bez obzira na njenu smještenost, procedure opisa, pohrane, pristupa i dostupnosti građe te predviđene potrebe krajnjeg korisnika takvoga sustava.

6. Rad na međunarodnoj dostupnosti zapisa preglednih kataložnih jedinica: 1995. -1998. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 42(1999)1-4, 43-70. 37 bibl. jed.

Rad prikazuje uvjete osnivanja IFLA-ine Radne grupe za minimalnu razinu zapisa preglednih kataložnih jedinica i ISADN kojoj je autorica bila član. Ciljevi te Radne grupe bili su: na temelju dogovora oko elemenata podataka zapisa preglednih kataložnih jedinica poboljšati format UNIMARC i nacionalne formate kako bi se potakla međunarodna razmjena podataka preglednih kataložnih jedinica. Detaljno je prikazan rad, rasprave i odluke pri donošenju izvještaja Radne grupe pod nazivom Obvezni elementi podataka preglednih kataložnih jedinica za međunarodno korištenje zapisa preglednih kataložnih jedinica. Izrađen je model elemenata pdoataka za korištenje strojno čitljivih zapisa usporednom analizom devet nacionalnih formata za strojno čitljivo katalogiziranje, izraženo opredjeljenje za koncept međunarodnog korištenja podataka nasuprot razmjeni, postignut dogovor oko obveznih elemenata podataka opisa i donijeti prijedlozi za proširenje formata UNIMARC. Također je opisana i analizirana suradnja s IFLA-inom Radnom grupom za reviziju GARE, članovima projekta Europske komisije AUTHOR i arhivističkom zajednicom. Rad upozorava na činjenicu da Radna grupa nije riješila problem uspostave ISADN-a i predlaže nastavak rada na rješavanju tog problema u suradnji s izdavačima.

7. Strategija razvoja hrvatskih knjižnica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43, 4(2000), 1-14.

U radu se predlaže strategija razvoja hrvatskih knjižnica na temelju analize i kritičkog osvrta na utjecaje suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije, nove medije na kojima se objavljuje knjižnična građa (elektronička građa) a koji koegzistiraju uz tradicionalne medije, zahtjeve, potrebe i interese korisnika knjižnica na radne metode i usluge knjižnica. Upozorava se da je od strateške važnosti za knjižnice primjena informacijske i komunikacijske tehnologije, aktivno sudjelovanje u daljnjem razvoju internetskih i knjižničnih standarda i njihovo implementiranje u knjižnične sustave. Time knjižnice otvaraju putove do informacija i svojih fondova za sve segmente društva u zemlji i inozemstvu, te stvaraju pretpostavke za povezivanje sa svjetskim knjižničnim i srodnim sustavima. U radu se predlaže evolutivni a ne revolucionarni razvoj suvremenih knjižničnih sustava u hibridne sustave u kojima je korisniku osiguran jedinstveni pristup tradicionalnoj i digitalnoj građi.

8. Interoperabilnost sadržaja metapodataka // Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture: zbornik radova / uredile Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2001. Str. 57-72. 29 bibl. jed.

Rad sustavno i kritički opisuje razine interoperabilnosti informacijskih sustava u arhivima, knjižnicama i muzejima koje je potrebno realizirati u izgradnji sustava i kataloga/obavijesnih pomagala kako bi se korisniku omogućila usluga pristupa metapodacima o građi bez obzira u kojoj je od tri navedene ustanove ona pohranjena. Nakon analize definicija koncepta interoperabilnosti, u radu se analiziraju sljedeće razine interoperabilnosti: protokoli između računalnih sustava, struktura zapisa odnosno sintaksa zapisa, označitelji sadržaja zapisa odnosno semantika zapisa i sadržaj podataka zapisa odnosno metapodaci. Upozorava se na promjenu terminologije do koje dolazi u razmatranju navedenih problema u otvorenih sustava u internetskom okruženju u odnosu na zatvorene (tradicionalne) informacijske sustave. Predlaže se optimalna definicija interoperabilnosti sadržaja pri čemu se upozorava na niz problema koji nastaju pri realizaciji tako opisane interoperabilnosti. Rad je prvi sustavni prikaz navedenog područja u Hrvatskoj.

c) Prijevodi međunarodnih standarda

1. UNIMARC : format za univerzalno strojno čitljivo katalogiziranje = (Universal MARC format) / preporučila Radna grupa za označitelje sadržaja što su je osnovale Sekcija za katalogizaciju i Sekcija za automatizaciju Međunarodne federacije bibliotekarskih društava i ustanova. - Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1986.

2. Priručnik za UNIMARC / priredila Mirna Willer. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1989. 451 str. ISBN 86-7237-015-5

3. Priručnik za UNIMARC: bibliografski format / prevela i priredila Mirna Willer. 2. hrvatsko izdanje. Zagreb: Nacionalna i sveučilišna knjižnica; Hrvatsko knjižničarsko društvo, 1999.

d) Organizacija znanstvenih i stručnih skupova

Od 1987. do 1994. bila je članica Programskog odbora ELAG-a (European Libraries Automation Group) koji svake godine organizira seminare na temu automatizacije knjižnica. Organizirala je više skupova u zemlji i inozemstvu na temu razvoja knjižničnih sustava i standarda na području Univerzalne bibliografske kontrole i interoperabilnosti sustava posebno na području suradnje arhiva, knjižnica i muzeja: UBC/UNIMARC : A seminar on Universal Bibliographic Control and UNIMARC, Vilnius, Litva, 2-4 June 1994; The Function of Bibliographic Control in the Global Information Infrastructure, Vilnius, Litva, 16-21 June 1998 (u organizaciji IFLA UBCIM Core Programme i Nacionalna knjižnica Litve); Transcaucasian Workshop Universal Bibliographic Control and UNIMARC, Tbilisi, Gruzija, 3-5 October 1999 (u organizaciji IFLA formation Infrastructure, Vilnius, Litva, 16-21 June 1998 (u organizaciji IFLA UBCIM Core Programme i Nacionalna knjižnica Litve); Transcaucasian Workshop Universal Bibliographic Control and UNIMARC, Tbilisi, Gruzija, 3-5 October 1999 (u organ^MM M M M M Mormats and Standardization: Workshop (u organizaciji IFLA UBCIM Core Programme, IFLA Section on Bibliographic Control i Permanent UNIMARC Committee) tokom 67^th IFLA Council and General Conference, Boston, SAD, 23 August 2001. Od 1998. organizira godišnje seminare pod naslovom Arhivi, knjižnice, muzeji : mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture, Rovinj, studeni. Članica programskog odbora seminara Libraries in the Digital Age, Dubrodnik, svibanj 2000. i 2001.

e) Uredništvo znanstvenih i stručnih časopisa

Od 1998. glavna je urednica web-stranice Hrvatskoga knjižničareskog društva i članica uredništva Vjesnika bibliotekara Hrvatske. Od 1999. članica je uredništva Bibliografija, časopisa što ga izdaje Nacionalna knjižnica Litve (Lietuvos nacionalne Martyno Mažvydo biblioteka, Bibliografijos ir knygotyros centras) gdje redovito objavljuje.

f) Članstvo i funkcije u znanstvenim i stručnim društvima i njihovih tijelima

Od 1997. predsjednica je Komisije za automatizaciju Hrvatskoga knjižničarskog društva, a u razdoblju od 1997. do 2000. bila je predsjednica Stručnog odbora HKD-a. Od 1999. članica je Tehničkog odbora 46 (knjižničarstvo i dokumentacija) Državnoga zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo.

Članica je Ispitnog povjerenstva za polaganje stručnih ispita za knjižnično osoblje Hrvatskoga knjižničnog vijeća.

Od 1989. do1992. bila je članica Unescov-e Ad Hoc Working Group on the Common Communication Format (CCF). Od 1991. stalna je članica IFLA UBCIM Permanent UNIMARC Committee-a, od 1995. do 1997. zamjenica predsjednice, a od 1997. predsjednica. Od 1995. do 1998. bila je stalna članica IFLA Working Group on Minimal Level Authority Records and the ISADN. Od 1998. članica je IFLA Working Group on Metadata, od 1999. IFLA Working Group on the Functional Requirements and Numbering of Name Authority Records (FRANAR), a od 2001. IFLA-ine Sekcije za informacijsku tehnologiju.

G) ostala znanstvena i stručna djelatnost

Recenzent je znanstvenih i stručnih članaka iz područja međunarodnih bibliografskih i internetskih standarda i automatizacije knjižnica za domaće stručne i znanstvene časopise, prijevoda IFLA-inih standarda te za norme Državnoga zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo.

Kao hrvatski predstavnik, konzultirala je u više navrata za Unescove projekte iz područja knjižnica i informacijske tehnologije (UNESCO-PGI) krajem osamdesetih godina 20. stoljeća. Krajem devedesetih bila je recenzent projekata iz područja automatizacije knjižnica Otvorenog društva iz Budimpešte. Recenzirala projekt retrospektivne bibliografije belgijske Kraljevske knjižnice.

Urednica je zbornika radova godišnjih seminara Arhivi, knjižnice, muzeji : mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture. Bila je gost urednik tematskog broja Vjesnika bibliotekara Hrvatske 43, 1-2(2000).

H) Ocjena znanstvenog i stručnog rada

Znanstveni i stručni rad pristupnice usmjeren je prvenstveno prema aktualnim pitanjima teorije i metodologije strojnočitljivog katalogiziranja, strandardizaciji zapisa i bibliografskoj kontroli, a zatim prema pitanjima informatizacije i globalne informacijske infrastructure. O tim je pitanjima pristupnica izlagala na brojnim međunarodnim i domaćim skupovima te budno pratila sve što se događalo i što se događa na međunarodnome planu vezano uz nastojanja da se tumače priroda i zadaće kataložno-bibliografske obrade u svjetlu primjene novih informacijskih tehnologija. Iz priloženog popisa radova i opisa znanstvenog i stručnog djelovanja pristupnice, napose njezine uključenosti u međunarodna povjerenstva bjelodano je da je dr. sc. Mirna Willer iznimno angažirana kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni. Izvan sumnje je da je pristupnica danas jedan od vodećih domaćih stručnjaka u polju informacijske znanosti, grana bibliotekarstvo te da je priznati stručnjak u međunarodnoj knjižničarskoj zajednici.

III. NASTAVNA DJELATNOST PRISTUPNICE

a) Sudjelovanje u nastavi

Ak. Godine 1999/2000. (ljetni i zimski semestar) predavala je katalogizaciju u okviru kolegija Univerzalna bibliografska kontrola na Odsjeku za informacijske znanosti, Katedra za bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Iste je godine predavala jedan semestar na izbornom studiju iste Katedre na temu strojno čitljivih kataloga u okviru kolegija Univerzalna bibliografska kontrola. Kao gost predavač predaje na temu metapodataka i interoperabilnosti sustava na kolegiju Indeksni jezici na poslijediplomskom studiju iste katedre.

b) Ocjena nastavne djelatnosti

Prema podacima kojima raspolaže Stručno povjerenstvo, pristupnica dr. sc. Mirna Willer u dosadašnjoj je nastavnoj aktivnosti pokazala vrlo dobre rezultate i to kako na dodiplomskom tako i na poslijediplomskom studiju. Stručno povjerenstvo uvjereno je stoga da će pristupnica i u budućem radu biti uspješan pedagog te da će svojim golemim znanjem i iskustvom znati potaknuti studente na stručni i znanstveni rad u knjižničnoj i informacijskoj znanosti.

IV. MIŠLJENJE I PRIJEDLOG

Stručno povjerenstvo je na osnovi uvida u priloženu dokumentaciju zaključilo da dr.sc. Mirna Willer ispunjava uvjete za znanstveno-nastavno zvanje docenta u području društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti:

1. Ispunjava uvjete iz čl.43, stavak I i čl. 74,stavak 1 ZVU-a te uvjetima Raktorskog zbora za izbor u zvanje docenta:

a) ima doktorat znanosti u području informacijskih znanosti

b) napisala je jednu knjigu ("UNIMARC u teoriji i praksi")

c) napisala je 70 znanstvenih i stručnih radova te 9 manjih recenzija

d) prevela je i priredila hrvatsko izdanje knjiga "Priručnik za UNIMARC" (1989; 2.izd.

1999) i "UNIMARC: format za univerzalno strojno čitljivo katalogiziranje"(1986)

e) izlagala je u više međunarodnih i nacionalnih skupova.

f) predaje na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju informacijskih znanosti

g) uredila je 8 stručnih i znanstvenih publikacija.

2. Stručno povjerenstvo stoga predlaže Matičnom povjerenstvu da prihvati ovu ocjenu i prijedlog da se dr.sc. Mirna Willer izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta u području društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti.

Dr.sc. Aleksandar Stipčević, predsjednik Povjerenstva

Dr.sc. Tatjana Aparac-Jelušić, član Povjerenstva

Dr.sc. Josip Stipanov, član Povjerenstva

U Zagrebu, 18. travnja 2002.

Prof.dr.sc. Mario Plenković, redoviti profesor

Prof.dr.sc. France Vreg, redoviti profesor

Prof.dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić, redoviti profesor

Zagreb, 16.rujna 2002.

Predmet: Izbor dr.sc.Josipa Vidaković (Filozofski fakultet Zadar) u znanstveno-

nastavno zvanje redoviti profesor iz znanstvenog polja informacijskih

znanosti (grana komunikologija)

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Na natječaj za ponovni izbor jednog nastavnika s 10% radnog vremena u znanstveno–nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora, u znanstvenom području društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana komunikologija, predmet Poslovna komunikologija, objavljen u Vjesniku dana 10. svibnja 2002.g., prijavio se prof.dr.sc. Josip Vidaković, redoviti profesor - znanstveni savjetnik (iz znanstvenog područja humanističke znanosti, polje povijest, grana nacionalana povijest, predmet Povijest hrvatskog naroda XIX. i XX. stoljeća) i docent - znanstveni suradnik iz znanstvenog polja informacijskih znanosti.

Imenovano stručno povjerenstvo, izabrano na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (18.srpnja 2002.g.) u sastavu prof.dr.sc. Mario Plenković, redoviti profesor, prof.dr.sc. France Vreg, redoviti profesor i prof.dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić, redoviti profesor, za izbor prof.dr.sc. Josipa Vidakovića, redovitog profesora iz znanstvenog polja povijesti i docenta iz znanstvenog polja informacijskih znanosti (izabran 25. srpnja 1989.g. na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu) po raspisanom javnom natjecaju Fakultetskog vijeća

Filozofskog fakulteta u Zadru koje je na svojoj VI. redovitoj sjednici u školskoj godini 2001/2002 održanoj 6. svibnja 2002.g. donijelo odluku o raspisivanju natječaja za ponovni izbor jednog nastavnika s 10% radnog vremena u znanstveno – nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za predmet Poslovna komunikologija, nakon provedene analize i s prosudbom najvažnijih stručnih radova, podnosi

STRUČNO IZVJEŠĆE

I BIOGRAFSKI PODACI (CURICULUM VITAE)

Josip Vidaković rođen je 24. svibnja 1941. u Medviđi, općina Obrovac. Osnovnu školu završio je u Biogradu, a srednju Učiteljsku u trajanju od pet ( 5 ) godina u Zadru. Na Filozofskom fakultetu u Zadru studirao je povijest kao prvi, a filozofiju kao drugi glavni predmet i diplomirao 1969. godine. Nakon toga upisao je poslijediplomski studij Pomoćne povijesne znanosti na Filozofskom fakultetu u Zadru, apsolvirao i položio sve ispite, a kako je u međuvremenu postao direktor (ravnatelj) Fakulteta, upisao se na poslijediplomski studij Informacijskih znanosti (arhivistika, bibliotekarstvo, muzeologija) Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1985. završio je smjer arhivistika i obranio magistarski rad pod naslovom Zaštita arhivske građe u Historijskom arhivu u Zadru (1624.-1953.) s posebnim osvrtom na razdoblje 1945.-1953.

Doktorat znanosti pod naslovom Razvoj i uloga novinstva na hrvatskom i srpskom jeziku u Zadru u XIX. st. obranio je 1988. na Filozofskom fakultetu u Zadru i stekao akademski stupanj doktora povijesnih znanosti.

Dana 20. listopada 1988. godine Znanstveno-nastavno vijeće Filozofskog fakulteta u Zadru izabralo je dr.sc.Josipa Vidaković u znanstveno-istraživačko zvanje znanstveni asistent za znanstveno polje povijesnih znanosti. Nakon izbora u znanstveno-istraživačko zvanje znanstveni suradnik / docent (iz informacijskih znanosti), 25. srpnja 1989. godine upisan je u registar istraživača Republike Hrvatske u statusu znanstvenog suradnika, pod matičnim brojem 127593. Kako je u to vrijeme obnašao dužnost ravnatelja Fakulteta, intenzivno se bavio svim pitanjima i problemima ustroja i rada nastavne i izvan nastavne djelatnosti Fakulteta.

Za izvanrednog profesora izabran je 25. rujna 1997.g., a za redovitoga profesora 16. srpnja 2002.g. (polje povijesti).

Do dolaska na Fakultet radio je od prosinca 1971. do svibnja 1973. godine kao pripravnik u Državnoj sigurnosti, za koje vrijeme je završio trinaestomjesečnu specijalizaciju za rad u državnim službama i položio državni ispit. Odmah nakon toga dao je otkaz i zaposlio se u RTZ, Područni RTV centar Zadar, gdje je radio deset godina, tj. do 1983.g. Od 1.XII. 1983. pa do danas radi na Filozofskom fakultetu u Zadru i to: od 1. XII 1983. do 3. XI. 1993. na dužnosti direktora ( ravnatelja) Fakulteta, a od studenog 1993. kao nastavnik Povijesti hrvatskog naroda i Komunikologije.

U proteklom razdoblju biran je za zastupnika u Saboru Republike Hrvatske, za člana Savjeta muzeja Hrvatske, za predsjednika Skupštine Sveučilišta u Splitu, za člana tima voditelja poslijediplomskog studija Informacijskih znanosti (arhivistika i muzeologija) Sveučilišta u Zagrebu. Josip Vidaković je član Redakcije Prošlost Zadra, predsjednik Savjeta Historijskog arhiva u Zadru, predsjednik Glazbenih večeri u Sv. Donatu u Zadru, radni član Matice hrvatske, predsjednik Hrvatske matice iseljenika, član Predsjedništva i glavni tajnik Hrvatskog komunikološkog društva, predsjednik Podružnice Hrvatskog komunikološkog društva u Zadru, član Komisije za investicije i investicijsko održavanje Republičkog fonda usmjerenog obrazovanja Republike hrvatske (1991. i 1992.g.). Godine 1994/1995. obnašao je dužnost prodekana Filozofskog fakulteta u Zadru. Od 1996/97.g. do danas je predstojnik Odsjeka za kulturu i turizam, voditelj izvanrednog studija, voditelj poslijediplomskih znanstvenih magistarskih i doktorskih studija. Koautor je jedinstvenih znanstvenih magistarskih i doktorskih studija s tri usmjerenja: «Turizam i kulturna baština», «Novinarstvo i odnosi s javnostima» i «Ekologija u kulturi i turizmu».

Od 1989.g. stalni je član uredništva znanstvenog časopisa «Informatologia», a od 2001.g. urednik znanstvenog časopisa «Media, Culture and Public Relations». Sudjelovao je na više znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Objavio je tri znanstvene knjige i četrdesetak znanstvenih članaka, od toga 23 s međunarodnom recenzijom.

Voditelj je i glavni istraživač znanstvenog projekta (br.0070030) pod nazivom «Interdisciplinarno istraživanje hrvatskog novinstva u XIX. i XX. stoljeću u Zadru».

Služi se: njemačkim, talijanskim, grčkim i latinskim jezikom.

Oženjen, otac dvoje djece.

II OPIS I OCJENA ZNANSTVENE, NASTAVNE I STRUČNE

DJELATNOSTI

Stručno povjerenstvo je znanstvenu analizu provelo prema selektivno izabranim radovima (spisak radova nalazi se u prilogu), nakon izbora u znanstveno zvanje docenta – znanstvenog suradnika u znanstvenom polju informacijskih znanosti, na temelju provedene analize od 3 izvorne znanstvene knjige, 8 izvornih radova iz znanstvene kategorije (A1) i 6 izvornih znanstvenih radova koji po vrsnoći, ugledu i međunarodnom ekvivalentu (međunarodno priznata redakcija s međunarodnim provedenim recenzentskim postupkom) u ukupnom volumenu od 23 (A1+A2) znanstvena rada (8 iz kategorije A1) što zadovoljava minimalne propisane uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora.

a) OCJENA ZNANSTVENE DJELATNOSTI (Knjige i izvorni znanstveni

radovi)

1. Knjiga «Povijest hrvatskog novinstva (Zadar u XIX. stoljeću)», Hrvatsko komunikološko društvo & Nonacom, Zagreb, 2001., tekst od 256 stranica, podijeljen je u četiri poglavlja s bilješkama, građom i literaturom.

Dr.sc. Josip Vidaković ovim je djelom dao prinos istraživanju hrvatskoga novinstva, napose onog u Dalmaciji i Zadru u širokome vremenskom rasponu od pada Mletačke Republike 1797. do godine 1900. Ujedno je to i prilog društvenoj, političkoj, komunikološkoj i kulturnoj povijesti. Autor je znalački iskoristio bogatu građu sačuvanoga novinskoga fonda, građu arhiva i biblioteka u Zadru, ali je u djelo unio i podatke iz povijesne i komunikološke literature. Ipak je autor glavnu pozornost usmjerio na analizu onih odrednica u novinskim prilozima u kojima se razmatra pitanje narodnosti, jezika, pripadnosti Dalmacije i problem njezina sjedinjenja s Hrvatskom, te nastojanjima za gospodarskim napretkom i izlaskom iz zaostalosti. Time je dao prinos proučavanju javnoga mnijenja u Zadru i Dalmaciji koje se odražavalo putem tiska.

Znanstveni doprinos ovog djela je u prvom provedenom sustavnom istraživanju povijesti hrvatskog novinstva. Provedeno sustavno istraživanje povijesti zadarskog novinstva u 19. st. je poruka domaćim i stranim novinarima, publicistima i komunikolozima da je zadarsko novinstvo ostavilo duboki trag u razvoju hrvatskog, europskog i svjetskog novinarstva jer je mali broj zemalja, poput Hrvatske, čija novinska povijest obuhvaća preko 200 godina novinske tradicije. Ovim djelom hrvatsko (zadarsko) novinstvo za povijest komuniciranja na našim prostorima postaje simbol, memento i izazov za sve povjesničare, publiciste, novinare, komunikološke i političke analitičare o mjestu i ulozi zadarskog novinstva u stvaranju i oblikovanju suvremenog komunikacijskog prostora.

Analizom informacijskih sadržaja iz objavljenih novina u Zadru (u 19. st.) izvedena je povijesna, politička i komunikološka analiza razvoja novinstva na hrvatskim prostorima. Provedena analiza ukazuje na ulogu i značaj našeg novinstva u razvoju hrvatskog jezika, nacionalne svijesti i medijske komunikacije u Zadru.

Djelo je istodobno i analitično i dokumentirano, izvorno i bez uzora u dosadašnjoj hrvatskoj historiografiji. Iako je napisano kao znanstveno djelo, s opsežnom znanstvenom aparaturom i po metodološkim postulatima zanata povjesničara, pa zato u prvome redu namijenjeno stručnjacima, Vidakovićev je tekst koristan i zanimljiv i svakome obrazovanome čitatelju. Riječ je o društveno potrebnoj knjizi - jednako u odnosu na znanstvenu historiografiju kao i širu javnost.

Knjiga, dr.sc. Josipa Vidakovića «Povijest hrvatskog novinstva (Zadar u XIX. stoljeću) predstavlja izvorni znanstveni doprinos informacijskim znanostima. Svojim opsežnim, dokumentiranim znanstvenim metodama potkrijepljena je zanemarena problematika u hrvatskoj historiografiji i komunikologiji.

Tretirana tematika je društveno relevantna i urgentna za povijesno - komunikološko situiranje hrvatskog novinstva i uključivanje Hrvatske u europske i euro-atlantske integracijske medijske procese.

2. Knjiga «Državni arhiv u Zadru 1624.-1970.: prikupljanje i zaštita arhivalija»,Hrvatsko komunikološko društvo & Nonacom, Zadar,2002.(273 str.) predstavlja informacijski dokumentiranu povijest zadarskoga Državnog arhiva u gotovo četiri stoljeća njegove opstojnosti.

Struktura knjige dobro je osmišljena: autor najprije donosi kratki pregled povijesti Zadra od najstarijega doba do danas; osvrće se pri tom ne samo na političku, diplomatsku i gospodarsku povijest, već i na važnost toga grada kao kulturnoga središta Dalmacije. Veliki dio dokumenata koji svjedoče o spomenutim zbivanjima pohranjen je upravo u zadarskoj arhivskoj ustanovi, pa se povijest grada Zadra potpuno prožima sa sadržajem / inventarom njegova Arhiva. Vidakovićeva je knjiga u izvjesnome smislu povijest čuvanja arhivskih vrela o prošlosti Zadra i Dalmacije, ali i velikoga dijela jugoistočne Europe.

U poglavljima koja slijede autor prati dugu povijest Državnog arhiva u Zadru. Opisuje njegov postanak davne godine 1624., u doba Mletačke Republike, prati njegove organizacijske mijene u doba prve austrijske, zatim francuske, pa druge austrijske vladavine, kada se Arhiv postupno počeo pretvarati u modernu državnu ustanovu i ovlaštenu pismohranu grada Zadra, njegova zaleđa, dijela Dalmacije i otoka. Bilo je to za zadarski Arhiv doba uspona, ali i doba stradanja, padova i kriza ... , u kojemu je nastojanje da se očuva dokumentirani spomen o dramatičnim povijesnim zbivanjima dolazilo u suprotnost s političkim nastojanjima starih i novih vlasti za reformama društva i njegovih institucija. Politička i administrativna nesuglasja prate i ratni sukobi, požari, rušenja i preseljavanja iz zgrade u zgradu, pa i takozvana "škartiranja" dokumenata (u kojima stradavaju mnogi fondovi).

Kako je vrijeme odmicalo Arhiv je postajao sve bogatiji građom i akvizicijama; u XIX. stoljeću niču novi fondovi, širi se administrativni prostor njegove mjerodavnosti, štoviše on postaje i osebujnim središtem arhivističko-povijesnoga znanstvenoga rada (godine 1900. pokrenut je tromjesečni časopis "Tabularium", uz "Vjesnik Zemaljskog arhiva u Zagrebu", jedan od prvih arhivskih časopisa na hrvatskom i južnoslavenskome tlu). Profesor Vidaković prati - na temelju dokumentiranih vrela i objavljene stručne literature - sudbinske evolucije koje je zadarski Arhiv proživljavao i u daljim dramatičnim političkim promjenama, napose pod talijanskom upravom. Premda je godine 1928. postao samostalnom ustanovom i bio podređen izravno Ministarstvu unutrašnjih poslova u Rimu, u diobi građe između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije (na temelju Rapalskog ugovora) propalo je mnogo vrijednih dokumenata. Grada zadarskog Arhiva - neprijeporno svjedočanstvo o hrvatskim korijenima i civilizacijskome kontekstu hrvatskog etnosa - tada postaje predmetom manipuliranja iredentističke i antihrvatske propagande! Taj detalj je "razlog više" da je knjiga potrebna našoj arhivistici, povijesnoj znanosti, kulturologiji, komunikologiji, dakako i - državnoj politici.

Potrebno je upozoriti i na činjenicu da je autor opisujući povijest Državnog arhiva u Zadru od godine oslobođenja grada 1944. na dalje - koristio isključivo arhivska vrela i neobjavljenu građu i svjedočanstva, pa taj dio njegove knjige predstavlja prva i dosad nepoznata saznanja o povijesti ove hrvatske / nacionalne institucije, kojoj pripada vrhunsko mjesto u kulturi hrvatskoga naroda.

Na koncu knjige doneseni su slikovni prilozi, napose fotografije zgrada u kojima je bio smješten Arhiv, te pravni dokumenti o reguliranju djelatnosti ove ustanove.

Profesor Vidaković u svojemu djelu prati povijest Državnog arhiva u Zadru do godine 1970.; u neku ruku do naše "jučerašnjice", ali, sukladno senzibilitetu povjesničara, kulturologa i komunikologa, upućuje i javni apel sadašnjim vlastima izražen odlučenom tvrdnjom da "značenje Arhiva za cjelokupnu našu narodnu povijest zahtijeva veću i plodotvorniju pomoć i podršku cijele Hrvatske".

Knjiga je dobro dokumentirana, sročena na temelju kritičkoga pristupa dokumentima, objelodanjenoj literaturi i osobnim svjedočanstvima.

U političkom, etnokulturnom i nacionalnome tkivu grada Zadra, jednog od povijesno najznačajnijih gradova u Jadranu i Sredozemlju, institucija arhiva čini vežu, ne samo društvenu već i civilizacijsku sastavnicu.

Knjiga Josipa Vidakovića "Državni arhiv u Zadru 1624.-1970.: prikupljane i zaštita arhivalija" nije puki "opis prošlosti", niti puka "povijesna retrospektiva", već važno i aktualno djelo, iznimno potrebno u ovome hrvatskom kompleksnom političkom trenutku.

Riječ je o originalnom informacijsko-arhivističkom djelu koje ne slijedi nikakve kalupe ni kompilacijske uzore, već otvara nove istraživačke sadržaje i svraća pozornost na neobrađene teme iz informacijskih znanosti na hrvatskim arhivističkim, povijesnim, kulturno-antropološkim i komunikološkim prostorima.

3. Knjiga «Zadar 1941-1945: Ratne štete», Hrvatsko komunikološko društvo &

Nonacom & Državni arhiv Zadar , Zadar, 2002. (272 str.).

Dr.sc.Josip Vidaković u uvodnome dijelu daje malu sintezu povijesti Zadra, od davnih više tisućljetnih korijena njegova nastanka do, kako sam kaže, naših dana. U esejističkim pasažima, no uvijek dokumentirano, slijedi njegovu antičku, srednjovjekovnu i rano novovjekovnu prošlost, da bi težište sintetičnoga prikaza usmjerio prema razdoblju svojega glavnog znanstvenoistraživačkog interesa, prema povijesti XIX. i XX. stoljeća. U tom dijelu teksta slijedi nit od preporodnih gibanja i afirmacije hrvatske nacionalne misli i nacionalno-političkih težnji do dramatičnih potresa postrapalskoga doba koje su ne samo zaoštrile neriješeno hrvatsko pitanje već su izazvale i eruptivnu eksploziju narodnoga nezadovoljstva. Taj hrvatski pučki revolt, iako utkan u znamenite ZAVNOH-ove zaključke iz 1943. o “priključenju Istre, Rijeke, Zadra i anektiranih dijelova Hrvatske i hrvatskih jadranskih otoka Hrvatskoj i Jugoslaviji”, u propaloj tvorevini – DFRJ i SFRJ – nije uspio ostvariti svoje bitne ciljeve, čak ni elementarne uvjete za društveno-političko, kulturno, jezično i “mentalno” oživotvorenje svojih vjekovnih nastojanja. Zadar – i hrvatski prostor uopće – između godine 1945. i 1991. – u bivšoj državi i nisu za velikosrpskoga tlačenja hrvatskoga naroda osjetili ničeg “demokratskog”, “socijalističkog” ili “federativnog”. Zbivanja koja su se – kao neizbježna povijesna katarza – od početka devedesetih godina odigravala na ovim prostorima u potresnome su kontekstu pridonijela rješavanju hrvatskoga pitanja, ali je grad Zadar pri tom morao platiti golemu cijenu. Svakako najveću, uz Vukovar i Dubrovnik.

Nakon ovoga stručno napisanoga pregleda zadarske povijesti slijedi prvo poglavlje s osvrtom na pojam ratne štete i tabličnim pregledima šteta. Tu su (uz broj fascikla) abecednim redom, popisana imena podnositelja odštetnih potraživanja s naznakama datuma prijave, datuma nastanka štete, ukupna tražena i ukupno dobivena odšteta, te podaci tko je bio okupator i tko je prouzročio štetu. Iako nije analizirao sve podatke iz obrazaca – koji sadrže 13 pitanja i 49 potpitanja podijeljenih u 12 rubrika – autor je obavio golemi rad i budućim istraživačima i proučavateljima problematike ratnih šteta pružio ne samo početne arhivske elemente i dobar putosmjer, već pouzdani i savjesno postavljeni temelj. Dok je u prvoj tablici autor analizirao stvarnu, materijalnu štetu (damnum emergens), u Tablici 2 abecednim je redoslijedom naveo imena podnositelja odštetnih zahtjeva za tjelesne povrede, ugrožavanje zdravlja, lišenje slobode, povredu spolnog integriteta, povredu dostojanstva i časti, štetu zbog oskudice i onu koja predstavlja izgubljenu dobit (lucrum cesans).

U drugome poglavlju autor je spomenutu građu nastojao kvantificirati. Napose je vrijedno pozornosti Vidakovićevo sređivanje dokumentacije putem tablica i grafova. U njima autor prikazuje uzroke nastanka šteta od god. 1941. do 1945. na ukupno 2.674 obrađena fascikla. Zanimljiva je distribucija počinitelja šteta: saveznici su počinili 1.355 šteta (50,67%), Nijemci 977 (36,54%), Talijani 265 (9,91%), ustaše 11 (0,41%), četnici 5 (0,19%), dok je požarima nanesena šteta u tri predmeta (0,11%). Grafovima je, prema građi Državnog arhiva, prikazana šteta počinjena na području Zadra.

Treće poglavlje donosi dokumentaciju o ratnim štetama na zgradama u državnome vlasništvu 1944., u godini kada je Zadar gotovo razoren u savezničkim bombardiranjima. Autor je pregledao, ispisao i sredio dokumentaciju iz koje se jasno vidi koja je zgrada, ustanova pretrpjela štetu, njezin vlasnik, mjesto gdje se nalazila, te počinitelj štete; slijedi opis štete, podaci o kubaturi zgrade, postotak oštećenja ili uništenje inventara, te procjena vrijednosti. Uzrok je, dakako, u svim slučajevima: “napad iz zraka”. U knjizi su nanizani potresni podaci o uništenim javnim zgradama, tvornicama, vojarnama, školama, internatima, uredskim zgradama, civilnoj bolnici i drugim medicinskim ustanovama, muzejima, kazalištima, električnoj centrali, ribarnici, dobrotvornim ustanovama, sirotištima, nahodištu, ubožnicama, internatima, dječjim vrtićima, sjemeništu, trgovačkim magazinima … Napose dramatičnim doima se uništavanje crkava i kulturnoga patrimonija Zadra, jednog od najstarijih hrvatskih, ali i jadranskih, pa i sredozemnih gradova. Teško su stradale građevine, poput stolne crkve Sv. Stošije, Nadbiskupske palače, crkve i samostana Sv. Mihovila, crkve, samostana i škole Sv. Marije, crkve Sv. Krševana sa zvonikom, samostana Sv. Frane, crkve Sv. Šimuna, Pravoslavne crkve Sv. Ilije i dr.

I u ovoj je knjizi Josip Vidaković još jednom zorno pokazao dobro poznavanje arhivske građe, ali i metoda njezine obradbe i prezentiranja. Dokumenti jasno pokazuju razmjere razaranja Zadra za savezničkog bombardiranja 1944., donose podatke za određivanje veličine počinjene štete, ukazuju na tragično razaranje civilnih objekata, a daju naslutiti i opći poremećaj gradskoga života i mnogobrojne ljudske žrtve. Napose su potresni podaci o uništavanju i oštećivanju kulturnih dobara, povijesno-umjetničkih građevina i dijela kulturnoga patrimonija. Knjiga svjedoči o uništavanju i pljački hrvatskoga nacionalnoga bogatstva (dakako i ostalih resursa) u tijeku Drugoga svjetskoga rata. Hrvatsko je žiteljstvo ne samo trpjelo golemu materijalnu štetu i teške ljudske patnje, već je bilo podvrgnuto prisilnim novačenjima u razne formacije neprijateljskih snaga. Dio arhivske građe o tim zbivanjima, s pravom upozorava J. Vidaković, nalazi se u fondovima bivše Jugoslavije u Beogradu, pa bi mjerodavna tijela trebala što prije zatražiti njezinu restituciju.

Ova knjiga dr. sc. Josipa Vidakovića zaslužuje visoku informacijsku i metodološku ocijenu. Informacijska građa koju je priredio otvara puteve informacijskim znanostima za interdisciplinarno istraživanje društvene povijesti, ali i ratne povijesti, poglavito urbane povijesti u ratnim uvjetima. Brojčani i grafički prikazi štete, obrađeni u tablicama i grafovima, uklapaju se u tzv. kvantitativnu i serijalnu informacijsku povijest koja je slabo zastupljenu u našoj historiografiji.

Vidakovićev rad valja smatrati pionirskim informacijskim istraživačkim pokušajem u našoj povijesnoj znanosti gdje će ova knjiga biti uzorak za daljnja slična proučavanja u jadranskome prostoru (potresnu sudbinu Zadra dijelilo je još nekoliko gradova u Dalmaciji i Istri).

4. Bukovica na stranicama «Kralgskog Dalmatina», RADOVI FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZADRU – RAZDIO POVIJESNIH ZNANOSTI 15/28. (A1)

Autor se služi izvornom arhivskom građom koja je prvi puta na taj način prezentirana stručnoj informacijskoj javnosti. U članku se analiziraju i iznose svi uzroci zbog kojih je Bukovica bila znatno zaostalija u odnosu na druge dijelove Dalmacije.

Rad je izvorni znanstveni doprinos boljem informacijskom poznavanju Bukovice za vrijeme francuske uprave (1806.-1813.g.).

5. Politička misao u "Zori dalmatinskoj" 1848., RADOVI FILOZOFSKOG FAKULTETA -RAZDIO POVIJESNIH ZNANOSTI 16/29. (A1)

Autor u ovom radu obraduje stanje u Dalmaciji poslije proklamiranja ustavnih sloboda 1848. u Habsburškoj Monarhiji, pa prema tome i u Dalmaciji. Prati oživljavanje političkog života, što se najbolje može pratiti na stranicama "Zore dalmatinske", koja je upravo zbog tih događaja postala čisto politički časopis. Stranice "Zore dalmatinske" iz 1848./49.g. prepune su podataka za bolje upoznavanje političkog, nacionalnog, kulturnog i gospodarskog stanja u Hrvatskoj, a posebno u Dalmaciji.

Znanstvena informacijska vrijednost ovog rada je u izvornosti arhivske građe koja se na prikladan način prezentirana stručnoj javnosti.

6."PRAVDONOŠA" u pismima BOŽIDARA PETRANOVIĆA STJEPANU IVIČEVIĆU, RADOVI FILOZOFSKOG FAKULTETA, RAZDIO POVIJESNIH ZNANOSTI 17/29.(A1)

Ovaj se rad temelji na izvornim pismima Božidara Petranovića upućenih Stjepanu Ivičeviću u vremenu od 1851.do 1854.g., a u svezi s "Pravdonošom". Po prvi put su obrađena i objavljena, osvijetlivši neka pitanja, do sada nepoznata, primjerice o nastanku, razvoju i prestanku izlaženja toga periodika. "Pravdonoša" je ne samo prvi u periodici hrvatskih pravnih časopisa, već i prvi u južnih Slavena; pa je, kao takav prvorazredni izvor za proučavanje hrvatske pravno povijesne i kulturne baštine. Kao posebnost, autor ističe odnos bana Josipa Jelačića prema "Pravdonoši" njegovim suradnicima i pitanjima koja su u njemu tretirana.

Rad je izvorni zanstveni doprinos povijesti komuniciranja.

7. Kraljski Dalmatin (prva novina na hrvatskom jeziku) u funkciji razvoja, Zbornik radova NOVINARSTVO U FUNKCIJI RAZVOJA, Fakultet političkih znanosti, Međunarodni znanstveni skup u povodu «320.obljetnice Sveučilišta u Zagrebu«, «NOVOSTI», Vinkovci/Zagreb, 1990. (136- 145). (Međunarodno priznata publikacija);

U radu se sustavno obrađuju osnovna pitanja prvih novina na hrvatskom jeziku. Problemski se iznosi ime lista, tko je dao naziv i zašto takvo ime, što ono predstavlja? Posebno se obrađuje uloga prvog urednika «Kraljskog dalmatina». Znanstvena rasprava se provodi u ulozi Benincasi-a i njegovom odnosu prema hrvatskom jeziku. Posebno se iskazuje izraz fenomena javnog mnijenja i javnih stavova (mišljenja).

Rad predstavlja izvorni doprinos razvoju komunikologije masovnih medija.

8. Proslava 300. rođendana Ivana Gundulića u Beču 1888.g., RADOVI FILOZOFSKOG FAKULTETA, RAZDIO FILOLOŠKIH ZNANOSTI (22-23), Zadar, 1992/93.,93/94. (Pregledni rad) (A1)

U ovom radu je prvi put prikupljena arhivska građa, koja se odnosila na odjek centralne proslave Gundulićevog rođendana. Brzojava ima iz svih dijelova svijeta. Autor posebno ističe vrijednost brzojava koje su slali pojedinci i udruge, ističući, da se ponose što su Hrvati i što mogu pripadniku bilo kojega naroda reći, da su Hrvati imali svoga Gundulića prije Goethea. Svi zaključuju, da su Hrvati jedan od najstarijih i najkulturnijih naroda.

Posebnu važnost ovoga rada autor vidi i u pozivu upućenom mladeži, da se ugleda na svoje velikane, s kojima se malo tko može mjeriti u svijetu.

Rad predstavlja sintetski znanstveni doprinos tehnici prikupljanja, selekcioniranja i diseminiranja arhivske građe.

9. JORNALISM AND PUBLIC RELATIONS, u «COMMUNICATION AND MASS MEDIA», The New Croatian Public Communication System, Colection «Communicology», Alinea, Zagreb, 1992. (116-120);(Preliminary Communications) , (Međunarodno priznata publikacija);

U radu se određuju značajke odnosa novinar – čitateljstvo, odnosno novinarstvo –odnosi s javnošću. Autor ukazuje na čvrstu svezu relacije novinar – javnost.

Eksplikacijom teze «kakva je javnost takav će biti i novinar», bilo da je riječ o poslovnome ili drugom vidu informiranja, autor problemski otvara pitanje novinarstva i odnosa s javnostima. Rad je obogaćen empirijskim istraživanjem na uzorku ratnih ispitanika (za vrijeme stalnog bombardiranja grada Zadra) o ispitivanju stavova o utjecaju novinara na javnost i javnosti na novinare u ratnim prilikama.

Rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos uspostavljanju sustavne poslovne komunikologije.

10. Hrvatske zemlje (1920. i 1995.g.) i tehnološki svijet, «Društvo i tehnologija» 1997.g., Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci & Hrvatsko komunikološko društvo, Rijeka, 1997. (212-217), (Međunarodno priznata publikacija);

U ovom radu autor obrađuje probleme odnosa stranih sila u odnosu na Hrvatsku iz 1920. i 1991. – 1997.g. Naime, 1920.g. i 1991.g. dijelovi Hrvatske su bili okupirani od stranih okupatora. I u prvom i u drugom slučaju strane sile nisu Hrvatima dozvolile da sami riješe svoje probleme, već su raznim igrama, vođene svojim interesima, Hrvatima uvjetovale način rješavanja životnog pitanja – cjelovitosti i samostalnosti. Tako je, proučavajući arhivsku građu u Državnom arhivu u Zadru, autor pronašao jedan prijepis stenografskog izvješća sa sjednice Narodnog Predstavništva u Beogradu iz 1920.g. To je bila diskusija Jurja Biankinia, na osnovu kojeg autor zaključuje sličnosti oko događaja iz 1920. i 1991.g.

Rad predstavlja znanstveni doprinos u razvoju poslovne i političke komunikologije.

11. V.Kučiš, M.Plenković, J.Vidaković: «Etika istraživačkog novinarstva», u «Društvo i tehnologija 96», Project «Eliminating Caused by Accidents in Construction», Građevinski fakultet Sveučilišpta u Rijeci & Ivan Murn d.o.o., Rijeka, 1996. (176-180); (prethodno priopćenje), (Međunarodno priznata publikacija);

U radu se analizira problematika ustrojavanja novinarske deontologije i kodeksa javnog komuniciranja. Polazeći od općih etičkih načela i dostignuća nove elektroničke tehnologije, te modernih teorija o pluralističkoj demokraciji i odgovornosti novinara i drugih profesija autori razrađuju i predlažu nove smjernice za izradu profesionalnog kodeksa javnog komuniciranja koji se ne odnosi samo na novinare već na sve profesionalne javne komunikatore. Posebno se zalažu za pravo svih građana da tragaju za istinom putem javnog komuniciranja što podrazumijeva ne samo pasivno pravo (biti dobro obaviještven) nego i pravo na obaviještavanje drugih i pravo nastupanja u medijima masovnog komuniciranja. Autori zaključuju da se temeljna kodifikacija istraživačkog novinarstva mora strukturirati induktivnim sustavom komuniciranja na svim razinama komuniciranja: globalno, nacionalo, regionalno,županijsko i lokalno.

Znanstveni doprinos ovog rada je u sustavnom razvoju komunikologije poslovnog i javnog komuniciranja.

12. Turistička promocija Zadra iz 1494. godine, Novinarstvo, šport i turizam, Hrvatsko komunikološko društvo i Nonacom, Zagreb, 1997. (40-44); (prethodno priopćenje), (Međunarodno priznata publikacija);

Autor članka se bavi putopisom nastalim davne 1494.g. za vrijeme hodočašća u Jeruzalem. Putopisac je poznati milanski svećenik Pietro Casola, koji je na svom putu za Jeruzalem s ostalim hodočasnicima boravio u Zadru. Svoj boravak Casola je iskoristio za upoznavanje Zadra i njegove kulturne baštine. Djelo koje je tom prilikom napisano ocijenjeno je kao «jedno od najuspješnijih, najprivlačnijih i najzanimljivijih putopisa iz onoga vremena, koji otkriva piščev istančani i pronicljivi duh lišen predrasuda i osjetljiv na najrazličitije pojave i činjenice». Casola je bio oduševljen Zadrom, a to se vidi iz njegove konstatacije izrečene u putopisu – da tako lijepih spomenika kulturne baštine nije vidio nigdje, pa ni u Rimu.

Zbog svega iznesenog ovaj rad je izvorni doprinos boljem upoznavanju hrvatske turističke povijesti i uspostavljanju turističke komunikologije.

13. Proslov «Narodnom listu» iz 1862.godine - PROLOGUE TO «NARODNI LIST» FROM 1862., Informatologia 29/30,1996, 3-4/1997,1-4, (105-108). (A1)

U ovom radu je autor pokušao u kraćim crtama čitateljstvu približiti povijest "Narodnog lista", kao i njegovu ulogu i značaj u hrvatskoj političkoj i kulturnoj povijesti XIX. st. u Dalmaciji, pa i šire. Narodni list će braniti svaku slobodu dok se sloboda ne izrodi u svoju negaciju. Književni dodatak je bio vrlo značajna kulturna tribina, gdje su se analizirala sva književna djela. Posebno je dobro prikazan razvoj odnosa Hrvata i Srba u Dalmaciji, rađanje političkih stranaka, jezična pitanja, integracija Dalmacije sa sjevernom Hrvatskom, kao i mnoga druga pitanja Dalmacije u XIX. st.

Rad je znanstveni doprinos razvoju poltičke komunikologije na našim prostorima.

14. RESEARCH JOURNALISM IN THE PAGES OF "Zora dalmatinska " 1844. do 1849., "RESARCHING (INVESTIGATIVE) JOURNALISM, NEW MODEL OF PUBLIC COMMUNICATION, Nonacom & Croatian Journalists Associations, Dubrovnik, l994. (56–66), (Međunarodno priznata publikacija);

U radu autor analizira doprinos dr. Ante Kuzmanića razvoju hrvatskog istraživačkog novinarstva i stvaranju jedinstvenog hrvatskog komunikacijskog prostora. Jasno je izložen hrvatski nacionalni, politički i kulturni program što ga je zagovarala skupina suradnika na čelu s urednikom "Zore dalmatinske" s dr. Antom Kuzmanićem. Suprotstavljali su se ILIRIZMU, odlučno se zalažući za hrvatsko nacionalno jedinstvo, političko i teritorijalno ujedinjenje svih hrvatskih zemalja. Zora je smotra zadarskog jezikoslovnog kruga - važne sastavnice hrvatskih jezičnih pogleda u doba stvaranja hrvatskog standardnog jezika. Zora je stvarala hrvatski identitet, istraživala i brusila hrvatski jezik i uvodila čitatelje u Europu.

Rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos povijesnom razvoju komunikologije masovnih medija.

15. Mira Klarin, Josip Vidaković: Internet i međukulturalna komunikacija, INTERNET AND INTERCULTURAL COMMUNICATION, Informatologia, 34, 2001, 1-2, 1-165, (81-85); (preliminary communications) (A1)

Cilj ovoga istraživanja je bio utvrditi važnost medija u kreiranju stava prema međukulturalnoj komunikaciji kod osoba koje rade u medijskim kućama (na TV-u, radiju i tisku). Poseban naglasak je stavljen na Internet kao izvor informiranja. Na osnovi rezultata istraživanja autori zaključuju da se ispitanici najrjeđe koriste Internetom kao izvorom informiranja, dok izravan uvid najčešće koriste pri formiranju informacija. Televizija kao izvor informiranja za osobe koje rade novinarski posao – značajno je povezana s njihovim stavom prema međukulturalnoj komunikaciji. Osnovni zaključak autori izvode na temelju dobivenih rezultata – da korištenje informacija sa svih medija pozitivno utječe na stavove prema međukulturalnoj komunikaciji. Kao vrijedni rezultat istraživanja, autori naglašavaju da oni ispitanici koji imaju pozitivan stav prema Internetu kao sredstvu komunikacije imaju i pozitivan stav prema međukulturalnoj komunikaciji. Rad je doprinos znanstvenom promišljanju o međukulturalnoj komunikaciji, kao imperativu današnjeg trenutka suživota različitih naroda i kultura.

Prezentirani rad predstavlja znanstveni doprinos sustavnom utemeljenju interkulturalne komunikacije na našim znanstvenim informacijskim prostorima.

16. Povijesno – komunikološko značenje hrvatskog novinarstva (Zadar, XIX. st.)/ HISTORICAL AND COMMUNICATIONAL IMPORTANCE, Media cult.public relat. 1, 2002., 1-129, (8-19). (A1)

Rad je objavljen u znanstvenom časopisu s međunarodnom recenzijom i međunarodnom redakcijom «MEDIA, CULTURE AND PUBLIC RELATIONS».U radu se daje izvorna analiza dvadeset i pet novina koje su izlazile u Zadru u XIX. i XX. stoljeću. Autor ističe da novinstvo nije samo izraz javnog mnijenja. Ono ima još jednu mnogo aktivniju i važniju ulogu: ono sudjeluje, i ne samo to, ono radi na usmjeravanju općeg javnog mišljenja. Ono podučava svoje čitatelje – kojih i kakvih se nazora moraju ili trebaju pridržavati u pojedinim situacijama ili o pojedinim pitanjima. Novine su postale savjetnik potreban u životu svakog građanina. Iz novina čitatelji doznaju, ne samo što se zbiva u njihovoj sredini i zemlji, nego i ono što se zbiva u cijelom svijetu. Novine zadovoljavaju političke i praktične interese svakog čitatelja, podmiruju mu potrebe radoznalosti, daju hrane fantaziji. One mu pružaju političke članke, kronike, znanstvene, medicinske, privredne, kulturne, sudske, sportske, zabavne romane i feljtone, mnoštvo krupnog i sitnog materijala čiju vrijednost mi shvaćamo samo onda kada ih nemamo. Autor posebno ističe da je zadarsko hrvatsko novinstvo u XIX. stoljeću imalo još jednu izuzetno važnu ulogu, a ta je – doprinos razvoju našeg hrvatskog jezika i njegovo postupno uvođenje u javne ustanove i škole, buđenje nacionalne svijesti i očuvanju kulturnog naslijeđa, te integraciju Dalmacije s Hrvatskom.

Rad je izvorni znanstveni doprinos boljem i sustavnijem valoriziranju novinarstva u okvirima komunikologije masovnih medija.

17. Prvo sveučilište u Hrvata – Univesitas Jadertina (1396. – 1807.) i tehnološki razvoj / First Univericity in Croatia - Univesitas Jadertina (1396. – 1807.) and the tehnological development, Informatologia, 31, 1998, 1-2, 1 – 124 (15-21) (A1)

Autor u ovome radu donosi donedavno potpuno nepoznate spoznaje o prvom Generalnom studiju u Hrvata iz godine 1396. A to znači, kako autor ističe da se početak rada visokoškolskih ustanova na hrvatskom tlu pomaklo 300 godina unazad. Ističe se da je 14. lipnja 1396.g. važan povijesni datum za hrvatski narod. To je «razdjelnica» između dva povijesna razdoblja i rađanje nove stvarnosti. Akademski naslovi koji su se stjecali u Zadru, imali su istu vrijednost kao i oni u Parizu, Bologni, Padovi, Rimu itd. Sveučilišta su stoljećima bila žarišta kulture i znanosti. Krajem XIV. st. po prvi put Hrvati ne moraju odlaziti u inozemstvo na visoke škole, već tada i stranci dolaze k nama. Time se hrvatski narod svrstao u red kulturno najnaprednijih europskih naroda. Školski sustav o kojem se govori u ovome radu, koji je prihvaćao mladoga čovjeka od njegovih ranih godina i potpuno ga uvodio u svijet znanosti svojom znanstvenom metodom, te cijeloga života oblikovao njegovu svijest, pokazao se vrlo djelotvornim tako da je bi u stanju vršiti snažan intelektualan utjecaj na cijelo društvo.

Rad je izvorni znanstveni doprinos valorizaciji hrvatske komunikološke i tehnološke povijesti.

b) OCJENA SVEUKUPNE ZNANSTVENE DJELATNOSTI PRISTUPNIKA

Dr.sc. Josip Vidaković je nakon izbora u zvanje docenta publicirao 3 znanstvene knjige, 13 izvornih znanstvenih radova koji su objavljeni u časopisima citiranim u sekundarnim publikacijama (odnosno s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim i stranim časopisima), 9 znanstvenih recenziranih radova koji su objavljeni u zborniku radova s međunaarodnog znanstvenog skupa, urednik je 7 znanstvenih edicija i monografija, urednik znanstvenog časopisa «Media, Culture and Public Relations», član redakcije znanstvenog časoipsa «Informatologia», voditelj znanstveno istraživačkog projekta «Hrvatsko novinstvo u XIX i XX st u Zadru (br.0070030), te kao član znanstvenog projektnog tima je aktivno sudjelovao u 5 znanstvenih projekata. Kao priznati znanstvenik održao je 15 pozvanih predavanja te aktivnim referatima i znanstvenim raspravama sudjelovao je na 30 međunarodnih domaćih i inozemnih skupova. Član je nekoliko strukovnih društava i aktualni predsjednik podružnice Hrvatskog komunikološkog društva – Zadar. Kao član znanstvenog ili programskog odbora sudjelovao je u radu 33 znanstvena skupa kako u zemlji isto tako i u inozemstvu. Govori aktivno nekoliko stranih jezika.

Višegodišnja zanstvena djelatnost Josipa Vidakovića otkriva njegov interdisciplinarni znanstveni profil. Vrlo uspješno je uspostavio interdisciplinarnost između povijesti i komunikologije kao srodnih znanstvenih disciplina. Na taj način je povijesnu i komunikološku problematiku prilagodio i približio većem broju poklonika u znanstvenoj znatiželji.

Vidakovićeva interdisciplinarnost se najbolje ogleda u njegovim znanstvenim knjigama i člancima koji su dali široki znanstveni doprinos povijesti novinarstva i stvaranju suvremene komunikološke misli na prostorima Republike Hrvatske gdje su nastali prvi tragovi hrvatskog novinarstva (Zadar u 19. st.).

c) OCJENA NASTAVNE I STRUČNE DJELATNOSTI

Dr.sc. Josip Vidaković, kao nastavnik Filozofskog fakulteta u Zadru (Sveučilišta u Zadru), vrlo je aktivan u nastavničkom, organizacijskom, upravnom i pedagoškom radu.Trenutno obnaša funkciju voditelja dodiplomskog Studija iz kulture i turizma. Posebnu nastavničku aktivnost je pokazao na osnivanju i redefiniranju novih dodiplomskih sveučilišnih studija (Kultura i turizam) te uvođenju novih poslijediplomskih znanstvenih magistarskih i doktorskih studija iz informacijskih znanosti pri Filozofskom fakultetu u Zadru sa tri studijska usmjerenja: Novinarstvo i odnosi s javnostima; Turizam i kulturna baština; Ekologija u kulturi i turizmu. Kako se radi o studijima koji su jedinstveni na hrvatskim prostorima dr.sc. Josip Vidaković je pokazao posebne organizacijske sposobnosti u njihovom vodjenju. Dr.sc. Josip Vidaković je svojim pedagoškim radom dao svoj veliki doprinos u razvoju sveučilišne dodiplomske i poslijediplomske nastave iz znanstvenog polja informacijskih znanosti pri Filozofskom fakultetu u Zadru.

Ujedno je i koautor novih programskih komunikoloških disciplina i novih nastavnih planova i programa na dodiplomskim i poslijediplomskim usmjerenjima iz informacijskih znanosti.

Autor je udžbeničke literature i nastavne skripte «Kulturno-povijesna baština Zadarske županije» (70 str.). Mentor je brojnih diplomskih radova (50), magistarskih (3) i (5) doktorskih radnji.

Aktivan je sveučilišni nastavnik na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima. Ujedno je voditelj i direktor nekoliko seminara pri Inter University Centre Dubrovnik.

Stalni je gostujući sveučilišni profesor na Studiju medijskih komunikacija Sveučilišta u Mariboru.

Kao stručni recenzent je sudjelovao u ekspertnim vrednovanjima raznih sveučilišnih programa, sveučilišnih udžbenika i inovativnih nastavnih projekata.

Za aktivan sveučilišni nastavnički rad i uvođenje novih nastavnih predmeta i programa primio je brojna zaslužena priznanja i pohvale.

III ZAKLJUČAK, STRUČNO MIŠLJENJE I PRIJEDLOG POVJERENSTVA

a) Rekapitulacija znanstveno nastavne i stručne djelatnosti

Dr.sc. Josip Vidaković u zvanju je višeg znanstvenog savjetnika – redovitog profesora od 2002.g. Objavio je 3 znanstvene knjige, 13 znanstvenih radova objavljenih u časopisu citiranom u sekundarnim publikacijama (odnosno u s njime po vrsnoći izjednačenom domaćem ili stranom časopisu), 10 znanstvenih radova recenziranih, objavljenih u zborniku s međunarodnog znanstvenog skupa, 9 stručnih radova, urednik je 7 znanstvenih zbornika. Voditelj je znanstveno – istraživačkog projekta «Hrvatsko novinstvo u XIX. i XX. stoljeću u Zadru», šifra 0070030, član istraživač je na 5 projekata od kojih je 1 međunarodni. Održao je 15 pozvanih predavanja, sudjelovao je na 29 međunarodna znanstvena skupa i 5 domaćih znanstvenih skupova. Urednik je 2 znanstvena časopisa, član uredničkog odbora 2 znanstvena časopisa, član znanstvenog ili programskog odbora 29 znanstvenih skupova. Koautor je programa više novih predmeta na dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi, bio je mentor i članom povjerenstava za obranu diplomskih radova, magistarskih radova i doktorskih disertacija. Autor, voditelj i predavač poslijediplomskih znanstvenih magistarskih i doktorskih studija iz «Kulture i turizma». Voditelj (direktor) seminara za poslijediplomski studij «Journalism and Democracy», direktor poslijediplomskog studija «Journalism and Intercultural Communication». Osnovao je i vodi jedinstveni sveučilišni studij u Hrvatskoj «Kultura i turizam», koautor plana i programa jedinstvenih znanstvenih poslijediplomskih i doktorskog studija s tri usmjerenja. Gostujući je nastavnik na Univerzi v Mariboru gdje predaje predmet «Povijest novinstva».

Na temelju svega iznesenog, kao i na temelju cjelokupnog znanstveno-istraživačkog rada pristupnika (nakon izbora u zvanje docenta iz znanstvenog polja informacijskih znanosti je objavio 3 znanstvene knjige, 13 znanstvenih radova u časopisu citiranom u sekundarnim publikacijama, 9 znanstvenih radova recenziranih, objavljenih u zborniku s međunarodnog znanstvenog skupa, 9 stručnih radova, 15 pozvanih predavanja te sudjelovao je u radu 28 međunarodnih znanstvenih skupova), smatramo da dr.sc. Josip Vidaković udovoljava svim uvjetima propisanim Zakonom o znanstveno istraživačkoj djelatnosti («Narodne novine», br. 59/96) – pročišćeni tekst, Odlukom o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i nastavna zvanja («Narodne novine», br. 94/96) i Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena – nastavna zvanja za područje društvenih znanosti («Narodne novine», br. 38/97) jer je održao najmanje pet priopćenja na znanstvenim skupovim i najmanje tri priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima. Isto tako zadovoljava i ostale tražena uvjete, kao što su izrada nastavnog udžbenika i skripte koja se upotrebljava na dodiplomskoj i poslijedplomskoj nastavi, sadržajno i metodski je unnaprijedio nastavni proces, sudjeluje u mentorskom nadzoru kako na dodiplomskom isto tako i na poslijediplomskom studiju, voditelj je istraživačkih projekata, dodiplomskih i poslijediplomskih kolegija, polsijediplomskih tečajeva i međunarodnih znanstvenih skupova.

b) Mišljenje stručnog povjerenstva

Na temelju stručno provedene znanstvene, nastavne i stručne analize priloženih i ocjenjenih znastvenih radova i stručne djelatnosti je razvidno i nedvojbeno da prof.dr.sc. Josip Vidaković u cjelosti ispunjava sve tražene minimalne uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor iz članka 42.stavka 3.Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i članka 74.stavka 3. Zakona o visokim učilištima te ispunjava najmaanje tri propisana uvjeta Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske koja se odnose na utvrđivanje minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aaktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i nastavna zvanja za izbor redovitog profesora.

c) Prijedlog stručnog povjerenstva

Na osnovu svega što je navedeno Stručno povjerenstvo smatra da prof.dr.sc. Josip Vidaković ispunjava sve tražene uvjete iz Zakona o visokim učilištima, Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, Znanstvenog područnog vijeća MZT RH i Rektorskog zbora visokih učilišta RH, za izbor u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik i znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje informacijskih znanosti, znanstvena grana komunikologija za predmet «Poslovna komunikologija» na Filozofskom fakultetu u Zadru (Sveučilišta u Zadru).

U Zagrebu, 16. rujan 2002.g.

Stručno povjerenstvo u sastavu:

Dr.sc. Mario Plenković, redoviti profesor

Dr.sc. France Vreg, redoviti profesor

Dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić, redoviti profesor

Prilog: a) Specificirani popis znanstvenih radova

Dr.sc.Josipa Vidaković;

b) Priloženi analizirani radovi;

c) Natječajna dokumentacija;

Prof.dr.sc. Slavko Tkalac, redoviti

profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Prof.dr.sc. Aleksandar Stipčević, redoviti

profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Prof.dr.sc. Bogomir Horvat, redoviti

profesor Fakulteta za elektroniku, računarstvo i

informatiku Sveučilišta u Maribor, Slovenija

Prof.dr.sc. Mario Plenković, redoviti

profesor Grafičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Prof.dr.sc. Ante Kolega, redoviti

profesor Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, listopada 2002. godine

Na sjednici od 11. listopada 2002. godine Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu po raspisanom natječaju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 23. travnja 2002. godine, imenovalo nas je u povjerenstvo za ponovni izbor u zvanje redovitog profesora u znanstvenom području društvenih znanosti i znanstvenom polju informacijske znanosti za predmet INFORMATIKA. Na raspisani natječaj prijavio se je jedini pristupnik prof.dr.sc. Vitomir Grbavac, redoviti profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu u znanstvenom području društvenih znanosti, znanstvenom polju informacijske znanosti na predmetu Informatika.

Povjerenstvo je preuzelo zahtjev za izbor kandidata, kao i priložene natječajne materijale istog, te na osnovu njih i na osnovu osobnog poznavanja dosadašnjeg rada kandidata, podnosi

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

I Z V J E Š T A J

Stručnog povjerenstva za ponovni izbor dr.sc. Vitomira Grbavca, redovitog profesora u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor

I. BIOGRAFSKI PODACI (CURRICULUM VITAE)

Prof.dr.sc. Vitomir Grbavac rođen je 12.rujna 1954. godine u selu Veljacima, općina Ljubuški, BiH, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Poslije završene srednje škole (1972.godine) odlazi na odsluženje vojnog roka, a zatim na studije u Zagreb. Prof.dr.sc. Vitomir Grbavac sa stalnim prebivalištem je u Zagrebu, po narodnosti je Hrvat i ima Hrvatsko državljanstvo, a oženjen je s Jacintom Grbavac, mr.ph., te ima četvoro djece (tri kćeri:Ana, Iva i Glorija, i sina: Bornu).

Godine 1974. upisao je Višu školu za cestovni saobraćaj u Zagrebu, koju je diplomirao u roku, a zatim upisao Fakultet organizacije i informatike Varaždin Sveučilišta u Zagrebu, kojeg je diplomirao 1980. godine i stekao stručni naziv diplomirani ekonomist.

Magistrirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu početkom 1984. godine, te stekao akademski naziv magistra društvenih znanosti. Doktorsku disertaciju obranio je 1986. godine na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a u studenom 1986. godine bio promoviran od strane Rektorata Sveučilišta u Zagrebu u doktora društveno-humanističkih znanosti iz područja ekonomije.

Od 1980. do 1986. godine radio je u gospodarstvu na poslovima iz informacijsko-komunikacijske domene, surađujući sa znanstvenim institucijama vezano uz područje svoga djelovanja. Od 1986. do 1991. godine radio je kao docent na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, a obavljao je i funkciju Voditelja odjela za informatiku, kao pomoćnog tijela Znanstveno-nastavnog vijeća informacijskih znanosti.

Početkom 1991. godine prelazi na Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu gdje na dodiplomskom studiju uvodi i predaje kolegij Informatiku, a zatim na poslijediplomskim studijma "Mehanizacija poljoprivrede" i "Agroekonomika" uvodi i predaje kolegij Informacijsko-komunikacijski sustavi. Tijekom 1992. godine biran je u znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor za predmet Informatiku iz znanstvenog polja informacijske znanosti, područja društvenih znanosti na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Krajem 1997. godine biran je u znanstveno-nastavno zvanje redoviti professor za predmet Informatiku iz znanstvenog polja informacijske znanosti, područja društvenih znanosti na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i danas zaposlen.

Prof.dr.sc. Vitomir Grbavac član je više domaćih i međunarodnih društava i organizacija, te međunarodnih i domaćih akademija, a govori francuski i engleski jezik.

Prof.dr.sc. Vitomir Grbavac objavio je cijeli niz različitih publikacija, od kojih su: dva (2) sveučilišna udžbenika (jedan u tri dopunjena i izmjenjena izdanja ); šest skripti (nakon posljednjeg izbora); te više od stotinu znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim časopisima, od kojih je više od pedeset objavljeno nakon posljednjeg izbora, a dvadeset i četiri su citirana u međunarodnim bazama podataka kao što je Current Contents (CC) & Science Citation Index (SCI), Library and Inforamtion Science Abstract i CAB Abstract. Pored navedenog, prof.dr.sc. Vitomir Grbavac aktivno je sudjelovao na četrdeset i šest međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova, od kojih je dvadeset i šest nakon posljednjeg izbora u zvanje redoviti profesor. Vodio je znanstveni projekt kao glavni istraživač, a sudjelovao je na pet znanstvenih projekata i vodio određen broj podprojekta, sukladno tematici svojeg znanstvenog profila. Prof.dr.sc. Vitomir Grbavac dvadeset i šest puta bio je član znanstvenog ili programskog/organizacijskog odbora znanstvenog skupa, od čega, nakon posljednjeg izbora dvadeset puta, a dobitnik je i više znanstvenih nagrada/priznanja. Gostujući je nastavnik na više fakulteta u domovini i inozemstvu.

II. OPIS I OCJENA ZNANSTVENE, NASTAVNE I STRUČNE

DJELATNOSTI PRISTUPNIKA

1. ZNANSTVENA DJELATNOST PRISTUPNIKA

1.1.Izbori u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja pristupnika

Pristupnik, prof.dr.sc. Vitomir Grbavac dosada je biran u slijedeća znanstvena i znanstveno nastavna zvanja, i to:

- Godine 1986. u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika i znanstveno-nastavno zvanje docenta u polju informacijskih znanosti, po raspisanom natječaju za predmet “Osnove informatike” Fakulteta organizacije i informatike (FOI) Varaždin. Izbor je proveden na FOI Varaždin.

- Godine 1990. u znanstveno-nastavno zvanje docenta u polju informacijskih znanosti, po raspisanom natječaju za predmet “Informatika” Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Izbor je proveden na FOI Varaždin.

- Godine 1992. u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika u polju informacijskih znanosti (izbor je proveden na FOI Varaždin) i znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor u polju informacijske znanosti, po raspisanom natječaju za predmet “Informatika” Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Izbor je proveden na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

- Godine 1997. u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik i znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor u polju informacijske znanosti, po raspisanom natječaju za predmet “Informatika” Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Izbor je proveden na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

1.2. Kvalifikacijski radovi

Magistarski rad

Grbavac V. (1984): Mjesto i uloga informatike u procesu samoupravnog odlučivanja. Magistarski rad obranjen 20. siječnja 1984. godine na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Doktorska disertacija

Grbavac V. (1986), Ekonomski i pravni aspekti informatičkog impulsa znanstveno-tehnološke revolucije. Disertacija obranjena 7. srpnja 1986. godine na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

1.3.Popis znanstvenih radova objavljenih do izbora u zvanje redoviti profesor

1.3.1. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i tehnologije RH klasificirani kao A1-znanstveni radovi)

1. Grbavac V., Upravljački informacijski sustavi, Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa u organizaciji FOI, Fakultet organizacije i informatike Varaždin, Varaždin, 1988. godine, str. 63-81.

2. Grbavac V., Rotim F., Markić J., Organizacija upravljanja funkcijama informacijskih resursa, Promet br. 3/1989, Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1989. godine, str. 357-364.

3. Grbavac V., Rotim F., Metodološki pristup suvremenom konceptu razvoja informatičkog centra, Promet br. 6/1989, Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1989. godine, str. 710-716.

4. Grbavac V., Strateško planiranje informacijskih resursa, Promet br.1-2/1990, Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1990. godine, str. 5-9.

5. Grbavac V., Rotim F., Informacijsko inženjerstvo kao metodološka postavka u razvoju životnog ciklusa informacijskih sustava, Promet br.1-2/1990, Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1990. godine, str. 11-13.

6. Grbavac V., Arhitektura prostornih informacijskih sustava, Promet br. 2/1990., Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1990. godine, str. 53-59.

7. Grbavac V., Ergonomija kompjutorskog sustava, Promet br. 3/1991., Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1991. godine, str. 305-310.

8. Grbavac V., Rotim F, & Markić J., Prikaz modela informacijskih sustava za vođenje autoservisnih djelatnosti, Promet br.:6/1993., Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1993. godine, str. 69-72.

9. Grbavac V., Plenković M., Komunikacijski sustavi na prijelazu u 21. stoljeće, Informatologia 27, 1-2/1995., Hrvatsko komunikološko društvo Zagreb, Zagreb, 1995. godine, str. 1-21.

LISA: Library and Information Science Abstract

Accession Number: 39616

10. Grbavac V., Plenković M., Mjesto i uloga komunikologijskih znanosti u hrvatskoj sveučilišnoj i gospodarskoj infrastrukturi na prijelazu u 21.stoljeće, Informatologia 27, 3-4/1996., Hrvatsko komunikološko društvo Zagreb, Zagreb, 1996.godine, str. 53-69.

LISA: Library and Information Science Abstract

Accession Number: 55074

11. Grbavac V., Kučiš V., Popović G., Hrvatski mediji na prijelazu u 21. stoljeće: Koncepcijski i strateški pristup, Informatologia 28, 1-2/1996., Hrvatsko komunikološko društvo Zagreb, Zagreb, 1997. godine, str. 33-46.

LISA: Library and Information Science Abstract

Accession Number: 65922

Zaključak 1. Kandidat dr.sc. Vitomir Grbavac objavio je prije izbora u zvanje redoviti profesor 11 znanstvenih radova u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama ( A1-znanstveni radovi)

1.3.2. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima i zbornicima radova s međunarodnog skupa (temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i tehnologije RH klasificirani kao A2-znanstveni radovi)

12. Grbavac V., Prikaz tehnološkog progresa jugoslavenske privrede od 1947 do 1983. godine po Cobb-Douglasovoj funkciji - informacijski pristup, Suvremeni promet, Zagreb br.:1-2/1987, Fakultet prometnih znanosti Zagreb, Zagreb,1987. godine, str. 27-39.

13. Grbavac V., Evolucija informacijskih znanosti kao znanosti suvremenog doba, Suvremeni promet, br.: 4-5/1987, Fakultet prometnih znanosti Zagreb,, Zagreb, 1987. godine,str. 275-284.

14. Grbavac V. , Markić J., Matematičke, logičke i tehničke komponente kompjutorskih sustava, Suvremeni promet, br.: 4- 5/1988, Fakultet prometnih znanosti Zagreb, Zagreb, 1988. godine, str. 297-312.

15. Grbavac V., Revolucija u kompjuterskim jezicima, Informatika, br.: 3-4/1988, Zavod za informatičku djelatnost RH (ZID), Zagreb, 1988. godine, str. 12-18.

16. Grbavac V., Neka razmišljanja vezana uz projektiranje i izgradnju pravnog sustava, Naša zakonitost br.: 1/1988, Republički zavod za javnu upravu RH, Zagreb, 1988. godine, str. 26-43.

17. Grbavac V., Rotim F., Elementi primjene informatike u prometu, Suvremeni promet, br. 1/1989, Fakultet prometnih znanosti Zagreb, Zagreb, 1989. godine, str. 275-284.

18. Rotim F., Grbavac V., Znanstveno istraživački rad u prometu, Željeznice, br.: 6/91, Savezna direkcija za željeznice, Beograd, 1991. godine, str. 686-695.

19. Grbavac V., Rotim F., Geografski informacijski sustav kao polazna osnova pri izradbi prostornih informacijskih sustava - Trendovi i komentari, Ceste i mostovi br. 11-12., str. 343-351, Zagreb 1992.

20. Grbavac V., Rotim F., Evolucija mobilnih informacijsko-komunikacijskih tehnologija, 2.Međunarodni simpozij ISEP '93, Elektrotehniška zveza Slovenije, Zbornik radova, Ljubljana ,1993, godine str. 177-189.

21. Grbavac V., et. al., Soil monitoring, FAO, Budapest, Hungaria, 1993. godine, pp. 65-76,

22. Grbavac V., Rotim F., Utjecaj moderne telekomunikacijske tehnologije na tradicionalne sfere prometa, 3. Meðunarodni simpozij ISEP '94, Elektrotehniška zveza Slovenije, Zbornik radova, Ljubljana, 1994. godine, str. 269-274.

23. Grbavac V., Rotim F., Mjesto i uloga informatike u transformaciji edukacijskih procesa na prijelazu u novi milenij, Suvremeni promet br.1-2/1994, HZDP, Zagreb, 1994. godine, str. 63-67.

24. Grbavac V., Rotim F., Organizacija suvremenog modela informatičkog centra, Suvremeni promet br.4/1994, HZDP, Zagreb, 1994. godine, str. 129-134.

25. Grbavac V, Rotim F, Antoliš K., The Computers Communication by Wireless Tehniques Transmission, 4. International Symposium "ISEP 95", Zbornik referatov, Ljubljana, Slovenija,1995, pp. 37-46.

26. Grbavac V., J. Juračak, Važnost informacijsko-komunikacijskih sustava u daljnjem razvoju agrokompleksa, Međunarodni znanstveni simpozij - Kvalitetnim kultivarom i sjemenom u Europu Opatija '95., Sjemenarstvo 4-5/95, HAD, Zagreb, 1995.godine, str. 283-299.

CAB 03256885 Accession Number: 961806960.

27. Grbavac V., Značaj novih tehnologija za razvoj gospodarskih sustava, 23. Međunarodni simpozij - Poljoprivredna smotra, Zbornik radova, Agronomski fakultet u Zagrebu, Opatija 1995. godine, str. 33-39.

28. Grbavac V., Plenkovć M., Društvena i tehnološka gibanja na prijelazu u novi milenij, 2. Međunarodni znanstveni skup - Društvo i tehnologija '95, Zbornik radova, Građevinski fakultet u Rijeci, Rijeka 1995. godine, str. 31-43,

29. Grbavac V, Plenković M, Antoliš K., Uloga komunikologijskih znanosti u daljnjoj profesionalizaciji športskog i turističkog novinarstva, 7. Međunarodni znanstveni simpozij "Novinarstvo, šport i turizam '95", Zbornik radova, str. 1-9, BOL na Braču, NONACOM: Hrvatsko komunikološko društvo, Zagreb, 1995. godine, str. 232-238.

30. Grbavac V., Širić I., Struktura modela informacijskog sustava zaštite bilja u području agrokompleksa, Meðunarodni znanstveni simpozij "Kvalitetnim kultivarom i sjemenom u Europu II", Opatija 30.1-2.02. 1996, Opatija, Sjemenarstvo br.: 1-2/96, HAD, Zagreb, 1996. godine, str. 67-72.

31. Grbavac V., The info Systems in area of Agrocomplex, Međunarodni znanstveni skup “Poljoprivredna smotra” Poreč ’96., Agronomski glasnik Vol. 58(2/4)/1996, HAD, Zagreb, 1996. godine, pp. 241-270.

CAB 03494890 Accession Number: 981802244.

32. Grbavac V., Karoglan P., Info sustavi u području agrokompleksa, I. Međunarodni znanstveni simpozij "Komunikacijski sustavi '96.", Zagreb, 24.05.1996., Sjemenarstvo br.: 3-4/96, Zagreb, 1996.

CAB 03342059 Accession Number: 9971801993.

33. Grbavac V., Dražić M., Model informacijske baze Agronomskog fakulteta na VVV komunikacijskom sustavu,1. Međunarodni znanstveni simpozij "Komunikacijski sustavi '96.", Zagreb, 24.05.1996., Sjemenarstvo, br.: 3-4/96, HAD, Zagreb, 1996. godine, str. 247-252.

CAB 03342060 Accession Number: 971801994.

34. Grbavac V., Rotim F., Plenković M., Communication Systems in the Process of Information Society Development, I. Međunarodni znanstveni simpozij "Komunikacijski sustavi '96.", Zagreb, 24.05.1996., Suvremeni promet, Special Issue, HZDP, Zagreb, 1996. godine, pp. 5-10.

35. Grbavac V., Rotim F., Rotim D., Važnost info-komponente u stretegiji razvoja hrvatskog prometa na prijelazu u 21. stoljeće, 4. Međunarodni znanstveno-stručni simpozij "Prilozi strategiji razvoja prometa Hrvatske", Opatija, 10-12.04. 1996., Suvremeni promet br.1-2/1996, HZDP, , Zagreb, 1996. godine, str.169-182.

36. Plenković M., Grbavac V., The Conception of Structure of Global Communication System: Model for Croatian, International Sympozium “Information Systens May 26, 1996. Arkansas, ICA, (http://www.public.edu/~corman/infosys), Austin, Texas, USA, 1996.

37. Grbavac V., Rotim F., Antoliš K., Ekspertni sustavi u funkciji razvoja prometa, Međunarodni simpozij ISEP '96., Zbornik radova, Ljubljana, Slovenija, 1996.

38. Grbavac V., Košutić S., Utjecaj informacijskog inženjerstva na oblikovanje agromehanizacijskog informacijskog sustava, 22. Meðunarodni simpozij - Poljoprivredna smotra, Zbornik radova, Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Opatija 1994. godine, str. 57-69,.

39. Grbavac V., Novi sustavi javnog komuniciranja u području agrokompleksa, 24. Međunarodni simpozij - Poljoprivredna smotra", Opatija 6-9.02.1996., Zbornik radova, HAD, Opatija, 1996. godine, str. 23-34,

40. Grbavac V., Plenković M., Issues computer in education process: Croatian Experiences, 3. Međunarodni znanstveni simpozij "Društvo i tehnologija '96", Selce, 28-30.06.1996., Zbornik radova, Građevinski fakultet u Rijeci, Rijeka, 1996. godinem, str. 119-122.

41. Grbavac V., Information as a strategic element on the development of Croatian agrobusinesses, Sjemenarstvo, Vol. 13. br.: 5-6/96, HAD, Zagreb, 1996. godine, pp. 381-385.

CAB 03464274 Accession Number: 971811068.

Zaključak 2. Kandidat dr.sc. Vitomir Grbavac objavio je prije izbora u zvanje redoviti profesor 30 znanstvenih radova u časopisima i zbornicima s međunarodnog znanstvenog skupa (A2-znanstveni radovi).

Zaključak 3. Temeljem zaključaka (Zaključak1 i Zaključak2) konstatiramo da je kandidat prije izbora u zvanje redoviti profesor objavio 41 znanstveni rad (11 znanstvenih radova iz grupe A1-znanstveni radova i 30 znanstvenih radova iz grupe A2-znanstveni radovi.

1.4.Popis znanstvenih radova objavljenih nakon izbora u zvanje redoviti profesor

1.4.1. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i tehnologije RH klasificirani kao A1-znanstveni radovi)

Grbavac V., Plenković M., Rotim F., Strategijsko oblikovanje integriteta info sustava, Međunarodni znanstveni skup «Komunikacijski sustavi '97», Informatologia 28, 1996, HKD, Zagreb, 1997. godine, str. 19-32.

LISA: Library and Information Science Abstract

Accession Number: 65921.

Antoliš K., Grbavac V., Plenković M., Modular Philosophy of Expert System Implementation, Informatologia 29/30, 1997, HKD, Zagreb, 1998. godine, pp. 89-97.

LISA: Library and Information Science Abstract

Accession Number: 94522

Grbavac V., Plenković M., Antoliš K., The Concept of Info Function Model in Complex Organisational Systems, Informatologia 29/30, 1997, HKD, Zagreb, 1998. godine, pp.115-123.

LISA: Library and Information Science Abstract

Accession Number: 94526

Antoliš K., Grbavac V., Plenković M., Transitional Dynamics Implication in Methodology of Integral Information Systems Design, Informatologia 29/30, 1997, HKD, Zagreb, 1998. godine, pp.141-147.

LISA: Library and Information Science Abstract

Accession Number: 94530.

Grbavac V., Plenković M., Nikolić B., Razvoj elektroničkih komunikacija i publikacija na Internetu, Informatologia 29/30, 1997, HKD, Zagreb, 1998. godine, str. 149-153.

LISA: Library and Information Science Abstract

Accession Number: 94531.

Grbavac V., Arapović M., Pavlović I., Važnost info komponente u strategiji razvitka hrvatskog poljodjelskog sustava FBiH/BiH na pragu 21. stoljeća, Znanstveni glasnik broj 5-6/1998, Sveučilište u Mostaru, Mostar, FBiH/BIH, 1998. godine, str. 39-56.
Antoliš K., Grbavac V., Rotim D., Concept of Strategic and Information Methodologiacal Approach to the Information System Design, Modern Traffic, Vol.18 Special Issue, University of Mostar, Mostar, FBiH/BiH, 1998. godine, pp.43-49.
Grbavac V., Antoliš K., Jurić R., High Quality Methodology of Planning and Controlling the Expert Systems Development, 3. Međunarodni znanstveni simpozij “Komunikacijski sustavi ‘98”, Modern Traffic, Vol.18 Special Issue, University of Mostar, Mostar, FBiH/BiH, 1998. godine, pp.50-57.
Grbavac V., Kolega A., Kolak I., Info osnova hrvatskog poljodjelskog sustava na pragu 21. stoljeća, Poljoprivredna znanstvena smotra, Volumen 64, br. 2/1999, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1999. godine, str. 151-159.

CAB 03862994 Accession Number: 20001806027.

Grbavac V., Antoliš K., Pavlović I., Globalni dosezi razvitka Internata: mogućnosti, ograničenja i rješenja, Mostariensia broj: 11-12/1999/2000, Sveučilište u Mostaru, Mostar, FBiH/BiH, 1999/2000. godine, str. 183-200.
Grbavac V., Antoliš K., Strategija novog svjetskog poretka u globalnim komunikacijama, Društvena istraživanja broj 6/2000, Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”, Zagreb, 2000. godine, str. 995-1017.

Current Contents/ Social & Behavioral Sciences-CC and Science Citation Index -SCI

Accession Number: 394EQ-0011

Grbavac V., Mateljan V., Pavlović I., Global Strategy Approach Aspect of Reinstating Croatia’s Information Sovereognty, Mostariensia broj: 13-14/2000/2001, Sveučilište u Mostaru, Mostar, FBiH/BiH, 2000/2001. godine, pp. 7-22.
Grbavac V., Rotim D., Petrinović T., Information Aspects of a Strategic Approach to Building Intelligent Transport Systems, Modern Traffic, Vol.20 Special Issue, University of Mostar, Mostar, FBiH/BiH, 2000. godine, pp.86-105.
Grbavac V., Rotim F., Petrinović T., Korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije u Finskoj, Informatologia 33, 2000, Međunarodni znanstveni skup “Društvo i tehnologija 2000” Opatija, HKD, Zagreb, 2000. godine, str. 143-152.
Grbavac V., Mateljan V., Contributions to the Strategy of Information Society Development in the Republic of Croatia, Proceedings IIS 2001, Faculty Organization and Informatics Varaždin University of Zagreb, Varaždin, 2001. godine, pp.23-34.
Grbavac V., Dragičevi D., Zbilja i vizija informacijske tehnološke revolucije, Informatologia/ Media Culture and Public Relations 1/2002, Međunarodni znanstveni skup Rogaška Slatina 2000, SLO, Croatian Comunnication Association (CCA)-HKD, Zagreb, 2002. godine, str. 50-63.
Grbavac V., Antoliš K., Virtualna globalizacija i postmodernističko društvo, Informatologia 35, 1-2002, Međunarodni znanstveni skup Rogaška Slatina 2001, SLO, HKD, Zagreb, 2002, godine, str.33-40.
Grbavac V., Šimunović D., Mjesto i uloga elektroničkog poslovanja u izgradnji hrvatske poljodjelske sutrašnjice, Međunarodni Znanstveni skup “Prilagodba Europskoj zajednici, hrvatske poljoprivrede, šumarstva i ribarstva” 5-8. lipnja 2002. Zadra, Znanstveno Vijeće za poljoprivredu i šumarstvo HAZU, Poljoprivredna znanstvena smotra, broj 2/2002, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2002. godine, str.69-79.
Antoliš K., Grbavac V., Rotim F., Key Trends of Security Factors in Information Era, Modern Traffic Vol. 21 Special Issue, University of Mostar, International conference on Faculty of Economy University of Mostar, 26-27 travnja 2002, Mostar, FBiH/BiH, 2002., godine, pp.60-95.

Zaključak 4. Kandidat prof.dr.sc. Vitomir Grbavac objavio je nakon izbora u zvanje redoviti profesor 19 znanstvenih radova u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama ( A1-znanstveni radovi)

1.4.2.Znanstveni radovi objavljeni u časopisima i zbornicima radova s međunarodnog skupa¸

(temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i tehnologije RH klasificirani kao

A2- znanstveni radovi)

Grbavac V., Informatizacija kao streteški element razvoja hrvatskih agropoduzeća, Zbornik radova sa 25. Međunarodnog znanstvenog simpozija iz područja mehanizacije poljoprivrede, Opatija 4-7. veljače/1997, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Opatija, 1997. godine, str. 15-19.

CAB 03358878 Accession Number: 972400669.

Antoliš K., Grbavac V., Rotim F., Metodologija planiranja i upravljanja razvojem ekspertnih sustava, Proceedings of the 1^st International Conference Business System Management 26-27^th September 1997 Mostar, University of Mostar. Mostar-Vienna, 1997. godina, str. 1-9.
Plenković M., Grbavac V., Kučiš V., Grafički dizajn u svjetlu vizuelnih komunikacija, Međunarodni znanstveni skup “Društvo i tehnologija ’97.” Opatija, Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1997. godine, str.114-121.
Grbavac V., Analiza info funkcije složenih agroorganizacijskih sustava, Sjemenarstvo god. 14 br. 1-2/1997, HAD, Zagreb, 1997. godine, str. 5-13.

CAB 03530849 Accession Number: 981803967.

Grbavac V., Vrednovanje info funkcije složenih agroorganizacijskih sustava, Sjemenarstvo god. 14 br. 1-2/1997, HAD, Zagreb, 1997. godine, str. 31-39.

CAB 03530850 Accession Number: 981803968.

Grbavac V., Rotim D., Sigurnosni elementi info sustava, 5. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Organizacija i sigurnost prometa” 17-18. travnja 1997. Opatija, Suvremeni promet Vol. 17 Broj 1-2/1997, HZDP, Zagreb, 1997. godine, str. 145-153.
Markić B., Pavlović I., Grbavac V., Objektna paradigma versus korisnička sučelja baza podataka, Suvremeni promet Vol. 17 Broj 5/1997, HZDP, Zagreb, 1997. godine, str. 423-427.
Grbavac V., Vranić F., Rotim D., Komunikacijski sustavi u funkciji upravljanja poduzećem, II. Međunarodni znanstveni simpozij "Komunikacijski sustavi '97.", Suvremeni promet, br. 5/1997, HZDP, Zagreb, 1997. godine, str.428-433.
Grbavac V., Kolak I., Širić I., The concept of a model of the information function in complex agro organizational systems, Sjemenarstvo Vol. 14 (5/6), HAD, Zagreb, 1997. godina, pp. 317-340.

CAB 03566849 Accession Number: 981806815.

Grbavac V., Kolega A., Kolak I., Information base of the Croatian agricultural system at the start of the 21^st century, 14. Međunarodno savjetovanje tehnologa sušenja i skladištenja Stubičke Toplice 21-23. siječnja 1998, Sjemenarstvo Vol. 15 (5), HAD, Zagreb, 1998. godine, pp. 293-307.

CAB 03713795 Accession Number: 991802862.

Antoliš K., Rotim F., Grbavac V., Dizajn na biočip i objekten pristap vo impelementacijata na nevralnite mreže, Proceedings, Transport and Communications at the Beginning of the 21^st Century 23-25.09.1999, Ministry of Transport and Communications of the Republic of Macedonia, Ohrid, Macedonia, 1999. pp. 249-258.
Grladinović T., Plenković M., Grbavac V., The development of management/information system in small wood processing companies, Sjemenarstvo god. 15 br. 1-2/1998, HAD, Zagreb, 1998. godine, str. 33-42.

CAB 03621835 Accession Number: 980614048.

Antoliš K., Grbavac V., Rotim F., Razvitak infosustava i umjetne inteligencije u prometnoj medicini, 6. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Tehnika i logistika prometa” 27-28. travnja 1998. Opatija, Suvremeni promet Vol. 18 Broj 1-2/1998, HZDP, Zagreb, 1998. godine, str. 43-49.
Antoliš K., Grbavac V., Objektni pristup modeliranju razvoja i održavanja sigurnosnog kriptografskog modela, Sjemenarstvo god. 16 br. 5/1999, HAD, Zagreb, 1999. godine, str. 415-424.
Antoliš K., Grbavac V., Objektni pristup modeliranju analize sigurnosti kriptografskog modela, Sjemenarstvo god. 16 br. 6/1999, HAD, Zagreb, 1999. godine, str. 631-641.
Grbavac V., Antoliš K., Kolak I., Utjecaj Interneta na razvitak poljodjelskih sustava: Primjer Finske, Agronomski glasnik 3-4/1999, HAD, Zagreb, 1999. godine, str. 91-108.

CAB 03876067 Accession Number: 20001808107.

Antoliš K., Rotim F., Grbavac V., Implikacija specifičnosti bežičnog prijenosa podataka na način modulacije, 8. Međunarodni znanstvenostručni simpozij “Elektronika u prometu” ISEP ’99. 7-8. 10. 1999. godine, Fakultet za elektrotehniko Univerze v Ljubljani, Ljubljana, SLO,1999. godine, str. 121-138.
Antoliš K., Grbavac V., Markić B., Determiniranost informacijskog razvitka novim računalnim konceptom šeste generacije, 2. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet na prijelazu u 21. stoljeće” 15-16. travnja 1999. Opatija, Suvremeni promet Vol. 19 Broj 3-4/1999, HZDP, Zagreb, 1999. godine, str. 412-420.
Antoliš K., Grbavac V., Rotim D., Implikacija zrnaste osnovne strukture neuralnih mreža na matematičke module učenja, Suvremeni promet Vol. 19 Broj 5-6/1999, HZDP, Zagreb, 1999. godine, str. 502-512.
Grbavac V., Antoliš K., Plenković M., Sustavi koji oponašaju funkcije ponašanja mozga, Suvremeni promet Vol. 19 Broj 5-6/1999, HZDP, Zagreb, 1999. godine, str. 513-519.
Antoliš K., Grbavac V., Rotim F., Objektni pristup projektiranju sustava za vođenje, nadzor i upravljanje prometom, Suvremeni promet Vol. 19 Broj 5-6/1999, HZDP, Zagreb, 1999. godine, str. 520-532.
Antoliš K., Grbavac V., Information Security and National Strategy, Proceedings, Transport and Communications 2000. from 28-30.09.2000, Ministry of Transport and Communications of the Republic of Macedonia, Ohrid, Macedonia, 2000. pp. 395-401.
Grbavac V., Rotim F., Uloga Europske unije u razvitku informacijskog društva, 8. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i održivi razvitak” 27-28. travnja 2000, Opatija, Suvremeni promet Vol. 20 Broj 1-2/2000, HZDP, Zagreb, 2000. godine, str. 139-144.
Grbavac V., Antoliš K., Rotim D., Objektni pristup modeliranju dizajna sigurnosnog kriptografskog modela, 8. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i održivi razvitak” 27-28. travnja 2000, Opatija, Suvremeni promet Vol. 20 Broj 3-4/2000, HZDP, Zagreb, 2000. godine, str. 297-304.
Grbavac V., Antoliš K., New Approach to the Information Security, Sjemenarstvo god. 17 br. 3-4/2000, HAD, Zagreb, 2000. godine, str. 151-163.
Marić Đ., Grbavac V., Mjesto i uloga W3 komunikacijskog sustava u razvitku poljodjelskog menadžmenta, 16. Međunarodno savjetovanje tehnologa sušenja i skladištenja od 18 do 21. siječnja 2000. Stubičke Toplice, Zbornik radova, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Stubičke Toplice, 2000. godine, str. 159-167.

CAB 04065256 Accession Number: 20013063380.

Grbavac V., Šimunović D., Ivanković M., Strategijske odrednice politike Europske unije u domeni informatizacije poljodjelstva, Sjemenarstvo god. 18 br. 1-2/2001, HAD, Zagreb, 2001. godine, str. 69-86.

CAB 04159856 Accession Number: 20013143712.

Grbavac V., Rotim F., Perše S., Coutenporay forms of digitalization of Graphic contents, Proceedings of the 2^st International Conference Business System Management 31^st May-2 nd June 2001 Mostar, University of Mostar. Mostar-Vienna, FBiH/BiH, 2001. godina, str. 85-89.
Grbavac V., Rotim D., Dragičević D., Pojava informacijske ekonomije kao svjetskog procesa, 9. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i turizam” 26-27. travnja 2001, Opatija, Suvremeni promet Vol. 21 Broj 3-4/2001, HZDP, Zagreb, 2001. godine, str. 265-288.
Grbavac V., Dragičević D., Rotim D., Retrospektiva i perspektiva informacijsko-tehnološkog razvitka, 9. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i turizam” 26-27. travnja 2001, Opatija, Suvremeni promet Vol. 21 Broj 5/2001, HZDP, Zagreb, 2001. godine, str. 363-379.
Pliestić S., Grbavac V., Žakula M., Metodološki pristup razvoju programskih sustava u procesima čuvanja poljoprivrednih proizvoda, Sjemenarstvo god. 18 br. 3-4/2001, HAD, Zagreb, 2001. godine, str. 179-187.
Grbavac V., Šimunić D., Strategijski pristup oblikovanju informacijskog sustava uređenja tla i voda, Sjemenarstvo Vol.. 18 br. 5-6/2001, HAD, Zagreb, 2001. godine, str.345-358.
Antoliš K, Grbavac V., Virtualna stvarnost i ekološka dimenzija prometa informacijskim mrežama, 10. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i okoliš” 18-19. travnja 2002, Opatija, Suvremeni promet Vol. 22 Broj 1-2/2002, HZDP, Zagreb, 2002. godine, str. 126-130.
Antoliš K., Grbavac V., Utjecaj informacija na stupanj organiziranosti C⁴IRS sustava, Zbornik radova, Međunarodni znanstveni skup “Društvo i tehnologija 2002” Opatija, HKD&Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2002. godine, str.132-136.
Plenković J., Grbavac V., Ekologija i turizam, 10. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i okoliš” 18-19. travnja 2002, Opatija, Suvremeni promet Vol. 22 Broj 3-4/2002, HZDP, Zagreb, 2002. godine, str. (in press).

Zaključak 5. Kandidat prof.dr.sc. Vitomir Grbavac objavio je nakon izbora u zvanje redoviti profesor 35 znanstvenih radova u časopisima i zbornicima s međunarodnog znanstvenog skupa (A2-znanstveni radovi)

Zaključak 6. Temeljem zaključaka (Zaključak4 i Zaključak5) konstatiramo da je kandidat dr.sc. Vitomir Grbavac nakon izbora u zvanje redoviti profesor objavio 54 znanstvena rada. i to: 19 znanstvenih radova iz grupe A1-znanstveni radova i 35 znanstvenih radova iz grupe A2-znanstveni radovi.

1.5. Prikaz i ocjena radova na osnovu kojih kandidat ispunjava uvjete

za ponovni izbor u zvanje redoviti profesor

1.5.1. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i tehnologije RH klasificirani kao A1-znanstveni radovi)

Grbavac V., Plenković M., Rotim F., Strategijsko oblikovanje integriteta info sustava, Međunarodni znanstveni skup «Komunikacijski sustavi '97», Informatologia 28, 1996, HKD, Zagreb, 1997. godine, str. 19-32.

LISA: Library and Information Science Abstract

Accession Number: 65921.

U radu se istražuje i opisuje integritet info sustava kroz aspekte kontrole, sigurnosti, tajnosti i regeneracije sadržaja sustava. Također se opisuje uloga sudionika integriteta info sustava, kao i metode koje služe za određivanje integriteta info sustava. U radu je korištena metoda rizika za određivanje integriteta info sustava, koja se bazira na matrici rizika na način da svakom informacijskom segmentu ( slogu, datoteci...) pridružuje numeričku ocjenu koja označava stupanj potrebe za zaštitom od objavljivanja, promjene i oštećenja/uništenja info sadržaja. Istraživanja u radu obuhvatila su i zaštitu integriteta info sustav kroz: fizičku zaštitu, sustavnu zaštitu, zaštitu info obrada i zaštitu telekomunikacija. Zapravo, cjelokupni sustav strategijskog oblikovanja integriteta info sustava obrađen je s aspekta njegove možebitne ranjivosti uz razumjevanje potrebe vezane za zaštitu istog.

Smatramo da ovaj rad predstavlja znanstveni rada u kategoriji izlaganje na znanstvenom skupu i da kao takav daje vrjedan znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti iz domene strategijskog oblikovanja integriteta info sustava.

Antoliš K., Grbavac V., Plenković M., Modular Philosophy of Expert System Implementation, Informatologia 29/30, 1997, HKD, Zagreb, 1998. godine, pp. 89-97.

LISA: Library and Information Science Abstract

Accession Number: 94522

U radu se temeljem izučavanja strukturnih organizacijskih formi izgrađuje konstrukcijski formalni model strukturne filozofije funkcioniranja ekspertnog sustava višedimenzionalne građe. Radom su razmatrani posebice načini prosudbe kakvoće, te učinkovitost ekspertnih sustava. Uvažavajući temeljne značajke strukture ekspertnog sustava oblikovan je i metodologijski implementacijski pristup koji osigurava uspješnost, no svakako uz dužno uvažavanje temeljnih postavki. Te postavke očituju se posebice kroz koncipiranje načina predstavljanja znanja u ekspertnom sustavu, te načina realizacije modularne integracije podstrukturnih elemenata u funkciji postizanja cilja. Uočavajući dosada postignuto, te ekstrapolirajući postojeću situaciju, radom se predlažu i trendovi daljnjeg razvoja uporabe ekspertnih sustava, te se čini pokušaj akcentiranja problema koje je moguće prevenirati predloženim metodologijskim pristupom, te sustavnom i ciljom vođenom izobrazbom budućih stručnjaka za razvoj i implementaciju ekspertnih sustava.

Smatramo da ovaj rad prestavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijeske znanosti s aspekta izgradnje finalne metodologije strukturne implementacijom modularne filozofije ekspertnih sustava.

Grbavac V., Plenković M., Antoliš K., The Concept of Info Function Model in Complex Organisational Systems, Informatologia 29/30, 1997, HKD, Zagreb, 1998. godine, pp.115-123.

LISA: Library and Information Science Abstract

Accession Number: 94526

U radu se raščlanjuje koncepcija modela info funkcije s aspekta njene primjene u okviru jednog složenog organizacijskog sustava. Rad također uspješno realizira zadaću definiranja funkcijske sveze različitih organizacijskih info oblika kroz homogenost info funkcije unutar složenog organizacijskog sustava, kao i sveze te funkcije sa drugim organizacijskim funkcijama. Stoga, želimo li u daljnjem razvoju hrvatskog gospodarstva implementirati info funkciju, tada rad predstavlja koncepcijski okvir suvremenih info tehnoloških riješenja. Nadalje u radu se na hipotetičan način iznosi i raščlanjuje kompleksan model info funkcije unutar jednog složenog organizacijskog sustava.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta osmišljavanja modela info funkcije u složenim organizacijskim sustavima.

Antoliš K., Grbavac V., Plenković M., Transitional Dynamics Implication in Methodology of Integral Information Systems Design, Informatologia 29/30, 1997, HKD, Zagreb, 1998. godine, pp.141-147.

LISA: Library and Information Science Abstract

Accession Number: 94530.

Osnovna razmatranja ovog rada u svezi su s proučavanjem korelacijske ovisnosti između tranzicijske transformacije organizacijskih i inih strukturnih formi gospodarstva zemalja srednje i istočne Europe, te metodologije projektiranja i razvoja integralnih informacijskih sustva. Tranzicija gospodarstva i njezina dinamika bitni su čimbenici koji impliciraju transformaciju informacijske funkcije, što ima za posljedicu osmišljavanje novog učinkovitog metodologijskog pristupa projektiranja integralnih informacijskih sustava. Radom koncipirani čimbenici učinkovitosti razvoja integralnih informacijskih sustava i njihovo implementiranje u metodologijske koncepte preduvjet su brze i učinkovite interpolacije gospodarstvene funkcije informacijskom funkcijom. Sa stajališta takovih zadaća radom se inaugurira metodologija dijagnosticiranja info stanja sustava kojeg želimo informatizirati, te se temeljem toga vrši klasifikacija info stanja u cilju definiranja optimalnih projektnih koncepcija.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta implikacije tranzicijske dinamike na metodologiju oblikovanja integralnih informacijskih sustava.

Grbavac V., Plenković M., Nikolić B., Razvoj elektroničkih komunikacija i publikacija na Internetu, Informatologia 29/30, 1997, HKD, Zagreb, 1998. godine, str. 149-153.

LISA: Library and Information Science Abstract

Accession Number: 94531.

U radu se razmatraju glavne odrednice koje su oblikovale kako ideju, tako i tehnička sredstva komuniciranja i publiciranja različitih sadržaja putem Interneta. U tom kontekstu prikazana je putem prikladnih metodologija evolucija info resursa na Internet komunikacijskom prostoru, uz eksplikaciju evolucije na hrvatskim prostorima kroz CARNet sustav. No, u radu je također ukazano na prekretnicu koja je u razvoju mrežnog komuniciranja i publiciranja nastala zahvaljujući pojavi integriranih mrežnih informacijskih servisa, a posebice World Wide Weba, servisa zasnovanog na primjeni hiperteksta, a data su i praksološka istraživanja tih primjena u Hrvatskoj. Temeljem tih istraženih gibanja i tendencija, u radu je iskazana i procjena da će spomenuti trend integracije u budućnosti biti dominatno obilježje razvoja mrežnog komuniciranja i publiciranja, pa se stoga, kako se ističe u radu, tim komunikacijskim i publikacijskim procesima mora dati posebna pozornost u budućem razvoju hrvatskog gospodarskog i društvenog bitka.

Smatramo da je ovaj rad izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti s aspekta razvoja elektroničkih komunikacija i publikacija na Internetu.

Grbavac V., Arapović M., Pavlović I., Važnost info komponente u strategiji razvitka hrvatskog poljodjelskog sustava F BiH/BiH na pragu 21. stoljeća, Znanstveni glasnik broj 5-6/1998, Sveučilište u Mostaru, Mostar, FBiH/BIH, 1998. godine, str. 39-56.

U radu se istražuje važnost info komponente sa aspekta koncepcije izgradnje iste u hrvatskom poljodjelskom sustavu FBiH/BiH, po uzoru na info komponente suvremenih poljodjelskih sustava. Na sustavan način u radu se istražuje kako položaj info komponente, tako i važnost njezinog istraživačkog pristupa u hrvatskom poljodjelskog sustava FBiH/BiH. Na temelju predloženih metodologija i plana istraživanja, u radu se predlaže i alokacija istraživanja (institucije), te daju očekivani rezultati istraživanja, koji će se u svojoj konačnici manifestirati kroz obrazovne procese, procese povezivanja sa tangiranim relevantnim okruženjem. U radu se također predlaže implementacija Sveučilišnog računskog centra Sveučilišta u Mostaru, kao glavnog informacijskog i komunikacijskog čvora na hrvatskim prostorima FBiH/BiH.

Smatramo da je ovaj rad izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti s aspekta izgradnje info komponente suvremenih poljodjelskih sustava.

Antoliš K., Grbavac V., Rotim D., Concept of Strategic and Information Methodologiacal Approach to the Information System Design, Modern Traffic, Vol.18 Special Issue, Universiti of Mostar, Mostar, FBiH/BiH, 1998. godine, pp.43-49.

U radu su istraživanja usmjerena na pristup izgradnji integralnih informacijskih sustava, i to sa stajališta: koncepcije, strategije i informacijske metodologije. U radu se modelira kocept i temeljem njega bitna obilježja strategije razvitka informacijske metodologije primjerene tranzicijskom razdoblju razvitka gospodarstva. Rad upućuje na nove komponente integralnosti sustava utemeljujući ih na raščlambi cjelovitosti, i to okomite i vodoravne što daje posve novu karakteristiku koncepcijsko-strategijskom i informacijsko-metodolgijskom pristupu (KSIM) i čini ga u danim uvjetima učinkovitijim od drugih, danas primjenjivanih, tradicijskih informacijsko-metodologijskih pristupa u našoj tranzicijski determiniranoj gospodarstvenoj okolini. U radu se sa stajališta KSIM pristupa usporednom raščlambom, razmatra koreliranje informacijske funkcije sa stajališta odnosa podatkovnih i informacijskih resursa. U svojoj konačnici, u radu se isnose i nove mogućnosti stvorene uvođenjem klasifikacije u prototipiranju pri implementaciji KSIM pristupa.

Smatramo da ovaj znanstveni rad spada u kategoriju prethodnog priopćenja i da kao takav predstavlja značajan znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti s aspekta koncepcijsko-strategijskog i informacijsko-metodologijskog pristupa izgradnji informacijskih sustava.

Grbavac V., Antoliš K., Jurić R., High Quality Methodology of Planning and Controlling the Expert Systems Development, 3. Međunarodni znanstveni simpozij “Komunikacijski sustavi ‘98”, Modern Traffic, Vol.18 Special Issue, Universiti of Mostar, Mostar, FBiH/BiH, 1998. godine, pp.50-57.

Temeljna je odrednica ovog rada da teorijski utemeljenim pristupom i strukovno verificiranim putem niza konkretnih projekata osigura uporabnu i visokokvalitativnu metodologiju planiranja i upravljanja razvojem ekspertnih sustava. Zapravo, cilj predložene metodologije je parametriziranje potrebitog viševarijabilnog ulaza u funkciju optimiziranja očekivanih rezultata, bilo da je riječ o cilju parcijalne naravi ili da je riječ o cjelovitom rješenju ekspertnog sustva u funkciji potpore u odlučivanju. Gladano u tom kontekstu, u radu je predstavljen višekoračni modularni fazni pristup koji osigurava da se optimiziranjem pojedinih faza u ovisnosti o krajnjem cilju ostvari njegova implementacija s minimalnim brojem stručnjaka iz odabrane domene te tehnologije i projektanata ekspertnog sustava. Cjelokupni proces podržan je nizom uporabnih savjetodavnih naputaka kako metodologiju primjenjivati, te o čemu posebice treba voditi računa pri planiranju, upravljanju i razvoju ekspertnog sustava.

Smatramo da ovaj znanstveni rad spada u kategoriju prethodnog priopćenja i da kao takav predstavlja značajan znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti s aspekta visokokvalitativnih metodologija planiranja i upravljanja razvojem ekspertnih sustava..

Grbavac V., Kolega A., Kolak I., Info osnova hrvatskog poljodjelskog sustava na pragu 21. stoljeća, Poljoprivredna znanstvena smotra, Volumen 64, br. 2/1999, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1999. godine, str. 151-159.

CAB 03862994 Accession Number: 20001806027.

U radu se istražuje pozicija info osnove hrvatskog poljodjelskog sustava u odnosu na info osnovu suvremenih poljodjelskih sustava razvijenih zemalja. Provedena istraživanja hrvatskog poljodjelskog sustava po Cobb-Douglasovoj funkciji pokazala su negativni trend stope tehnološkog progresa za promatrano razdoblje, što znači stanovitu zaostalost za razvijenim zemljama, pa je stoga nužno ptrebno kroz info komponetu tog sustava na postupan način kroz strategijske odrednice u kraćem vremenskom razdoblju izvršiti revitalizaciju ovog sustava. Posebna pozornost posvećena je kako razlozima za donošenje nove strategije razvoja hrvatskog poljodjelskog sustava u kojoj bi trebalo na sustavan način osmisliti i njegovu info komponentu, tako i obrazovnim aspektima, kao i vezama istog s relevantnim okruženjem.

Smatramo da ovaj rad predstavlja znanstveni rada u kategoriji izlaganje na znanstvenom skupu, i predstavlja vrjedan znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti iz domene info osnove hrvatskog poljodjelskog sustava.

10. Grbavac V., Antoliš K., Pavlović I., Globalni dosezi razvitka Internata: mogućnosti, ograničenja i rješenja, Mostariensia broj: 11-12/1999/2000, Sveučilište u Mostaru, Mostar, FBiH/BiH, 1999/2000. godine, str. 183-200.

Internet kao mreža svih mreža u žiži je istraživačkog pristupa ovog rada, i to kroz globalne dosege njegovog razvitka uvažavajući njegove mogućnosti, ograničenja i moguća rješenja. U radu se ukazuje da je stvaranje Interneta kao alata vladinih i akademskih istraživača i povezivanje udaljenih superračunala i međusobno komuniciranje jednih s drugim, rezultiralo kasnije ekspanzijom novih tehnologija prilagođenih za korištenje krajnim korisnicima. Zapravo, stalni globalni rast Interneta diljem naše planete, čini isti (kako je prikazano u radu) prvom komunikacijskom platformom današnjice. Također je iz rada vidljivo, da se komercijalne aktivnosti na Internetu neprestalno razvijaju, a ukupan promet se umnožava neslućenom brzinom, uz permanentno poboljšanje usluga s novim mogućnostima. U zaključku rada iznosi se tvrdnja da je tijekom devedesetih godina 20. stoljeća Internet dramatično rastao (što pokazuju iznijeti podaci u radu) i da ge je izuzetno teško mjeriti sa preciznošću i da kao takav postaje značajan medij današnjice.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa aspekta globalnih dosega razvitka Interneta.

Grbavac V., Antoliš K., Strategija novog svjetskog poretka u globalnim komunikacijama, Društvena istraživanja broj 6/2000, Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”, Zagreb, 2000. godine, str. 995-1017.

Current Contents/ Social & Behavioral Sciences-CC and Science Citation Index -SCI

Accession Number: 394EQ-0011

Ovaj rad bavi se ključnim pitanjima globalizacije u komunikacijama koja se krupnim koracima odvija u gotovo svima krajevima svijeta. Početno se uobličuju četiri glavna trenda sveprisutna u svjetskim komunikacijama, a zatim se svaki od njih posebice definira i raščlanjuje, s težnjom prinosa razjašnjenju osnovnih problema i aktualnih rješenja u svezi s tim područjem. Digitalizacija će se, primjerice, nesumnjivo potvrditi kao jedan od sveprisutnih generičkih trendova koji je u velikoj mjeri uvjetovao nastanak ostalih trendova. U radu se također razmatraju i neki od specifičnih info fenomena suvremenog društva, poput Interneta ili tržišta vijesti koji imaju golemi utjecaj na modernu kulturu te se s pravom smatraju bitnim čimbenicima zahuktale informacijske revolucije. U radu se, također, naglašava da je neslućeni razvoj globalnih komunikacija iznio na vidjelo potrebu za ustanovljavanjem određenih pravila i standarda u formi međunarodne povelje, kao i njezinim postavkama, gledane u kontekstu eurointegracija. Zapravo, kako je to obrađeno u radu, svi ti elementi na poseban način daju važan prinos ostvarenju globalnog multikulturalnog informacijskog društva, koje nastaju kao krajnja rezultanta svekolikih događanja u ovom znanstvenom polju.

Smatramo da ovaj znanstveni rada spada u kategoriji pregledni znanstveni rad, i da kao takav predstavlja znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti iz domene strategije novog svjetskog poretka u globalnim komunikacijama.

Grbavac V., Mateljan V., Pavlović I., Global Strategy Approach Aspect of Reinstating Croatia’s Information Sovereognty, Mostariensia broj: 13-14/2000/2001, Sveučilište u Mostaru, Mostar, FBiH/BiH, 2000/2001. godine, pp. 7-22.

U radu se istražuju globalni aspekti strategijskog pristupa izgradnji hrvatske informacijske suverenosti, koja mora biti usklađena sa strategijom novog svjetskog poretka u globalnim komunikacijama. Provedeno istraživanje, koje je opisano u radu, pokazuje da suvremena informacijska revolucija koja sve jačim impulsima prožima i hrvatske prostore, mora se sa više ozbiljnosti sagledavati, jer suvremena komunikacijaka infrastuktura, strojni resursi, i komunikacijski sustavi čine generičku komponetu od koje bi trebala biti sazdana naša informacijska suverenost. Iskustva razvijenih zemalja, kao i europskih zemalja nam kazuju puteve rješenja naraslih problema. U radu se također daju sugestije i mjere za unapređenje, vezane uz izgradnju hrvatske informacijske suverenosti.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta strategijskog pristupa izgradnje hrvatske informacijske suverenosti.

Grbavac V., Rotim D., Petrinović T., Information Aspects of a Strategic Approach to Building Intelligent Transport Systems, Modern Traffic, Vol.20 Special Issue, University of Mostar, Mostar, FBiH/BiH, 2000. godine, pp.86-105.

Ovaj se rad bavi istraživanjima vezanim uz primjenu suvremenih tehnologija i tehnika na rješavanje problema transporta, stvarajući Inteligentne transportne sustave (ITS). Ovaj rad istražuje najnovija svjetska postignuća u zemljama kao što je: Australija, Novi Zeland, Južna Afrika, Japan, USA i zemlje zapadne Europe. Istraživanja su pokazala da se transportnim sustavima pridodaje komponenta inteligencije, uvođenjem multidisciplinarne digitalne informacijske i komunikacijske tehnologije za kontrolu transportne infrastrukture i sredstava. Zapravo, sve veća sofisticiranost transportnih sustava (kako se to ističe u radu) korištenjem čimbenika kontrole relativno je moderan trend, dok se u budućnosti očekuje da će primjena ITSa u svim aspektima transporta: cestovnom, željezničkom, riječnom/pomorskom, zračnom/svemirskom, u biti rezultirati skupom jedinstvenih standarda za svaku pojedinu primjenu.

Smatramo da ovaj znanstveni rad spada u kategoriju prethodnog priopćenja i da kao takav predstavlja značajan znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti s informacijskog aspekta strategijskog pristupa izgradnje inteligentnih transportnih sustava.

Grbavac V., Rotim F., Petrinović T., Korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije u Finskoj, Informatologia 33, 2000, Međunarodni znanstveni skup “Društvo i tehnologija 2000” Opatija, HKD, Zagreb, 2000. godine, str. 143-152.

Istraživanje na primjeru Finske, iznijeto u ovom radu, imalo je zadatak utvrditi razinu korištenja informacijske i komunikacijske tehnologije u poduzetništvu i na radnom mjestu. Uzimajući u obzir da se Finska ubraja u visoko gospodarske razvijene zemlje, istraživanje je pokazalo da ona ne zaostaje ni u tom pogledu. Rezultati provedenih istraživanja u posljednjih 15 godina u domeni korištenja informacijske i komunikacijske tehnologije u poduzetništvu i na radnom mjestu, pokazuju da je proces informatizacije omogućio u razmjerno kratkom vremenu, između ostalog i dobru informacijsku i komunikacijsku pismenost. Stoga se u budućnosti očekuje, kako je iznjeto u radu, porast zainteresiranosti za informacijske i komunikacijske tehnologije u gotovo svim dobnim skupinama zaposlenog stanovništva u Finskoj. U radu se također ističe da je efektivna upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije, kao i njihovo poznavanje, ključan faktor kako suvremenog finskog gospodarstva, tako i društva kao cjeline.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta korištenja informacijske i komunikacijske tehnologije.

Grbavac V., Mateljan V., Contributions to the Strategy of Information Society Development in the Republic of Croatia, Proceedings IIS 2001, Faculty Organization and Informatics Varaždin University of Zagreb, Varaždin, 2001. godine, pp.23-34.

Kao posljedice informacijske revolucije koja je izrasla na svekolikoj primjeni informacijskih i komunikacijskih tehnologija i na njima zasnovanih info sustava, je i izgradnja informacijskog društva, koji sa sve jačim intezitetom prožima kako razvijene zemlje i zemlje u razvoju, tako i tranzicijske zemlje, kojima je ostalo relativno malo vremena da se kroz strategiske smjernice uključe u ovu svjetsku utrku. Korištenjem prikladnih metodologija, u radu su opisana iskustva izgradnje informacijskog društva pojedinih razvijenih zemalja, kroz: američki pristup, japanski pristup, EU pristup. Također se, u radu pokušalo sintetizirati releventne elemente hrvatskog puta u informacijsko društvo, i u skladu s tim stremljenjima date su određene sugestije i mjere za unapređenje, kako ne bismo postali tehnološka i ekonomska kolonija pojedinih razvijenih zemalja.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta relevantnih stretegijskih smjernica razvoja informacijskog društva u Republici Hrvatskoj.

Grbavac V., Dragičevi D., Zbilja i vizija informacijske i tehnološke revolucije, Informatologia/Media Culture and Public Relations 1/2002, Međunarodni znanstveni skup Rogaška Slatina 2000, SLO, Croatian Comunnication Association (CCA)-HKD, Zagreb, 2002. godine, str. 50-63.

U radu se opisuje informacijska i tehnološka revolucija kao najznačajniji i najutjecajniji pratilac iz industrijskog u postindustrijsko društvo. Sve uspješnijom i učinkovitijom primjenom mikroelektronike neprekidno se unapređuje i mijenja čovjekov realni i virtualni svijet, kako u računalno integriranoj proizvodnji, telekomunikacijskoj povezanosti, tako i u optoelektronici i biotehnologiji. No, kako se to u radu iznosi, sprega znanosti, tehnologije i znanja stvara i održava istraživački i stvaralački okoliš, u kojem permanentno revolucioniranje tehnologije prati isto tako stalno inoviranje i unapređenje načina i odnosa društvene proizvodnje, sveukupne djelatnosti i sveukupnog života ljudi. U raspravi rada potanko se prate ti procesi u materijalnoj proizvodnji, društvenoj povezanosti i angažiranosti pojedinaca, njihovih organizacija i zajednica. U radu je prikazan tijek tih promjena kojima su temelji i poticaji u informacijskoj tehnološkoj revoluciji i njenim postignućima. Zapravo, teško je znanstveno predvidjeti i opisati što će se sve dogoditi i kakvim će se revolucionarnim promjenama neizvjesna sutrašnjica ispuniti.

Smatramo da ovaj znanstveni rad spada u kategoriju prethodnog priopćenja i da kao takav predstavlja značajan znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti s aspekta zbilje i vizije informacijske i tehnološke revolucije.

Grbavac V., Antoliš K., Virtualna globalizacija i postmodernističko društvo, Informatologia 35, 1-2002, Međunarodni znanstveni skup Rogaška Slatina 2001, SLO, HKD, Zagreb, 2002, godine, str. 33-40.

U radu se opisuje virtualna globalizacija i postmodernističko društvo, a ujedno se i potiče rasprava o novim tehnologijama u komunikacijama, i to kroz aktualnu problematiku, postmoderne subjekte, prirodu Cyber-prostora te multikulturalizam i postmoderno medijsko doba. Također je uočen trend porasta ogromnog broja kombinacija na polju nadolazećih tehnologija, integracijom i obnavljanjem starih, te stvaranjem potpuno novih industrija uz proširenje već prisutnih. Iznosi se i pitanje u vezi s Internetom, te njegov odnos prema “virtualnoj zajednici” i to kako Internet i “virtualna stvarnost” otvaraju mogućnost za nove vrste interaktivnosti, te probleme odnosno posljedice koje to ima na političkoj razini u društvu. U radu se navješćuju novi komunikacijski sustavi koji se s puno nade predstavljaju kao ključ za bolji život i pravednije društvo.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta virtualne globalizacije i postmodrnističkog društva.

Grbavac V., Šimunović D., Mjesto i uloga elektroničkog poslovanja u izgradnji hrvatske poljodjelske sutrašnjice, Međunarodni Znanstveni skup “Prilagodba Europskoj zajednici, hrvatske poljoprivrede, šumarstva i ribarstva” 5-8. lipnja 2002. Zadra, Znanstveno Vijeće za poljoprivredu i šumarstvo HAZU,Poljoprivredna znanstvena smotra, broj 2/2002, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2002. godine, str.69-79.

U radu se istražuje utjecaj elektroničkog poslovanja na globalni razvitak svjetskog gospodarstva na početku 21. stoljeća, s posebnim osvrtom na implikaciju istog u izgradnji hrvatske poljodjelske sutrašnjice. Istraživački pristup bio je fokusiran na same pojmove elektroničkog poslovanja, obilježja elektroničkog poslovanja, razvitak elektroničkog poslovanja u svijetu i dosege primjene elektroničkog poslovanja u svjetskom poljodjelstvu i Hrvatskoj. U radu su također date perspektive razvitka elektroničkog poslovanja u hrvatskoj poljodjelskoj sutrašnjici, a obrađeni su i neki aspekti zaštite informacija vezani uz elektroničko poslovanje. Provedeno istraživanje potvrdilo je polaznu pretpostavku o sve većoj ulozi elektroničkog poslovanja u suvremenoj gospodarskoj i poljodjelskoj praksi brojnih razvijenih zemalja, a ukazalo je i na mjesto i ulogu istog u našoj bliskoj poljodjelskoj sutrašnjica.

Smatramo da ovaj znanstveni rada spada u kategoriji pregledni znanstveni rad i da kao takav predstavlja znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti iz domene mjesta i uloge elektroničkog poslovanja u izgradnji hrvatske poljodjelske sutrašnjice.

Antoliš K., Grbavac V., Rotim F., Key Trends of Security Factors in Information Era, Modern Traffic Vol. 21 Special Issue, University of Mostar, International conference on Faculty of Economy University of Mostar, 26-27 travnja 2002, Mostar, FBiH/BiH, 2002., godine pp. 60-65.

U radu se istražuju ključni trendovi kao faktori sigurnosti u informacijskom dobu. Općenito kazano, u skoroj budućnosti postojati će bolji izgledi za pružanje veće informacijske sigurnosti. Uistinu, brojni zatvoreni sustavi koji se neprestalno otvaraju, daju široki spektar mogućnosi sukoba na kompjutorskoj osnovi. Zapravo, dok zaštitni kompjutorski alati postaju sve moćniji, internetski prosor postaje sve sigurnji, istovremeno cijene arhiviranja i pohranvanja sigurnsnih kopija sve su niže, a kriptografske metode posatju sve prisutnije. Tako, dok u opisanom starom modelu informacijske sigurnosti (kojeg karakterzira nefeksibilanost i zatvorenost) i u kojem su korisnicima informacijskih tijekova pristupi dopušteni ili nedopušteni, dotle, u predloženom modelu informacijska sigurnost se puno otvorenije i sveobuhvatnije promatra i tretira..

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta istraživanja ključnih trendova kao faktora sigurnosti u informacijskom dobu.

1.5.2.Znanstveni radovi objavljeni u časopisima i zbornicima radova s međunarodnog skupa¸

(temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i tehnologije RH klasificirani kao

A2- znanstveni radovi)

Grbavac V., Informatizacija kao strateški element razvoja hrvatskih agropoduzeća, Zbornik radova sa 25. Međunarodnog znanstvenog simpozija iz područja mehanizacije poljoprivrede, Opatija 4-7. veljače/1997, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Opatija, 1997. godine, str. 15-19.

CAB 03358878 Accession Number: 972400669.

U radu se opisuje informatizacija kao strateški element u razvoju hrvatskih agropoduzeća na prijelazu u novi milenij. Istraživanja u radu upućuju na važnost informatizacije u daljnjem razvoju složenih organizacijskih sustava iz područja agrokompleksa, i to kroz: poslovne motive za formuliranje strategije informatizacije, agropodručja i efekte informatizacije, raznovrsnost info tehnologija i poslovne aktivnosti u definiranju strategije informatizacije. U radu se posebice ističe da je info tehnologija u osnovi transformacijska tehnologija u razvoju hrvatskog agrokompleksa na prijelazu u 21. stoljeće. Također se u radu navode mogućnosti informatizacije u budućem razvoju hrvatskog agrokompleksa u organizacijskom i funkcijskom smislu.

Smatramo da ovaj znanstveni rada spada u kategoriju pregledni znanstveni rad i da kao takav predstavlja znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti iz domene informatizacije hrvatskih agropoduzeća.

Antoliš K., Grbavac V., Rotim F., Metodologija planiranja i upravljanja razvojem ekspertnih sustava, Proceedings of the 1^st International Conference Business System Management 26-27^th September 1997 Mostar, University of Mostar. Mostar-Vienna, 1997. godina, str. 1-9.

Budući da niti jedan projekt razvoja ekspertnog sustava nije potpuno isti, to nalaže i složenost i raznolikost u planiranju i upravljanju njegovog razvoja. To u svakom slučaju znanči da razuman plan za projekt razvoja konkretnog ekspertnog sustava u osnovi sadrži faze razvoja koje su definirane u ovom radu, kao: inicijalna faza, središnja faza i konačna faza. U radu se također ističe kako potreba testiranja i vrednovanja punog prototipnog sustava, tako i definiranje nužno potrebute dokumentacije sustava.

Smatramo da ovaj znanstveni rada spada u kategoriji pregledni znanstveni rad i da kao takav predstavlja znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti iz domene metodologije planiranja i upravljanja razvojem ekspertnih sustava.

Plenković M., Grbavac V., Kučiš V., Grafički dizajn u svjetlu vizuelnih komunikacija, Međunarodni znanstveni skup “Društvo i tehnologija ’97.” Opatija, Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1997. godine, str.114-121.

U radu se istražju i analiziraju složeni odnosi između grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija u svjetlu suvremene komunikologijske teorije. Gledano s tog aspekta, autori fenomenologiju grafičkog dizajna promatraju pod geslom «za najbolje komuniciranje». Analizu provode u sinhronijskoj i dijakronijskoj analizi koja obuhvaća razvoj teorije komuniciranja od šezdesetih do devedesetih godina našeg stoljeća. Razvoj grafičkog dizajna, autori izvode kroz Saul Bassov doprinos u promišljanju vizualnih komunikacija. U provedenoj raspravi izvode temeljni postulat suvremenog grafičkog dizajna i grafičke profesije, po kojem grafički dizajn definiraju kao pravilno prikazivanje riječi i slike u cilju uspješne prezentacije zadanog objekta ili subjekta. Zapravo, autori grafički dizajn, kao umjetnost i vještinu vizualnog komuniciranja, opisuju kroz šest komunikologijskih perspektiva, i to: osobnu, povjesnu, tehničku, etičku, kulturnu i kritičku.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta grafičkog dizajna u svjetlu vizualnih komunikacija.

Grbavac V., Analiza info funkcije složenih agroorganizacijskih sustava, Sjemenarstvo god. 14 br. 1-2/1997, HAD, Zagreb, 1997. godine, str. 5-13

CAB 03530849 Accession Number: 981803967.

U radu se opisuju istraživanja analize info funkcije u okviru naših složenih agroorganizacijskih sustava. Provedena istraživanja pokazuju probleme vezane uz implementaciju info funkcije, kao i nedostatke svijesti vezane uz definiranje info funkcije u domeni agrokompleksa. Na kraju istraživanja iznosi se zaključak da je info funkcija jedan od bitnih preduvjeta suvremenog poslovanja našeg agrosektora.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta analize info funkcije složenih agrorganizacijskih sustava.

Grbavac V., Vrednovanje info funkcije složenih agroorganizacijskih sustava, Sjemenarstvo god. 14 br. 1-2/1997, HAD, Zagreb, 1997. godine, str. 31-39.

CAB 03530850 Accession Number: 981803968.

U radu se opisuju strukturalni elementi vrednovanja info funkcije kod složenih agroorganizacijskih sustava. Iz tih razloga u radu je posebna pozornost usmjerena na učinkovitost i mjerenje djelotvornosti info funkcije, i to kao osnove za određenim korekcijama, prilagodbama i/ili izmjenama u skladu sa zahtjevima djelatnosti i ustroja organizacijskog sustava, te razvoja info resursa. Gledano u tom kontekstu u radu su prezentirane metode mjerenja učinkovitosti info funkcije u kontekstu realizacije postavljenih ciljeva. U radu je također izrečena tvrdnja da je vrednovanje info funkcije kroz mjerila učinkovitosti i očekivane efekte najbolji način koji pokazuje njen bonitet u okviru jednog složenog agroorganizacijskog sustava.

Grbavac V., Rotim D., Sigurnosni elementi info sustava, 5. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Organizacija i sigurnost prometa” 17-18. travnja 1997. Opatija, Suvremeni promet Vol. 17 Broj 1-2/1997, HZDP, Zagreb, 1997. godine, str. 145-153.

U radu se opisuju tipične koncepcijeske strukture suvremnog modela info sustava kao i sigurnosni oblici njegove zaštite. Prezentirana su dva modela info sustava: model IS poduzetnik i model IS glavno računalo. Pod pojmom sigurnosti info sustava razumjeva se niz mjera i postupaka što se poduzimaju prilikom projektiranja samog sustava radi osiguravanja djelovanja njegovih temeljnih funkcija. Obrađeni su i tipični oblici kojima se ostvaruju postupci zaštite info sustava, i to: šifriranje, digitalni potpis, kontrola pristupa, cjelovitost podataka, provjera autentičnosti, promet bez sadržaja, kontrola puta i notarizacija. U zaključnom djelu rada autori iznose tvrdnju da je jedno od načela zaštite tj. sigurnosti info sustava da ta sigurnost zapravo i ne postoji, nego samo postoje rezličite razine nesigurnosti.

Markić B., Pavlović I., Grbavac V., Objektna paradigma versus korisnička sučelja baza podataka, Suvremeni promet Vol. 17 Broj 5/1997, HZDP, Zagreb, 1997. godine, str. 423-427.

U radu se opisuje koncepcija razvoja softverskih aplikacija putem objektnog programiranja i iznose se razlike između relacijskih i objektno orijentiranih baza podataka. Gledano u tom kontekstu u radu se obrađuje klasično versus korisničko sučelje i sučelje pokretano događajima, te daju fundamentalne razlike i prednosti. Pri tome se posebice analiziraju alati integriranog razvojnog okruženja zvani browseri i editori, koji omogućuju kretanje kroz razvojno okruženje, izbor objekata za rad, kao i editiranje izvornog koda, prozora i menija.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta objektne paradigme versus korisnička sučelja baza podataka.

Grbavac V., Vranić F., Rotim D., Komunikacijski sustavi u funkciji upravljanja poduzećem, II. Međunarodni znanstveni simpozij "Komunikacijski sustavi '97.", Suvremeni promet, br. 5/1997, HZDP, Zagreb, 1997. godine, str.428-433.

U radu se istražuje važnost komunikacijskog sustava u upravljanju složenim poslovnim sustavima u interakciji s organizacijskim i informacijskim sustavom. Također je istaknuta važnost informacijske funkcije putem koje komunikacijski sustav izražava svoju punu djelotvornost. Istraživanje je usmjereno na informatički sustav u kojem se koristi suvremena informacijsko-komunikacijska tehnologija za obradu, prijenos, prijem i korištenje informacija za poslovno odlučivanje i upravljanje poduzećem. U radu je posebno naglašena zaštita informacijsko-komunikacijskog sustava s aspekta otvorenosti sustava prema okruženju i kroz ovlaštenja pristupa informacijama ustrojenim na osnovu organizacijske hijerarhije poslovnog sustava. Zapravo, kako autori predviđaju, otvorenost komunikacijskog sustava s razvojem lokalnih, nacionalnih i svjetskih mreža, zahtjevati će od međunarodne zajednice usvajanje jedinstvenog kodeksa normi ponašanja u komunikacijskom okruženju. No, budući da u informacijskom sustavu ništa nije statično, a pogotovo nisu statične organizacija i komunikacije, valja očekivati da će se predloženi model i dalje razvijati prema zahtjevima složenih poslovnih sustava i njihovih okruženja.

Smatramo da ovaj znanstveni rad spada u kategoriju prethodnog priopćenja i da kao takav predstavlja značajan znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti s aspekta uloge komunikacijskih sustava u funkciji upravljanja poduzećem.

Grbavac V., Kolak I., Širić I., The concept of a model of the information function in complex agro organizational systems, Sjemenarstvo Vol. 14 (5/6), HAD, Zagreb, 1997. godina, pp. 317-340.

CAB 03566849 Accession Number: 981806815.

U radu se opisuje koncepcija modela info funkcije s aspekta njene primjene u okviru jednog složenog agroorganizacijskog sustava. Također se kroz istraživački pristup objašnjava funkcijska povezanost različitih organizacijskih info oblika kroz homogenost info funkcije unutar složenog agroorganizacijskog sustava, kao i povezanost te funkcije sa drugim funkcijama. Iz tih razloga, kako ističu autori, u razvoju našeg agrara mora se sve više voditi računa o zahuktaloj informacijskoj revoluciji, koja iz temelja mjenja sve tradicionalne odnose i svjetonadzore prisutne u procesu funkcioniranja našeg agrarosustava.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta alokacije info fukcije u okviru velikih poduzeća.

Grbavac V., Kolega A., Kolak I., Information base of the Croatian agricultural system at the start of the 21^st century, 14. Međunarodno savjetovanje tehnologa sušenja i skladištenja Stubičke Toplice 21-23. siječnja 1998, Sjemenarstvo Vol. 15 (5), HAD, Zagreb, 1998. godine, pp. 293-307.

CAB 03713795 Accession Number: 991802862.

U radu se polazi od činjenice da su moderna poljodjelstva u velikoj mjeri akceptirala postignuća iz informatičke domene i da sukladno tome postižu nemjerljive rezultate na svjetskom tržištu poljodjelskih proizvoda i informacija. U radu autori uspješno istražuju sve relevantne činjenice i na hipotetičan način postavljaju okosnice glede razvoja našeg poljodjelskog sustava. Autori, također iznose niz relevantnih činjenica, koji moraju biti akceptirani u našoj novoj strategiji poljodjelskog razvitka. Također su dani i određeni okviri glede daljnjih istraživanja iz ovog nadasve važnog segmenta hrvatskog poljodjelstva. Na kraju rada autori iznose kako očekivane rezultate vezane uz primjenu odgovarajućih mjera, tako i konstataciju da danas s mogućnostima koje pruža informacijska i komunikacijska tehnologija, možemo uspješno boriti s problemima koja pritušću naše poljodjelstvo.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta utjecaja informacijskih resursa na hrvatsko poljodjelstvo.

Antoliš K., Rotim F., Grbavac V., Dizajn na biočip i objekten pristap vo impelementacijata na nevralnite mreže, Proceedings, Transport and Communications at the Beginning of the 21^st Century 23-25.09.1999, Ministry of Transport and Communications of the Republic of Macedonia, Ohrid, Macedonia, 1999. pp. 249-258.

U radu se istražuju svojstva biočipa i neurona u smislu prijenosa informacija putem akcijskog potencijala, te učenja koje se opsuje kao učenje bez nadzora i učenje sa nadzorom. Također je dat model neuralne mreže sa pripadajućim algoritmom u smisu propagiranja naprijed i propagiranja nazad. U diskusijuskom djelu u radu se iznosi i niz dokaza vezanih za postavljenu hipotezu.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta dizajna bio čipa i neuralnih mreža.

Grladinović T., Plenković M., Grbavac V., The development of management/information system in small wood processing companies, Sjemenarstvo god. 15 br. 1-2/1998, HAD, Zagreb, 1998. godine, str. 33-42.

CAB 03621835 Accession Number: 980614048.

U radu se polazi od suvremene proizvodne filozofije koja može biti ostvarena implementacijom manjih tvrtki s fleksibilnijom proizvodnjom šireg asortimana. Sukladno tome, dodaje se i činjenica da tržište i novi način proizvodnje nameću i potrebu za izgradnjom suvremenih upravljačkih informacijskih sustava, od kojih se sve više zahtjeva da bez obzira na sve bržu dinamiku rada dostave pravu informaciju, u pravo vrijeme na pravo mjesto. Zapravo, područje upravljanja proizvodnjom i poslovanjem je iznimno značajno za sve drvnoprerađivačke tvrtke, a opstati mogu jedino modernizacijom svoga rada i poslovanja. Gledano u tom kontekstu, u radu je prikazan racionalizirani model upravljačkog informacijskog sustava za male drvnoprerađivačke tvrtke, putem kojeg se može upravljati cijelim logističkim sustavom male drvnoprerađivačke tvrtke.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta razvoja upravljačkog informacijskog sustava u malim drvnoprerađivačkim tvrtkama.

Antoliš K., Grbavac V., Rotim F., Razvitak infosustava i umjetne inteligencije u prometnoj medicini, 6. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Tehnika i logistika prometa” 27-28. travnja 1998. Opatija, Suvremeni promet Vol. 18 Broj 1-2/1998, HZDP, Zagreb, 1998. godine, str. 43-49.

Info sustavi u prometnoj medicini koji se razmatraju ovim radom raščlanjuju se na pojedine razvojne faze, koje su autori posebice determinirali kroz tri kategorijalne skupine, i to: podatke, informacije i znanje. Svaka od navedenih kategorijalnih skupina, sa stajališta svoje orijentiranosti, donijela je i određene aplikativne pomake, te implicirala niz projektnih pristupa. U konačnici u radu se dolazi do spoznaje o osnovnim obilježjima i pravcima umjetne inteligencije razvojno aspektirane medecinskim okruženjem s implikacijama na prometne sustave. U radu se također raščlanjuje umjetna inteligencija sa stajališta perspektive i daljnjeg razvoja, te implikacija. No, umjetna inteligencija ima i klasifikacije unutar nje same, tijesno u svezi s praktičnim aplikativnim područjem njezine primjene, dok je aspekt ekspertnih sustava i njihovih zadaća unutar umjetne inteligencije poseban predmet razmatranja ovog rada.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos budući da definicijski uvodi strukturnu klasifikaciju informacijskog stanja sustava temeljenu na usmjerenosti ka podacima, informacijama i znanju, te na novi način uočene razlike korelira s tako postignutim učincima sa stajališta razvoja informacijskih sustava.

Antoliš K., Grbavac V., Objektni pristup modeliranju razvoja i održavanja sigurnosnog kriptografskog modela, Sjemenarstvo god. 16 br. 5/1999, HAD, Zagreb, 1999. godine, str. 415-424.

U radu se polazi od činjenice da istraživači s područja umjetne inteligencije ulažu silne napore kako bi unaprijedili razumjevanje ljudskih misaonih procesa. Stoga se, objektno orijentirana strategija objedinjavanja pojedinih funkcija i svojstva u jedinstvene entitete, odnosno koncept objektno orijentiranog razvoja, u radu pokazala presudnom, jer su uzeti u obzir primjeri određenih logičkih zahtjeva kroz stvorenu strukturu modela po principu školske ploče kroz integraciju najviših objekata i implementaciju mehanizma pretpostavki kroz dodavanje novih znanja, i to sa stajališta razvoja i održavanja objektno orijentiranog pristupa. Održavanje sustava kriptografskog modela podrazumjeva pridodavanje novih funkcionalnosti i promjenu zahtjeva. U zaključku rada autori ističu da je brojne teškoće pa i probleme proizišle iz naglog razvoja, moguće razriješiti upravo predloženim objektno orijentiranim pristupom modeliranju razvoja i održavanja sigurnonog kriptografskog modela.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta objektnog pristupa modeliranju razvoja i održavanja sigurnosnog kriptografskog modela.

Antoliš K., Grbavac V., Objektni pristup modeliranju analize sigurnosti kriptografskog modela, Sjemenarstvo god. 16 br. 6/1999, HAD, Zagreb, 1999. godine, str. 631-641.

U radu se polazi od konstatacije da je analiza kriptograma problem koji sam po sebi nije trivijalan. Iz tih razloga, a radi nužno potrebite definicije, u radu se iznosi jedan primjer rješavanja jednostavnog kriptograma, kako bi se došlo do koncipiranja određenog algoritma putem kojeg se dizajniraju sustavna riješenja iz faze analize kriptograma. Na taj nači stvorena je mogućnost proširenja domicilne problematike prepoznate u problemu dodavanja novih funkcionalnosti vezanih uz nove zahtjeve, te njihovo rješavanje, koje će se kao potreba s razvojem sigurnosnog sustava zasigurno pojaviti.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta objektnog pristupa modeliranju analize sigurnosti kriptografskog modela.

Grbavac V., Antoliš K., Kolak I., Utjecaj Interneta na razvitak poljodjelskih sustava: Primjer Finske, Agronomski glasnik 3-4/1999, HAD, Zagreb, 1999. godine, str. 91-108.

CAB 03876067 Accession Number: 20001808107.

U radu se polazi od predpostavke da Internet kao globalna komunikacijska mreža omogućava brojnim i različitim korisnicima razne oblike komuniciranja i izmjenjivanja informacija/programa i resursa, te da brojne zemlje diljem svijeta prihvaćaju Internet kao platformu svekolikog mrežnog komunikacijskog razvitka, pa tako ju je prihvatila i Finska. U radu je prikazan utjecaj Interneta na razvitak finskog poljodjelskog sustava. Prema rezultatima provedenih istraživanja, trenutačno 20% finskih farmera ima osobnog iskustva u korištenju Interneta, ali tek 10% njih pokušalo ga je koristiti u poslovne svrhe, a manje od 4% koristi ga u praktičnom poslu. U radu se također istražuje Agronet kao informacijska mreža finskog poljodjelskog i prehrambenog sektora za prikupljanje znanstvenih i istraživačkih informacija. Također su u radu prezentirana istraživanja vezana uz ulogu PCa i agronoma u primjeni Interneta u poljodjelstvu Finske. Temeljem provedenih istraživanja, autori zaključuju da sadašnje Internet usluge u Finskoj još nisu srušile postojeće konvencionalne socijalne i kulturne barijere finskog agrobiznisa, te da se sve veća pozornost posvećuje prevladavanju prirodne suzdržanosti agrobiznisa prema usvajanju informacijskih i komunikacijskih tehnologija, kao i na njima zasnovanih info usluga.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta utjecaja Interneta na razvoj poljodjelskih sustava.

Antoliš K., Rotim F., Grbavac V., Implikacija specifičnosti bežičnog prijenosa podataka na način modulacije, 8. Međunarodni znanstvenostručni simpozij “Elektronika u prometu” ISEP ’99. 7-8. 10. 1999. godine, Fakultet za elektrotehniko Univerze V Ljubljani, Ljubljana, SLO,1999. godine, str. 121-138.

U radu se razčlanjuje bežičnost kao komponenta komunikacijskog sustava temeljno orijentiranog k digitalnoj komunikaciji kao dominantnom modelu komuniciranja u svjetskim razmjerima, a posebice s naglaskom na razvojnu težnju komunikacijskih sustava 21. stoljeća. Zapravo, u radu je jasno vidljiva mogućnost pretvorbe analognog signala u digitalni, kao i njegova daljnja obrada i uporaba. Također je prezentiran postupak izgradnje i realizacije funkcionalnog modela, kao i raščlanjivanje problematike bežičnog prijenosa digitaliziranog analognog govornog signala. No, uz cjelokupnost problematike koja je uočena u svezi s implikacijom bežičnog prijenosa podataka na način modulacije, u radu se posebice raščlanjuje mogućnost i primjenjivost Delta modulacije.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta imlikacije bežičnog prijenosa podataka na način modulacije.

Antoliš K., Grbavac V., Markić B., Determiniranost informacijskog razvitka novim računalnim konceptom šeste generacije, 2. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet na prijelazu u 21. stoljeće” 15-16. travnja 1999. Opatija, Suvremeni promet Vol. 19 Broj 3-4/1999, HZDP, Zagreb, 1999. godine, str. 412-420.

U radu se razmatraju veze između klasičnih računala, računala pete generacije i računala šeste generacije, koji predstavljaju multiprocesorske usporedne sustave: asocijativne, neuralne i genetičke. Prema provedenim istraživanjima, temeljna sveza ostvarje se putem umjetne inteligencije i ekspertnih sustava, koji se oslanjaju na obje informacijske platforme, a njihova integracija razrješava se ekspertnim sustavima implementiranim kroz koncept inteligentne sabirnice. U Radu se posebice razmatra projekt šeste generacije računala s aspekta trenda automatskog programiranja sustava utemeljenih na narečenim principima, odnosno sa stajališta migracijske tendencije softvera u hardver.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta determiniranosti informacijskog razvitka novim računalnim konceptom šeste generacije.

Antoliš K., Grbavac V., Rotim D., Implikacija zrnaste osnovne strukture neuralnih mreža na matematičke module učenja, Suvremeni promet Vol. 19 Broj 5-6/1999, HZDP, Zagreb, 1999. godine, str. 502-512.

U radu se polazi od pretpostavke da su glavna obilježja umjetnih neuralnih mreža sa stajališta postizanja određenih razina po pojedinim područjima: numerička obrada memorijskih elemenata, nekoliko objedinjenih struktura ili arhitektura sadržanih u istom sustavu, te učenje temeljeno na vježbi i hibridni programski sustav. U radu je prikazana usporedna raščlamba finozrnatih razina prikladnih za postizanje tih obilježja. Zapravo, sitnozrnatost u inteligenciji izravno se reflektira na hrdver, arhitekturu i softver. Spektar rješenja koja se temelje na zrnatosti sastoji se od: računala polja (engl. field computers), neuralnih mreža i visoko uređenih neuralnih jedinica. Najviše korištena obrada informacija u neuralnim mrežama je matematičko objedinjavanje. Kolmogorov teorem dokazuje da su dva objedinjenja potrebna za klasifikaciju ulaznih podataka u bilo koji broj skupina. U radu se objašnjava povratno propagirajući prikazivanje mreže, alternativnu projekciju, stohastičku mrežu, prijedlog mogućeg logičkog neurona, visoko uređene neuralne jedinice i neuralne mreže temeljene na simuliranoj Boolovoj logici. Pokazalo se da svaki model nudi različiti pristup problemima učenja i prilagodbe. U radu se uvode i objašnjavaju posebno i tri režima rada: diskriminacija, «Fuzzy» i generalizacija. Također se, u radu razmatraju i razni pristupi učenju s težnjom konstrukcije sustava sposobnih za učenje.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta implikacije zrnaste osnovne strukture neuralnih mreža na matematički model učenja.

Grbavac V., Antoliš K., Plenković M., Sustavi koji oponašaju funkcije ponašanja mozga, Suvremeni promet Vol. 19 Broj 5-6/1999, HZDP, Zagreb, 1999. godine, str. 513-519.

Istraživanje ovog rada temelji se na dosadašnjim saznanjima vezanim uz razumjevanje ponašanja funkcije mozga. Stoga, svi iznešeni prikazi daju jedan opći uvid u dostupne teorije i modele, bez ikakve ambicije da detaljnjije raščlanjuju sve s njima povezane okolnosti i poteškoće. Zato, u raščlambi provedenoj u ovom radu, neuron kao osnovna jedinica živčanog sustava i temeljni nositelj svih misaonih procesa koji se događaju u mozgu, je samo središte pozornosti. Pokazalo se da je konekcionistička teorija zasnovana na neuronima, u stanju objasniti poznato Pavlovianovo učenje i eksperiment s psom. Autori u radu ističu da su svi obavljeni opiti i eksperimenti, kao i razvijene teorije i modeli, samo osnova za arhitekturu nadolazeće nove generacije računala, koja će biti u stanju oponašati mnoge osobine mozga u opsegu koji se još jučer smatrao nemogućim.

Antoliš K., Grbavac V., Rotim F., Objektni pristup projektiranju sustava za vođenje, nadzor i upravljanje prometom, Suvremeni promet Vol. 19 Broj 5-6/1999, HZDP, Zagreb, 1999. godine, str. 520-532.

Kako velike metropole postaju sve napučenije, na laki se željeznički transport sve više gleda kao na atraktivnu opciju za rješavanje problema prenatrpanosti i problema zagađenosti ispušnim plinovima iz motora s unutarnjim sagorijevanjem. No činjenica je da željeznica mora poslovati i profitabilno, te da željezničke kompanije moraju pažljivo balansirati između zahtjeva za umjerenošću i sigurnošću, i pritska za porast prometa uz učinkovit i predvidljiv vozni red. Ove proturječne potrebe potiču razmišljanje o jednom automatiziranom rješenju upravljanja željezničkim prometom, uključujući kompjutorizirano vođenje vlakova kao i nadzor svih elemenata željezničkog sustava. U ovom radu, autori istražuju, koji su elementi bitni za funkcioniranje jenog ovako krupnog sustava i u kojoj su mjeri postojeći objektno orijentirani postupci raščlambe i dizajna primjenjivi na izgradnju jedne elestične arhitekture ovog stupnja složenosti. Temeljem provedenih istraživanja metodom objektno orijentiranog pristupa razvoju narečenog okruženja, u radu su spoznate vrijednosti i kvalitete predloženog pristupa, koji je time potvrđen kao uspješan nositelj izvedbe rješenja i u jednoj ovakoj problemskoj domeni.

Smatramo da ovaj znanstveni rad spada u kategoriju prethodnog priopćenja i da kao takav predstavlja značajan znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti s aspekta objektnog pristupa projektiranju sustava za vođenje, nadzor i upravljanju prometom.

Antoliš K., Grbavac V., Information Security and National Strategy, Proceedings, Transport and Communications 2000. from 28-30.09.2000, Ministry of Transport and Communications of the Republic of Macedonia, Ohrid, Macedonia, 2000. pp. 395-401.

U radu se istražuju i opisuju pitanja vezana uz veću sigurnost na području informacija u sklopu nacionalne strategije razvitka. Gledano u tom kontekstu, u radu se navode strukturalni elementi ključnih trendova vezanih uz informacijsku sigurnost. Također se iznose potencijalne mogućnosti koje ovakav pristup pruža, kao i sadržajne komponente samog sustava, kojeg karakterizira načelo otvorenosti.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta informacijske sigurnosti.

Grbavac V., Rotim F., Uloga Europske unije u razvitku informacijskog društva, 8. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i održivi razvitak” 27-28. travnja 2000, Opatija, Suvremeni promet Vol. 20 Broj 1-2/2000, HZDP, Zagreb, 2000. godine, str. 139-144.

U radu se razmatra uloga Europske unije u razvitku informacijskog društva, kroz poticaj zemalja u razvoju ka informacijskom društvu. U tom kontekstu predočuje se promjena vezana uz integriranje zemalja u razvoju na koncepciji izgradnje informacijskog društva i to kroz doprinos informacijskih i komunikacijskih tehnologija. U radu je također predočen doprinos Europske unije u promicanju informacijskog društva u zemljama u razvoju, kao i poticanje rada zemalja Europske unije u korist razvijenih zemalja na putu ka informacijskom društvu.

Smatramo da ovaj znanstveni rad spada u kategoriju pregledin rad i da kao takav predstavlja značajan znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti s aspekta mjesta i uloge Europske unije u razvoju informacijskog društva.

Grbavac V., Antoliš K., Rotim D., Objektni pristup modeliranju dizajna sigurnosnog kriptografskog modela, 8. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i održivi razvitak” 27-28. travnja 2000, Opatija, Suvremeni promet Vol. 20 Broj 3-4/2000, HZDP, Zagreb, 2000. godine, str. 297-304.

Pravilno projektiran dizajn koji će omogućiti ostvarivanje zahtjeva sigurnosnog sustava nit je vodilja ovog rada. U radu je koncipiran pregled ključnih elemenata sustava čija je integracija i interakcija s ostalim elementima detaljno razmatrana i definirana. Pored navedenog, u radu je dat dijagramski prikaz izvora znanja koji omogućuje vizualizaciju rješenja problematike.

Smatramo da ovaj znanstveni rad spada u kategoriju prethodnog priopćenja i da kao takav predstavlja značajan znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti s aspekta objektnog pristupa modeliranju dizajna sigurnosnog kriptografskog modela.

Grbavac V., Antoliš K., New Approach to the Information Security, Sjemenarstvo god. 17 br. 3-4/2000, HAD, Zagreb, 2000. godine, str. 151-163.

U radu je opisan i predstavljen novi model zaštite informacija koji je otvorenog tipa, koji će u bliskoj budućnosti doprinijeti većoj sigurnost na području informacija i to bez obzira na povećanje prilika za brojne sukobe na informatičkoj razini. Zapravo, zaštitni programi postaju sve učinkovitiji, a troškovi pohrane i potpore sustava sve manji, dok se kriptografija širi i postaje sve više zastupljenija. Na taj način stari modeli zaštite informacija postaju prošlost, a novi modeli zaštite informacija ih postupno zamjenjuju.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta novog pristupa sigurnosti zaštite informacija.

Marić Đ., Grbavac V., Mjesto i uloga W3 komunikacijskog sustava u razvitku poljodjelskog menadžmenta, 16. Međunarodno savjetovanje tehnologa sušenja i skladištenja od 18 do 21. siječnja 2000. Stubičke Toplice, Zbornik radova, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Stubičke Toplice, 2000. godine, str. 159-167.

CAB 04065256 Accession Number: 20013063380.

U radu se istražuje mjesto i uloga World Wide Weba komunikacijskog sustava u daljnjem razvoju menadžmenta hrvatskog poljodjelskog sustava po uzoru na razvijene zemlje. Pri tome, pošlo se od temeljnog pitanje razvoja poljodjelskog menadžmenta u Republici Hrvatskoj, a to je pitanje razvoja informacijsko-komunikacijskih sustava i njihove svekolike primjene. Sukladno kazanom, u istraživačkom pristupu pošlo se od iskustava razvijenih zemalja vezanih za informatizaciju poljodjelstva, a dana je i koncepcija model informacijskog menadžmenta u Republici Hrvatskoj. No, kako je to u radu naglašeno, kao bitna pretpostavka budućeg razvoja poljodjelstva i poljodjelskog menadžmenta u Republici Hrvatskoj je pitanje komunikacijske povezanosti svih čimbenika poljodjelske proizvodnje i nadgradnje kroz informacijsko-komunikacijske sustave. Na kraju rada, u preporukama vezanim za unapređenje info osnove hrvatskog poljodjelstva, predlaže se između ostalog i osnivanje Zavoda za razvoj informacijskog menadžmenta u poljodjelstu Republike Hrvatske.

Grbavac V., Šimunović D., Ivanković M., Strategijske odrednice politike Europske unije u domeni informatizacije poljodjelstva, Sjemenarstvo god. 18 br. 1-2/2001, HAD, Zagreb, 2001. godine, str. 69-86.

CAB 04159856 Accession Number: 20013143712.

U radu se pošlo od činjenice da nova informacijska revolucija već više od dva desetljeća iz temelja mjenja tradicionalne pristupe u domeni poljodjelstva, te da učinci i pozitivne posljedice tih promjena danas sve više osjećaju, ne samo u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju, nego i u tranzicijskim zemljama. Fokus rada je bio vezan na stretegijske odrednice politike Europske unije u domeni informatizacije poljodjelstva, i to kroz brojne inicijative glede razvitka informacijskih resursa, kroz: europsku informacijsku mrežu poljodjelskih sustava, europsku federaciju i nacionalna društva za informacijske tehnologije u poljodjelstvu. Istraživanja glede učinaka strategijskih odrednica Europske unije u vezi informatizacije poljodjelstva, u radu su obrađena kroz pravni okvir informatizacije i istraživačke programe. U radu je data interpetacije dobivenih rezultata istraživanja, kao i daljnji pravci vezani za informatizaciju EU poljodjelstva.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta strategijskih odrednica politike Europske unije u domeni informatizacije poljodjelstva.

Grbavac V., Rotim F., Perše S., Coutenporay forms of digitalization of Graphic contents, Proceedings of the 2^st International Conference Business System Management 31^st May-2 nd June 2001 Mostar, University of Mostar. Mostar-Vienna, FBiH/BiH, 2001. godina, str. 85-89.

U radu su opisana različite forme digitalizacije grafičkog sadržaja uz pomoć računala i računalne opreme. Također je naglašeno da se za digitalizaciju grafičkog sadržaja danas koriste brojni hardverski resursi i softverski alati, a u radu su detaljnije obrađeni skeneri i digitalne kamere. Naglašeno je da je njihova temeljna karakteristika dobra pouzdanost i univerzalnost primjene uz pomoć sve boljeg i boljeg softvera. Navedeno je i nekoliko softverski alata za digitalnu obradu slike, a u zaključku rada opetovana je uloga istih u svekolikoj modernizaciji poslovanja.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta digitalizacije grafičkog sadržaja.

Grbavac V., Rotim D., Dragičević D., Pojava informacijske ekonomije kao svjetskog procesa, 9. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i turizam” 26-27. travnja 2001, Opatija, Suvremeni promet Vol. 21 Broj 3-4/2001, HZDP, Zagreb, 2001. godine, str. 265-288.

U radu se opisuje važnost pojave informacijske ekonomije koju danas karakterizira brza zamjena tijekova informacija, kapitala i kulture komuniciranja. Analiza se temelji na istraživanjima provedenim u SADu, Aziji, Latinskoj Americi i Europi, s ciljem prikaza informacijske ekonomije novog informacijskog društva, uzimajući u obzir temeljne učinke informacijske tehnologije u suvremenom svijetu. Za elemente provedenih istraživanja, u radu su uzeti: produktivnost i natjecateljska sposobnost, struktura i dinamika informacijske ekonomije, međunarodna podjela rada, te građa i geometrija informacijske ekonomije. Iz dobivenih rezultata vidljivo je da informacijska ekonomija u biti pojavni svjetski proces na početku 21. stoljeća.

Smatramo da ovaj znanstveni rad spada u kategoriju prethodnog priopćenja i da kao takav predstavlja značajan znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti s aspekta pojave informacijske ekonomije kao svjetskog procesa.

Grbavac V., Dragičević D., Rotim D., Retrospektiva i perspektiva informacijsko-tehnološke razvitka, 9. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i turizam” 26-27. travnja 2001, Opatija, Suvremeni promet Vol. 21 Broj 5/2001, HZDP, Zagreb, 2001. godine, str. 363-379.

U radu se istražuje informacijsko-tehnološki razvitak kao najznačajniji i najutjecajniji pratitelj aktualnog prijelaza iz industrijskog u postindustrijsko društvo. Provedena istraživanja su pokazala da se uspješnijom i učinkovitijom primjenom mikroelektronike neprekidno unapređuje i mijenja čovjekov realni i virtualni svijet. Zapravo, sprega znanosti, tehnologije i znanja stvara i održava istraživačko i stvaralačko okruženje, u kojem permanentno revolucioniranje tehnologije prati isto tako stalno inoviranje i unapređivanje načina i odnosa društvene proizvodnje, cjelokupne djelatnosti i svakodnevnog života. U raspravi rada potanko se prate ti procesi u materijalnoj proizvodnji, društvenoj povezanosti i angažiranosti pojedinca, njihovih organizacija i zajednica. Zapravo, prati se tijek tih događaja i promjene kojima su temelji i poticaji u informacijskoj tehnološkoj revoluciji i njenim postignućima. Počeci joj sežu u sedamdesete godine prošlog stoljeća, a već na pragu trećeg milenija započinje novi epohalni zamah tehnološkog razvoja putem genetskog inženjerstva i njegove mnogostrane učinkovitosti koju omogućuje otkriće ljudskog genoma. Što će se zbiti i kakvim će se revolucionarnim promjenama neizvjesna sutrašnjica ispuniti, teško je znanstveno predvidjeti i pogotovo potanko opisati. Zato se i rasprava u radu ograničava na predviđanje osnovnih pravaca budućeg tehnološkog i društvenog razvoja kojem se ne vidi kraj. Izvjesno je, međutim, kako će informacijsko-tehnološka revolucija zasigurno teći u pravcu novih otkrića, pronalazaka i razvoja koji će u posvemašnoj globalizaciji sve više ujedinjavati ljude i omogućavati im da se rasterete svakog rutinskog rada i posvete razvoju svojih ljudskih potencijala.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta retrospektive i perspektive informacijsko-tehnološkog razvitka.

Pliestić S., Grbavac V., Žakula M., Metodološki pristup razvoju programskih sustava u procesima čuvanja poljoprivrednih proizvoda, Sjemenarstvo god. 18 br. 3-4/2001, HAD, Zagreb, 2001. godine, str. 179-187.

Potreba za efikasnošću i visokom kakvoćom izgradnje programskih sustava u procesima čuvanja poljoprivrednih proizvoda, kao i pomagalima nužnim za automatiziranu podršku takvom pristupu, sve više zahtjeva organizirani pristup uvođenja metodologije razvoja programskih sustava. Metodologija je prvenstveno razvijena za uklopljene sustave koji rade u realnom vremenu, ali se zbog kompletnosti pristupa podjednako može primjenjivati i na standardne aplikacijske sustave. Ona je bazirana na strukturnom pristupu Yourdonovog tipa kojeg karakterizira kreiranje više sljednih modela sustava, u skladu s faznim pristupom razvoja sustava i principom prikrivanja informacija. Na taj se nači, kako je to prikazano u radu, sustav postupno izgrađuje i usavršava, kombinirajući informacije prethodnih metoda modeliranja s elementima značajnim za daljnji razvoj sustava.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta metodološkog pristupa razvoja programskih sustava u procesima čuvanja poljoprivrednih proizvoda.

Grbavac V., Šimunić D., Strategijski pristup oblikovanju informacijskog sustava uređenja tla i voda, Sjemenarstvo Vol.. 18 br. 5-6/2001, HAD, Zagreb, 2001. godine, str.345-358.

U radu se istražuje struktura i organizacija informacijskog sustava uređenja tla i voda koja obuhvaća: klasifikaciju i genezu zemljišta, mjerenje zemljišta i kartiranje, plodnost zemljišta, eroziju i isušivanje zemljišta, te monitornig zemljišta, konzervaciju i melioraciju zemljišta. Gledano s tog aspekta, u radu se opisuju kao najvažniji osnovni podsustavi informacijskog sustava uređenja tla i voda podsustav pedologije, podsustav eksploatacije tla i voda, kao i izvedeni podsustavi kao što su podsustav agroekonomike, podsustav zaštite bilja i podsustav poljoprivredne tehnike i tehnologije. Također se u radu daje temeljna podatkovna struktura osnovni podsustava informacijskog sustava uređenja tla i voda, te navode razni alati koji se danas koriste u zaštiti tla i voda. Iz okosnica ovog istraživačkog pristupa može se zaključiti da predloženi model predstavlja značajno unapređenje u pravci informatizacije i internetizacije ovog nadasve važnog segmenta naše poljodjelske baze i nadgradnje.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta strategijskog pristupa oblikovanju informacijskog sustava uređenja tla i voda.

Antoliš K, Grbavac V., Virtualna stvarnost i ekološka dimenzija prometa informacijskim mrežama, 10. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i okoliš” 18-19. travnja 2002, Opatija, Suvremeni promet Vol. 22 Broj 1-2/2002, HZDP, Zagreb, 2002. godine, str. 126-130.

U ovom radu se opisuje virtualna stvarnost i ekološka dimenzija prometa informacijskim mrežama s aspekta definicije, strukture (osnovnih elementa) i uloge u današnjem drušvu. Radom se pokušalo raščlaniti kakva nam budućnost predstoji u računalnom svijetu, sa snažnim naglaskom na integraciju «stapanje» čovjeka i računala u jedan jedinstveni ali međusobno diferencirani sustav. Ekološka posljedica ovog procesa nova je dimenzija koju ovaj rad inaugurira, a zasigurno će imati višestruke posljedice koje je danas gotovo nemoguće determinirati dosad razvijenom znanstvenom metrikom. U radu se također daje kako prikaz i objašnjenje okolnosti nastanka informacijskih mreža, čemu one služe i koje su im mogućnosti, tako i moderni paradoksi nastali u vezi s informacijskim mrežama. Također se povlače paralele između njih i urbanih sredina s namjerom pronalaženja njihova utjecaja na modernog čovjeka, s aspekta ekološke dimenzije apliciranja ovakvih procesa.

Smatramo da ovaj znanstveni rad spada u kategoriju prethodnog priopćenja i da kao takav predstavlja značajan znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti s aspekta virtualne stvarnosti i ekološke dimenzije prometa informacijskim mrežama.

Antoliš K., Grbavac V., Utjecaj informacija na stupanj organiziranosti C⁴IRS sustava, Zbornik radova, Međunarodni znanstveni skup “Društvo i tehnologija 2002” Opatija, HKD&Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2002. godine, str. 132-136.

Cilja rada je bolje upoznati značenje ali i istražiti koliki je utjecaj informacije na stupanj organiziranosti C⁴IRS (command, control, communications, computers, intelligence, reconnaissance and surveillance) sustava. U tom kontekstu u radu se determinira društvena vrijednost informacija. Budući da je u središtu odnos informacije i organizacije, u radu se pošlo od semantičkih postavki koje proizlaze iz definicijske i terminološke osnove, pa sve do novih odnosa nastali razvojem organizacije pod utjecajem informacija. U radu se također istražuje kako informacija organizacijski utječe na C⁴IRS sustave i koje promjene uvodi u strukturi upravljanja i zapovijedanja, a što je ujedno i nit vodilja temeljnog istraživanje ovoga rada.

Plenković J., Grbavac V., Ekologija i turizam, 10. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i okoliš” 18-19. travnja 2002, Opatija, Suvremeni promet Vol. 22 Broj 3-4/2002, HZDP, Zagreb, 2002. godine, str. (in press).

U radu se opisuju i analiziraju odnosi ekologije i turizma na mega, mezo i mikro razinama. Na megarazini se konstatira da je ekologija metaznanstvena platforma turizmu, te mu daje konceptualni okvir za otkrivanje, vrednovanje sadržaja, što znači da utvrđuje filozofsku platformu modernom turizmu. Na mezorazini su analizirani stručni i znanstveni istraživački pothvati unutar turizma kao struke, te se konstatira da sve turističke djelatnosti imaju vrijednost kada i ukoliko su u funkciji razvijanja humaniteta međuljudskih odnosa. Na mikrorazini se u ovome radu promatra lokalna djelatnost turističkih organizacija, te se konstatira kako je danas nužno proširiti turističku ponudu te je obogatiti kulturnim sadržajem. U zaključku rada ističe se da je na osnovi provedene analize, dokazano da je odnos između ekologije i turizma obostran, reverzibilan, te da jedna disciplina bez druge ne doprinosi efikasnosti u ostvarivanju kvalitetnijeg života.

Smatramo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta analize utjecaja sustavnog mišljenja i sustavnog pristupa na ekologiju i turizam.

1.5. Sudjelovanja na znanstvenim skupovima

1.5.1. Sudjelovanje na međunarodnim znanstvnim skupovima prije zadnjeg izbora

2. Grbavac V., Rotim F., Evolucija mobilnih informacijsko-komunikacijskih tehnologija, 2. Međunarodni simpozij ISEP '93, Elektrotehniška zveza Slovenije, Zbornik radova, Ljubljana ,1993, godine str. 177-189.

3. Grbavac V., et. al., Soil monitoring, FAO, Budapest, Hungaria, 1993. godine, pp. 65-76,

4. Grbavac V., Rotim F., Utjecaj moderne telekomunikacijske tehnologije na tradicionalne sfere prometa, 3. Međunarodni simpozij ISEP '94, Elektrotehniška zveza Slovenije, Zbornik radova, Ljubljana, 1994. godine, str. 269-274.

5. Grbavac V, Rotim F, Antoliš K., The Computers Communication by Wireless Tehniques Transmission, 4. International Symposium "ISEP 95", Zbornik referatov, Ljubljana, Slovenija,1995, pp. 37-46.

6. Grbavac V., J. Juračak, Važnost informacijsko-komunikacijskih sustava u daljnjem razvoju agrokompleksa, Međunarodni znanstveni simpozij - Kvalitetnim kultivarom i sjemenom u Europu Opatija '95., Sjemenarstvo 4-5/95, HAD, Zagreb, 1995.godine, str. 283-299. .

CAB 03256885 Accession Number: 961806960.

7. Grbavac V., Značaj novih tehnologija za razvoj gospodarskih sustava, 23. Međunarodni simpozij - Poljoprivredna smotra, Zbornik radova, Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Opatija 1995. godine, str. 33-39.

8. Grbavac V., Plenkovć M., Društvena i tehnološka gibanja na prijelazu u novi milenij, 2. Međunarodni znanstveni skup - Društvo i tehnologija '95, Zbornik radova, Građevinski fakultet u Rijeci, Rijeka 1995. godine, str. 31-43,

9. Grbavac V, Plenković M, Antoliš K., Uloga komunikologijskih znanosti u daljnjoj profesionalizaciji športskog i turističkog novinarstva, 7. Međunarodni znanstveni simpozij "Novinarstvo, šport i turizam '95", Zbornik radova, str. 1-9, BOL na Braču, NONACOM: Hrvatsko komunikološko društvo, Zagreb, 1995. godine, str. 232-238.

10. Grbavac V., Širiæ I., Struktura modela informacijskog sustava zaštite bilja u području agrokompleksa, Meðunarodni znanstveni simpozij "Kvalitetnim kultivarom i sjemenom u Europu II", Opatija 30.1-2.02. 1996, Opatija, Sjemenarstvo br.: 1-2/96, HAD, Zagreb, 1996. godine, str. 67-72.

11.Grbavac V., The info Systems in area of Agrocomplex, Međunarodni znanstveni skup “Poljoprivredna smotra” Poreč ’96., Agronomski glasnik Vol. 58(2/4)/1996, HAD, Zagreb, 1996. godine, pp. 241-270.

CAB 03494890 Accession Number: 981802244.

12.Grbavac V., Karoglan P., Info sustavi u području agrokompleksa, I. Međunarodni znanstveni simpozij "Komunikacijski sustavi '96.", Zagreb, 24.05.1996., Sjemenarstvo br.: 3-4/96, Zagreb, 1996.

CAB 03342059 Accession Number: 9971801993.

13.Grbavac V., Dražić M., Model informacijske baze Agronomskog fakulteta na VVV komunikacijskom sustavu, I. Međunarodni znanstveni simpozij "Komunikacijski sustavi '96.", Zagreb, 24.05.1996., Sjemenarstvo, br.: 3-4/96, HAD, Zagreb, 1996. godine, str. 247-252.

CAB 03342060 Accession Number: 971801994.

14.Grbavac V., Rotim F., Plenković M., Communication Systems in the Process of Information Society Development, I. Međunarodni znanstveni simpozij "Komunikacijski sustavi '96.", Zagreb, 24.05.1996., Suvremeni promet, Special Issue, HZDP, Zagreb, 1996. godine, pp. 5-10.

15.Grbavac V., Rotim F., Rotim D., Važnost info-komponente u stretegiji razvoja hrvatskog prometa na prijelazu u 21. stoljeće, 4. Međunarodni znanstveno-stručni simpozij "Prilozi strategiji razvoja prometa Hrvatske", Opatija, 10-12.04. 1996., Suvremeni promet br.1-2/1996, HZDP, , Zagreb, 1996. godine, str.169-182.

16.Plenković M., Grbavac V., The Conception of Structure of Global Communication System: Model for Croatian, International Sympozium “Information Systens May 26, 1996. Arkansas, ICA, (http://www.public.edu/~corman/infosys), Austin, Texas, USA, 1996.

17.Grbavac V., Rotim F., Antoliš K., Ekspertni sustavi u funkciji razvoja prometa, Međunarodni simpozij ISEP '96., Zbornik radova, Ljubljana, Slovenija, 1996.

18.Grbavac V., Košutić S., Utjecaj informacijskog inženjerstva na oblikovanje agromehanizacijskog informacijskog sustava, 22. Međunarodni simpozij - Poljoprivredna smotra, Zbornik radova, Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Opatija 1994. godine, str. 57-69,.

19.Grbavac V., Novi sustavi javnog komuniciranja u podruèju agrokompleksa, 24. Međunarodni simpozij - Poljoprivredna smotra", Opatija 6-9.02.1996., Zbornik radova, HAD, Opatija, 1996. godine, str. 23-34,

20.Grbavac V., Plenković M., Issues computer in education process: Croatian Experiences, 3. Meðunarodni znanstveni simpozij "Društvo i tehnologija '96", Selce, 28-30.06.1996., Zbornik radova, Građevinski fakultet u Rijeci, Rijeka, 1996. godinem, str. 119-122.

1.5.2. Sudjelovanje na međunarodnim znanstvenim skupovima nakon zadnjeg izbora

Grbavac V., Informatizacija kao strateški element razvoja hrvatskih agropoduzeća, Zbornik radova sa 25. Međunarodnog znanstvenog simpozij iz područja mehanizacije poljoprivrede, Opatija 4-7. veljače/1997, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Opatija, 1997. godine, str. 15-19.

CAB 03358878 Accession Number: 972400669.

Antoliš K., Grbavac V., Rotim F., Metodologija planiranja i upravljanja razvojem ekspertnih sustava, Proceedings of the 1^st International Conference Business System Management 26-27^th September 1997 Mostar, University of Mostar. Mostar-Vienna, FBiH/BiH,1997. godina, str. 1-9.
Plenković M., Grbavac V., Kučiš V., Grafički dizajn u svjetlu vizuelnih komunikacija, Međunarodni znanstveni skup “Društvo i tehnologija ’97.” Opatija, Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1997. godine, str.114-121.
Grbavac V., Rotim D., Sigurnosni elementi info sustava, 5. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Organizacija i sigurnost prometa” 17-18. travnja 1997. Opatija, Suvremeni promet Vol. 17 Broj 1-2/1997, HZDP, Zagreb, 1997. godine, str. 145-153.
Grbavac V., Vranić F., Rotim D., Komunikacijski sustavi u funkciji upravljanja poduzećem, II. Međunarodni znanstveni simpozij "Komunikacijski sustavi '97.", Suvremeni promet, br. 5/1997, HZDP, Zagreb, 1997. godine, str.428-433.
Grbavac V., Kolega A., Kolak I., Information base of the Croatian agricultural system at the start of the 21^st century, 14. Međunarodno savjetovanje tehnologa sušenja i skladištenja Stubičke Toplice 21-23. siječnja 1998, Sjemenarstvo Vol. 15 (5), HAD, Zagreb, 1998. godine, pp. 293-307.

CAB 03713795 Accession Number: 991802862.

Antoliš K., Rotim F., Grbavac V., Dizajn na biočip i objekten pristap vo impelementacijata na nevralnite mreže, Proceedings, Transport and Communications at the Beginning of the 21^st Century 23-25.09.1999, Ministry of Transport and Communications of the Republic of Macedonia, Ohrid, Macedonia, 1999. pp. 249-258.
Antoliš K., Grbavac V., Rotim F., Razvitak infosustava i umjetne inteligencije u prometnoj medicini, 6. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Tehnika i logistika prometa” 27-28. travnja 1998. Opatija, Suvremeni promet Vol. 18 Broj 1-2/1998, HZDP, Zagreb, 1998. godine, str. 43-49.
Grbavac V., Antoliš K., Jurić R., High Quality Methodology of Planning and Controlling the Expert Systems Development, 3. Međunarodni znanstveni simpozij “Komunikacijski sustavi ‘98”, Modern Traffic, Vol.18 Special Issue, Universiti of Mostar, Mostar, FBiH/BiH, 1998. godine, pp.50-57.
Antoliš K., Rotim F., Grbavac V., Implikacija specifičnosti bežičnog prijenosa podataka na način modulacije, 8. Međunarodni znanstvenostručni simpozij “Elektronika u prometu” ISEP ’99. 7-8. 10. 1999. godine, Fakultet za elektrotehniko Univerze V Ljublhani, Lj ubljana, SLO,1999. godine, str. 121-138.
Antoliš K., Grbavac V., Markić B., Determiniranost informacijskog razvitka novim računalnim konceptom šeste generacije, 2. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet na prijelazu u 21. stoljeće” 15-16. travnja 1999. Opatija, Suvremeni promet Vol. 19 Broj 3-4/1999, HZDP, Zagreb, 1999. godine, str. 412-420.
Antoliš K., Grbavac V., Information Security and National Strategy, Proceedings, Transport and Communications 2000. from 28-30.09.2000, Ministry of Transport and Communications of the Republic of Macedonia, Ohrid, Macedonia, 2000. pp. 395-401.
Grbavac V., Rotim F., Uloga Europske unije u razvitku informacijskog društva, 8. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i održivi razvitak” 27-28. travnja 2000, Opatija, Suvremeni promet Vol. 20 Broj 1-2/2000, HZDP, Zagreb, 2000. godine, str. 139-144.
Grbavac V., Antoliš K., Rotim D., Objektni pristup modeliranju dizajna sigurnosnog kriptografskog modela, 8. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i održivi razvitak” 27-28. travnja 2000, Opatija, Suvremeni promet Vol. 20 Broj 3-4/2000, HZDP, Zagreb, 2000. godine, str. 297-304.
Grbavac V., Rotim F., Petrinović T., Korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije u Finskoj, Informatologia 33, 2000, Međunarodni znanstveni skup “Društvo i tehnologija 2000” Opatija, HKD, Zagreb, 2000. godine, str. 143-152.
Marić Đ., Grbavac V., Mjesto i uloga W3 komunikacijskog sustava u razvitku poljodjelskog menadžmenta, 16. Međunarodno savjetovanje tehnologasušenja i skladištenja od 18 do 21. siječnja 2000. Stubičke Toplice, Zbornik radova, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Stubičke Toplice, 2000. godine, str. 159-167.

CAB 04065256 Accession Number: 20013063380.

Antoliš K., Grbavac V., Rotim F., A Problem of Development of Computer-Based Integrated Manufacturing Systems,, Proceedings of the 1^st International Conference Business System Management 31^st May-2 nd June 2001 Mostar, University of Mostar. Mostar-Vienna, FBiH/BiH, 2001. godina, str. 85-89.
Grbavac V., Rotim D., Dragičević D., Pojava informacijske ekonomije kao svjetskog procesa, 9. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i turizam” 26-27. travnja 2001, Opatija, Suvremeni promet Vol. 21 Broj 3-4/2001, HZDP, Zagreb, 2001. godine, str. 265-288.
Grbavac V., Dragičević D., Rotim D., Retrospektiva i perspektiva informacijsko-tehnološke razvitka, 9. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i turizam” 26-27. travnja 2001, Opatija, Suvremeni promet Vol. 21 Broj 5/2001, HZDP, Zagreb, 2001. godine, str. 363-379.
Grbavac V., Mateljan V., Contributions to the Strategy of Information Society Development in the Republic of Croatia, Proceedings IIS 2001, Faculty Organization and Informatics Varaždin University of Zagreb, Varaždin, 2001. godine, pp.23-34.
Grbavac V., Dragičević D., Zbilja i vizija informacijske tehnološke revolucije, Informatologia/Medija Culture and Public Relations 1/2002, Međunarodni znanstveni skup od 6-7.12. 2000. Rogaška Slatina, SLO, HKD, Zagreb, 2002. godine, str. 50-63.
Antoliš K, Grbavac V., Virtualna stvarnost i ekološka dimenzija prometa informacijskim mrežama, 10. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i okoliš” 18-19. travnja 2002, Opatija, Suvremeni promet Vol. 22 Broj 1-2/2002, HZDP, Zagreb, 2002. godine, str. 126-130.
Plenković J., Grbavac V., Ekologija i turizam, 10. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i okoliš” 18-19. travnja 2002, Opatija, Suvremeni promet Vol. 22 Broj 3-4/2002, HZDP, Zagreb, 2002. godine, str. (in press).
Antoliš K., Grbavac V., Utjecaj informacija na stupanj organiziranosti C⁴IRS sustava, Informatologia Speciale, Međunarodni znanstveni skup “Društvo i tehnologija 2002” Opatija, HKD, Zagreb, 2002. godine, str.132-136.
Antoliš K., Grbavac V., Rotim F., Key Trends of Security Factors in Information Era, Modern Traffic Vol. 21 Special Issue, University of Mostar, International conference on Faculty of Economy University of Mostar, 26-27 travnja 2002, Mostar, FBiH/BiH, 2002., godine, pp.60-65.
Grbavac V., Šimunović D., Mjesto i uloga elektroničkog poslovanja u izgradnji hrvatske poljodjelske sutrašnjice, Međunarodni Znanstveni skup “Prilagodba Europskoj zajednici, hrvatske poljoprivrede, šumarstva i ribarstva” 5-8. lipnja 2002. Zadra, Znanstveno Vijeće za poljoprivredu i šumarstvo HAZU, Poljoprivredna znanstvena smotra br. 2/2002, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2002. godine, str. 69-79.

1.6. Knjige/udžbenici

Grbavac V., Informatika, kompjutori i primjena, Sveučilišni udžbenik Sveučilišta u Zagrebu, Prvo izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 1988. godine, str. 548.
Grbavac V., Informatika, kompjutori i primjena, Sveučilišni udžbenik Sveučilišta u Zagrebu, Drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 1990. godine, str. 512.
Grbavac V., Analiza i implementacija informatičkih sustava, Sveučilišni udžbenik Sveučilišta u Zagrebu, Školska knjiga, Zagreb, 1991. godine, str. 675.
Grbavac V., Informatika, kompjutori i primjena, Sveučilišni udžbenik Sveučilišta u Zagrebu, Treće izmjenjeno i dopunjeno izdanje, HZDP, Zagreb, 1995. godine, str. 574.

Knjige/udžbenici bili su financijski potpomognuti od strane Ministarstva znanosti i tehnologije RH, kao znanstveno vrijedne knjige.

1.7. Znanstveni projekti

1.7.1. Voditeljstvo domaćeg znanstvenog projekta

PROJEKT “Info osnova hrvatskog poljodjelskog sustava”, od 2000 godine, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

1.2.2. Aktivno sudjelovanja u realizaciji znanstvenih projekta

PROJEKT "Istraživanje informacijskih projekata u privredi i društvu, s temom: Informacijski sustavi", od 1987 do 1990. godine, Fakultet organizacije i informatike Varaždin Sveučilišta u Zagrebu.
PROJEKT "Uređivanje i zaštita tla i voda u agroekosistemima, s temom: Informacijski sustavi uređenja tla i voda", od 1991 do 1995. godine, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
PROJEKT "Razvoj prometne tehnike, održavanje i sigurnost prometa, s temom: Info komponenta prometnih sustava", od 1991 do 1995. godine, Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
PROJEKT "Hrvatski mediji na pragu 21. stoljeća, s temom: Komunikacijski sustavi u procesu transformacije hrvatskog društva", od 1996 do 2000. godine, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
PROJEKT «Konvergencija medija» od 2002. godine, Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu

1.8. Sudjelovanja na pozvanim predavanjima/tribinama

Grbavac V., Zbilja, teorijska utemeljenost i vizija komunikologijskih znanosti, predavanje održana na Skupštini Hrvatskog komunikološkog društva u Kulturno informativnom centru u Zagrebu, Preradovićeva 5/1, Zagreb, 1995.
Grbavac V., Info komponenta u strategiji razvoja hrvatskog prometa, predavanje održano u Vinkovcima, u prostorijama Cibalia banke, Vinkovci, 1996.
Grbavac V., Važnost komunikacijskih sustava u strategiji razvoja hrvatskog željezničkog prometa, HŽ, Zagreb, 1996.
Grbavac V., Info resursi u funkciji razvoja agrokompleksa, Hrvatsko agronomsko društvo-HAD, Berislavićeva 6/1, Zagreb, 1996.
Grbavac V., et al, Komunikologija na pragu 21. stoljeća, SRCE, Zagreb, 1998.
Grbavac V., et al, Tranzicija hrvatskog poljodjelstva na informacijskim osnovama, Berislavićeva 6/1, HDIP, Zagreb, 2000.

1.9. Članstva u znanstvenim društvima/akademijama

New York Academy Science– član od 1998. godine.
London Diplomatic Academi – član upravnog savjeta od 2000. godine.
Znanstveno vijeće za promet HAZU – redoviti član od 2001. godine.
Hrvatsko društvo za informatiku u poljodjelstvu (HDIP) – predsjednik društva
Hrvatsko komunikološko društvo (HKD) - dopredsjednik društva.
International Federation of Communication Association (IFCA) – član društva,
United Nations Industrial Development Organization (UNIDO) - član društva,
Hrvatsko društvo za složene sustave (CROSS) – član,
Hrvatsko znanstveno društvo za promet (HZDP) - dopredsjednik društva,
Hrvatsko agronomsko društvo Mostar - član

1.10. Član znanstvenog ili programskog odnosno organizacijski odbora

znanstvenog skupa

1.10.1.Prije zadnjeg izbora

1. Međunarodni znanstveni skup "Novi sustavi javnog komuniciranja" - Dubrovnik (1995), zamjenika predsjednika organizacijskog odbora.

2. Međunarodni znanstveni skup "Novinarstvo, šport i turizam" - BOL na Braču (1995), zamjenika predsjednika organizacijskog odbora.

3. Međunarodnog znanstvenog skupa "Komunikacijski sustavi '96", u organizaciji Hrvatskog komunikološkog društva (HKD) - Zagreb (1996), predsjednika programskog odbora.

4. Međunarodni znanstveni simpozij "Društvo i tehnologija" - Selce (1995), član organizacijskog Odbora.

5. 103. Međunarodni znanstveni Simpozij "Kvalitetnim kultivarom i sjemenom u Europu II"- Opatija (1996), članova organizacijskog odbora.

6. The 8 th Annual International Communication Conference: "Journalism and Democracy" - Zadar (1996), član organizacijskog Odbora.

1.10.2. Nakon zadnjeg izbora

1. II. Međunarodni znanstveni skup "Komunikacijski sustavi '97", u organizaciji Hrvatskog komunikološkog društva (HKD) - Zagreb (1997), predsjednika programskog odbora.

2. Međunarodni znanstveni simpozij iz područja mehanizacije poljoprivrede, Opatija 4-7. veljače/1997, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Opatija, 1997., član organizacijskog odbora.

3. Proceedings of the 1^st International Conference Business System Management 26-27^th September 1997 Mostar, University of Mostar. Mostar-Vienna, 1997., član programskog odbora.

4. Međunarodni znanstveni skup “Društvo i tehnologija ’97.” Opatija, Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 1997. , član programskog odbora.

5. V. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Organizacija i sigurnost prometa” 17-18. travnja 1997. Opatija, HZDP, 1997., član organizacijskog odbora.

6. II. Međunarodni znanstveni simpozij "Komunikacijski sustavi '97.", Zagreb, 13.lipnja 1997, HKD, Zagreb, 1997., predsjednik programskog odbora.

7. XIV. Međunarodno savjetovanje tehnologa sušenja i skladištenja Stubičke Toplice 21-23. siječnja 1998, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1998., član organizacijskog odbora.

8. 6. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Tehnika i logistika prometa” 27-28. travnja 1998. Opatija, HZDP, Zagreb, 1998., član organizacijskog odbora.

9. III. Međunarodni znanstveni simpozij “Komunikacijski sustavi ‘98”, 12. lipnja 1998. Zagreb, HKD, Zagreb, 1998., ), predsjednika programskog odbora.

10. VII. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet na prijelazu u 21. stoljeće” 15-16. travnja 1999. Opatija, Suvremeni promet Vol. 19 Broj 3-4/1999, HZDP, Zagreb, 1999., član organizacijskog odbora.

11. I. Međunarodni znanstveni skup Komunikologija i obrazovanje od 6-7.12.2000.Rogaška Slatina, SLO, HKD, Zagreb, 2000. godine, član programskog odbora.

12. VIII. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i održivi razvitak” 27-28. travnja 2000, Opatija, HZDP, Zagreb, 2000., član organizacijskog odbora.

13. XVI. Međunarodno savjetovanje tehnologa sušenja i skladištenja od 18 do 21. siječnja 2000. Stubičke Toplice, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Stubičke Toplice, 2000., član organizacijskog odbora.

14. The 1^st International Conference Business System Management 31^st May-2 nd June 2001 Mostar, University of Mostar. Mostar-Vienna, 2001., član programskog odbora.

15. IX. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i turizam” 26-27. travnja 2001, Opatija, HZDP, Zagreb, 2001., član organizacijskog odbora.

16. II. Međunarodni znanstveni skup Informatologia i obrazovanje od 7-8. 12.2001.Rogaška Slatina, SLO, HKD, Zagreb, 2001. godine, član programskog odbora.

17. X. Međunarodno znanstvenostručno savjetovanje “Promet i okoliš” 18-19. travnja 2002, Opatija, HZDP, Zagreb, 2002., član programskog odbora.

18. Međunarodni znanstveni skup “Društvo i tehnologija 2002” Opatija, HKD, Zagreb, 2002., član programskog odbora.

19. International conference on Faculty of Economy University of Mostar, 26-27 travnja 2002, Mostar, BiH, 2001., član programskog odbora.

20. Međunarodni Znanstveni skup “Prilagodba Europskoj zajednici, hrvatske poljoprivrede, šumarstva i ribarstva” 5-8. lipnja 2002. Zadra, Znanstveno Vijeće za poljoprivredu i šumarstvo HAZU, Zadra, 2002., član znanstvenog odbora.

1.11. Gostujući nastavnik

Agronomski fakultet Sveučilišta u Mostaru, F BiH/BiH, od 1995.
Visoko gospodarsko učilištu u Križevcima (Poljoprivredni institute u Križevcima), od 1996 do 1999.
Filozofski fakultet Zadar Sveučilišta u Splitu, od 2001.

4. Grafički fakultet sveučilišta u Zagrebu, od 2000.

1.12. Znanstvena priznanja i plakete

PRIZNANJA za Sveučilišni udžbenik "Informatika, kompjutori i primjena" kao najboljeg znanstvenog djela iz domene komunikologije u godini 1996. Nagrada je dodjeljna od strane International Federation of Communication Association (IFCA) preko nacionalnog znanstvenog udruženja Hrvatskog komunikološkog društva kao člana te međunarodne asocijacije, od predsjednika društva prof.dr.sc. Maria Plenkovića. HKD, Zagreb, 1996.
PLAKETA za posebne zasluge na unapređenju prometa i razvoja HZDP-a, dodjeljena od predsjednika HZDP-a prof.dr.dr.sc. Franka Rotima. HZDP, Zagreb, 1997.
PLAKETA za znanstveni rad u području tehnike – polje prometnih znanosti, dodjeljena od predsjednika HZDP-a prof.dr.dr.sc. Franka Rotima. HZDP, Zagreb, 1997.
POHVALNICA za značajan doprinos u znanstvenoj i nastavnoj djelatnosti Fakulteta, dodjeljena od dekana Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof.dr.sc. Zvonka Mustapića. Agronomski fakulteta, Zagreb, 1998.
ZAHVALNICA za uspješnu suradnju s hrvatskim društvom za promet, dodjeljena od predsjednika HZDP-a prof.dr.dr.sc. Franka Rotima. HZDP, Opatija, 2000.
PRIZNANJE za sudjelovanje na znanstvenoj konferenciji “Društvo i tehnologija”održanoj u Opatiji od 28-30 lipnja 2001. Priznanje je dodjeljeno od predsjednika konferencije prof.dr.sc. Juraja Plenkovića. Rijeka, 2001.
ZAHVALNICA za uspješnu suradnju s hrvatskim društvom za promet, dodjeljena od predsjednika HZDP-a prof.dr.dr.sc. Franka Rotima. HZDP, Opatija, 2001.
ZAHVALNICA za uspješnu suradnju s hrvatskim društvom za promet, dodjeljena od predsjednika HZDP-a prof.dr.dr.sc. Franka Rotima. HZDP, Opatija, 2002.

1.13. Ocjena sveukupne znanstvene djelatnosti pristupnika

Na temelju analize sveukupne znanstvene djelatnosti, prof.dr.sc. Vitomira Grbavaca, a posebno nakon prethodnog izbora, stručno povjerenstvo je ustanovilo:

Da je kandidat sveukupno objavio 95 znanstvenih radova, i to prije zadnjeg izbora 41 znanstveni rad, a nakon zadnjeg izbora objavio je ukupno 54 znanstvena rada, od toga je 19 znanstvenih radova objavio u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (klasificiranih prema kalsifikaciji Ministarstva znanosti i tehnologije RH kao A1-znanstveni radovi), dok je 35 znanstvenih radova objavio u časopisima i zbornicima radova s međunarodnog skupa (klasificiranih prema klasifikaciji Ministarstva znanosti i tehnologije RH kao A2- znanstveni radovi). Od sveukupno navedenih 95 znanstvenih radova, 24 znanstvena rada su citirana u Current Contents (CC) & Science Citation Index (SCI), Library and Inforamtion Science Abstract i CAB Abstract, od kojih je 15 citirano nakon posljednjeg izbor u zvanje redoviti profesor (Vidi: Prilog A. Prikaz citiranih radova prema izlistku iz NSK).
Da je kandidat sveukupno aktivno sudjelovao na 46 međunarodnih znanstvenih skupova, od čega 26 puta nakon zadnjeg izbora.
Da je kandidat bio voditelj 1 znanstvenog projekta (prijavio je i drugi, ocijena je u tijeku), a da je sudjelovao na 4 znanstvena projekta koji su prihvaćeni i financirani od strane Ministarstva znanosti i tehnologije RH.
Da je kandidat 6 puta sudjelovao na pozivnim predavanjima i tribinama, i da je 8 puta dobio znanstvena priznanja i plakete.
Da je kandidat član više domaćih i međunarodnih društava i akademija.
Da je kandidat sveukupno bio 26 puta član znanstvenog/programskog ili organizacijskog odbora međunarodnog znanstvenog skupa, od čega je 20 puta nakon prethodnog izbora u zvanje.
Da je kandidat član uredničkog odbora znastvenog časopisa Informatologia kojeg izdaje Hrvatsko komunikološko društva Zagreb (Hrvatska) i časopisa Suvremeni promet kojeg izdaje Hrvatsko znanstveno društvo za promet Zagreb (Hrvatska), te časopisa Modern Traffic, koje izdaje Institues for Mechanical Engineerin University of Mostar (FBiH/BiH).
Da je kandidat predstojnik Zavoda za informatiku i matematiku na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te da je bio gost profesor na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima i da je još uvjek na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Filozofskom fakultetu Zadar Sveučilišta u Splitu i Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru (FBiH/BiH).

2. NASTAVNA DJELATNOST PRISTUPNIKA

Nastavno-pedagoškim radom prof.dr.sc. Vitomir Grbavac počeo se baviti gotovo od početka svoje djelatnosti na kompjutorskoj obradi podataka i to kao predavač na raznim seminarima i savjetovanjima, da bi se sustavnije time počeo baviti nakon izbora u docenta (karajem 1986. godine) za predmet Informatika na Fakultetu organizacije i informatike Varaždin Sveučilišta u Zagrebu.

No, nastavnu djelatnost prof.dr.sc. Vitomir Grbavca opisati ćemo kroz: uvođenje novih predmeta i programa, otvaranje i ustroj informatičkog praktikuma, autorstvo u udžbenicima, autorstvo u internim skriptama, mentorstvo u podizanju znanstvenog podmlatka, sudjelovanja u poslijdiplomskoj nastavi, sudjelovanja u dodiplomskoj nastavi, osnivanje i operacionalizaciju novih studija i recenzije knjiga.

2.1. Uvođenje novih predmeta i programa

Tijekom svojeg rada na Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu od 1987. do 1991. godine prof.dr.sc. Vitomir Grbavac izradio je na dodiplomskom studiju program za predmet Informatika i program za predmet Organizacija elektroničke obrade podataka s analizom sustava, a na poslijediplomskom studiju uveo je i predavao predmet Informatička tehnologija i znanstveno-tehnološka revolucija.

U školskoj godini 1990/91. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu prof.dr.sc. Vitomir Grbavac uveo je, a zatim i predavao u svojstvu nastavnika s punim radnim vremenom predmet Informatika na dodiplomskom studiju, dok se na poslijediplomskom studiju uveo i predavao predmet Informacijsko-komunikacijski sustavi.

Također je u školskoj 1995/96. godini prof.dr.sc. Vitomir Grbavac uveo i od tada predaje predmet Informatika na dodiplomskom studiju na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru FBiH/BiH.

U školskoj godini 1996/97. prof.dr.sc. Vitomir Grbavac uveo je i predavao do 1999. godine predmet Informatiku na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima.

U školskoj 1997/98. godine prof.dr.sc. Vitomir Grbavac uveo je i predaje predmet Info sustavi u poljoprivredi na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

U školskoj 1998/99. godini prof.dr.sc. Vitomir Grbavac uveo je i od tada predaje predmet Komunikacijski sustavi na poslijediplomskom studiju na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

U Školskoj 2001/02. godini prof.dr.sc. Vitomir Grbavac uveo je i predaje predmet Komunikacijski sustavi na postdiplomskom i diktorskom studiju iz informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu Zadar Sveučilišta u Splitu.

2.2. Otvaranje i ustroj novog praktikuma

U školskoj 1990/91. godini, na Agranomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu prof.dr.sc. Vitomir Grbavac organizirao je, ustrojio i u funkciju nastave postavio Informatički praktikum s više od 15 kompjutora (PC) za potrebe nastave iz predmeta Informatike, te drugih predmeta na Fakultetu.Također je u školskoj 1992/1993.godini sudjelovao u povezivanju Informatičkog praktikuma Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na Sveučilišnu akademski mrežu CARNet.

Od 1991. godine do danas prof.dr.sc. Vitomir Grbavac je sudjelovao sa aspekta struke u nabavci brojne informatičke opreme za znanstveno-istraživačke i znanstveno-nastavne potrebe djelatnika Agronomsko fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. No, također je dao sve relevantne elemente za izgradnju sadašnje AGRONet mreže kao lokalne mreže Agronomskog fakulteta u Zagrebu (koja se danas rasprostire na šest fakultetskih paviljona) u cilju bolje raspoloživosti postojećih info resursa kao i njihovo spajanje na CARNet/Internet informacijsko-komunikacijsko okruženje.

Također je prof.dr.sc. Vitomir Grbavac kao gost nastavnik na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima organizirao, utemeljio i pustio u funkciju Informatički praktikum za potrebe nastave, te inicirao povezivanje istog u CARNet sustav RH.

2.3. Autorstvo udžbenika/knjiga

Kandidat prof.dr.sc. Vitomir Grbavac autor je slijedećih knjiga/udžbenika:

1. Grbavac V., Informatika, kompjutori i primjena, Sveuèilišni udžbenik, Prvo izdanje, Školska knjiga, str. 548, Zagreb, 1988.

2. Grbavac V., Informatika, kompjutori i primjena, Sveuèilišni udžbenik, Drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Školska knjiga, str. 512, Zagreb, 1990.

3. Grbavac V., Analiza i implementacija informatièkih sustava, Sveuèilišni udžbenik, Školska knjiga, str. 675, Zagreb, 1991.

4. Grbavac V., Informatika, kompjutori i primjena, Sveuèilišni udžbenik, Treće izmjenjeno i dopunjeno izdanje, str. 574, HZDP, Zagreb, 1995.

Svi navedeni udžbenici/knjige odnosno svako izdanje udžbenika/knjige bilo je financijski potpomognut od strane Ministarstva znanosti i tehnologije RH.

2.4. Autorstvo internih skripti

Prof.dr.sc. Vitomir Grbavac suautor je slijedećih internih skripti:

1. Grbavac V., Šimunović D., Program za operativni sustav osobnih kompjutora WINDOWS XP, Skripta za vježbe iz Informatike, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Sjemenarstvo Vol 18(2001) 3-4, HAD, Zagreb, 2001. godine, str. 229-277.

2. Grbavac V., Šimunović D., Program za kompjutorsku obradu teksta MsWORD 2000, Skripta za vježbe iz Informatike, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Sjemenarstvo Vol 18(2001) 5-6, HAD, Zagreb, 2001. godine, str. 375-417.

3. Grbavac V., Šimunović D., Program za tablične izračune Ms EXCEL 2000, Skripta za vježbe iz Informatike, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Sjemenarstvo Vol 19(2002) 1-2, HAD, Zagreb, 2002. godine, str. 117-136.

4. Grbavac V., Šimunović D., Program za prezentaciju informacijskih sadržaja Ms PowerPoint, Skripta za vježbe iz Informatike, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Sjemenarstvo Vol 19(2002) 5/2002, HAD, Zagreb, 2002. (in press)

5. Grbavac V., Šimunović D., Program za komunikacijske sustave INTERNET EXPLORER, Skripta za vježbe iz Informatike, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Sjemenarstvo Vol 19(2002) 3-4/2002, HAD, Zagreb, 2002. (in press)

6. Grbavac V., Šimunović D., Program za operativni sustav LINUX, Skripta za vježbe iz Informatike, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Sjemenarstvo Vol 19(2002) 6/2002, HAD, Zagreb, 2002. (in press)

2.5. Mentorstvo i podizanje znanstvenog podmlatka

Tijekom svojeg nastavno-pedagoškog rada prof.dr.sc. Vitomir Grbavac bio je mentor dvadesetpet (25) diplomskih radova, dva (2) magistarska rada, te više puta sudjelovao kao član povjerenstva (komisije) za ocjenjivanje magistarskih radova i doktorske disertacije.

Prof.dr.sc. Vitomir Grbavac bio je mentor slijedećih magistarskih radova:

Dragičević Dražen, "Mjesto i uloga informacijske tehnologije u transformaciji aktualnih društvenih procesa", Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Magistarski rad je obranjen 1994. godine.
Vranić Franjo, “Model informacijske funkcije složenih organizacijskih sustava”, Fakultet organizacije i informatike Varaždin Sveučilišta u Zagrebu. Magistarski rad je obranjen 1997. godine.

Pored mentorstva prof.dr.sc. Vitomir Grbavac sudjelovao je kao član povjerenstva za izradu dva (2) magistarska rada i jedne doktorske disertacije.

Također je prof.dr.sc. Vitomir Grbavac sudjelovao u podizanju znanstvenog podmlatka kao član/predsjednik povjerenstva (komisije) za izbor u adekvatna znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja pristupnika po imenovanju od strane raznih Fakultetskih vijeća (npr: Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Fakulteta organizacije i informatike Varaždin, Pravnog fakulteta u Zagrebu, Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Filozofskog fakulteta u Zadru, Agronomskog fakulteta u Mostaru ...).

2.6. Sudjelovanja u poslijediplomskoj nastavi

Prof.dr.sc. Vitomir Grbavac kao nastavnik sudjelovao je u poslijediplomskoj nastavi od 1987. godine predavajući predmet Informatička tehnologija i znanstveno-tehnološka revolucija na poslijediplomskom studiju iz Informacijskih sustava na Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu, a zatim na poslijediplomskim studijima Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predajući predmet Informacijsko-komunikacijski sustavi. Također, prof.dr.sc. Vitomir Grbavac je nastavnik na poslijediplomskom studiju iz predmeta Komunikacijski sustavi na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu u Zadru Sveučilišta u Splitu.

2.7. Sudjelovanja u dodiplomskoj nastavi

Prof.dr.sc. Vitomir Grbavac kao nastavnik na dodiplomskoj nastavi sudjeluje od izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta (1986) za predmet Informatiku na Fakultetu organizacije i informatike Sveuèilišta u Zagrebu, a zatim i kao nastavnik predmeta Organizacija elektroničke obrade podataka s analizom sustava na spomenutom Fakultetu. Informatika kao predmet slušao se na prvoj godini studija sa satnicom (60+60), dok se Organizacija elektroničke obrade podataka s analizom sustava kao predmet slušao na drugoj godini studija sa satnicom (60+30) na Fakultetu organizacije i informatike Varaždin Sveučilišta u Zagrebu.

Od 1991. godine kao nastavnik sa punim radnim vremenom prof.dr.sc. Vitomir Grbavac sudjeluje u nastavi za predmet Informatika na četvrtoj godini studija sa satnicom (60+60) na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon reorganizacije dodiplomske nastave na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, predmet Informatika (45+30) sluša se na prvoj godini studija, dok se predmet Info sustavi u poljoprivredi (30+15) sluša na petoj godini studija.

Također je od školske 1995/96. godine prof.dr.sc. Vitomir Grbavac sudjeluje na dodiplomskoj nastavi predajući nastavu iz predmeta Informatika (45+30) na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, a uveo sam i predložio predmet Informatika (45+30) na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima od 1996 do 1999. godine.

2.8. Osnivanje i operacionalizacija novih studija

Prof.dr.sc. Vitomir Grbavac je kao dopredsjednik Hrvatskog komunikološkog društva sudjelovao u osnivanju i operacionalizaciji prijedloga Studija komunikologije koji je prihvaćen (1998. godine) od strane Nacionalnog vijeća za znanost i upućen na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu radi uvođenja studija. Također je prof.dr.sc. Vitomir Grbavac sudjelovao u timu prof.dr.sc. Marija Plenkovića na osnivanju i operacionalizaciji poslijediplomskog i doktorskog studija iz polja informacijskie znanosti na Filozofskom fakultetu u Zadru Sveučilišta u Splitu.

2.9. Recenzije knjiga

Prof.dr.sc. Vitomir Grbavac je bio recenzent slijedećih knjiga:

Ružić F., Informacijsko komunikacijski sustavi, Zagreb, 1991.
Plenković M., Komunikologija, poslovno komuniciranje, Zagreb, 1995.
Plenković J., Društvo i tehnologija ’96., Rijeka, 1996.
Plenković J., Društvo i tehnologija ’98., Rijeka, 1998.
Plenković J., Društvo i tehnologija ’99., Rijeka 1999.
Plenković J., Društvo i tehnologija ’02., Rijeka, 2002.
Dragičević A. & D., Leksikon ekonomije i informatike, Informator, Zagreb

2.10. Ocjena sveukupne nastavne djelatnosti pristupnika

Prof.dr.sc. Vitomir Grbavac, kao što je prethodno spomenuto, cijeli svoj radni vijek (oko 22. godine) bavi se nastavno-pedagoškim radom, počevši kao predavač na raznim seminarima i savjetovanjima, da bi se sustavnije time počeo baviti nakon izbora za docent (1986. godine) na Fakultetu organizacije i informatike Varaždin Sveučilišta u Zagrebu za predmet Informatika, a od 1991. godine radi na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kroz promatrano razdoblje kandidat je, kao što je navedeno, postupno biran u sva znanstvena zvanja od docenta do redovitog profesora u znanstvenom području društvenih znanosti znanstvenog polju informacijske znanosti, i pri tome je:

Uveo, predavao i predaje više predmeta na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima na više fakulteta u domovini i inozemstvu.
Autor je dvaju sveučilišnih udžbenika od kojih se jedan ponovio u tri izmjenjena i dopunjena izdanja.
Autor je šest recenziranih inetrnih skripti od kojih su dvije objavljene, a četiri se nalaze u objavi kod izdavača.
Organizirao je i ustrojio dva informatička praktikuma za potrebe nastave iz informatičkih predmeta.
Bio je mentor kod izrade 25 diplomskih radova i dva magistarska rada, te član povjerenstva doktorske disertacije, a bio je i više puta član povjerenstva za izbor u znanstvena i nastavna zvanja.
Sudjelovao je u operacionalizaciji dodiplomskih i poslijediplomskih studija, a bio je šet puta recenzent knjiga raznih autora.

Stručno povjerenstvo ocjenjuje da je prof.dr.sc. Vitomir Grbavac plodan, vrijedan, odgovoran i uspješan nastavnik, koji je svojim radom i djelovanjem značajno unaprijedio nastavnu djelatnost područja i polja kojem pripada po svome znanstvenom profilu.

3. STRUČNA DJELATNOST PRISTUPNIKA

Stručnu djelatnost prof.dr.sc. Vtomira Grbavca promatrati kroz: popis objavljenih stručnih radova prije i poslije zadnjeg izbora, te sudjelovanja na stručnim usavršavanjima.

3.1. Popis objavljenih stručnih radova

3.1.1. Stručni radovi objavljeni prije zadnjeg izbora

3.1.1.1. Stručni radovi objavljeni u međunarodnom časopisu

1. Grbavac V., Razvoj i implementacija aplikativnih sustava, Praksa br.7, YU, Beograd, 1989. godine, str. 8-13.

3.1.1.2. Stručni radovi objavljeni u domaćem časopisu

2. Grbavac V., Mjesto i uloga informatike u procesu odlučivanja, Informatika, Zavod za informatičku djelatnost (ZID), Zagreb, 1984. godine, 29-45.

3. Grbavac V., Mogućnosti primjene informatike u hotiljerstvu, Turizam br.10, Zagreb, 1988. godine, str. 277-282.

4. Grbavac V., Kriza u obradi podataka, Informator, Zagreb, 1988. godine, str. 2-5.

5. Grbavac V., Uloga korisnika u izgradnji informacijskih sustava, Informator, Zagreb, 1989. godine, str. 6-9.

3.1.1.3. Stručni radovi objavljeni s domaćeg stručnog skupa

6. Grbavac V., Podsustav plana i analize poslovanja, Zbornik radova Društveni sustav informiranja - DSI '84, ZID, Zagreb, 1984.godine, str. II5-1 do II5-25.

7. Grbavac V., Aktualnosti iz svijeta informatike, Zbornik radova Društveni sustav informiranja - DSI '87, ZID, Zagreb, 1987. godine, IV3-1 do IV3-21.

8. Grbavac V., Organizacijsko-tehnički aspekti vizije informatizacije Sveučilišta, Neki aspekti informatizacije Sveučilišta, FOI Varaždin, 1990. godine, str. 11-13,

3.1.1.4. Stručni radovi objavljeni na Međunarodnim stručnim skupovima

9. Grbavac V, Rotim F. i F. Vranić, Suvremeni model informacijske funkcija složenih organizacijskih sustava, 5. Međunarodni simpozi - Informacijski sustavi '94., , Varaždin 1994. godine, str. 1-16.

3.1.1.5. Stručni projekti

10. Dragičević D., Žunić D., Grbavac V., Studija kriterija za evaluaciju informatičkih resursa, Trgovaèka banka Zagreb, Zagreb, 1993. godine, str. 1-57.

11. Grbavac V., Vidović S., Vranjić F., Program mjera za unapređenje informatizacije poduzeća Industrogradnje, Industrogradnja Zagreb, Zagreb, 1994. godine, str. 1-26.

3.1.2. Stručni radovi objavljeni poslije zadnjeg izbora

3.1.2.1. Stručni radovi objavljeni u domaćem časopisu

1. Grbavac V., Strategijski pristup uspostavi hrvatske informacijske suverenosti – Vlastiti put, Info Trend 75/10/98, Zagreb, 1998. godine, str. 64-69.

2. Antoliš K., Grbavac V.,Brigljević Z., Razvitak informacijske strategije kao čimbenika suverenosti države Hrvatske, Državnost, Zaklada hrvatskog državnog zavjeta, Godište II, broj 3/1998, Zagreb, 1998. godine, str.509-529.

3.1.2.2. Stručni projekti

3. Grbavac V., Strategijske smjernice informatizacije Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu do 2005. godine, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2002. godine, str. 1-70.

3.2. Stručna usavršavanja

Tijekom svoje stručne karijere prof.dr.sc. Vitomir Grbavac polazio je brojne seminare i tečajeve u cilju uspješne realizacije postavljenih znanstvenih i stručnih zadataka. Tako je radio na slijedećim kompjutorskim platformama i operacijskim sustavima, i to: IBM (MVS), Facom (OS), Univac (Exec-8), VAX-DEC (VMS), PC (DOS, MOS, OS2 i Windows) i PC-DEC (Unix, Mosaic), SUN Ultra (Unix, Solaris).

U praktičnom radu koristio je veći broj programskih jezika (FORTRAN, COBOL, PL/1, BASIC, PASCAL, GPSS), a od jezika četvrte generacije DBMS sustav s ORACLE okruženjem. Također se koristi brojnim alatima i programskim proizvodima od PC do Mainframe kompjutorske platforme, kao i brojnim aplikacijama komunikacijskih sustava i alatima koji se nalaze na CARNet/Internet komunikacijskom prostoru.

3.3. Prikaz i ocjena radova iz stručne djelatnosti pristupnika

3.3.1. Stručni radovi objavljeni poslije zadnjeg izbora

1. Grbavac V., Strategijski pristup uspostavi hrvatske informacijske suverenosti – Vlastiti put, Info Trend 75/10/98, Zagreb, 1998. godine, str. 64-69.

U radu se obrađuju pitanja vezana uz svekoliki razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija i na njima temeljenih znanja, kao i postignuća drugih zemalja, koji se odnose na stretegijski pristup uspostave nacionalne informacijske suverenosti. U članku se naglašava da se suverenost treba promišljati po načelima otvorenog društva i temeljiti na iskustvima razvijenih zemalja u Europi i svijetu. U radu su također iznjeti prijedlozi i mjere vezani uz našu informacijsku suverenost.

Smatramo da ovaj stručni rad predstavlja stručni doprinos iz znanstvenog polja informacijske znanosti sa aspekta informacijske suverenosti.

2. Antoliš K., Grbavac V., Brigljević Z., Razvitak informacijske strategije kao čimbenika suverenosti države Hrvatske, Državnost, Zaklada hrvatskog državnog zavjeta, Godište II, broj 3/1998, Zagreb, 1998. godine, str.509-529.

U radu se polazi od identificiranja i definiranja potreba vezanih uz nacionalnu infostrategiju razvoja, kroz oblikovanje njezinih metodologijsko-projektnih sastavnica, uz raščlambu učinkovitosti konvencionalnih i nekonvencionalnih metodologija kao pristupa u funkciji interpolacije u sustavu tranzicije.

Smatramo da ovaj stručni rad predstavlja stručni doprinos iz znanstvenog polja informacijske znanosti sa aspekta razvoja informacijske strategije.

3.3.2. Stručni projekti

3. Grbavac V., Strategijske smjernice informatizacije Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu do 2005. godine, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2002. godine, str. 1-70.

U ovom projektu iznjete su strategijske smjernice informatizacije Agronomskog fakulteta u Zagrebu do 2005. godine, i to kroz: kompjutorsku tehnologiju, kmunikacijsko-mrežnu infrastrukturu i organizaciju informacijskog servisa. O ozbiljnosti pristupa najviše govori podatak, da je autor prethodno izradio podloge smjernica sa detaljnom račlambom stanja i kvalitete raspoloživih inforesursa fakulteta. Projekt je prihvaće od straten fakultetskog Vijeća i nalazi se u primjeni, a također je i zatražena potpora Ministarstva znanosti i tehnologije kroz koncepciju tehnoloških projekta.

Smatramo da ovaj stručni projekt predstavlja stručni doprinos iz znanstvenog polja informacijske znanosti sa aspekta izgradnje informatizacije sustava na strategijskim osonovama.

3.4. Ocjena sveukupne stručne djelatnosti pristupnika

Prof.dr.sc. Vitomir Grbavac, ima vidljivu i intezivnu stručnu djelatnost, koja se ogleda kako u broju objavljenih stručnih radova, tako i u broju stručnih projekata, koji su po našem mišljenu sustavno unaprijedili stručnu praksu iz znanstvenog polja informacijske znanosti. U promatranom razdoblju pristupnik je:

Objavio 11 stručni radova, od kojih 2 rada nakon posljednjeg izbora, gdje je 1 objavljen kao stručno-popularni rad, a 1 kao stručni rad u domaćem časopisu.
Izradio ili sudjelovao u izradi 3 stručna projekta, od kojih je 1 nakon posljednjeg izbora.

Temeljem navedenog, stručno povjerenstvo ocjenjuje, da je prof.dr.sc. Vitomir Grbavac značajno unaprijedio stručnu djelatnost iz znanstvenog područja društvenih znanosti i znanstvenog polja informacijske znanosti.

III. ZAKLJUČAK, MIŠLJENJE I PRIJEDLOG POVJERENSTVA

1. Zaključak povjerenstva

Na osnovu priloženih materijala, kao i prikaza i ocjene istih, stručno povjerenstvo smatra da pristupnik ispunjava minimalne uvjete za ponovni izbor u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik i znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana informacijski sustavi, za predmet Informatika.

Prijedlog povjerenstva zasniva se na analizi i ocjeni znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti pristupnika, koje ćemo u ovom zaključku rekapitulirati.

A/ Rekapitulacija znanstvene djelatnosti pristupnika

Stručno povjerenstvo smatra da su ispunjeni svi minimalni uvjeti znanstvene djelatnosti prema Zakonu o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti čl. 42. (Narodne novine br. 59/1996.) i Znanstvenog područnog vijeća (Narodne novine, broj 38/97) za ponovni izbor prof.dr.sc. Vitomira Grbavca, znanstvenog savjetnika u znanstvenog savjetnika, jer:

· Kandidat ima akademski stupanj doktora znanosti.

· Kandidat ima 22 godine radnog staža, od toga 16 godina na Sveučilištu.

· Kandidat ima oko 5 godina znanstveno-istraživačkog rada (više od 3 godine) u znanstvenom zvanju znanstveni savjetnik.

· Kandidat je sveukupno objavio 95 znanstvenih radova, od toga 54 znanstvena rada nakon zadnjeg izbora u zvanje znanstveni savjetnik. Od 54 znanstvena rada (više od 5), 19 znanstvenih radova (više od 1) objavljeno je u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (A1-znanstveni radovi), dok je 35 znanstvenih radova objavljeno u časopisima i zbornicima radova s međunarodnog skupa (A2-znanstveni radovi). Od sveukupno navedena 95 znanstvena rada, 24 znanstvena rada su citirana u Current Contents (CC) & Science Citation Index (SCI), Library and Inforamtion Science Abstract i CAB Abstract, od kojih je 15 citirano nakon posljednjeg izbora u zvanje redoviti profesor. (Vidi: Prilog A. Prikaz citiranih radova prema izlistku iz NSK).

· Kandidat je autor 2 sveučilišna udžbenika, od kojih je 1 izišao u tri izmjenjena i dopunjena izdanja

B/ Rekapitulacija nastavne djelatnosti pristupnika

Stručno povjerenstvo smatra da su ispunjeni svi uvjeti nastavne djelatnosti iz članka 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (Narodne novine broj 56/1996), članka 74. Zakona o visokim učilištima (Narodne novine broj 59/1996) i uvjeti Rektorskog zbora visokih učilišta RH (Narodne novine broj 94/1996), za ponovni izbor prof.dr.sc. Vitomira Grbavca, redovitog profesora u redovitog profesora, jer je:

· Kandidat od zadnjeg izbora u zvanje imao 26 priopćenja na znanstvenim skupovima, od čega je 7 priopćenja bilo na međunarodnim skupovima održanim u inozemstvu. Sveukupno dosad kandidat ima 46 priopćenja na znanstvenim skupovima od kojih je 12 bilo na međunarodnim simpozijima održanim u inozemstvu. Na taj način kandidat je ispunio uvjet o najmanje pet priopćenja na znanstvenim skupovima i tri priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima.

· Kandidat je autor 2 sveučilišna udžbenika od kojih je jedan izišao u tri izmjenjena i dopunjena izdanja. Udžbenici se koriste u: RH na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Fakultetu organizacije i informatike Varaždin Sveučilišta u Zagrebu, Fakultetu za turizam i ugostiteljstvo u Opatiji Sveučilišta u Rijeci, Filozofskom fakultetu u Zadru Sveučilišta u Splitu, i u FBiH/BiH na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Kandidat je, također i autor 6 internih skripti koje su objavljene (3) ili su pred objavom (3) nakon posljednjeg izbora, a koriste se za vježbe na predmetu Informatika. Na taj način kandidat je i izradio i sudjelovao u izradi nastavnog teksta (udžbenika ili skripte) kao obvezatnog nastavnog teksta koji se upotrebljava u dodiplomskoj ili poslijediplomskoj nastavi.

· Kandidat je na dodiplomskom studiju reorganizirao i predavao predmet «Informatika» na Fakultetu organizacije i informatike Varaždin, uveo i predavo predmete «Informatika» i «Info sustavi u poljoprivredi» na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, te uveo i predavao predmet «Informatika» na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima i na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru (FBiH/BiH). Na poslijediplomskom studiju kandidat je uveo i predavao predmetet «Informatička tehnologija i znanstveno-tehnološka revolucija» na Fakultetu organizacije i informatike Varaždin, i predmet «Komunikacijski sustavi» na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, Grafičkom fakultetu u Zagrebu i Filozofskom fakultetu Zadar Sveučilišta u Splitu. Na taj način kandidat je ispunio uvjet da je sadržajno ili u metodici unaprijedio nastavni proces.

· Kandidat je bio mentor kod izrade 2 magistarska rada, i suocjenjvač 1 doktorske disertacije. Na taj način kandidat je ispunio uvjet da su najmanje dva pristupnika izradila i obranila magisterij znanosti.

· Kandidat je bio mentor kod izrade 25 diplomskih radova. Na taj način kandidat je ispunio uvjet da je pod njegovim mentorstvo izrađeno barem osam diplomskih radova.

· Kandidat je bio voditelj 1 znanstvenog projekta (prijavio je i drugi, a ocjena je u tijeku), i sudjelovao je na 5 znanstvena projekta koji su prihvaćeni i financirani od strane Ministarstva znanosti i tehnologije RH. Na taj način kandidat je ispunio uvjet da bio voditelj istraživačkog projekta.

· Kandidat je bio nosilac 2 kolegija na posljediplomskoj nastavi, a bio je i predsjednik programskog odbora znanstvenog skupa Komunikacijski sustavi '96, '97, '98 i '99. koji su održani u Zagrebu. Na taj način kandidat je ispunio uvjet vezan za kolegij na poslijediplomskom studiju i znanstvenim skupovima.

C/ Rekapitulacija stručne djelatnosti pristupnika

Stručno povjerenstvo smatra da je prof.dr.sc. Vitomir Grbavac predstavlja afirmiranog i uvaženog stručnjaka iz područja društvenih znanosti i polja informacijske znanosti. Kandidat je sveukupno objavio 11 stručni radova, od kojih 2 nakon posljednjeg izbora.

2. Mišljenje povjerenstva

Na temelju priloženih, prikazanih i ocjenjenih rezulatata rada, mišljenja smo da prof.dr.sc. Vitomir Grbavac predstavlja vrlo aktivnog, afirmiranog i uvaženog zanstvenog djelatnika, nastavnika i stručnjaka, te da u cjelosti ispunjava uvjete Zakona o visokim učilištima, Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, uvjete Znanstvenog područnog vijeća Ministarstva znanosti i tehnologije RH i uvjete Rektorskog zbora Sveučilišta u Zagrebu RH, za ponovni izbor u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik i znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor.

3. Prijedlog povjerenstva

Na osnovu svega što je navedeno Stručno povjerenstvo smatra da

prof.dr.sc. Vitomir Grbavac, redoviti profesor

ispunjava sve uvjete Zakona o visokim učilištima, Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, Znanstvenog područnog vijeća MZT RH i Rektorskog zbora visokih učilišta RH, za ponovni izbor u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik i znanstveno-nastavno zvanje

r e d o v i t i p r o f e s o r

za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana informacijski sustavi za predmet Informatika na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Članovi povjerenstva:

Dr.sc. Slavko Tkalac, red. prof.

Dr.sc. Aleksandar Stipčević, red. prof.

Dr.sc. Bogomir Horvat, red. prof.

Dr.sc. Mario Plenković, red. prof.

Dr.sc. Ante Kolega, red. prof.

Dr. sc. Vladimir Jurić, red. profesor

Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. profesor

Dr. sc. Vlatko Previšić, red. profesor

Zagreb, 14. siječnja, 2002.

Predmet: Mišljenje o ispunjavanju uvjeta za izbor u nastavno zvanje profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za kolegij Didaktika natjecatelja mr. sc. Snježane Pejović i dr. sc. Marka Stevanovića, izv. profesora

MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI

POLJE ODGOJNIH ZNANOSTI

Znanstveno-nastavno vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, temeljem člana 95. Zakona o visokim učilištima (Narodne novine br. 59/96 – pročišćeni tekst), na sjednici održanoj 16. studenoga 2002. godine imenovalo je Stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. (predsjednik), dr. sc. Ana Sekulić-Majurec red. prof. i dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. (članovi), za davanje mišljenja o ispunjavanja uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje pedagogija, za kolegij Didaktika na Visokoj učiteljskoj školi u Puli.

Na javni natječaj objavljen u “Glasu Istre” 29. kolovoza 2001. godine javila se mr. sc. Snježana Pejović i dr. sci. Marko Stevanović, izv. profesor na Pedagoškom fakultetu u Puli, Sveučilišta u Rijeci. Pregledom natječaju priložene dokumentacije Povjerenstvo podnosi Matičnom povjerenstvu za područje društvenih znanosti - polje odgojnih znanosti ovo

I Z V J E Š Ć E

Prema važećim zakonskim odredbama, djelatnost pristupnika relevantna za izbor u traženo nastavno zvanje prikazana je (prema predlošku Rektorskog zbora), u pet zasebnih dijelova ovog izvješća:

1. Životopis 2. Znanstvena djelatnost 3. Nastavna djelatnost 4. Stručna djelatnost 5. Zaključno mišljenje

Izvješću se prilaže i ”Popis radova”.

1. Izvješće za pristupnicu mr. sc. Snježanu Pejović

1. ŽIVOTOPIS

Snježana Pejović rođena je 1965. godine u Rijeci, gdje je završila srednju školu (CUO za kadrove u obrazovanju i kulturi, smjer odgajatelj) i Pedagoški fakultet u Rijeci, gdje diplomira kao pedagog – profesor 1988. godine. 2000. godine magistrira s temom «Odgoj između prosvjetne politike i međuljudskog odnosa», te stječe znanstveni stupanj magistra društvenih znanosti – polje odgojne znanosti.

Nakon diplomiranja radi u OŠ Maria i Lina (danas OŠ Viktor Car Emin) i u Obrtničkoj školi Buje (danas gospodarska škola), a posljednje tri godine radi u Gradskoj knjižnici Buje kao voditelj knjižnice.

Kao pedagog škole bavi unapređivanjem učenja (program «Kako učiti») kojim se učenici upoznavaju s tehnikama učenja uz korištenje različitih izvora znanja (riječnici, enciklopedije bilješke i sl.).

Sudjeluje na stručnom skupu «Pedagoško-andragoški dani», u travnju 1997. godine sudjeluje na okruglom stolu «Novi pristupi i istraživačke paradigme, u pedagogiji» na kojem saopćava o kvalitativnom pristupu istraživanju. U suautorstvu s dr. sc. Jasminkom Ledić objavljuje rad proizašao iz spomenutog saopćenja u Zborniku «Pedagoško-andragoški dani», Odsjek za pedagogiju, Rijeka, 2001., str. 29 – 35.

2. Znanstvena djelatnost

Ocijeni li se rad pristupnice objavljen u koatorstvu s dr. sc. Jasminkom Ledić kao pregledni rad, može se smatrati da njegov sadržaj pripada znanstvenom području rada koji svjedoči kako je pristupnica (zajedno magistarskim radom) na počecima znanstvene djelatnosti. Rad predstavlja svojevrstan prednacrt teorijskog pristupa istraživačkom zadatku koji će biti obavljen provedbom projekta magistarskog rada pristupnice

3. Nastavna djelatnost

Nastavno iskustvo pristupnice odnosi se na izravan rad s učenicima četvrtog razreda osnovne škole u sadržajima koji pridonose učinkovitijem učenju temeljem korištenja raznovrsnih izvora znanja.

4. Stručna djelatnost

U stručnu djelatnost pristupnice svrstava se njeno kraće iskustvo kao školskog pedagoga i trogodišnje iskustvo u vođenju knjižnice.

1. Zaključno mišljenje

Pristupnica ne ispunjava uvjete za izbor u zvanje profesora visoke škole prema čl. 80. Zakona o visokim učilištima («Narodne novine», br. 59/96) jer; nema obranjeni doktorat, uz pretpostavku visoke stručne spreme nema obranjen habilitacijski rad, nedostaju značajniji izvedeni projekti, nema minimalnih šest godina radnog iskustva i od povjerenstva stručnog vijeća visokog učilišta potvrdno ocijenjeno nastupno predavanje.

2. Izvješće za pristupnika dr. sc. Marka Stevanovića izv. profesora

1. ŽIVOTOPIS

Dr. sc. Marko Stevanović, državljanin Republike Hrvatske, rođen je 20. listopada 1937. godine u selu D. Poležnica (kod Doboja, BiH). 1959. godine završio je Učiteljsku školu u Tuzli (s odličnim uspjehom i uz oslobađanje od mature).

Po završetku učiteljske škole, radio je kao učitelj u raznim mjestima BiH, a predavao je i materinji jezik, u starijim razredima. Nakon toga je postao direktor škole u Tešanjci (kod Doboja), a potom prelazi za učitelja-nastavnika u Kriškovce kod Banjaluke, kako bi u Banjaluci, kao izvanredni student, upisao Višu pedagošku školu, smjer srpskohrvatski jezik i povijest.

Po završetku te škole, 1965. godine ponovo radi kao učitelj, a kasnije kao nastavnik u raznim mjestima BiH. 1968. godine postao je prosvjetni savjetnika za razrednu nastavu za područje sjeveroistočne Bosne u Prosvjetno-pedagoškom zavodu u Tuzli, a od 1977. do 1986. godine radi kao prosvjetni savjetnik za razrednu nastavu u Valjevu te kao rukovodilac odjeljenja Prosvetno-pedagoškog zavoda u Loznici.

Radeći kao prosvjetni savjetnik (ukupno 16 godina) kao izvanredni student studirao je na Filozofskom fakulteta u Sarajevu, grupu pedagogije i psihologije koji je diplomirao 1976. godine i stekao stručni naziv “profesor pedagogije i psihologije”. Nakon toga je magistrirao na Fakultetu organizacionih nauka – pedagoški smer, na sveučilištu u Beogradu, te 1984. godine doktorirao na području pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Prištini.

Od 1986. godine radi na Pedagoškom fakultetu u Puli, Sveučilište u Rijeci, gdje predaje pedagogiju u didaktiku . U zvanje docenta biran je 1986. godine (objavivši do tada, kako sam pristupnik navodi, “18 knjiga, 12 znanstvenih i 96 stručnih članaka“, te “65 priča za djecu”). Sada radi u zvanju izvanrednog profesora, u koje je biran 6. listopada 1989. godine.

2. ZNANSTVENA DJELATNOST

2.1. OBJAVLJENI ZNANSTVENI RADOVI

2.1.1. Kvalifikacijski radovi:

Magistarski rad: “Organizacioni model pripremanja učenika osnovne škole za permanentno obrazovanje”. Fakultetu organizacionih nauka – pedagoški smjer , Univerzitet u Beogradu, 1982, god.

Doktorska disertacija: “Pedagoške osnove i načini osposobljavanja učenika za samostalnu interpretaciju književnih tekstova”. Filozofski fakultet Sveučilišta u Prištini, 1984. god.

2.1.2. Knjige:

Pristupnik je objavio ukupno 39 knjiga (34 samostalno a 5 u suautorstvu). Od toga je nakon posljednjeg izbora (u zvanje izvanrednog profesora, 1989. godine) samostalno objavio 17 knjiga i 3 u suautorstvu.

Ovdje prikazujemo samo monografije tiskane nakon posljednjeg izbora za koje smo zaključili da ih se može uvrstiti u originalna znanstvena djela. Udžbenici i stručne knjige prikazani su u odgovarajućim poglavljima ovog izvješća.

Jedna od objavljenih knjiga (“Osposobljavanje učenika za permanentno obrazovanje”. Centar za historijska istraživanja, Rovinj, 1989., str. 110.) može se ubrojiti u znanstvene radove, ali ona, po želji autora, nije prikazana jer se njen sadržaj velikim dijelom poklapa sa sadržajem magistarskog rada pristupnika.

I neke od knjiga koje su prikazane kao stručne knjige, po mišljenju ovog povjerenstva, moglo bi se ubrojiti u originalna djela u području pedagogije jer osim što daju opširan prikaz spoznaja s određenog područja sadrže i originalne autorove sinteze i promišljanja tih spoznaja koje rezultiraju i novim spoznajama i idejama. (npr. “Odgoj u obitelji i školi”, Mara, Pula, 1997. i “Umijeće polaganja ispita”. Grafika, Pula, 1997.)

· Metoda recepcije u nastavi, R-S, Tuzla, 1988.

Knjiga ima 242 stranice, sažetak na talijanskom jeziku, 57 poziva na literaturu, kazalo pojmova i kazalo imena, 2 recenzije sveučilišnih nastavnika, (prof. dr. Branko Rakić i prof. dr. Mile Ilić).

U ovoj je knjizi autor prikazao rezultate istraživačkog projekta tijekom kojeg je proučavan jedan novi postupak u nastavi hrvatskog jezika u nižim razredima osnovne škole, koji autor naziva metodom recepcije. Način na koji je to učinio ovu knjigu ubraja u originalne znanstvene radove. Naime, autor se nije zadovoljio samo teorijskom razradom te nastavne metode, (što daje u uvodnom dijelu) već u knjizi daje i prikaz njegove evaluacije putem pedagoškog eksperimenta s približno ujednačenim eksperimentalnim i kontrolnim grupama učenika četvrtih razreda osnovne škole u Puli i Labinu. Eksperimentalni program je trajao 30 sati a ostvarivao se tijekom jednog polugodišta.

Odgovarajućim pokazateljima uspješnosti i statističkim postupcima autor je dokazao prednosti novog postupka u odnosu na tradicionalnu nastavu u više značajnih varijabli, kao što su: kakvoća i količina učeničkih znanja, porast stvaralaštva i interesa učenika za rad kao i unutarnje motiviranosti, razvoj pozitivnije slike o sebi i sl. Prednosti ovog postupka dokazane su i povoljnim reakcijama dobivenim u usmenim izjavama nastavnika i učenika. Na osnovi iskaza nastavnika koji su realizirali eksperimentalni program vidi se da su bili zadovoljni novim načinom rada. U svojim su iskazima navodili brojne prednosti metode recepcije, kao što su: povećani interes učenika za nastavu, omogućavanje doživljaja uspjeha, uspješnije osposobljavanje učenika za samostalan rad i istraživanje, razvijanje sposobnosti bržeg i trajnijeg zapamćivanja, samostalnost u procesima stjecanja znanja, itd, što je i statistički dokazano.

Na osnovi toga ovu se knjigu može ubrojiti u originalna znanstvena djela i smatrati originalnim znanstvenim doprinosom u području humanističkih znanosti na polju pedagogije.

· Kreativna primjena udžbenika u nastavi. Vlastita naklada, Pula, 1996.

Knjiga ima 152 stranice, sažetak na engleskom i talijanskom jeziku, 94 poziva na literaturu, kazalo pojmova i kazalo imena, 2 recenzije sveučilišnih nastavnika, (prof. dr. Radislav Ničković i prof. dr. Bogoljub Prokić) i ISBN.

U knjizi se određuje područje kreativne primjene udžbenika u nastavi. Uz poglavlja: Pedagoško-teorijske pretpostavke kreativne primjene udžbenika u nastavi i Kreativno-modelski pristup u primjeni udžbenika, posebnu vrijednost ovoj knjizi daju zadnja poglavlja u kojima je prikazano istraživanje mogućnosti primjene autorovih ideja o kreativnoj primjeni udžbenika u nastavi u nastavnoj praksi.

Ovu knjigu smatramo originalnim znanstvenim doprinosom pedagogiji stoga što je autor, osim što je dao opširan prikaz različitih spoznaja o kreativnoj primjeni udžbenika u nastavi, razradio i neke vlastite ideja o tome i te svoje ideje evaluirao u praksi. Istraživanje je provedeno na vrlo velikom uzorku (168 učenika četvrtih razreda iz 5 škola, 114 učenika sedmih razreda iz 4 škole, 96 učitelja razredna nastave iz 15 škole, te 102 nastavnika predmetne nastave iz 14 škola, itd.), i na osnovu njega autor dokazuje opravdanost svojih hipoteza. Velika je šteta što dobiveni podaci nisu statistički detaljnije obrađeni, jer prezentirani u ovakvom obliku mogu se smatrati više ilustracijom autorovih postavki nego ozbiljnijim znanstvenim doprinosom razvoju pedagogije u nas.

· Edukacija za stvaralaštvo. "Tonimir", Varaždinske Toplice, 1997., str.

447.

Knjiga ima 447 stranica, sažetak na hrvatskom i njemačkom jeziku, 215 poziva na literaturu, kazalo pojmova i kazalo imena, 2 recenzije sveučilišnih nastavnika, (prof. dr. Krešimir Bezić i prof. dr.Juraj Plenković) i ISBN.

Ovim svojim djelom, autor je teorijski osmislio i pedagoški razradio i prikazao postupke edukacije za stvaralaštvo koje se može provoditi u fakultetskoj nastavi. U knjizi se najprije daje prikaz teorijskih osnova edukacije za stvaralaštvo, pa noviji pogledi na stvaralaštvo u svijetu i kod nas, iz kojih se izvode osnovna polazišta edukaciji za stvaralaštvo u različitim oblicima visokoškolske nastave.

Originalni znanstveni doprinos ove knjige je u tome što se u njoj autor ne zadovoljava samo time da da opširan prikaz suvremenih spoznaja o stvaralaštvu, već te spoznaje primjenjuje na originalan način. On edukaciju za stvaralaštvo određuje kroz raznovrsne koncepcija stvaralaštva, izvodeći iz njih raznovrsne paradigme kojim se moguće voditi pri izvođenju sveučilišne nastave koja potiče na stvaralaštvo. Funkcionalno povezujući teoriju s praksom razvijanja i djelovanja velikih umova (nobelovaca i drugih istaknutih pronalazača), autor izgrađuje originalan sustav osposobljavanja za stvaralaštvo kakav se može provoditi na visokoškolskoj razini i u okviru postojećih oblika nastavnog rada. Ova vrlo opsežna knjiga pruža znanstvene osnove za daljnja istraživanja stvaralaštva na visokoškolskoj razini.

· Modeli stvaralaštva, "Tonimir", Varaždinske Toplice, 1998., str. 268.

Knjiga ima 268 stranica, sažetak na njemačkom jeziku, 120 poziva na literaturu, kazalo pojmova i kazalo imena, 2 recenzije sveučilišnih nastavnika, (prof. Dr. Milenko Brkić i prof. dr. Đevdete Ajanović) i ISBN.

Problematiku modela stvaralaštva autor je u ovoj knjizi prikazao kroz dva glavna poglavlja. U prvome govori o teorijsko-psihološkim osnovama stvaralaštva, a u drugom o empirijskom pluralizmu u poetičkom stvaralaštvu. Oba su poglavlja usmjerena k istom cilju: otkriti i prikazati zakonitost koja prati stvaralaštvo, posebice književnu umjetnost. To mu je svakako olakšalo to što se i sam bavi književnim radom (napisao je 6 kazališnih drama, nekoliko zbirki pjesama, pripovijedaka i drugo), te što pozna psihologiju stvaralaštva.

Ova knjiga predstavlja originalan znanstveni doprinos najviše po tome što autor u njoj, uz opširan prikaz spoznaja s područja stvaralaštva, nastoji dati znanstvenu sintezu fenomena koji prate književno stvaralaštvo i književno i svako drugo stvaralaštvo postaviti na znanstvenim osnovama. Svojim pristupom autor nastoji demistificirati stvaralački opus i uvjeriti čitatelje da je za svako stvaralaštvo važna ne samo talentiranost, nego daleko više od toga (!) – poznavanje procesa stvaranja. Iz toga on izvodi i postavke o tome da se umjetničko stvaralaštvo može učiti i da to više nije nešto što je dano samo "odabranim" ljudima, nego, naprotiv, svima koji žele (na)učiti kako se stvara jedno umjetničko ili tehnološko znanstveno djelo.

S autorom se možemo slagati ili ne, ali ostaje činjenica da je ovim svojim djelom autor na originalan način povezao znanost i umjetnost, i umjetničko stvaranje obogatio i proširio znanstvenim spoznajama o stvaralačkoj ličnosti, procesu i proizvodu (djelu, činu). Ova knjiga sustavno i na znanstvenim paradigmama elaborira fenomen stvaranja i pripremanja za stvaralaštvo, što je čini originalnim znanstvenim doprinosom razvoju pedagogije.

· Kreatologija, "Tonimir", Varaždinske toplice, 1999.

Knjiga ima 393 stranice, sažetak na njemačkom jeziku, 258 poziva na literaturu, kazalo pojmova i kazalo imena, 2 recenzije sveučilišnih nastavnika, (prof. dr. Đevdete Ajanović i mr. Aide Muratbegović) i ISBN.

U ovoj knjizi autor nastoji utemeljiti, kako sam kaže, “jednu novu znanstvenu disciplinu”, koju naziva “kreatologija”. Proučavajući niz godina fenomen stvaralaštva, autor je u ovoj knjizi prikazao brojne spoznaje s tog područja. Te je spoznaje na originalan način sintetizirao nastojeći im dati ona obilježja koja treba imati jedna znanstvena disciplina da bi mogla dobiti taj status, što se vidi i iz pregleda pojedinih poglavlja knjige. To koliko je to opravdano, te koliko će je znanost i struka prihvatiti, pokazat će daljnje rasprave o njoj.

Sigurno da je s autorom moguće raspravljati o “kreatologiji” kao disciplini koja “...otkriva zakonomjernosti razvoja stvaralaštva u okviru sustava humanističkih znanosti. “ (cit. sa str. 5) i njenoj autonomnosti. U toj se raspravi možemo sporiti oko toga da li je autor primjenjujući postupak znanstvene sinteze, utemeljio ovu znanstvenu disciplinu čime je dao originalni znanstveni doprinos razvoju pedagogije u nas ili je to učinio tek dajući opširan prikaz spoznaja (i literature) o stvaralaštvu, koje se nalaze u različitim znanstvenim disciplinama, kritički ih promislivši i objedinivši na originalan način.

· Modeli kreativne nastave, R-S, Tuzla, 2000.

Knjiga ima 317 stranice, sažetak na engleskom i njemačkom jeziku, 76 poziva na literaturu, kazalo pojmova i kazalo imena, 2 recenzije (Zoran Ivezić Pasini, prof. i mr. Aide Muratbegović) i CIP.

Autor je u ovoj knjizi najprije detaljno teorijski razradio fenomen “kreativne nastave” i ukazao na potrebu za “kreativnim modelima u nastavi”. Potom je podvrgao kritici postojeći odgoj u uvjetima tradicionalnih nastavnih sustava, temeljen na rigidnim didaktičkim modelima nastave, da bi na osnovu te kritike osmislio i detaljno prikazao modele kreativne nastave.

Originalni znanstveni doprinos ove knjige jest u tome što daje znanstveno utemeljenu kritiku postojećih rigidnih modela nastave te istodobno utemeljuje nastavni rad na novim paradigmama, te u tome što razrađujući kreativne modele nastave (kreativno-stvaralačke; problemsko-otkrivajuće/ stvaralačke; recepcijsko-estetičke; esejističko-sintetičke; algoritamsko-matematičke; multimedijsko-višeizvorne; kompjutorsko-simulacijske; književno-umjetničke i strukturalno-grafičke), od kojih su neki od prije poznati a neki rezultat originalnih autorovih promišljanja, pri čemu su svi razrađeni tako da se mogu provoditi u postojećoj odgojnoj praksi (prema postojećim nastavnim planovima i programima i sustavom makro i mikro organizacije nastavnog procesa).

2.1.3. Znanstveni i pregledni radovi objavljeni u međunarodnom časopisu citiranom u tercijarnim i sekundarnim publikacijama i u publikacijama koje se vrednuju kao “međunarodno priznate znanstvene publikacije”

U popisu objavljenih radova koje je pristupnik predočio povjerenstvu nama podataka o ovoj vrsti radova objavljenih nakon zadnjeg izbora.

2.1.4. Znanstveni rad recenziran i objavljen u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa

U ovoj grupaciji radova pristupnik je nakon posljednjeg izbora objavio pet radova, od kojih su detaljnije prikazana dva.

· Kreativnost vaspitača i učitelja – determinanta za efikasno uvođenje

djece u prirodne nauke i moderne tehnologije. Zbornik: Zgodnje uvajanje

otrok v naravoslovje, Državna založba Slovenije, Ljubljana 1989., str. 20-23.

· Zajedničko planiranje na nastavnicite i učenicite – determinante na idejno-vospitnata rabota. Zbornik: Idejnata funkcija na vaspitno-obrazovnata rabota vo sovremeni uslovi. Skopje 1989., str. 219-227.(Rad je objavljen na makedonskom jeziku, ćiriličkim pismom)

· Vrednovanje stvaralaštva u obrazovanju kao čimbenika poticanja

produktivnosti nastavničke djelatnosti. Zbornik: Društvo i tehnologija. Rijeka

1994., str. 176-184.

U ovom radu autor polazi od pretpostavke da je znanstveno-tehnički napredak usko povezan sa stvaralaštvom koje treba sustavno razvijati u procesu odgoja i obrazovanja. Potom daje prikaz nekih sadašnjih slabosti odgoj i obrazovanje koje ga čine neučinkovitim s aspekta poticanja na stvaralaštvo i razvijanja kreativnosti, na koja se nadovezuje nekim futurološkim razmišljanjima o povećanju stvaralaštva u obrazovanju.

Ono što ovaj rad čini originalnim znanstvenim doprinosom razvoju pedagogije jest to što se autor ne zadovoljava samo kritičkim prikazom postojećeg stanja i izlaganjem neke vizije budućnosti već u radu razrađuje različite mogućnosti vrednovanja kreativnosti nastavnika u obrazovnom procesu mjerenjem varijabli stvaralačke produktivnosti, o čemu se u našoj pedagogiji do sada malo razmišljalo i pisalo.

· Futurološki aspekti stvaralaštva u funkciji primjene novih tehnologija u

obrazovanju. (Pregledni rad). Zbornik: Tehnologija i razvoj društva, Rijeka

1998., str. 198-203.

U ovom radu autor raspravlja o stvaralaštvu kao najbitnijoj pretpostavci za život i rad u 21. stoljeću. Po njegovom mišljenju, osnovu razvoja tog stoljeća elektronike, informatike i visoko razvijenih tehnologijsko-komunikacijskih sustava predstavljaju viši misaoni procesi te posebno stvaralaštvo i prisutnost pozitivnih stavova prema stvaralaštvu u društvu. Osnovna mu je postavka da mlade (učenike i studente) treba pripremiti za stvaralaštvo već tijekom njihova odgoja i obrazovanja.

Ono što ovaj rad čini originalnim znanstvenim radom je što autor način pripremanja mladih za kreativan rad vidi u redefiniranju kurikuluma i uloge učitelja i učenika u odgojno-obrazovnom radu te uvođenju novih strategija nastave koji afirmiraju stvaralačke potencijale mladih, o kojima u radu raspravlja.

· Modeli kreativne nastave. Zbornik: “Didaktički i metodički vidici daljnjeg

razvoja izobraževanja”, Maribor 2000.

2.1.5. Znanstveni rad recenziran i objavljen u zborniku radova s domaćeg znanstvenog skupa

Među radovima koje je pristupnik objavio nakon zadnjeg izbora, najviše ih spada u ovu grupaciju, ukupno 8 radova, od kojih detaljnije prikazujemo tri rada.

· Pravci unapređivanja vaspitno-obrazovnog rada u proteklom stoljeću.

Zbornik: Zbornik radova sa simpozija 100 godina učiteljstva u BiH. SOUR

“Veselin Masleša” i SIZ osnovnog obrazovanja i vaspitanja BiH.

Sarajevo 1989. str. 204-216.

U ovom je radu dan detaljan prikaz razvoja odgojno-obrazovnog rada u BiH u proteklom stoljeću. Rad započinje prikazom razvoja odgoja i obrazovanja na kraju 19. Stoljeća, u razdoblju vladavine Austro-Ugarske monarhije, pa slijedi opis “stare škole” s prijelaza stoljeća, nove reformne buržoaske škole u prvoj polovici 20. stoljeća, školstva tijekom NOB, poslijeratne obnove škola, nove koncepcije odgoja i obrazovanja od 1958. do 1964. godine, razdoblja pedagoške reforme od 1964. do 1977. godine i unutarnje pedagoške reforme od 1977. do 1987. godine.

Cjelokupni razvoj odgoja i obrazovanja u BiH u proteklom stoljeću prikazan je sustavno i ilustriran odgovarajućim dokumentima i podacima iz dostupne literature, čime je BiH dobila tekst o dijelu svoje povijesti kakav do tada nije imala. Pojedina razvojna razdoblja povezana su kako sa društveno-političkim i ekonomskim prilikama određenog vremena tako i s razvojem pedagoške teorije tog vremena. Sve to ovaj rad čini originalnim znanstvenim doprinosom području povijesti pedagogije.

· Znanstvena utemeljenost metode recepcije – rezultati eksperimentalnog istraživanja. Zbornik: Inovacije u nastavi. Pedagoški fakultet, Pula 1992.

· Kontinuitet odgoj i obrazovanja predškolske djece. Zbornik: Predškolski odgoj danas i sutra. Pedagoški fakultet, Osijek 1994.

· Modelski pristup ekološkom odgoju. Zbornik: Očuvajmo zemlju zajedno. (Skup: Dani predškolskog odgoja), Čakovec 1996., str. 80 - 87.

U ovom radu autor razrađuje jedan originalan model ekološkog odgoja primjenjivog u predškolskim ustanovama, “pedagoški eko-model”. Originalni znanstveni doprinos ovog rada je u tome što taj model, autor ne samo što teorijski originalno osmišljava već ga i razrađuje na provedbenoj razini na temi “Čuvajmo zemlju zajedno” kroz 6 faza provedbe, čime omogućava kako njegovu primjenu u praksi tako i njegovu znanstvenu verifikaciju, što radovima s područja pedagogije često manjka.

· Učitelj između tradicionalno-rigidne i intendentno stvaralačke nastave.

Zbornik: Sabor hrvatskih pedagoga: Pedagogija i hrvatsko školstvo jučer i

danas za sutra, Zagreb 1996., str. 478-484.

U ovom radu autor polazi od postavke da se u suvremenoj školi učitelj još uvijek nalazi između tradicionalno-rigidne i stvaralačke nastave kojoj se teži. Potom ukazuje na nedostatke tradicionalne nastave, prije svega njenu rigidnost i usmjerenost na poučavanje, bez pravog uvažavanja stvaralačkih potencijala učenika i učitelja. Njoj suprotstavlja nastavu koja potiče na stvaralaštvo, temeljenu na učenju i afirmaciji stvaralačkih potencijala učenika i učitelja.

Originalan znanstveni doprinos ovog rada vidimo u tome što se u njemu suprotnosti između tradicionalne i stvaralačke nastava velikim dijelom razmatraju s aspekta suprotnosti između teorije poučavanja i teorije učenja, što u nas predstavlja originalan pristup proučavanju ove problematike. Nadalje, autor svoja razmišljanja o tome ne zadržava samo na makro razini, općim idejama o tome što treba raditi, već ih dovodi i do mikro-razine, razrade toga kako ih ostvariti na nastavnom satu, a to je upravo ono što pedagoškim razmišljanjima u nas često nedostaje.

· Modelski pristup pripremanju djece za cjeloživotno učenje. Zbornik: "9. dani predškolskog odgoja Čakovec 2000", Čakovec 2000.

· Prepoznavanje i zadovoljavanje osnovnih potreba djece u vrtiću. Zbornik: Drugi stručno-znanstveni skup »Vrtić kao dječja kuća 2«", Poreč 2000.

· Utjecaj socijalno-psihološkog razvoja na osobnost djeteta i usvajanje vrijednosti kulture. Zbornik: "II. varaždinski susreti predškolskog odgoja 2000.", Varaždin 2000.

2.1.6. Ostali znanstveni članci

U ovu smo kategoriju ubrojili ukupno 9 radova objavljenih u različitim publikacijama koje je moguće ubrojiti u originalne znanstvene radove. Posebno je iskazan originalni znanstveni doprinos tri rada.

· Stavovi nastavnika u funkciji kreativnosti učenika. Nastava i vaspitanje (Beograd) 1989, br. 3.

· Alternative i pluralizam odgojno-obrazovnih inovacija. Zbornik: Inovacije u nastavnoj teoriji i praksi. Pedagoški fakultet, Pula 1994. str. 7- 31.

U ovom radu autor polazi od postavke da se u suvremenom svijetu sve više traže promjene u obrazovanju kako bi to obrazovanje i dalje bilo čimbenikom napretka. Potom ukazuje na neke nedostatke suvremenog obrazovanja koje više koče no što potiču napredak, posebno u traženju uniformnih rješenja za postojeće probleme. Rješenje vidi u razvijanju više alternativa u obrazovanju i pluralizmu odgojno-obrazovnih inovacija. Naime, on kao glavni zadatak obrazovanja postavlja razvoj kreativnosti i poticanje na stvaralaštvo, a to se može ostvariti samo većom fleksibilnošću nastavnog procesa.

Svoje ideje autor ilustrira prikazom nekih polivalentnih pedagoških koncepcija 20. stoljeća koje su afirmirale ličnost učenika i slobodu u učenju, stvaranju i izražavanju: “Dalton-plan metode”, pedagoške koncepcije John Deweya, Freinetovog pokreta, Jena- plana i sl. Potom detaljnije razrađuje svoje originalne ideje o mogućim pravcima inoviranja odgojno-obrazovnog procesa, posebno mogućnostima redefiniranja uloge učitelja i učenika u tom procesu i s time povezanim inovacijama u nastavi što predstavlja originalan znanstveni doprinos pedagogiji i posebno didaktici.

· Potrebe i mogućnosti racionalizacije nastavnog procesa. Škola (Sarajevo), 1991., br. 5-6, str. 293 - 303.

U ovom je radu racionalizacija nastavnog rada istaknuta kao bitna odrednica pripremanja i osposobljavanja mladih za život i rad u 21. stoljeću. Velik dio te racionalizacije nužno će otpasti na pripremanje mladih na samostalno sticanje znanja, ali i druge promjene u nastavnom radu koje autor u ovom radu detaljnije elaborira. Originalni znanstveni doprinos ovog rada očituje se u tome što autor u njemu sustavno izlaže različite oblike racionalizacije u nastavi koje je potrebno provesti kako bi se nastavni proces osuvremenio i povećala njegova uspješnost.

· Profili i funkcije nastavnika u budućnosti. Zbornik: Nastavnik u uslovima suvremenih promjena. Pedagoška akademija, Banja Luka 1991.

· Potrebe učenika u funkciji stvaralačke nastave i učenja. Zbornik: Poruke. Filozofski fakultet-Pedagogijske znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Ogranak HPKZ Križevci. Zagreb 1996.

· Stvaralački motivi nastavnika u edukaciji. Didaktički putokazi (Sarajevo), 1998., br. 10, str. 7- 9.

I dalje se dosljedno zalažući za “stvaralačku nastavu”, nastavu koja razvija kreativnost i potiče na stvaralaštvo, autor u ovom radu zahvaća jedan specifični aspekt tog problema: novu ulogu nastavnika. Mogućnost ostvarivanja “kreativne nastave” vidi samo kroz definiranje uloge nastavnika kao refleksivnog praktičara.

Iako je u suvremenoj pedagoškoj literaturi, osobito stranoj, definiranje uloge nastavnika kao refleksivnog praktičara vrlo moderno i popularno, ono što ovom radu daje oznaku originalnog znanstvenog doprinosa pedagogiji jest to što se u njem ta uloga nastavnika promišlja s novog aspekta: njegovog doprinosa ostvarivanju “kreativne nastave”.

· Demokratska komunikacija u fokusu moderniziranja nastave. Didaktički putokazi (Zenica), 1999., br. 17, str. 41.- 47.

· Esejističko-sintetički model u nastavi. Didaktički putokazi (Zenica), 1999., br. 16, str. 14 - 18.

· Modeli kreativne nastave. Naša škola (Sarajevo), 1999., br.10, str. 47- 58.

2. 2. PROJEKTI

Pristupnik je na Pedagoškom fakultetu u Puli vodio 3 projekta: “Primjena

udžbenika u nastavi”, “Pripremanje predškolske djece za kontinuirani odgoj i

obrazovanje” i “Učenje kao način života učenika i studenata”.

Također je aktivno sudjelovao u radu na projektu na razini RH: “Analiza stanja i projekcija razvoja odgoja i obrazovanja – analiza samoupravnog preobražaja i projekcija budućeg razvoja odgojno-obrazovnog sistema.” na projektnom zadatku: “ Pedagoške osnove recepcije u nastavi”

Kako pristupnik u priloženom materijalu ne navodi koje je godine radio na kojem od ovih projekata, povjerenstvo ne zna da li je na projektima radio i nakon zadnjeg izbora.

2. 3 . SUDJELOVANJE NA ZNANSTVENIM SKUPOVIMA

Pristupnik je kontinuirano sudjelovao na svim značajnijim znanstvenim skupovima i većem broju kongresa pedagoga u bivšoj Jugoslaviji. Nakon posljednjeg izbora nastavio je s tim aktivnostima, sudjelujući na većem broju međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova.

2.3.1.Sudjelovanje na međunarodnim skupovima

Pristupnik je nakon posljednjeg izbora sudjelovao na ukupno devet međunarodnih skupova. Za četiri od njih u Prilogu se nalazi dokaz o njihovom međunarodnom karakteru.

· Skup: Simpozijum 100 godina učiteljstva u BiH. Sarajevo 1989. Saopćenje: Pravci unapređivanja vaspitno-obrazovnog rada u proteklom stoljeću.

· Skup: Društvo i tehnologija. Rijeka 1994. Saopćenje: Vrednovanje

stvaralaštva u obrazovanju kao čimbenika poticanja produktivnosti

nastavničke djelatnosti.

· Skup: Tehnologija i razvoj društva. Rijeka 1998. Saopćenje: Futurološki

aspekti stvaralaštva u funkciji primjene novih tehnologija u obrazovanju.

· Skup: Međunarodni znanstveni kolokvij: Kvaliteta u odgoju i obrazovanju. Rijeka, 19.–20. 2. 1998. Saopćenje: Profesionalni i egzistencijalni motivi stvaralaštva nastavnika u ravni kvalitete u odgoju i obrazovanju. (Prilog)

· Skup: Idejnata funkcija na vaspitno-obrazovnata rabota vo sovremeni

uslovi. Skopje, 1989. Saopćenje: Zaedničko planiranje na nastavnicite i

učenicite – determinante na idejno-vospitnata rabota.

· Skup: Mednarodni znanstveni posved: Didaktični i metodički vidici daljnjeg razvoja izobraževanja. Maribor, 25-26. listopada 1999. Saopćenje: Modeli kreativne nastave. (Prilog)

· Skup: 1. međunarodni znanstveni skup: Informatologija na pragu 21. stoljeća. Zagreb, 14. lipnja,2000. Saopćenje: Technological Changes and Teachers in Education of Today. (Prilog)

· Skup: Međunarodni znanstveni kolokvij: Nastavnik i suvremena obrazovna tehnologija. Gospić, 9. I 10. lipnja 2000. Saopćenje: Obrazovna tehnologija u funkciji stvaralaštva. (Prilog)

2.3.2. Sudjelovanje na domaćim znanstvenim skupovima

Pristupnik je sudjelovao na većem broju domaćih skupova, npr.:

· "Drugi varaždinski susreti predškolskog odgoja 2000.", Varaždin, 7. i 8. travnja 2000. Saopćenje: "Utjecaj socijalno-psihološkog razvoja na osobnost djeteta i usvajanje vrijednosti kulture".

· “Deveti križevački pedagoški dani. Križevci, 11-12. listopada 1996. Saopćenje: Potrebe učenika u funkciji stvaralačke nastave i učenja” objavljen u Zborniku.

· “9. Dani predškolskog odgoja: Očuvajmo zemlju zajedno”. Čakovec, 22-24. travnja, 1996., Saopćenje: Modelski pristup ekološkom odgoju.

· Sabor hrvatskih pedagoga "Pedagogija i hrvatsko školstvo jučer i danas za sutra", Opatija, 29. i 30. travnja te 1. svibnja 1996. godine. Saopćenje: "Učitelj između tradicionalno-rigidna i intendentno stvaralačke nastave".

· "Dani predškolskog odgoja Čakovec 2000" od 3. do 5. svibnja 2000. godine. Saopćenje: Modelski pristup pripremanju djece za cjeloživotno učenje.

· "Drugi stručno-znanstveni skup »Vrtić kao dječja kuća 2«", Poreč, 12. - 20. svibnja 2000. godine. Saopćenje: "Prepoznavanje i zadovoljavanje osnovnih potreba djece u vrtiću".

2.4. ORGANIZACIJA ZNANSTVENIH SKUPOVA

Pristupnik je kontinuirano sudjelovao u organiziranju znanstvenih skupova. Nakon posljednjeg izbora organizirao je dva znanstvena simpozija, 1992. i 1994. godine, oba o didaktičko-metodičkim inovacijama i oba na Pedagoškom fakultetu u Puli.

2.5. UREĐIVANJE ZNANSTVENOG Č2.6. ASOPISA

Pristupnik je bio osnivač i višegodišnji glavni i odgovorni urednik časopisa “Samoupravno vaspitanje”. Uz to je, neposredno prije posljednjeg izbora uredio dva godišta Zbornika radova Pedagoškog fakulteta u Puli, 1987. i 1989. godine.

3. NASTAVNA DJELATNOST

3.1. DODIPLOMSKA NASTAVA

Pristupnik na Pedagoškom fakultetu u Puli već više od 14 godina

radi na kolegijima “Pedagogija” i “ Didaktika” za studijske grupe: Predškolski odgoj, Razredna nastava i Glazbena kultura. U tim kolegijima drži predavanja, vježbe i seminare. Sam je izradio nastavne programe tih predmeta.

3.2. AUTORSTVO I SUAUTORSTVO UDŽBENIKA (KNJIGA)

Za kolegije koje predaje izradio je udžbenike i niz nastavnih materijala.

Tri su mu knjige još prije posljednjeg izbora, odobrene kao sveučilišni udžbenici (jednoj je suautor a dvjema autor), i to :

· U suautorstvu : M. Stevanović i A. Muratbegović: Didaktičke inovacije u teoriji i praksi. Dnevnik, Novi Sad 1990. 350 str. (M. Stevanović je napisao poglavlja: Pedagoške osnove didaktičkih inovacija; Inovacije u nastavi; Problemsko učenje; Individualizirana nastava; Mikro nastava i Timska nastava).

· Samostalno: Kreativnost nastavnika i učenika u nastavi. Istarska naklada, Pula 1986. i

· Osposobljavanje učenika za permanentno obrazovanje. Centar za historijska istraživanja, Rovinj 1988.

Osim ovih knjiga, nakon zadnjeg izbora objavio je još četiri knjige koje sustavno pokrivaju područje nastave kojim se pristupnik bavi, te neke druge predmete sa studija razredne nastave, predškolskog odgoja i pedagogije, pa ih ovo povjerenstvo prikazuje kao sveučilišne udžbenike, makar neke od njih imaju i osobitosti originalnih znanstvenih djela. To su knjige:

· Školska pedagogija (suautor s Đevdetom Ajanovićem), "Tonimir", Varaždinske toplice, 1997.

Knjiga ima 246 stranica, sažetak na hrvatskom i njemačkom jeziku, 168 poziva na literaturu, kazalo pojmova i kazalo imena, 2 recenzije sveučilišnih nastavnika, (prof. dr. Ranka Peašinović i prof. dr. Milenko Brkić) i ISBN.

U ovoj se knjizi najprije određuje školska pedagogija kao znanstvena disciplina. Potom se dosta detaljno obrađuje škola kao socijalno-povijesna tvorevina. Iza toga se vrlo pomno obrađuju različiti fenomeni vezani uz školu i odgojno-obrazovni rad u njoj: organizacija života i rada škole, učitelj (nastavnik, profesor), učenik i razred, te na kraju školska pedagoška teorija i praksa.

Knjiga pokriva velik dio područja školske pedagogije koje se kao poseban kolegij predaje na studiju pedagogije na mnogim fakultetima. U njoj autor školsku pedagogiju temelji na znanstvenim paradigmama i određuje njeno mjesto u sustavu pedagogijskih disciplina, što ocjenjujemo kao znanstveni doprinos području pedagogije.

· Didaktika. R-S, Tuzla, 1998., str. 374

Iako ova knjiga predstavlja opširan prikaz didaktike kao zasebne pedagoške discipline, u kome je žarište usmjereno na stručnu komponentu, njen cjelovit prikaz, ipak je posebno izdvajamo jer smatramo da dobro ilustrira i autorov znanstveni doprinos području pedagogijske znanosti u okviru didaktike.

Naime, ovu knjigu znanstvenim doprinosom području pedagogije (didaktike) čini to što autor u njoj ne daje samo školski prikaz didaktike, već on didaktiku temelji na suvremenim paradigmama odgoja, tako da je ne tretira samo kao "teoriju nastave" u kojoj se podučava i uči, nego je daleko više približava suvremenoj teoriji kurikuluma. Tradicionalna didaktika je uvijek više usmjerena obrazovanju, dok Stevanović posebno insistira i na odgojnoj komponenti nastave. On u centar nastave stavlja odgoj i to smatra osnovom za dovođenje i učenika i nastavnika u novu, aktivniju ulogu u toj nastavi, kao i za razvijanje interaktivnog učenje i stvaralačkog komuniciranja u nastavi, što predstavlja njegov originalan pristup području didaktike.

· Obiteljska pedagogije, Tonimir, Varaždinske Toplice 2000.

Knjiga ima 590 stranica, sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku, 270 poziva na literaturu, kazalo pojmova i kazalo imena, 2 recenzije sveučilišnih nastavnika, (prof. dr. Đevdeta Ajanović i prof. dr. Aleksandar Ilievski) i ISBN.

U ovoj knjizi autor na znanstvenim paradigmama istražuje i problematizira široko područje obiteljske pedagogije, usredotočivši se na fenomene obitelji, braka, roditeljstva i odgoja u obitelji. Sam početak knjige ne obećava puno: najprije se teorijski objašnjava obiteljska pedagogija i ukazuje na društvenu uvjetovanost obiteljskog odgoja, stvari dobro poznate iz dostupne literature. Ali autor vrlo brzo čini odmak od takvog pristupa i zamjenjuje ga pristupom koji ovoj knjizi daje dodatnu vrijednost.

Naime, u knjizi je sve o čemu se govori potkrijepljeno prikazom brojnih relevantnih istraživanja, naših i posebno stranih, koje autor na originalan način sintetizira, čineći ih tako i upotrebljivim kako za daljnja znanstvena propitivanja tako i za unapređivanje prakse odgoja u obitelji. Makar bi se ovu knjigu po nekim osobitostima moglo ubrojiti i u znanstveni rad, povjerenstvo je ipak smatra jednim kvalitetnim stručnim tekstom.

· Predškolska pedagogija. EDT, Rijeka, 2000., 2 dijela.

Knjiga ima dva dijela s 222 + 306 stranica, sažetke na hrvatskom i engleskom jeziku, 163 +172 poziva na literaturu (koji se velikim dijelom ponavljaju), kazala pojmova i kazala imena, 2 recenzije (prof. dr. Aleksandar Ilievski i Zoran Ivezić-Pasini, prof.) i ISBN.

Ova knjiga opširno i sustavno elaborira suvremenu problematiku predškolskog odgoja, prikazujući brojne spoznaje s tog područja. Njen se sadržaj velikim dijelom poklapa sa sadržajem tog kolegija u studiju predškolskog odgoja pa i pedagogije. Iako se knjiga ne temelji dovoljno na suvremenim spoznajama o predškolskom kurikuluma i odgajatelju kao refleksivnom praktičaru, može je se ubrojiti u jedan kvalitetniji stručni tekst koji pruža čitateljima mnogobrojne informacije iz područja predškolske pedagogije.

Osim ovih knjiga, autor u priloženom materijalu spominje još dvije knjige

koje je napisao za potrebe svojih studenata: Kreativna primjena udžbenika u

nastavi i Odgoj u obitelji i školi. Ali, povjerenstvo je te knjige uvrstilo u stručne

tekstove.

3.3. MENTORSTVO I PODIZANJE ZNANSTVENOG PODMLATKA

Pristupnik je bio mentor za izradu diplomskog rada četrdeset i pet studenata studija razredne nastave i predškolski odgoj na Pedagoškom i Filozofskom fakultetu te Visokoj učiteljskoj školi u Puli. Kako radi na studiju koji ne organizira poslijediplomske studije niti provodi postupke obrane doktorata, pristupnik nije bio mentor pri izradi magistarskog rada niti doktorske disertacije, ali je 1990. godine bio član povjerenstva za obranu doktorske disertacije Svetozara Miličevića na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (BiH).

3.4. POSLIJEDIPLOMSKA NASTAVA (predavanja, vježbe, seminari..)

Pristupnik ne sudjeluje u realizaciji poslijediplomske nastave jer se na fakultetu na kome radi taj oblik nastave ne izvodi.

4. STRUČNA DJELATNOST

4.1. KNJIGA, POGLAVLJE U KNJIZI

U svom vrlo velikom broju objavljenih knjiga, pristupnik je objavio i četiri

knjige koje smo ubrojili u grupu stručnih knjiga.

· Odgoj u obitelji i školi, "MARA", Pula, 1997.

Knjiga ima 144 stranice, sažetak na talijanskom i njemačkom jeziku, 60 poziva na literaturu, kazalo pojmova, 2 recenzije sveučilišnih nastavnika, (prof. dr. Ranka Peašinović i Milenko Brkić) i ISBN.

Ovaj rad predstavlja cjelovit stručni prikaz odgoja u obitelji i školi. U njem je dan prikaz izvora odgojnog djelovanja, potencijalnih stranputica u odgoju, odgojnih strategija, osposobljavanja za kontinuirani odgoj i obrazovanje, odgoja usmjerenog na smanjivanje negativnih posljedica smetnji u razvoju, odgoj u većim i manjim skupinama učenika, odgoj za stvaralaštvo i kreativnost te vrednovanje odgojnog rada, što ga čini korisnim stručnim tekstom iz ovog područja.

· Umijeće polaganja ispita. "Grafika", Pula, 1997.

Knjiga ima 140 stranica, sažetak na njemačkom jeziku, 84 poziva na literaturu, kazalo pojmova i kazalo imena, 2 recenzije sveučilišnih nastavnika, (prof. dr. Ranka Peašinović i prof. dr. Đevdete Ajanović) i ISBN.

U ovom je radu kroz poglavlja: Kreativno-demokratski pristup ispitivanju i ocjenjivanju, Zašto je potrebno ispitivanje i ocjenjivanje, Oblici ocjenjivanja, Proces ispitivanja, Ocjene na ispitu, Parametri ispitne situacije, Stvaralačko interpersonalno komuniciranje, Planiranje ispita, Psihološki faktori na kojima se zasniva efikasno polaganje ispita i Zaključci dan cjelovit stručni prikaz suvremenih pedagoških spoznaja vezanih uz ispite, ispitivanje i ocjenjivanje.

· Ravnatelj/direktor i pedagog u vrtiću i školi. Promograf, Pula 1992.

Knjiga ima 113 stranica, sažetak na hrvatskom i njemačkom jeziku, 151

poziv na literaturu, kazalo pojmova i kazalo imena, 2 recenzije sveučilišnih nastavnika, (prof. dr. Krešimir Bezić i prof. dr. Đevdeta Ajanović).

Knjiga daje iscrpan prikaz različitih područja rada ravnatelja i pedagoga u vrtiću i školi s smislu povećavanja odgojno-obrazovne efikasnosti rada, što je čini vrijednim i korisnim stručnim tekstom.

4.2. SUDJELOVANE NA MEĐUNARODNOM STRUČNOM SKUPU

· Skup: Zgodnje uvajanje otrok v naravoslovje, Ljubljana (Slovenija); 11.

travnja 1989. Saopćenje: Kreativnost vaspitača i učitelja –determinanta

za efikasno uvođenje djece u prirodne nauke i moderne tehnologije.

4.4. STRUČNI RAD OBJAVLJEN U STRANOM ČASOPISU

· Potrebe i mogućnosti racionalizacije nastavnog procesa. Škola (Sarajevo), 1991., br. 5-6, str. 293-303. (Rad je tiskan ćiriličkim pismom)

· Učenje i podučavanje nisu sinonimi, "Prosvjetni list", Sarajevo, Listopad

1999., str. 18.-19.

· Razvoj samopouzdanja kod djece deficitarne obitelji, "Porodica i dijete", 1-2, Sarajevo, 1999.

· Pristupnik je na temu “Kako lakše učiti?” tijekom 1991. godine objavio

Cvetnik” u Novom Sadu.

4.7. RAD NA POPULARIZACIJI STRUKE

Cjelokupni rad pristupnika, posebno velim broj objavljenih radova

pokazuje nesumnjiv velik doprinos pristupnika popularizaciji struke.

4.8. STRUČNA DRUŠTVA

Pristupnik je bio član većeg broja stručnih društava, u kojima je obnašao

i različita zaduženja. Nekoliko je puta bio i član stručnog ili programskog

odbora stručnog skupa. Za svoj je stručni rad više puta pohvaljivan i nagrađivan.

4.10. OSTALE STRUČNE DJELATNOSTI

U dva je navrata bio pročelnik (voditelj) studija za predškolski odgoj i razrednu nastavu na Pedagoškom fakultetu u Puli.

5. ZAKLJUČNA OCJENA I PRIJEDLOG

Pristupnik, dr. sc. Marko Stevanović, izvanredni profesor na Pedagoškom fakultetu u Puli, ispunjava propisane uvjete za izbor u nastavno zvanje profesora visoke škole. Uvidom u materijal koji je pristupnik dao ovom povjerenstvu, vidljivo je da se kontinuirano bavi znanstveno istraživačkom djelatnošću, te rezultate svog rada kontinuirano publicira.

U svezi s ocjenom znanstvene djelatnosti valja istaknuti da iza pristupnika stoji velik opus. Uvidom u materijal povjerenstvo je ustanovilo da je pristupnik objavio ukupno 39 knjiga (34 samostalno a 5 u suautorstvu). Od toga je nakon posljednjeg izbora (u zvanje izvanrednog profesora, 1989. godine) samostalno objavio 17 knjiga i 3 u suautorstvu. Većinu tih novijih knjiga recenzirala su po dva recenzenta, doktora znanosti, a sve osim jedne su i ISBN katalogizirane. Gotovo sve sadrže opširan popis korištene literature, sažetak na našem i nekom od svjetskih jezika, te kazalo pojmova i imena. Objavljene je knjige vrlo teško razvrstati na znanstvene knjige, udžbenike i stručne knjige, jer se u većini njih nalazi puno elemenata jednih i drugih. Pri njihovu svrstavanju, povjerenstvo se vodilo dosta strogim kriterijima.

Osim toga, pristupnik je suautor 2 udžbenika za osnovne škole te autor 8 književnih djela. Uz to, kako detaljno navodi u životopisu priloženom prijavi na natječaj, objavio je i 39 znanstvena članka te vrlo velik broj stručnih članaka, od toga najviše nakon prošlog izbora.

Na osnovi cjelovitog pregleda, kojeg obuhvaća i ovo izvješće, možemo zaključiti da pristupnik ispunjava sve uvjete predviđene čl. 80. Zakona o visokim učilištima ( «Narodne novine», br.59/96.):

e) kojim se traži stupanj doktora znanosti i veći broj objavljenih znanstvenih radova koji su značajnije utjecali na razvoj znanosti.

Obrazloženje: Pristupnik je doktor znanosti i tijekom svog rada objavio je velik broj radova, posebno knjiga. O utjecaju tih radova na razvoj pedagogije kao znanosti moguće je diskutirati, ali povjerenstvo smatra da je među njima moguće naći dovoljan broj onih koji zadovoljavaju minimalne uvjete za izbor u više znanje kako bi se taj izbor mogao izvršiti.

i) Zakona o visokim učilištima koji propisuje najmanje 6 godina rada na visokom učilištu.

Obrazloženje: Pristupnik na takvoj ustanovi radi više od četrnaest godina, i nakon zadnjeg izbora objavio je veći broj radova (što se vidi iz priloženog Popisa objavljenih radova).

j) 3. Prema vlastitoj izjavi, unaprijedio je nastavni rad u kolegijima koje je

predavao (Metodika pedagogije i Didaktika) tako što sa studentima

provodi istraživanja, u nastavi koristi “problemsku nastavu” i “nastavu

putem otkrića”, grupni rad (proučavanje tema u većim i manjim grupama),

te stalno koristi suvremene medije.

4. Pod njegovim je mentorstvom izrađen velik broj diplomskih radnji a

bio je i član povjerenstva za obranu doktorske disertacije.

5. Bio je voditelj 3 projekta na Pedagoškom fakultetu u Puli te sudjelovao u

radu jednog projekta na razini RH.

6. Sudjelovao je na više znanstvenih skupova, međunarodnih (ukupno 8,

dio dokaza u Privitku) i domaćih. Četiri je puta bio organizatorom

znanstvenog skupa (1984. i 1986. godine, te dva puta nakon zadnjeg

izbora1992. i 1994. godine).

Pristupnik svojim proučavanjem i objavljenim radovima kontinuirano daje značajan znanstveni doprinos razvoju različitih područja pedagogije u nas.

Posebno je potrebno istaknuti njegov znanstveni doprinos području razvoja kreativnosti i poticanja na stvaralaštvo tijekom odgojno-obrazovnog procesa, osobito nastavom, za što se u svojim radovima dosljedno zalaže. Teorijski je osmislio, pedagoški razradio i prikazao različite postupke edukacije za stvaralaštvo koje se može provoditi u od predškolskih ustanova pa do fakultetske nastave. Pri tome je dao i svoj doprinos razvoju književnog stvaralaštva. Na originalan je način pedagoški razradio “kreatologiju” kao područje pedagogije koje se bavi poticanjem stvaralaštva u nastavi.

U velikom broju svojih radova obrazlaže potrebu promjena u nastavnom radu, te posebno potrebu redefiniranje uloge učenika i učitelja u tome, kao i odnosa učenja i poučavanja, kako bi se cjelokupni odgojno-obrazovni rad približio uspješnijem pripremanju mladih za život u novom stoljeću. U tom kontekstu često kritizira postojeće rigidne modele nastave usmjerene na poučavanje i zagovara one usmjerene na učenika i poticanje kreativnosti, kako učenika tako i nastavnika. Njegov se znanstveni doprinos pedagogiji ogleda i u razradi desetak modela nastave kojima se potiče stvaralaštvo, a koji se mogu provoditi u postojećoj odgojnoj praksi.

Ono što je u radovima pristupnika osobito vrijedno jest da se on ne zadovoljava samo ukazivanjem na potrebne promjene, na nabrajanje svega onog što treba učiniti, već dio svojih istraživačkih napora usmjerava na traženje odgovora na pitanje kako to provesti u odgojno-obrazovnoj praksi, od vrtića do visokoškolskih ustanova. On pojedine modele provedbe teorijski osmišljava, a zatim ih verificira putem eksperimentalne provedbe, te na osnovu dobivenih pokazatelja unapređuje. U tom kontekstu vrijednim znanstvenim doprinosom smatramo i njegovo teorijsko osmišljavanje i praktičnu evaluaciju putem pedagoškog eksperimenta metode recepcije u nastavi.

Iz izloženog je moguće zaključiti da ukupna znanstvena djelatnost pokazuje da pristupnik znanstvenom kritičnošću izlaže vlastita predviđanja i teorijska objašnjenja u području opće pedagogije i didaktike, kao i rezultate znanstvenih evaluacija svojih modela unapređivanja odgojno-obrazovnog rada.

Osim toga, povjerenstvo povoljno ocjenjuje i nastavnu djelatnost pristupnika. Pristupnik u svojim nastavnim aktivnostima ostvaruje zapažene nastavne rezultate. U kolegijima Pedagogija i Didaktika na studiju razredne nastave i predškolskog odgoja Pedagoškog fakulteta u Puli drži predavanja, vježbe i seminare. Sam je izradio nastavne programe tih predmeta. Kako bi svojim studentima olakšao rad, objavio je niz udžbenika. Bio je mentor pri izradi većeg broja diplomskih radnji. U dva je navrata bio pročelnikom odsjeka.

Osim znanstvene i nastavne, povoljno ocjenjujemo i pristupnikovu stručnu djelatnost. Iza dr. Stevanovića stoji vrlo bogata stručna djelatnost. Nakon posljednjeg izbora objavio je 4 knjige, te veći broj radova u stručnim časopisima. Kontinuirano radi na popularizaciji struke, član je stručnih društava, za svoj je stručni rad višestruko nagrađivan.

Stoga predlažemo Matičnom povjerenstvu za područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, da izvrši daljnji zakonski i akademski izborni postupak, kojim će se dr. sci. Marko Stevanović izabrati u zvanje profesora Visoke škole.

Povjerenstvo:

--------------------------------

Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

--------------------------------

Dr.sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

-------------------------------------

Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

Marko Stevanović: POPIS OBJAVLJENIH RADOVA

Knjige

1. Moderna osnovna škola, "Stručna knjiga", Beograd, 1978., str. 213.

2. Modeli interpretacije domaće lektire, "Dečje novine", Gornji Milanovac,

1979., str. 250.

3. Savremeni modeli rada na književno-umjetnič4. kim tekstovima, "Stručna

knjiga", Beograd, 1979.

4. Kultura izražavanja u osnovnoh školi. "Dečje novine", Beograd 1979., str.

174.

5. Usmene i pisane vježbe u osnovnoj školi, "Dečje novine", Gornji Milanovac,

1980., str. 188.

6. Reaktivna nastava. Književne novine, Beograd 1980., str. 142.

5. Planovi rada i metodička uputstva za vrtiće i pripremna odjeljenja. - 4

publikacije, "Dečje novine", Gornji Milanovac, 1979., 1980., 1981. i 1982.

6. Grupni oblik rada u našoj suvremenoj školi, "Dečje novine", Gornji Milanovac, 1981., str. 148.

7. Organizacija nastave u kombiniranim odjeljenjima (suautor), "Dečje novine", Gornji Milanovac, 1981., str. 190. Poglavlja koja je napisao ovaj autor:

Materijalno-organizacijska pitanja rada u kombiniranim odjeljenjima

Suvremeni oblici, metode i sredstva rada u kombiniranim odjeljenjima

Specifičnosti organizacije, oblici i postupci rada.

8. Rad u parovima kao suvremeni nastavni oblik, "Izdavačka delatnost",

Beograd, 1981.

9. Inovacije u nastavnoj praksi, "Prosvetni pregled", Beograd, 1982., str. 138.

11. Interpretacija književnih tekstova u osnovnoj školi, "Dečje novine", Gornji

Milanovac, 1982., str. 227.

11. Metodika nastave materinjeg jezika, "Dečje novine", Gornji Milanovac, I. izdanje 1980., II. izdanje 1982., str. 264.

12. Metodika rada direktora u vaspitno-obrazovnim organizacijama, "Privredno-

-financijski zavod", Beograd, 1982., str. 142.

13. Vaspitno-obrazovni rad u malim školama (suautori), "Privredno-financijski

zavod", Beograd, 1983., str. 131.

14. Istraživanje učenika u nastavi, VI. izdanje, Loznica, 1984., str. 154.

16. Učenje putem rješavanja problema u nastavi književnosti, "Književne

novine", Beograd, 1985., str. 264.

18. Kreativnost nastavnika i učenika u nastavi, Istarska naklada, Pula, 1986.,

str. 174.

17. Osposobljavanje učenika za samostalnu interpretaciju književnih tekstova, "Dečje novine", Gornji Milanovac, 1986., str. 163.

18. Recepcija u nastavi, "Dnevnik", Novi Sad, 1988., str. 148.

19. Teorija i praksa u nastavi usmenog i pismenog izražavanja, "Dečje novine", Gornji Milanovac, 1988., str. 214.

KNJIGE objavljene nakon posljednjeg izbora:

20. (1.) Metoda recepcije u nastavi, R-S, Tuzla, 1988., str. 224.

21. (2) Osposobljavanje učenika za permanentno obrazovanje, Centar za

historijska istraživanja, Rovinj, 1989., str. 110.

22. (3) U suautorstvu : M. Stevanović i A. Muratbegović: Didaktičke inovacije u

teoriji i praksi. Dnevnik, Novi Sad 1990. 350 str. (M. Stevanović je napisao

poglavlja: Pedagoške osnove didaktičkih inovacija; Inovacije u nastavi;

Problemsko učenje; Individualizirana nastava; Mikro nastava i Timska

nastava).

24. (4) Ravnatelj/direktor i pedagog u vrtiću i školi. Promograf, Pula 1992.

25. (5) Kreativna primjena udžbenika u nastavi, VI. izdanje, Pula, 1996., str.

152.

25. (6) Odgoj u obitelji i školi, "MARA", Pula, 1997., str. 144.

26. (7) Umijeće polaganja ispita, "Grafika", Pula, 1997., str. 140

28. (8) Didaktičke inovacije u teoriji i praksi, "Dnevnik", Novi Sad, 1990., str.

350 (suautor). Napisao poglavlja: Pedagoške osnove didaktičkih inovacija

Inovacije u nastavi (problemsko učenje, individualizirana nastava, mikro

nastava, timska nastava)

28. (9) Edukacija za stvaralaštvo, "Tonimir", Varaždinske Toplice, 1997., str. 447.

29. (10) Školska pedagogija (suautor), "Tonimir", Varaždinske toplice, 1997., str. 246. Autor je napisao poglavlja: Školska pedagogija kao znanstvena

disciplina; Društvena uvjetovanost školskog odgoja; Školska pedagogija i njezin predmet; Zadaci školske pedagogije; Metodologija školska pedagogije; Škola kao socijalno-povijesna tvorevina; Geneza škole u funkciji razvoja društva i kulture; Škola od ranih civilizacija do suvremenosti; Škola kao činitelj društvene promocije; Organizacija života i rada škole; Učitelj – nastavnik – profesor.

29. (11) Didaktika, R-S, Tuzla, 1998., str. 374.

30. (12) Modeli stvaralaštva, "Tonimir", Varaždinske toplice, 1998., str. 268.

31. (13) Kreatologija, "Tonimir", Varaždinske toplice, 1999., str. 393.

32. (14) Modeli kreativne nastave, R-S, Tuzla, 2000., str. 314.

33. (15) Obiteljska pedagogije, Tonimir, Varaždinske Toplice 2000., 595 str.

34. (16) Predškolska pedagogija. EDT, Rijeka, 2000., 2 dijela.

ČLANCI objavljeni nakon posljednjeg izbora

1. Kreativnost vaspitača i učitelja – determinanta za efikasno uvođenje djece u

prirodne nauke i moderne tehnologije. Zbornik: Zgodnje uvajanje otrok v naravoslovje, Državna založba Slovenije, Ljubljana 1989., str. 20-23.

2. Pravci unapređivanja vaspitno-obrazovnog rada u proteklom stoljeć3. u.

Zbornik: Zbornik radova sa simpozija 100 godina učiteljstva u BiH. SOUR

“Veselin Masleša” i SIZ osnovnog obrazovanja i vaspitanja BiH. Sarajevo

1989. str. 204-216.

1. Stavovi nastavnika u funkciji kreativnosti učenika. Nastava i vaspitanje (Beograd) 1989, br. 3.

6. Zajedničko planiranje na nastavnicite i učenicite – determinante na idejno-

-vospitnata rabota. Zbornik: Idejnata funkcija na vaspitno-obrazovnata

rabota vo sovremeni uslovi. Skopje 1989., str. 219-227. (Rad je objavljen na

makedonskom jeziku, čiriličkim pismom) .

9. Potrebe i mogućnosti racionalizacije nastavnog procesa. Škola (Sarajevo),

1991., br. 5-6, str. 293 - 303.

11. Profili i funkcije nastavnika u budućnosti. Zbornik: Nastavnik u uslovima suvremenih promjena. Pedagoška akademija, Banja Luka 1991.

7. Znanstvena utemeljenost metode recepcije – rezultati eksperimentalnog

istraživanja. Zbornik: Inovacije u nastavi. Pedagoški fakultet, Pula 1992.

8. Alternative i pluralizam odgojno-obrazovnih inovacija. Zbornik: Inovacije u nastavnoj teoriji i praksi. Pedagoški fakultet, Pula 1994. str. 7- 31.

9. Kontinuitet odgoj i obrazovanja predškolske djece. Zbornik: Predškolski odgoj danas i sutra. Pedagoški fakultet, Osijek 1994.

10. Vrednovanje stvaralaštva u obrazovanju kao čimbenika poticanja produktiv-nosti nastavničke djelatnosti. Zbornik: Društvo i tehnologija. Rijeka 1994., str. 176-184.

13. Modelski pristup ekološkom odgoju. Zbornik: Očuvajmo zemlju zajedno.

Skup: Dani predškolskog odgoja), Čakovec 1996., str. 80 - 87.

15. Potrebe učenika u funkciji stvaralačke nastave i učenja. Zbornik: Poruke.

Filozofski fakultet-Pedagogijske znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Ogranak

HPKZ Križevci. Zagreb 1996.

19. Učitelj između tradicionalno-rigidne i intendentno stvaralačke nastave.

Zbornik: Sabor hrvatskih pedagoga: Pedagogija i hrvatsko školstvo jučer i

danas za sutra, Zagreb 1996., str. 478-484.

22. Futurološki aspekti stvaralaštva u funkciji primjene novih tehnologija u

obrazovanju. (Pregledni rad). Zbornik: Tehnologija i razvoj društva, Rijeka

1998., str. 198-203.

23. Stvaralački motivi nastavnika u edukaciji. Didaktički putokazi (Sarajevo),

1998., br. 10, str. 7-9.

26. Demokratska komunikacija u fokusu moderniziranja nastave. Didaktički

putokazi (Zenica), 1999., br. 17, str. 41-47.

28. Esejističko-sintetički model u nastavi. Didaktički putokazi (Zenica), 1999.,

br. 16, str. 14-18.

32. Modeli kreativne nastave. Naša škola (Sarajevo), 1999., br.10, str. 47- 58.

33. Učenje i podučavanje nisu sinonimi, "Prosvjetni list", Sarajevo, listopad,

1999., str. 18.-19.

36. Razvoj samopouzdanja kod djece deficitarne obitelji, "Porodica i dijete", 1-

2, Sarajevo, 1999.

37. Modeli kreativne nastave. Zbornik: “Didaktič38. ki i metodič39. ki vidici daljnjeg

razvoja izobraževanja”, Maribor 2000.

40. Modelski pristup pripremanju djece za cjeloživotno učenje. Zbornik: "9.

Dani predškolskog odgoja Čakovec 2000" Čakovec 2000.

42. Prepoznavanje i zadovoljavanje osnovnih potreba djece u vrtiću. Zbornik: Drugi stručno-znanstveni skup »Vrtić kao dječja kuća 2«", Poreč48. 2000.

49. Utjecaj socijalno-psihološkog razvoja na osobnost djeteta i usvajanje vrijednosti kulture. Zbornik: "II. varaždinski susreti predškolskog odgoja 2000.", Varaždin 2000.

Odsjek za povijest umjetnosti

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 25. studenog 2002.

Broj:04-02-11.

            FAKULTETSKOM VIJEĆU
                        FILOZOFSKOG FAKULTETA
                        SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučičišta u Zagrebu, održanoj 11. listopada 2002. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata Natječaja za izbor djelatnika u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest uumjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Slijedom toga a u skladu s odredbama zakona o visokim učilištima Republike Hrvatske, podnosimo slijedeće

S K U P N O I Z V J E Š Ć E

Na Natječaj objavljen u Vjesniku 31.svibnja 2002. godine prijavio se kao jedini pristupnik mr. sc. Enes Quien, dosadašnji djelatnik Akademije likovnih umjetnosti predavši uz Molbu za rješavanje Natječaja sve potrebite i propisane dokumente. Pregledom istih mogli smo utvrditi :

1. Podaci iz životopisa pristupnika

Enes Quien rodio se u Zagrebu 6. kolovoza 1963. godine. Po nacionalnosti je Hrvat, oženjen i otac jednog djeteta. Nižu i srednju školu – Škola za primjenjene umjetnosti – završio je u Zagrebu, te u istom gradu upisao Filozofski fakultet Sveučilišta na kojem je 1994. godine i diplomirao studij povijesti umjetnosti i hispanistike. Tijekom studija bio je u tri navrata stipendist u Portugalu i Španjolskoj usavršavajući znanja svoje struke. Nakon diplome stalno zaposlen predavao je povijest umjetnosti na Školi primjenjene umjetnosti u Zagrebu, honorarno još na Odsjeku za modni i tekstilni dizajn pri Tekstilno-tehnološkom fakultetu zagrebačkog Sveučilišta do 1997. godine.

Otada je prešao na Akademiju likovnih umjetnosti, gdje dosad u suradničkom zvanju mlađega asistenta predaje povijest umjetnosti, pa je ukupno u nastavničkoj djelatnosti radio 8 godina, od čega tri na srednjoj školi a pet na Sveučilištu.

Za napredak u znanstvenom zvanju relevantan je završen poslijediplomski studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu i 2002. godine obranjen magistarski rad pod naslovom “Minijature gotičkog stila u misalima zagrebačke katedrale”.

2. Podaci uz bibliografiju

Enes Quien je počeo pisati i objavljivati likovne kritike još kao student, te je stekao znatno iskustvo na tom polju. Dosad mu je u novinama i časopisima tiskano ukupno gotovo 550 tekstova, a znatan je i broj onih na radiju. Sve su to prikazi umjetničkog rada hrvatskih, pretežno mlađih slikara i kipara te je riječ o nezanemarivo vrijednom praćenju suvremenih likovnih zbivanja pogavito u Zagrebu. Može se među njima istaknuti one objavljene u stručnim časopisima, ali to ne umanjuje vrsnoću ostalih.

U red važnijih radova ubraja se 85 predgovora za kataloge samostalnih, skupnih i retrospektivnih izložbi, posebno pak ističu 3 monografije.

Osim prikaza izložbi neke je i organizirao a također sudjelovao u žirijima.

3. Ostalo

Enes Quien tečno govori i piše četiri svjetska jezika, a član je dvaju stručnih udruženja.

4. Zaključak

Na temelju iznesenog a uz dobro poznavanje pedagoške i stručne, te istraživačko-znanstvene djelatnosti pristupnika, ovo Povjerenstvo smatra da će Enes Quien svojim sposobnostima sasvim udovoljiti dužnostima i zadacima asistenta unutar nastave na Likovnoj Akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Upravo s obzirom na narav takvog posla pri visokoj umjetničko-pedagoškoj ustanovi, također Poglavarstvo smatra da se uz ukupno vrednovanje djelatnosti Enesa Quiena naglasak treba staviti na tri monografije koje imaju značenje i kritičkih i znanstveno-istraživačkih ostvarenja.

Prema tome smatramo da Enes Quien udovoljava Zakonu o visokim učilištima članak 89. stavak 2. kako slijedi: A. Ima znanstveni stupanj magistra znanosti

B. Objavio je tri rada znanstvene naravi i nekoliko stotina stručnih.

Stručno povjerenstvo:

dr.sc. Igor Fisković, red.prof.

dr.sc. Sanja Cvetnić, docent

dr.sc. Ivan Šimat, docent Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

Predmet: Izvještaj o natječaju za docenta, izvanrednog ili redovitog profesora koji je raspisao Filozofski fakultet u Rijeci i prijedlog da se dr. sc. Ingrid Brdar, docentica u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora.

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 18. srpnja 2002. donesena je odluka o imenovanju stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci. Filozofski fakultet u Rijeci uputio je Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Ingrid Brdar koja se prijavila na natječaj objavljen u «Novom listu» za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija.

Na natječaj koji je objavio Filozofski fakultet u Rijeci prijavila se dr. sc. Ingrid Brdar, docentica u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci. Dr. sc. Ingrid Brdar rođena je 1955. godine u Rijeci. Psihologiju je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1979. godine. Iste se godine zaposlila kao asistent u tadašnjem Zavodu za psihologiju Pedagoškog fakulteta u Rijeci (sadašnji Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci). Poslijediplomski studij završila je 1984. u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu obranom magistarske radnje s naslovom «Paralingvistika i socijalni utjecaj», a doktorat znanosti stekla je 1994. obranom disertacije s naslovom «Socijalna kompetencija u interpersonalnoj komunikaciji». U zvanje višeg asistenta izabrana je 1994. godine, a u zvanje docenta 1997. godine.

Kao asistent vodila je vježbe ili predavanja iz različitih kolegija: Osnove psihologijske statistike, Psihometrija, Pedagoška psihologija, Psihologija rada, Sistematska psihologija, Opća psihologija, Praktikum iz metodologije i Uvod u psihologiju. Od 1986. vodi kolegij Osnove psihologijske statistike, a kolegij Psihologija komuniciranja od 1984; taj je kolegij samostalno uvela u plan studija i za njega izradila program i napravila skripta. Suvremeno opremljena skripta s naslovom Psihologija komuniciranja imaju 78 stranica a sadržaj obuhvaća uvodni dio gdje se govori o tome što je to komunikacija, zatim se govori o interpersonalnoj komunikaciji, verbalnoj interakciji, povratnoj informaciji, verbalnoj komunikaciji, neverbalnoj komunikaciji, o sukobima.

Izradila je, također, programe za kolegije Opća psihologija i Uvod u psihologiju za koji je, također, napravila skripta. Do sada je bila mentor većem broju (oko trideset) studenata pri izradi njihovih diplomskih radnji.

U stručnoj aktivnosti I. Brdar zapažena je knjiga (u suautorstvu s M. Rijavec) namijenjena roditeljima školske djece, nastavnicima i psiholozima u školama s naslovom Što učiniti kad dijete dobije lošu ocjenu? Ova knjiga predstavlja vrlo koristan doprinos u obrazovanju svih koji se bave problemima djece u školi kao i samoj djeci. U knjizi se na oko 140 stranica na jednostavan i vrlo pristupačan način govori o stresu kod djece, kako djeca reagiraju na lošu ocjenu, koji su uzroci uspjeha i neuspjeha u školi, kakvu sliku o sebi djeca stvaraju i što o tome trebaju znati roditelji, kakvi su stilovi odgoja, o suradnji učitelja i roditelja, te o uspješnom suočavanju sa stresom.

Ingrid Brdar sudjelovala je na većem broju znanstvenih i stručnih skupova od kojih je većina bila međunarodnih: «Dani Ramira Bujasa», Zagreb, 1981. i 1988; Social Gerontology in International and Cross-Cultural Perspectives, IUC, Dubrovnik, 1983-1988; Kongres psihologa Jugoslavije, 1984. i 1988; «Dani psihologije u Zadru», Zadar, 1985, 1987, 1989, 1991, 2002; III. gerontološki kongres, Zagreb, 1986; Poster konferencija o starenju i starosti, Zagreb, 1986; 1^st Alps-Adria Psychology Symposium, Klagenfurt, 1987; 2^ndAlps-Adfria Symposium on Psychology, Trieste, 1991; 3^rd Alps-Adria Symposium, Ljubljana, 1993; 6^th Conference of the European Association on Adolescence, Budapest, 1998; 5^th Alps-Adria Psychology Symposium, Pecs, 1999; 7^th Workshop on Achievement and Task Motivation, Leuven, 2000.

Djelatno je sudjelovala u projektima MZT Psihosocijalni i kognitivni aspekti čovjekove efikasnosti (voditelj prof. dr. Branko Sremec) iPsihološki činioci rješavanja sukoba (voditelj dr. Petar Turčinović). Od 2000. voditelj je projekta (također financiran od MZT) Suočavanje djece sa stresom u školi.

Dr. sc. Ingrid Brdar objavila je (prema popisu koji je priložila svojoj molbi) 29 stručnih i znanstvenih radova (uključujući i knjigu Što učiniti kad dijete dobije lošu ocjenu?). Nakon izbora u zvanje docenta objavila je 5 naslova, spomenutu knjigu i četiri znanstvena rada.

U većini radova objavljenih do izbora u docenta I. Brdar bavila se kvantitativnim obilježjima nekih pojmova i termina; socijalnom integracijom djece s poteškoćama u razvoju u redovite škole te područjem socijalne kompetencije u kojemu je objavila najviše radova. Svi ovi radovi detaljnije su opisani u izvještaju pri izboru u znanstveno-nastavno zvanje docenta gdje je utvrđeno da pokazuju odlično poznavanje problematike i da su istraživanja provedena adekvatnim psihologijskim mjernim instrumentima i postupcima. Ovdje ćemo opisati radove koji su objavljeni nakon izbora u docenta.

U radu Coping with school failure: Development of the school failure coping scale opisan je razvoj instrumenta za mjerenje samoprocjena suočavanja sa školskim neuspjehom djece i adolescenata. Prethodno provjerenih 56 čestica na skupini od 142 učenika, primijenjeno je na 500 osnovnoškolskih i srednjoškolskih učenika. Faktorska analiza podataka pokazala je sedam strategija suočavanja: Ljutnja, Prihvaćanje odgovornosti, Utjeha i zaboravljanje, Traženje socijalne podrške, Roditelji, Neadekvatne reakcije i Nezainteresiranost. Nutarnja konzistentnost skala kreće se od .56 do .76. Značajni efekti dobi pronađeni su za Prihvaćanje odgovornosti, Utjehu i zaboravljanje te Roditelje, što pokazuje da osnovnoškolska djeca, u usporedbi sa srednjoškolcima, prihvaćaju veću odgovornost, jače se trude zaboraviti i utješiti se, te više traže pomoć od svojih roditelja. Značajni efekti spola nađeni su za Prihvaćanje odgovornosti, Traženje socijalne podrške i Neadekvatne reakcije, što ukazuju na to da djevojčice u većoj mjeri prihvaćaju odgovornost, češće koriste socijalnu pomoć i imaju manje neadekvatnih reakcija od dječaka. Općenito, rezultati sugeriraju da učenici s većim postignućem koriste više pozitivnih strategija suočavanja (uglavnom prihvaćanje odgovornosti) i manje negativnih strategija (ljutnja, neadekvatne reakcije i nezainteresiranost) nego oni s niskim ili prosječnim postignućem.

Istraživanje Parents' perceptions of their children's coping with school failure predstavlja pokušaj da se istraže roditeljske percepcije o tome kako se njihova djeca nose sa školskim neuspjehom. Skala suočavanja s školskim neuspjehom primijenjena je na 387 učenika osnovne škole u dobi od 10 do 15 godina (241 djevojčica i 146 dječaka) da bi se utvrdile njihove strategije suočavanja s školskim neuspjehom. Ista skala primijenjena je na njihovim roditeljima pri čemu su oni trebali procijeniti strategije suočavanja svoje djece u slučajevima kada dobiju lošu ocjenu u školi. Iako su postojale određene razlike u strategijama suočavanja koje koriste djeca i percepcije tih strategija od strane roditelja, ipak su roditelji generalno gledajući bili sposobni točno predvidjeti strategije suočavanja svoje djece. Roditeljsko predviđanje strategija suočavanja djece objašnjavaju 26% varijance strategije suočavanja koje se odnosi na rješavanje problema, 30% varijance strategije suočavanja koje se odnosi na emocije, 24% varijance strategije suočavanja koje se odnosi na zaboravljanje i 34% varijance koja se odnosi na socijalnu podršku. Najbolje predikcije roditelja bile su za socijalnu podršku, a najgore za strategiju suočavanja koje se odnosi na rješavanje problema.

Cilj istraživanja Coping with school failure and self-regulated learning bio je istražiti mogu li se učenici klasificirati u grupe s obzirom na njihove strategije suočavanja sa školskim neuspjehom i utvrditi vezu između strategija suočavanja i različitih komponenti samoupravljanog učenja. Uzorak se sastojao od 470 učenika srednje škole (15 do 18 godina). Učenici su odgovorili na dva upitnika samoprocjena: Skalu suočavanja sa školskim neuspjehom i Komponente samoupravljanog učenja. Učenici su klasificirani ne temelju svojih strategija nošenja pomoću K-Means klaster analize. Prvi klaster uključivao je učenike s visokim rezultatima u problemima orijentiranim strategijama i s niskim rezultatima u strategijama orijentiranim emocijama. Drugi klaster sadržavao je učenike s visokim rezultatima u strategijama fokusiranim na emocije i niskim rezultatima u strategijama fokusiranim na probleme. Treća grupa uključivala je učenike s visokim rezultatom u svim strategijama, a četvrta one s niskim rezultatom u svim strategijama. Rezultati pokazuju da se ovako klasificirane grupe razlikuju u svim komponentama samoupravljanog učenja i školskog postignuća. Zaključeno je da ovakav strukturalni pristup suočavanja sa školskim neuspjehom može biti koristan u budućim istraživanjima i da bi istraživanja strategija suočavanja trebala uključivati kako značenje koje učenici pridaju uspjehu i neuspjehu u školi, tako i njihov stupanj aspiracija.

Ova tri rada predstavljaju zaista vrijedan doprinos istraživanjima strategija suočavanja učenika (pa i njihovih roditelja) s uspjehom i, osobito, neuspjehom u školi. Dobiveni rezultati nemaju samo znanstveno-teorijsko značenje već se mogu pretočiti i u praktične naputke koji mogu pomoći nastavnicima, psiholozima i roditeljima u bavljenju učenicima različitog školskog uspjeha.

U radu Factor-analytic study of sense of humor in Croatia and the USA prikazani su rezultati primjene prevedene Skale multidimenzionalnog smisla za humor na 401 studentu u Hrvatskoj u usporedbi s rezultatima američkih studenata. Usporedba je pokazala da je faktorska struktura smisla za humor različita kod hrvatskih i američkih studenata.

Zaključno, možemo konstatirati da dr. sc. Ingrid Brdar ima 29 objavljenih radova, od kojih šest u sekundarno citiranim časopisima (četiri nakon izbora u docenta); da je djelatno sudjelovala i sudjeluje u znanstvenim projektima; da je objavila stručnu knjigu; da je napisala skripta; da samostalno obavlja nastavu iz dva predmeta, da je bila mentor većem broju (oko 30) studenata, te tako udovoljava uvjetima za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika i u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora. Povjerenstvo stoga predlaže da se pristupnica izabere u navedena zvanja, tj. u zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija. Povjerenstvo, također, smatra da je pristupnica u potpunosti kvalificirana za predmete koji su navedeni u natječaju (Osnove psihologijske statistike i Psihologija komuniciranja), ali da se njezine kvalifikacije nikako ne mogu ograničiti na samo ta dva predmeta.

U Zagrebu, 22. rujna 2002.

Povjerenstvo:

Dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

Dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

Dr. sc. Igor Kardum, izv. prof.

(Filozofski fakultet u Rijeci)

Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 20. 07. 2002.

Predmet: Dr.sc. Zoran Sušanj - izbor u znanstveno-nastavno zvanje;

Izvještaj stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta

Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici od 17. lipnja 2002. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o tome ispunjava li dr.sc. Zoran Sušanj uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog profesora ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Psihologija rada na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Zoran Sušanj jedini je pristupnik koji se je prijavio na natječaj objavljen u "Novom listu" 2. travnja 2002. Proučivši prispjelu dokumentaciju, podnosimo slijedeći

I Z V J E Š T A J

Zoran Sušanj rođen je 1962. godine u Rijeci. Diplomirao je psihologiju 1985. godine na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Magistrirao je psihologiju 1991. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, obranom magistarskog rada “Motivacija i radna uspješnost”. Doktorirao je 2002. godine na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu obranom disertacije “Organizacijska klima i kultura u okviru modela suparničkih vrijednosti”.

1985-1986. godine radio je kao psiholog u Službi za kadrovske i opće poslove DINA - Petrokemije Omišalj, na poslovima selekcije, obrazovanja i razvoja karijere zaposlenih. 1992. radio je i u HV na organizaciji psihološke službe u Odjelu za informativno-psihološku djelatnost u Zapovjedništvu Operativne zone Rijeka. Još 1986. godine primljen je na Odsjeku za psihologiju Pedagoškog fakulteta u Rijeci kao mladi istraživač, a 1989. izabran je za asistenta. Na tom mjestu nalazi se i danas.

Objavio je 26 znanstvenih i stručnih radova te sudjelovao u radu brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova. Član je Hrvatskog psihološkog društva i Europske udruge za psihologiju rada i organizacijsku psihologiju (EAWOP).

Znanstvena djelatnost

Zoran Sušanj je surađivao na nekoliko projekata Ministarstva znanosti i tehnologije RH ("Psihosocijalni aspekti čovjekove efikasnosti", "Psihološki činioci rješavanja sukoba", "Subjektivni i objektivni činioci odmjeravanja kazne" "Motivacijski aspekti organizacijskih promjena"), a vodio je i projekt “Inovativna orijentacija organizacijske kulture: komparativna studija”, kojeg je financirao Institut Otvoreno društvo - Hrvatska. Sudjelovao je i u međunarodnom znanstvenom projektu “FOCUS - First Organizational Climate/Culture Unified Survey”.

Objavio je 26 znanstvenih i stručnih radova koji se bave motivacijom za rad, radnom uspješnošću, organizacijskom klimom i kulturom, rukovođenjem i stavovima prema radu te nekim aspektima međuljudskih odnosa i problemima odmjeravanja kazne Većina tih radova jesu izvorni znanstveni radovi. Prikazat ćemo ovdje najvažnije među njima, prvenstveno one koji su tematski relevantni za predmet za koji se pristupnik bira (Psihologija rada).

Sušanj, Z. (1992). Povezanost motivacije s različitim dimenzijama radne uspješnosti. Primijenjena psihologija, 13, 35-42. Na uzorku od 86 operatera procesne industrije primijenjen je upitnik za mjerenje radne motivacije operacionalizirane u okviru Vroomove teorije očekivanja. Prikupljeni su i podaci o njihovoj radnoj uspješnosti - na temelju samoprocjena te procjena njihovog šefa i poslovođe. Rezultati pokazuju da je motivacija više povezana sa samoprocjenama uspješnosti, a manje s procjenama rukovodilaca, posebno onih višeg nivoa, te da su neke dimenzije radne uspješnosti više povezane s motivacijom od drugih.

Sušanj, Z. (1992). Procjenjivanje radne uspješnosti: konstrukcija i validacija skale tipa BARS. Godišnjak Zavoda za psihologiju, 1, 141-149. Konstruirane su skale tipa BARS (Behaviorally Anchored Rating Scales) za procjenu različitih dimenzija radne uspješnosti operatera u procesnoj industriji: stručnost, izvršavanje radnih zadataka, suradnja u timu, korištenje radnog vremena i korištenje zaštitnih sredstava. Na tako priređenim skalama prikupljene su procjene uspješnosti za 86 operatera, i to na tri različite razine procjenjivanja: samoprocjene, procjene neposrednog i višeg rukovoditelja. Analiza MTMM-matrice (Campbell i Fiske, 1959) ukazuje na solidnu konvergentnu i zadovoljavajuću diskriminantnu valjanost BARS-skala.

Sušanj, Z. (1994). Organizacijska djelatnost kao determinanta organizacijske kulture. Godišnjak Odsjeka za psihologiju, 3, 143-148. Analiziraju se razlike u organizacijskoj kulturi s obzirom na vrstu organizacijske djelatnosti. Upitnik je mjerio četiri orijentacije organizacijske kulture: naglašavanje pravila (hijerarhijska kultura), podrške (grupna kultura), ciljeva (racionalna kultura) i inovacije (razvojna kultura). Primijenjen je u po dvije radne organizacije ovih djelatnosti: brodograditeljska, kemijsko-prerađivačka industrija, banke, bolnice i ugostiteljske usluge. Rezultati diskriminativne analize pokazuju da se organizacije najviše razlikuju na temelju onih čestica upitnika kulture za koje je karakterističan visok stupanj kontrole, unutar kojih je važnija eksternalna orijentacija organizacijske kulture (naglašavanje ciljeva) u odnosu na internalnu orijentaciju (pravila).

Sušanj, Z. (1995). Determinante borbene spremnosti: zaokupljenost vojnim zadacima i organizacijsko samopoštovanje. Psychologia Croatica, Vol. 1, 1-2, 27-35. Na uzorku od 793 pripadnika Hrvatske vojske analizirani su korelati samoprocjene osobne spremnosti za dva različita tipa borbenih zadataka - defenzivne i ofenzivne akcije. Konstruirane su i primijenjene skale za mjerenje zajedništva unutar voda, pripadnosti vodu, zaokupljenosti vojnim zadacima, samopoštovanja u odnosu na vod i zadovoljstva različitim aspektima vojničkog života.

Rezultati regresijske analize pokazuju da ispitivane varijable u nešto većoj mjeri objašnjavaju procijenjenu spremnost za držanje položaja nego za akcije oslobađanja. U objašnjenju osobne spremnosti za oba tipa borbenih zadataka od ispitivanih varijabli najvažnijom se pokazala zaokupljenost vojnim zadacima, a u nešto manjoj mjeri i organizacijsko samopoštovanje.

Pokrajac-Bulian, A., Kardum, I., Sušanj, Z. (1996). Styles of handling interpersonal conflict in various social interactions. Studia Psychologica, 38, 3, 163-176. Na uzorku od 307 zaposlenih sudionika primijenjen je upitnik stilova rješavanja interpersonalnih konflikata u dvije različite socijalne interakcije: s bračnim partnerom i suradnikom na poslu. Rezultati upućuju na određeni stupanj stabilnosti u rješavanju konflikata u obje socijalne interakcije. U interakciji s partnerom najčešće se kao stil rješavanja konflikta koristi integracija, a slijede obavezivanje, izbjegavanje i dominacija. U interakciji sa suradnikom na poslu redoslijed je obrnut za izbjegavanje i obavezivanje. Nadalje, izbjegavanje se statistički značajno češće koristi u interakciji sa suradnikom nego s partnerom, dok među drugim stilovima nema razlika s obzirom na referentnu ulogu (tip interakcije). Komentirane su i razlike s obzirom na spol, dob i stupanj obrazovanja ispitanika.

Hudek-Knežević, J., Kardum, I., Sušanj, Z. (1996). The predictors of job and family involvement: an exploratory study on a sample of employed woman. Studia Psychologica, 38, 1-2, 67-77. Na uzorku od 91 zaposlene žene analizirani su prediktori zaokupljenosti poslom i obitelji (varijable samopoimanja, socijalne podrške, strategija suočavanja sa stresom, zadovoljstva poslom i brakom, mjere konflikta posao/obitelj i neke demografske varijable). Nalazi su slijedeći: niži rezultati na izbjegavanju kao stilu suočavanja i femininosti, te viši rezultati na problemu usmjerenom suočavanju značajno pridonose predviđanju zaokupljenosti poslom, dok su femininost, broj djece i emocijama usmjereno suočavanje statistički značajni pozitivni prediktori zaokupljenosti obitelji.

Konrad, E., Sušanj, Z. (1996). Influences of industry on organizational culture and climate. Review of Psychology, 3, 1-2, 3-10. Analizira se utjecaj vrste organizacijske djelatnosti na organizacijsku kulturu. Prema Gordonovu (1991) modelu organizacijska kultura reflektira slijedeće pretpostavke karakteristične za vrstu industrije: kompetitivnost okoline, zahtjeve kupaca i očekivanja društva. Organizacijska kultura, izražena u vrijednosnom sustavu, nadalje utječe na razvoj organizacijske strategije i forme (struktura, praksa i proces). Istraživanje je provedeno na podacima prikupljenim FOCUS-upitnikom za mjerenje organizacijske kulture i klime u 10 organizacija iz 5 tipova industrije. Potvrđena je hipoteza o relativno većoj sličnosti organizacijskih kultura unutar iste djelatnosti.

Konrad, E., Sušanj, Z. (1999). Crossnational Study of Cultures in European Manufacturing Organizations. Studia Psychologica, 41, 1, 23-31. Cilj je bio provjeriti hipotezu o utjecaju nacionalne kulture na organizacijsku kulturu. Analizirani su podaci prikupljeni u okviru međunarodnog projekta FOCUS 92, u 33 organizacije iz 13 zemalja. Rezultati pokazuju da se klasteri zapadno i istočno europskih zemalja mogu najbolje razlikovati s obzirom na opće zadovoljstvo zaposlenika, te s obzirom na orijentaciju na pravila. Unutar svakog klastera različite su strateške namjere i orijentacija na rezultate pojedinih zemalja. Raspravlja se implikacijama rezultata u pogledu razvoja ekonomske kooperacije među organizacijama iz različitih zemalja.

Sušanj, Z. (2000). Innovative climate and culture in manufacturing organizations: differences between some European countries. Social Science Information. 39(2), 349-361. Analiziraju se sadržajne razlike inovativne klime i kulture u proizvodnim organizacijama iz različitih evropskih zemalja. Podaci su prikupljeni u okviru međunarodnog FOCUS-projekta u 21 organizaciji iz 11 zemalja Evrope. Rezultati pokazuju da zemlje iz centralne i istočne Evrope imaju relativno zaseban položaj u odnosu na zemlje s dužom tradicijom tržišne ekonomije. Raspravlja se o metodološkim problemima istraživanja ove vrste, kao i o implikacijama rezultata u pogledu organizacijske promjene i razvoja.

Nastavna djelatnost

Zoran Sušanj je kao asistent sudjelovao u izvođenju nastavne u okviru sljedećih kolegija: Psihologijski praktikum, Primijenjeni nacrti istraživanja, Upotreba računala u psihologiji, Psihologija rada i Ergonomija. Predavao je i Vojnu psihologiju, a sada predaje kolegije Psihologija rada i Organizacijska psihologija, te vodi kolegij Praksa iz psihologije rada.

Šk. god. 1997. je kao akademski domaćin pomagao u nastavi Prof. Jacobu Hautaluomi, sa State University of Colorado, SAD, koji je kao Fulbrightov stipendist predavao Organizacijsku psihologiju i Organizacijski konzalting na Odsjeku za psihologiju u Rijeci.

Sudjelovao je i u izvođenju dijela nastave iz organizacijske psihologije na poslijediplomskom studiju psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Stručna djelatnost

Uz svoj znanstveni i nastavni rad, Zoran Sušanj se bavi i konzaltingom. On surađuje s brojnim organizacijama u različitim vrstama istraživanja i pri rješavanju njihovih praktičnih problema, kao što su procjenjivanje radnih mjesta, selekcija, procjena radne sposobnosti, selekcija nadarenih, obrazovanje i profesionalna orijentacija zaposlenih. U posljednje vrijeme intenzivnije radi na istraživanju organizacijske kulture, planiranju i provođenju organizacijskih promjena kroz strateški razvoj, savjetovanje managementa u upravljanju ljudskim resursima, obrazovanju zaposlenih različitih hijerarhijskih razina i razvoju kvalitete.

Ocjena i prijedlog

Znanstvena, nastavna i stručna djelatnost Zorana Sušnja zaslužuje najviše ocjene. U svom znanstvenom radu on se bavi aktualnim i znanstveno relevantnim temama iz psihologije rada, odnosno organizacijske psihologije. Njegovi radovi imaju nekoliko odlika: jasno određene probleme istraživanja koji su relevantni za aktualne organizacijske odnose, dobro teorijsko utemeljenje, korištenje provjerenih upitnika, prikupljanje podataka iz realne prakse i njihovu znalačku obradu pomoću složenih statističkih postupaka. Kako su njegovi znanstveni radovi usko povezani s njegovom nastavnom djelatnošću i vrlo intenzivnom stručnom djelatnošću, Zoran Sušanj razvio se u jednog od naših najboljih stručnjaka za područje organizacijske psihologije.

Zoran Sušanj ispunjava (i uvjerljivo premašuje) sve potrebne "Minimalne uvjete" za izbor u zvanje znanstvenog suradnika (docenta) u području društvenih znanosti, jer ima više od pet objavljenih znanstvenih radova i više od dva rada objavljena u priznatim časopisima s priznatom međunarodnom recenzijom (to su časopisi "Studia Psychologica" i "Social Science Information"). Uz to, Zoran Sušanj ispunjava i sve uvjete Rektorskog zbora za izbor u docenta, jer je (1) sudjelovao u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju više od jedne akademske godine i radio na znanstvenoistraživačkim projektima, (2) održao je više od dva priopćenja na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima, (3) pomagao je diplomandima pri izradi diplomskih radova.

U skladu s članku 74, stavak 1, Zakona o visokim učilištima, konstatiramo da se Zoran Sušanj može izabrati u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Psihologija rada.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Branimir Šverko, red. prof.

predsjednik

Dr. sc. Darja Maslić-Seršić, doc.

član

Dr. sc. Igor Kardum, doc.

(Filozofski. fakultet u Rijeci), član

Odsjek za psihologiju

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta mr. Mladena Mavara za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Zdravstvena psihologija u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru

U Zagrebu, 16. VII. 2002.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta uZagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 17.VI.2002. godine imenovane smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Zdravstvena psihologija u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru. Proučivši natječajni materijal podnosimo Vijeću sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Na natječaj objavljen 20.III.2002. u «Vjesniku» javio se samo jedan pristupnik i to Mladen Mavar, magistar-specijalist kliničke psihologije.

Mr. Mladen Mavar rođen je 1960. godine u Zadru. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zadru, a studij psihologije diplomirao je 1984. godine u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru. Godine 1991. stekao je stupanj magistra specijaliste kliničke psihologije u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1984. godine zaposlen je u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan na radnom mjestu psihologa, gdje posljednjih godina obavlja dužnost voditelja Odsjeka za psihologiju. Od 1992. godine kao vanjski suradnik angažiran je u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru kao nastavnik kolegija Socijalna patologija, a od 1995. godine na istom Odsjeku predaje i kolegij Zdravstvena psihologija. Mr. Mladen Mavar već više godina obavlja poslove mentora za specijalističku praksu u okviru Poslijediplomskih studija Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Usto, mr. Mladen Mavar je konzultant Invalidske komisije u Zadru, terapeut u Klubu liječenih alkoholičara Zadar, supervizor iz područlja psihodijagnostike, stručni koordinator u Centru za psihosocijalnu pomoć stradalnicima Domovinskog rata Zadarske županije, te vještak na Općinskom i Županijskom sudu. Mr. Mladen Mavar predsjednik je Društva psihologa Zadar, član Nadzornog odbora Hrvatskog psihološkog društva te član Upravnog odbora UHVDR podružnice Zadarske županije.

Mr. Mladen Mavar izlagao je stručne radove na mnogo domaćih i međunarodnih stručno-znanstvenih skupova. Jedan stručni rad u koautorstvu objavio je u knjizi «Psihološke dimenzije progonstva» (Alinea, 1993.).

Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju Stručno povjerenstvo zaključuje da

mr. Mladen Mavar ispunjava uvjete propisane Zakonom o znanstveno-nastavnoj djelatnosti i uvjete Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača. Predloženik ima odgovarajuću visoku stručnu spremu iz psihologije, više od tri godine radnog iskustva u struci, izlagao je na međunarodnim i domaćim stručno-znanstvenim skupovima te je pokazao sklonost prema nastavnom radu. Napominjemo da prema Zakonu, a prije izbora u nastavno zvanje predavača, mr. Mladen Mavar mora imati «od stručnog vijeća matične ustanove (Filozofski fakultet u Zadru) potvrdno ocijenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima».

Na temelju svega iznesenog stručno povjerenstvo zaključuje da mr. Mladen Mavar ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Zdravstvena psihologija u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru.

Stručno povjerenstvo:

dr.sc. Lidija Arambašić, izv. prof.

dr.sc. Nataša Jokić-Begić, doc.

dr.sc. Anita Vulić-Prtorić, doc.

Odsjek za psihologiju

Filozofskog fakulteta u Zadru

Dr. sc. Gordana Keresteš, docent

Dr. sc. Goranka Lugomer Armano, izv. prof.

Filozofski fakultet, Zagreb

Dr. sc. Majda Rijavec, izv. prof.

Učiteljska akademija, Zagreb

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 17. lipnja 2002. godine imenovane smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Razvojna psihologija, u Odsjeku za izobrazbu odgojitelja predškolske djece na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu. Proučivši natječajni materijal podnosimo Vijeću sljedeće

IZVJEŠĆE

Na natječaj objavljen 24. travnja 2002. godine u "Vjesniku" javilo se dvoje pristupnika: Renata Miljević-Riđički, magistar humanističkih znanosti iz područja psihologije, dosadašnji viši predavač Razvojne psihologije u Odsjeku za izobrazbu odgojitelja predškolske djece na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu i Mario Bogdanović, profesor psihologije i diplomirani ekonomist.

Mr. sc. Renata Miljević-Riđički rođena je 1956. godine u Popovači, gdje je završila osnovnu školu. Gimnaziju je završila u Zagrebu. Godine 1980. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je psihologiju kao prvi (A) predmet te jugoslavenske jezike i književnost kao drugi (B) predmet. Obranom magistarskog rada pod naslovom "Kako se profesionalni interesi učenika i njihovi stavovi prema budućem zanimanju mijenjaju u toku završnog stupnja srednjoškolskog obrazovanja" na istom je Fakultetu 1986. godine stekla naziv magistra humanističkih znanosti iz područja psihologije.

Nakon diplomiranja mr. sc. Renata Miljević-Riđički zaposlila se u Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje u Zaboku gdje je na radnom mjestu školskog psihologa radila dvije godine. Tu je stekla i prva iskustva u nastavnoj djelatnosti, predajući psihologiju učenicima pedagoškog usmjerenja. Godine 1982. zaposlila se u Višoj tehničkoj školi za sigurnost na radu i zaštitu od požara u Zagrebu, gdje je radila kao urednik njihovih publikacija. Za vrijeme dvogodišnjeg rada na tom radnom mjestu nastavila je s nastavnom djelatnošću, držeći predavanja u radnim organizacijama koje su koristile usluge Više tehničke škole za obrazovanje svojih radnika. U razdoblju od 1984. do 1990. godine bila je zaposlena kao psiholog u Dječjem centru Ivana Brlić Mažuranić. Od rujna 1990. godine zaposlena je na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu, najprije u zvanju predavača, a od 1995. godine u zvanju višeg predavača za predmet Razvojna psihologija. Zbog jednogodišnjeg rada u UNICEF-u godine 1994. na Akademiji je koristila neplaćeni dopust.

Mr. sc. Renata Miljević-Riđički članica je Hrvatskog psihološkog društva. U razdoblju od 1988. do 1989. godine bila je voditeljica Sekcije predškolskih psihologa HPD-a. Članica je i Društva za psihološku pomoć te njegova Tima za krizne intervencije.

Istraživački interesi mr. sc. Renate Miljević-Riđički najvećim su dijelom usmjereni u područje dječje psihologije. U razdoblju od 1991. do 1993. godine sudjelovala je u dva znanstvena projekta: "Psihički i neurofiziološki razvoj djeteta" te "Psihološki aspekti zlostavljanja i zanemarivanja djece". Rezultate svojih istraživanja izlagala je na jednom domaćem i pet međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova. Njezina istraživačka djelatnost rezultirala je i objavljivanjem šest izvornih znanstvenih radova, od kojih je jedan objavljen nakon zadnjeg izbora u zvanje višeg predavača. Objavila je i jedan pregledni rad te tri stručna rada. Koautorica je dvije knjige i jednog poglavlja u knjizi (sve objavljeno nakon posljednjeg izbora u zvanje višeg predavača).

Osim u znanstvenim projektima, mr. sc. Renata Miljević-Riđički sudjelovala je i u većem broju stručnih projekata koji su se odvijali pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvjete i športa RH i UNICEF-a i čiji je cilj bio dodatno obrazovanje nastavnika i odgojitelja te unapređenje kvalitete odgojno-obrazovnog procesa. U razdoblju od 1996. do 2001.godine bila je voditeljica jednog od tih projekata, projekta "Odgoj za razvoj".

Od početka svoje profesionalne karijere mr. sc. Renata Miljević-Riđički bavi se nastavnom djelatnošću, najprije u Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje u Zaboku, a potom u Višoj tehničkoj školi za sigurnost na radu i zaštitu od požara u Zagrebu. Od rujna 1990. godine na Odsjeku za izobrazbu odgojitelja predškolske djece Učiteljske akademije u Zagrebu predaje razvojnu psihologiju redovitim studentima i studentima uz rad, najprije u zvanju predavača, a od 1995. godine u zvanju višeg predavača. Zajedno s dr. Majdom Rijavec 1996. godine pokrenula je novi izborni kolegij za studente četvrte godine Odsjeka za izobrazbu učitelja Učiteljske akademije u Zagrebu, kolegij Odgoj za razvoj, koji je proizašao iz istoimenog projekta. U okviru tog projekta održala je i veći broj jednokratnih predavanja i radionica kojima je novi kolegij predstavila nastavnicima i studentima razredne nastave na fakultetima u Čakovcu, Petrinji, Osijeku, Puli, Zadru, Rijeci i Slavonskom Brodu. Od rujna 1996. do svibnja 1997. godine sudjelovala je u izobrazbi stručnjaka za mentalno zdravlje iz Hrvatske i BiH, u organizaciji Harvardskog programa za traume kod izbjeglica te pod pokroviteljstvom USAID-a i Sveučilišta Harvard. Svake studijske godine mr. sc. Renata Miljević-Riđički mentorica je za izradu petnaestak diplomskih radova iz područja razvojne psihologije studentima na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu.

Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju Stručno povjerenstvo zaključuje da mr. sc. Renata Miljević-Riđički u potpunosti ispunjava uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima i uvjete Rektorskog zbora za ponovni izbor u nastavno zvanje višeg predavača. Pristupnica ima odgovarajuću visoku stručnu spremu iz psihologije, više od pet godina radnog iskustva u struci, izlagala je na međunarodnim i domaćim stručnim i znanstvenim skupovima, pokazala je sklonost prema nastavnom radu, sudjelovala je u unapređenju nastave uvođenjem novog izbornog kolegija Odgoj za razvoj, bila je mentorica većem broju studenata prilikom izrade diplomskog rada i objavila je više od pet znanstvenih i stručnih radova. Nakon zadnjeg izbora u zvanje višeg predavača objavila je jedan znanstveni rad, jedno poglavlje u knjizi i dvije knjige.

Kandidat Mario Bogdanović rođen je 1971. godine u Varaždinu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Godine 1994. završio je studij ekonomike turizma i ugostiteljstva na Hotelijerskom fakultetu u Opatiji i stekao naziv diplomiranog ekonomista. Iste je godine upisao studij psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, koji je završio 2001. godine stekavši naziv profesora psihologije. Godine 1995. upisao je poslijediplomski znanstveni studij menedžmenta na Ekonomskom fakultetu u Rijeci i trenutačno je pred obranom magistarskog rada. Godine 2000. upisao je i studij prava na Pravnom fakultetu u Rijeci. U svojoj prijavi navodi da je izradio deset znanstvenih i stručnih radova, ali nisu navedene publikacije u kojima su oni objavljeni. Mario Bogdanović nema formalnog radnog iskustva.

Stručno povjerenstvo utvrdilo je da prijava na natječaj Maria Bogdanovića ne sadrži svu potrebnu dokumentaciju – nedostaje izvješće o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj aktivnosti. Osim toga, kandidat ne ispunjava zakonom propisane uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača, jer nema najmanje tri godine radnog iskustva u struci.

Na temelju svega iznesenog stručno povjerenstvo predlaže da se mr. sc. Renata Miljević-Riđički izabere u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Razvojna psihologija, u Odsjeku za izobrazbu odgojitelja predškolske djece na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu.

U Zagrebu, 27. 6. 2002.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Gordana Keresteš, doc., predsjednik

Dr. sc. Goranka Lugomer Armano, izv. prof., član

Dr. sc. Majda Rijavec, izv. prof.

(Učiteljska akademija u Zagrebu), član

Dr.sc. Nataša Jokić-Begić, doc.

Dr.sc. Lidija Arambašić, izv. prof.

Filozofski fakultet, Zagreb

Dr. sc. Jasminka Despot Lučanin, doc.

Visoka zdravstvena škola u Zagrebu

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 18. srpnja 2002. godine imenovane smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znastveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Zdravstvena psihologija (2 nastavnika), na Odjelu zdravstvenih studija Veleučilišta u Splitu. Proučivši natječajni materijal podnosimo Vijeću sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Na natječaj objavljen 16. travnja 2002. godine u "Slobodnoj Dalmaciji" javilo se četvero pristupnika: Vesna Dorotka, specijalist kliničke psihologije, Mira Vuković, profesor psihologije, Mario Bogdanović, profesor psihologije i diplomirani ekonomist i Sanja Novak, profesor psihologije.

Vesna Dorotka rođena je 1956.g. u Puli. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Splitu. Godine 1979. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani diplomirala je psihologiju kao jednopredmetni studij. Specijalistički ispit iz kliničke psihologije na Medicinskom fakultetu u Ljubljani položila je 1988.g. Dvosemestralni poslijediplomski studij iz pedopsihijatrije na Medicinskom fakultetu u Ljubljani je završila 1987.g. Od 1985.g. do 1989.g. bila je aktivni član psihoterapijske edukacijske grupe, u organizaciji Sekcije za psihoterapiju Zbora liječnika Hrvatske. Sudjelovala je i na edukacijama iz bihevior terapije u organizaciji Sekcije za kliničku psihologiju Društva psihologa Hrvatske 1982. i 1985. godine.

Nakon diplomiranja Vesna Dorotka se zaposlila u Kliničkoj bolnici "Split" kao psiholog na Odjelu za dječje bolesti, gdje radi i danas. Od 1999.g. predaje na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu izborni predmet "Agresivnost i prosocijalno ponašanje djece". U akademskoj godini 2001/2002. pristupnica predaje na Odjelu stručnog studija zdravstva Veleučilišta u Splitu kao vanjski suradnik za predmet Zdravstvena psihologija.

Istraživački interesi Vesne Dorotke najvećim su dijelom usmjereni u područje dječje zdravstvene psihologije. U razdoblju od 1992. godine do danas pristupnica je objavila više stručnih članaka u domaćim časopisima, te imala izlaganja na kongresima pedijatara, psihijatara, psihologa i pedagoga.

Vesna Dorotka članica je Hrvatskog psihološkog društva, a trenutno obnaša funkciju predsjednika Sekcije za Kliničku psihologiju Društva psihologa u Splitu. Supervizor je u Službi za psihološku pomoć adolescentima i obitelji.

Od početka svoje profesionalne karijere Vesna Dorotka bavi se dječjom zdravstvenom psihologijom. Svoja iskustva prezentirala je na kongresima, a putem supervizija sudjeluje u izobrazbi stručnjaka za mentalno zdravlje. Nastavnom djelatnošću bavi se već nekoliko godina na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu i Odjelu stručnog studija zdravstva Veleučilišta u Splitu.

Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju stručno povjerenstvo zaključuje da Vesna Dorotka, specijalist kliničke psihologije, u potpunosti ispunjava uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima i uvjete Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača. Pristupnica ima odgovarajuću visoku stručnu spremu iz psihologije, više od tri godine radnog iskustva u struci, izlagala je na domaćim stručnim i znanstvenim skupovima i pokazala je sklonost prema nastavnom radu.

Pristupnica Mira Vuković rođena je 1963.g. u Sinju. Osnovnu i srednju školu završila je u Splitu. Godine 1985. diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Nakon diplome zaposlila se u Brodogradilištu u Splitu gdje je na radnom jestu psihologa radila godinu dana. Višegodišnje iskustvo u nastavi psihologije stekla je u Turističko-ugostiteljskoj školi u Splitu gdje je kao nastavnik psihologije i školski psiholog radila od 1987.g. do 1997.g. Sada je zaposlena u poduzeću Siriusstyle kao referent za marketing. Tijekom nastavne godine 2001/2002. održava nastavu na Odjelu stručnog studija zdravstva Veleučilišta u Splitu, predemet Zdravstvena psihologija, te na Ekonomskim studijima istog Veleučilišta, predmet Ponašanje potrošača.

Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju stručno povjerenstvo zaključuje da Mira Vuković ispunjava uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima i uvjete Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača. Pristupnica ima odgovarajuću visoku stručnu spremu iz psihologije, više od tri godine radnog iskustva u struci i dugogodišnje nastavno iskustvo.

Pristupnik Mario Bogdanović rođen je 1971.g. u Varaždinu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Godine 1994. završio je studij ekonomike turizma i ugostiteljstva na Hotelijerskom fakultetu u Opatiji i stekao naziv diplomiranog ekonimista. Iste je godine upisao studij psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, koji je završio 2001. godine stekavši naziv profesora psihologije. Godine 1995. upisao je poslijediplomski znanstveni studij menadžmenta na Ekonomskom fakultetu u Rijeci i trenutačno je pred obranom magistarskog rada. Godine 2000. upisao je studij prava na Pravnom fakultetu u Rijeci. U svojoj prijavi navodi da je izradio deset znanstvenih i stručnih radova, ali nisu navedene publikacije u kojima su oni objavljeni. Prema naslovima radova može se zaključiti da se stručni interes pristupnika odnosi na psihologiju potrošnje, marketing i organizacijsku psihologiju. Pristupnik nema formalnog radnog iskustva.

Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju povjerenstvo zaključuje da pristupnik Mario Bogdanović ne ispunjava uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima i uvjete Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača, jer nema najmanje tri godine radnog iskustva u struci, niti se na bilo koji način bavio zdravstvenom psihologijom.

Pristupnica Sanja Novak rođena je 1975.g. u Splitu, gdje završila osnovnu školu i gimnaziju. Godine 2000. diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i stekla zvanje profesora psihologije. Tijekom studija se bavila istraživačkim radom, te je u koautorstvu objavila znanstveni članak u časopisu "Društvena istraživanja" iz područja sociologije spolnosti.

Nakon diplomiranja volontira kao školski psiholog u dvije osnovne i jednoj srednjoj školi. Stručni ispit je položila 2001. godine, a istraživanje koje je provela u sklopu ispita prihvaćeno je kao program za školovanje nadarenih matematičara i dobiva financijsku potporu Ministarstva prosvjete i športa za provođenje u OŠ "Marjan" u Splitu. Iz prijave je razvidno da se stručni interesi pristupnice kreću u okviru školske psihologije.

Stručno povjerenstvo zaključuje da pristupnica Sanja Novak ne ispunjava uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima i uvjete Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača. Pristupnica nema tri godine nastavnog iskustva.

Na temelju svega iznesenog stručno povjerenstvo zaključuje da Vesna Dorotka i Mira Vuković ispunjavaju uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Zdravstvena psihologija, na Odjelu zdravstvenih studija Veleučilišta u Splitu, a kandidati Mario Bogdanović i Sanja Novak ne ispunjavaju propisane uvjete.

U Zagrebu, 30. srpnja 2002.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc., predsjednik

dr. sc. Lidija Arambašić, izv. prof., član

dr. sc. Jasminka Despot Lučanin, doc.

(Visoka zdravstvena škola u Zagrebu), član

Filozofski fakultet Sveucilišta u Zagrebu

Odsjek za sociologiju

Zagreb, 9. 9. 2002.

FAKULTETSKOM VIJECU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izvještaj strucnog povjerenstva za ocjenu rezultata natjecaja za izbor u nastavno zvanje višeg predavaca za znanstveno podrucje društvenih znanosti (sociologija) za predmet Sociologija na Pravnom fakultetu u Splitu.

Fakultetsko vijece Filozofskog fakulteta Sveucilišta u Zagrebu imenovalo nas je u strucno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje višeg predavaca za znanstveno podrucje društvenih znanosti (sociologija) za predmet Sociologija na Pravnom fakultetu u Splitu.

Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju podnosimo Vijecu ovaj

I Z V J E Š T A J

Na natjecaj za izbor u nastavno zvanje višeg predavaca za znanstveno podrucje društvenih znanosti (sociologija) za predmet Sociologija na Pravnom fakultetu u Splitu javila su se dva kandidata: mr. sc. Zoran Malenica i Berislav Žarnic.

Mr. sc. ZORAN MALENICA roden je 18. 08. 1949. u Splitu. Osnovnu školu završio je u Ostrvici (opcina Omiš) a gimnaziju u Splitu. Na Fakultetu politickih znanosti u Zagrebu diplomirao je 1973. godine i stekao zvanje diplomiranog politologa. Istodobno je studirao na Ekonomskom fakultetu na kojem je apsolvirao 1974. godine. Za vrijeme studija objavljivao je tekstove u Studentskom listu, a potom u Kulturnom radniku i Našim temama. Tri godine za redom dobijao je rektorovu nagradu za odlican uspjeh u studiju. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu završio je poslijediplomski studije i 1978. godine stekao stupanj magistra znanosti. Od 1975. godine radi kao asistent na predmetu Sociologija na Pravnom fakultetu u Splitu. Godine 1979. izabran je za znanstvenog asistenta, a 1985. te 1991. reizabran na mjesto asistenta iz istog predmeta. Tijekom dugogodišnjeg rada na Fakultetu stekao je zavidno pedagoško iskustvo sudjelujuci u realizaciji svih oblika nastave (predavanja, vježbe, ispiti, konzultacije, mentorstvo pri izradi seminarskih i diplomskih radnji) iz predmeta Sociologija. U dvije ankete koje su bile provedene medu studentima Pravnog fakulteta (1988. i 2000), a odnosile su se na ocjenu nastavnika u nastavi, Malenica je dobio vrlo visoke ocjene kako u znanstveno-strucnom tako i u pedagoškom smislu. Osim pisanja i objavljivanja znanstvenih, strucnih i drugih radova (što se vidi iz priloženog popisa i priloženih radova), od 1980. do 1990. sudjelovao je u nekoliko socioloških i politoloških istraživanja (primjerice, Studenti Splitskog Sveucilišta - 1981-1984, Omladina u društvenom razvoju Dalmacije u vremenskom razdoblju 1987-1990). Aktivno je sudjelovao u radu više znanstvenih i strucnih skupova te održao dvadesetak javnih predavanja o raznim sociološkim temama u razlicitim gradovima i sredinama. Bio je clan uredništva casopisa Pogledi i Mogucnosti te clan Predsjedništva Hrvatskog sociološkog društva (1983-1985). Voditelj je projekta Politicke stranke u Splitu.

Iz priložene je dokumentacije vidljivo da je mr. sc. Zoran Malenica objavio 15 znanstvenih radova, 30 strucnih radova i veliki broj recenzija i prikaza. Da bi se stekao uvid u njegovo znanstveno i strucno djelovanje skrenut cemo pozornost na nekoliko (novijih) radova, prije svega onih iz novijeg razdoblja, koji su mahom posveceni analizi nastanka i funkcioniranja politickih stranaka i analizi izbornog sustava i izbornih rezultata.

Rad DILEME POLITICKOG PLURALIZMA (Zbornik radova: Izazovi pluralizma, Split, 1989, str. 154-160) nastao je u vrijeme živih rasprava o oblikovanju i glavnim znacajkama politickog pluralizma. U prvom dijelu rada autor navodi teze koje su išle protiv prihvacanja pluralistickog pristupa istraživanju društva i protiv legaliziranja višestranackog politickog sustava. Kriticki analizira tvrdnje prema kojima "u socijalno-ekonomskom i politickom smislu socijalisticka društva tendiraju ka interesnoj i politickoj homogenizaciji". Potom, u drugom dijelu, osporava sintagmu tzv. socijalistickog politickog pluralizma i dokazuje da ona pociva na neodrživoj pretpostavci o konsenzusu vecine stanovništva. Napokon, odbacuje tradicionalne argumente protiv politickog pluralizma i pokazuje legitimnost uvodenja višepartijskog sustava. Gledan iz današnje perspektive, taj se rad može ocijeniti kao pokušaj neposredne sociološka dijagnoza nastupajuceg tranzicijskog iskustva.

U radu NOVE POLITICKE STRANKE U HRVATSKOJ, 1994-1997 (Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 33, 1966, 43-44, str. 513-531) istražuju se i objašnjavaju mijene pluralisticke politicke scene u Hrvatskoj. Protivno ocekivanjima da ce doci do smanjivanja velikog broja politickih stranaka u Hrvatskoj i do profiliranja nekoliko snažnih stranaka koje bi pokrivale cjelokupni politicki prostor od krajnje ljevice do krajnje desnice, u Hrvatskoj su tijekom 90-tih godina stalno nastajale nove politicke stranke. Tako je Malenica u ovom radu utvrdio da je samo u vremenskom razdoblju od 19994. pa do travnja 1997. godine (tada su održani drugi lokalni izbori) nastalo cak jedanaest novih politickih stranaka. Od toga broja pet ih je nastalo kao posljedica sukoba i neslaganja unutar vec postojecih stranaka, a ostale su izraz novih politickih inicijativa odredenih slojeva i grupacija u hrvatskom društvu. U ovome radu Malenica analizira društvene i politicke okolnosti nastanka ovih stranaka, izlaže i komentira njihove programe, te procjenjuje njihove politicke mogucnosti u buducnosti. Rad je vec nekoliko puta citiran od autora koji se bave proucavanjem politickih stranaka kod nas.

U radu DINAMIKA VIŠESTRANACJA U HRVATSKOJ (Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 34, 1997, 45-46, str. 267-279) Malenica se bavi istraživanjem i analizom specificnih znacajki višestranacja u Hrvatskoj. Rad se sastoji od dva dijela. Prvi dio (od pocetka do treceg odjeljka) pisan je u kolovozu 1992. godine, neposredno nakon održanih parlamentarnih izbora i u njemu se daje prikaz stanja i odnosa medu politickim strankama te naznacuju moguci procesi i promjene u buducnosti (hoce li doci do smanjenja broja stranaka, kako ce tip izbornog sustava utjecati na broj i odnose medu strankama, hoce li dolaziti do koaliranja i kakvo ce ono biti itd.). Drugi dio rada napisan je u srpnju 1997. godine i u njemu se kriticki procjenjuju predvidanja o kojima je autor pisao 1992. godine. Tako se pokazalo da je procjena o relativno brzom smanjivanju broja politickih stranaka u Hrvatskoj bila pogrešna, dok je procjena o koalicijama i njihovu karakteru u osnovi bila dobra.

U radu HRVATSKA NAKON PREDSJEDNICKIH IZBORA (Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 35, 1998, 49-50, str. 385-401) Malenica istražuje i komentira rezultate predsjednickih izbora (održanih u lipnju 1997) i njihove moguce posljedice na razvoj politickih prilika u Hrvatskoj. U prvom dijelu pokušava sociološko-politološki analizirati obilježja glasackog tijela Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i ukazati na prijeporne tocke njezine politike. U drugome dijelu rada autor analizira sukobe unutar Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS) i ukazuje na razloge slabljenja njezina politickog utjecaja. Na slican nacin, u trecem i cetvrtome dijelu, autor procjenjuje stanje i perspektive u ostale dvije snažnije oporbene stranke (HSS-u i SDP-u) i na osnovi rezultata izvanrednih izbora u primorsko-goranskoj županiji i desetak gradova i opcina diljem Hrvatske predvida da ce se Hrvatska u skoroj buducnosti kretati prema stranackoj i politickoj bipolarizaciji. Rezultati parlamentarnih izbora od 3. sijecnja donekle su potvrdili to predvidanje.

BERISLAV ŽARNIC roden je 26. 11. 1959. godine u Tivatu. Gimnaziju (klasicnu) završio je u Splitu a na Filozofskom fakultetu Sveucilišta u Zagrebu završio je (1985) studij filozofije i sociologije te stekao visoku strucnu spremu i strucni naziv profesora filozofije i sociologije. Na Filozofskom je fakultetu pohadao poslijediplomski studij iz filozofije i predao magistarski rad, ali se iz dokumentacije ne vidi je li magistrirao. Radio je kao nastavnik na Srednjoj tehnickoj prometnoj školi, potom na I i II Gimnaziji u Splitu (iz predmeta filozofija, logika i etika), te (1995-1996) kao honorarni predavac na Fakultetu prirodoslovnih znanosti i studija odgojnih podrucja u Splitu za filozofiju odgoja i filozofiju znanosti. Iz popisa radova (bez priloženih radova) proizlazi da je objavio dva rada (u casopisu Kulturni radnik), dva prijevoda (u casopisima Gledišta i Pitanja) te dvije recenzije. U priloženoj dokumentaciji nema drugih podataka.

Uzimajuci u obzir sve navedeno, a imajuci na umu odredbe clanka 80., stavka 2. Zakona o visokim ucilištima (N.N. 59/96), kojima su odredeni uvjeti za izbor u višeg predavaca, i uvjeta Rektorskog zbora, kojima su regulirani minimalni uvjeti za izbor u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja (N.N. 94/96), ocigledno je da mr. sc. Zoran Malenica ispunjava sve uvjete za izbor u nastavno zvanje višeg predavaca, a da Berislav Žarnic te uvjete ne ispunjava. Mr. sc. Zoran Malenica objavio je više od pet strucnih (i znanstvenih) radova; ima više od pet godina radnog iskustva u struci kao dugogodišnji nastavnik Sociologije na Pravnom fakultetu u Splitu; svojom ukupnom nastavnim, strucnim i javnim djelovanjem (javna predavanja, poticanje i vodenje znanstveno-istracivackih projekta, izlaganja na strucnim i znanstvenim skupovima, objavljeni radovi u fazi izbora, povremeno javljanje u tiskanim i elektronskim medijima) dao je prepoznatljiv prilog dodiplomskoj nastavi sociologije, razvoju socioloških istraživanja i sociološkoj analizi društvenih procesa.

Stoga strucno povjerenstvo predlaže da se mr. sc. ZORAN MALENICA izabere u nastavno zvanje višeg predavaca za znanstveno podrucje društvenih znanosti (sociologija) za predmet Sociologija na Pravnom fakultetu u Splitu.

Strucno povjerenstvo:

dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.

dr. sc. Vjeran Katunaric, red. prof.

dr. sc. Milan Mesic, red. prof.

Filozofski fakultet u Zagrebu

Odsjek za sociologiju

Predmet: davanje mišljenja Pravnom fakultetu

o ispunjavanju uvjeta za izbor u

zvanje docenta

Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Vijeće Filozofskog fakulteta imenovalo nas je još 23. 3. 1996. godine u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. Petra Tepića za izbor u znanstveno-nastavno zvanje DOCENTA za znanstveno područje društvenih znanosti (sociologija) za predmet Sociologija na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Pravni fakultet u Zagrebu zatražio je 23. siječnja 1997. prvi put, a onda ovih dana i drugi put da mu se dostavi mišljenje, no stručno povjerenstvo je tek sada u mogućnosti da podnese svoj izvještaj, jer ranije nije raspolagalo predložnikovim stručnim i znanstvenim radovima. Ako su ranije i dostavljeni, oni su se negdje zagubili, tako da dvojici članova povjerenstva s Filozofskog fakulteta (treći član je s Pravnog fakulteta) nisu dospjeli u ruke.

Budući da nam je dr. Petar Tepić u međuvremenu podastro svoje radove, najzad možemo podnijeti

IZVJEŠTAJ

Dr. PETAR TEPIĆ jedini se javio na natječaj Pravnog fakulteta za izbor u zvanje docenta za sociologiju na Studiju socijalnog rada na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Dr. Petar Tepić rođen je 27. listopada 1941. godine. Diplomirao je prvo na Višoj upravnoj školi (1965), pa na Visokoj upravnoj školi (1968) i najzad na Fakultetu političkih znanosti (1970), sve u Zagrebu. Na istom je fakultetu obranio magistarsku radnju «Ishodište i granice Nietzsheove kritike religije» 1978. godine, te obranio doktorsku radnju «Povijesni smisao kritike religije u Marxa i Nietzchea» 1981. godine.

Bio je tajnik Osnovne škole u Vrbovcu u vremenu od 1969. do 1971. godine, pa asistent istraživač u Institutu za društveno upravljanje u Zagrebu u vremenu 1971. do 1974. godine i onda nastavnik iz predmeta Teorija države i prava na Višoj upravnoj školi u Zagrebu u vremenu od 1974. do 1983. godine.

Od 1985. godine do danas docent je na Katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu, pa se za isto zvanje na istoj katedri i ovaj put natječe.

Objavio je knjigu «Povijesni smisao kritike religije u Marxa i Nietzschea» (dorađena disertacija), te 12 znanstvenih i 9 stručnih radova, prikaza i recenzija.

Knjiga dr. Petra Tepića «Povijesni smisao kritike religije u Marxa i Nietzshea» vrsna je interpretacija misaone utemeljenosti istovjetnosti i razlika u kritici religije kod Marxa i Nietzschea, a u svjetlu aktualnosti ili pak anakronosti religije u suvremenosti. Autor Marxovu i Nietzcsheovu misao u cjelini, pa prema tome i njihovu misao o religiji, smješta prije svega u posthegelovsku duhovnu situaciju, a razmatrajući teme alijenacije i emancipacije čovjeka. Marx mu je «posljednji metafizičar» ali i mislilac koji metafizičko mišljenje preobrće u povijesno, a Nietzcshe pak ostaje zarobljen metafizikom, jer joj se suprotstavlja s njezinih vlastitih pretpostavki.

U znanstvenoj raspravi «Problemi slobode u svijetu tehnike» dr. Tepić razmatra poimanje slobode od antike do epohe moderne, te istražuje problematiku otuđenja u građanskom načinu proizvodnje života, u sustavu robne proizvodnje, koji i znanost i tehniku podređuju ostvarivanju viška vrijednosti.

U raspravi «Neke kontroverze i nedosljednosti u određivanju pojma, prirode i tipologije pravne znanosti» dr. Tepić pokušava da izloži i istraži pojam pravne znanosti, te odredi predmet njezinog proučavanja i istraživanja, upuštajući se i u njezine razdiobe i klasifikacije. Pri tom pokazuje vrsnu upućenost i u društveno-povijesni kontekst prava i razvoja prava, odnosno u materiju, kojom se bavi sociologija prava.

U raspravi, koju je objavio nakon posljednjeg izbora, «Demokracija kao model političke organizacije društva» uspješno pretresa misao o demokraciji od antike do suvremenosti, a pri tom ga najviše zanima sloboda pojedinca, individualna sloboda. On posebno naglašava da je «ostvarenje političke jednakosti svagda uvjetovano socijalnim tonom iz kojeg izrasta ekonomsko, interesno, profesionalno, obrazovno tkivo veće ili manje društvene nejednakosti».

Razmatrajući bitne uvjete i pretpostavke demokracije, dr. Tepić istrajava na ideji naroda (ne u smislu etnosa, već demosa, populusa) kao zajednice građana, zatim na ideji univerzalne jednakosti i ravnopravnosti ljudi, na ideji slobode i na ideji pojedinca kao osobe. Smatra da se posvemašnja sloboda političke inicijative pojedinca, skupina, političkih stranaka «u demokraciji ne smije ograničiti nikakvim izvandemokratskim razlozima i sredstvima». Teži li biti potpuna, demokracija mora biti učinkovito sredstvo smjenjivanja svake političe vlasti. Bitno je omogućiti svaku društvenu promjenu, štoviše i onu koja seže do samih temelja društva ili društvenih sistema «pod uvjetom da se istraje na strogoj demokratskoj proceduri i poštivanju kompetentne većine građana».

Ovdje se radi o sociološko-pravnoj raspravi, u kojoj se autor, sa dovoljno preglednosti, selektivnosti i mjestimične izvornosti, uspješno pozabavio temom političke organizacije društva, a u demokraciji s razvijenom političkom javnošću i nekontroliranim javnim medijima.

Ta rasprava je inače dosad objavljeni dio njegove šire eksplikacije problema demokracije, vladavine prava i pravne države. Druge dvije cjeline unutar te eksplikacije: «Demokracija, demokratska politička javnost i javni mediji» i «Demokracija , društvene vrijednosti i pravna država» još čekaju na objavljivanje.

Iako ne spada u sociologiju, pa prema tome ne može biti ni predmet ocjene ovog stručnog povjerenstva, spomenuli bismo i jedno drugo područje, na kojem dr. Petar Tepić iskazuje svoju kreativnu prirodu – područje književnosti. On je, naime, autor zapaženih knjiga pjesama «Poetsko iskušavanje svijeta (1995), «Zagonetno lice svijeta» (1997) i «Svijetom misleći» (2001). Po tome što je i znanstvenik i knjiženik, on uveliko podsjeća na prof. dr. Stjepana Pulišelića, koji se afirmirao i kao jedan od najboljih čakavskih pjesnika, te na prof. dr. Miju Mirkovića, alias Matu Balotu.

Dr. Tepić svakako spada u dobre sociološke teoretičare i pisce. Ali i po opusu koji je ostvario i ranije i nakon svog posljednjeg izbora, ispunjava uvjete da se ponovo izabere u zvanje docenta za predmet Sociologija na Studiju socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu. Tim više što se dokazao i kao vrstan pedagog i predavač brojnim generacijama studenata, o čemu svjedoče i iskazi studenata (u provedenim anketama), a što je članovima ovog stručnog povjerenstva također od ranije poznato.

Temeljem iznesenog, stručno povjerenstvo smatra da dr. Petar Tepić ispunjava uvjete za izbor u zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti (sociologija) za predmet Sociologija na Studiju socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, a sukladno članku 95, stavku 1. Zakona o visokim učilištima.

U Zagrebu, 2. listopada 2002. godine

Članovi stručnog povjerenstva:

Dr. sc. Stipe Šuvar, redoviti profesor, predsjednik

Dr. sc. Ozren Žunec, izv. profesor

Dr. sc. Stanko Petković, redoviti profesor

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za sociologiju

Ivana Lučića 3.

10 000 Zagreb

Zagreb, 23. rujna 2002.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

PREDMET: MIŠLJENJE O ISPUNJAVANJU UVJETA DR.SC. DENISE KRBEC ZA IZBOR U ZNANSTVENO-NASTAVNO ZVANJE IZVANREDNOG PROFESORA ZA ZNANSTVENO PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI, POLJE SOCIOLOGIJA

Na sjednici Fakultetskog vijeæa Filozofskog fakulteta u Zagrebu 15. sijeènja 2002.godine imenovani smo u struèno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta doc.dr.sc. Denise Krbec za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno podruèje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Ekonomska sociologija na Katedri za ekonomske teorije Fakulteta ekonomije i turizma «Dr. Mijo Mirkoviæ» u Puli, a u sastavu Sveuèilišta u Rijeci.

Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću slijedeće

I Z V J E Š Ć E

Struèno povjerenstvo zaprimilo je molbu Fakulteta ekonomije i turizma «Dr. Mijo Mirkoviæ» u Puli zajedno sa opsežnim natjeèajnim materijalom. Na raspisani natjeèaj («Glas Istre» od 16.listopada 2001.godine) javila se doc.dr.sc. Denisa Krbec kao jedina kandidatkinja. Svojoj prijavi na natjeèaj priložila je slijedeæe: 1. preslik teksta natjeèaja, 2. životopis, 3. domovnicu kao dokaz o hrvatskom državljanstvu (preslik), 4. diplomu o stjecanju doktorata znanosti za podruèje društvenih znanosti, znanstveno polje sociologija (preslik), 5. pismenu suglasnost o pokretanju postupka izbora u više zvanje (zbog èinjenice da je od završetka postupka za izbor u zvanje docenta proteklo manje od 5 godina), 6. Odluku Fakultetskog vijeæa FET-a od 28.rujna 2001.g. o raspisivanju natjeèaja, 7. popis znanstvenih i struènih radova, 8. popis nastavnih i struènih aktivnosti prema Uvjetima Rektorskog zbora i 9. preslike znanstvenih radova i znanstveno-nastavnih aktivnosti za razdoblje nakon posljednjeg izbora.

1. ŽIVOTOPIS

Doc.dr.sc. Denisa Krbec rođena je 7. travnja 1960.godine u Puli., gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju (tada: COUO "Branko Semelić", Pula). Na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, studiju politologije diplomirala je 27.listopada 1982.godine u statusu redovnog studenta obranivši diplomski rad pod naslovom "Struktura upravljanja i nadzora u društvenim djelatnostima" na kolegiju Sociologija politike i ideologija (mentor: prof. dr. sc. Zvonko Lerotić). Tijekom studija 1981.godine nagrađena je nagradom Rektora Sveučilišta u Zagrebu za najbolji seminarski rad redovitih studenata Fakulteta političkih znanosti za akademsku 1980/81. godinu (nagrađen je seminarski rad pod naslovom "Strukturalno određenje srednje klase u suvremenom kapitalizmu kod Nicosa Poulantzasa i C.Wrighta Millsa" na kolegiju Sociologija politike i ideologija).

Po završetku studija zapošljava se kao stručni suradnik za područje društvenih djelatnosti u Zavodu za ekonomiku u Puli. Nakon integracije Zavoda za ekonomiku sa tadašnjom Višom ekonomskom školom (sada: Fakultetom ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković") u Puli , od 1.siječnja 1985.godine radi na Fakultetu najprije kao stručni suradnik, a od 1989.godine kao istraživač-suradnik i suradnik u nastavi na kolegiju Sociologija.

a) Znanstveno i profesionalno napredovanje

Matični Fakultet ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" Pula 1988.g. pokreće postupak izbora u znanstveno-istraživačko zvanje istraživač-suradnik, koji je okončan na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu dana 11. svibnja 1989.godine. Odlukom Znanstveno-nastavnog vijeća Fakulteta od 26.lipnja 1990.godine radi na kolegiju Sociologija kao asistent-pripravnik.

U akademskoj godini 1989/90. upisuje poslijediplomski studij sociologije, izbornu skupinu socijalna politika na Fakultetu za sociologiju, političke znanosti i novinarstvo (sada: Fakultetu za društvene znanosti) Sveučilišta u Ljubljani, Republika Slovenija, gdje 18. siječnja 1993.godine stječe akademski naziv magistra sociologije obranom magistarskog rada pod naslovom “Racionalni vidiki privatizacije šolstva” ("Racionalni vidici privatizacije školstva", mentor: prof.dr.sc. Veljko Rus) pred Komisijom za obranu u sastavu: prof.dr.sc. Ivan Bernik, izvanredni profesor (predsjednik Komisije), prof.dr.sc. Veljko Rus, redovni profesor i prof.dr.sc. Jan Makarovič, redovni profesor.

Nakon pokretanja postupka nostrifikacije magistarske diplome, Znanstveno-nastavno vijeće Filozofskog fakulteta (Humanističke i društvene znanosti) Sveučilišta u Zagrebu 28.svibnja 1993.g. donosi Rješenje o nostrifikaciji diplome kao odgovarajuće magistarskoj diplomi društvenih, humanističkih i teoloških znanosti iz područja sociologije (br. 01-235-1-1993. od 18.06.1993.).

Znanstveno-nastavno vijeće Fakulteta ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" Pula donosi odluku o izboru u znanstveno-istraživačko zvanje znanstveni asistent za znanstveno polje sociologije 14.prosinca 1993.godine. U istom zvanju upisana je u registar istraživača pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (126454). Dana 31.siječnja 1994.godine Fakultetsko vijeće Fakulteta ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" Pula izabire ju u znanstveno-nastavno zvanje asistenta na Katedri za ekonomske teorije i sociologiju, gdje i danas radi kao pročelnica (od listopada 1998.) i nositelj kolegija Ekonomska sociologija.

Doktorirala je 26. rujna 1997.godine na Filozofskom fakultetu, Odsjeku za sociologiju Sveučilišta u Zagrebu obranivši disertaciju pod naslovom “Obrazovanje u tranziciji - uloga privatne škole u obrazovnom sustavu Hrvatske”, a pred Povjerenstvom za obranu u sastavu: dr.sc. Josip Obradović, red.prof. Filozofskog fakulteta-Odsjeka za sociologiju u Zagrebu (predsjednik Povjerenstva), dr.sc. Ivan Cifrić, red.prof. Filozofskog fakulteta-Odsjeka za sociologiju u Zagrebu, član Povjerenstva i mentor i dr.sc. Đurđica Zoričić, red.prof. Fakulteta ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković” u Puli, članica Povjerenstva, čime je stekla akademski stupanj doktora društvenih znanosti, znanstveno polje sociologija.

Izbor za znanstveno-nastavno zvanje docent za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, pokrenut raspisivanjem natječaja 30.listopada 1997. upućen je 21.studenog iste godine Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta pristupnika u sastavu: prof.dr.sc. Ivan Cifrić, prof.dr.sc. Vjeran Katunarić i prof.dr.sc. Rade Kalanj (svi redoviti profesori Filozofskog fakulteta, Odsjeka za sociologiju), u svom je izvješću dalo mišljenje o ispunjavanju uvjeta po čl. 74. st. 1 Zakona o visokim učilištima (dalje: ZVO, NN 59/96.) i uputilo ga Matičnom povjerenstvu za područje društvenih znanosti – polje politologije, sociologije i demografije. Matično je povjerenstvo svojom Odlukom br. 01-1336/1-1998 od 18.lipnja 1998. dalo pozitivno mišljenje o ispunavanju minimalnih uvjeta znanstvenog područja za društvene znanosti i uvjeta Rektorskog zbora visokih učilišta RH za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno polje sociologija u području društvenih znanosti. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj je sjednici 3.srpnja 1998.godine (Odlukom br. 01-11-81-1997 od 15.07.1998.) dalo pozitivno mišljenje za izbor, na temelju kojeg je Fakultetsko vijeće matičnog Fakulteta ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković” u Puli, a prema čl. 97. ZVO i čl. 75. Statuta Fakulteta na svojoj 7. redovitoj sjednici održanoj 17.srpnja 1998.godine donijelo konačnu Odluku o izboru u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje sociologija, za predmete Sociokulturni razvoj i demografija i Sociologija turizma na Katedri za ekonomske teorije i sociologiju na vrijeme od pet (5) godina.

Početkom akademske 1998/99.godine preuzima nositeljstvo dvaju kolegija na dodiplomskom studiju, i to: Sociokulturni razvoj i demografija (na 3.godini) i Sociologija turizma (na 4.godini) na Katedri za ekonomske teorije i sociologiju. Istodobno, od 2.listopada 1998.godine preuzima funkciju pročelnice Katedre, koju vrši do danas. Promjenama u nastavnom planu, od akademske 2000/01.godine mijenja se naziv kolegija Sociokulturni razvoj i demografija u Ekonomska sociologija na istoj Katedri, a kolegij Sociologija turizma od 2001.godine prelazi u sastav novoformirane Katedre za turizam.

Od početka akademske 2001/2002.godine, pored funkcije pročelnice Katedre za ekonomske teorije, vrši i funkciju prodekanice za nastavna pitanja matičnog Fakulteta.

b) Znanstveno-istraživački rad

Od 1991. do 1996.godine na matičnom Fakultetu sudjeluje u znanstveno-istraživačkom radu na znanstvenom projektu pod nazivom "Privreda i javne službe s gledišta regionalnog razvoja" (šifra projekta 5-02-220) u zvanju istraživača. Od 1996.godine također sudjeluje i u znanstveno-istraživačkom radu na međunarodnom znanstvenom projektu “Management i poduzetništvo u zemljama u tranziciji” (šifra projekta 058602) Centra za management PBF Sveučilišta u Zagrebu kao vanjski suradnik.

Od 1996.godine do zaključno 2001.godine (Završni izvještaj o radu na znanstvenom projektu upućen je MZT RH u siječnju 2001.g.) sudjeluje u znanstveno-istraživačkom radu na znanstvenom projektu “Ljudski potencijali u gospodarskom razvoju Republike Hrvatske” (šifra projekta 145001) kao istraživač-suradnik (do listopada 1998.godine) te voditelj-glavni istraživač na projektu (od 28.listopada 1998.godine).

Dana 18.travnja 2001.godine prijavila je Ministarstvu znanosti i tehnologije RH novi znanstveni projekt sa punim nazivom “Visoko obrazovanje i društvene inovacije u Hrvatskoj (Tržišnost i uloga izbora ustanove visokog školstva)”, na temelju čega je nastavljeno financiranje znanstveno – istraživačkog rada do donošenja novog rješenja (do kraja 2001 godine).

U okviru znanstveno-istraživačke djelatnosti na matičnom je Fakultetu sudjelovala u izradi više komercijalnih projekata, od kojih ističe znanstveni projekt "Koncepcija dugoročnog razvoja Županije istarske do 2010.godine" (dovršen 1996.godine). Na tom projektu autor je slijedećih dionica: Dostignuta razina blagostanja, Obrazovanje (Predškolski odgoj, Osnovne i srednje škole, Visoko školstvo), Znanstveno-istraživačka djelatnost i Socijalna skrb.

c) Članstva i ostale aktivnosti

Član je Hrvatskog sociološkog društva neprekidno od 1994.godine (članski broj 047) i CEEMAN – Central and Eastern European Management Development Association) od 1997.godine.

U više mandata bila je član Fakultetskog vijeća matičnog Fakulteta ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" Pula iz redova suradnika, a dovršetkom postupka izbora u zvanje docenta postaje i njegovim stalnim članom. Izborom članova Katedre od 2.listopada 1998.godine vrši dužnost pročelnice Katedre za ekonomske teorije FET-a. U dva dekanska mandata prof.dr.sc. Lovre Božine od 1997-99. i od 1999-2001 članica je dva povjerenstva: Povjerenstva za nastavna pitanja i Povjerenstva za znanstveno-istraživački rad. Fakultetsko vijeće ju danom 1. listopada 2001.godine izabire za prodekanicu za nastavna pitanja Fakulteta ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković” u Puli.

Od svibnja 2000. godine članica je vrlo aktivnog Interkatedarskog skupa katedri za ekonomsku teoriju fakulteta društvenih znanosti Hrvatske.

Krajem 1999.godine Fakultetsko vijeće FET-a imenuje ju organizacijskom tajnicom (Conference Secretary) 1. međunarodne konferencije “Ekonomska globalizacija i razvoj u malim zemljama Europe” koja je uspješno održana 19. i 20. listopada 2000.godine pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske gosp. Stjepana Mesića, Ministarstva za europske integracije RH, Ministrarstva znanosti i tehnologije RH, Sveučilišta u Rijeci i Županije istarske. Na konferenciji je sudjelovalo 99 autora sa 66 znanstvenih radova, od kojih 36% inozemnih.

Od 1993. do 1998.godine bila je pomoćnica glavnog urednika znanstveno-stručnog časopisa "Gospodarstvo Istre" (danas: “Ekonomska istraživanja”), kojeg financijski podupire Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

Od ožujka 1995.godine članica je radne grupe za izradu mreže srednjih škola u pri Uredu za prosvjetu, kulturu, informiranje i tehničku kulturu Županije istarske Ministarstva prosvjete i kulture Republike Hrvatske sa sjedištem u Pazinu.

Od 28.siječnja 1997.godine članica je Uredničkog vijeća glasnika Sveučilišta u Rijeci “Gaudeamus”.

Od 1999.godine članica je Udruge za razvoj visokog školstva “Universitas”, čije je sjedište na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

d) Znanstveno i nastavno usavršavanje

Nakon obrane doktorske disertacije u listopadu i studenom 1997.godine boravila je na Carol Martin Gatton College of Business & Economics University of Kentucky, USA na znanstvenom usavršavanju – sponzoriranom od strane USAID Zagreb – i to kao gostujući profesor u okviru Croatian Mentor Program-a Fall 1997.

Tijekom 2000. i 2001.godine održala je nekoliko gostujućih predavanja na Sveučilištu u Ljubljani (Ekonomska fakulteta, kolegij “Človeški viri in ravnanje z niimi”/Ljudski potencijali i upravljanje njima).

Tijekom travnja 2001.godine sudjelovala je kao voditelj tima studenata FET-a u dvotjednom radu na nastavnom projektu pod nazivom “Global Business Practicum”, kojeg u suradnji sa Crummer Graduate School of Business, Rollins College, University of Florida iz Orlanda (FL) u SAD-u, dva puta godišnje provodi matični Fakultet. Istu ekipu studenata priprema za uzvratni radni posjet Crummer School-u u ožujku/travnju 2002.godine.

Aktivno se služi engleskim, francuskim, talijanskim i slovenskim jezikom.

2. Znanstveni i stručni radovi

U svom znanstvenom radu do danas, pored magistarskog rada i doktorske disertacije, kandidatkinja je objavila ukupno 28 znanstvenih radova u knjigama (uključujući i su-uredništvo znanstvene knjige “Ekonomska globalizacija i razvoj u malim zemljama Europe”), znanstvenim časopisima, međunarodnim znanstvenim publikacijama, zbornicima konferencija/simpozija/ skupova sa međunarodnom recenzijom i u zbornicima radova sa znanstvenih skupova u zemlji.

Sudjelovala je u radu međunarodnih znanstvenih skupova sa ukupno 9 radova odnosno prezentacija, te je pored organizacije međunarodne konferencije kao glavni organizator, od 3. međunarodne konferencije “Poduzeće u tranziciji” (“Enterprise in Transition”) 1999.godine – pored autorskog - aktivno sudjelovala i kao voditelj sekcija (chairperson).

Od kolovoza 2001.godine član je Programskog odbora međunarodne konferencije “2002 Informing Science”, koja će se u lipnju 2002.godine održati na Sveučilištvu Cork u Irskoj.

Aktivno sudjeluje u radu interkatedarskih skupova katedri za ekonomsku teoriju na fakultetima društvenih znanosti u Hrvatskoj (do danas su održana dva takva skupa: u svibnju 2000. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, te u listopadu 2001.godine na Ekonomskom fakultetu u Osijeku), a članica je Programskog odbora 3.interkatedarskog skupa koji se treba održati u studenom 2002. u organizaciji Ekonomskog fakulteta u Rijeci.

Pored znanstvenih u ranijim je godinama objavila 6 stručnih radova i elaborata. Prikazat ćemo nekoliko radova značajnih za našu ocjenu znanstvenog rada dr.sc. Denise Krbec.

2.1. RADOVI U MEĐUNARODNIM PUBLIKACIJAMA SA RECENZIJOM

2.1.1. «MEASURING SCHOOLS' COMPETTITIVENESS: A PRELIMI-NARY ANALYSIS OF A RECENT

MODEL'S CONSTRUCTIONS» (Mjerenje tržišnosti škola: preliminarna analiza suvremenih modelskih pristupa) (u: « ENTERPRISE IN TRANSITION», Proceedings/Fourth International Conference, 2001: 118-127)

Rad predstavlja teorijsko-analitičku raspravu o različitosti pristupa analizama učinaka privatizacije u uslužnim djelatnostima. Pri tome se obrazovna djelatnost tumači u kontekstu «proizvodnje» usluga obrazovanja sa dugoročnim posljedicama na ostale uslužne djelatnosti, kao i društvene procese u cjelini.

U radu je predstavljena znanstvena analiza nekoliko različitih gledišta o organizacijskim promjenama u školama kao hijerarhijski najnižim razinama organizacije u školstvu. Pored toga, autorica je predstavila mogućnost primjene pristupa poznatog pod nazivom «društveno poduzetništvo» (social entrepreneurship), pomoću kojeg je u škole moguće uvesti takve odnose koji pogoduju uvođenju promjena u ponašanju nastavnika i rukovodstva škole, prihvaćanju inovacija u obrazovanju i, ujedno, omogućuju radikalnu promjenu stava o javnim ustanovama kao neučinkovitim i neodgovornim. Koristeći se poznatom referencom američkih autora Chubb i Moe-a i njihovom teorijom školskog izbora, autorica iznosi mišljenje da poduzetnici u obrazovnim ustanovama (u javnim i privatnim školama) moraju usmjeriti svoje aktivnosti prema zakonima tržišta, i to tržišta usluga u obrazovanju koje se postupno formira. Njihova uspješnost ovisi o osiguranju dodatnih financijskih sredstava (donacija, potpore lokalne zajednice i sl.), izgrađenosti image-a ustanove u njezinom okruženju, podršci koju ustanova ima od lokalne/regionalne zajednice, ostvarenom postignuću i sl. Poseban naglasak u radu dat je cjelovitom prikazu racionalnih činitelja u donošenju nacionalne socijalne politike, čime se – po autoričinoj ocjeni – u tranzicijskim uvjetima može olakšati proces privatizacije u obrazovanju.

2.1.2. «THE REFORM'S FRAMEWORK FOR INCORPORATING COLLABORATIVE LEARNING ACTIVITIES» (Reformski okvir uvoðenja strategije zajednièkog uèenja) (u: Harriger, A. (ed.): «CHALLENGES TO INFORMING CLIENTS: A TRANSDISCIPLINARY APPROACH»/ Izazovi korisnicima informacija: transdisciplinarni pristup, e-knjiga, Krakow: University of Economics, 2001: 330-336)

U ovom radu autorica se pridružuje nastojanju formiranja nove znanstvene discipline pod nazivom «Informing Science» (Znanost o informacijama). Analizirajući različite strategije reformiranja obrazovanja u razvijenim društvima, autorica zaključuje kako su mnogi reformski napori proteklih desetljeća bili otežani zbog nedostatka korištenja novih tehnologija (prije svih: informacijske tehnologije) u samom procesu «proizvodnje» obrazovanja. Zbog te činjenice danas dostupna tehnološka rješenja (prisutnost i rasprostranjenost računala, korištenje Internet-a u nastavi i izvannastavnim aktivnostima, e-komunikacija između nastavnika i učenika itd.) ne mogu biti tumačena u vezi sa provedbom reformskih aktivnosti. Ona ih mogu pomoći u organizacijskom smislu i naglasiti razliku u odnosu na one ustanove koje ne primjenjuju takva rješenja u nastavi, ali ne mogu biti prihvaćena kao jedino mjerilo povećanja konačnih učinaka (outcomes) obrazovanja.

U radu je definiran pojam «obrazovne tehnologije», koji se razlaže u terminološkom smislu kao sredstvo učenja koje ujedno višestruko povećava mogućnost suradnje između nastavnika i učenika. Time se također podiže i razina korisnosti nastavnog programa. «Zajedničko učenje» (collaborative learning) svakako utječe na efektivnost školske organizacije neposredno povećavajući razinu uspješnosti učenika, ali i utjecaj nastavnika. U tom smislu, autorica zaključuje kako je i takva organizacijska promjena značajna u procesu usklađivanja obrazovno-političkih rješenja i unutarorganizacijskih obilježja obrazovne ustanove (škole, fakulteta i sl.). U svakom slučaju, suvremena obrazovna tehnologija značajno će utjecati na reorijentaciju prema novim oblicima učenja. U radu je predstavljen i detaljno opisan niz analitičkih indikatora, koji mogu pomoći u budućim istraživanjima učinkovitosti korištenja suvremene obrazovne tehnologije.

2.1.3. «SCHOOL CHOICE AND ORGANIZATIONAL DIVERSITY: TRANSITIONAL CONSEQUENCES OF EDUCATIONAL DEREGULATION» (Izbor škole i organizacijska različitost: posljedice tranzicije na deregulaciju u obrazovanju) (u: «ENTERPRISE IN TRANSITION», Proceedings/Third International Conference, 1999:1202-1219)

Autorica polazi od teze da je formiranje tržišta obrazovnih usluga prisililo obrazovne ustanove na razvoj (društveno) efikasne školske organizacije. Tržišnost (izv. marketization) je omogućila pokretanje procesa prilagodbe hrvatskog školskog sustava promijenjenim uvjetima (tranzicija, decentralizacija i privatizacija). Istodobno, obrazovne su se ustanove našle u okruženju koje potiče formiranje takmičarkog duha i utakmice na tržištu obrazovnih usluga. Takve su promjene prisutne i u ostalim tranzicijskim zemljama, u kojima je također došlo do značajnih društvenih promjena.

U radu se analiziraju posljedice deregulacije (otvaranje tržišta usluga), koje su potakle privatne inicijative i u obrazovanju. Time se otvaraju mogućnosti izbora škole, ali i uvođenje takvih organizacijskih različitosti koje će poboljšati položaj svake od obrazovnih ustanova. Proces privatizacije školstva u Hrvatskoj (koji je u tijeku od 1993.godine) odvija se uporedo sa procesom privatizacije u svim uslužnim djelatnostima. Njime se otvaraju mogućnosti uvođenja alternativnih pristupa obrazovanju, koji su češće prisutni u privatnom školstvu. Analizirajući ključne elemente koji su predmetom brojnih analiza u obrazovnim sustavima razvijenih država, autorica je predložila početna analitička polazišta za buduća istraživanja na temu utjecaja privatizacije na promjene u školskoj organizaciji. Zaključuje kako će – po uzoru na već prisutne značajke u dualnim obrazovnim sustavima – takve promjene značajno pridonijeti položaju privatnih škola na tržištu usluga.

2.1.4. « EDUCATION AND TRAINING ORGANIZATION IN THE EUROPEAN UNION» (Organizacija obrazovanja i osposobljavanja u Europskoj Uniji) (u: «EVROPSKA SKUPNOST IN MANAGEMENT»/ Europska Unija i management, Kranj: Moderna organizacija, 1999: 219-225)

Analizirajući osnove obrazovnih politika u zemljama-članicama Europske Unije, prema kojim je obrazovanje definirano kao organiziran i cjelovit proces komunikacije i prijenosa znanja (a prema metodologiji ISCED-a: međuarodnoj standardnoj klasifikaciji u obrazovanju), autorica je predstavila njihova polazišta definirana temeljnim dokumentom pod nazivom «Europska dimenzija u obrazovanju» (1988). Naglašava se prijenos odgovornosti za njihovu provedbu na nacionalne obrazovne sustave u kojima su uloge autoriteta raspoređene od centralnih preko reginalnih i lokalnih do školskih uprava. Uz analizu podjele nadležnosti prema različitim analitičkim indikatorima karakterističnim za organizaciju (organizacija školske godine, broj radnih tjedana, veličina odjela), nastavni/pedagoški proces (izbor metoda prijenosa znanja, korištenje udžbeničkog materijala i priručnika, kvalifikacije nastavnika) i upravljanje obrazovnom ustanovom (zapošljavanje nastavnika, praćenje njihovog napredovanja i kvalitete rada), autorica donosi zaključke o sličnostima i razlikama u obrazovnim politikama. Dodatno, analizirane su razlike u dualnim sustavima obrazovanja s obzirom na stupanj njihove ovisnosti prema centralnom autoritetu, a koje predstavljaju referentni okvir za ocjenu stupnja homogeniziranosti odnosno različitosti među obrazovnim ustanovama. Analizirana obilježja utječu na razinu ovisnosti (izv. government-dependent) u okviru nacionalnog obrazovnog sustava usporkos postojećim zajedničkim osnovama unutar Unije.

2.1.5. «TEACHER'S NEW ROLE PERCEPTIONS – THE «CLASSROOM MANAGEMENT» CHALLENGE» (Percepcija inovirane uloge nastavnika- izazov upravljanja učionicom) (u: «IZZIVI MANAGEMENTA»/ Izazovi managementa, Kranj: Moderna organizacija, 1998:576-582)

U ovom radu se iz mikrosociološke perspektive analiziraju organizacijske promjene u samoj strukturi nastavnog programa. Na primjerima razlièitosti u percepciji utjecaja nastavnika na stanje i moguænost promjena u organizaciji nastavnog procesa kojeg izvode, utvrðuje se statistièki znaèajno razlièit položaj nastavnika u privatnim u odnosu na javne (državne) škole. Nastavnici koji u veæem broju rade istodobno i u javnoj i u privatnoj školi percipiraju veæu moguænost vlastitog utjecaja na izvoðenje nastave, prijenos znanja, izbor udžbenika i priruènika i – konaèno – upravljanje u privatnoj školi. Stoga autorica zakljuèuje kako se istodobno sa procesom privatizacije na makro-razini odvijaju i promjene na mikro-razini organizacije. Nastavnici postupno prihvaæaju svoju «inoviranu» ulogu, koristeæi se njome prvenstveno u cilju unaprijeðivanja nastavnog procesa.

Neobjavljeni dijelovi istraživanja koje je autorica samostalno provela u pripremi doktorske disertacije 1997.godine na uzorku nastavnika u privatnim i javnim školama u Hrvatskoj u ovom su radu korišteni za donošenje zaključaka o formiranju specifične vrijednosne orijentacije nastavnika i promjene u njihovom pedagoškom pristupu.

2.2. RADOVI U ČASOPISIMA prema pravilniku 2/97. i radovi u domaćim

publikacijama

2.2.1. «Obrazovna tehnologija na prijelazu tisućljeća», Informatologia 2000 (1-2): 71-74 (časopis prema Pravilniku 2/97)

U radu autorica naglašava potrebu teorijskog promišljanja u određenju obrazovne tehnologije. Analizirajući brojne i često potpuno suprotne definicije pojma dolazi do zaključka kako se pod obrazovnom tehnologijom dosad najčešće se razumjela vrsta nastavnog pomagala. Suvremeni sociološki pristupi upućuju na nužnost redefiniranja pojma budući da na značaju dobijaju brojne prednosti obrazovno-tehnoloških rješenja. To se posebno odnosi na povećane mogućnosti timskog rada, kvalitativne promjene u razvoju curriculum-a i bolje mogućnosti usavršavanja nastavnika. Postavljena su i pitanja «U kojem je (razvojnom) trenutku moguće najkorisnije primijeniti tehnološka rješenja?» i «U kojoj mjeri tehnološke “igračke” pomažu aktivnostima u redizajniranju organizacije rada u učionici ?» koja su našla svoje mjesto u različitim teorijskim i empirijskim istraživanjima. Iako otpori primjeni tehnoloških rješenja postoje (npr. Lesourne), autorica zaključuje da orijentacija prema tehnološki naprednim programima na prijelazu u 21. stoljeće ne može biti zaustavljena. Ipak, pristup različitim rješenjima mora biti ujednačen na razini nacionalnih sustava čime je moguće spriječiti produbljavanje razlika u kvaliteti obrazovanja među školama.

2.2.2. «Upravljanje ljudskim resursima kao odrednica razvoja hrvatskog gospodarstva» (u koautorstvu sa doc.dr.sc. M.Škare, makroekonomistom) (u: TRŽIŠNA DEMOKRACIJA U HRVATSKOJ – STANJE i PERSPEKTIVE / MARKET DEMOCRACY IN CROATIA: SITUATIONS AND PROSPECTS, [Stjepan Bratko, ur.], Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog simpozija, Varaždin, 26-27.listopada 2000. Varaždin, Varteks; Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; CROMAR, str. 305-318.) (recenziranom od strane HAZU kao originalni znanstveni rad - potvrda u prilogu natječajnog materijala)

Interdisciplinarnim pristupom koautora (sociologija, ekonomija) obrađen je pojam ljudskih resursa na primjeru aktualnih makroekonomskih kretanja u Hrvatskoj.

Budući da suvremena kretanja uvjetuju pravodobno uključivanje svih raspoloživih znanja i vještina u oblikovanje poduzetničkih inicijativa, ocjenjuje se da je takav proces prisutan i u tranzicijskim društvima. Razmatrajući ulogu globalne politike obrazovanja (Svjetska banka) i zahtjeve tržišta rada za obrazovanom i osposobljenom radnom snagom, zaključuje se da je razvijenost nacionalnog gospodarstva od značajnog utjecaja na razinu distribucije ljudskog kapitala. Stoga su autori ukazali na nužnost promjena tradicionalnih ciljeva obrazovnih politika, pa tako i obrazovne politike u Hrvatskoj. Među njezinim bi ciljevima trebala biti naglašena priprema mladih za buduća zanimanja, kao i cjeloživotno obrazovanje (lifelong learning) koje je u razvijenim gospodarstvima već spoznato kao pretpostavka osiguranja zaposlivosti (lifelong employability). Analizirajući trendove u dugoročnom ekonomskom razvoju Hrvatske tijekom proteklih pedeset godina utvrđeno je da su izgrađene zavidne zalihe ljudskog kapitala, no njihova je iskorištenost uvijek bila, a tako je i danas, na minimalnoj razini.

Redefiniranjem značaja ljudskih resursa za gospodarski rast u endogenim teorijama ekonomskog rasta, prema mišljenju autora, otvara se mogućnost jače afirmacije u promišljanjima hrvatske ekonomske politike o putevima ostvarivanja gospodarskog rasta. Zaključuje se da ekonomska politika u Hrvatskoj mora temeljiti planiranje gospodarskog rasta na ljudskim resursima, ali da jednako tako mora spoznati i činjenicu da je ljudski kapital, kao sastavni dio ukupnog kapitala kojim neka zemlja raspolaže, okosnica njenog ekonomskog rasta.

2.2.3. «Privatne škole i obrazovna politika u Hrvatskoj» (Revija za socijalnu politiku, 6(1999)3-4: 269-278, izvorni znanstveni rad)

U radu je autorica pošla od teze da je definiranjem «privatne škole s pravom javnosti» u hrvatskom obrazovnom sustavu otvoren proces institucionalizacije na kvalitativno novim načelima. Decentralizacija, komercijalizacija i potom privatizacija, procesi koje je moguće pratiti od 1993.godine, u Hrvatskoj se kvalitativno povećavaju mogućnosti različitih organizacijskih rješenja u obrazovanju.

U radu je predstavljen okvir definiranja obrazovne politike u tranzicijskim uvjetima. Analizirane su promjene u obrazovanju i utvrđen teorijski okvir tumačenja alternativnih oblika privatizacije. Autorica je predstavila hipotetički model za utvrđivanje ciljeva regulacije obrazovnog sustava , koji razlikuje funkcije utjecaja obrazovnog sustava na okolinu – s jedne strane – i kriterije oblikovanja obrazovne politike – s druge strane. Time je autorica naznačila značajno različite pristupe u definiranju kriterija regulacije: od proizvodne i razvojne djelatnosti (ako se radi o utjecaju obrazovnog sustava na okolinu) do potrebe za definiranjem stupnja društvene odgovornosti i potrebe predviđanja budućih društvenih promjena (u postupcima oblikovanja obrazovne politike).

Istodobno se proces privatizacije prati kao oblik društvene inovacije u funkciji promjena u obrazovanju i to zbog procesa re-regulacije koji se karakteristično odvija u tranzicijskim uvjetima. Reregulacijom se otvaraju različite mogućnosti definiranja odnosa države prema novim organizacijskim i institucionalnim oblicima u obrazovnom sustavu (koncesije, vaucher-i i sl.).

2.2.4. «Institucionalni okvir reforme obrazovnog sustava Hrvatske –

mogućnosti i ograničenja» (Financijska teorija i praksa, XXIV(2000)1:129-144)

U radu se raspravlja o polazištima institucionalizacije obrazovnog sustava u novouspostavljenim uvjetima razvoja tržišne ekonomije. Osnivanjem "privatnih škola s pravom javnosti" u Hrvatskoj je započet proces institucionalizacije javnog interesa na kvalitativno novim načelima. Prema analizi autorice, postupno formiranje tržišta obrazovnih usluga zahtijeva od privatnih obrazovnih ustanova oblikovanje i razvoj racionalne školske organizacije, koja će biti prilagodljiva okruženju takmičarskog duha (Weber) i mogućnosti izbora. Autorica zaključuje kako upravo mogućnost školskog izbora pretpostavlja organizacijsku i programsku diverzifikaciju škola. Uz organizacijske promjene i implementaciju obveznih (zajedničkih) programskih sadržaja, mogućnosti automomne unutarorganizacijske strukturiranosti i primjene inovirane obrazovne tehnologije privatnih, ali i javnih škola, u funkciji su izbora u obrazovanju.

Kako je cilj ovog rada bio utvrđivanje analitičkih elemenata za ocjenu postignuća reforme hrvatskog obrazovnog sustava, živa rasprava na Okuglom stolu (navodi se u predgovoru tematskog broja časopisa) omogućila je da u konačnom tekstu rada bude ponuđen teorijski i metodološki pristup koji odgovara utvrđivanju društvene uloge obrazovnih institucija u tranzicijskim uvjetima.

¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨

Iz ovog kratkog pregleda nekolicine radova dr. sc. Denise Krbec vidljiv je njezin znanstveni interes i sadržajni opus. Ukupni dosadašnji znanstveni angažman dr. sc. Denise Krbec oèituje se u tri bitna aspekta:

(a) znanstveni radovi koji problematiziraju suvremenu obrazovnu tematiku u sklopu najnovijih tehnoloških i ekonomskih promjena;

(b) znanstveni radovi koji tematiziraju organizacijske i obrazovne konzekvencije tranzicijskog procesa;

(c) znanstveni radovi koji pokazuju povezanost između reforme modernog obrazovnog procesa i sociokulturnih strategija karakterističnih za suvremeni razvoj.

U svim svojim radovima dr. sc. Denisa Krbec pokazuje visoki stupanj metodologijskih i teorijskih znanja o područjima kojima se bavi. Njezine su analize empirijski uvijek dobro usredotočene i konceptualno jasne. Osim toga, u njezinim je radovima osobito vidljiva sklonost prema interdisciplinarnim analizama i eksplikacijama, te su utoliko korisni kako za opću sociologiju i posebne sociologije (ekonomsku sociologiju i sociologiju obrazovanja) tako i za ekonomsku znanost, pedagogijske znanosti, teoriju organizacije itd. Napokon, njezine radove odlikuje praktična korisnost, jer su mahom analitički vezani za konkretne društvene probleme koji zahtijevaju angažman sociološke znanosti, što se osobito odnosi na ekonomske uvjete obrazovanja.

3. OCJENA I PRIJEDLOG POVJERENSTVA

Svoj konaèni prijedlog o ocjeni rezultata raspisanog natjeèaja i pristupnici dr.sc. Denisi Krbec struèno povjerenstvo temelji na ocjeni znanstvenog, nastavnog i struènog rada te objektivnim nalazima u pogledu zakonskih uvjeta.

3.1. OCJENA UKUPNOG ZNANSTVENOG, NASTAVNOG I STRUČNOG RADA

Analizirajući znanstvene radove dr. sc. Denise Krbec, od kojih je nekolicina prikazana, stručno je povjerenstvo mišljenja da se radi o profesionalno formiranoj i produktivnoj znanstvenici s visokim kriterijima u pristupu istraživanju i teorijskom tumačenju problema kojima se bavi. Svoje radove, koji su vrlo često timski i interdisciplinarni, izlagala je na brojnim međunarodnim i domaćim znanstvenim i stručnim skupovima te objavljivala u međunarodnim i stručnim časopisima i publikacijama. Osobitu sociološku značajku njezuinih radova tvori izražen smisao za konkretne probleme društva te primjerena usklađenost empirijske i teorijske dimenzije sociološkog zanata.

Kad je riječ o nastavnom radu dr. sc. Denise Krbec, povjerenstvo je mišljenja da višegodišnja nastavna aktivnost (preko deset godina) u sveučilišnoj nastavi jamči nastavak pedagoškog iskustva i odgovarajuću razinu predavačkog rada. Valja posebno istaknuti da njezin nastavni rad na Fakultetu ekonomije i turizma «Dr. Mijo Mirković» u Puli proširuje interes studenata za sociologiju i pridonosi sociološkom razumijevanju ekonomskog života.

U cjelini uzevši, stručno povjerenstvo ne dvoji da je dr.sc. Denisa Krbec višestruko potvrdila svoje znanstvene i nastavničke sposobnosti koje joj daju uvjeteza znanstveno-nastavno zvanje na predmetu za koji se natječe.

3.2. NALAZ STRUČNOG POVJERENSTVA

Provjerom natječajnog materijala i radova, stručno je povjerenstvo za dr. Sc. Denisu Krbec utvrdilo sljedeće:

1. Udovoljava općim uvjetima, tj.

- da je doktorirala 1997. godine

- da je 1998. godine izabrana u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmete Sociokulturni razvoj i demografija (koji se 2000. g. preimenuje u Ekonomsku sociologiju) i Sociologija turizma na Katedri za ekonomske teorije i sociologiju

- da izvodi nastavu na dodiplomskom studiju iz predmeta na Katedri za koju je raspisan natječaj

2. Udovoljava uvjetima ZOZR čl. 42 stavak 2. (NN 59/96 – pročišćeni tekst):

- ima znanstveni stupanj doktora znanosti

- objavila je ukupno 28 znanstvenih radova u knjigama (uključujući i suuredništvo znanstvene knjige «Ekonomska globalizacija i razvoj u malim zemljama Europe»), znanstvenim časopisima, međunarodnim znanstvenim publikacijama, zbornicima konferencija/simpozija/skupova sa međunarodnom recenzijom i u zbornicima radova sa znanstvenih skupova u zemlji, čime je značajno pridonijela razvoju sociologije, osobito ekonomske sociologije kao posebne sociološke discipline;

- ima 25 novih znanstvenih radova objavljenih nakon izbora u sadašnje zvanje docenta;

- sudjelovala je preko pet godina u znanstvenoistraživačkom radu, a od 2001. g. voditelj je projekta;

3. Udovoljava uvjetima Rektorskog zbora visokih učilišta za izbor u izvanrednog profesora (NN 94/96):

- dosad je bila mentor više od deset studenata u izradi diplomskih radova;

- sadržajno inovira nastavni predmet uvođenjem recentne literature i uključivanjem studenata u aktivni seminarski rad i istraživanje;

- aktivna je u razvoju nastave na fakultetu i od 1. listopada 2001. g. obnaša dužnost preodekanice za nastavu na Fakultetu ekonomije i turizma «Dr. Mijo Mirković» u Puli;

4. Udovoljavajući navedenim propisanim uvjetima i s više od deset godina nastavničkog iskustva u sveučilišnoj nastavi, dr. sc. Denisa Krbec udovoljava uvjetima propisanim ZOVU čl. 74 stavak 2 (NN 59/96 – počišćeni tekst).

Na temelju svega dosad rečenog u ovom izvješću, stručno je povjerenstvo mišljenja da doc. dr. Denisa Krbec udovoljava svim uvjetima raspisanog natječaja i uvjetima koje propisuje Zakon o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti Čl. 42 Stavak 2. (NN 59/96 – pročišćeni tekst), Zakon o visokim učilištima Čl. 74 Stavak 2 (NN 59/96 – porčišćeni tekst), Uvjetima Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske (NN94/96) i Minimalnim uvjetima znanstvenog područnog vijeća za izbor u znanstvena zvanja za društvene znanosti (NN 38/97).

Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da doc. dr. Denisu Krbec izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Ekonomska sociologija, na Katedri za ekonomske teorije Fakulteta ekonomije i turizma «Dr. Mijo Mirković» u Puli.

Stručno povjerenstvo:

1. Dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.

2. Dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

3. Dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.

Katedra za englesku književnost

Odsjek za anglistiku

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Projekt 130458: Prisutnost Shakespearea u hrvatskoj kulturi: aspekti i značenje

Voditelj: prof. dr. sc. Janja Ciglar-Žanić

Zagreb, 4. 11. 2002.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Godišnje izvješće o radu mlađe asistentice (znanstvene novakinje) IVE POLAK za 2001/2002

Iva Polak odslušala je poslijediplomski studij smjera Književnost i dosad s odličnim položila šest od osam ispita. U kolovozu 2001. godine sudjelovala je na trotjednom poslijediplomskom književnom seminaru (Scottish Universities’ International Summer School) Sveučilišta u Edinburghu temeljem stipendije Britanskog savjeta u Zagrebu. U sklopu navedenog seminara napisala je znanstveni rad koji je ocijenjen najvišom ocjenom, te joj je priznat i kao adekvat jednom od ispita s poslijediplomskog studija.

Iva Polak trenutačno se nalazi na šestomjesečnoj stipendiji na Sveučilištu u Bergenu (Norveška), gdje intenzivno pod vodstvom ko-mentorice prof. dr. Ronning nastavlja raditi na svojem magistarskom radu.

Tijekom ove akademske godine Iva Polak aktivno je surađivala u radu na projektu, objavila dva znanstvena članka, uključila se u brojne odsječke aktivnosti, te značajno surađivala u nastavi s područja svojeg magistarskog rada. Pokazala se izvrsnim organizatorom, marljivim znanstvenim radnikom i pouzdanim suradnikom.

Iz svih priloženih napomena vidi se da se Iva Polak svojim radom, zalaganjem, te načinom obavljanja svojih dužnosti pokazala kao sposobna i vrijedna znanstvena novakinja koja udovoljava postavljenim uvjetima, te stoga molim Vijeće da prihvati ovo izvješće i proslijedi ga Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

Prof. dr. sc. Janja Ciglar-Žanić

voditelj projekta

Katedra za englesku književnost

Odsjek za anglistiku

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Projekt 130458: Prisutnost Shakespearea u hrvatskoj kulturi: aspekti i značenje

Voditelj: prof. dr. sc. Janja Ciglar-Žanić

Zagreb, 4. 11. 2002.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Godišnje izvješće o radu mlađe asistentice (znanstvene novakinje) MAJE TANČIK za 2001/2002

Maja Tančik odslušala je poslijediplomski studij smjera Književnost. U rujnu 2000. primljena je u svojstvu znanstvenog novaka na projekt br. 130758, Oblici recepcije Williama Shakespearea u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća, te u sklopu projekta odabrala temu magistarskog rada (Shakespeareovi ženski likovi u hrvatskoj šekspirološkoj kritici). Uz rad na projektu, Maja Tančik sudjelovala je tijekom ove akademske godine u nastavi na Odsjeku za anglistiku, a zbog izuzetno velikog broja studenata i teške kadrovske situacije na Katedri za englesku književnost angažirala se i na suocjenjivanju seminarskih radova i pismenih ispita, kao i na brojnim zadacima vezanim za funkcioniranje Odsjeka.

Uz znanstvenoistraživački rad Maja Tančik aktivno se bavi i prevođenjem te je dosada prevela niz književnoteorijskih i književnokritičkih tekstova objavljenih na Trećem programu Hrvatskog radija te u književnim i kazališnim časopisima.

Od 19. ožujka do 1. srpnja 2001. boravila je na tromjesečnoj stipendiji zaklade British Scholarship Trust na Queen Mary Collegeu Sveučilišta u Londonu, gdje je pod mentorstvom prof. dr. Lise Jardine provela istraživanje o Shakespeareu i napisala esej “Shakespeare and German Romanticism”, te prikupljala ostalu građu za izradu svojeg magistarskog rada.

U listopadu 2002. sudjelovala je na međunarodnom znanstvenom skupu Cultural Encounters u Dubrovniku s referatom na temu “Shakespeare’s Sonnet 66: Croatian Translations and Appropriations”.

Objavila je stručni članak uz prijevod romana Salmana Rushdieja Bijes.

Iz svih priloženih napomena vidi se da se Maja Tančik svojim radom, zalaganjem, te načinom obavljanja svojih dužnosti pokazala kao sposobna i vrijedna znanstvena novakinja koja udovoljava postavljenim uvjetima, te stoga molim Vijeće da prihvati ovo izvješće i proslijedi ga Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

Prof. dr. sc. Janja Ciglar-Žanić,

voditelj projekta

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za informacijske znanosti

Zagreb, 25.11.2002.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Predmet: Izvještaj o radu znanstvene novakinje Mihaele Banek Zorica

Mihaela Banek Zorica, prof. od 5. prosinca 2000. zaposlena je kao znanstvena novakinja na znanstveno-istraživačkom projektu “Informacijske potrebe korisnika za izobrazbu” (broj 130726).

U lipnju 2001. izabrana je u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Odsjeku za informacijske znanosti.

Poslijediplomski studij informacijskih znanosti, smjer bibliotekarstvo, upisala je 2000. godine, odslušala sve kolegije i do sada položila sve ispite osim jednoga.

Od travnja 2002. godine suradnica je na međunarodnom projektu Tempus Aspects of Organization and Information Systems: Curriculum Development CD_JEP-16086-2001.

Sudjeluje u izvođenju nastave na kolegijima “Klasifikacija i klasifikacijski sustavi”, “Sustavi za označivanje i pretraživanje” te “Školske knjižnice”.

Sudjelovala je u organizaciji domaćih skupova “13. Proljetna škola školskih knjižničara” u Novom Vinodolskom 2001. godine, te “14. Proljetna škola školskih knjižničara” u Crikvenici 2002. godine.

Radovi:

Banek, Mihaela. Badurina, Boris. Golub, Koraljka. Dragija, Martina. Pehar, Franjo. Active Role of the Library in the process of Democratic Learning // Open 2001: Knowledge, Information and Democracy in the Open society : The role of the library and information sector : proceedings of the 9th International BOBCATSSS-Symposium / Antanaityte, Agne. et. al. (ur.). Vilnius : Vilnius University, 2001. 57-64

Lasić-Lazić, Jadranka. Slavić, Aida. Banek, Mihaela. Gemeinsame Ausbildung der IT-Spezialisten auf der Universität Zagreb : Vorteile und Probleme // ISKO 7. Tagung der Deutsche Sektion, Berlin, März 21-23, 2001.

Lasić-Lazić, Jadranka. Banek, Mihaela. Dragija, Martina. Plan i program školskih knjižnica u hrvatskoj i svijetu // Kršćanstvo u programima i fondovima školskih knjižnica : lektira i mladi čitatelj : zbornik radova 12. proljetne škole školskih knjižničara RH, / Šeta, Višnja. (ur.). Rijeka : Ministarstvo prosvjete, kulture i športa; Prva sušačka hrvatska , 2001. 183-191

Lasić-Lazić, Jadranka. Slavić, Aida. Banek, Mihaela. Who will organise Information and who will manage them?: education of information professionals at University of Zagreb // Proceedings of the conference: XXIV. MIPRO 2001, Opatija 21-25.5.2001. Rijeka: MIPRO HU, 2001. str. 45-51.

Lasić-Lazić, Jadranka. Stančić, Hrvoje. Banek, Mihaela. Audio-Video Conferences in the Business and Educational Environment //3^rd CARNet Users Conference, Zagreb, September 24-26, 2001. Zagreb: Carnet, 2001.

Posebno se ističe aktivnošću i odgovornošću na poslu, a svojim stručnim i organizacijskim vrlinamam postigla je već zapažene rezultate. Prema svemu navedenomu očito je da Mihaela Banek Zorica zadovoljava sve uvjete koji se traže od znastvene novakinje.

Molim Fakultetsko vijeće da prihvati ovo izviješće te ga proslijedi Ministarstvu znanosti i tehnologije RH.

Voditeljica projekta

Prof.dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić

Odsjek za talijanistiku

Filozofskoga fakulteta

Ivana Lučića 3

Zagreb

Predmet: Izvješće o radu znanstvene novakinje Ivice Peša

VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Kao glavni istraživač projekta 130708 Hrvatsko-talijanski književni odnosi u Odsjeku za talijanistiku Filozofskoga fakulteta podnosim izvješće o radu znanstvene novakinje Ivice Peša.

3. prosinca 2001. upisala je doktorski studij. Obveze mentorskog rada obavila je kod prof. dr. sc. Smiljke Malinar,
22. veljače 2002. predala jezikoslovni rad za tisak pod naslovom Riječnik i tvorba riječi u suvremenom talijanskom jeziku,
26. ožujka 2002. predala je sinopsis za doktorski rad pod naslovom Tvorba riječi u jeziku talijanskog baroka,
18. svibnja 2002. sudjelovala je na XVI. Savjetovanju Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku u Opatiji pod naslovom Alterativni sufiksi u suvremenom talijanskom jeziku,
Od 21. svibnja 2002. vodi seminar iz kolegija Povijest talijanskog jezika (IV. godina),
Od 18-29 lipnja 2002. bila je na studijskom putovanju u Padovi,
18. lipnja Fakultetsko vijeće prihvaća izradu doktorske radnje pod navedenim naslovom,
sudionica seminara u okviru projekta «Aktivno učenje i kritičko mišljenje u visokoškolskoj nastavi» u organizaciji Foruma za slobodu odgoja,
4. listopada 2002. sudjelovala je na međunarodnom znanstvenom skupu I mari di Niccolò Tommaseo e altri mari u organizaciji Odsjeka za talijanistiku u suradnji s Talijanskim institutom za kulturu pod naslovom Neki aspektiTommaseove tvorbe riječi u odnosu prema suvremenoj teoriji,
29. listopada 2002. održala je predavanje u Zagrebačkom lingvističkom krugu pod naslovom Morfopragmatika na primjeru talijanskog i hrvatskog jezika,
Članica je HDPL-a i HFD-a i redovito prati aktivnosti tih društava.

Na početku svoga znanstvenoga rada, uz uspješna izlaganja na skupovima,

valja posebno istaknuti i sudjelovanje doktorandice Ivice Peša u nastavi.

Iz svega iznesenog proizlazi da je doktorandica Ivica Peša veoma aktivna i

vrijedna novakinja

U Zagrebu, 27. studenoga 2002.

Dr. sc. Mate Zorić, prof.emerit.

Glavni istraživač projekta

Zavod za lingvistiku

Izvještaj o radu znanstvene novakinje Sanje Fulgosi

Kao glavni istraživač projekta 130718 Računalna obradba hrvatskoga jezika u Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta podnosim izvješće o radu znanstvenoga novakinje SANJE FULGOSI

1. Tijekom godine sudjelovala je u izradbi probne inačice Hrvatskog nacionalnog korpusa.

2. Kvalifikacijski rad pod naslovom Sročnost akronima u hrvatskom jeziku obranila je 5. prosinca 2001.

3. Sudjelovala je u pripremi i organizaciji konferencije TELRI 7. (Trans-European Language Resuorce Initiative) koja se održala u Dubrovniku od 26. do 29. rujna 2002.

4. .S radom pod naslovom Identification of terminological varieties in legal texts translations u suautorstvu s Božom Bekavcem i Krešimirom Šojatom sudjelovala je na međunarodnoj konferenciji TELRI 7

5. Završila je poslijediplomski doktorski studij lingvistike

6. U sklopu poslijediplomskog doktorskog studija prijavila je temu doktorskoga rada pod naslovom Nesročnost: Unifikacijski pristup sintaksi hrvatskoga jezika koje prihvatilo Vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 18. srpnja 2002.

7. Na sjednici Vijeća Filozofskog fakulteta od 11. listopada 2002. novakinja Sanja Fulgosi izabrana je u znanstveno istraživačko zvanje asistenta u Zavodu za lingvistiku

8. Sudjelovala je na Zagrebačkom lingvističkom krugu s izlaganjem pod naslovom Nesročnost u hrvatskome jeziku

9. Obavlja poslove tajnice časopisa Suvremena lingvistika

10. Članica je HFD-a, HDPL-a i SDJT-a, te redovito prati aktivnosti ovih udruga.

Svojim se radom i zalaganjem Sanja Fulgosi pokazala se kao vrlo sposobna i vrijedna znanstvena novakinja koji u potpunosti udovoljava postavljenim zahtjevima. Stoga molim Vijeće da prihvati ovo izvješće i proslijedi ga Ministarstvu znanosti i tehnologije.

U Zagrebu, 27. studenog 2002.

doc. dr. Marko Tadić

voditelj projekta

Zavod za lingvistiku

Filozofskoga fakulteta

Ivana Lučića 3

Zagreb

Predmet: Izvješće o radu znanstvenog novaka Krešimira Šojata

ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Kao glavni istraživač projekta 130718 Računalna obradba hrvatskoga jezika u Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta podnosim izvješće o radu znanstvenoga novaka KREŠIMIRA ŠOJATA.

1. Tijekom godine sudjelovao je u izradi probne inačice 30-milijunskog korpusa suvremenog hrvatskog jezika koja je dio Hrvatskoga nacionalnog korpusa.

2. Ispunio je sve obveze na poslijediplomskom studiju lingvistike (položio sve ispite i obranio kvalifikacijski rad pod naslovom 'Istraživanje prijevodnih ekvivalenta u hrvatsko-engleskom paralelnom korpusu' –mentori doc.dr. Marko Tadić i prof.dr. Milena Žic-Fuchs)

3. Sudjelovao u organizaciji međunarodne 7. konferencije TELRI održane od 26.do 29. rujna u Dubrovniku.

4. Sudjelovao je na 7. konferenciji TELRI s izlaganjem 'Identification of terminological varieties in legal texts translations' u suradnji s Boškom Bekavcem i Sanjom Fulgosi.

5. Član je HFD-a i HDPL-a i redovito prati aktivnosti ovih udruga.

Svojim se radom i zalaganjem Krešimir Šojat pokazao kao vrlo sposoban i vrijedan znanstveni novak koji u potpunosti udovoljava postavljenim zahtjevima. Stoga molim Vijeće da prihvati ovo izvješće i proslijedi ga Ministarstvu znanosti i tehnologije.

U Zagrebu, 26.11. 2002.

Dr. Marko Tadić

Glavni istraživač projekta

Zavod za lingvistiku

Filozofskoga fakulteta

Ivana Lučića 3

Zagreb

Predmet: Izvješće o radu znanstvene novakinje Ivane Simeon

ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Kao glavni istraživač projekta 130718 Računalna obradba hrvatskoga jezika u Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta podnosim izvješće o radu znanstvene novakinje Ivane Simeon.

6. Tijekom godine sudjelovala je u izradbi probne inačice Hrvatskog nacionalnog korpusa,

7. Redovito izvršava svoje obveze na poslijediplomskom studiju opće lingvistike,

8. U školskoj godini 2002/03 sudjeluje u nastavi na studiju opće lingvistike, s kolegijem Sintaktički opis,

9. Sudjelovala u pripremi i organizaciji TELRI 7. (Trans-European Language Resuorce Initiative) konferencije, održane od 26. do 29. rujna 2002. u Dubrovniku,

10. Sudjelovala na međunarodnoj TELRI 7. konferenciji kao suautorica rada Marking terms in the process of translation of the Acquis Communautaire into Croatian (s Tadić i Bekavac),

11. Članica je HDPL-a i SDJT-a, te redovito prati aktivnosti ovih udruga.

Svojim se radom i zalaganjem Ivana Simeon pokazala se kao vrlo sposobna i vrijedna znanstvena novakinja koja u potpunosti udovoljava postavljenim zahtjevima. Stoga molim Vijeće da prihvati ovo izvješće i proslijedi ga Ministarstvu znanosti i tehnologije.

U Zagrebu, 27. studenog 2002.

Doc. dr. Marko Tadić

Glavni istraživač projekta

Predmet:

Izvješće stručnog povjerenstva o tome da li mr. sc. Zrinka Buljević zadovoljava uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom Opća tipologija rimskog staklenog posuđa u provinciji Dalmaciji i mentorica dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.

Zagreb, 21. studenog 2002.

Vaš broj: 06 -118 - 2002 od 19. studenoga 2002.

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Na svojoj sjednici od 11. studenoga 2002 izabrali ste nas u stručno povjerenstvo koje će podnijeti izviještaj o tome zadovoljava li mr. sc. Zrinka Buljević uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom Opća tipologija rimskog staklenog posuđa u provinciji Dalmaciji o čemu ste nas obavijestili Vašim dopisom broj 06 – 118 - 2002., od 19. studenoga 2002., o čemu podnosimo slijedeće izvješće:

Zrinka Buljević, rođena 18. ožujka 1969. u Splitu, je 1999. na poslijediplomskom studiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu magistrirala s temom Rimski stakleni balsamariji iz Salone.

To znači da pristupnica ima akademski stupanj magistra znanosti znanstvenog polja arheologije.

Pristupnica je osim toga je već dvije godine suradnik istraživać na projektu Rimski vojni logori u Hrvatskoj – Tilurij (130666) pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Pristupnica je između ostalih radova napisala rad iz tematike disertacije pod naslovom Sferićni i pticoliki balzamariji iz Arheološkog muzeja u Splitu koji je objavljen u časopisu Opuscula Archaeologica 23 – 24, Zagreb 1999/2000., str. 465 - 472. Ovaj je časopis bio izjednačen po vrsnoći s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom.

Gore navedene činjenice dokazuju da pristupnica zadovoljava uvjete članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija.

Pristupnica je predložila disertaciju s naslovom Opća tipologija rimskog staklenog posuđa u provinciji Dalmaciji. U hrvatskoj stručnoj arheološkoj literaturi malo je tekstova koji se bave analizom rimskog staklenog posuđa a mnogi od objavljenih radova su iz pera pristupnice. Sveobuhvatnog rada koji bi dao tipologiju rimskog staklenog posuđa u provinciji Dalmaciji nedostaje u stručnoj hrvatskoj literaturi zbog čega bi ova disertacija bila veliki doprinost arheološkoj znanosti.

Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta potpuno je ovlašten za područje kojemu pripada tema iz znanstvenog polja arheologija.

Predložena mentorica disertacije, prof. dr. Mirjana Sanader, je odgovarajući stručnjak, predstojnica katedre za antičku provincijalnu arheologiju.

Sve gore navedene dokazuje da pristupnica mr. sc. Zrinka Buljević zadovoljava navedene uvjete (članak 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima) te ovo stručno povjerenstvo može odobriti stjecanje doktorata izvan doktorskog studija pod mentorstvom dr. sc. Mirjane Sanader, izv. prof.

dr. sc. Marina Milićević – Bradač, izv. prof.

predsjednica povjerenstva

dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.

član povjerenstva

dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru

član povjerenstva

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o tome ispunjava li mr. sc. Ana Petravić propisane uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li se odobriti predložena tema i mentorica

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 11. studenog 2002. imenovani samo u stručno povjerenstvo koje će prosuditi zadovoljava li mr. sc. Ana Petravić uvjete propisane člankom 51 st. 1 Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te može li se prihvatiti tema pod naslovom Slika o stranom i vlastitom u udžbenicima njemačkog jezika, i mentorica dr. sc. Maja Häusler, izv. prof. Podnosimo sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Mr. sc. Ana Petravić, viši predavač na pojačanom studiju nastavnog predmeta – Njemački jezik/Interkulturalna germanistika Učiteljske akademije Sveučilišta u Zagrebu, rođena je 1964. godine u Zagrebu gdje se i školovala. Godine 1989. diplomirala je njemački jezik i književnost te talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu 1996. završila je poslijediplomski studij iz Književnosti s posebnim osvrtom na njemačku književnost. Od 20. lipnja 2001. mr. sc. Ana Petravić sudjeluje kao istraživač suradnik na projektu Ministarstva znanosti i tehnologije i Filozofskog fakulteta/Germanistika “Podučavanje i učenje njemačkog jezika u Hrvatskoj”(br. 130 730, zatim br. 130 430).

Ana Petravić objavila je veći broj stručnih i pet znanstvenih članaka u domaćim i stranim časopisima. Od znanstvenih radova ističemo članak “Die Bildungsdiskussion zur Unterrichtsqualität in den OECD-Ländern – Konsequenzen für den Fremdsprachenunterricht” (tiskano u godišnjaku Zagreber germanistische Beiträge, br. 7/1998, str. 141-152), te izvorni znanstveni članak “Selbstständiges Lernen mit Hilfe von Lernstrategien als Lernziel in den kroatischen Lehrwerken für die Grundschule” (u: Vrhovac, Y. (ur.): Children and Foreign Languages III, Zbornik projekta "Rano učenje stranih jezika", Filozofski fakultet Zagreb, 2001, str. 73-86). Oba ova rada svjedoče o znanstvenom interesu i doprinosu pristupnice području metodike nastave njemačkog jezika kao i istraživanju udžbenika njemačkog jezika u Hrvatskoj.

U svojoj nastavnoj djelatnosti na Učiteljskoj akademiji pristupnica vodi kolegije iz metodike nastave njemačkog jezika od kojih u svezi s predloženom temom disertacije svakako treba spomenuti kolegij "Planiranje nastave i analiza udžbenika".

Ana Petravić sudjelovala je s izlaganjima na većem broju znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu. Članica je Predsjedništva Hrvatskog društva učitelja i profesora njemačkog jezika te obnaša dužnost tajnice časopisa Metodika u izdanju Učiteljske akademije.

Predložena tema disertacije, Slika o stranom i vlastitom u udžbenicima njemačkog jezika, spada u područje istraživanja udžbenika stranih jezika. Predmet disertacije je, kao što navodi podnaslov, Analiza ciljne i polazne kulture i civilizacije u hrvatskim udžbenicima njemačkog jezika za osnovne škole od 1950. do 2000. Polazeći od hipoteze o koegzistenciji slike o stranom i slike o vlastitom u nacionalnim udžbenicima stranih jezika pristupnica disertacijom slijedi cilj dijakrone usporedbe razvoja slika ciljne i polazne kulture i civilizacije u hrvatskim osnovnoškolskim udžbenicima njemačkog jezika u razdoblju od 1950. do 2000. godine. Posebno težište istraživanja je ustanovljavanje razmjera u kojemu vlastita kultura i civilizacija – društvene promjene, metodičko-didaktička stajališta i nastavni programi - tvori instrument selekcije pri prikazu strane kulture i civilizacije. Osim toga, istraživanje želi identificirati aspekte vlastite kulture i civilizacije koji tvore sliku o vlastitome u navedenom pedesetogodišnjem razdoblju. Time se ciljna i polazna kultura i civilizacija u analiziranim udžbenicima stavljaju u međuodnos te se nastoje istražiti uzorci njihova suodnošenja.

Teorijski rad se oslanja prvenstveno na najnovije znanstvene radove i spoznaje njemačkog govornog područja , koji se bave istraživanjem slika o vlastitom i stranom u udžbenicima stranih jezika.

Kao metodu istraživanja slika ciljne i polazne kulture i civilizacije pristupnica je opravdano predložila analizu sadržaja koja će uključiti i kvantitativni i kvalitativni aspekt. U tu svrhu je pristupnica razvila razgranati instrumentarij analize sadržaja. Dijakronijska usporedba dobivenih rezultata kroz pet generacija udžbenika, koje čine korpus istraživanja, omogućit će sagledavanje razvoja i promjena u međuodnosu ciljne i polazne kulture i civilizacije u udžbenicima te ustanovljavanje uzoraka njihovih suodnosa. U završnom dijelu rada pristupnica namjerava ustanovljene promjene i uzorke suodnosa ciljne i polazne kulture i civilizacije dovesti u vezu prvenstveno s nacionalnim metodičko-didaktičkim postavkama u Hrvatskoj i nacionalnim kurikularnim odredbama za segment kulture i civilizacije u nastavi njemačkog jezika te s pojedinim bitnim društvenim i društveno-političkim promjenama u polaznoj kulturi i civilizaciji.

U sinopsisu disertacije pristupnica je vrlo diferencirano prikazala ciljeve rada, pokazala uvid u teorijsku pozadinu te vrlo detaljno razradila metodologiju istraživanja. Iz toga je razvidno da je pristupnica vrlo temeljito razradila predmet istraživanja i da već sada dobro poznaje tematiku kojom se bavi u predloženom radu.

S obzirom na deziderat istraživanja takve tematike i takve vrste u Hrvatskoj predloženi rad će dati značajan doprinos rasvjetljavanju interkulturalne problematike u području istraživanja udžbenika stranih jezika u Hrvatskoj. Pristupnica će na jedinstvenom udžbeničkom korpusu istim instrumentarijem usporedno istražiti slike ciljnje i polazne kulture i civilizacije te njihove suodnose. Takav pristup istraživanju slike stranog i vlastitog u udžbenicima stranih jezika, koji u jednakoj mjeri obuhvaća i ciljnu i polaznu kulturu i civilizaciju, nov je i u okviru istraživanja na njemačkom govornom području na koje pristupnica referira u svom radu. Posebno valja istaknuti da će se u predloženom radu po prvi puta sustavno i teorijski utemeljeno istražiti hrvatski udžbenici njemačkog jezika za osnovne škole u razdoblju od 1950. do 2000 i to na opsežnom korpusu koji obuhvaća 22 udžbenika i 18 radnih bilježnica. Rad bi u metodološkom pogledu svojim instrumentarijem analize mogao pružiti poticaje daljnjim istraživanjima udžbenika koja se bave suodnosom ciljne i polazne kulture i civilizacije i to ne samo na području stranih jezika. Moguća je i korist rada za buduću produkciju udžbenika stranih jezika.

Predložena mentorica dr. sc. Maja Häusler, izvanredni profesor na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta, vodi kolegij "Metodika nastave njemačkog jezika", te se, između ostalog bavi znanstvenim istraživanjem udžbenika njemačkog jezika, stoga je odgovarajući stručnjak za predloženu temu disertacije.

Zaključak

Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju stručno povjerenstvo utvrđuje:

Mr.sc. Ana Petravić ispunjava uvjete čl. 51 st. 1 ZVU,

Tema disertacije znanstveno je opravdana jer se odnosi na nedovoljno istraženo područje,

Tema pripada znanstvenom polju (filologija) za koje je Filozofski fakultet ovlašten provesti postupak obrane disertacije,

Predložena mentorica, prof. dr. Maja Häusler, znanstveno je kompetentna za područje iz kojeg se prijavljuje disertacija.

Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da mr. sc. Ani Petravić odobri izradu doktorske disertacije pod naslovom Slika o stranom i vlastitom u udžbenicima njemačkog jezika, uz mentorstvo prof. dr. Maje Häusler.

U Zagrebu, 25. 11. 2002.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Zygfryd Gehrmann, doc. Učiteljske akademije u Zagrebu

predsjednik povjerenstva

2. dr. sc. Maja Häusler, izvanredni profesor

član povjerenstva

3. dr. sc. Velimir Piškorec, viši asistent

član povjerenstva

Mr. sc. Ana Petravić

SINOPSIS DISERTACIJE

SLIKA O STRANOM I VLASTITOM U UDŽBENICIMA NJEMAČKOG JEZIKA

ANALIZA CILJNE I POLAZNE KULTURE I CIVILIZACIJE U HRVATSKIM UDŽBENICIMA NJEMAČKOG JEZIKA ZA OSNOVNE ŠKOLE OD 1950. DO 2000.

I. CILJ

Predloženi rad polazi od hipoteze da nacionalni udžbenici stranih jezika osim slike o stranome tj. ciljnoj kulturi i civilizaciji implicitno i/ili eksplicitno sadrže i sliku o vlastitome tj. o polaznoj kulturi i civilizaciji. Na temelju ove hipoteze o koegzistiranju tih dviju slika u nacionalnim udžbenicima stranih jezika formuliran je osnovni cilj rada: dijakroni usporedni prikaz razvoja slika ciljne i polazne kulture i civilizacije u hrvatskim osnovnoškolskim udžbenicima njemačkog jezika u razdoblju od 1950. do 2000. godine.

U radu se pretpostavlja da na razvoj i promjene u slikama stranog i vlastitog u udžbenicima njemačkog jezika između ostalog utječu prije svega društvene promjene kako u ciljnoj tako i u polaznoj kulturi i civilizaciji, zatim razvoj koncepcija kulture i civilizacije u međunarodnoj i nacionalnoj metodičko-didaktičkoj znanstvenoj diskusiji te nacionalne kurikularne odredbe koje se odnose na segment kulture i civilizacije u nastavi stranih jezika. U tom kontekstu je posebno težište rada s jedne strane usmjereno na ustanovljavanje razmjera u kojem vlastita kultura i civilizacija – društvene promjene, metodičko-didaktička stajališta i nastavni programi - tvori instrument selekcije pri prikazu strane kulture i civilizacije. S druge strane se težište rada odnosi na identificiranje aspekata vlastite kulture i civilizacije koji tvore sliku o vlastitome u navedenom pedesetogodišnjem razdoblju. Time se ciljna i polazna kultura i civilizacija u analiziranim udžbenicima stavljaju u međuodnos te se istražuju uzorci njihova suodnošenja.

II. TEORETSKA POZADINA

U Hrvatskoj tradiciji istraživanja udžbenika njemačkog jezika moguće je ustanoviti deziderat studija koje bi se bavile problematikom ciljne i polazne kulture i civilizacije. Teoretska pozadina rada se stoga oslanja prvenstveno na znanstvene radove njemačkog govornog područja, budući da na tom govornom području postoji višedesetljetna tradicija istraživanja slika o vlastitom i stranom u udžbenicima stranih jezika. Jedan dio tih istraživanja se bavi slikom ciljne kulture i civilizacije u nacionalnim udžbenicima stranih jezika. Tako su istražene npr. slika Francuske, Engleske i Amerike u njemačkim udžbenicima stranih jezika. Drugu skupinu istraživanja tvore studije o slici vlastite – njemačke – kulture i civilizacije u stranim - engleskim, američkim i francuskim - udžbenicima njemačkog jezika. U zasebu skupinu istraživanja mogu se ubrojiti studije o slici vlastite kulture i civilizacije u njemačkim udžbenicima njemačkog kao stranog jezika.

Veći dio istraživanja je usmjeren isključivo ili na ciljnu ili na polaznu kulturu i civilizaciju. Manji dio studija ima komparativni karakter koji se očituje u istraživanju uzajamnih slika stranoga kao npr. slika Njemačke u francuskim udžbenicima njemačkog jezika i slika Francuske u njemačkim udžbenicima francuskog jezika.

Ciljevi tih istraživanja su uglavnom ustanovljavanje objektivnosti slike pojedine kulture i civilizacije, njene autentičnost i relevantnosti U novije vrijeme se posvećuje pažnja i adekvatnosti u odnosu na učenike. Rezultati istraživanja se objašnjavaju različitim faktorima kao što su to duh vremena, metodičko-didaktičke postavke, institucionalni uvjeti, kurikularne odredbe, perspektive autora i sl.

Sva ta istraživanja, pa i ona komparativna, odlikuje jednosmjernost istraživanja na način da se u centru interesa nalazi samo jedna - ili ciljna ili polazna kultura i civilizacija. Niti jedna studija ne istražuje obje kulture i civilizacije na temelju analize istog korpusa udžbenika. “Ona druga” kultura i civilizacija je prisutna samo kroz faktore kojima se pokušava objasniti slika analizirane kulture i civilizacije.

Predloženi rad će upravo tu napraviti iskorak. U radu će se na jedinstvenom udžbeničkom korpusu istim instrumentarijem usporedno istražiti slike i ciljnje i polazne kulture i civilizacije te njihovi suodnosi.

III. KORPUS I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

Istraživanje će se provesti na korpusu hrvatskih udžbenika njemačkog jezika za osnovne škole primjenjivanih u razdoblju od 1950. do 2000. godine. U tom se razdoblju može izdvojiti pet generacija udžbenika namijenjenih obveznom učenju njemačkog jezika u osnovnoj školi. Korpus analize obuhvaća četiri udžbenika prve generacije, četiri udžbenika i pripadajuće radne bilježnice druge i treće generacije te po pet udžbenika s radnim bilježnicama u četvrtoj i petoj generaciji udžbenika, što ukupno iznosi 22 udžbenika i 18 radnih bilježnica.

Analizi slika ciljne i polazne kulture i civilizacije u navedenom udžbeničkom korpusu prethodit će njegovo situiranje u širi kontekst. To će se postići prikazima razvoja osnovne škole, institucionalnih okvira učenja stranih jezika u osnovnoj školi te općih karakteristika udžbeničke produkcije za njemački jezik u spomenutom razdoblju. Svaka generacija udžbenika će se prikazati kroz svoje opće karakteristike (sastavni dijelovi udžbeničke serije, metodičko-didaktička koncepcija i dr.)

Sama analiza slika ciljne i polazne kulture i civilizacije će se provesti metodom analize sadržaja koja će uključiti i kvantitativni i kvalitativni aspekt. U tu svrhu potrebno je razviti diferenciranu kategorizacija tema s područja kulture i civilizacije koje se pojavljuju u udžbenicima. Takva kategorizacija bi obuhvaćala na općoj razini makrostrukturne kategorije sadržaja: povijest, geografija, politika, društvo, sustav odgoja i obrazovanja, znanost i tehnika, umjetnost, mediji, jezik, nacionalni šport, a na razini pojedinca sljedeće mikrostrukturne kategorije sadržaja: obitelj, škola, rad/posao, slobodno vrijeme, stanovanje, jelo i piće, odijevanje, svečanosti/običaji, karakteristične osobine, ponašanje u prometu. Kvantitativna analiza za svaki pojedini udžbenik i za svaku generaciju udžbenika ukupno će pokazati sljedeće:

ukupni udio sadržaja koji se odnose na ciljnu i ukupni udio sadržaja koji se odnose

na polaznu kulturu i civilizaciju,

ukupni udio sadržaja iz područja makrostruktura i iz područja mikrostruktura

posebno za ciljnu i posebo za polaznu kulturu i civilizaciju,

udio sadržaja ubrojenih u pojedine makrostrukturne i mikrostrukturne kategorije zasebno za ciljnu i zasebno za polaznu kulturu i civilizaciju.

Dijakrona usporedba dobivenih rezultata kroz pet generacija udžbenika će omogućiti uvid u tendencije rasta, stagnacije ili pada ukupnog udjela ciljne i polazne kulture i civilizacije, ukupnog udjela makrostruktura i mikrostruktura te udjela njihovih pojedinih kategorija u području ciljne i u području polazne kulture i civilizacije.

Kvalitativna analiza sadržaja svrstanih u pojedine kategorije na razini makrostruktura i mikrostruktura treba odgovoriti na pitanje koji su sadržaji odabirani u okviru pojedinih tema (tipično, singularno, usporedivo i dr.) i na koji su način prikazani (problematiziranje, uljepšavanje, kritiziranje i dr.). Već na toj razini analize će se pokazati određeni suodnosi između ciljne i polazne kulture i civilizacije. Na osnovu te analize proizaći će sveupna slika kulture i civlilizacije njemačkog govornog područja i sveukupna slika polazne kulture i civilizacije za svaku od pet analiziranih generacija udžbenika. Dijakrona usporedba tih sveukupnih slika će omogućiti prikaz razvoja i promjena u međuodnosu ciljne i polazne kulture i civilizacije te ustanovljavanje uzoraka njihovih suodnosa.

Rezultati analize sadržaja tj. dobivene slike ciljne i polazne kulture i civilizacije te uzorci njihovih suodnosa će se u završnom dijelu rada dovesti u vezu prvenstveno s nacionalnim metodičko-didaktičkim postavkama i nacionalnim kurikularnim odredbama vezanima za problematiku kulture i civilizacije u nastavi njemačkog jezika. Povezanost rezultata analize s društvenim promjenama u polaznoj kulturi i civilizaciji će se zbog opsežnosti ograničiti na najvažnije karakteristike društveno-političkog uređenja (npr. socijalizam versus tržišna orijentacija, ideologija bratstva i jedinstva versus nacionalni identitet) i društveno-političke promjene od povijesnog značaja za polaznu kulturu i civilizaciju (npr. erozija socijalizma, osamostaljenje Hrvatske).

IV. DOPRINOS RADA

Ovim radom se želi doprinjeti istraživanju udžbenika stranih jezika u Hrvatskoj. Na području istraživanja udžbenika njemačkog jezika u Hrvatskoj rad predstavlja novum s obzirom na trenutno nepostojanje studija koje se bave interkulturalnom usporedbom ciljne i polazne kulture i civilizacije. Rad ujedno ukazuje na potrebu daljnjih istraživanja na tom području. Instrumentarij analize koji će se razraditi za potrebe ovog rada mogao bi pritom biti od koristi.

Radom se ujedno po prvi puta sustavno istražuje produkcija udžbenika njemačkog jezika za osnovne škole u razdoblju od 1950. do 2000.

Moguća je i korist rada za buduću produkciju udžbenika za strane jezike.

Zagreb, 28. 10. 2002.

Dr. sc. Zdenko Radelić, viši znanstveni suradnik, predsjednik Povjerenstva

Dr. sc. Nikša Stančić, redovni profesor, član Povjerenstva

Dr. sc. Mira Kolar, redovni profesor, član Povjerenstva

Predmet:

Izvješće stručnog povjerenstva za ocjenu uvjeta za izradu, obranu i odabir teme disertacije

mr. sc. Nikice Barića

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održanoj 11. listopada, Odlukom br. 04-6-77-2002., imenovani smo članovima Stručnog povjerenstva za ocjenu uvjeta za izradu, obranu i odabir teme disertacije izvan doktorskog studija

mr. sc.

Nikice Barića Republika Srpska krajina 1990.-1991.-1995.

O predloženome podnosimo Fakultetskom vijeću skupno

I Z V J E Š Ć E

Nakon pregleda dokumentacije mr. Nikice Barića (molba, životopis, popis radova, ovjerena preslika fakultetske diplome, preslika potvrde o magistriranju, sinopsis disertacije, potvrda o istraživačkom radu) i Upute Fakultetskog vijeća FF o pisanju izvješća, Stručno povjerenstvo utvrdilo je da pristupnik mr. Nikica Barić

ima akademski stupanj magistra znanosti

iz znanstvenog područja humanističkih znanosti znanstveno polje povijest (Diploma o stečenoj stručnoj spremi sedmog (VII/1) stupnja od 3. ožujka 2000. s potpisom prof. dr. sc. Mirka Gojmerca; Potvrdnica dekana Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Nevena Budaka od 7. lipnja 2002., br. 04-5-22-2002., da je pristupnik 6. lipnja 2002. obranio magistarski rad Kopnena vojska domobranstva Nezavisne Države Hrvatske, travanj 1941.-svibanj 1945.)

i da ima više od godinu dana istraživačkog rada

na Hrvatskom institutu za povijest (Uvjerenje Hrvatskog instituta za povijest od 17. lipnja 2002., ur. broj 02-593-02, s potpisom šefa stručne službe Ivice Šuška).

Osim toga, željeli bismo naglasiti, da pristupnik ima pet izvornih znanstvenih radova iz novije povijesti, koji nisu iz tematike disertacije, ali koji dodatno potvrđuju kvalificiranost pristupnika. Dakle, pristupnik

zadovoljava sve uvjete

zadane člankom 51. stavak 1 Zakona o visokim učilištima.

Izrada predložene teme omogućit će rekonstrukciju nastanka, razvoja, djelovanja i sloma Republike Srpske Krajine (RSK), koja je proglašena početkom 1992. godine i koja je obuhvaćala dijelove Republike Hrvatske pod kontrolom Jugoslavenske narodne armije (JNA) i pobunjenih hrvatskih Srba na rubnim područjima Hrvatske uz granicu s Bosnom i Hercegovinom i Srbijom.

Pristupnik će svojom disertacijom omogućiti spoznaju o uzrocima i oblicima utjecaja velikosrpske politike na srpsko stanovništvo u Hrvatskoj i na njegovo političko organiziranje kada se javljaju prve zamisli o stvaranju teritorijalne autonomije za Srbe u Hrvatskoj u najnovijoj povijesti. Tijekom druge polovice 1991. pokrenuta je pobuna i agresija kojom su srpski pobunjenici i JNA zauzeli oko jedne trećine područja Republike Hrvatske s ciljem da se stvori RSK kao neovisna država koja bi se ujedinila sa Republikom Srpskom u Bosni i Hercegovini, a konačno i sa Srbijom i Crnom Gorom. Poseban naglasak pristupnik će dati prikazu političkih, društvenih i gospodarskih odnosa koji su vladali na pobunjenim i okupiranim područjima Republike Hrvatske. RSK, nastala iz srpskih autonomnih oblasti (SAO) koje su u Hrvatskoj proglašene tijekom 1990. i 1991., postojala je do 1995., kada su oslobođeni dijelovi zapadne Slavonije, Banovine, Korduna, Like i Dalmacije. Tijekom mjeseca studenoga 1995. dogovorena je mirna reintegracija okupiranih područja Baranje, dijela Slavonije i zapadnog Srijema u sastav Republike Hrvatske.

Doktorska disertacija zasnivati će se uglavnom na arhivskim dokumentima Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i Republike Srpske krajine o organizaciji vlasti i drugim aspektima života u njoj – npr. o organizaciji političkog života i političkih stranaka, stanju gospodarstva i uvjetima života, pregovorima s hrvatskim vlastima. Pristupnik će koristiti i dostupni tisak pobunjenih Srba na okupiranim područjima i literaturu koja se bavi ovim razdobljem najnovije hrvatske povijesti, a koja je objavljena u Hrvatskoj i inozemstvu.

Predložena diseracija bitno će pridonijeti boljem poznavanju najnovije hrvatske povijesti, odnosnu razdoblja u kojem je nastala današnja Republika Hrvatska, a posebno s toga što je to razdoblje gotovo potpuno neistraženo s gledišta povijesne znanosti.

S obzirom na navedeno, jasno je da je riječ o disertaciji s područja historiografije. Time je zadovoljen uvjet da Filozofski fakultet bude ovlašten za predloženo znanstveno polje, u ovom slučaju za znanstveno polje povijesti.

Stručno povjerenstvo potvrđuje da se predloženi mentor dr. sc. Zdenko Radelić može prihvatiti, s obzirom da je njegovo dosadašnje istraživanje usmjereno na proučavanje nacionalne povijesti nakon 1945. i da vodi projekt Stvaranje Republike Hrvatske i Domovinski rat 1991.-1995.-1998. na Hrvatskom institutu za povijest.

Na temelju navedenoga Stručno povjerenstvo još jednom potvrđuje usklađenost prijedloga pristupnika mr. sc. Nikice Barića sa zakonskim uvjetima i predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da

odobri

mr. sc. Nikici Bariću postupak za izradu, obranu i odabir teme disertacije izvan doktorskog studija pod naslovom Republika Srpska krajina 1990.-1991.-1995.

Dr. sc. Zdenko Radelić, viši znanstveni suradnik, predsjednik Povjerenstva

Dr. sc. Nikša Stančić, redovni profesor, član Povjerenstva

Dr. sc. Mira Kolar, redovni profesor, član Povjerenstva

U Zagrebu, 1. studenoga 2002.

Dr. sc. Nenad Moačanin, izv. prof. 11.11.2002.

Dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof.

Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Odlukom Vijeća od 22. srpnja 2002. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o tome da li mr.sc. Castilia Manea-Grgin zadovoljava uvjete propisane člankom 51. st.1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom "Društveni razvoj rumunjskih Hrvata-Karaševaca u 17. i 18. stoljeću" i kao mentor prof. dr. sc. Nenad Moačanin. Nakon uvida u priloženu dokumentaciju podnosimo ovo

IZVJEŠĆE

Životopis pristupnice

Mr.sc. Castilia Manea-Grgin rođena je 8. prosinca 1969. u Bukureštu, Rumunjska. 1988. upisala je studij povijesti na Povijesnom fakultetu bukureštanskog sveučilišta. Od treće godine studija specijalizirala je povijest srednjega vijeka. Diplomirala je u lipnju 1993. Iste godine upisala je poslijediplomski studij iz srednjovjekovnih studija na Srednjoeuropskom sveučilištu (Central European University - CEU) u Budimpešti. Studij je završila u rujnu 1994., stekavši zvanje Master of Arts in Medieval Studies (M.A.). Obranila je magistarski rad pod naslovom A Case-Study of Venetian Trade Activity in the Black Sea Region and the Balkan Peninsula: Giacomo Badoer's Account Book (1436-1437) Magistarska je diploma potvrđena u travnju 1995. godine od Sveučilišta države New York, SAD. Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 11. veljače 1997., priznata joj je istovrijednost diploma i stekla je zvanja profesora povijesti i magistra humanističkih znanosti iz područja povijesnih znanosti. Upisana je u popis znanstvenika i istraživača pri Ministarstvu znanosti i tehnologije, s matičnim brojem 216884 (rujan 1997.).

Znanstvena i stručna djelatnost

Mr.sc. Castilia Manea-Grgin od 1. ožujka 1998. zaposlena je kao znanstveni novak-asistent na Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu. Sudjelovala na nekoliko domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova. Materinji joj je jezik rumunjski. Aktivno se služi hrvatskim, engleskim i talijanskim te pasivno francuskim jezikom. Poznaje osnove latinskog i njemačkog jezika.

Objavila je jedan izvorni znanstveni rad u časopisu po vrsnoći izjednačenom s časopisima s priznatom međunarodnom recenzijom ("Prilog poznavanju hrvatsko-rumunjskih veza u prvoj polovici 16. stoljeća, Historijski Zbornik 51, Zagreb 1998., 17-44). Ktomu je kao stručni rad objavila pet enciklopedijskih natuknica za Hrvatsku enciklopediju I, Zagreb 1999.

Mišljenje

Mr.sc. Castilia Manea-Grgin u priloženom sinopsisu doktorske disertacije pokazala je zrelost istraživačkog pristupa jednoj temi koja zasigurno pripada gotovo nepoznatom području povijesti hrvatske dijaspore. Karaševski Hrvati ili Karaševci (Krašovani) opći je naziv za južnoslavenski živalj nastanjen u sedam naselja u brdovitom dijelu Rumunjskog Banata. Literatura o njima pretežito je lingvističkog i etnološkog značaja (potonja često na amaterskoj razini), dok historiografskih radova ima vrlo malo. Izvori su fragmentarmi i raspršeni po arhivima u Budimpešti, Rimu, Istanbulu i u samim karaševskim naseljima. Peteročlana struktura disertacije s podrobnim prikazom pojedinih poglavlja (Uvod: stanje istraženosti i metodologija, 1. politički, ekonomski i društveni okvir povijesti karaševskih Hrvata u 17. i 18. stoljeću, 2. Ljudi i prostor, 3. Demografski razvoj, 4. Gospodarska i socijalna struktura, 5. Crkva i školstvo te Zaključak) obećava temeljitu analizu povijesnih izvora, u nastojanju da se navedena ograničenja i teškoće što temeljitije prevladaju. Ktomu je pristupnica u dogovoru s prof. dr. Nenadom Moačaninom odlučila proširiti istraživanje života Karaševaca i na 16. stoljeće (vrijeme osmansko-turske vladavine), kao donedavna još potpuno neistraženo razdoblje.

Prema tome, povjerenstvo je zaključilo da Mr.sc. Castilia Manea-Grgin 1) zadovoljava propisane zakonske uvjete, 2) da je tema njene doktorske disertacije vrijedna i opravdana, 3) da je Filozofski fakultet u Zagrebu s obzirom na područje istraživanja ovlašten provesti postupak obrane te 4) da je predloženi mentor prof. dr. Nenad Moačanin znanstveno osposobljen za područje iz kojeg je disertacija prijavljena (hrvatska povijest u Ranom Novom vijeku).

Sukladno rečenome, povjerenstvo jednoglasno daje

PrIjedlog

Mr.sc. Castilia Manea-Grgin zadovoljava uvjete propisane člankom 51. st.1. 1 Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom "Društveni razvoj rumunjskih Hrvata-Karaševaca u 17. i 18. stoljeću" i mentor prof. dr. sc. Nenad Moačanin.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Nenad Moačanin, izv. prof.

Dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof.

Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan,, izv. prof.

FILOZOFSKI FAKULTET

ZAGREB

Ivana Lučića 3

Odsjek za povijest

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Mr. sc. Tvrtko Jakovina

- ocjena doktorskog rada

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 11. listopada 2002. godine izabralo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Tvrtka Jakovine pod naslovom "Utjecaj SAD-a na društveni i politički život Hrvatske (1949.-1955.)" te nam o tome dostavilo rješenje pod br. 04-6-95-2002 od 15. X. 2002. Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeći

I Z V J E Š T A J

1. Formalna obilježja rada

Doktorska radnja mr. sc. Tvrtka Jakovine pod navedenim naslovom obuhvaća ukupno 460 kartica: 457 stranica osnovnog teksta i 13 stranica literature i izvora. Rad ima 1632 bilješake navedene na svakoj stranici ispod teksta.

Radnja je podijeljena u 14 poglavlja: 1. Uvod i metodologija rada (str. 1-7); 2. Dvije savezničke i nekoliko vlada pod njemačkim okriljem (od kraja 1944. do ožujka 1945.) (str. 8-65); 3. Postati dijelom Sovjetskog Saveza (str. 65-106); 4. Federalna Hrvatska - komunistička uzdanica ili slaba točka režima? (str. 107-128) 5. Američkoj misiji život učiniti nepodnošljivim (1945.-1948.) (str. 128-183); 6. Korak od sedam milja (str. 184-191); 7. Najvažniji događaj od kapitulacije Japana - Tito i Staljin 1948. (str. 192-259); 8. Oni koji su promjenu nosili: diplomati (str. 259-283); 9. Američki komunistički saveznik (284-308); 10. Javite se kada Staljin zaista bude mrtav (309-339); 11. Kako su vidjeli i koliko su razumjeli Jugoslaviju (1945.-1955.)? (340-360); 12. Konzulat SAD-a u Zagrebu: prilike u konzularnom distriktu (361-419); 13. "Pravilan uzmak - bolja polovica hrabrosti": Jugoslavija izabire treći put (str. 420-449); 14. Zaključak (450-457). Na kraju je navedena opširna literatura na engleskom i našem jeziku.

Pod ovim - prividno popularnim naslovima i podnaslovima u svakom poglavlju obrađuju se kronološko-povijesnom kombinacijom vrlo komplicirani diplomatsko-politički međuodnosi, koji zajedno daju odgovor zadat naslovom.

2. Sadržaj rada

Mr. sc. Tvrtko Jakovina u uvodnom dijelu opisuje zašto ga je uvid u američke arhive usmjerio prema istraživanju odnosa Sjedinjenih Američkih Država i Federativne Narodne Republike Jugoslavije/Hrvatske od početka 1945. pa do Titove afričke turneje i posjeta Etiopiji i Egiptu, kao početka politike nesvrstanih. Objašnjava metodologiju primijenjenu u istraživanjima te navodi objektivna ograničenja koja su rezultat centralističkog ustroja države, kakva je u tom vremenu bila Jugoslavija.

U drugom poglavlju, na temelju izvještaja američkog veleposlanika Richarda C. Pattersona prikazani su pregovori Tita i političara izbjegličke vlade u Londonu od kraja 1944. do ožujka 1945. Tada je na čelo izbjegličke vlade u Londonu došao dr. Šubašić. U Beogradu uspostavljeno američko veleposlanstvo s Pattersonom prati - koliko može - rad Privremene vlade DFJ, još nezavršene vojne akcije i rad Tita. Privremena je vlada DFJ bila samo privid, pa je i višestranačje bilo kratkog daha, kao i Šubašić za kojega mr. sc. Jakovina tvrdi da je bio čovjek američkih tajnih službi. Izborima u jesen 1945. komunisti dobivaju vlast. Tek sada se naziru prve Pattersonove ograde prema izborima i načinu njihovog provođenja, koji su ga naveli da zakljući kako nema mogućnosti da se u Jugoslaviji osnuje demokratska vlada. Problemi oko Trsta, a onda i rušenje američkog zrakoplova C-47 u ljeto 1946. od strane jugoslavenskih zračnih snaga bili su najozbiljniji incident između SAD-a i Jugoslavije u poslijeratnom razdoblju.

U trećem poglavlju opisuju se odnosi FNRJ sa zemljama "narodne demokracije" i Sovjetskog Saveza. Nastojanje da se ne samo ideologija, već i kultura učini što sličnija tim zemljama, odrazilo se i u školskom sustavu, stvaranju kulta ličnosti. Na temelju primjera kandidat zaključuje kako se je to radilo u raznim područjima života, kako se je sloboda u kulturi sve više ograničavala i kako je socijalistička literatura imala sve značajniju ulogu, dok se svako odstupanje kažnjavalo. Sovjetizacija svih područja života u Hrvatskoj je velika, ali se uz tu privrženost Moskvi ipak počinje nazirati vođenje dvostruke vanjske politike uslijed sve teže situacije u zemlji i nemogućnosti Sovjetskog Saveza da na adekvatan način pomogne. Do prvih pokušaja Tita da uspostavi veze sa SAD-om dolazi početkom 1946. kada se Titova vlast učvrstila i to traje kroz čitavu godinu s više ili manje uspjeha. Iako nevoljko, Tito pomalo popušta, nailazeći na tvrdi stav Trumanove vlade koji pokušava razmekšati vještim diplomatskim akcijama Save Kosanovića, prijatelja književnika Luja Adamiča, u čemu donekle i uspijeva. Kandidat ukazuje da američki diplomate nisu uvijek uspjeli ispravno protumačiti probleme u Jugoslaviji osobito s obzirom na srpsko i jugoslavensko pitanje, pa tijekom suđenja Draži Mihailoviću itd.

Sadržaj četvrtog poglavlja odnosi se upravo na Narodnu Republiku Hrvatsku, te je jasno prikazano kako se u Zagrebu živjelo, što se je čitalo, kako su razmišljali i što su proživljavali neki HSS-ovci, pa i Ivan Šubašić do 1948., te kako je proteklo suđenje nadbiskupu Alojziju Stepincu. Prikazan je i položaj američkog konzula T.J. Hohenthala u Zagrebu, kojemu se čine brojne neprilike. Vidjelo se to prilikom smještaja konzulata, snabdijevanja, sve do 1948., u vrijeme otvaranja Zagrebačkog velesajma.

Težište je petog poglavlja stavljeno na odnos vlasti prema američkoj misiji u Beogradu od 1945. do 1948. Stalna kontrola dolazaka u veleposlanstvo, izolacija i gotovo nevjerojatni, policijski potezi, koje je kandidat opisao na osnovu izvještaja diplomatskih službenika uvjerljivo govore o snažnom antiameričkom stavu i promidžbi u Jugoslaviji. Ti se potezi prate sve do 1948. godine. Vrlo detaljno je opisan američko-ruski obračun u Beogradu, kao minijaturni primjer hladnoratovskih sukoba u nastajanju, kao i neprestani pokušaji ograničavanja uporabe zrakoplova veleposlanstva pod izgovorim da ga se koristi za špijuniranje.

Sadržaj je šestog poglavlja detaljan opis odlaska veleposlanika Pattersona u listopadu 1946. iz Beograda, koji je nakon toga predavao u različitim dijelovima SAD-a o svojim iskustvima u Jugoslaviji. Novi šef misije postao je John M. Cabot (konzul u Zagrebu je Theodor H. Hohenthal), koji je pokušao uspostaviti bolje odnose s beogradskom vladom unatoč stalnim poniženjima. U tome je i uspio i kandidat to dokumentira primjerima. Cavendish Cannon preuzeo je poslanstvo u srpnju 1947. i pokazao je primjerenu staloženost, što je olakšalo položaj čitavog poslanstva.

Raskid Moskve i Beograda i Rezolucija Informbiroa sadržaj je obimnog sedmog poglavlja. Vrlo detaljno opisana je pozadina zbivanja u trenutku kada Jugoslavija mijenja strane. Prikazani su vodeći akteri zbivanja, kao i čitav niz znakova koji su upućivali na neobična zbivanja između Beograda i Moskve, što nisu prepoznali ni «sovjetolozi». Tito je zatražio da se na minimum smanji anti-zapadna i anti-američka promidžba, a istovremeno se svakim danom kidaju veze između sovjetskog bloka i Jugoslavije. Proces koji je rezultirao rezolucijom IB-a kandidat detaljno analizira na osnovu američkih izvora i američke i jugoslavenske literature. Američki diplomati su s iznenađenjem su promatrali cjelokupna događanja, pokušavajući razlučiti zašto se na Petom kongresu KPJ u Beogradu 1948., skandira Titu i Staljinu, iako su malo kasnije započeli i oružani izgredi sa Staljinovim saveznicima na granici. Promjene, polagane ali dramatične, zahvatile su čitavu zemlju, a njima je bila zahvaćena i diplomacija. Inscenirani politički procesi i kriza potresaju zemlju, pa se u Jugoslaviji – možda – pomišlja i na koalicionu vladu Tito – Šubašić, iako do toga nije došlo, kao što nije došlo ni do uspostave čvršćih veza s Hrvatima i nekim drugim skupinama u dijaspori. Jednopartijski sistem nije napušten već je učvršćen, ali je Tito mogao računati na potporu Zapada kako bi se lomio monopol Sovjetskog Saveza. Tito i socijalizam u Jugoslaviji nije diran, a Tito prihvaća novi odnos sa zapadnim zemljama.

U osmom poglavlju mr. sc. Tvrtko Jakovina opisuje strukturu i rad američog veleposlanstva u Beogradu, osobito rad veleposlanika Georga Allena od 1949. do 1953. Na drugoj strani analizira i jugoslavensko diplomatsko predstavništvo u Washingtonu, gdje 1950. Kosanovića zamjenjuje Crnogorac Vladimir Popović, a 1954. Hrvat Leo Mates. Umjesto hladnih odnosa sada je trebalo razvijati i jačati međusobne veze, pa je zbog toga mijenjan i profil ljudi u diplomaciji.

U devetom poglavlju obrađuje se vrijeme učvršćenja odnosa između Jugoslavije i SAD-a. FNRJ prima pomoć u hrani, a onda i u oružju. Za dogovaranje tih poslova upućen je u SAD Koča Popović, koga kasnije prima i general Dwight Eisenhower, glavni zapovjednik NATO-a. Razgovaralo se o mogućoj vojnoj suradnji, oružju koje FNRJ traži itd. Tito je sa specijalnim izaslanikom predsjednika Trumana Averellom Harrimanom razgovarao o mogućnostima školovanja jugoslavenskih vojnih kadrova u SAD-u, a razgovarao je i s generalom Collinsom, šefom kopnenih snaga SAD-a o mogućnostima obrane Jugoslavije u slučaju sovjetskog napada. Tada je došlo i do sklapanja vojnog saveza s Turskom i Grčkom, koje su bile članice NATO-a.

Normalizacija odnosa SSSR-a i Jugoslavije nakon smrti Stalljina sadržaj je desetog poglavlja. Ponovno uspostavljanje ovih odnosa bio je proces koji je započeo 1953. pozivom na Staljinov pogreb, ali je bio neočekivano polagan. Slučaj Milovana Đilasa pokazuje da CK SKJ i nije bio tako monolitan, već da je unutar njega trajala borba za vlast. Tijekom 1954. započela je izmjena pisama između Tita i Hrušćova, a pisma su pisana ezopovskim jezikom, jer su obje strane riskirale vrlo neugodan položaj da je njihov sadržaj slučajno postao javan. Tito nije prihvatio međupartijske odnose već je predlagao samo gospodarske odnose, naglašavajući nemiješanje u poslove drugih zemalja i miroljubivu koegzistenciju. To je izazvalo reakciju američkog predsjednika Dwighta Eisenhowera, koji od američke diplomacije traži da se nešto učini nešto kako bi se približavanje Tita i Moskve usporilo. U međuvremenu je konačno razriješeno pitanje Trsta, koji pripada Italiji, a Tito ustaljuje svoju politiku neutralnosti.

Jedanaesto poglavlje sadrži osvrt na gledanje stranih diplomata na život u Jugoslaviji, na proslave, na dostignuća, kao i na činjenicu da je zemlja počela sve normalnije funkcionirati. Također su prikazane reakcije vlasti prilikom iseljavanja Nijemaca, Židova, Mađara ali i onih koji su pobjegli, te vraćanja dosta brojnih emigranata iz Amerike. Dan je osvrt i na unutarnje migracije, a javljaju se i počeci izvještavanja o ustaškoj emigraciji te opis dojmova gostiju koji su posjetili FNRJ, pa i diplomata koji su pratili prilike u različitim dijelovima zemlje.

Djelovanje Konzulata SAD-a u Zagrebu prikazano je i analizirano u dvanaestom poglavlju. Gradski narodni odbor je poklonio SAD-u zgradu na Zrinjevcu 1951. što je dalo izvanrednu mogućnost kulturnom djelovanju, ali i izvještavanjima o prilikama u Zagrebu konzulu McVickeru i vicekonzulu Segallu i drugima. Već 1955. konzul Robert C. Martindale uočio je «komunistički hrvatski nacionalizam». U tom poglavlju ukazuje se i na odraz napetosti Istoka i Zapada na prilike u NRH, iskazano čak i u borbi za velesajam, te na pojave nacionalne netrpeljivosti Hrvata i Srba u raznim područjima. Komparira se raspoloženje građana u Zagrebu i Beogradu. Vrlo zanimljivo je prikazano doživljavanje hrvatske obale, te odnos domaćeg društva prema amerikanizmu, prvim američkim predstavama u Zagrebu, javljanju Glasa Amerike, uopeć, promjenama koje su se svakodnevno sve više osjećale u Zagrebu.

Trinaesto poglavlje posvećeno je Titovom odabiru «trećeg puta» tj. stvaranju bloka nesvrstanih zemalja. Analizirana su Titova putovanja u Aziju 1954., dolazak sovjetske delegacije na čelu s Hruščovom 1955. u Beograd, te kako su na to gledali američki diplomate, poglavito u svjetlu gotovo istovremenog stvaranja vojnoga pakta zemalja s komunističkim svjetonazorom u Varšavi. Analiziran je razgovor Tita i drugih jugoslavenskih političara s državnim tajnikom SAD-a Robertom Murphyijem, te državnim tajnikom Johnom Fosterom Dullesom na Brijunima 1955. Dolazi do prihvaćanja kandidature FNRJ za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda ali i do učestalih jačanja veza između zemalja Trećeg svijeta u Africi i Aziji i Jugoslavije koja se zalaže za politiku nesvrstanosti, razvijajući istovremeno s tim zemljama i gospodarske veze.

U zaključku mr. sc. Tvrtko Jakovina zaključuje da je politika koju je vodio Tito bila često vrlo rigidna. No on je uvažavao realnosti, te je vrlo dobro iskorištavao u svijetu suprotstavljene struje. Ponašanje političkog vrha Jugoslavije kandidat promatra kroz mišljenja američkih diplomata u Beogradu i Zagrebu.

3. Osvrt na rad

Iako je Hrvatska imala Konzulat SAD-a ona je bila tretirana kao pokrajina centralizirane države kojom je vladao Josip Broz Tito. Korištenjem građe u američkim arhivima kandidat je uspio izvanredno dobro apsolvirati odnos SAD-a i FNRJ s posebnim težištem na NR Hrvatsku. Pored toga novo je što je kandidat u svojoj opsežnoj radnji uspio jugoslavensko - američke odnose situirati u širi svjetski okvir, posebno u odnosu na Sovjetski Savez, a djelomično i u odnosu na Englesku i Kinu. Dakako, da su neki fenomeni prikazani opsežnije, a neki nešto oskudnije, što je ovisilo ne samo o povijesnim izvorima, već i o mogućnostima jedne osobe da istraži tako bogatu povijest kao i nastojanju autora da uravnoteži rad tako da se istraživanju odnosa i pojedinih tema pristupi na isti način i s istom objektivnošću, najavivši u svojoj doktorskoj radnji dalji rad po segmentima. U radu su izvanredno opisane prilike u Hrvatskoj na temelju brojnih dopisa koji su slani iz američkog veleposlanstva u Beogradu i konzulata u Zagrebu u SAD, a koja je građa djelomično upotpunjena istraživanjem u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Građa kojom se autor služio prvi puta se sagledava s hrvatskog gledišta, a zaključci su izvanredno značajni za upotpunjavanje spoznaja kako je funkcionirala jugoslavenska država na vanjskom planu i koliko je u toj vanjskoj politici između Jugoslavije i SAD-a bila prisutna Hrvatska i njeni gospodarski, kulturni i drugi interesi. Promatranjem odnosa Jugoslavije - SAD s posebnim težištem na Hrvatsku kandidat je uspio prikazati položaj Hrvatske u vanjskoj politici, konfrontirajući službenu politiku Jugoslavije sa stavovima američkih viših i nižih diplomata koji su radili u Beogradu i Zagrebu. Ovaj rad nam daje i odgovor kako su funkcionirali diplomatski odnosi između SAD-a i FNRJ, što je izvanredno značajno za razumijevanje "amerikanizacije" života u Hrvatskoj, prodiranje zapadnih vrijednosti i kulturnih obrazaca u Hrvatsku, najavljujući vrijeme novih vrijednosti koje su izlazile iz dotadanjih okvira, pri čemu kandidat navodi da takovih izvješća nema za Srbiju, te su ona očito rezultat postojanja Konzulata u Zagrebu, ustanove koje nije bilo u drugim dijelovima FNRJ u tome razdoblju. Kandidat zaključuje da se Jugoslavija - više nego bilo koja druga država u Europi - uklopila u najavu globalne svjetske politike, te je to i uspio dokazati izvještajima američkih diplomata koji su radili u Jugoslaviji ili s Jugoslavijom. Kandidat nas kroz taj proces provodi kronološko-problemskim pristupom, te je apsolutno ispunio zadaću koja mu je bila zadana naslovom rada.

4. Ocjena i prijedlog Stručnog povjerenstva

Mr. sc. Tvrtko Jakovina prihvatio se jedne teške i u našoj historiografiji posve nepoznate ali relevantne teme. Ovu je temu obradio na primjeren način iskoristivši maksimalno postojeće mogućnosti istraživanja. Razotkrio je kako se je Hrvatska tretirala u izvještajima američkih diplomata i kako je taj položaj bio neprimjereno a često i devijatno prikazan u odnosu na stvarne stanje, te je ukazao na ono što je u tim izvještajima nedostajalo. Ova je radnja značajan prilog historiografiji Hrvatske dvadesetog stoljeća i nesumnjivo veliki poticaj da se na sličan način priđe istraživanju i drugih tema.

Kandidat je pokazao visok stupanj samostalnosti ali i povijesne erudicije u istraživanju ove komplicirane teme. Vješt je u izlaganju, pri čemu izbjegava suhoparno nizanje povijesnih činjenica i daje svom tekstu načinom pisanja izvanrednu živost kakovu rijetko nalazimo u našim povijesnim djelima. Rezultat njegovih istraživanja je u svakom slučaju hvale vrijedan i primjeren suvremenoj historiografiji kakovoj težimo.

Iz gore rečenog slijedi da je mr. sc. Tvrtko Jakovina udovoljio svim uvjetima u izradi doktorske

disertacije te da je svojom radnjom znatno pridonio novim spoznajama i povijesti Jugoslavije i povijesti Hrvatske kao i povijesti hladnoratovskih sučeljavanja uz najavu prvih početaka globalizacije. Stručno povjerenstvo stoga predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati ovaj izvještaj i omogući pristupniku obranu rada čime će steći naslov doktora povijesti.

Zagreb, 8. studenog 2002.

Članovi Stručnog povjerenstva:

_____________________________________

(dr. sc. Mira Kolar, red. prof.

Filozofski fakultet u Zagrebu -

predsjednik povjerenstva.

_____________________________________

(dr. sc. Marijan Maticka, izv. prof.

Filozofski fakultet u Zagrebu - član

povjerenstva.

_____________________________________

(dr. sc. Dušan Nečak, red. prof.

Filozofski fakultet u Ljubljani -

član povjerenstva.

Filozofski fakultet, Zagreb

Odsjek za sociologiju

Fakultetskom vijeću Zagreb, 26.11.2002.

Re: 04-6-97-2002.

Fakultetsko vijeće nas je imenovalo u povjerenstvo za ocjenu disertacije mr. Krešimira Kufrina, “Socijalnoekološka informiranost: pojam, mjerenje i povezanost sa stavovima i ponašanjem”. Podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J.

Doktorski rad mr. Krešimira Kufrina, asistenta na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu - “Socijalnoekološka informiranost: pojam, mjerenje i povezanost sa stavovima i ponašanjem”, napisan je na ukupno 232 stranice teksta, a s bibliografijom i prilozima sadrži ukupno 331 stranicu. Rad se sastoji od sljedećih osnovnih poglavlja: (1) Predmet i ciljevi rada, str. 1-5, (2) Mjerenje ekološke informiranosti: pristupi, rezultati i problemi dosadašnjih istraživanja, 6-50, (3) Definicija socijalnoekološke informiranosti i određenje predmeta mjerenja, 51-55, (4) Koncept i operacionalizacija instrumenta za objektivno mjerenje socijalnoekološke informiranosti, 56-69, (5) Konstrukcija i provjera metrijskih karakteristika indeksa socijalnoekološke informiranosti – rezultati istraživanja, 70-158, (6) Odnos subjektivne procjene informiranosti i rezultata na indeksu socijalnoekološke informiranosti, 159-165, (7) Socijalnoekološke vrijednosti i stavovi i njihova povezanost sa socijalnoeekološkom informiranošću, 166-196, (8) Proekološko ponašanje i njegova povezanost sa socijalnoekološkom informiranošću, 197-217, (9) Zaključci, 218-232, (10) Literatura od ukupno 201 jedinica knjiga i članaka uglavnom na hrvatskom i engleskom jeziku, te 27 jedinica elektroničkih dokumenata, (str. 233-245), te tri cjeline Priloga, (str. 246-328), Sažetak, Ključne riječi i Životopis kandidata.

U prvom poglavlju, Predmet i ciljevi rada, 1-5, kandidat iznosi niz primjera stavova i istraživanja o socijalnoekološkoj informiranosti konstatirajući da “… (je) znanstvena elaboracija ekološke informiranosti još uvijek prilično manjkava” (str. 2). Obzirom na takvo problemsko određenje, kandidat svoj interes sužava na predmet svog doktorskog rada – socijalnoekološku informiranost koju želi teorijski redefinirati, operacionalizirati instrumente za njeno objektivno mjerenje, te na temelju rezultata provedenog empirijskog istraživanja provjeriti dosadašnje instrumente, odnosno, inovirati njihove ukupne ili samo neke njihove metrijske karakteristike. Da bi bio u stanju izvesti predloženi plan, kandidat je po prvi puta primijenio cjelinu koncipiranih instrumenata koje je samostalno izradio i uz pomoć kojih je uspio empirijski verificirati odnose između socijalnoekološke informiranosti, stavova i ponašanja. Kandidat je, kako vidimo, vrlo kompleksno pristupio proučavanju jedne od najvažnijih dimenzija u socijalnoekološkom obrazovanju – ispitivanju razine informiranosti u području socijalne ekologije, a na čiju važnost upozoravaju gotovo svi autori koji pišu o ekološkoj krizi suvremenog društva, pa stoga ova tema ima značajnu političku, kulturnu, ali i praktičnu namjenu čiji bi se nalazi mogli primijeniti u obrazovnim sadržajima i u školama.

U sljedećem, drugom poglavlju, Mjerenje ekološke informiranosti: pristupi, rezultati i problemi dosadašnjih istraživanja, 6-50, kandidat se bavi analizom mjerenja ekološke informiranosti u obrazovnoj i medijskoj areni, u istraživanju javnog mnijenja, te u socijalnoznanstvenim istraživanjima. Nadalje, kandidat kritički razmatra uspješnost već postojećih instrumenata za mjerenje ekološke informiranosti samoprocjenom ispitanika kao i instrumenata za mjerenje ekološke informiranosti objektivne naravi, te posebnu pažnju posvećuje dosadašnjim istraživanjima ekološke informiranosti u Hrvatskoj. Kandidat ukazuje na dobre i loše strane različitih aspekata mjerenja stupnja informiranosti, kao i kvalitetu razvijenih instrumenata za procjenu informiranosti navodeći najvažnije primjere iz svijeta i u nas. Interesantni su nalazi kandidata o socijalnoekološkim istraživanjima i u Hrvatskoj koji se od polovice 1980. godina provode najviše na Zavodu za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (I. Ciifrić, B. Čulig i drugi), a u mnogima od njih sudjelovao je i sam kandidat. Mnoga su istraživanja bila kontekstualne naravi (ispitivanje stavova javnosti, primjerice, o nuklearnim elektranama, stavovi prema potencijalnim odlagalištima nuklearnog otpada, informiranost o nuklearnim elektranama, itsl.), no neka su imala i šire pretenzije. Kandidat kritički ukazuje na mnoge prednosti, ali i propuste navedenih istraživanja, pohvaljujući kompleksno i relativno uspješno definiranje i operacionaliziranje mnogih pojmova, a naročito pojma “ekološka svijest” (str. 46-48). No, ipak zaključuje da i pored mnogih prednosti i nesumnjive uspješnosti, navedena istraživanja nisu pružila “… cjelovitiju teorijsku konceptualizaciju pojma socijalnoekološke informiranosti na koju bi se mogao osloniti pokušaj operacionaliziranja i mjerenja socijalnoekološke informiranosti” (str. 50).

U trećem poglavlju – Definicija socijalnoekološke informiranosti i određenje predmeta mjerenja, str. 51-55, kandidat na prvom mjestu kritički i u sintetičkom smislu raspravlja o pojedinim sadržajnim i strukturnim kategorijama navedenih pojmova uvodeći nekoliko cjelina pojmova s kojima će dalje operirati u svom istraživanju: alarmiranost o socijalnoekološkoj problematici, informiranost te znanje o socijalnoekološkoj problematici (str. 53). Poglavlje završava preciznim određenjem pojma socijalnoekološke informiranosati koju kandidat razlaže na nekoliko najvažnijih poddomena.

U sljedećem, četvrtom poglavlju – Koncept i operacionalizacija instrumenta za objektivno mjerenje socijalnoekološke informiranosti (str. 56-69), kandidat precizira broj i vrste čestica koje u istraživanju kani primijeniti, određujući i mnoge druge važne parametre (područje i pouzdanost mjerenja, valjanost mjerenja, itd.), da bi što temeljitije – iako i sam svjestan nemogućnosti provođenja u potpunosti “objektivnog mjerenja” (cf. str. 56), - pokušao “objektivizirati” svoje analize. U tom smislu, obrazlaže i odabir indikatora uz pomoć kojih će izvršiti svoja istraživanja a koji se oslanjaju na dosadašnja istraživanja, priručnike, udžbenike i obrazovna pomagala u svijetu i u nas, da bi na koncu odabrao ukupno 46 najvažnijih čestica. Prije elaboracije samog istraživanja, kandidat iscrpno izvješćuje i o najvažnijim poteškoćama s kojima se u konstruiranju instrumenta i sam suočavao, obzirom na karakter socijalne zbilje u nas (primjerice - nepostojanje istraživanja, nepostojanje provjerenih informacija o stanju okoliša u Hrvatskoj, inertnost ustanova u području zaštite okoliša, nejednolikost dostupnosti informacija, probabilistički karakter dosadašnjih znanstvenih spoznaja i sl.).

U sljedećem, petom, najopsežnijem poglavlju – Konstrukcija i provjera metrijskih karakteristika indeksa socijalnoekološke informiranosti–rezultati istraživanja, (str. 70-159), se u nizu potpoglavlja detaljno izvještava o planiranju, realizaciji i rezultatima istraživanja koje je kandidat ostvario. Uzorak istraživanja sastojao se od studenata različitih fakulteta u Zagrebu (ukupno 518 ispitanika), a istraživanje je realizirano uz pomoć pisanog upitnika u svibnju i lipnju 2002. godine. Anketni se upitnik sastojao od ukupno 193 varijable različitih tematskih cjelina. U ovom ćemo izvještaju spomenuti najvažnije nalaze do kojih je autor došao. Nećemo se zadržavati samo i prvenstveno na rezultatima istraživanja o pojedinim tematskim cjelinama informiranosti ispitanika, nego ćemo pažnju više posvetiti elaboraciji osnovne teme kojom se ovaj doktorski rad bavi – vrijednosti i pouzdanosti instrumenata kojima se mjeri socijalnoekološka informiranost.

Analiza rezultata istraživanja pokazala je da ispitanici nisu dovoljno informirani o socijalnoekološkim pitanjima, odnosno, da su pitanja bila za njih velikim dijelom preteška (str. 135). Kandidat zaključuje da “… (je) skupina čestica kojima je mjerena informiranost o osnovnim pojmovima ekologije i zaštite okoliša … po težini sasvim primjerena ispitanicima … (dok su) čestice ostalih sadržajnih domena testa ispitanicima znatno teži, a osobito teškim pokazuju se čestice kojima je mjerena informiranost o aktualnim nacionalnim i lokalnim ekološkim pitanjima i problemima, o socijalno-kulturnim aspektima ekološke problematike te o ekološkim katastrofama” (str. 136). Daljnja analiza je pokazala da je diskriminativnost čestica pouzdana jer je omogućila racionalnu selekciju čestica od onih koje su pokazale slabiju metrijsku karakteristiku (str. 139). Daljnjom analizom, kandidat dolazi do konstrukcije indeksa socijalnoekološke informiranosti koji označava “…ukupni uradak ispitanika ne instrumentu” (str. 143). Zanimljivo je da su rezultati do kojih je kandidat došao, a u vezi s navedenim indeksom, različiti obzirom na ispitanike-studente s pojedinih fakulteta. Najviše su prosječne rezultate na testu imali studenti PMF-a i Filozofskog fakulteta, a najslabije studenti s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta, dok su u sredini rangirani studenti Medicinskog fakulteta (str. 145).

U nastavku postupka ispitivanja mjernih karakteristika izabranih čestica, kandidat je proveo i faktorsku analizu te je od svih 46 čestica ekstrahirao 17 faktora koji su zajedno tumačili 55.7% ukupne varijance instrumenta, “… što ukazuje na izrazitu nehomogenost prostora socijalnoekološke informiranosti operacionaliziranog našim instrumentom” (str. 150). Daljnjim procesom iteracije, ekstrahirano je ukupno 30 čestica koje čine konačni indeks sociojalnoekološke informiranosti. Na taj je način konstruiran pouzdan test socijalnoekološke infoirmiranosti objektivnog tipa.

U nastavku, u šestom poglavlju – Odnos subjektivne procjene informiranosti i rezultata na indeksu socijalnoekološke informiranosti (str. 159-165), kandidat je testirao samoprocjenu ispitanika o tome koliko sami drže da su upoznati o socijalnoekološkim pitanjima. Daljnjom statističkom obradom i utvrđivanjem stupnje korelacije između varijabli samoprocjene i varijabli dobivenih objektivnim testom, kandidat utvrđuje da ispitanici svoju informiranost procjenjuju objektivnije ako su u nekom području doista bolje informirani, da je procjenjuju objektivnije ako na temelju prijašnjeg obrazovnog i drugog iskustva mogu postaviti kriterij procjene svoje informiranosti. Nadalje, slaba ili umjerena povezanost između varijable samoprocjene i objektivnih testova informiranosti indicira da oni vjerojatno ne mjere iste konstrukte, kao i da slabija informiranost uz nejasnije kriterije samoprocjene dovodi – u pravilu – do niže korelacije između samoprocjene i objektivno izmjerene razine informiranosti (str. 165). Ovim zaključcima kandidat je vrlo precizno označio i karakterizirao do sada utvrđene metrijske karakteristike varijabli.

U sljedećem, sedmom poglavlju – Socijalnoekološke vrijednosti i stavovi i njihova povezanost sa socijalnoekološkom informiranošću (str. 166-196), kandidat, u nekoliko potpoglavlja, razmatra vrijednost “nove eklološke paradigme” (Dunlap i sur., 2000.) kao i drugih skala kojima se mjeri povezanost socijalnoekoloških vrijednosti i informiranosti. Prilagodivši i preradivši Dunlapovu skalu i čestice, kandidat je proveo istraživanje na istom uzorku i dobio rezultate koji potvrđuju hipotezu da su ispitanici u najvećoj mjeri skloni usvajanju nove ekološke paradigme (str. 174), a kasnijom faktorskom analizom kandidat je rafinirao svoje spoznaje došavši do rezultata o strukturi nove ekološke paradigme (u našim uvjetima). U nastavku, kandidat u ovom poglavlju izlaže rezultate ispitivanja o stavovima o socijalnoekološkoj problematici te o povezanosti vrijednosti i stavova sa socijalnoekološkom problematikom.

U sljedećem, osmom poglavlju – Proekološko ponašanje i njegova povezanost sa socijalnoekološkom informiranošću (str. 197-217), kandidat detaljno izlaže stvaranje koncepta i instrumenta kojim bi se utvrdilo “proekološko ponašanje”ispitanika. Dvije osnovne komponente čine supstancu navedenog ponašanja (str. 197-198) – specifično ponašanje koje se poduzima da bi se kvaliteta okoliša unaprijedila, te napor da se navedene intencije i ostvare. Analizirajući pristupe navedenim konceptima drugih autora (Stern i sur., primjerice), kandidat je prilagodio mjerne instrumente i izvršio ispitivanje na navedenoj populaciji studenata kojom je mjerio aspekte proekološkog ponašanja. Rezultati pokazuju da najveći broj ispitanih pokazuje izražene osobine proekološkog ponašanja koje se manifestira – između ostalog - i ekološki osjetljivom kupovinom, smanjivanju otpada, štednjom resursa, općenitim zanimanju za ekološke sadržaje te konkretne oblike štednje energenata (voda, energija uopće, primjerice).

U nastavku kandidat raspravlja o povezanosti proekološkog ponašanja sa socijalnoekološkom informiranošću a rezultati statističkih analiza pokazuju da je navedena povezanost dosta slaba (str. 215). Navedeno, kako ističe kandidat, sugerira da na “… proekološko ponašanje utječu … neke druge varijable koje ga inhibiraju ili potiču: različite situacijske determinante …, stil življenja, navike, socijalna poželjnost i modernost pojedinih oblika ponašanja …” (str. 215).

U posljednjem, zaključnom poglavlju, (str. 218-232), kandidat sumira nalaze svojeg istraživanja za potrebe izrade doktorskog rada navodeći najvažnije nalaze koje potkrepljuje sintetičkim pokazateljima.

Mišljenje i prijedlog povjerenstva. Doktorski rad mr. Krešimira Kufrina ”Socijalnoekološka informiranost: pojam, mjerenje i povezanost sa stavovima i ponašanjem” sigurno je do sada najiscrpniji rad u nas u oblasti metodološkog proučavanja različitih dimenzija iz područja socijalne ekologije iz rakursa društvenih znanosti, napose sociologije. Rad obiluje vrlo kritičkim analizama do sada izrađenih srodnih studija, ali i instrumenata, primjenjenih metoda i metodologija u svijetu i u nas. Autor je umješno kombinirao ranija saznanja, prednosti i manjkavosti mnogih ranijih djela i istraživanja, koncepata i instrumenata i svoju pažnju usmjerio ka konstrukciji mjerljivo preciznijih i stoga vrijednijih instrumenata uz pomoć kojih će se navedene teme moći nadalje istraživati i proučavati. Autor je u radu pokazao izuzetnu obrazovanost u metodologiji društvenih istraživanja koju je prilagodio potrebama svojega rada. Preradio je i statističkim metodama precizirao instrumente svojih analiza i svojim radom došao do sasvim novih, preciznih i utemeljenih spoznaja u području socijalne ekologije od trajnog značaja i vrijednosti za sociologiju općenito, odnosno, za društvene znanosti. Rad obiluje mnogim konstatacijama i utemeljenim tvrdnjama koje su izrečene s dužnom pažnjom i potkrijepljenošću što govori da se svaka prosudba vrlo pažljivo “odvagnula” obzirom na njenu utemeljenost. Kandidat je vrlo selektivan u odabiru korespondirajućih koncepata, tvrdnji i analiza srodnih pojava u nas i u svijetu što govori o golemoj upoznatosti autora s navedenom problematikom. Autoru također valja odati priznanje na preciznosti, širini te temeljitosti kojom je navedenu temu obradio i svojim istraživanjem doveo do izrade novog instrumenta, daleko boljeg i preciznijeg od mnogih koji su do sada u nas i u svijetu bili primijenjivani za istraživanje socijanoekološke informiranosti i općenito problematike iz područja socijalne ekologije. Kandidat u zaključnim stranicama svog doktorskog rada već predlaže moguća unapređenja, testiranja i provjere novonastalog instrumenta, čime pokazuje i osobnu autokritičnost i svijest o tome da je u znanosti uvijek iznova potrebno stvari istraživati, provjeravati i unaprijeđivati.

Obzirom na rečeno, povjerenstvo drži da je mr. Kreširmir Kufrin napisao izuzetno vrijedan doktorski rad “Socijalnoekološka informiranost: pojam, mjerenje i povezanost sa stavovima i ponašanjem” te ima čast predložiti Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da usvoji ovaj izvještaj i time omogući kandidatu nastavak procedure stjecanja doktorata znanosti iz područja sociologije.

P o v j e r e n s t v o

1. Dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

2. Dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

3. Dr. sc. Ivan Rogić, red. prof.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Tatjana Paškvan-Čepić

ENGLESKI GLAGOL CARRY U SINTAGMATSKIM I PARADIGMATSKIM ODNOSIMA (ZAGREB 2002)

Prof. Tatjana Paškvan-Čepić predala je magistarski rad pod naslovom Engleski glagol Carry u sintagmatskim i paradigmatskim odnosima (Zagreb 2002).

Rad se sastoji od 6 poglavlja sa sažetkom na hrvatskom i engleskom jeziku kao i bibliografijom na kraju rada ( sveukupno 155 strana).

U ovom magistarskom radu sagledavaju se razna značenja glagola carry koja su se s vremenom razvila is osnovnog značenja glagola “carry” - to transport in a cart. Sadašnja dva centralna značenja uključuju slijedeće: 1. jedan s naglaskom na komponenti ‘prenošenja’ (Could you carry the message to the mayor) a 2. drugi sa značenjem ‘podnošenja’ (The walls carry columns 12ft high). Autorica smatra da je model kategorizacije značenja prema prototipu najbolji način objašnjenja raznih značenja glagola carry u engleskom jeziku i to joj je teorijska vodilja.

Cilj je rada definiran na slijedeći način: Ispitati može li se značenje prepoznati i/ili konstruirati na temelju sintaktičkih pokazatelja, ili nam saznanje o semantičkoj pripadnosti pojedine pojavnosti može pomoći da lakše uočimo i prepoznamo određeno sintaktičko okruženje. Polazi se od pretpostavke da se leksik ne može odvojiti od gramatike jer se oni međusobno nadopunjuju.

Korpus se sastoji od natuknica glagola carry u engleskim jednojezičnim rječnicima te pojavnicama ovoga glagola u korpusima Brown i British National Corpus.

Na početku rada nalazimo na kratki prikaz gledanja na semantičke kategorije od Platona, Descartesa, Chomskog, Russella i empiričara. Kod svih njih diskretnost semantičkih kategorija nije bila upitna a pripadnost se određenoj kategoriji temeljila na utvrđivanju posjedovanja određenih značajki. Wittgenstein (1953) postavlja dijametralno suprotan pristup. On tvrdi da kategorije nisu diskretne ni apsolutne već su ovisne o kontekstu, odnosno upotrebi.

Suvremena verzija ovog pristupa nalazi se u teoriji prototipa. Teorije prototipa sa zastupnicima u psihologiji kao sto su Eli Rosch, u lingvistici Lakoff i Johnson zasniva se na dvije pretp00ostavke: 1. unutar kategorija postoji određeni ne-diskretni kontinuum i 2. kategorije nastaju presijecanjem raznih tipičnih obilježja koja onda unutar tih obilježja (krugova) daju najtipičnijeg predstavnika. U takvom pristupu na koji se autorica teorijski oslanja naglašava se važnost uske veze sintakse i semantike. Središnji element svake rečenice je glagol a ponašanje nekog glagola rezultat je interakcije njegovih značenja i osnovnih načela gramatike. Stoga leksičko znanje govornika nekog jezika mora sadržavati poznavanje značenja pojedinoga glagola ali i poznavanje značenjskih komponenata koje određuje njegovo sintaktičko ponašanje.

U centralnom poglavlju pod naslovom “Analiza značenja glagola carry” autorica pokušava odrediti prototipna značenja glagola carry. U jednom značenju naglasak je na kretanju: (pre) nositi (He was carried away), a u drugom je kretanje manje važno a bitno je statičko podupiranje: (pod) nositi (Walls carry columns). U procesu određivanja tih prototipova autorica uvodi i oslanja se na tematske uloge koje pojedini rečenični elementi koji okružuju glagol carry mogu imati. Na temelju njih definirane su formule za svako pojedino značenje, te izvedene definicije za osnovna značenja glagola. Analiza je potvrdila postavku da se sintagmatski odnosi ne mogu odrediti neovisno od semantičkih - već i samo utvrđivanje tematskih uloga implicira primjenu značenjskih komponenti. Na sintagmatskoj je razini glagol “carry” uvijek bio okružen gramatičkim subjektom i objektom (he carried his theory), a samo ponekad i priložnim oznakama; ono što određuje njegovu paradigmatsku os upravo su semantički odnosi u kojima se ta dva rečenična elementa nalaze, što se lijepo vidi kroz njihove tematske uloge kao polazišta za detaljniju analizu semantičkog polja i utvrđivanje prototipnih značenja glagola “carry”.

U poglavlju 5. “Semantičko polje glagola carry” autorica pokazuje kako se jezgreno značenje glagola carry koje je sadržavalo dvije komponente prenošenja i podnošenja u suvremenoj upotrebi dijeli na dva zasebna značenja. Drugim riječima došlo je do promjene unutar semantičkog polja glagola carry. Kao dodatnu potvrdu da je došlo do stvaranja posebnog semantičkog polja autorica navodi reagiranja izvornih govornika. Autorica je provela malo empirijsko istraživanje na ograničenom broju informanata. Značenje glagola carry za komponentom ‘nositi na sebi, podnositi’ (I do not want to carry the responsibility on my shoulders) dobio je visok broj bodova i prepoznat je kao tipična i prirodna upotreba glagola carry).

U ovoj magistarskoj radnji nalazimo detaljnu analizu prototipnog značenja glagola “carry’ i kroz to se pokazuje da je komponenta prenošenja s jednog mjesta na drugo u svrhu promjene mjesta - kao krajnjeg cilja neke radnje iskazane predikatom - bila uvijek jasno i najčešće eksplicitno prisutna u značenjima glagola ‘carry’ (We must carry the soldiers up to the sick room). S druge strane, pokazuje se da glagol “carry” izriče cijeli niz nijansi značenja u kojima je komponenta prenošenja, pa prema tome i kretanja, potpuno odsutna (to carry your point).

Glagol “carry” često iskazuje radnju u kojoj cilj nije prisutan čak ni implicitno, tj. vidljiva je odsutnost komponente kretanja i prenošenja. Drugim riječima, veliki dio semantičkog polja glagola “carry” pokrivaju značenja u kojima je komponenta ‘prenijeti’ - u smislu odnošenja od izvora i donošenja do cilja - potpuno odsutna u krajnjem slučaju prisutna samo kao ‘nošenje’ i to u onom njegovom značenju koje ne uključuje kretanje (The soldier carried a tatoo on his arm).

Ovo je značenje vrlo rasprostranjeno u suvremenoj upotrebi glagola carry: naglasak na podupiranju često u apstraktnom pogledu (to carry a symbol, patern, risk, responsibility...) je tendencija koja je sve prisutnija u novije vrijeme. Naime tendencija da se glagol “carry” vezuje uz objekte čija težina nije fizički mjerljiva ( to carry message, penalty).

U čemu je doprinos ove radnje? Autorica je nastojala i uspjela dati detaljni pregled najtipičnijih značenja glagola carry , prikazati ih odgovarajućim formulama u skladu s tematskim ulogama i pokazati da se semantičko polje glagola carry na temelju tih uloga može sustavno organizirati. Na kraju rada koji uključuje tabelu svih značenja glagola ‘carry’ argumentirano je pokazano da se značenje ne može određivati isključivo prema svojstvima koja su bila zajednička svim članovima koji su pripadali toj kategoriji. Suvremeni pristupi razlikuju se o tradicionalnih upravo po tome što uvažavaju činjenicu da većina riječi koje svakodnevno koristimo označavaju određene kategorije koje ukazuju na mnogo kompleksnije unutrašnje odnose od onih koje je predstavljala klasična tradicija. Prema teorijskoj postavi u radnji ne radi se o izboru sve ili ništa već o dimenziji više ili manje. No u tom razvrstavanju prema više ili manje toliko se udaljujemo od centralnog prototipnog značenja da se, kako je autorica pokazala, možda više i ne može govoriti o perifernim značenjima koja izviru iz jednog centralnog već se ta daljnja razgraničenja mogu isto tako vidjeti kao stvaranje novih leksičkih značenja koja nemaju puno veze sa centralnim značenjem. Tako bismo mogli kazati da iako prototipno značenje carry kao kretanja, podupiranja, prijenosa idu u prilog teoriji prototipa ona isto tako mogu biti viđena i kao negiranje te teorije, tj. da prototipnog značenja nema. Tu je mogućnost svakako vrijedno i dalje istražiti.

Magistarski rad prof. Tatjane Paškvan-Čepić zadovoljava sve kriterije koje se od takvog rada traže. On je pisan znanstvenim ali jasnim jezikom, cilj je definiran i istraživanje je provedeno adekvatnom znanstvenom metodologijom a rad je teorijski i empirijski utemeljen. Literatura koju je autorica konzultirala je obimna i suvremena. Iz svega navedenog slijedi rad prof. Tatjane Paškvan-Čepić ocjenjujemo pozitivno i proslijeđujemo Znanstveno-nastavnom vijeću poslijediplomskog studija da odredi komisiju za obranu ovog rada kao i datum obrane.

Sa štovanjem

Dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof. u miru

dr. sc. Dunja Jutronić, red. prof. u Rijeci na FF

dr. sc. Dora Maček, red. prof.

U Zagrebu, 1. 7. 2002.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Poslijediplomski znanstveni studij književnosti

Zagreb, 20. studenoga 2002.

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Ocjena magistarskoga rada Neli Brussi pod naslovom Obilježja ženskoga putopisnog diskursa u prvoj polovici 20. stoljeća (Freya Stark, Gertrude Bell i Alexandra David Neel)

Budući da smo odlukom Fakultetskoga vijeća (br. 04-5-23-2002) na sjednici održanoj 19. ožujka 2002. imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Neli Brussi pod naslovom Obilježja ženskoga putopisnog diskursa u prvoj polovici 20. stoljeća (Freya Stark, Gertrude Bell i Alexandra David Neel), podnosimo Vijeću sljedeće skupno

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Neli Brussi obaseže 111 stranica i podijeljen je u pet poglavlja: I. Žene, putnice, putopisi (2-17), Freya Stark (18-41), III. Gertrude Bell (42-66), IV. Alexandra David Neel (67-94), V. Zaključno poglavlje (95-107). Na kraju rada nalazi se Bibliografija (108-111) primarnih putopisnih tekstova i stručne literature. Budući da je magistarski rad Neli Brussi u postupku vrednovanja prije odluke o obaveznim elementima (sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku, popis ključnih riječi i životopis), oni nisu ušli u njegovu strukturu, ali ćemo kandidatkinji sugerirati da ih uvrsti u završnu (uvezanu) verziju rada.

U prvom poglavlju Žene, putnice, putopisi kandidatkinja obrazlaže razloge načelne isključenosti žena iz putopisnoga diskurza. Dominantno vezane uz simboliku doma, materinstva i požrtvovnosti, žene su u kulturi putovanja započele sudjelovati ponajprije unutar društveno prihvatljiva modela hodočašća jer je ta praksa najmanje dovodila u pitanje njihovu čast, dobar glas i reputaciju. Ta je duhovna dimenzija putovanja istodobno i prvi kriterij analize, na koji se nadovezuju odabrani prostor putovanja (bliskoistočni itinerarij i Tibet) i vrijeme (viktorijansko razdoblje i putnička praksa koja iz njega proizlazi u sljedećim desetljećima). Nakon pobližega određenja putopisnoga žanra, posebice u odnosu na kulturalni dijalog s «drugim» i čitateljske navike, kandidatkinja opisuje dominantne narativne putopisne postupke i naglašava da će posebno istražiti kako se tri odabrane autorice odnose prema (muškim) kolonijalnim stereotipima «drugoga» i na koji način pritom u njihov diskurz ulazi specifično rodna, odnosno ženska problematika. Posrijedi je osnovno pitanje o tradiciji orijentalizma, odnosno o načinu na koji autorice koriste diskurz kolonizatora – retoriku dominacije, agresivne diferencijacije (mi i oni) i pripadnu stilizaciju koloniziranog kulturnog prostora, odnosno oblikuju li vlastito putničko iskustvo prema pravilima muškoga kolonijalnog diskurza ili ostvaruju određene pomake na tragu drukčije rodne politike.

Prvi korak u provjeri tako postavljena problema je posvećen tekstovima «nomadske kraljice» Frye Stark, i to Baghdad Sketches (1937) i A Winter in Arabia (1940). Njezini su tekstovi uvelike primjer putničke prisnosti s drugim, odnosno kulturnoga modela što ga feministička i postkolonijalna kritika određuje kao «going native», a analiza tekstova potvrđuje da je Stark romantična putnica koja svoj identitet dijelom gradi prisvajanjem tuđih prostora i kulture. U analizi Baghdad Sketches, pristupnica naglašava iznimnost putničkoga iskustva oblikovanog prema tom modelu i upućuje na bogatstvo etnografske građe (npr. ponašanje u haremu) koja se drugim modelima nije mogla obuhvatiti. A Winter in Arabia je primjer istraživačkoga, odnosno znanstvenog putopisa. Riječ je o ženskoj ekspediciji u dio današnjega Jemena koja je sa stajališta kolonijalne kulture putovanja zapravo primjer sukoba između nedijaloškoga institucionaliziranog istraživačkog modela (otjelovljuje ga Gertrude Caton Thompson) i dijaloškog modela Freye Stark.

Treće poglavlje posvećeno je putopisnoj praksi Gertrude Bell, iznimno obrazovanoj autorici koja je ostvarila uspješnu diplomatsku karijeru. Njezin je putopis The Desert and the Sown (1907) - onodobna ga je kritika smatrala kapitalnim ostvarenjem u žanru – primjer tipične (muške) kolonizatorske prakse. Posrijedi je autorski subjekt koji se u matičnoj sredini odupire društvenim stereotipima i dominantnoj ideologiji, a na putu, u tuđoj kulturi, nastupa kao autentični glasnogovornik takva društva. Putnički subjekt Gertrude Bell doživljava drugo kao objekt koji treba iščitati za (mušku) europsku publiku, akademsku zajednicu i političke subjekte. Time se zapravo dovodi u pitanje frekventna feministička teza da se ženski putopisi odupiru kolonijalnoj retorici, što nadalje potvrđuje izostanak bilo kakve aluzije na vlastiti spol, odnosno posvemašnja deerotizacija diskurza. Bell se tako ni po čemu ne razlikuje od dominantnoga muškog putničkog iskustva, odnosno u njezinu tekstu ne postoji niti jedan element koji bi naznačio rodno pozicioniranje putničkoga subjekta.

Francuskinji Alexandri David Neel, koja je svoje putopise objavila na engleskom jeziku, posvećeno je treće poglavlje. Njezin je My Journey to Lhasa (1927) posvećen tibetanskom budizmu, a onodobna ga je kritika ambivalentno prihvatila., i to od ocjena da se radi o jeftinoj fantastičnoj literaturi do prosudbi o važnom doprinosu komparativnom proučavanju religija. Nakon što je ukratko obradila zapadnjački interes za Tibet, kandidatkinja analizira korištenje dostupnih znanja o Tibetu i budizmu u samom putopisu (moguće intertekstualne veze), i propituje rodnu pozicioniranost njegova subjekta, posebice zanimljivu jer se autorica prerušila u hodočasnicu da bi mogla pristupiti određenim mjestima. Stoga, na temelju niza elemenata, kandidatkinja zaključuje da nije riječ o duhovnom putovanju i sazrijevanju, nego o tipično viktorijanskoj matrici «junaka – putopisca», dakle o idealnom predstavniku i nositelju kolonijalnog projekta, liku iznimnih kvaliteta koji je zapravo metafora zapadne civilizacije i njezina koncepta napretka. Međutim, uvjerljivost i snaga ženskoga putopisnog subjekta izazvali su kritičku i čitateljsku sumnju u autentičnost teksta jer su takvi narativni postupci i ispripovijedane zgode bili privilegirano vlasništvo muških putopisaca.

U zaključnom poglavlju kandidatkinja sistematizira svoje uvide, smješta ih u iskorištenu teorijsku matricu i propituje njihove dosege s obzirom na feminističku pripovijest o povlaštenosti ženskoga putničkog iskustva i njegovim oporbenim strategijama, s jedne, i postkolonijalnu teorijsku praksu s druge strane.

Rad Neli Brussi pripada, u posljednjih desetak godina, veoma intenzivnom interdisciplinarnom istraživačkom području koje se obično naziva kulturom putovanja. Posrijedi je polje znanja okupljeno oko različitih oblika putničke tekstualnosti (putopisa, dnevnika s putovanja, putničkih pisama itd.) i otvoreno različitim analitičkim odnosno interpretacijskim praksama, u rasponu od povijesti putovanja, putničke književnosti i njezina žanrovskog repertoara preko feminizma i rodne politike do postkolonijalnih i kulturalnih studija. Neli Brussi je u svome radu uspješno odgovorila interdisciplinarnim zahtjevima područja. Uspjela je artikulirati problem i suvislo argumentirati osnovne teze, oslonivši se pritom na kritički probranu recentnu literaturu, posebice na engleskom i talijanskom jeziku.

Budući da je u svome radu obradila reprezentativne tekstove koji problemski okupljaju žensko putničko iskustvo i kolonijalnu tradiciju u prvoj polovici 20. stoljeća, Brussi je osnovna metodološka polazišta pronašla u suvremenoj postkolonijalnoj teoriji (Said, Bhabha, Kabbani, Spivak i dr.) i rodnim (ženskim) studijima. U tom je naporu kandidatkinja, s obzirom na postavljeni problem, njegovu deskripciju i analizu, izradila veoma dobar rad, ali je mjestimice ostala i teorijski nedorečena, što ćemo svakako raspraviti prilikom obrane rada. Neovisno o spomenutim nedostacima, držimo da je njezin rad vrijedan doprinos proučavanju (ženske) kulture putovanja, osobito u kontekstu suvremenih strujanja u domaćoj humanistici. Stoga predlažemo Vijeću da prihvati naše pozitivno izvješće i uputi kandidatkinju Neli Brussi na daljnji postupak u stjecanju stupnja magistrice znanosti.

dr. sc. Borislav Knežević, doc.

dr. sc. Lada Čale Feldman, viša zn. sur. (IEF u Zagrebu)

dr.sc. Dean Duda, doc.

Dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof.

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Dr. sc. Stanislav Marijanović, red. prof. Pedagoškog Fakulteta u Osijeku

Zagreb, 28. listopada 2002.

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

P r e d m e t:

Valerija Bilić: Žanrovski sustav časopisa "Razlog" - magistarski rad: izvješće

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 18. srpnja 2002. (Odluka br. 04-5-49-2002) imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada pristupnice Valerije Bilić Žanrovski sustav časopisa "Razlog". Primivši i pročitavši spomenuti rad, Vijeću podnosimo sljedeće skupno

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Valerije Bilić Žanrovski sustav časopisa "Razlog" ima 124 stranice teksta, podijeljen je u četiri glavna poglavlja (I. Uvod, str. 1-7; II. Časopis "Razlog" 1961-1967. str. 8-26, III. Žanrovski sustav časopisa "Razlog", str. 27-73, IV. Zaključak, str. 74-76), a nakon sažetka na engleskome, priložena je bibliografija predmetnoga časopisa, literatura, kazalo imena i autoričin životopis.

U uvodu pristupnica ukratko raspravlja o genološkim pitanjima u književnosti ističući kako sve učestalija upotreba pojma žanra nerijetko pokriva različite sadržaje, da bi najavila kako će se u svojem radu držati podjele književnih oblika na rodove, vrste i žanrove. Potom raspravlja o pojmu (književnoga) časopisa kao medija koji u nacionalnoj kulturi ima relativno dugu tradiciju u kojoj pak neki časopisi imaju poseban važnost i status u nacionalnoj književnosti. Jedan od takvih je "Razlog", i o njemu pristupnica piše u drugome dijelu svojega rada. Pri tome, dakako, započinje obnovom književnoga života nakon Drugoga svjetskog rata, odnosno ulaskom novoga naraštaja s vlastitim časopisom "Krugovi" (1952-1958), koji je - ističe pristupnica - "započeo otvaranje prema zapadnoeuropskoj i najavio jedna novi period u hrvatskoj književnosti". Nakon obustave "Krugova" pojavilo se nekoliko časopisa koji su pokušali popuniti nastalu književnoperidičku prazninu ("Prisutnosti", "Međutim", "Književnik") u čemu će uspjeti tek novi naraštaj pisaca koji su 1961. pokrenuli časopis "Razlog".

Pristupnica nadalje piše o uredništvu (urednicima), programu i suradnicima "Razloga", potom i o njegovim odjecima u javnosti (recepciji). Kronološki prati smjene u redakciji ovoga časopisa, ukratko portretira svakoga urednika, prati promjene u programskoj koncepciji, koje neće biti radikalne, taksativno niže suradnike (239), te navodi "bespoštedne kritike i rasprave" koje su prevladavale u odjecima ovoga novoga časopisa za mlade a koje pak "nisu mogle osporiti [njegovu] kvalitetu i profiliranost" te "ulogu predvodnika".

U središnjem dijelu svojega rada pristupnica analizira "Razlogove" priloge tako da ih razvrstava prema žanrovskoj pripadnosti. Prvo opisuje njegovu pjesničku produkciju (Pjesništvo), kronološki i kvantitativno prati pojavljivanje pojedinih autora, domaćih i stranih, tj. izvornih i prijevodnih priloga, pa tako zaključuje da su među najzastupljenijima Nikica Petrak i Želimir Falout, potom slijede Mate Ganza, Vlado Gotovac, Marija Čudina itd., a među stranima najzastupljeniji su francuski autori, potom mađarski, španjolski i talijanski. Prozni su prilozi (Proza) manje zastupljeni, i to uglavnom domaćih autora među kojima prednjače (u noveli) Milan Mirić i (u romanu) Jozo Laušić. Svega je pet dramskih priloga (Drama) bilo objavljeno u "Razlogu", nastavlja autorica, tri domaća (Antuna Šoljana, Ivana Slamniga i Željka Falouta) i dva strana (Samuela Becketta i Vladimira Kavčiča). Zato je, međutim, esejistika bila izuzetno dobro zastupljena (Esejistika), i to najrazličitije provenijencije - od filozofije, psihologije, sociologije, povijesti i antropologije, preko kazališta, filma, glazbe i arhitekture do književnosti i lingvistike.

Na kraju autorica posebnu pažnju posvećuje polemikama i raspravama koje su se vodile na stranicama "Razloga" (Ostalo); polemički karakter ovoga časopisa, ističe, dolazi "do punoga izražaja u temama o intelektualcima i mladima" pri čemu se svojim stavovima i žestinom isticali Antun Šoljan i Vlado Gotovac, a među istaknutijim metama napada bio je "Razlogov" urednik Milan Mirić zbog više svojih napisa. Napokon, među "Razlogovim" prilozima također visoko mjesto zauzimaju kritike (Kritike), u prvome redu književne, potom filmske, kazališne i likovne recentne produkcije; u stalnoj rubrici Aktualnosti pojavljivali su se svojim ocjenama i prikazima Vjeran Zuppa, Igor Mandić, Igor Zidić, Ante Stamać, Branimir Donat, Vlado Gotovac, Tomislav Kurelac, Mirko Peti i ostali, a pratili su domaća i strana (prijevodna) djela. Autorica ističe da "gotovo nije bilo broja u kojemu nije bio objavljen neki prevedeni prilog" (Prevodilaštvo), pa je prevodilačka, odnosno kulturno-posrednička djelatnost na stranicama "Razloga" bila bitna značajka ovoga časopisa. Najviše je prevođena poezije, u prvome redu francuskih, te američkih i engleskih i drugih autora - klasika i suvremenih (npr. Novalis, R. M. Rilke, W. Blake, J. Donne, Y. Bonnefoy, F. Ponge, E. Pound, A. Ginsberg, J. Jevtušenko, T. Różewicz...), a među prevoditeljima bili su Igor Mandić, Ivan Slamnig, Mladen Machiedo, Zvonimir Mrkonjić, Vjeran Zuppa, Zdravko Malić, Milenko Popović, Marko Grčić, Josip Sever, Nikica Petrak Ante i Truda Stamać itd. Nakon lirike "Razlogaši" su znatno prevodili esejistiku, najčešće s njemačkoga, engleskog i talijanskog, dok je od prozaika u prijevodu zastupljen samo F. Kafka i C. Pavese, a u drami već spomenuti S. Beckett i V. Kavčič. Na kraju autorica registrira i likovne priloge u "Razlogu", tj. ilustracije koje su bile njegov "sastavni dio", i to suvremenih hrvatskih umjetnika poput Julija Knifera, Ivana Kožarića, Miroslava Šuteja, Josipa Vanište, Koste A. Radovanija, Dušana Džamonje itd. čime su časopisno "postavljene intemedijalne relacije".

U cjelini gledano, zaključuje autorica, na ukupno 4856 stranica 57 “Razlogovih” brojeva, među 1000 priloga najzastupljeniji su oni iz lirike, i to pretežito naraštajnih, odnosno suvremenih autora, potom esejistika i kritika, koja pokazuje očiti odmak od tipa impresionističke u korist znanstveno utemeljene kritike. Nastavljajući zastupati pluralizam i slobodu umjetničkog stvaralaštva te promatranje hrvatske književnosti u europskom kontekstu, urednički kriteriji u njegovu profiliranju učinili su "Razlog" prepoznatljivim i jednim od najznačajnijih modernih nacionalnih književnih časopisa.

Nastojeći da maksimalno aktivno sudjeluje u modeliranju kulturne i društvene sredine, u delikatnim okolnostima "Razlog" je razvio izrazito kritički stav prema svojoj ideološko-političkoj stvarnosti, uspješno je popunio prazno mjesto koje je nastalo gašenjem “Krugova”, pa iako je obuhvaćao naširoko kulturna i društvena pitanja, profilirao se kao prvenstveno književni periodik ključan za razumijevanje hrvatske književnosti druge moderne, odnosno njezina prijelaza iz modernizma u postmodernizam.

Imajući cilj da monografski obradi jedan književni časopis s obzirom na žanrovsku strukturu njegovih priloga, pristupnica je u osnovi uspjela ostvariti glavnu zamisao svojega istraživanja, te je ovim radom - uglavnom deskriptivno-kvanitifikacijskim postupkom - omogućila uvid u žanrovski sustav jednoga od najznačajnijih književnih časopisa druge polovice 20. stoljeća. U tu svrhu solidno je istražila temeljnu građu te, koristeći se relevantnom (na hrvatskome jeziku) literaturom, temu je uspješno izložila i dobro izvodila zaključke.

Iako su očite određene manjkavosti i propusti, u prvome redu nesigurnost u metajeziku i nedostatno korištenje predmetne literature, pa i neke (mahom tipografske) pogreške, o čemu povjerenstvo kani s pristupnicom raspraviti na obrani te joj sugerirati određenja poboljšanja, potpisani članovi povjerenstva jednoglasno ocjenjuju da je pristupnica Valerija Bilić svojim magistarskim radom pokazala da je ovladala književnoznanstvenom metodom i instrumentarijem, te da je istodobno pružila nove spoznaje o obrađenom predmetu.

Zato predlažemo Vijeću da prihvati ovo izvješće i da kandidatkinju uputi na daljnji postupak za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti.

Dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof.

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Dr. sc. Stanislav Marijanović, red. prof.

Dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof.

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Dr. sc. Milorad Stojević, red. prof. Filozofskog Fakulteta u Rijeci

Zagreb, 20. studenoga 2002.

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

P r e d m e t:

Sergio Bracanović: "Insulae" i suvremeno hrvatsko pjesništvo. Magistarski rad - izvješće

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 17. svibnja 2002. (Odluka br. 04-3-22-2002.) imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Sergia Bracanovića "Insulae" i suvremeno hrvatsko pjesništvo. Primivši i pročitavši spomenuti rad, Vijeću podnosimo sljedeće skupno

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Sergia Bracanovića pod naslovom "Insulae" i suvremeno hrvatsko pjesništvo ima 194 stranica teksta koji je podijeljen u pet glavnih poglavlja (I. Uvod, str. 1-4; II. Mlada hrvatska poezija osmog desetljeća XX. stoljeća, str. 5-28; III. Tipologija pjesama / tekstova u zborniku "Insulae", str. 29-133; IV. "Insulae" u obzoru postmoderne, str. 134-159; V. Zaključak - "savršeni pjesnički znak", str. 160-165) s više potpoglavlja, a na kraju su Sažetak/Smmary (166-169), Bilješke (170-180) i Bibliografija (181-194).

Podsjetivši ukratko na kontroverze u povodu objavljivanja zbornika Insulae. Hrvatska nova lirika (Zagreb, 1981), odnosno na različite njegove ocjene, od isključivo negativnih kvalifikacija do pretjeranih pohvala, koje su dobrim dijelom bile isprovocirane sastavljačevim ekspozitornim tekstom, kandidat u uvodnome dijelu svojega rada najavljuje smjer i cilj svojega bavljenja ovim zbornikom, odnosno antologijom novije hrvatske lirike. Polazeći, naime, od ocjena koje Insulae stavljaju u središte mladoga hrvatskog pjesništva sedamdesetih godina, pristupnik svojim radom za tu ocjenu kani pronaći "argumentaciju unutar umjerenijih teorijskih sistematika", tj. osvijetliti socio-poetski kontekst pojavljivanja zbornika i dati tumačenje onih "modelativnih matrica koje s aspekta jezičnih/diskurzivnih, tematskih, idejnih, izričajnih/iskaznih određenja" mogu opravdati takvo pozicioniranje. Ukratko, kani odrediti svojevrsnu "poetiku" zbornika i to s obzirom na njezino odnos prema tradiciji, na književno-kritičke reference, modelativne invarijane, jezik, figure i lirski subjekt, semantičko-semiotički plan te na problem određenja zbornika, njegove postmodernističke jezgre i "novog tradicionalizma".

U skladu s ovako projiciranom temom, kandidat potom prikazuje hrvatsku poeziju sedamdesetih godina 20. stoljeća izdvajajući kao ključnu značajku "dinamiku neistosti", tj. "dinamiku iskakanja iz prethodnih generacijskih modela/koncepata". Nedostatak oslonca sada se kompenzira "legitimiranjem citatne orijentacije, posezanju za repertoarima i postupcima iz hrvatske moderne ili druge moderne, ili pak posezanjem za avangardnim dijakronim prosedejima", dok se samo pjesništvo kao dio književne institucije iz svoje dotadašnje elitističke i ekskluzivističke pozicije smješta na rubni položaj društveno-povijesnog konteksta.

Na sceni su dvije glavne pjesničke orijentacije, nastavlja kandidat, neoanvangardna, koja se, na tragu "pitanjaša", koristi tvarnošću jezika, što u spoju s avangardnim tehnikama rezultira, pored ostalog, i nereferencijalnošću teksta/pisma ("autorskih uradaka") a reprezentira je Malešov Zbornik off poezije (1979), drugu čine neolirske tendencije predstavljene u Štambukovu zborniku Insulae. Hrvatska nova lirika (1981) s tamo uvrštenim autorskim djelima. Iako bi zbog pjesničkih tendencije vezanih uz spomenute zbornike dviju, po autorovu mišljenju, oponentnih pjesničkih skupina bila moguća i formalna podjela dotičnoga desetljeća na offovce i inzularce, autor to otklanja, jer bi se time ponovno uvela časopisno-generacijska podjela s težištem na razlici među zbornicima umjesto na razlici unutargeneracijskoj. No, unutar hrvatske pjesničke produkcije, i književne općenito, nakon 1971. godine zamjetno je usmjerenje od kolektivizmu prema individualizmu, dodaje autor.

Iako obje struje postavljaju pitanje o važnosti jezika i lirskog subjekta, svaki od spomenutih zbornika očituje različit odnos prema njima, pa zato nude i različita strukturna (tekstovna/pjesnička) rješenja - u offovaca s većim naglaskom na projektivnosti, u inzularaca na spiritualnosti. I pored prevlasti semiotičke matrice (u neoavangadista), odnosno semantičke matrice (u neoliričara), razlike između dviju zborničkih sinteza otkrivaju ključnu dodirnu točku, a to je "jezik kao subjekt pjesme" i njegova deinstrumentalizacija, drugim riječima, neovisno o stupnju poetske komunikacije, jezik se oslobodio dotadašnje isključive "sporazumijevajuće" uloge.

Raščlanjujući nadalje pjesništvo spomenutih poetskih skupina iz sedamdesetih, pri tome se uvelike oslanjajući na rasprave Cvjetka Milanje, autor nadalje razlaže i njihov zajednički odnos prema tradiciji, i to kroz trojaku im modelaciju: semantički konkretizam, poetsku dosjetku i spiritalističko-kreacionistički tip pjesništva. Dok je prvim dvjema zajedničko gubitak povjerenja u tradicionalna poetska značenja te evidentiranje posljedica toga gubitka u rasponu od cijelog niza razlikovnih grupa i praksi ("nihilizama, sotonizama, infantilizama, konkretizama, letrizama / vizualizama, prestrukturiranja arheologije oblika ili arheologije govora..."), treći odnos prema tradiciji - evidentan u Insulama - i eksplicitno se nastoji distancirati od neoavangardizama, odnosno "jezičara" i njihove proizvodne prakse kako to pokazuje Drago Štambuk u tezama o inzularnom programu i projektu svoje antologije.

Prema tome programu, naime, o "poetici" mladih pjesnika okupljenih u zborniku, a rođenih kada i offovci, tj. oko 1950. godine, poezija bi, u najkraćem, trebala voditi računa o smislu, imati obzira i povjerenja prema jeziku i njegovu duhovnome iskustvu, držati do dijaloškoga, usklađenoga odnosa sadržajne i formalne dimenzije pjesme, dakle, i do artificijelnosti i iskustva tradicije te do sinkretizma između pjesništva, glazbe, likovnih te drugih umjetnosti.

Međutim, kandidatov daljnji opis pjesničkih modela u ovome zborniku pokazuje isključivost Štambukova predgovora, jer ga istodobno potvrđuje i opovrgava pjesnička praksa; pjesme u Insulama, naime, pokazuju određeno očitovanje jezičnosti, tj. da i sam jezik ovdje postaje "sadržajem" pjesme, tek potom i njegov semantički sloj.

Provedenom analizom priloga u zborniku Insulae kandidat je nadalje došao do zaključka kako svaki od četiri utvrđena modela (neosimbolistički, neofenomenološki, neogezistencijalni, model tekstualizma) nosi obilježja "stanovitog konzervativizma", tj. okretanja prema prošlim poetskim iskustvima, međutim, ne i bezuvjetno, već sa sviješću o nemoći potpunog ponavljanja starog. Popunjavajući u osnovi tradicionalni okvir poetskih praksi, isti se okvir u isto vrijeme i širio, sva četiri modela na svoj način računaju s tradicijom i na instituciju lirike, čime je omogućena "obnova auratizacije pjesme/teksta, odnosno pjesničkog djela". Reaktualizacijom lirskih konvencija u intertekstualnom i intermedijalnom polju sada se habitus pjesme/teksta generira upravo sviješću o mogućnosti promjene prošlih poetskih iskustava, tj. svoj identitet pjesma sada stječe kao novo onog starog. A "takvim perspektiviranjem Insula - zaključuje kandidat - moguće je bilo prepoznati svojevrsnu de-projektivnost modelativnih matrica, njihovog istodobnog ekonomiziranja s 'temporalnošću', ali i sa 'sudbinom' koje ih smješta u 'središnju' poziciju u odnosu na racionalnu i projektivnu komponentu avangarde i anti-racionalnu, ne-projektivnu komponentu 'spiritualizma'".

Napokon, početnu tezu o dvovrsnosti lirskih tendencija u hrvatskome pjesništvu sedamdesetih godina 20. stoljeća i njihov odnos prema tradiciji kandidat vidi kao znak "duha vremena" u kojemu više "nije moguća apsolutna restitucija pjesme/teksta unutar proze svijeta", i to je bio glavni razlog okretanja - kako to pokazuje zbirka Insulae - ne više prema zbilji, već prema umjetničkim konvencijama. Pregnantno kazano, rezultat provedene raščlambe mogao bi se svesti na zaključak koji pogađa upravo ono što uvrštene pjesme evidentiraju: "usredištenje između premijere i reprize", tj. "intertekstualno i postmodernističko novo-staro stanje".

Povjerenstvo ovime zaključuje da je pristupnik uspješno izložio svoju temu, dobro se koristio literaturom, tekst pregledno oblikovao, građu uspješno raščlanio, te izveo logične zaključke. Određeni prigovori tiču se stila i jezika u eksplikaciji teme, naime, mjestimične metaforičnosti, ponavljanja i sintaktičkoga nekontroliranoga gomilanja, pa bi pojedine dionice valjalo preraditi; na ovo i neke druge manjkavosti povjerenstvo kani upozoriti pristupnika na samoj obrani.

Budući da prema jedinstvenome mišljenju članova povjerenstva magistarski rad gospodina Sergia Bracanovića pokazuje da je njegov autor ovladao književnoznanstvenom metodom i instrumentarijem, te da pruža nove spoznaje o obrađenom predmetu, predlažemo Fakultetskom vijeću da p r i h v a t i ovo izvješće i kandidata uputi na daljnji postupak za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti.

S kolegijalnim pozdravom!

Dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof.

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Dr. sc. Milorad Stojević, red. prof.

REPUBLIKA HRVATSKA

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Ivana Lučića 3

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivane Žužul: Ježićeva i Frangešova Povijest hrvatske književnosti u obzoru novoga historizma

Izabrani na sjednici Fakultetskoga vijeća od 11. studenoga 2002. u stručno povjerenstvo za ocjenu naslovljena magistarskog rada Ivane Žužul, podastiremo Vijeću skupno

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Ivane Žužul Ježićeva i Frangešova povijest hrvatske književnosti u obzoru novoga historizma obasiže 152 stranica i podijeljen je u osam dijelova: Uvod (str. 1-3.), Novi hostorizam:metodologija (str. 3-22.), Ježićeva i Frangešova povijest književnosti u kontekstu hrvatske književnopovijesne prakse (22-40), Opis Ježićeva modela povijesti hrvatske književnosti (str.40-77), Opis Frangešova modela povijesti hrvatske književnosti (str.77-127), Zaključak (str.127-134), Literatura (str. 134-146); na kraju je sažetak na hrvatskomu i engleskomu, ključne riječi na hrvatskom i engleskom, životopis i sadržaj.

Nakon što je precizirala predmet i cilj rada - a on se sastoji u književnoteorijskoj elaboraciji koncepata dviju navedenih povijesti hrvatske književnosti i njihovim opskrbama onim elementima za koje su se držale nedužnima, a riječ je o različitim iskaznim radnjama i ideologijama - kandidatkinja daje problemski pregled glavnih teorijskih filijacija novoga historizma i kulturalnoga materijalizma u posljednjih dvadesetak godina prošloga stoljeća. Pritom joj je bilo stalo da ukaže upravo na one interpretativne strategije i na one metodologijske konstituente iz horizonta kojih su se mogli problematizirati i hrvatski književnopovijesni uradci. Prateći, dakle, razvitak i preobrazbu novog historizma u kulturalni materijalizam, odnosno svojevrsnu kulturalnu poetiku, od Williamsa, preko Foucaulta, Greenblatta, do Perkinsa, Whitea, Certeaua, kandidatkinji je stalo do sljedećih teza: kulturalna poetika briše razliku između teksta i konteksta, jer su oni oboje narativne konstrukcije; promatra književne tekstove i kao ideološke nositelje suvremenih satruktura moći; a posebno je autorici stalo da istakne kako su navedene teorijske orijentacije ukazale na instanciju pisca povijesti književnosti, povjesničara, koji u tekst upliće svoj vlastit interes i ideološki pritisak svoje suvremenosti. Ili kako to Greenblatt definira, a to i je i kandidatkinji temeljno polazište, sustav književnosti funkcionira na tri premrežana načina: kao manifestacija određenoga ponašanja autora, kao izraz kodova kojima se ponašanje oblikuje i kao “zrcaljenje” tih kodova. Tako se povijesti književnosti legitimiraju i kao “višak” jezičnih radnji i strategija, najčešće iz svjesnoga stajališta, ali i nesvjesnih “omašaka”.

Prije negoli se upustila u središnji tematski prostor rada, kritičku analizu Ježićeva i Frangešova modela povijesti hrvatske književnosti, autorica je vrlo funkcionalno prikazala dotadašnju hrvatsku književnopovijesnu praksu, što znači drugu polovicu 19.i prvu polovicu 20.stoljeća, te njeno (auto)teorijsko osvještenje, jer su obje promotrene povijesti, koncepcijski, ugradile tu tradiciju u svoje oblikovanje. A ta se i praktička i teorijska elaboracija kretala, kako je to u polemici s Halerom 1927. Barac naslovio “između filologije i estetike”, u svom praktičkom modelu od Jagića preko Šurmina, Vodnika i Prohaske do Barca, Ježića i Frangeša, (i dakako dalje do S.P.Novaka, koji nije predmet rasprave), a u teorijskoj refleksiji od poznatoga Vodnikova traženja oblika, Šurminovih i Prohaskinih metodologijskih uvoda, preko polemike Barca i Halera do predstavnika zagrebačke stilističke “škole”, Frangeša, Flakera, Škreba i Žmegača, i dakako metodoloških predgovora Ježićevih i Frangešovih. U tom su smilu i Ježićeva i Frangešova povijest proizvodi i svojega vremena na putu od “filologije do estetike” (Barac).

Dakako, središnji i nosivi dio rada jest kritička analiza navedenih dviju povijesti književnosti. Kandidatkinja najprije detaljno analizira Ježićevo metodologijsko polazište, izneseno u predgovoru, koje je jamačno najjasnije u temeljnom određenju, koje autorica naziva “autobiografijom nacije”, a riječ je o opisu književnoga razvitka u okviru povijesti hrvatskoga naroda. Ježiću dakle cjelina korpusa, kao i pojedinci, a i veći dio periodizacijske raspodjele (grupiranja) jest da jedinstveni i kontinuirani progres nacionalne književnosti, od neestetskih početaka do estetskoga modernizma, “ilustrira” ujedno i nacionalnu teleologijnost. Drugim riječima, prikaz ili “priča” o kontinuitetu razvitka književnosti nije drugo do sinegdohe puta ka konstituiranju nacionalnoga subjekta. Prema kulturalnim materijalistima - a autorici je stalo do stalnoga metodologijskoga provjeravanja realizirana Ježićeva koncepta - takvo je prikazivanja nužno političko i društveno, i to ideologijsko najmanje na dva načina; prvi put je to implicitna samorazumljivost o “autoritetu istine” i “jedine” meritornosti, a drugi put je u strogoj funkcionalizaciji književnosti. Treći bi segment ideologijnosti bio u uvjetovanosti autora kontekstom. Vođen, dakle, “nacionalnim fantazmom”, Ježić književnosti dodijeljuje ambiciozan zadatak da “rekonstruira jednoznačan i sveobuhvatan nacionalni identitet” (str. 44.). Međutim, ta je ambicija pala na ispitu u onoj mjeri u kojoj Ježić kulturno polje motri kao povijesni, teleologijski, proizvod, a ne kao premreženost različitih proturječnih područja, od političkoga, preko ekonomskoga do estetskoga. To bi još vazda bio lansonovki model povijesti književnosti, u biti monumentalistički. Utemeljen u trijadnosti, kao transcendentalnom načelu, on implicira sljedeće konstituente, kako to kandidatkinja lucidno opservira: nacionalni identite, jedinstven jezik i književnost, i državu (geografski prostor). To je “preslikano” i na razini periodizacije, i na razini tematizacije, odnosno mikrosegmentacije.

U analitičkom prikazu Frangešova modela povijesti hrvatske književnosti kandidatkinja metodološki koristi isti postupak. Najprije izlaže Frangešovo autorefleksijsko stajalište iz “Proslova”, koje metodologijski i koncepcijski želi precizirati način realizacije, a on pače eksplicira monumentalistički koncept povijesti književnosti. Taj se, pak, očituje najprije u lansonovskim vrhunskim reprezentantima, koji su jedino kadri “iznijeti” povjesničarovu temeljnu ideju, te nadalje književnost na neki način “ilustrira” temeljnu silu pokretnicu - ideju slobode, što nije drugo do puta konstituiranja hrvatskoga, društvenoga, političkoga i nacionalnoga bića. U tom je smislu i estetsko podređeno društveno-nacionalnom. Jasno je da Frangeš razvija “priču” o slobodi kao svom glavnom junaku, pri čemu su “nepovoljne povijesne prilike” dobrodošle temtskim poljima, jer su političko-nacionalno osvještavale pisce, pa su oni političko neosviješteni doživjeli kritiku, bez obzira na estetičku uspješnost. Takvom je monumentalizacijom “mala” hrvatska književnost elitizirana, pa je i mogla riješiti kompleks manje vrijednosti.

Na taj način se dolazi do fundamentalne aporije Frangešove ideje povijesti književnosti: u svom izvedbenom sloju ona je esejističko-artizantska, dakle estetički zavodljiva literarizacije, a u svojemu interpretacijskom, elaboracijskom sloju ona je usidrena u društveno-nacionalne i političke kodove, pri čemu nas dakako stilističke analize ne smiju zavarati. Time se izravno proizvodi efeket narativizacije, čak s logikom priče (uvod, elaboracija, zaplet-poruka), koji uglavnom izbjegava znanstveni metajezik, s jedne strane, te, s druge strane, proizvodi “jaki” pripovjedni subjekt u smislu (nad)kompetencijskoga arbitra i “sveznajućega pripovjedača”, koji nam podastire i vlastite želje i uvjerava nas u objektivnost i znanstveni karakter književnohistoriografskoga diskurza, jer je uspio iščitati spitzerovski “duhovni etimon”. Tu su, u biti eklektičku metodu, odredili autori od Lansona, preko Barca do De Sanctisa, Crocea, i predstavnika stilističke škole, kojoj je (zagrebačkoj) Frangeš, posebno pokretanjem “Umjetnosti riječi” (1957.) i sam pripadao. Ukazujući na te aporije kandidatkinja zaključuje da je Frangešova književnopovijesna ideja bila da predoči “povijesno-socio-kulturalne kodove koji generiraju kontinuirani razvoj književnog polja”, te da ocijeni “estetski relevantne tekstove koji su posljedica tog procesa” (str. 131.).

Ovim smo magistarskim radom dobili posve novo čitanje književnopovijesnih koncepcija i, na dva primjera iz hrvatske književnopovijesne prakse, njenih realizacija. Njih je kandidatkinja, ne osporavajući vrijednosti svake od njih, podvrgla analitičkoj prosudbi s teorijsko-metodologijske pozicije kulturalnoga materijalizma, te detektirala eksplicitne i implicitne “samodostatnosti” koncepcija koje su impostirane u ostvarenjima tih dviju povijesti književnosti, koncepcije naime koje su se pokazale u svojim realizacijama kao nastavak književnopovijesne hrvatske i europske tradicije 19. stoljeća i prve polovoce 20. stoljeća.

Magistarski je rad svojom teorijski pročišćenom nomenklaturom, funkcionalnom pri deskripciji osnovnih analitičkih segmenata, svojom metodološkom konzistentnošću, koherentnošću i preciznošću, svojom znalački vođenom analizom, unatoč mjestimičnom prijelazu motrenja iz metodologije kao predmeta u predmet metodologije, ovaj je, dakle, magistarski rad upravo uzoran u svim navedenim segmentima, pače u tom smislu i premašuje “granice” magistarskoga rada, a povjerenstvu priskrbljuje ugodu usmene obrane, za koju molimo Vijeće da kandidatkinji odobri.

U Zagrebu, 25. studenoga 2002.

Povjerenstvo:

Prof.dr.sc. Vinko Brešić,predsjednik povjerenstva

Prof.dr.sc. Cvjetko Milanja, član povjerenstva

Doc. dr.sc. Goran Rem, član povjerenstva

dr. sc. Borislav Grgin, docent

dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

dr. sc. Franjo Šanjek, red. prof. Katoličko bogoslovnog fakulteta

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici održanoj 11. listopada 2002. izabralo nas je u povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Relje Seferovića pod naslovom "Srednjovjekovni prevoditelji: naličje križarskih ratova. Ecclesia militans, s posebnim obzirom na ulogu Hermana Dalmatinca i Ivana Stojkovića". O tome Vijeću podnosimo slijedeće

i z v j e š ć e:

Rad obuhvaća 140 stranica rukopisa, od čega 123 stranica teksta s bilješkama, te 17 stranica s popisom izvora i literature, sažecima na hrvatskom i engleskom jeziku, ključnim riječima i kratkim životopisom.

Cilj ovog magistarskog rada bio je istražiti problematiku komunikacije među pripadnicima različitih vjerskih zajednica na Sredozemlju u srednjem vijeku te objasniti načine na koje je takva komunikacija pridonijela unutarnjoj gradnji i razvitku tih zajednica. Naglasak u istraživanju postavljen je na problematiku prevođenja s raznih jezika i utjecaj koji su ti prijevodi izvšili, poglavito u katoličkoj Europi. Autorov temeljni istraživački postupak tvorila je usporedba karijera, rada i ideja najvećih prevoditelja i njihovih djela, uključujući filološku analizu, kako bi se utvrdile njihove zajedničke osobine. Pokušalo se rekonstruirati uzročno-posljedične veze između prevođenja vjerskih i prirodoznanstenih tekstova te nove duhovne klime koja je nastajala u Europi od 13. stoljeća, zahvaljujući poglavito radu sveučilišta. Apostrofiran je rad Hermana Dalmatinca i Ivana Stojkovića. Autor je pri tome koristio tiskanu građu, uglavnom izvornike radova značajnih europskih prevoditelja. Osim toga, služio se i brojnom literaturom, ne samo vezanom neposredno uz prevodilačku djelatnost, već i uz probleme društvenog, gospodarskog, političkog i kulturnog razvoja na širem sredozemnom prostoru u srednjem vijeku.

U predgovoru i uvodu (1-5) autor je odredio predmet istraživanja, odredio osnovna istraživačka pitanja te definirao temeljne pojmove i kategorije kojima će se koristiti u radu. U prvom poglavlju, pod naslovom "Poruke i sadržaj vjerskih rasprava" (6-32), nastojao je pokazati koje su zajedničke osobine svih vjerskih rasprava između kršćana, Židova i muslimana od ranog srednjeg vijeka nadalje, zatim koje su razlike među njima te zašto 12. stoljeće predstavlja važnu promjenu u pristupu navedenoj problematici. Navedeno analizira primjerom ovih autora: Porfirija (7-8), Ivana Damaščanina (8-10), španjolskih autora iz mozarapskog kruga (10-12), Petra Časnog (12-20) i Petra Alfonsija (21-23). Zatim prelazi na nastojanja da se vjerskim raspravama prevlada crkveni raskol između Rima i Carigrada tijekom 12. stoljeća, analizirajući poglavito djelatnost Huga Eteriana, Burgundia iz Pize te biskupa Anselma iz Havelberga (23-28). U nastavku se autor ukratko osvrće na bizantske prevoditelje i polemičare protiv islama te glavne arapske i židovske polemičare s ostalim vjerama (28-30). Navedene su analize pokazale da prevodilačka djelatnost na polju vjerskih tekstova nije za Židove i muslimane bila ni približno važna kao za kršćane. Među samim kršćanima postojale su znatne razlike u shvaćanjima. Katolička crkva je do 13. stoljeća uporno i dosljedno branila dominantnu poziciju latinskog jezika, dok Crkva na istoku od ranog srednjeg vijeka nije isticala grčki jezik kao jedini i sveprisutni jezik za vršenje službe Božje. Istočna je Crkva, za razliku od Zapadne, prihvatila prevođenje svetih tekstova kao neophodan preduvjet za obraćenje nekršćana. Dok su napori latinskih prevoditelja vjerskih tekstova s arapskog i hebrejskog jezika bili okrenuti pridobijanju muslimana i borbi protiv Židova, u Istočnoj Crkvi također se vidjelo protivnika, i to znatno opasnijeg od Židova. U 12. stoljeću prevedeno je s grčkog na latinski jezik dosta vjerskih tekstova, ponajviše patrističkih.

Drugo veliko poglavlje magistarskog rada Relje Seferovića nosi naslov "Pripreme znanstvenih tekstova: sličnosti između različitih skupina. Dostignuća Hermana Dalmatinca" (33-60). Autor je razmotrio djelatnost na prevođenju znanstvenih tekstova Gracijana (33-34), Hermana Hromog (34-37), te sicilskih i južnotalijanskih autora poput Konstantina Afrikanca (37-40). U nastavku raspravlja o načinima prevođenja s arapskog i grčkog na latinski, o problemima u svezi s doslovnim ili slobodnijim prevođenjem te o utjecaju prijevoda na percepciju prevedenih tekstova među latinskom publikom (40-45). Posebno se osvrće na prijevod djela Almagest od strane Hermana Dalmatinca s grčkog na latinski (46-49). Slijedi analiza rada prevodilačke škole u Toledu (49-53). Komparativno se zatim analizira djelatnost najznačajnijih židovskih prevoditelja znanstvenih djela, poput Ibn Ezre, Maimonidesa te pokrštenog Židova Petra Alfonsija (53-59). Na temelju činjenica dobijenih analizom autor zaključuje da je bavljenje znanošću i prevođenje tekstova omogućavalo relativno dobre uvjete za život. Svi kršćanski prevoditelji na latinski jezik dolazili su iz crkvenih krugova, a predmet njihova interesa najčešće je bila astrologija, usko povezana s teologijom. Glavna vrijednost prijevoda astronomskih tekstova jest činjenica da su izvršili bogatu nadopunu znanja i stvorili temelj za velike sinteze izvršene na sveučilištima 13. stoljeća (59-60).

U trećem poglavlju, pod naslovom "Putevi na Zapad. Shvaćanje i odnos prema prijevodima na latinskom Zapadu u dvanaestom i trinaestom stoljeću" (61-92), autor uglavnom ograničava izlaganje na europski Zapad. Najprije analizira odnos pojedinih istaknutih europskih prelata prema prevodilačkoj aktivnosti u 12. stoljeću (61-64). Potom navodi primjere prevodilačke aktivnosti u talijanskim gradovima Amalfiju i Pizi te objašnjava razloge zašto na prostoru križarskih država na Bliskom istoku nije zabilježena značajnija prevodilačka aktivnost (64-67). U nastavku autor, u kontekstu prijevodne literature, raspravlja o stavovima najistaknutijih kršćanskih mislilaca prema drugim vjerama, poput Petra Abelarda, Bernarda iz Clairvauxa, Ivana iz Salisburyja, te o ulozi katedralnih škola u širenju znanja Europom (67-72). Pri tome autor naglašava da su se velika i tradicionalna središta vrlo nerado otvarala prema strujanjima nove znanosti i novim spoznajama koje su nudili prevedeni tekstovi. Uspoređujući velike zapadne i istočne crkvene škole autor tvrdi da je kod zapadnih prevladavajuća bila usmjerenost na praktična pitanja filozofije i prirodnih znanosti, dok se u Carigradu više polagalo na teologiju, uz prisutnost, primjerice, i astrologije (73). U nastavku Seferović analizira sličnosti i razlike u korištenju i utjecajima prijevodnih tekstova na školska središta sjevernog i južnog dijela Europe. Mišljenja oko vrijednosti i tumačenja prijevodnih tekstova na europskom Zapadu, tvrdi autor, bila su duboko podijeljena, ali su svi pripadnici suprotstavljenih strana tražili pokriće za svoje navode upravo u prijevodima (77). Navedeno Seferović ilustrira primjerima Ivana iz Salisburyja i Alaina iz Lillea (77-82). Na primjeru Latinskog Carstva autor zatim obrazlaže tezu da u vrijeme znatnog pomaka vojne i političke ravnoteže u korist jedne od sukobljenih vjerskih strana nije bilo prilike niti potrebe voditi ozbiljne vjerske rasprave (82-85). Treće poglavlje završava analizom polemičke djelatnosti Tome Akvinskog, zasnovane na prevedenim tekstovima, te uloge cara Fridrika II Sicilskog [1212-1250] u prevodilačkoj djelatnosti (85-92).

U četvrtom i posljednjem poglavlju, pod naslovom "Prevodilački izazovi i nove vjerske rasprave kasnog srednjeg vijeka. Borba Ivana Stojkovića" (93-120), Seferović se fokusira na pitanja borbe Katoličke crkve protiv heterodoksnih hereza u Europi u razvijenom i kasnom srednjem vijeku. Navedena borba vodila se, smatra autor, poglavito snagom riječi, propovijedima i pisanjem polemičkih tekstova (96). Opširno analizira borbu institucionalne crkve protiv heretičke "Crkve bosanske" (95-99), analizirajući sličnosti i razlike, primjerice, u radu toledanskih prevoditelja i bosanskih franjevačkih misionara na širenju "prave vjere" (99). U nastavku se problematiziraju terminološke odrednice u označavanju inovjernih grupa u kasnom srednjem vijeku, odnosno varijabilni i nestalni odnosi pojmova krivovjerac (heretik), poganin i raskolnik (shizmatik) (99-101). U posljednjem potpoglavlju rada Seferović opširno analizira sve aspekte političke, vjerske i polemičke djelatnosti istaknutog dubrovačkog dominikanca Ivana Stojkovića, s težištem na analizi njegove uloge u pokušaju približavanja i eventualnog ponovnog ujedinjavanja kršćanskih crkava, kao i u borbi katoličke hijerarhije protiv čeških husita (101-120).

U zaključku (121-123) autor naglašava da su korijeni vjerskih sukoba znatno stariji od križarskih ratova. Ecclesia militans (borbena crkva) tek je dijelom označena vojnim sukobima, a znatno je više pokretačka snaga zapadnih polemičara u napadima na pravoslavlje, islam, židovstvo i hereze. Taj duh obilježavao je i radove srednjovjekovnih prevoditelja. Njihov rad doživio je procvat u 12. stoljeću i urodio nizom novih spoznaja stoljeće kasnije. Vještina kojom je Herman Dalmatinac povezivao prevodilački rad s filozofskim razmišljanjima bila je obrazac kojeg nisu dostigli kasniji prevoditelji. Krajem srednjeg vijeka pojam borbene crkve dobija posve nova praktična obilježja i nove definicije. U djelu Ivana Stojkovića postaje instrument u borbi protiv samog papinstva. Pojam borbene crkve kod Stojkovića je shvaćen kao temeljni skup svih vjernika, Crkva na zemlji. Navedeni pojam prešao je dugi put od starozavjetne misli o žrtvovanju da bi na koncu obuhvatio čitavu kršćansku zajednicu. Djelom Ivana Stojkovića zaokruženi su višestoljetni napori srednjovjekovnih prevodilaca. Oni su pridonijeli stvaranju puta ka prevladavanju međusobnih nerazumijevanja među vjerskim neprijateljima i naznačili put k idealnom društvu.

Krečući se u složenim problemima prevodilačke djelatnosti u srednjovjekovnoj Europi, s naglaskom na sredozemnom prostoru, Relja Seferović je sustavno obradio najvažnija pitanja vezana uz njen nastanak i razvoj. Izložio je i procijenio stajališta historiografije, a temeljem izvornih tekstova na nekim mjestima donio vlastite poglede na određene probleme. Na taj je način pridonio boljem poznavanju problematike srednjovjekovnih prevoditelja. Autoru se mogu uputiti pohvale za korištenje opsežne relevantne svjetske literature, široko zahvaćeno vrijeme i prostor, te uspjelu kontekstualizaciju istaknutih prevodilaca i polemičara s hrvatskih prostora. No, unatoč korištenju, u određenoj mjeri je izostala dublja, detaljnija analiza izvornih tekstova srednjovjekovnih polemičara i prevoditelja, koja bi autoru omogućila iznošenje većeg broja novih, vlastitih interpretacija.

Završno ocjenujemo da je autor Relja Seferović u svom magistarskom radu pokazao da je ovladao metodologijom znanstvenog rada, te predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovo izvješće i odobri daljnji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja magistra znanosti.

Zagreb, 30. listopada 2002.

dr. sc. Borislav Grgin, docent

dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

dr.sc. Franjo Šanjek, red. prof.

dr. sci. Nenad Moačanin, predsjednik

dr. sci. Drago Roksandić, član

dr. sci. Emil Heršak, član

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, Ivana Lučića 3

Predmet: Ocjena magistarskog rada

Sanje Lazanin

Na sjednici održanoj 16. listopada 2002. godine Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabralo je povjerenstvo u sastavu: dr. Nenad Moačanin, kao predsjednik, te dr. Drago Roksandić i dr. Emil Heršak kao članovi povjerenstva, da bi ocijenili magistarski rad Sanje Lazanin pod naslovom "Slika drugoga i pismo o sebi. Josip Rabatta (1661.-1731.) o Hrvatskoj i sebi".

Povjerenstvo je proučilo rad Sanje Lazanin i o njemu donosi ovo

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Sanje Lazanin napisan je na ukupno 177 stranica pisanoga teksta s popisom literature i izvora uz dodatak priloga i ilustracija vezanih uz sadržaj njena rada. U Uvodu ukratko obrazlaže pristup i metode (predmet istraživanja, koncepciju rada i pristup) te raspravlja o izvorima i literaturi (neobjavljeni izvori, objavljeni izvori, literatura). Slijede dva ključna dijela teksta, "Josip rabatta o sebi" te "Rabattini stereotipi na hrvatske teme". Na koncu teksta stoje Zaključak i sažetak na hrvatskom te na njemačkom jeziku.

Ovaj rad po mnogočemu predstavlja novost u hrvatskoj historiografiji. Ponajprije valja naglasiti da do sada nismo imali tako detaljnu monografsku obradu značaja i djelatnosti jedne od istaknutih osoba na visokoj zapovjednoj funkciji u Vojnoj Krajini. Zatim, što je možda još važnije, ovdje su prvi puta – i to uspješno – primijenjena u praksi neka na Zapadu već dosta ukorjenjena metodološka načela istraživanja iz tematskog kruga "egohistorije", viđenja Drugoga", oblikovanja stereotipa, odnosa "Ja – Drugi" i slično. Rad je tako koncipiran da neizostavno pobuđuje pažnju povjesničara, ali on sasvim sigurno ne bi ostavio ravnodušnim ni druge stručnjake: demografe, sociologe, etnologe, a ima u njemu niz detalja koji mogu biti poticajni čak i ekonomistima, pa i agronomima, koji se zanimaju za povijesnu dimenziju svojih struka, što samo potvrđuje njegovo više nego prepoznatljivo interdisciplinarno utemeljenje. Izvori u velikoj mjeri uključuju teško čitljive tekstove na baroknom njemačkom jeziku ranog 18. stoljeća i pismu (frakturi) čitanje koje zahtijeva posebnu paleografsku spremu. Izbor literature je velikim dijelom usmjeren na najnovija djela, posebice takova koja se bave spomenutim oblastima "nove povijesti".

Znalački provedena analiza bogate građe omogućila je autorici da uspješno istraži i vrednuje predodžabe koje su stranci, ovdje plemići iz unutrašnjoaustrijskih zemalja u službi Habzburgovaca, stvarali i imali o Vojnoj Krajini. Ti izvori sada osvjetljuju hrvatsku povijest iz novog kuta gledanja, a grof Josip Rabatta postaje primjerom kako se stvara pogled na sebe i druge kroz prizmu egohistorije. Rad nudi obilje primjera o Rabattinim stavovima, autopercepciji, motivaciji, individualnom samopotvrđivanju i percipiranju Drugih, složenom odnosu staleškog ("personalité") i istinski osobnog.

Pristupnica je nakon problematiziranja egohistorijske dimenzije Rabattinih dopisa uspostavila stratifikaciju prema kojoj je on – carski vojnik i kršćanin, ali i pojedinac u mreži suprotstavljenih osobnih interesa i htijenja - definirao i zauzimao stav prema Drugima, posebice s obzirom na okolnost da se radi o nositelju kako individualnog, tako i kolektivnog identiteta u jednoj osobi.

Osobito zahtjevan dio rada (u drugom dijelu) bilo je utvrditi koji su, i u kojoj mjeri, stereotipi što se čitatelju nadaju iz Rabattine korespondencije preuzeti iz općeg fonda, odnosno koji su plod osobna iskustva. Uočljivo je da su njegovi stavovi bili situacijski uvjetovani. Prema prostoru granice (Karlovački generalat, te šire habzburško-mletačko-osmanska Tromeđa) njegov je odnos prije svega određen utilitarnim prosudbama, orijentacijom prema vojno korisnom (utvrde, putevi), gospodarski vrijednom (šume), podobnom da se "civilizira" (nauči redu, a u slučaju pravoslavnih to implicira i privođenje Uniji) i učini poslušnim. No česta je i ambivalentnost stavova, primjerice istodobne pohvale krajišničkoj hrabrosti i vojničkoj vrijednosti, te osude i zazor spram njihove nepouzdanosti i buntovnosti. Najviše se pouzdaje u njemačke vojnike (unatoč brojnim trvenjima s vlastitim sunarodnjacima), potom u starosjedilački hrvatski živalj, nakon njega u novonaseljene katolike, dok su pravoslavni na posljednjem mjestu, posebice oni tek pristigli s turske strane. Ako se pak ispituje njegove sklonosti i animozitete prema teritorijalnoj osnovi, onda će najgore proći Senjani i Primorska Krajina općenito (gdje u to vrijeme, 1719.-1722., dolazi do ozbiljnih buna). Nerijetko na krajišnika u cjelini gleda kao na "barbare", ne samo sa stajališta neposluha nego i s obzirom na njihov način života. Velika mu je želja da se na ovim "divljim" prostorima ustroji disciplinirana i redovita vojska. S. Lazanin dobro je uočila i razlike u viđenju istih ili sličnih problema kod nekih drugih autora toga razdoblja, napose glasovitoga J.V.Valvasora. Pri svemu tome pred čitateljem iskrsava jedno razdoblje hrvatske povijesti u Ranom Novom vijeku koje je ništa manje dramatično od onih koja na prvom mjestu obilježava ratovanje i katastrofe: Hrvatska počinje, na kontroverzan i bolan način, mjestimice neprimjetan, ulaziti u epohu protomodernizacije i novovjekovne integracije na novim temeljima. U toj slici jedan detalj (uz pomoć kojeg je lakše pristupiti cjelini), sada snažno osvijetljen, predstavlja aktivnost grofa Josipa Rabatte.

Konačno je vrlo dojmljivo ocrtan i Rabattin stav spram hrvatskih staleža i Sabora, gdje su suprotni interesi (pitanja vrhovne jurisdikcije u Generalatu, ali i na području "neoacquistica" u hrvatskim zemljama) odnosili prevagu nad zajedničkim (potiskivanje Osmanlija). Jasno je pokazan stav habzburškoga visokog časnika spram hrvatskog prostora kao, doduše, na prvi pogled u suglasju s "hrvatskom autopercepcijom", protuosmanskoga štita, ali – i tu se percepcije razilaze – štita koji drži, i vlastitom nahođenju rabi, austrijska "čvrsta ruka". Tako je vrlo uspješno zaokružena slika osobnosti pojedinca u slojevitome okruženju socijalnopsihološki bliskih, udaljenijih, pa i posve stranih (uključivo neprijateljskih) "Drugih".

ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG

Ovom magistarskom radu Sanja Lazanin izabrano tročlano Povjerenstvo daje pozitivnu ocjenu i utvrđuje da je njime Sanja Lazanin u potpunosti udovoljila svim zahtjevima koji se traže za stjecanje znanstvenoga stupnja magistra humanističkih znanosti iz područja povijesnih znanosti.

Stoga Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovaj izvještaj te da Sanji Lazanin odobri obranu magistarskog rada "Slika drugoga i pismo o sebi. Josip Rabatta (1661.-1731.) o Hrvatskoj i sebi".

U Zagrebu, 28. studenoga 2002. POVJERENSTVO:

dr. sci. Nenad Moačanin

dr. sci. Drago Roksandić

dr. sci. Emil Heršak

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

Zagreb, 13. studenoga 2001.

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta od 11. listopada 2002. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Maje Ćuk-Djilas pod naslovom Komparativno ispitivanje kvalitete življenja i radnih vrijednosti adolescenata različitog intelektualnog statusa. Stručno povjerenstvo razmotrilo je radnju i podnosi Vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ

Magistarski rad Maje Ćuk-Djilas ima 75 stranica, a u Prilogu se nalaze primijenjeni instrumenti. Rad je podijeljen u sedam cjelina: Uvod, Cilj i problem istraživanja, Metodologija, Analiza rezultata, Rasprava o rezultatima istraživanja, Zaključci i Literatura, a uz Priloge u radu se nalaze i sažeci na hrvatskom i engleskom jeziku kao i životopis pristupnice.

U uvodnom dijelu rada autorica prvo prikazuje teorijske pristupe darovitosti. Definicije i teorije darovitosti, u skladu sa Sternbergovom podjelom, svrstava u šest kategorija: psihometrijske, one utemeljene na psihološkim karakteristikama, one utemeljene na socijalnim potrebama, edukacijski orijentirane, one koje polaze od određenja specifičnih talenata i multidimenzionalne. U kasnijem pristupu vidljivo je da autorica daje prednost ovoj zadnjoj grupi definicija i teorija. U uvodnom dijelu rada objašnjeni su još i kriteriji za utvrđivanje darovitosti. Ostatak uvodnog dijela posvećen je objašnjenju drugog psihologijskog koncepta važnog za prikazano istraživanje, a to je kvaliteta življenja. Prikazan je povijesni razvoj ovog koncepta i nabrojeni teorijski pristupi: teorija višestrukih nesrazmjera, teorija krajnjih točaka, teorija ugode i bola, teorija aktiviteta, asocijacionističke teorije i teorije procjene. U svom radu autorica polazi od definicije koju su dali Krizmanić i Kolesarić (1992.), a koja kao odrednice kvalitete življenja vidi i objektivne okolnosti i subjektivni ustroj pojedinca u interakcijskom odnosu. Uz opis ovog koncepta autorica navodi i niz metodoloških teškoća pri njegovoj operacionalizaciji i priklanja se tzv. direktnom pristupu u mjerenju pri čemu se od pojedinca traži njegova subjektivna procjena kvalitete življenja. Pri kraju uvodnog dijela rada prikazan je odnos darovitosti i kvalitete življenja, a empirijski radovi pokazuju kako među njima nema izravne povezanosti. Autorica pretpostavlja da bi, u skladu s multidimenzionalnim pristupom, darovitost preko nekih konativnih osobina mogla utjecati na kvalitetu življenja. Jedna od tih osobina pojedinca mogao bi biti sustav vrijednosti.

Cilj je istraživanja dobiti bolji uvid u pojedine varijable konativnog prostora fenomena darovitosti. Problem istraživanja bio je ispitati razlikuje li skup varijabli vrijednosti, kvalitete življenja i percepcije školske uspješnosti, dvije skupine ispitanika (intelektualno iznadprosječne i prosječne), a pretpostavljeno je i da će skupina intelektualno iznadprosječnih povoljnije procjenjivati vlastitu kvalitetu življenja.

U istraživanju su ispitane dvije skupine učenika. Prvu skupinu čini 56 intelektualno iznadprosječnih učenika (određeno na temelju postignuća na subtestovima Bujasove verbalne i neverbalne serije te tri subtesta iz Differential Aptitude Test), a druga je opisana kao skupina od 56 učenika koji na ispitivanim mjerama postižu niže, tj. prosječne rezultate. Skupine su izjednačene po školskom uspjehu.

Učenici su ispunjavali Skalu kvalitete življenja (Krizmanić i Kolesarić,1992.), V-upitnik (Šverko i sur., 1987.) te Upitnik za učenike kojim je ispitana njihova percepcija nekih sociodemografskih i odgojnoobrazovnih varijabli. Odgovarajuće upitnike kojima procjenjuju iste varijable kod učenika ispunili su i roditelji i razrednici.

U obradi rezultata prvo su analizom varijance uspoređene vrijednosne orijentacije dviju skupina učenika. Jedina statistički značajna razlika dobivena je na avanturističkoj vrijednosnoj orijentaciji koju više vrednuju intelektualno prosječni učenici. Autorica nalazi i trend razlika u utilitarističkoj i socijalnoj orijentaciji ali te razlike nisu statistički značajne. Sljedeći koraci u obradi rezultata provedeni su kroz tri diskriminacijske analize.

U prvoj analizi ispitano je kako dvije skupine ispitanika razlikuje sljedeći skup varijabli: procjena kvalitete življenja, rezultati na socijalnoj, utilitarističkoj i avanturističkoj vrijednosnoj orijentaciji, spol, ispitanikove procjene vlastitog socioekonomskog statusa, organiziranosti u školskim aktivnostima, količine truda uložene u učenje, broja sati bavljenja slobodnim aktivnostima i podatak o savjetodavcima pri izboru srednje škole. Dobivena je značajna diskriminacijska funkcija pri čemu razlikovanju skupina najviše doprinose varijable: avanturistička vrijednosna orijentacija, broj sati bavljenja slobodnim aktivnostima, podatak o savjetodavcima prilikom izbora škole i količina truda uložena u učenje. Skupina darovitih je manje avanturistički orijentirana, više se bavi slobodnim aktivnostima, više su samostalno donosili odluku o izboru srednje škole i ulažu manje truda u učenje.

U drugu diskriminacijsku analizu uvrštene su varijable kvaliteta življenja, avanturistička vrijednosna orijentacija, te podaci dobiveni Upitnikom za roditelje: broj članova obitelji, veličina stambenog prostora te roditeljske procjene socioekonomskog statusa i djetetova načina provođenja slobodnog vremena. Ova diskriminacijska funkcija je također statistički značajna a najveći doprinos imaju varijable: avanturistička vrijednosna orijentacija i način provođenja slobodnog vremena (skupina darovitih prema roditeljskim procjenama raznolikije provodi svoje slobodno vrijeme), a nešto je manji doprinos veličine stambenog prostora. Treća diskriminacijska funkcija u koju su uključene varijable kvaliteta življenja, vrijednosne orijentacije i podaci iz Upitnika za razrednike nije statistički značajna.

U Raspravi o rezultatima istraživanja autorica je komentirala dobivene rezultate i konstatira da dobivene funkcije relativno slabo razlikuju ispitane skupine učenika. U sve tri analize pokazalo se da razlikovanju najviše doprinose avanturistička vrijednosna orijentacija i način provođenja slobodnog vremena. Kvaliteta življenja nije se pokazala značajnom u razlikovanju skupina. Zaključeno je da nije potvrđena hipoteza da će intelektualno iznadprosječni doživljavati svoj život kvalitetnijim u odnosu na prosječne učenike. Autorica navodi da bi za pouzdanije zaključke u ispitivanje i analize trebalo uključiti veći broj ispitanika.

Provedeno istraživanje predstavlja doprinos području istraživanja nadarenosti. Ono nastoji pojasniti neke razlike u konativnom prostoru, a noviji pristupi nadarenosti ističu važnost nekognitivnih faktora u identifikaciji i radu s darovitima. Pokazano je da razlikovanju među skupinama najviše doprinose avanturistička vrijednosna orijentacija i način provođenja slobodnog vremena. Brojna istraživanja su već ranije našla razlike u načinu provođenja slobodnog vremena intelektualno iznadprosječnih učenika u odnosu na ostale, ali relativno je malen broj istraživanja koja su se bavila usporedbom vrijednosnih orijentacija ovako definiranih skupina.

No, radu se mogu uputiti i neke zamjerke. Tako, primjerice, nisu dovoljno jasno opisane razlike među skupinama na kognitivnim varijablama. Također nije jasno obrazloženo zašto je vrijednosni sustav adolescenata ispitivan upitnikom koji je prvenstveno namijenjen mjerenju radnih vrijednosti. V-upitnik primjeren je učenicima te dobi, ali je usmjeren na realizaciju ciljeva kroz radnu ulogu. Rezultati pokazuju da ispitivane varijable relativno slabo razlikuju skupine, ali i to je vrijedan nalaz kojeg je trebalo detaljnije komentirati. Jedna od zamjerki je i da autorica u uvodu polazi od multidimenzionalnih teorija nadarenosti, a da su skupine definirane samo na temelju postignuća na testovima inteligencije. Međutim, ovo je zamjerka koju se može uputiti većini istraživanja u području, a i naslov rada govori da je riječ o intelektualnom statusu učenika.

Usprkos zamjerkama ovaj rad predstavlja vrijedan znanstveni doprinos i na temelju ocjene stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati magistarsku radnju Maje Ćuk-Djilas i odobri joj daljnji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja magistra znanosti.

Stručno povjerenstvo

dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, izv. prof.

dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

dr. sc. Ivan Koren, doc. u miru

(Učiteljska akademija u Zagrebu)

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

Predmet: Ocjena specijalističkog rada Renate Coha

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Na svojoj sjednici od 11. 10. 2002. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je stručnim povjerenstvom za ocjenu specijalističkog rada Renate Coha pod naslovom "Strategije suočavanja s boravkom u bolnici kronično bolesne djece“. Na osnovi uvida u priložen specijalistički rad podnosimo slijedeći

IZVJEŠTAJ

Specijalistički rad Renate Coha pod naslovom "Strategije suočavanja s boravkom u bolnici kronično bolesne djece“ sadrži 68 stranica uključujući 12 tablica i 3 slike s prikazom rezultata. Na kraju se nalazi 5 stranica popisa korištene literature (od 40 bibliografskih jedinica) te 4 stranice priloga (u radu korištenih upitnika).

Tekst radnje sadrži standardna poglavlja: Uvod, Cilj ispitivanja, Problemi, Metodologija, Rezultati, Rasprava te Zaključci. U Uvodu se autorica bavi temom suočavanja sa stresom s posebnim osvrtom na osobitosti suočavanja u dječjoj i adolescentskoj dobi. Poznato je da o stupnju kognitivnog i socijalnog razvoja ovisi koju će situaciju dijete doživljavati stresnom i koje će strategije suočavanja sa stresom koristiti. Tako djeca do svoje četvrte godine dominantno koriste bihevioralne strategije kao što su plakanje ili sisanje palca dok kasnije, a naročito prelaskom u školsku dob, u sve većoj mjeri koriste kognitivne strategije – kognitivnu distrakciju, samoinstrukcije i kognitivno restrukturiranje. Ujedno se zbog povećanja kontrole impulzivnosti (bijega iz stresne situacije) olakšava kognitivna procjena stresnih situacija te odabir efikasnijih načina suočavanja. Uz navođenje različitih osobnih čimbenika kao izvora kapaciteta za suočavanje sa stresom autorica ističe i važnost okolinskih čimbenika – načina na koji okolina prihvaća djetetove načine suočavanja sa stresom. U nastavku uvoda iznose se različite klasifikacije strategija suočavanja te opisuju instrumenti za ispitivanje dječjeg načina suočavanja sa stresom. Luče se pojmovi strategije i stilovi suočavanja te daje osvrt na djelotvornost pojedinih strategija suočavanja. Pri tome se veća pažnja posvećuje konceptu suočavanja sa stresom djece i adolescenata koji boluju od kroničnih i akutnih bolesti. Ističe se da izbor strategije suočavanja ovisi o djetetovoj percepciji vlastitog kapaciteta za nošenje sa stresnom situacijom, ali i o dijagnozi i o količini bolnih medicinskih postupaka koje je doživjelo. U situaciji za koju se procijenjuje da ju je moguće kontrolirati očekuje se korištenje strategija usmjerenih na problem, dok će u protivnom biti korištene strategije usmjerene na emocije. Budući da su bolest i hospitalizacija izvan kontrole pacijenta strategije poput distrakcije ili izbjegavanja mogu biti prilagođeni oblici ponašanja – kao predah za nalaženje djelotvornijeg npr. na problem usmjerenog suočavanja. Nađeno je da bolesna djeca, u usporedbi sa zdravom, procijenjuju većinu strategija manje djelotvornom te da češće koriste strategije izoliranja, traženja socijalne podrške te distrakcije npr. gledanje televizije. U posljednjem dijelu Uvoda autorica obrađuje hospitalizaciju kao izvor stresa uključujući čimbenike kao što su: nepoznata bolnička okolina, odvojenost od roditelja i obitelji, bol i neugoda, razmišljanje o smrti i promjene u odnosu s roditeljima zbog njihovih pretjeranih očekivanja zrelog ponašanja djeteta ili tendencije prezaštićivanja.

Cilj rada bio je utvrditi dominantne stresore djece kronično bolesne od od astme - tijekom boravka u bolnici, te strategije suočavanja koje najčešće koriste i koje im najviše pomažu u suočavanju s boravkom u bolnici. Rad nastoji odgovoriti na četiri problema koji su popraćeni direktivnim hipotezama. Prvi se problem odnosi na identifikaciju dominantnih stresora tijekom boravka u bolnici kronično bolesne djece s iskustvom različitog broja hospitalizacija. Zatim se želi ispitati razlikuju li se kronično bolesna djeca prilikom prve, druge i daljnjih hospitalizacija po procijenjenoj čestini korištenja pojedinih strategija suočavanja sa stresom boravka u bolnici (2.) te po procijenjenoj djelotvornosti tih strategija (3.), dok se 4. problem odnosi na utvrđivanje povezanosti između tih procjena. Ispitivanjem je obuhvaćen uzorak od 90 hospitalizirane djece, u dobi od 9 do 14 godina, oboljele od astme. Tri subuzorka (od po 30 djece) izjednačena po prosječnoj dobi, spolnom sastavu i odsutnosti drugih bolesti činila su djeca koja su prvi puta, drugi puta ili tri i više puta boravila u bolnici zbog liječenja astme. Ispitivanje djece provodilo se trećeg ili četvrtog dana (oko sredine) boravka u bolnici. Djeca su ispunjavala Anamnestički list, potom pismeno producirala stresore – što ih sve smeta tijekom boravka u bolnici. Na kraju su ispitanici korištenjem Skale suočavanja sa stresom - SUO (Vulić-Prtorić, 1998) koju čini sedam subskala (rješavanje problema, emocionalne reakcije, izbjegavanje, distrakcija, socijalna podrška prijatelja, socijalna podrška roditelja, kognitivno restrukturiranje) na 4-dijelnoj skali Likertovog tipa procijenjivali čestinu korištenja pojedinih načina suočavanja sa stresom (“Koliko često se tako ponašaš dok si u bolnici?”), a potom njihovu djelotvornost (“Koliko ti to pomogne?”).

Obrada rezultata produciranja stresora tijekom boravka u bolnici sastojala se u njihovu svrstavanju u tri skupine stresora koji se odnose na: 1. specifične aspekte hospitalizacije (npr. nedostatak privatnosti, lošu hranu, teškoće sa spavanjem zbog plača druge djece), 2. stresore vezane uz samu bolest (npr. zabrinutost za svoje zdravstveno stanje) i 3. stresore vezane uz bol (bolne medicinske postupke). Rezultati su pokazali da se djeca s iskustvom različitog broja hospitalizacija značajno razlikuju u tipovima stresora koje navode. Gotovo dvije trećine kronično bolesne djece (63%) koja su bila prvi puta u bolnici, navodilo je kao glavni problem bol vezanu uz medicinske postupke, čime su se statistički značajno razlikovali od djece s iskustvom tri ili više hospitalizacija. Ta su pak djeca značajno češće (njih 60%) navodila kao problem određene uvjete boravka u bolnici. Tijekom druge hospitalizacije djeca su gotovo jednakom učestalošću navodila kao problem sve tri grupe stresora, no bila su više zabrinuta za svoje zdravstveno stanje – 40% djece si je postavljalo pitanje o prognozi bolesti te o posljedicama.

Ispitivanje dječjih strategija suočavanja s hospitalizacijom ulazi u kategoriju ispitivanja suočavanja sa stresnom situacijom koja je van osobne kontrole. Analiza varijance učestalosti korištenja pojedinih strategija suočavanja sa stresom izazvanim boravkom u bolnici od strane djece koja su prvi, drugi te treći ili više od trećeg puta u bolnici, pokazala je da tijekom prve hospitalizacije djeca podjednako često koriste aktivne načine (kognitivno restrukturiranje i socijalnu podršku) kao i pasivne načine suočavanja (izbjegavanje i distrakciju). Pri drugom boravku u bolnici nema značajnih promjena u korištenju načina suočavanja, dok se pri trećem boravku značajno češće koriste aktivne strategije (kognitivno restrukturiranje, rješavanje problema te socijalna podrška). Kod sve tri skupine djece najdjelotvornijom je procijenjena strategija traženja podrške od roditelja i prijatelja. Kronično bolesna djeca koja su treći puta hospitalizirana u usporedbi s prvi puta hospitaliziranom djecom procjenjivala su djelotvornijima aktivne strategije suočavanja. Kao odgovor na 4. problem utrđena je pozitivna relativno visoka korelacija između procijenjene učestalosti korištenja i procijenjene djelotvornosti pojedinih načina suočavanja.

Dok je u uvodu rada težište dano razvojno uvjetovanim promjenama u dječjem suočavanju sa stresom, u Raspravi se u prvom dijelu tumače nalazi istraživanja – dominantni načini suočavanja sa stresom boravka u bolnici u funkciji rednog broja hospitalizacije. U zaključnom razmatranju autorica se usredotočuje na pojedine načine suočavanja i njihovo mjesto u nošenju sa hospitalizacijom zbog kronične bolesti. Na kraju rasprave navodi praktične implikacije svojih nalaza – u smislu potrebe osiguravanja određenih uvjeta kako bi hospitalizacija za djecu bila manje stresna te kako bi se zadovoljila njihova potreba za sktivnim suočavanjem sa stresom. Izlaz se vidi u boljem opremanju i dijazniranju bolničkog prostora, u psihološkoj pripremi djece za hospitalizaciju, u mogućnosti prisustva roditelja tijekom hospitalizacije. Autorica sugerira da se procjena strategija suočavanja sa stresom ugradi u evaluaciju i praćenje djece s kroničnom bolešću, kako bi se (u kombinaciji s nalazima ostalih psiholoških ispitivanja) definirale osnovne smjernice rada s djetetom. Autorica sugerira i smjer daljnjih istraživanja načina suočavanja sa stresom prilikom hospitalizacije.

Specijalistički rad Renate Coha predstavlja vrijedan doprinos razumijevanju kako djeca oboljela od astme doživljavaju boravak u bolnici i na koje se načine suočavaju s tim stresom. Za razliku od jednostavnog ispitivanja situacijskog odnosno dispozicijskog načina suočavanja sa stresom, autorica u svom radu uvodi interes za dinamički aspekt – promjene izvora stresa i načina suočavanja u funkciji broja iskustava sa hospitalizacijom. Pri tome bi naravno longitudinalni pristup bio poželjnija solucija, ali i s opterećenjem razvojnih promjena i drugih čimbenika koje bi trebalo uzeti u obzir pri definiranju uzorka. Od posebne je vrijednosti što je autorica ispitivala dječje viđenje stresora pri hospitalizaciji, i dječje procjene čestine i djelotvornosti pojedinih načina suočavanja, čime se izmakla projekcijama kakve se dobivaju kada se ti podaci traže od roditelja ili drugih odraslih "poznavatelja" djeteta. Poniranjem u logiku u osnovi promjene dominantnih stresora i načina suočavanja u funkciji rednog broja hospitalizacije, Renata Coha je opovrgla dosta zastupljeno mišljenje da su strategije aktivnog suočavanja općenito djelotvornije od pasivnih načina nošenja sa stresom. Zacrtan smjer daljnjih istraživanja te praktične implikacije dobivenih nalaza vrijedan su doprinos oblikovanju rada kliničkog psihologa koji rade s kronično bolesnom djecom na bolničkim odjelima.

Na osnovi ove pozitivne ocjene specijalističkog rada, predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da Renati Coha omogući nastavak postupka za stjecanje specijalizacije iz kliničke psihologije.

U Zagrebu, 15. 11. 2002.

Članovi Stručnog povjerenstva:

dr.sc. Goranka Lugomer Armano, izv. prof.

dr. sc. Lidija Arambašić, izv. prof.

dr.sc. Ivanka Živčić-Bećirević, doc.

Filozofskog fakulteta u Rijeci

REPUBLIKA HRVATSKA

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Ivana Lučića 3 - HR- 10000 ZAGREB

Predmet: Izvještaj Stručnoga povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Hasana Tijanovioća naslova: Aspekti novijeg bosanskohercegovačkog putopisa – Poetika putopisa Zuke Džumhura

Izabrani na sjednici Fakultetskoga vijeća od 11. listopada 2002. godine u Stručno povjerenstvo za ocjenu naslovljena magistarskog rada apsolventa postdiplomskoga studija književnosti prof. Hasana Tijanovića, podnosimo Vijeću svoj zajednički

i z v j e š t a j:

Magistarski rad H. Tijanovića Aspekti novijeg bosanskohercegovačkog putopisa – Poetika putopisa Zuke Džumhura obaseže 129 stranica, podijeljen je u dva glavna poglavlja, s nekoliko problemski koncipiranih potpoglavlja: 1. Uvod (2-62): Putopis u kontekstu književnih žanrova (2-8), Bosna u očima stranih putopisaca (8-27), Pogled u stariji bosanskohercegovački putopis (27-40), Noviji bosanskohercegovački putopis (40-62); 2. Poetika putopisa Zuke Džumhura (63-114): Perspektiva pješaka u putopisima Zuke Džumhura (64-75), Put u povijest i umjetnost (75-88), Putovanje kao povod za spajanje i ogledanje različitih kultura i civilizacija (88-100), Multimedijska priroda Džumhurova putopisa (100-109) 3. Zaključak (115-119); 4. Literatura (120-122); Sažetak (122-126); Ključne riječi (127); Životopis (128).

Prvo poglavlje magistarskog rada karakterizira nekoliko teorijsko-analitičkih perspektiva. Najprije se ukratko govori o glavnim osobitostima putopisa u kontekstu književnih žanrova, kao svojevrsne granične vrste, što okuplja razne stilove i najrazličitije teme i postupke, od znanstvene rasprave i esejistike do lirike, pripovijedanja i opisivanja, a onda se prostor Bosne opisuje analizom putopisa stranaca, koji bi dolazili sa svih strana svijeta (od E. Čelebije, Wilkinsona i Evansa do suvremenih putopisaca) u raznim vremenima, ali bi za sve Bosna uvijek bila zemlja kontrasta, nedoumica i nesporazuma, «zemlja ljepote, groze i tjeskobe» (str. 26). Oba potpoglavlja imaju funkciju širega kontekstuiranja istraživanja, jer nepretenciozan teorijski opis putopisa, koji će se kasnije nadopuniti analitičkim partijama konkretne putopisne građe, nadopunjen je poglavljem u kojemu se putopisna proza shvaća najšire moguće, a strani pogledi putopisaca koriste za razumijevanje polazišne točke domaćega putopisa, za razumijevanje zemlje po kojoj i iz koje se putuje, a koja se, kako utvrđuje Tijanović, ipak mijenjala: «Dvadeseto stoljeće će u Bosnu dovoditi nove strance-putnike i putopisce; da gledaju iste građevine, da pišu o ratovima, gradovima, planinama, trgovini, turizmu, mostovima, običajima, demokraciji, komunizmu i svemu pred čime putnik otvara ili zatvara oči. Zapadnjak sve više otvara oči pred jednom drukčijom Bosnom koja nije samo mračna i zapuštena zemlja kontrasta nego se sve više javljaju vedrije slike i tonovi». (Str. 23)

Pogled u stariji bosanskohercegovački putopis polazi od određene žanrovske zapostavljenosti putopisa, da bi se zaključilo kako je domaći putopis bio manje istraživan od stranoga putopisa o Bosni. Navodi se literatura koja govori o pragmatičnosti i utilitarnosti, pa i nepostojanju književnih ambicija u starijem bosanskom putopisu, da bi se, prema kronološkom kriteriju, dala sažeta tipologija putopisa: šehrengiz, hodočasnički i kroničarski putopis, znanstveni (geografsko-historiografsko-etnografski) putopis i memoarski putopis su osnovne podvrste na kojima će izrasti noviji i suvremeni bosanski putopis. Svaki od tih tipova putopisa primjereno je opisan i dokumentiran fragmentima iz pojedinih putopisa. Noviji pak bosanskohercegovački putopis analizira se tek u dva pojavna oblika, kao putopisna reportaža i kao putopis u užem smislu kada pojam putopis «prvenstveno podrazumijeva književnožanrovske vrijednosti» (str. 41). Osnovne odlike putopisne reportaže su utilitarnost i informativnost, «poetika i estetika putopisne reportaže ostvaruje se u okviru žurnalističkih principa aktualnosti, zanimljivosti i angažiranosti, te jednostavnosti i razumljivosti jezika i stila prosječnom čitaocu novina» (str. 42), pa je za nju «karakteristično kretanje po granicama žanrova i stilova i njihovo miješanje i prelijevanje» te je teško odrediti «kad je putopisac samo novinar, a kad postaje i pjesnik, pisac» (str. 44). Drugačije je s «pravim» putopisom. On se upravo i razvija kada ga počinju pisati poznati bosanskohercegovački pisci, kao Jovan Dučić i Ivo Andrić, Ćamil Sijarić i Skender Kulenović, Alija Isaković ili Tvrtko Kulenović, i drugi. Osobito je, prema H. Tijanoviću značajan Ivo Andrić, u čijim se putopisima zapaža spajanje tradicionalnog i modernog putopisnog postupka: «Kao i u starijem putopisu Andrić ne zanemaruje realne slike promatranih ljudi, prostora i gradova, sa obaveznim historijskim asocijacijama. Tako ćemo u navedenim putopisima naći suvremenu sliku odabranih lokaliteta sa povijesnim retrospektivnim pogledima na prošlost i sudbinu Počitelja, Sarajeva i Jevreja u Bosni. Međutim, suvremeno i lokalno je samo povod za modernističke univerzalne intimno-filozofske meditacije». (Str. 48) Poetiku Andrićevih putopisa magistrant će povezati s poetikom autorovih pripovjedaka i romana, kao kombinaciju pričanja, opisivanja i meditativno-esejističkih dijelova. Slično će Hasan Tijanović postupiti i s modernim putopisom općenito, ocjenjujući ga kao hibridni žanr, pa u putopisima Skendera Kulenovića zapaziti kontaminaciju lirskim, a u Isakovićevim putopisima istaknuti miješanje osobnog i dokumentarnog, suvremenog i povijesnog, stvarnog i književnog. Zajedno s autorom, mogli bismo zaključiti da suvremeni bosanski putopis, poslije svih «traženja», konačno dijeli sudbinu ovoga žanra u europskim književnostima, «s bezbroj individualnih mogućnosti i vrijednosti, s uporištima u tradicionalnim, modernim i postmodernim književnim modelima» (str. 62). Putopisi Zuke Džumhura (1920-1989), koji se javljaju u kontekstu spomenutih imena i određene putopisne tradicije, sa sintezom tradicionalnog i modernog, učvrstit će svijest o putopisnom žanru.

Središnja poglavlja radnje odnose se na deskripciju poetike putopisa Zuke Džumhura te u tu svrhu poduzete analize. Problematizira se perspektiva pješaka, dimenzija povijesti i umjetnosti, spajanje udaljenih kultura i civilizacija, multimedijska priroda putopisa, kao i prožimanje različitih diskurza. Hasan Tijanović započinje svoju analizu Džumhurove putopisne proze kontrasnom slikom sna i stvarnosti, analizom opisa oaze, da bi istom otkrio perspektivu pješaka kao dominantnu, jer je putopisnu subjektu potrebna neposrednost «filozofije hodanja i lutanja» (str. 70), upravo «pješački rakurs putopiščev», osim što drži na okupu raznovrsne «materijale», pridonosi «stanovitom antimodernističkom gledanju na civilizacijski, tehnološko-materijalni napredak i potrošački način života, koji se u ovim putopisima uglavnom pojavljuje u ironijskom i satiričnom osvjetljenju» (str. 72). Uzore magistrant vidi u Ćelebiji i Evansu.

Nadalje, određujući prostor i povijest Džumhurovih putopisa, nalazeći mu uzore u Andriću i drugim domaćim piscima, H. Tijanović ističe umjetnost kao sadržajni dio Džumhurove putopisne poetike: «'Džumhurovi' umjetnici su prije svega graditelji, pjesnici i slikari i on će ih u različitim povodima i u različitim dijelovima svijeta tražiti, pohoditi, sjećati ih se, posjećivati njihove grobove ili stajati pred njihovim djelima, pa možemo tvrditi da su najljepši dijelovi ovih putopisa posvećeni umjetnosti i umjetnicima i da je umjetnost najviši cilj i ideal Džumhurove poetike». (Str. 83) Uočavajući tek prostornu i povijesnu dimenziju, a ne i «umjetnički aspekt», kao ni «pješačku perspektivu», kritika do sada nije dovoljno pozornosti posvetila povezanosti tih kvaliteta Džumhurova putopisa. Tijanovićeva je interpretacija svojim uočavanjem bitno prevladava, pridodajući još dvije-tri važne sastavnice. Pomno analizirajući dijelove putopisa u kojima Džumhur spominje različite kulture, pa i civilizacije, magistrant dobro uočava (potkrepljujući to biografskim podacima o piscu) autorovu otvorenost, «prihvaćanje i poštovanje drugog i različitog» te, ponekad tendenciozna, uočavanja sličnosti, veza, spajanja. Zato se s pravom govori o stanovitom eklekticizmu i ekumenizmu: «Ovaj putopisac, koji odlično poznaje povijest istočnih i zapadnih kultura i religija i koji je iz njih podjednako uzimao i cijenio ono što je humano i trajno, bježi od svake jednostranosti i isključivosti a traži i ističe ono što pomiruje i spaja, iako zna da svijet ne traje po njegovim željama i zamislima». (Str. 91-92) S tom multikulturnom kao da je povezana i multimedijska priroda putopisa Zuke Džumhura. Još je I. Andrić, pišući predgovor prvoj Džumhurovoj knjizi putopisa Nekrolog jednoj čaršiji, zapazio da ga poznati slikar i popularni karikaturist nije iznenadio kada se javio kao pisac (jer «za Hercegovce je reč veliko iskušenje kome oni teško mogu da odole», str. 100). Stoga je prirodno da se kao putopisac koristio i svojim crtežom, uostalom vrlo modernim i jednostavnim, koji je prenio i u svoj književni stil, s tim što će mu putopisi biti mnogo narativniji od slika. Priču je, slično kao u putopisima pješačke perspektive, tražio i drugi autorov iskaz, televizijska putopisna serija Hodoljublja, po kojoj je autor svojedobno bio poznat i široj publici. Spojivši tradicionalno (usmenost, crtež) i moderno (televizija, film) Džumhur je, prema Tijanoviću, «učvrstio i proširio granice putopisnih mogućnosti» (str. 108).

Završno poglavlje, sa zaključkom, pridodaju i sumiraju dojmljive rezultate Tijanovićeva istraživanja. Pripovjedač i putopisac, slikar i karikaturist Zuko Džumhur kao da u svemu prikazuje i svoju pravu, pjesničku prirodu. Uz lirsku dimenziju njegove poetike naglašava se i humoristična, pa i groteskna, kojima putopisac često poentira svoje lirsko-uzvišene, odnosno banalne iskaze. Na kraju, šteta što magistrant, iako je bio svjestan nazočnosti pojedinih pisaca («Džumhurova putovanja traju u dijalogu sa najrazličitijim književnim djelima i piscima», str. 119), nije pobliže istražio i tu poredbeno-interkulturnu dimenziju kako autorova stila tako i kulturnoga konteksta vremena u kojemu je pisac živio.

Ukratko, možemo reći da je magistarski rad Hasana Tijanovića Aspekti novijeg bosanskohercegovačkog putopisa – Poetika putopisa Zuke Džumhura zreo i pregledan znanstveni prilog temi koja do sada nije bila sustavnije istraživana. Od razumijevanja putopisa kao posebne književne vrste do analize pojedinih aspekata modernog putopisa s posebnim žanrovskim obilježjima, na konkretnom primjeru putopisnih tekstova Zuke Džumhura, Tijanović je pokazao zavidnu sposobnost u tumačenju i sistematizaciji gradiva, pa i spretnost u sintezi svojega istraživanja. Slovom sažetka, ovim je magistarskim radom utvrđeno da je raspon književnopovijesnih i teorijskih aspekata bosanskog putopisa vrlo širok, zatim da je Bosna, kao granično područje, za strane putopisce bila privlačna (iako često kao «mračna zemlja na rubu civilizacije»), kao što će i bosanski putnici-putopisci svojim pisanjem skraćivati «civilizacijsku udaljenost između ove zemlje i svijeta». Bosanskohercegovački stariji putopis, iako najčešće utilitaran i dokumentaran, ima i svojih književnih vrijednosti, koja će se povećavati razvojem svijesti o putopisnom žanru, kada putopis počinju objavljivati, uz istaknute novinare, i važniji pisci. U tom kontekstu pojavljuju se putopisni tekstovi Zuke Džumhura označivši prijelaz iz tradicionalnog u modernistički bosanski putopis, koji pored priče donosi esejističnost i kontemplaciju, muldimedijalnost i interkulturalnu otvorenost: «Na primjerima dijelova i cjeline djela Zuke Džumhura može se uočiti sva slojevitost problema poetike ovoga putopisca i široke mogućnosti putopisnog žanra. U novijoj bosanskohercegovačkoj književnosti ovi putopisi su najbolji primjer sklada između tradicionalnog i modernog, jer Džumhur iz arhaične perspektive pješaka i svijeta narodne pjesme i pripovijetke lako prelazi u moderno područje esejistike, asocijativnosti, simboličnosti i metaforičnosti jezika, miješajući postupke različitih medija: novinarstva, slikarstva, književnosti i filma. Svijet njegovih putopisa je usklađen sa njegovim oblikom. Radi se o putopisu u kojem se različite kulture, civilizacije i religije bez teškoća prožimaju i spajaju u humanoj i plemenitoj viziji, pa možemo reći da je to svijet bez granica. Posebnu vrijednost i prepoznatljivost ima Džumhurov stil u kojem se skladno prožimaju lirski, epski, humoristički, pripovijedni i esejistički elementi.» (Str. 223)

Uzimajući u obzir sve navedene rezultate istraživanja molimo Vijeće da naše, pozitivno, izvješće prihvati, a magistrantu Hasanu Tijanoviću odobri usmenu obranu rada u svrhu stjecanja akademskog stupnja magistra književnosti.

Stručno povjerenstvo:

1. Dr. Franjo Grčević, red. prof. u mirovini

2. Dr. Zvonko Kovač, red. prof.

3. Dr. Dean Duda, docent

Zagreb, 25. studenog 2002.

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Zagreb, 22.11. 2002.

Predmet: Ocjena magistarskog rada Krunoslava Nikodema, pod naslovom: Napredak, tehnička racionalnost i problem subjekta

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 11. listopada 2002. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Krunoslava Nikodema, pod naslovom Napredak, tehnička racionalnost i problem subjekta. S tim u vezi podnosimo Fakultetskom vijeću skupno izvješće:

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad kandidata Krunoslava Nikodema, pod naslovom Napredak, tehnička racionalnost i problem subjekta, sadrži 187 stranica teksta i 212 bibliografskih jedinica, od kojih je njih 66 na engleskom jeziku. Primjereno naslovu, rad tvore tri dijela i, dakako, sintetički zaključak. Polazište cijelog zahvata jest sociološko-teorijska analiza i promišljanje odnosa prirode, društva i tehnike. Okvir unutar kojeg se kreće to razmatranje čine prijepori između modernog društva i postmodernog stanja društva. U radu se razvija i argumentira osnovna teza da će dominantno područje napredovanja znanosti i tehnike u 21. stoljeću biti čovjek, odnosno ljudsko tijelo i um. Elaborira se stajalište iz kojeg proizlazi kako u promišljanju odnosa prirode, društva i tehnike više nije dovoljno govoriti o dva pravca širenja tehno-znanstvenog sustava: prvom, prema prirodi, što označava kolonizaciju prirode i drugom, prema društvu, gdje društvo sve više postaje tehnizirano. Nužno je naime govoriti i o trećem pravcu širenja tehno-znanstvenog sustava, prema čovjeku, ljudskom tijelu i umu, u smislu razvoja i dominacije bioznanosti i biotehnologije. Tako postavljena osnovna teza temelji se na kibernetičkim i biogenetičkim zamislima o čovjeku i životu općenito, te na koncepciji kiborga kao sučelja čovjeka i stroja, koja se promatra kao paradigma povezanosti organskog i tehnološkog.

U sadržajno-logičkom smislu rad slijedi put od konstituiranja modernog društva, njegovog razvoja na temeljima procesa racionalizacije i subjektivizacije, sve do krize modernog društva, koja se ogleda u krizi navedenih procesa, i proglašenja postmodernog stanja društva. Kroz cjelokupnu teorijsku analizu i argumentaciju stalno se i jasno provlači navedena teza, potpomognuta komplementarnim stavovima i zaključcima koji proizlaze iz pojedinih dijelova rada. Također se obrazlaže društveno-povijesni kontekst pripreme za razumijevanje odnosa prirode, društva i tehnike na naznačeni način.

Struktura ovog magistarskog rada zadana je već samim njegovim naslovom pa je tako, posve opravdano, i formalizirana.

Prvo poglavlje pod naslovom Ideja napretka kao konstitutivni element modernog društva raspravlja o napretku i sastoji se od tri dijela. Prvi dio razrađuje novovjekovni pojam napretka. Kao polazište uzima se tipologija Iringa Fetschera koji razlikuje pet gotovo modelskih verzija novovjekovnog poimanja napretka, kakve prepoznajemo u linearno kvantitativnim koncepcijama od 19. stoljeća. Prva je verzija, po Fetscheru, misao o napretku koja dolazi iz kršćanske eshatologije. Napredak se ovdje promišlja u smislu kretanja čovjeka kao grješnika prema spasenju i otkupljenju grijeha. U radu se izlaže i poimanje napretka u socijalnim dokumentima Katoličke crkve. Druga verzija je napredak u smislu vladavine čovjeka nad prirodom koji se izražava u Baconovoj tvrdnji “Znanje je moć”, što se odnosi na proučavanje i spoznavanje prirodnih zakona i sve veću vlast čovjeka nad prirodom, ali i nad samim čovjekom. Treća je verzija napredak u smislu emancipacije čovjeka kao autonomne individue od društvenih (obiteljskih, staleških) veza koje ograničavaju misli i osjećaje. Četvrta verzija je napredak u gospodarskom području u smislu prijelaza iz zatvorenog i statičnog feudalnog sustava u otvoreni i dinamičan sustav moderne ekonomije kapitalizma i tržišne privrede. I napokon, peta je verzija napredak u političkom području u smislu razvoja moderne predstavničke demokracije.

Drugi dio prvog poglavlja razmatra tehničko-znanstveni napredak kao nepobitnu dimenziju napretka. Etimološki pojam tehnike se određuje hrvatskim riječima umijeće i vještina. Nadalje, u sadržajno-logičkom i povijesno-društvenom smislu daje se određenje tehnike oslanjajući se na radove Burgera, Bl. Despot, Heideggera i Spenglera. O razvoju tehnike se govori s obzirom na teorije Gehlena i Mumforda. Moderno se društvo promatra kao bitno “tehničko društvo”, prije svega zbog konceptualiziranja i operacionaliziranja novovjekovnog shvaćanja prirode, koje reducira prirodu na materijalno područje uređenih i razumom spoznatljivih zakona. Ovo stajalište se podupire Jonasovom tvrdnjom o “promjenjenoj biti ljudskog djelovanja” zbog koncentracije moći koja leži u čovjekovim rukama.

Treći dio prvog poglavlja razmatra teorije o “kraju napretka” i uopće svojevrsni endizam koji je karakteristika postmodernog stanja društva čije se određenje daje oslanjajući se uglavnom na radove Lyotarda. Naglasak se stavlja na Gehlenov pojam “post-historije” i, s tim u vezi, sekularizacije ideje napretka, odnosno odvajanja pojma i koncepcije napretka iz eshatološkog poimanja povijesti i premještanja ciljeva iz područja transcendentnog u područje imanentnog. Novo Doba je nastalo upravo novim, progresivnim shvaćanjem povijesti iz kojeg su se onda otvarali uvjeti za razvoj modernog društva. Postmoderna kao dekonstrukcija Moderne označava kraj takvog shvaćanja povijesti, a onda i kraj ideje napretka koja proizlazi iz tako shvaćene povijesti. To je u skladu s Lyotardovim određenjem postmodernog stanja društva kao stanja rastvaranja velikih meta-iskaza, a napredak je upravo jedna od njih. Iznosi se teza da sekularizacija ideje napretka u Gehlenovom smislu “rutinizacije napretka” i proces racionalizacije u Weberovom smislu “raščaravanja svijeta” vode gubitku povijesne dimenzije i nemogućnosti promišljanja budućnosti u postmodernom stanju društva, što ostavlja to društvo zarobljeno u sadašnjosti gdje je transcendencija nepotrebna. Na kraju Prvog poglavlja se ukazuje na povezanost teorija o “kraju napretka” i ekoloških problema.

Drugo poglavlje pod naslovom Tehnička racionalnost modernog društva sastoji se od dva dijela. Prvi dio analizira pojam i problem racionalnosti kao bitnu karakteristiku tehnike. Korijeni tehničke racionalnosti propituju se iz videokruga racionalizma 17. stoljeća, prosvjetiteljstva 18. stoljeća i pozitivizma 19. stoljeća. Proces racionalizacije obrazlaže se pomoću Weberovog pojma “raščaravanja svijeta”. Pokazuje se kako su konzekvencije tih stajališta bile od ključne važnosti za kasnije socijalnoteorijske koncepcije i njihove mijene.

Drugi dio drugog poglavlja analizira instrumentalizaciju tehničke racionalnosti u političkom području. Prije svega naznačeno se promatra kroz raspravu Habermasa i Marcusea o znanosti i tehnici kao “ideologiji”. Instrumentalizacija tehničke racionalnosti u političkom području se analizira i kroz odnose razvijenih i nerazvijenih, gdje se postavlja teza kako odnosi između razvijenih i nerazvijenih društava na početku 21. stoljeća imaju karakteristike znanstveno utemeljenog neorasizma i neokolonijalizma. Pod tim se uglavnom misli na procese američke globalizacije i politiku SAD-a. Na kraju drugog poglavlja raspravlja se o procesu socijalizacije u postmodernom stanju društva i postavlja teza da se pitanje društvene stabilnosti u postmodernom stanju društva premješta s područja moći i prisile na područje sreće i zabave. Ističe se medijski posredovana promjena društveno prihvatljivih vrijednosti i postavlja teza da je proces socijalizacije, kao proces učenja društveno prihvatljivog ponašanja, u postmodernom stanju društva bitno tehnološki posredovan, te se pretvara u proces infantilizacije, odnosno u proces skraćivanja vremena od pojave želje kod pojedinca do ispunjenja te želje.

Treće poglavlje nosi naslov Distopijski karakter postmodernog stanja društva i sastoji se od tri dijela. Prvi dio tog poglavlja analizira razvoj postmodernog tehno-znanstvenog sustava kroz razvoj kibernetike i biogenetike. Ističe se važnost obaju područja za proces dekonstrukcije čovjeka kao subjekta, prije svega kroz razvojne koncepcije kibernetskog organizma – kiborga i kroz zagovaranje genetskog inženjeringa, te se postavlja sljedeća teza: Integrirani razvoj računalne tehnologije i biogenetike u postmodernom stanju društva oslobađa ljude kontinuuma vrijeme/prostor i tjelesnih ograničenja, te time posredno dovodi u pitanje poziciju čovjeka kao subjekta. Dalje se izlaže nastanak i razvoj kibernetike, te kroz tri razvojna poretka kibernetike otkriva znanstveno teorijsku pripremu za razvoj virtualne stvarnosti i kibernetičkog prostora. Analiziraju se društvene i religijske karakteristike virtualnih svjetova i postavljaju dvije teze: prvo, da je biti “on-line” novi izraz za biti “društveno prihvatljiv” i drugo, da se socijalna kontrola u postmodernom stanju društva postiže putem “on-line” isključenosti i “nadomjestne pragmatike” u Habermasovom smislu. Na kraju prvog dijela trećeg poglavlja govori se o biotehnološkim izazovima koji stoje pred čovjekom i društvom u 21. stoljeću.

Drugi dio trećeg poglavlja naglašava bestjelesnost kao jedan od temeljnih zahtjeva za određenjem postmodernog subjekta, te promatra koncepciju kiborga kao paradigmu povezanosti organskog i tehnološkog, prije svega čovjeka i računalne tehnologije. Postavlja se teza kako je jedna od bitnih karakteristika postmodernog stanja društva odricanje od napora koji zahtijeva konstituiranje čovjeka kao subjekta. To se odricanje obrazlaže posredovanjem biotehnologije i bioznanosti, a u skladu s osnovnom tezom rada o usmjerenosti postmodernog tehno-znanstvenog sustava prema području ljudskog tijela i uma. Genetički inženjering i kibernetičke zamisli o čovjeku kao informacijskom obrascu, te tehnološki posredovana socijalizacija i postmoderna zarobljenost sadašnjošću otvaraju mogućnosti razvoja visoko inteligentnog ne-ljudskog oblika života kojeg neki autori smatraju nužnim korakom u evoluciji ljudske vrste.

I na kraju, treæi dio treæeg poglavlja obrazlaže razliku izmeðu utopije i distopije, te postavlja pitanje jesmo li osuðeni na život u distopiji ? Analizira se važnost klasiènih i cyberpunk distopijskih romana za razumijevanje postmoderne društvene stvarnosti. Postavlja se teza da je dominantni politièki poredak na poèetku 21. stoljeæa “unutrašnji totalitarizam”, kojeg se odreðuje, sljedeæi Friedricha, pomoæu šest karakteristika: 1. postoji jedna sveobuhvatna “nije to ideologija” temeljena na sloganu “kupuj, zabavljaj se i budi sretan”, koja se teži proširiti na sva područja društvenog života i koju podupire mnoštvo “malih priča”; 2. na vlasti je birokracija i multinacionalne kompanije i korporacije utemeljene na tehničkoj racionalnosti koja je bitno nehumana; 3. provodi se sustavna infantilizacija građana pomoću masovnih medija, računalne tehnologije i amerikanizacije obrazovnih sustava nerazvijenih zemalja i onih u razvoju; 4. živimo u stanju hiper-produkcije masovnih medija i tehnološki posredovane stvarnosti gdje čovjeka više ne možemo odrediti kao prirodno društveno biće; 5. cjelokupnim područjem društvenog života dominiraju tržišni odnosi temeljeni na vulgarno shvaćenom liberalizmu; 6. sekularizacija ideje napretka koja vodi gubitku transcendentnog i ukidanju povijesti u smislu dominacije Baudrillardovog simulakruma, što donosi zarobljenost u sadašnjosti i ukidanje čovjeka kao bića budućnosti, te otvara mogućnosti za stvaranje neljudskih oblika inteligentnog života.

Na kraju cijelog rada, u opsežnim i konzistentnim zaključnim razmatranjima, ukazuje se da postmoderno stanje društva ima bitno distopijska obilježja. Sugerira se teza da dominantni tehno-znanstveni sustav, koji se oblikuje razvojem računalne tehnologije i biogenetike, nameće mogućnosti izlaza iz takvog stanja u smjeru bestjelesnih, ne-ljudskih oblika života. Iz toga se nameće ključno o temeljima naše ljudskosti. Na temelju svojih analiza kandidat zagovara stajalište da nam je odgovor na to pitanje danas potreban, možda više nego ikad prije. Jer samo ako uzmognemo dati jasno određen odgovor na to pitanje, moći ćemo pružiti istinski otpor neljudskom.

Takvim postavljanjem problema kandidat se uključuje u trajnu, ali danas zaoštrenu debatu o ljudskim dimenzijama tehnoznanstvenog napretka.

Uvidom u sadržajne, metodološke i formalne značajke ovog magistarskog rada dolazimo do zaključka da se kandidat, usredotočujući se na pitanje napretka, tehničke racionalnosti i problem subjekta, pozabavio jednom od ključnih tema moderne sociologije. Tu je temu, bez obzira na njezinu kompleksnost, uspješno obradio ne samo oslanjajući se na najrelevantniju socijalnoznanstvenu literaturu nego i razradom vlastitih pozicija i nalaza. To je dobro sistematiziran i zaokružen rad koji pokazuje da kandidat marljivo prati glavne trendove suvremenih društvenih procesa i njihove analitičke recepcije u sociološkoj znanosti. Utoliko ovaj magistarski rad ocjenjujemo kao doprinos sociološkoj znanosti, koji svjedoči o znanstvenoj sposobnosti kandidata i dobrim izgledima njegovog znanstvenog napredovanja.

Na temelju iznesenog predlažemo Fakultetskom vijeću da ovo skupno izvješće prihvati te odobri Krunoslavu Nikodemu dalji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja magistra iz područja društvenih znanosti, polje sociologija.

Stručno povjerenstvo:

dr.sc. Ivan Cifrić, red. prof.

dr.sc. Rade Kalanj, red. prof.

dr.sc. Ivan Rogić, znan. savj. Instituta za društvena istraživanja “Ivo Pilar”

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada

Ane Pažanin pod naslovom Utjecaj ratnih migracija

na ukupno kretanje stanovništva Republike Hrvatske

u razdoblju od 1991. do 2002. godine.

Predmet: Ocjena magistarskog rada, dostavlja.-

Zagreb, 3. prosinca 2002. godine

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na svojoj sjednici održanoj 11. studenoga 2002. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ane Pažanin pod naslovom Utjecaj ratnih migracija na ukupno kretanje stanovništva Republike Hrvatske u razdoblju od 1991. do 2002. godine. Nakon što smo rad pomno pregledali i pročitali, osobita nam je čast i posebno zadovoljstvo naslovu podastrijeti zatraženi skupni

IZVJEŠTAJ

Magistarski rad Ane Pažanin pod naslovom Utjecaj ratnih migracija na ukupno kretanje stanovništva Republike Hrvatske u razdoblju od 1991. do 2002. godine obuhvaća 150 stranica teksta i grafičkih (uglavnom tabličnih) pregleda, popis korištene sekundarne literature (69 bibliografijskih jedinica) i popis izvora (32 jedinice).

Valja kazati da je pristupnica izabrala značajnu i do sada neistraživanu temu čija je obrada korisna ne samo znanstvenoj, nego i stručnoj pa i najširoj javnosti. Radi se o metodologijski vrlo složenoj temi, povezanoj s mnogim teškoćama koje bi obeshrabrile mnoge istraživače. Istraživanje je ovisilo o provedbi Popisa stanovništva 2001. godine, čiji su ishodi objavljeni sa znatnim i neočekivanim zakašnjenjem.

Cilj je rada bio utvrditi kakvi su neposredni i posredni učinci rata na ukupno kretanje stanovništva, napose ratom zahvaćenih područja, a onda cijele države. Kandidatkinja je planirala istraživanje provesti na razini naselja, međutim brojni problemi vezani uz statističke izvore prisilili su je da demostatističko izvorište temelji na općinskom obuhvatu. I tu je međutim došlo do ozbiljnih problema budući da su se granice općina mijenjale, tako da je kandidatkinja morala uložiti veliki napor kako bi ujednačila područja kakva su bila 1991. i onda 2001. godine. Istraživano su 32 općine iz 1991. godine čiji je teritorij danas uključen u područja čak 133 općine.

Poseban problem u radu predstavljali su i metodologijski neujednačeni podaci dvaju posljednjih popisa stanovništva, pa je zbog tih neujednačenosti rezultata raščlamba bila značajno otežana. Pristupnica je ipak dobro prezentirala značenje popisa stanovništva, metodologijsko razilaženje popisa stanovništva iz 1991. i 2001. godine, kao i njihove dodirne pozicije. Prema ovim se elementima i morala detaljno odrediti, jer su podaci iz popisâ stanovništva osnovni okvir i glavni izvori njenog rada.

Rad je podijeljen u četiri nejednaka poglavlja ("Uvod", str. 3; "Obrazloženje i metodologija rada", str. 4-9; "Rasprava", str. 10-121; "Zaključci", str. 121-124; nakon čega slijede prilozi). Središnje poglavlje je, dakako, "Rasprava", koje donosi više potpoglavlja ("Popisi stanovništva, razlike u metodologijama"; "Rat i migracije"; "Hrvatski Domovinski rat"; "Utjecaj rata i ratnih migracija na ukupno kretanje stanovništva i njegove strukture); tri posljednja potpoglavlja sačinjavaju jezgru rada.

U poglavlju "Rat i migracije", zamišljenom kao teorijska podloga konkretnom fenomenu, a to su utjecaji Domovinskog rata na demografske procese u Hrvatskoj, objašnjavaju se, između ostalog, različiti oblici demografskih gubitaka koje ratovi izazivaju. Naslov teme povezivao je uglavnom prisilne (ratne migracije) s ukupnim kretanjem stanovništva, dakle slijed je bio rat – ratne migracije – promjene u broju stanovnika zbog neregularnog kretanja stanovništva. Pristupnica se u ovom dijelu unekoliko preopširno pozabavila ratom, a donekle premalo o samim ratnim migracijama; no to je uvjetovano i otežanim definiranjem ukupnih i svakovrsnih demokratskih gubitaka uvjetovanih ratom. Hrvatski je slučaj kompleksniji od ostalih. Primjerice, budući da je na početku posljednje ratne operacije u Hrvatskoj hrvatsko vodstvo pozvalo srpsko pučanstvo da ne napušta zemlju, ali je ono svejedno izbjeglo, definiranje prisilnog ili dobrovoljnog karaktera ove migracije je otežano i podložno različitim interpretacijama. Isto tako, poseban problem predstavljaju nametnuti pristupi svjetskih i europskih demografskih asocijacija o popisnoj metodi prisutnosti stanovništva (za razliku od načela stalnosti stanovništva). Time se veliki dio izbjeglica izostavlja iz popisa premda je moguće da su se neposredno nakon njegove provedbe već vratili u Hrvatsku. Njih je kandidatkinja u migracijskom saldu morala izostaviti.

Glavni nalazi rada nalaze se u Tablici 7 – Utjecaj rata i ratnih migracija na ukupno kretanje stanovništva (str. 82). Tablica je složena od osam kolona od kojih jedan dio pretpostavlja razvoj populacije kao zatvoreni model bez prisustva migracija, kako mirnodopskih tako i ratnih. Jedna kolona pretpostavlja razvitak populacije na bazi prirodnog prirasta i očekivanog (zatečenog) mirnodopskog prirodnog kretanja. Ključna kolona (P) egzaktno izražava razliku broja stanovnika ustanovljenog 2001. godine i očekivanog broja 2001. godine u slučaju da je populacija imala mirnodopski demografski razvitak (regularno kretanje stanovništva). Posljednja kolona (G) daje procentualne demografske gubitke uzrokovane ratom na području 32 općine (prema teritorijalnoj podjeli iz 1991. godine).

Potom pristupnica interpretira dobivene podatke na razini (bivših) općina.

Drugi operativni cilj rada bio je dokazati u kolikoj su mjeri ratne migracije utjecale na promjenu osnovnih demografskih struktura (dobne i spolne). Pretpostavka da je utjecaj ratnih migracija i ratnih gubitaka vidljiviji na mlađoj muškoj populaciji je dokazana. Isto je tako pokazano da je rat utjecao na daljnji debalans po spolu i to na štetu muške populacije. U odsječku "Utjecaj ratnih migracija na narodnosnu strukturu stanovništva općina", pristupnica je htjela pokazati u kojoj su općini ovi utjecaji, svakako najupečatljivji među svim pormjena, najveći. To se odnosi i na slijedeći odsječak "Utjecaj rata na promjene u vjerskoj strukturi". Bitni nalazi dani su u zaključku na str. 122-123 gdje se onda navodi da je rat utjecao (1) na smanjenje broja stanovnika u 16 općina (emigracijske općine), ali i na povećanje broja stanovnika u 8 općina (doseljenje izbjeglica i prognanika); (2) na smanjenje ukupnog broja stanovnika Hrvatske; (3) na porast udjela starog i smanjenje udjela mladog stanovništva; (4) na smanjenje udjela muškog stanovništva u ratom pogođenim općinama i naseljima; (5) na smanjenje nataliteta u ratom zahvaćenim općinama te na povećanje desetogodišnjeg mortaliteta (uključen i ratni mortalitet); (6) na to da općine koje su do 1991. godine bile u narodnosnom sastavu prevladavajući "srpske" općine, nakon 1995. godine postaju prevladavajući "hrvatske" općine; te (7) na to da je u općinama, koje su 1991. godine po vjeroispovijesti svojih stanovnika bile "pravoslavne", stanje 2001. godine takvo da one ili ostaju prevladavajući pravoslavne, ali s manjim sudjelovanjem te vjeroispovijesti, ili pak postaju "katoličke", a neke i "ateističke".

Sadržajne, metodologijske i formalne značajke ovog magistarskog rada su takve da ovo povjerenstvo zaključuje da je pristupnica bez obzira na metodologijske poteškoće, inheretne temi i području, uspješno obradila odabranu temu i došla do značajnih rezultata. Povjerenstvo drži da je rad bio vrlo zahtjevan za osobu koja nije demograf po profesiji. Za prvi dio rada imala je puno više vremena na raspolaganju, jer je čekala da se objave prvi popisni rezultati. Stoga je u radu primjetljiva razmjerno nedovoljna raščlamba osnovnih demografskih kategorija u svjetlu ratnih migarcija.

Na temelju iznesenog slobodni smo Fakultetskom vijeću predložiti da ovaj skupni izvještaj prihvati te Ani Pažanin odobri dalji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja magistra iz područja društvenih znanosti, polje sociologija.

Dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.,

predsjednik povjerenstva

Dr. sc. Milan Mesić, red prof.,

član povjerenstva

Dr. sc. Ivan Lajić, struč. sur.,

Institut za migracije i narodnosti,

član povjerenstva

Fakultetsko vijeće TOMISLAV PEJIĆ

Filozofskog fakulteta KOLODVORSKA 7

Sveučilišta u Zagrebu 33 520 SLATINA

Zagreb, Ivana Lučića 3

“ SLAVONSTVO U OSIJEKU 1861.-1868. “

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: povijest

Predložena tema obuhvatit će istraživanje slavonstva u Osijeku kao izraz pokušaja očuvanja slavonske regionalne posebnosti prema Kraljevini Hrvatskoj i glavnom gradu Zagrebu. Istraživanjem očitovanja i utjecaja slavonstva među osječkim građanstvom i političkim predstavnicima Osijeka, dao bih doprinos upoznavanju regionalne povijesti Osijeka od 1861. do 1868. godine. Utvrdio bih kakva je društveno-politička atmosfera vladala među osječkim građanstvom, koje je bilo vrlo heterogeno u nacionalnom i vjerskom pogledu, te kakve su stavove imali istaknuti Osječani- politički dužnosnici i gospodarstvenici prema važnim političkim i gospodarskim pitanjima u razdoblju od 1861.-1868., dakle u vremenu obilježenom obnovom ustavnosti, te zasjedanjem Sabora i sklapanjem Hrvatsko-ugarske nagodbe.

STUPANJ ISTRAŽENOSTI

Slavonstvo kao izraz regionalne posebnosti Kraljevine Slavonije u XIX. stoljeću poznato je na općoj (nacionalnoj) razini. Hrvatski su povjesničari, od F. Šišića, I. Karamana do M. Gross i A. Szabo u svojim djelima pisali i o slavonstvu dijela slavonske veleposjedničke aristokracije i građanstva, te dijela slavonske inteligencije. Na lokalnoj razini slavonstvo je slabo istraženo. Povijest Osijeka u XIX. stoljeću proučavali su hrvatski povjesničari (npr. I. Mažuran, Z. Živaković-Kerže), istražujući glavna obilježja njegova društveno-gospodarskog razvoja, ali nisu u potpunosti istražili slavonstvo Osijeka.

PODRUČJE I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Znanstveno istraživanje ograničio bih na slijedeće teme:

a) slavonstvo u istupima i djelovanju osječkog Gradskog poglavarstva i osječkih zastupnika u Hrvatskom saboru, i u pregovorima oko utanačenja Hrvatsko-ugarske nagodbe,

b) slavonstvo u gospodarskom obliku, u borbi za ostvarenje gospodarskih interesa Osijeka i Kraljevine Slavonije, napose glede gospodarskih izložbi, izgradnje željezničke mreže u Hrvatskoj i Slavoniji, i djelovanja Trgovačko-obrtničke komore u Osijeku,

c) socijalna podloga slavonstva u Osijeku- vjerska i nacionalna heterogenost osječkog građanstva, i relativno mali udio hrvatskog građanstva u Osijeku u odnosu na druge hrvatske gradove, i uloga jednog dijela plemstva u promicanju slavonstva.

Cilj istraživanja je raščlamba političkog i gospodarskog vida slavonstva u Osijeku 1861.-1868, te njegove socijalne baze.

METODE ISTRAŽIVANJA

U istraživačkom radu najprije ću sakupiti relevantne podatke iz djela hrvatskih povjesničara, koji su istraživali hrvatsku povijest XIX. stoljeća, a zatim ću sakupiti i kritički obraditi dostupne povijesne izvore, ponajprije osječke novine (npr. Die Drau, Esseker Lokalblatt) , spise osječkog Gradskog poglavarstva, Hrvatskog sabora i dr. Nakon toga ću metodama deskripcije, komparacije i statističkom metodom proučiti sve prikupljene podatke, te doći do određenih spoznaja i zaključaka u pogledu značenja političko-gospodarskog slavonstva u Osijeku od 1861.-1868. godine.

Datum: 15. ožujka 2002.

Mentorica: dr. sc. Iskra Iveljić, docent

Voditeljica studija: dr. sc. Zdenka Janeković-Römer, docent

Kandidat: Tomislav Pejić, prof.

Fakultetsko vijeće Tamara Alerić

Filozofskoga fakulteta IV. Maksimirsko naselje 32

Sveučilišta u Zagrebu 10 000 Zagreb

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb Zagreb, 7. studenog 2002.

FRAZEOLOGIJA POLITIČKOGA GOVORA

(sinopsis magistarskoga rada)

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Rad bih podijelila u tri dijela: prvi pregledan, teoretski dio, drugi vlastito istraživanje na izabranom korpusu i treći dio zaključak.

U skladu s tim rad bi bio organiziran na ovaj način:

I. U uvodnome bih se dijelu osvrnula na teoriju standardnoga jezika. Posebno bih objasnila njegovu polifunkcionalnost (funkcionalnu polivalentnost) i poslovno-administrativni funkcionalni stil hrvatskoga standardnog jezika, kojemu pripada i politički govor.

Objasnila bih značenje pojma politički govor i opisala njegove temeljne osobine, posebno one koje sam uočila u provedenom istraživanju.

Kao i leksik pojedinoga jezika, tako se i frazeologija dotičnoga jezika može promatrati s obzirom na pripadanje različitim jezičnim stilovima, tj. sa svojega funkcionalno-stilističkoga značenja. Velik je broj frazema nastalih na temelju termina znanosti, struka i različitih područja ljudskih djelatnosti. Objasnila bih pojam frazeologija političkoga govora koji obuhvaća frazeme nastale u poslovno-administrativnom funkcionalnom stilu hrvatskoga standardnog jezika koji je lišen emocionalno-ekspresivne obojenosti i obilježen posebnim političkim rječnikom, s obzirom na područje kojim se bavi. U tom bih dijelu napravila i kratak povijesni pregled razvoja govorništva, uključujući i razvoj političkoga govora od antičkih vremena. Prikazala bih kako su bitne teze antičkih retoričara uočljive i primjenjive i na današnje govornike te da se određeni elementi prisutni u govorima onoga vremena nalaze i u govorima današnjih političara.

U nastavku bih pokušala odgovoriti na ova pitanja:

1. Što je frazeologija i kako se dosad proučavala?

2. Koji se terminološki problemi vezani uz osnovnu frazeološku jedinicu pojavljuju u dosadašnjim istraživanjima?

3. Koje su osobine frazema?

4. Kako su frazemi podijeljeni u relevantnoj literaturi?

5. Koje su sintaktičke i semantičke sličnosti i razlike između frazema i leksema?

II. U drugome bih dijelu provela analizu općih frazeoloških jedinica prikupljenih iz korpusa političkih govora nastalih od osamostaljenja Republike Hrvatske do današnjih dana. Pri tome bih se rukovodila definicijom Antice Menac (1978, 219.) prema kojoj «frazeologiju jednoga jezika tvore izrazi čvrsto vezane strukture, nastali na razne načine i pridošli iz različitih izvora, koji svi zajedno na specifičan način odražavaju i ilustriraju tip mišljenja, odnos prema stvarnosti, povijesne reminiscencije, vezu s okolnim svijetom i još mnogo toga karakterističnog za jednu jezičnu zajednicu.» Korpus bih ograničila na verbalni politički iskaz, i to na javni govor koji govornici izravno (spontano) izriču. Pokušala bih uočiti objektivne i subjektivne čimbenike koji su utjecali na govornike pri izboru određenih frazeoloških jedinica. Na temelju analize iz općega frazeološkog fonda izdvojila bih frazeme vezane uz poslovno-administrativni funkcionalni stil hrvatskoga standardnog jezika i na temelju njih izradila rječnik frazema političkoga govora te popis najčešćih frazema.

III. U zaključnome bih dijelu, na temelju provedenog istraživanja, nastojala pokazati kako frazemi na poseban način odražavaju određen tip mišljenja i odgovoriti na pitanje jesu li pogodna sredstva za eufemizaciju, zamućivanje poruke i mistifikaciju (manipuliranje, obmanjivanje) jezikom.

Cilj je istraživanja analitičan i kritičan prikaz medijski posredovanoga političkoga govora, osobito njegove frazeologije.

Svrha predloženog istraživanja je unaprijediti i poboljšati kulturu govora da se frazeologija (i ne samo ona) javnoga govora dovede na pravu mjeru i pridonese komunikacijskoj učinkovitosti javnoga govorenja.

Voditeljica Poslijediplomskoga znanstvenog studija lingvistike:

dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski

Mentor: Kandidatkinja:

prof. dr.sc. Josip Silić Tamara Alerić

Sumentor:

prof.dr.sc. Damir Kalogjera

Fakultetsko vijeće Magdalena Nigoević

Filozofskog fakulteta Osječka 24 d

Sveučilišta u Zagrebu 21000 Split

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

Romanski elementi u splitskom humorističkom časopisu “Berekin”

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Grana: romanistika

Romanski utjecaj je u dalmatinskim govorima stoljećima imao vrlo važnu ulogu na više razina, stoga je nemoguće zanemariti prisutnost velikog broja leksičkih elemenata (posuđenica) i prevedenica (kalkova) romanskog podrijetla. Povijesni i geografski čimbenici doveli su do fenomena inerlingvalne interakcije. Kontakt između slavenskih i romanskih jezika započeo je već u doba prvih romansko - slavenskih doticaja. Današnji dalmatinski govori, pa tako i splitski, samo su rezultat tog suživota.

Romanski elementi pokazuju nekoliko jezičnih stratusa, od balkansko - latinskog, dalmatskog, dalmatsko - mletačkog do onih novijih: venecijanskog, tršćanskog te talijanskog standardnog jezika. Naša će se analiza usredotočiti na ove novije stratuse. Zbog političke je situacije talijanski (venecijanski, tršćanski) bio dominantan, prestižan jezik - iako ne uvijek, s obzirom na otpor koji je ponekad pružalo domaće stanovništvo. U izravnom dodiru ostavio je duboke tragove u dalmatinskim govorima, čak i na sintaktičkoj razini Takav je utjecaj svojstven samo neposrednom kontaktu, jer se vrši izravni transfer elemenata jezika davatelja u jezik primatelj pa se govori o novoj disciplini - transferologiji (usp.Muljačić).

Ovaj će se rad temeljiti na proučavanju leksičkih elemenata i prevedenica romanskog podrijetla ekscerpiranih iz korpusa splitskog humorističkog časopisa “Berekin”. Prvi je broj tog časopisa - mjesečnika izašao 24. veljače 1979. godine, a glavni i odgovorni urednik bio je Miljenko Smoje. Tijekom godina u njemu su surađivali mnogi istaknuti splitski kulturni djelatnici (Klarić, Popadić, Kudrjavcev i dr.). Časopis je često bio u nemilosti vladajućih struktura zbog svojega izrazito opozicijskog opredjeljenja, što je i jedan od uzroka njegovu neredovitu izlaženju. Jezik ovog časopisa nije više splitski čakavski govor; to je govor urbane sredine grada, polučakavski idiom u kojem se primjećuje izvjesno neprihvaćanje štokavskog standarda.

Cilj ovog rada je utvrditi romanske elemente u splitskom urbanom govoru, te utvrditi i opisati jezične promjene koje su nastale pod utjecajem aloglotskog elementa. Romanizmom ćemo smatrati svaki jezični element koji je u jezik (govor) što ga proučavamo ušao izravno iz nekog od poznatih romanskih jezika ili dijalekata. Bit ovog rada bit će jedan sinkroni pregled, opis stanja ekscerpirane jezične građe. Etimologijom ćemo se baviti samo kako bismo odredili što je moguće točnije jezik ili dijalekt iz kojeg je potekao određeni romanski element.

Analizom ekscerpiranog materijala obuhvatit ćemo sve leksičke elemente i prevedenice, te ih pokušati svrstati u utvrđene kategorije i odrediti najrazličitije aspekte interlingvalne interferencije što će se neminovno javiti tijekom istraživanja. Kod leksičkih elemenata, obuhvatit ćemo njihove osnovne fonološke i morfološke osobine, njihovu produktivnost i sudjelovanje u aktivnoj tvorbi, stilističku vrijednost i sl. Unatoč fonološkoj i morfološkoj adaptaciji, leksički elementi se relativno lako identificiraju, jer se proces prenošenja odnosi na razinu izraza i na razinu sadržaja. To ne vrijedi za prevedenice jer se kod njih ne preuzima vanjski oblik, već se prenosi unutrašnja struktura stranog izraza. Budući da se model jezika davatelja izražava elementima iz jezika primatelja, vrlo je teško proučavajući prevedenice uočiti je li uistinu riječ o prevedenici ili o nekoj drugoj samostalnoj pojavi. Velik je broj prevedenica romanske provenijencije u splitskom govoru. Prisutnost prevedenica u nekom sistemu predstavlja pojavu koju valja znanstveno dokazati, a to ćemo pokušati učiniti na primjerima pojedinih kategorija iz našeg korpusa. Uzet ćemo najrazličitije primjere ovih kategorija, dakako s dovoljno kontekstā koji ponekad mogu biti različiti. Zbog vrlo raznolike terminologije, kategorije prevedenica odabrat ćemo na osnovu ekscerpirane građe (Muljačić, Muhvić-Dimanovski).

Namjera nam je pružiti autentičan dokaz o egzistenciji velikog broja leksičkih elemenata i prevedenica romanskog podrijetla u splitskom govoru, i to na leksičkoj, sintaktičkoj, frazeološkoj i semantičkoj razini.

Split, 5. listopada 2002.

____________________ __________________________ __________________

dr.sc.Ljerka Šimunković dr.sc.Vesna Muhvić-Dimanovski Magdalena Nigoević

ADISA IMAMOVIĆ

FILOZOFSKI FAKULTET

UNIVERZITET U TUZLI

Ul. M. Fizvića Fiska br.6, Tuzla

Bosna i Hercegovina

VIJEĆE POLSIJEDIPLOMSKOG STUDIJA LINGVISTIKE

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Predmet: Molba za promjenu naslova teme i pisanje magistarskog rada na bošnjačkom jeziku

Molim Vijeće Poslijediplomskog studija iz lingvistike da mi odobri promjenu naslova magistarskog rada. Odobrena mi je tema "Sintaksička sredstva funkcionalnog raslojavanja administrativnog stila u engleskom i hrvatskom jeziku", mentor je prof. dr.sc. Damir Kalogjera. Nakon što je na Vijeću Filozofskog fakulteta od 11.10.2002. riješeno sporno pitanje termina "bosanski jezik", molim da mi se odobri naslov Sintaksička sredstva funkcionalnog raslojavanja administrativnog stila u engleskom i bosanskom jeziku i pisanje rada na bošnjačkom jeziku.

ADISA IMAMOVIĆ

FILOZOFSKI FAKULTET

UNIVERZITET U TUZLI

ul. M. Fizovića Fiska br. 6

75 000 TUZLA

Bosna i Hercegovina

VIJEĆE POSLIJEDIPLOMSKOG STUDIJA IZ LINGVISTIKE

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Ivana Lučića 3

10 000 ZAGREB

sinopsis znanstvenog rada

»SINTAKSIČKA SREDSTVA FUNKCIONALNOG RASLOJAVANJA ADMINISTRATIVNOG STILA U ENGLESKOM I BOSANSKOM JEZIKU«

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Uvod:

Funkcionalni stilovi, od kojih se najčešće spominju administrativni, publicistički, znanstveni, književni i razgovorni, se bitno razlikuju od standardnog književnog jezika. Njihove osobenosti na ovim prostorima nisu detaljno opisivane, a normativne gramatike ih spominju samo sporadično. Predmet ovog istraživanja su sintaksičke strukture karakteristične za administrativni funkcionalni stil koje ga razlikuju od jezika kao sustava propisanog u normativnim gramatikama. Ovdje ćemo se baviti nominalizacijom (npr. kupac je potvrdio preuzimanje robe = da je preuzeo robu; on the date of disclosure = on the date when (the documents) were disclosed) i dekompozicijom predikata (npr.: izvršiti plaćanje = platiti, uraditi analizu = analizirati, to grant an authorisation = to authorise, to make a decision = to decide), pojavama koje su obilježje upravo jezika administracije, poslovnih i pravnih dokumenata.

Metode:

Metode koje ćemo koristiti u ovom istraživanju će biti analiza korpusa dokumenata i faktora koji utječu na govorni čin te kontrastivna analiza dobijenih podataka u engleskom i bosanskom jeziku. Istraživanje će se bazirati na korpusu koji će se sastojati od ugovora, dokumenata i službenih novina na oba jezika.

Sadržaj:

Osobita pažnja će ovdje biti posvećena strukturi nominaliziranih konstrukcija i izraza sa dekomponiranim predikatom. Usporedit ćemo te strukture u engleskom i bosanskom jeziku, koji su bitno različiti jer je engleski analitički, a bosanski izrazito flektivan jezik. To je zanimljivo upravo zbog toga što postoje tvrdnje nekih autora da su ove strukture univerzalne i da je ovaj trend u skladu sa općim tendencijama u indoeurpopskim jezicima. Pokušat ćemo ustvrditi koliko su te strukture uzrokovane ekstralingvističkim faktorima, a koliko na njih utječe struktura jezika. Vezano za ove sintaksičke elemente, bavit ćemo se i pitanjem koji su to glagoli koji dozvoljavaju nominalizaciju, a koji ne, koji glagoli dozvoljavaju dekompoziciju i koji su to deleksikalizirani glagoli koji se javljaju u kombinaciji sa deverbalnom imenicom u konstrukcijama dekomponiranog predikata. Tu ćemo uključiti i pitanje kolokacije (koji deleksikalizirani glagol ide sa kojom imenicom i povući paralelu između dva jezika, te eventualno napraviti analizu tzv. »faux amis« koji su česta zamka za prevodioce i one koji uče engleski kao strani jezik.

Cilj:

Cilj istraživanja je da se rasvijetle pojave nominaliziranih konstrukcija i dekompozicije predikata kao osnovna sintaksička obilježja administrativnog funkcionalnog stila. Pokušat ćemo usporediti njihovu produktivnost i strukturu u engleskom i bosanskom jeziku i ustvrditi kolika je njihova povezanost sa strukturama datih jezika.

Zagreb, 30. 10. 2002.

Mentor: Voditelj poslijediplomskog Kandidat:

studija:

______________________ ________________________ _________________

Dr Damir Kalogjera Dr Vesna Muhvić-Dimanovski Adisa Imamović

Fakultetsko vijeće Snježana Banović

Filozofskog fakulteta Trg m. Tita 12

Sveučilišta u Zagrebu 10410 Velika Gorica

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Sinopsis magistarskoga rada

TESTIRANJE TEORIJE O ETNICITETU PHILIPPEA POUTIGNATA I JOCELYNE STREIFF-FENART NA PRIMJERU PETRINJE

Znanstveno područje: društvene znanosti

Polje: sociologija

1. Uvod

Jedno od osnovnih pitanja koje se nameće u istraživanjima vezanim za međuetničke odnose glasi: kako etničke zajednice uspijevaju očuvati granice koje ih razlikuju od ostalih grupa istog tipa, usprkos društvenim, političkim, gospodarskim i kulturnim promjenama kroz koje prolaze? Pitanja koja postavljaju teoretičari etničkoga i nacionalnoga usmjerena su prema pokušaju razrješenja osnovnog problema današnjih pluralnih društava: kako živjeti zajedno sa svim našim razlikama?(Touraine, 1997; Schnapper, 1998; Schopflin, 2000) Upravo spoznaje do kojih su došli sociolog Ph. Poutignat i etnolog J. Streiff-Fenart u sociologiji etničkih odnosa trebale bi pomoći u razumijevanju prilično zamršene slike etničkih odnosa na području grada Petrinje koji će poslužiti kao primjer za testiranje njihove teorije.

2. Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje

Ovaj rad temeljit će se na teorijama i spoznajama do kojih se došlo u sociologiji etničkih odnosa polazeći od teorijskog okvira Poutignat i Streiff-Fenart, 1995, koji su na neki način sljedbenici orijentacije F. Bartha. Koristiti ću i radove sa projekta Hrvatski narodnosni razvitak u komparativnoj perspektivi Instituta za migracije i narodnosti čiji sam znanstveni novak, kao i svu ostalu literaturu s područja etničkih odnosa koja je relevantna za ovo istraživanje.

3. Praktična primjenjivost spoznaja do kojih se kani doći

Namjera ovoga rada je da osim razlika koje postoje između pripadnika različitih etničkih skupina (etnija) ukaže i na nužnost njihove međusobne otvorenosti i dijaloga kao i na moguće modele rekonstrukcije svakodnevnog života.

4. Uže područje rada

Istraživanje će biti provedeno na području grada Petrinje među pripadnicima dvije etničke zajednice ( Hrvati i Srbi) a unutar etničke zajednice Hrvata posebno će biti ispitani bosanski Hrvati koji su na područje Petrinje došli u poslijeratnom razdoblju (nakon 1995. god).

Ovaj rad bit će usmjeren na područje istraživanja etničnosti kako ga vide Poutignat i Streiff-Fenart, 1995.

- problem kategorijalnog pripisivanja pomoću kojeg se pojedinci identificiraju i pomoću kojih ih drugi identificiraju

- problem grupnih granica koje služe kao temelj dihotomizacije mi-oni

- problem utvrđivanja identifikacijskih simbola koji utemeljuju vjerovanje u zajedničko porijeklo

- problem isticanja ili izražavanja etničkog identiteta

5. Ciljevi istraživanja

1. ispitati koji model shvaćanja etniciteta kao specifičnog principa diferencijacije među društvenim grupama prevladava među trima ispitanim skupinama

2. odgovoriti na pitanje zašto se pripadnici navedenih etničkih skupina uporno trude oko izgradnje etničkih granica i obrani identiteta definiranih tim granicama

6. Metodologija

Ovo istraživanje je eksplorativno-deskriptivna studija. Postupci koje ću koristiti su sljedeći: promatranje, intervjui s lokalnim informantima, proučavanje postojećih baza podataka (dokumentacija, fotografije i sl.)

Metodološki cilj rada je dati inovativne koncepte na polju istraživanja aktualnih razlika etničkih grupa u R. Hrvatskoj.

Datum

30.10.2002.

Mentor Voditelj studija Kandidat

prof.dr. Vjeran Katunarić prof.dr. Milan Mesić Snježana Banović

Fakultetsko vijeće Martina Domines

Filozofskog fakulteta Siget 10

Sveučilišta u Zagrebu 10 000 Zagreb

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Znanstveno područje: Humanističke znanosti

Polje: Znanost o književnosti

ODJECI J.J. ROUSSEAUA U POEZIJI WILLIAMA WORDSWORTHA

UVOD

Prvenstveni razlog za pisanje ovog rada jest činjenica da je jedva nekoliko svjetskih književnih kritičara dovelo u vezu Wordswortha i Rousseaua i to prije svega s obzirom na njihovo pripadanje istoj književnoj epohi, tj. romantizmu, te političko opredjeljenje koje je simpatiziralo francusku revoluciju. Iako ne postoje dokazi da je Wordsworth ikada sistematski proučavao Rousseaua, nedvojbeno se susreo s njegovim djelima i utjecajem koji je Rousseau imao u Francuskoj prije izbijanja francuske revolucije. Međutim, osim povijesne podudarnosti vrijedne istraživanja su i sličnosti u njihovom pristupu inspiraciji, istini, obrazovanju i prirodi. Cilj je istraživanja komparativnom analizom osvijetliti Wordsworthovo pjesničko i Rousseauovo prozno stvaralaštvo u kontekstu europskog romantizma te eventualno potaći prevođenje do sad neprevedenih djela oba autora na hrvatski jezik.

STANJE ISTRAŽIVANJA

O Wordsworthu i Rousseau napisan je velik broj djela književne kritike koja bi se mogla svrstati u četiri vremenska razdoblja: djela objavljena krajem 19. stoljeća, dvadesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća, te na prijelazu u 21. stoljeće. Matthew Arnold objavljuje antologiju Wordsworthovih pjesama popraćenu kritičkim tekstom koji je odgovoran za sliku o Wordsworthu u očima čitateljstva 19. stoljeća. Dvadesetih godina 20. stoljeća utjecajne kritičke tekstove o njemu pišu Helen Darbishire, Ernest de Selincourt i Emile Legouis. Wordsworthov književni opus šezdesetih godina istražuje se u književno – teorijskim tekstovima Geoffreya H. Hartmana, Arthura Beattyja i Johna Jonesa. Potkraj 20. stoljeća književni kritičari kao što su Paul de Man i Timoty Clark, govore o Wordsworthu u okviru teorije inspiracije, retorike romantizma i ideologije estetike.

Od brojnih književno-teorijskih tekstova napisanih o djelima Jean-Jacquesa Rousseaua posebna će se pažnja posvetiti onim kritičarima koji su doveli u vezu Wordswortha i Rousseaua.

UŽE PODRUČJE RADA

Radnja će se fokusirati na Wordsworthov «Prelude» (1799., 1805.,1850.) i Rousseauove romane «Émile», «La Nouvelle Héloise», «Confessions» i «Les rêveries du promeneur solitaire». U uvodu će se razmotriti povijesni kontekst iz kojeg su proizašla oba autora, tj. utjecaj Francuske revolucije na pojavu prosvjetiteljstva u Francuskoj i njezini odjeci u Engleskoj, te utjecaj prosvjetiteljske misli na oba pisca. U sljedećim poglavljima razmotrit će se odnos oba pisca prema inspiraciji, istini, prirodi i obrazovanju u svrhu nalaženja podudarnosti oko tih tematskih okosnica, a u završnom poglavlju će se razmatrati «Prelude» i «Confessions», te pokušati pronaći uzroci autobiografske orijentacije oba autora.

METODOLOŠKI POSTUPCI

Pri analizi prikupljene građe koristit će se metoda komparacije između Wordswortha i Rousseaua, s naglaskom na metodološke postupke u okviru novog historicizma i dekonstrukcije koji bacaju novo svjetlo na čitavu epohu romantizma.

Zagreb, 1. listopada 2002.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

Doc.dr.sc. Ljiljana Ina Gjurgjan Prof.dr.sc. Milivoj Solar Martina Domines

Fakultetsko vijeće Mario Bebić

Filozofskog fakulteta A.Hebranga 9

Sveučilišta u Zagrebu Zadar

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis magistarskog rada

PROVJERA BECKOVA KOGNITIVNOG MODELA

PARTNERSKIH ODNOSA

Kognitivni model koji su razvili Beck i suradnici šezdesetih godina (Beck, 1964, 1976, 1979) temelji se na pretpostavci da je ljudsko ponašanje pod utjecajem percepcije događaja. Nije situacija sama po sebi ono što determinira ljudske osjećaje, već način na koji se ta situacija interpretira kao i misli koje je prate. Model je nazvan «kognitivnim» jer stavlja naglasak na interakciju između pet elemenata: okoline, nasljeđa, emocija, ponašanja i kognicija. Pojedinca se vidi (osim kao posljedicu bioloških i okolinskih datosti) pod utjecajem vjerovanja i pripadajućih shema koje se razvijaju u životu kao rezultat osobnog iskustva, te roditeljskih i socijalnih utjecaja.

Bazična vjerovanja o partnerskim odnosima i svakodnevna ponašanja u takvim interakcijama naučena su rano u životu pod utjecajem roditelja, lokalne društvene zajednice, medija. Ovakva disfunkcionalna vjerovanja o odnosu često nisu jasno artikulirana kod pojedinca ali mogu postojati kao nejasan koncept o tome kakav bi odnos trebao biti (Beck, 1988.).

Uvjerenja o tome što je to dobar partnerski odnos kao i konkretne vještine u partnerskim odnosima (komunikacijski stil, izražavanje osjećaja) imaju svoje korijene u kvaliteti obiteljskih odnosa iz kojih partneri potječu (Dattillio i Padescy, 1990). Neki autori naglašavaju da je sklad bračnih odnosa roditelja i kvaliteta obiteljskih odnosa prediktivnija za bračnu kvalitetu nego što je rastava roditelja (prema Obradović, Čudina-Obradović, 2001). Beck (1988) navodi da brojna istraživanja pokazuju da se razlike u komunikaciji mogu pripisati i prihvaćenim spolnim ulogama, odnosno stavovima o tome kako bi se osoba određenog spola trebala ponašati.

Cilj je istraživanja provjeriti Beckov kognitivni model partnerskih odnosa te ispitati povezanost osobina partnerskih odnosa sa spolom, spolnim ulogama i kvalitetom obiteljskih interakcija iz kojih partneri potječu.

Problemi i hipoteze:

Ispitati odnos spola, spolnih uloga i kvalitete obiteljskih interakcija iz kojih partneri potječu s uvjerenjima o partnerskim odnosima

Očekuje se da će žene na skali vjerovanja postići manji rezultat od muškaraca,

da će se unutar istog spola vjerovanja o partnerskim odnosima razlikovati ovisno o spolnoj ulozi i da će osobe s kvalitetnijim interakcijama iz obitelji odakle potječu imati i pozitivnija vjerovanja o partnerskim odnosima.

Ispitati doprinos vjerovanja o partnerskim odnosima objašnjenju stila komunikacije i izražavanja intimnosti s obzirom na spol, spolne uloge i kvalitetu obiteljskih interakcija

Očekuje se da će spol, odnosno spolna uloga biti povezana s različitim stilom komunikacije i izražavanjem intimnosti. Osobe s kvalitetnijim obiteljskim interakcijama imat će tolerantniji stil komunikacije i češće će izražavati intimnost. Očekuju se moderacijski učinci spola, spolne uloge, obiteljske interakcije i vjerovanja o partnerskim odnosima na stil komunikacije i izražavanje intimnosti.

Uzorak

Ispitanici bi bili 150-200 parova neposredno prije sklapanja braka koji dolaze na pripremu za brak, između 20-30 godina starosti, koji su u vezi duže od 1 godine i žive zajedno.

Instrumentarij

1. Bem inventar spolne uloge (Bem, 1974)

2. Skala kvalitete obiteljskih interakcija (KOBI; Vulić-Prtorić, 2001)

3.Vjerovanja o partnerskom odnosu (Beckova adaptacija upitnika Epstein, Pretzer i Fleming, 1984)

4.Skala za mjerenje stila komunikacije (Beck, 1988)

5.Skala za mjerenja izražavanja intimnosti (Beck, 1988)

Ispitivanje će se provesti grupno u razdoblju 4-5 mjeseci. Prikupljanje podataka će biti anonimno, a parovima će biti objašnjen cilj ispitivanja i pročitana uputa.

Za obradu rezultata koristit će se: korelacijska analiza, analiza varijance i hijerarhijska regresijska analiza.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

Doc.dr. Željka Kamenov Prof.dr. Dean Ajduković Mario Bebić

___________________ ___________________ _______________

Fakultetsko vijeće Sandra Blagec

Filozofskoga fakulteta Prilaz Ivana Visina 1

Sveučilišta u Zagrebu 10020 Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis magistarskoga rada

ISPITIVANJE PERCEPCIJE OSOBINA LIČNOSTI GLAVNIH AKTERA KRIZE

NA PODRUČJU BIVŠE JUGOSLAVIJE

Više istraživanja u području socijalne percepcije bavilo se pokušajima procjene osobina tuđe ličnosti, kao i faktora koji utječu na točnost te procjene (Funder i sur., 2000). Jedan od takvih faktora je i grupna pripadnost procjenjivača. Prema teoriji socijalnog identiteta pozitivnije vrednujemo članove vlastite grupe (Tajfel i Turner, 1979, 1985). Naš će se rad baviti percepcijom osobina ličnosti Tuđmana, Izetbegovića i Miloševića i utvrđivanjem razlika u tim procjenama između zagrebačkih, sarajevskih i beogradskih studenata. Osobine ličnosti procjenjivat će se u okviru petfaktorskog modela (Costa i McCrae, 1992).

Ciljevi našega istraživanja bit će ispitati konzistentnost percepcije osobina ličnosti glavnih aktera krize na području bivše Jugoslavije, te efekt grupne pripadnosti procjenjivača na percepciju osobina ličnosti procjenjivanih osoba. Specifični problemi bit će: 1. Ispitati percipiraju li različiti ispitanici osobine ličnosti trojice lidera na isti način (tj. hoće li ciljne osobe biti konzistentno procjenjene od strane različitih procjenjivača); 2. Odrediti postoje li razlike u procjenama kod ispitanika u RH, BiH i SRJ (tj. razlikuju li se pojedine ciljne skupine po prosjecima u pojedinim skalama); 3. Utvrditi mogu li se razlike u procjenama predvidjeti na osnovi procjene poželjnosti osobina ličnosti u pojedinim skupinama. Prema teoriji socijalnog identiteta očekujemo pojavu unutargrupne pristranosti i pozitivnije vrednovanje lidera iz svoje države.

Ispitanici će biti studenti 3. i 4. godine politologije u Zagrebu, Sarajevu i Beogradu (100 – 150 u svakom gradu). U pilot istraživanju ćemo, u okviru Big-Five modela, konstruirati specifičan instrumentarij jer je, prvo, broj procjenjivanih osoba malen, a broj procjenjivača velik, i drugo, procjenjuju se javne osobe koje ispitanici ne poznaju osobno. Instrument će se sastojati od većeg broja bipolarnih skala Likertovog tipa. Provjerit ćemo ga na uzorku od oko 100 zagrebačkih studenata psihologije. Oni će procjenjivati, prvo, neku njima dobro poznatu osobu, i drugo, neku javnu osobu. Odredit ćemo osnovne metrijske karakteristike instrumenta, na temelju kojih ćemo ga eventualno doraditi u psihometrijskom smislu.

U sve tri države ispitanici će upitnik popunjavati anonimno, bez vremenskog ograničenja. Procjenjivat će osobine ličnosti ciljnih osoba, a potom poželjnost navedenih osobina. Nezavisna varijabla bit će etnička pripadnost (Hrvati, Bošnjaci, Srbi), a zavisne procjene osobina ličnosti ciljnih osoba, odnosno stupanj poželjnosti osobina.

Utvrdit ćemo homogenost procjena ciljnih osoba koje daju različiti procjenjivači. Razlike u procjenama osobina, kao i u procjenama njihove poželjnosti u tri države provjerit ćemo analizom varijance.

26. kolovoza 2002.

Mentor Voditelj studija Kandidat

Doc. dr. Denis Bratko Prof. dr. Dean Ajduković Sandra Blagec

Fakultetsko vijeće Ljiljana Bubnić

Filozofskoga fakulteta Tizianova 54

Sveučilišta u Zagrebu 51000 Rijeka

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis magistarskoga rada

OSOBINE LIČNOSTI, STILOVI SUOČAVANJA SA STRESOM I PSIHOLOŠKA PRILAGODBA ADOLESCENATA

Koncept prilagodbe potječe iz Darwinove teorije evolucije putem prirodne selekcije. Paralelno s biološkim konceptom prilagodbe, u psihologiji se ponašanje interpretira kao prilagodba vanjskim pritiscima i unutarnjim zahtjevima. Genetsko-konstitucijsko stajalište neuspjeh u prilagodbi smatra posljedicom nasljeđenih ili stečenih anomalija živčanog sustava. Teorije socijalnog učenja smatraju lošu prilagodbu posljedicom naučenih neadekvatnih načina suočavanja. U novije vrijeme ličnost i suočavanje se smatraju glavnim posredujućim činiocima u odnosu između stresnih događaja i adaptacijskih ishoda. Krize u psihološkoj prilagodbi su češće u nekim periodima života, poput adolescencije, zbog sličnog tijeka biološkog i psihološkog razvoja.

Cilj istraživanja je ispitati odnos osobina ličnosti i stilova suočavanja sa zadovoljstvom životom, depresivnim i anksioznim simptomima, te školskim ocjenama kao mjerama psihološke prilagodbe adolescenata. Pretpostavlja se da će neke dimenzije petofaktorskog modela imati značajne doprinose u objašnjenju ishodišnjih varijabli. Osobine ličnosti poput ekstraverzije, savjesnosti, intelekta, otvorenosti za iskustva bit će pozitivno, a neuroticizam negativno povezani s mjerama psihološke prilagodbe. Stilovi suočavanja sa stresom će također biti povezani s adaptivnim ishodima.

U ispitivanju će sudjelovati oko 300 ispitanika, učenika 3. i 4. razreda srednjih škola. Od instrumenata će se koristiti: upitnik petofaktorske strukture ličnosti NEO-FFI (Costa i McCrae, 1989), upitnik stilova suočavanja sa stresom COPE (Hudek-Knežević, Kardum i Vukmirović, 1993), skala zadovoljstva životom (Penezić, 1999), skala depresivnosti (Beck, Steer i Garbin, 1988), skala anksioznosti (Beck, Brown, Epstein i Steer, 1988). Upitnik će sadržavati i pitanja o školskom uspjehu na polugodištu i u zadnja tri razreda školovanja. Ispitanici će ispunjaviti upitnike u grupama od oko 30 sudionika. Rezultati će biti obrađeni nizom hijerarhijskih regresijskih analiza gdje će se kao prediktorski skup varijabli uvrstiti pet osobina ličnosti i tri stila suočavanja, a u svakoj pojedinoj analizi mijenjat će se kriteriji (školske ocjene, depresivnost, anksioznost i zadovoljstvo životom).

Do sada su rijetko ispitivani navedeni odnosi na populaciji adolescenata, a pogotovo povezanost s dimenzijama petofaktorskog modela ličnosti. Ispitivanje ishodišnjih varijabli zadovoljstva, depresivnosti, anksioznosti i školskih ocjena te njihovog odnosa s osobinama ličnosti i stilovima suočavanja može biti od velike koristi u budućem pristupu adolescentskoj problematici.

Datum 25.08.2002.

Mentor Voditelj studija Kandidat

Doc. Doc. dr. sc. Denis Bratko Prof. dr. sc. Dean Ajduković Ljiljana Bubnić

Fakultetsko vijeće Irena Čorko

Filozofskoga fakulteta Ciglenečka 20

Sveučilišta u Zagrebu Zagreb

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Znanstveno područje: društvene znanosti

Polje: psihologija

Sinopsis magistarskog rada

UTJECAJ NAGRAĐIVANJA NA KREATIVNI UČINAK

Nerazriješeno pitanje u istraživanjima kreativnosti predstavlja odnos nagrađivanja i kreativnog učinka. Socijalno-kognitivno orijentirani psiholozi smatraju da nagrađivanje ima negativan utjecaj na kreativnost, a bihevioristički orijentirani psiholozi smatraju da nagrađivanje povećava vjerojatnost pojave kreativnog ponašanja (kao i svakog drugog ponašanja koje se nagrađuje). “Bihevioristi” kreativnost poistovjećuju s divergentnim mišljenjem, a socijalno-kognitivno orijentirani psiholozi očekuju kreativnost, a ne traže je eksplicitno. Socijalno-kognitivno orijentirani smatraju da će nagrada povećati kreativnost onda kada se ispitanicima točno specificira način na koji se postiže kreativni učinak. Kako je u stvarnim prilikama to rijetko moguće učiniti, zadatke dijele na tzv. algoritamske i heurističke. Ako je zadatak algoritamski nagrada će povećati kreativnost, a ako je heuristički, bolje je izbjeći eksternalna ograničenja. Bihevioristi, pak, tvrde da je dovoljno ljudima reći da bi trebali biti kreativni. Definiranje uvjeta u kojima se maksimalizira pozitivan utjecaj nagrađivanja na kreativnost može imati vrlo važne praktične implikacije za poslovne i edukacijske sisteme u kojima kreativnost predstavlja željeni ishod.

Rješenje ove dileme moglo bi se tražiti u uvažavanju prigovora jednih i drugih i to tako da se kao zadatak koristi kompleksna heuristička aktivnost i da se istodobno eksplicitno zahtijeva kreativnost. Budući da se kreativnost kod odraslih temelji na namjernoj upotrebi stečenih taktika i strategija (metakognicija), čija aktivacija zahtijeva određenu količinu napora i truda, može se pretpostaviti da će nagrađivanje potaknuti takvu aktivaciju, te će, ukoliko ispitanici razumiju da se od njih zahtijeva kreativnost, djelovati tako da je povećaju.

Cilj ovog istraživanja je detaljno proučiti složene odnose između nagrađivanja i (ne)razumijevanja ispitanika da nagrada ovisi o kreativnom učinku. Ispitat će se u kojoj mjeri kriterij procjene produkta, treba biti specificiran, da bi se kreativnost povećala, a nagrada djelovala poticajno.

Problem ovog istraživanja bit će ispitati kakav je utjecaj obećane nagrade na kreativnost produkta ovisno o razini specificiranosti kriterija procjene produkta.

U eksperimentu će sudjelovati studentice psihologije, a eksperimentalni zadatak bit će izrada kolaža. Tehnikom konsenzusne procjene odredit će se kreativnost. Nacrt istraživanja bit će nezavisan 2X3 u kojem bi se uputom manipulirale 3 vrste zadataka (heuristički, algoritamski i metakognitivni) s nagradom i bez nagrade.

Polustrukturiranim intervjuom provjerit će se, također, uspješnost eksperimentalne manipulacije i prikupiti druge informacije relevantne za interpretaciju rezultata.

9. rujna 2002.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

dr. sc. Vladimir Kolesarić dr. sc. Dean Ajduković Irena Čorko

Fakultetsko vijeće Dejan Dedić

Filozofskog fakulteta V. Varićaka 1

Sveučilišta u Zagrebu 10010 Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis magistarskoga rada

MJERE IMPLICITNE I EKSPLICITNE SOCIJALNE KOGNICIJE KAO PREDIKTORI PONAŠANJA

U području istraživanja odnosa stavova i ponašanja uz prevladavajuće eksplicitne mjere socijalne kognicije koje počivaju na samoiskazu, u novije vrijeme uvode se mjere implicitne kognicije. Karakteristično svojstvo implicitnih kognicija jest da tragovi prijašnjih iskustava utječu na ponašanja, čak i onda kada ta iskustva nisu upamćena na uobičajeni način, tj. nedostupna su samoiskazu ili introspekciji. Dosadašnja istraživanja nisu dala jednoznačne odgovore o međusobnom odnosu implicitnih i eksplicitnih mjera socijalne kognicije, kao niti o njihovoj vezi s ponašanjem. Polazeći od teorije aktiviranja i potiskivanja stereotipa (Devine, 1989), te teorije pobudljivosti stavova (Fazio, 1986) ovim će se istraživanjem pokušati odgovoriti na slijedeće probleme:

1. Utvrditi obrasce odnosa između rezultata dobivenih na implicitnim i eksplicitnim mjerama socijalne kognicije.

2. Utvrditi valjanost implicitnih i eksplicitnih mjera kao pojedinačnih, te kao kombiniranih prediktora ponašanja.

Kao instrument za mjerenje implicitne socijalne kognicije bit će primijenjen GNAT (Go/No go Association Task, Nosek i Banaji, 2001) koji zahvaća implicitni stav ili uvjerenje na temelju procjene jačine asocijacije između ciljne kategorije (u ovom istraživanju ciljna grupa su Romi) i dvaju polova na dimenziji bipolarnih evaluativnih pridjeva. Bit će primijenjene dvije forme GNAT-a s obzirom na vrstu podražaja: verbalna i grafička. Za zadavanje podražaja i registriranje latencije odgovora ispitanika koristit će se računala.

Kao instrumenti za mjerenje eksplicitne socijalne kognicije bit će primijenjene Ljestvice otvorenih i prikrivenih predrasuda (Pettygrew i Meertens, 1997) prilagođene za mjerenje predrasuda prema Romima, te semantički diferencijali.

Kao kriterijske varijable ponašanja registrirat će se potpisivanje online peticije, potpisivanje individualiziranog pisma, te spremnost na sudjelovanje u aktivnostima koje uključuju različit stupanj kontakta s pripadnicima ciljne grupe.

Istraživanje će se provesti na uzorku studenata/ica Sveučilišta u Zagrebu, N ≈ 300.

Podaci će biti prikupljani u dva navrata. U prvom navratu ispitanici će rješavati GNAT testove. Nakon 30 dana bit će ponovljeno mjerenje GNAT testovima, a zatim će biti primijenjeni instrumenti za mjerenje eksplicitne socijalne kognicije, registrirane demografske varijable, te uzete mjere ponašanja.

Pri analizi i obradi rezultata koristit će se eksplorativna faktorska analiza mjera implicitne i eksplicitne socijalne kognicije, korelacijska analiza različitih mjera implicitne socijalne kognicije, eksplicitne socijalne kognicije i kriterijskih varijabli, te regresijska analiza za utvrđivanje doprinosa mjera implicitne i eksplicitne socijalne kognicije u predikciji kriterijskih varijabli.

14. listopada 2002.

Mentor Voditelj studija Kandidat

Doc.dr.sc. Denis Bratko Prof.dr.sc. Dean Ajduković Dejan Dedić

Fakultetsko vijeće Ines Ivičić

Filozofskoga fakulteta Plivska 19

Sveučilišta u Zagrebu 10 000 Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis magistarskoga rada

SOCIOSTRUKTURALNA OBILJEŽJA GRUPA, SOCIJALNA IDENTIFIKACIJA I INDIVIDUALNA MOBILNOST: PROVJERA POSTAVKI TEORIJE SOCIJALNOG IDENTITETA

Provjere postavki teorije socijalnog identiteta (Tajfel, 1978; Tajfel i Turner, 1986) pokazale su da sociostrukturalne karakteristike grupe (propusnost granica, stabilnost i legitimnost odnosa među grupama), status grupe i stupanj socijalne identifikacije utječu na odabir socijalne mobilnosti kao strategije postizanja pozitivnog socijalnog identiteta. Pretpostavka da će članovi grupe niskog statusa u uvjetima propusnosti granica i nestabilnosti odnosa među grupama težiti članstvu u grupi visokog statusa i socijalnoj mobilnosti potvrđena je u istraživanjima provedenim na arbitrarnim, ali ne i na stvarnim grupama. Provedenim istraživanjima se može prigovoriti da je provjeravan utjecaj samo pojedinačnih sociostrukturalnih karakteristika, te da je u njima stupanj identifikacije s grupom ili teorijski neopravdano tretiran kao zavisna varijabla, odnosno korelat spremnosti osobe da napusti grupu, ili kao stabilna crta ličnosti neovisna o socijalnom kontekstu.

Cilj istraživanja je provjeriti na stvarnim grupama ulogu socijalne identifikacije pri odabiru individualne mobilnosti u situaciji kada postoji prijetnja socijalnom identitetu zbog niskog statusa grupe, a propusnost granica i stabilnost odnosa među grupama su varijabilni.

Problemi istraživanja su ispitati:

1. nezavisan utjecaj prijetnje socijalnom identitetu uslijed niskog statusa grupe, (ne)propusnosti granica i (ne)stabilnosti odnosa među grupama na želju za individualnom mobilnošću.

2. interaktivni utjecaj prijetnje socijalnom identitetu zbog niskog statusa grupe i vanjskih sociostrukturalnih karakteristika grupe na želju za individualnom mobilnošću.

3. utjecaj stupnja socijalne identifikacije na želju za individualnom mobilnošću.

4. posreduje li socijalna identifikacija utjecaju glavnih i interakcijskih efekata statusa grupa, stabilnosti odnosa i propusnosti granica među grupama, na želju za individualnom mobilnošću.

5. moderira li stupanj socijalne identifikacije utjecaj statusa grupa, stabilnosti odnosa i/ili propusnosti granica među grupama, na želju za individualnom mobilnošću.

Stupanj identifikacije s grupom, stupanj prijetnje socijalnom identitetu uslijed niskog statusa grupe, propusnost granica i stabilnost odnosa među grupama su nezavisne, dok je želja za individualnom mobilnošću zavisna varijabla.

Stupanj socijalne identifikacije bit će odmjeren skalom socijalnog identiteta (npr. Brown i sur., 1986; Karasawa, 1991), dok će mjerni instrumenti za ispitivanje ostalih varijabli biti konstruirani za potrebe ovog istraživanja.

Ispitivanje će biti provedeno na učenicima viših razreda srednje škole. U predispitivanju će se identificirati vršnjačke grupe primjenom modificiranog postupka Procjena socijalnih grupa (Brown, 1989). U glavnom ispitivanju sudionici će se sami kategorizirati u vršnjačke grupe. Nakon toga će, misleći na grupu koja im je najvažnija, procijeniti svoj stupanj identifikacije s grupom. Nakon prezentacije rang ljestvice popularnosti vršnjačkih grupa, dobivene u predispitivanju, sudionici će izraziti svoj stupanj slaganja s česticama vezanim uz prijetnju socijalnom identitetu uslijed niskog statusa grupe. Na kraju, sudionici će na skalama procijeniti stabilnost odnosa i propusnost granica između grupa, te želju za napuštanjem vlastite grupe. Od sudionika će se tražiti podaci o dobi, spolu i razredu.

U analizi podataka koristit će se regresijska analiza i analiza varijance.

30. 08. 2002.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

Doc. dr. Dinka Čorkalo Prof. dr. Dean Ajduković Ines Ivičić

Fakultetsko vijeće Margareta Jelić

Filozofskoga fakulteta Cirkovci 20

Sveučilišta u Zagrebu 10 000 Zagreb

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis magistarskog rada

PROVJERA POSTAVKI TEORIJE SOCIJALNOG IDENTITETA

NA ETNIČKIM GRUPAMA

Teorija socijalnog identiteta (Tajfel i Turner, 1979) polazi od pretpostavke da socijalne grupe definiraju socijalni identitet svojih članova i određuju prikladna ponašanja, odnosno norme. Tako oni pojedinci koji se u većoj mjeri identificiraju sa svojom socijalnom grupom pokazuju i ponašanje koje ide u korist te grupe u smislu pristranosti prema pripadnicima vlastite grupe, ali i omalovažavanje pripadnika drugih grupa.

Cilj istraživanja je provjera pretpostavki teorije socijalnog identiteta u realnim uvjetima, na primjeru stvarnih etničkih grupa. Ispitat ćemo u kojoj su mjeri izraženiji nacionalni identitet i samopoštovanje povezani s pristranošću prema članovima vlastite nacije i s diskriminacijom članova druge nacije, te provjeriti postoji li razlika između djece i roditelja, te između pripadnika dviju etničkih grupa.

Problemi i hipoteze su sljedeći:

1. Ispitati odnos osobnog i kolektivnog samopoštovanja s nacionalnim identitetom, pristranošću prema vlastitoj grupi i diskriminacijom pripadnika vanjske grupe. Očekujemo da će pojedinci s visokim osobnim i niskim kolektivnim samopoštovanjem pokazati najviše pristranosti prema vlastitoj grupi i najviše diskriminirati.

2. Utvrditi razlike u samopoštovanju, nacionalnom identitetu, pristranosti i diskriminaciji između djece i roditelja, te doprinos roditeljskih stavova pristranosti i diskriminaciji u djece.

Očekujemo da će djeca imati jače izraženu pristranost, da će više diskriminirati, te da će im kolektivno samopoštovanje i nacionalni identitet biti viši nego kod odraslih. Također očekujemo značajan doprinos roditeljske pristranosti i diskriminacije pristranosti i diskriminaciji u djece.

3. Utvrditi razlike u samopoštovanju, nacionalnom identitetu, pristranosti i diskriminaciji između pripadnika dviju etničkih grupa. Očekujemo da će Hrvati kao pripadnici većinske grupe biti pristraniji i više diskriminirati, dok neće biti razlika među grupama u samopoštovanju i nacionalnom identitetu.

Uzorak će uključivati oko 400 učenika i 700 roditelja. Ispitanici će biti učenici 6. i 8. razreda osnovnih škola i 2. razreda srednjih škola u Vukovaru, te njihovi roditelji koji će anonimno odgovarati na upitnik. Prije samog istraživanja, tražit ćemo dopuštenje školskih vlasti i roditelja za provedbu istraživanja s djecom. Istraživanje na učenicima će biti provedeno skupno, u njihovim razredima. Samo ispitivanje trajat će oko jedan školski sat. Roditelji će biti ispitani tako da ćemo učenicima koji će ispuniti upitnik dati u kuverti dva upitnika za njihove roditelje. Ti će upitnici imati na sebi šifru identičnu onoj na upitniku tog učenika, tako da možemo povezati odgovore učenika s odgovorima njihovih roditelja.

U provedbi istraživanja koristit ćemo Skalu osobnog samopoštovanja (RSES, Rosenberg, 1965), Skalu kolektivnog samopoštovanja (CSES, Luhtanen i Crocker, 1992), Skalu nacionalnog identiteta (NAIT, Čorkalo i Kamenov, 1998), Evaluacijsku česticu vlastite i vanjske grupe, Zadatke diskriminacije i demografske podatke.

Rezultati će biti razmatrani u okviru teorije socijalnog identiteta. U obradi ćemo koristiti postupke deskriptivne i inferencijalne statistike, a od multivarijatnih mjera koristit ćemo se regresijskom analizom.

Mentor Voditelj studija Kandidat

prof.dr. Dean Ajduković prof.dr. Dean Ajduković Margareta Jelić

Fakultetsko vijeće Vedrana Josipović

Filozofskog fakulteta Poljička 8

Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis magistarskoga rada

NASILJE MEĐU DJECOM U ŠKOLI U KONTEKSTU TEORIJE UMA

Glavne osobine nasilništva među školskom djecom (bullying) su: 1) ponavlja se između istog napadača i žrtve, 2) postoji neravnoteža u moći između njih, 3) odvija se među djecom ili adolescentima. U 35-40 % slučajeva nasilje provode pojedinci, a najčešće žrtvu zlostavlja skupina od dva ili tri učenika. Akteri u situaciji nasilja su: inicijatori napada, oni koji im se priključuju, navijači, branitelji žrtve, promatrači i same žrtve. Nasilje može biti verbalno ili fizičko, direktno ili indirektno. Dva su suprotna shvaćanja uzroka nasilja: Prema teoriji uma (Theory of Mind), nasilnici činom nasilja dobro razumijevaju stanja druge osobe i znaju kako efikasno manipulirati, a prema modelu manjkavosti u socijalnim vještinama (Social skill deficit model) do nasilja dolazi nasilnik neprikladno (neodgovarajuće) obrađuje informacije iz socijalne okoline. Neki autori sugeriraju odvojeno promatranje indirektne i direktne agresije po ovom pitanju, a drugi su mišljenja da je potrebno zasebno istraživati različite kategorije nasilnika u kontekstu različitih sposobnosti unutar teorije uma, jer nasilnici i žrtve različitom strategijom (protagonist/okolina, mentalno stanje/akcija) interpretiraju različite vrste (progresivne/regresivne) socijalnih situacija.

Cilj ovog istraživanja je istražiti razlike u razumijevanju mentalnog statusa drugoga i razumijevanju same situacije nasilja kod različitih aktera u situaciji nasilja.

Problemi i hipoteze:

Procijeniti razliku u sposobnosti emocionalnog preuzimanja perspektive drugog kod različitih vrsta aktera u situaciji nasilja

Hipoteza: Očekuju se razlike u ovoj sposobnosti jer nasilnik neprikladno obrađuje socijalne informacije.

2. Ispitati povezanost između vrste nasilnog ponašanja i vrste atribucija.

Hipoteze: Inicijatori napada, oni koji ih slijede i navijači će imati izraženiju strategiju atribuiranja «protagonist-mentalno stanje» u regresivnim opisima situacija, a žrtve strategiju «okolina-akcija». Promatrači će više koristiti strategiju «protagonist» u progresivnim pričama. U literaturi nema dovoljno podataka za hipoteze o braniteljima žrtve, niti o interaktivnom utjecaju oblika (fizičko, verbalno, indirektno) nasilja, pa se ovdje kreće eksplorativno.

Metodologija

Uzorak će se sastojati od oko 400 učenika osnovnih škola u Zagrebu i okolici u dominantnoj dobi od 13 g (7. razredi osnovne škole). Iz osnovnog uzorka formirat će se 6 skupina aktera u situaciji nasilja: napadači-predvodnici (oni koji iniciraju napad), napadači-sljedbenici (oni koji se nasilju priključuju, ali ga sami ne iniciraju), navijači (oni koji ohrabruju nasilnike i ismijavaju žrtvu, premda sami ne rade nasilje), branitelji (oni koji pomažu žrtvi), promatrači i žrtve.

Instrumenti:

1. Novi upitnik bit će konstruiran na temelju revidiranih dijelova iz Olweusovog upitnika samoprocjene i skale nasilničkog ponašanja. Ovaj će upitnik kvantificirati nasilničko ponašanje i bivanje žrtvom kroz razne kategorije nasilnog ponašanja.

2. Upitnik uloga sudionika u situaciji nasilja (Participant Role Questionnaire, Salmivalli, 95R, skraćena verzija)

3. Narativni zadaci (Smorti i Ciucci, 2000). Sastoje se od 6 priča koje se bave temama socijalne interakcije između dvoje vršnjaka, od kojih jedan narušava dotadašnji ponašajni skript. Zadatak ispitanika je atribuirati uzrok protagonistovog ponašanja i predvidjeti reakciju drugog vršnjaka.

2. Skala empatije (Raboteg-Šarić, 1993)

Analiza podataka

Predviđa se analiza varijance različitih aktera u situaciji nasilja s obzirom na narativne zadatke, odnosno Kruskal-Wallisov test u slučaju nenormalne distribucije rezultata dobivenih analizom narativnih zadataka. Regresijska i diskriminacijska analiza koristit će se za analize kontinuiranih varijabli.

Zagreb, 26 kolovoza 2002.

Mentor Voditelj studija Kandidat

Dr. Predrag Zarevski Dr. Dean Ajduković Vedrana Josipović

Fakultetsko vijeće Barbara Kalebić

Filozofskoga fakulteta Grbaste 26, Svilno

Sveučilišta u Zagrebu 51000 Rijeka

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis magistarskoga rada

OSOBINE LIČNOSTI I SUOČAVANJE SA STRESOM ADOLESCENATA

Adolescenti doživljavaju promjene u različitim sferama svog života i stoga je za njih važno efikasno se suočiti sa stresom. U istraživanjima suočavanja najutjecajnija je Lazarusova transakcijska teorija suočavanja koja uključuje uzročne, posredujuće i ishodne varijable (ličnost i okolina; kognitivne procjene i suočavanja; neposredni i odloženi ishodi). Rezultati istraživanja mogli bi ukazivati na to da adolescente treba učiti efikasnijem suočavanju sa stresnim situacijama jer će tada biti bolje raspoloženi, njihovo samopoštovanje će biti veće, dugoročnije gledajući bit će zdraviji.

Cilj istraživanja je ispitivanje direktnog efekta crta ličnosti na raspoloženja i njihov indirektan efekt preko strategija suočavanja i kognitivnih procjena. Problemi su: ispitati spolne i dobne razlike u korištenju strategija suočavanja, te odnos između crta ličnosti, strategija suočavanja, kognitivnih procjena i raspoloženja.

Hipoteze su: ekstraverzija će biti povezana s problemu i emocijama usmjerenim suočavanjem, a neuroticizam s izbjegavanjem. Izražavanje emocija bit će pozitivno povezano s emocijama usmjerenim suočavanjem, negativno s izbjegavanjem. Procjena intenziteta prijetnje će biti povezana s emocijama usmjerenim suočavanjem, a mogućnost kontrole s izražavanjem emocija, problemu usmjerenim suočavanjem i ekstraverzijom. Potiskivanje emocija i neuroticizam će biti povezani s procjenom stresnosti situacije. Ekstraverzija i problemu usmjereno suočavanje će biti povezani s pozitivnim, a neuroticizam, psihoticizam i izbjegavanje s negativnim raspoloženjem. Muški i stariji sudionici će u većoj mjeri koristiti problemu usmjereno, a adolescentice emocijama usmjereno suočavanje, dok će mlađi sudionici koristiti izbjegavanje.

U ispitivanju će sudjelovati oko 400 učenika osnovne i srednje škole (prigodan uzorak). Od instrumenata će se koristiti: Junior EPQ (Eysenck i Eysenck, 1994), Ljestvica emocionalnog izražavanja (Kring, Smith i Neale, 1994), Ljestvica potiskivanja emocija (Roger i Najarian, 1989), Upitnik suočavanja sa stresnim situacijama za adolescente (Kardum i Krapić, 2001), Ljestvica raspoloženja (Kardum i Bezinović, 1992), procjenjivat će se stresnost situacije, mogućnost kontrole, intenzitet prijetnje i vrste prijetnji (Lazarus, 1986). Nakon ispunjavanja upitnika koji ispituju crte ličnosti sudionici će se dosjetiti najstresnije situacije vezane uz školu koja se dogodila u posljednjih mjesec dana. Potom će ispuniti upitnik suočavanja, procijenit će stresnost te situacije, koliko je ona bila prijeteća, koliko su je mogli kontrolirati, te kako su se osjećali nakon te situacije. Kriterijske varijable su raspoloženja, a prediktorske crte ličnosti, strategije suočavanja, kognitivne procjene, spol i dob.

21. 08. 2002.

Mentorica: Voditelj studija: Kandidatkinja:

prof. dr. sc. Lidija Arambašić prof. dr. sc. Dean Ajduković Barbara Kalebić

Fakultetsko vijeće Karin Kuljanić Vlašić

Filozofskog fakulteta V. Novaka 11

Sveučilišta u Zagrebu 51000 Rijeka

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis magistarskoga rada

SUOČAVANJE S BOLEŠĆU I KVALITETA ŽIVOTA ŽENA

OBOLJELIH OD GINEKOLOŠKIH KARCINOMA

Žene oboljele od ginekoloških karcinoma tijekom dijagnostike i liječenja susreću se sa brojnim nuspojavama i modalitetima tijeka liječenja čije posljedice imaju velik utjecaj na kvalitetu života. Istraživanje bi trebalo provjeriti koliko strategije suočavanja i kognitivna procjena različitih situacija tijekom tretmana liječenja na kliničkom uzorku poboljšava kvalitetu života u okviru Lazarusovog teorijskog modela suočavanja.

Lazarusova transakcijska teorija suočavanja jedna je od najutjecajnijih, prema kojoj se suočavanje definira u terminima odnosa osoba-okolina i naglašava se dinamička priroda stresne transakcije. U modelu se navodi nekoliko skupina varijabli: uzročne varijable (ličnost i okolina), posredujuće varijable (kognitivna procjena i suočavanje), i ishodne varijable (neposredni i odloženi ishodi).

Cilj ovog istraživanja biti će ispitivanje odnosa između strategija suočavanja i kvalitete života tijekom različitih stresnih razdoblja liječenja kod žena oboljelih od ginekološkog karcinoma.

U istraživanju će se utvrditi doprinos ulaznih medicinskih i sociodemografskih obilježja i posredujućih procesa (suočavanje sa stresom i kognitivne procjene situacije) u objašnjenju ishoda kvalitete života tijekom različitih stresnih razdoblja.

U ispitivanju će sudjelovati oko 120 žena oboljelih od ginekološkog karcinoma. Od instrumentarija će se koristiti: EORTC QLQ-C30 (European Organization for Research and Treatment of Cancer Quality of Life Questionnaire Cancer-30, version 3.0.) i skraćeni situacijski oblik COPE (Kardum i sur., 1998), a kognitivna procjena stresnosti, kontrole i percepcija socijalne podrške mjeriti će se procjenom jedne čestice.

Ispitvanje će se provoditi na Odjelu ginekologije KBC Rijeka. Odobrenje za provedbu istraživanja ishodovati će se od etičkog povjerenstva bolnice. Ispitivanje će se provoditi individualno. Za svaku pacijenticu pratiti će se njezin tijek liječenja kroz četiri vremenska razdoblja (prije operacije, na dan otpusta iz bolnice, u sredini liječenja i nakon završetka liječenja). Uputa će se dodatno prilagoditi svakom razdoblju liječenja tako da će se posebno usmjeriti na aktualnu stresnu situaciju koja se procjenjuje. Sociodemografske varijable i medicinski podaci prikupit će se iz medicinske dokumentacije.

Rezultati će biti obrađeni korištenjem različitih statističkih postupaka: korelacija, analize varijance s ponavljanim mjerenjima, višestruke regresijske analize i hijerarhijske regresijske analize.

Datum 17.10.2002.

Mentor Voditelj studija Kandidat

Doc.dr.sc. Ivanka Živčić-Bećirević Prof.dr.sc. Dean Ajduković Karin Kuljanić Vlašić

Fakultetsko vijeće Anita Lauri Korajlija

Filozofskog fakulteta Trnsko 46d

Sveučilišta u Zagrebu 10020 Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis magistarskog rada

POVEZANOST PERFEKCIONIZMA I ATRIBUCIJSKOG STILA S DEPRESIVNOŠĆU I ANKSIOZNOŠĆU

Perfekcionizam je pretjerana ili ekstremna težnja k savršenstvu u obavljanju zadataka. Istraživanja su pokazala da perfekcionizam ima i pozitivne i negativne aspekte (Slaney i Ashby, 1996). U posljednje vrijeme pažnja kliničara sve je više usmjerena na perfekcionizam kao mogući faktor ranjivosti za veliki broj psihičkih poremećaja. Iako je povezanost između perfekcionizma, depresije i anksioznosti utvrđena u mnogobrojnim istraživanjima (Chang, 2000), nisu utvrđeni mehanizmi i varijable koje posreduju toj povezanosti.

Kao jednu od mogućih posredujućih varijabli Chang i Sanna (2001) predlažu negativni atribucijski stil. Prema njihovom integrativnom modelu perfekcionizam i negativni atribucijski stil predstavljaju prediktore depresije. Dosadašnja istraživanja idu u prilog modelu i pokazuju da je interakcija negativnog atribucijskog stila i perfekcionizma bolji prediktor depresije nego svaki od prediktora pojedinačno (Chang i Sanna, 2001).

Mali broj do sada provedenih istraživanja nije mogao uzeti u obzir sve relevantne faktore koji mogu utjecati na odnos perfekcionizma, atribucijskog stila, depresije i anksioznosti, pa su potrebna daljnja istraživanja koja bi koristila različite vrste pozitivnih i negativnih događaja, u kojima bi se mjerio i pozitivni i negativni perfekcionizam i koja bi bila provedena na različitim kliničkim i usporednim skupinama, a ne samo na studentima psihologije.

Cilj ovog istraživanja je, na uzorku klinički depresivnih i anksioznih sudionika, utvrditi doprinos perfekcionizma i atribucijskog stila u objašnjavanju depresije i anksioznosti.

U skladu s ciljem istraživanja formulirali smo sljedeće probleme:

1. Ispitati razlike u izraženosti četiri vrste perfekcionizma između kliničkih (depresivne i anksiozne) i usporednih skupina.

2. Ispitati razlike u atribucijskom stilu između kliničkih (depresivne i anksiozne) i usporednih skupina.

3. Utvrditi doprinos rezultata na varijablama perfekcionizma i atribucijskog stila u objašnjenju depresivnosti i anksioznosti.

Rješavanje navedenih problema omogućit će provjeru sljedećih hipoteza izvedenih iz integrativnog modela Changa i Sannae (2001). Depresivna će skupina, u odnosu na usporednu skupinu, imati izraženiji negativni i na sebe usmjereni perfekcionizam, manje izražen pozitivan perfekcionizam te negativniji atribucijski stil. Anksiozna će skupina, u odnosu na usporednu skupinu, imati izraženiji negativni, na sebe usmjereni i očekivani perfekcionizam, manje izražen pozitivan perfekcionizam, te negativniji atribucijski stil. Interakcija varijabli perfekcionizma i atribucijskog stila bit će bolji prediktor u objašnjenju depresije i anksioznosti nego svaka od varijabli zasebno.

U ovom će istraživanju prediktorske varijable biti rezultati na skali perfekcionizma i vrsta atribucijskog stila, a kriterijske varijable rezultati na Beckovoj skali depresivnosti i Upitniku anksioznosti kao osobine. Istraživanje će biti provedeno individualno na sudionicima iz dvije kliničke (depresivna i anksiozna) i dvije usporedne skupine.

Sudionici će u kliničke skupine biti uključeni ako zadovoljavaju dijagnostičke kriterije za depresivni ili anksiozni poremećaj, a u usporedne ako nemaju povijest i trenutne simptome depresije i anksioznosti.

Za provjeru postavljenih problema i hipoteza koristit ćemo analizu varijance, korelacije, regresijsku analizu i diskriminacijsku analizu.

Zagreb, 01. 09. 2002.

Mentor: Voditelj Poslijediplomskog studija: Magistrant:

Doc. dr. Nataša Jokić Begić Prof. dr. Dean Ajduković Anita Lauri Korajlija

Fakultetsko vijeće Vesna Marušić

Filozofskoga fakulteta Lastovska 13

Sveučilišta u Zagrebu Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis magistarskoga rada

TEMPERAMENT KAO ODREDNICA PROSOCIJALNOG PONAŠANJA
PREDŠKOLSKE DJECE

Temperament, tj. način izražavanja i reguliranja emocija pokazuje se kao najvažniji prediktor kvalitete socijalnog funkcioniranja. Heuristički model uloge individualnih razlika u regulaciji i emocionalnosti u dispozicijskom socioemocionalnom funkcioniranju (Eisenberg i sur. 2000.), koji razmatra odnos socijalnog funkcioniranja i razine negativne emocionalnosti i tri stila regulacije, te interakciju emocionalnosti i regulacije, bit će teorijska podloga i ovog istraživanja.

Cilj istraživanja bio bi predikcija prosocijalnog ponašanja na temelju negativne emocionalnosti i emocionalne i bihevioralne regulacije kod predškolske djece. Koristit će se dispozicijske mjere temperamenta i prosocijalnog ponašanja, što bi trebalo olakšati generalizaciju dobivenih rezultata. Objektivnost će se povećati korištenjem procjena više procjenjivača. Model će se provjeravati i korištenjem bihevioralne mjere spontanog prosocijalnog ponašanja.

U okviru općeg cilja postavljena su četiri specifična problema, unutar kojih će se provjeravati postoji li povezanost individualnih razlika u dispozicijskoj negativnoj emocionalnosti i regulaciji s prosocijalnim ponašanjem kod predškolske djece, da li je negativna emocionalnost moderator povezanosti regulacije i prosocijalnog ponašanja, postoje li specifičnosti u procjenama dispozicijskih mjera temperamenta i prosocijalnog ponašanja ovisno o kontekstu u kojem se ponašanje opaža, te postoji li i kakva je povezanost dispozicijskih i bihevioralne mjere prosocijalnog ponašanja.

Može se očekivati veća povezanost između svjesne kontrole i prosocijalnog ponašanja nego između impulzivnosti i prosocijalnog ponašanja. Smjer povezanosti s prosocijalnim ponašanjem trebao bi ovisiti o vrsti emocije. Za očekivati je da djeca s višom dispozicijskom emocionalnošću, osobito optimalno regulirana, pokažu učestalije prosocijalno ponašanje. Isti kontekst u kojem se procjenjuje trebao bi rezultirati većim slaganjem u procjenama. Povezanost između dispozicijskih i bihevioralne mjere prosocijalnog ponašanja trebala bi biti pozitivna.

Sudionici će biti djeca iz vrtića (oko 120) u dobi od 5-7 godina, oba roditelja svakog djeteta i obje odgojiteljice vrtićke grupe. Za mjerenje temperamenta koristit će se subskale CBQ (Goldsmith i Rothbart, 1991.), i to subskale srdžbe, tuge i straha za konstrukt emocionalnosti, te subskale prebacivanja i fokusiranja pažnje, odnosno inhibicijske kontrole i impulzivnosti za konstrukte emocionalne i bihevioralne regulacije. Za mjerenje prosocijalnog ponašanja koristit će se prosocijalna subskala PROS/AG-a (Žužul i Vlahović-Štetić, 1989.), te bihevioralna mjera. Roditelji i odgojiteljice procjenjivat će dječje ponašanje na upitnicima. Djeca će sudjelovati u bihevioralnom dijelu ispitivanja.

Za provjeru hipoteza koristit će se analiza varijance, te korelacijske i regresijske analize.

30. 08. 2002. godine

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

doc. dr. sc. Denis Bratko prof. dr. sc. Dean Ajduković Vesna Marušić

Fakultetsko vijeće Sandra Milotti

Filozofskog fakulteta G. Kalčića 12

Sveučilišta u Zagrebu 52440 Poreč

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis magistarskog rada

VALIDACIJA KONSTRUKTA EMOCIONALNE I SOCIJALNE
USAMLJENOSTI

Usamljenost, neugodan doživljaj koji proizlazi iz nezadovoljstva unutar mreže socijalnih odnosa, dugo je proučavan fenomen. Temeljne je postavke iznio Weiss (1973) podijelivši usamljenost na emocionalnu i socijalnu. Pri tom se socijalna usamljenost odnosi na osjećaj nepripadanja željenoj grupi, dok se emocionalna usamljenost odnosi na nedostatak bliske prijateljske veze. Unatoč tome što teorijska postavka o usamljenosti kao dvodimenzionalnom konstruktu nije ništa novo, istraživanja su sve do nedavna bila uglavnom usmjerena na usamljenost kao jednodimenzionalni konstrukt. Nova preispitivanja postojećih upitnika i skala usamljenosti pokazala su da dosadašnji nesklad između empirijskih i teorijskih postavki nije opravdan. Osim što su različiti oblici usamljenosti povezani s različitim vrstama internaliziranih i eksternaliziranih problema, i sadržajna analiza čestica opravdava dvodimenzionalnu strukturu. Unatoč tome što su čestice vrlo često dvosmisleno formulirane, minucioznija analiza upućuje da se čestice emocionalne usamljenosti odnose na kvalitativni aspekt odnosa, dok se čestice koje opisuju socijalnu usamljenost odnose na kvantitativni aspekt socijalnih odnosa.

Cilj ovog istraživanja je provjera konstrukta emocionalne i socijalne usamljenosti putem konstrukcije i validacije skale usamljenosti.

Problemi: 1. Ispitati faktorsku strukturu i pouzdanost skale.

2. Ispitati konstruktnu valjanost skale.

Hipoteze istraživanja:

Očekuje se hijerarhijska, kosokutna, dvodimenzionalna struktura s faktorima prvog reda koji se odnose na emocionalnu i socijalnu usamljenost. Faktor višeg reda je generalni faktor usamljenosti.
Očekuje se da će mjere intimnosti / poticanje samopoštovanja biti značajno više povezane (negativno) s emocionalnom usamljenošću, dok će skale: druženje, zabava, pružanje pomoći i ekstraverzija biti više povezane sa socijalnom usamljenošću. Grubost, zahtjevi, zanemarivanje, te anksiozna privrženost su mjere za koje se očekuje da će značajno više korelirati (pozitivno) s emocionalnom usamljenošću, dok će socijalna anksioznost i izbjegavajuća privrženost biti više povezane sa socijalnom usamljenošću.

Metoda:

Ispitanici će biti adolescenti - oko 350 učenika od prvog do četvrtog razreda srednje škole. Ispitivanje će se provoditi grupno u školskom okruženju.

Skala usamljenosti biti će sastavljena na temelju teorijskih opisa i tumačenja o različitoj prirodi emocionalne i socijalne usamljenosti, te prikupljanjem mišljenja adolescenata o tome kako se osjećaju usamljene osobe. Prva primjena skale biti će osnova za faktorsku validaciju – izbor čestica zadovoljavajuće faktorske zasićenosti i pouzdanosti. U drugom ispitivanju provjerit će se konstruktna valjanost uređene skale primjenom različitih mjernih instrumenata: Skale socijalne anksioznosti (Vulić-Prtorić, 1999), Upitnika kvalitete prijateljstva (Asher i Parker, 1993); Skale obiteljske interakcije (Opačić i Kos, 1987), EPQ-a (Kardum i Krapić, 2001), te Inventara iskustva u bliskim vezama (Kamenov i Jelić, 2002). Svaki od tih instrumenata sadrži subskale za koje se pretpostavlja da su različito povezane s emocionalnom odnosno socijalnom usamljenošću.

28.8.2002.

Mentor Voditelj studija Kandidat

Doc. dr. sc. Željka Kamenov Prof.dr.sc. D. Ajduković Sandra Milotti

Fakultetsko vijeće Sabina Morosini

Filozofskog fakulteta Vladimira Vitasovića 32

Sveučilišta u Zagrebu 52100 Pula

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis magistarskog rada

NASILJE MEĐU DJECOM, SOCIJALNA MOĆ I UČENJE PO MODELU

Prilikom definiranja nasilja među djecom (bullying) mnogi autori najčešće koriste dva kriterija: ponavljanje i nesrazmjer u moći. Pri tom ne navode vrste socijalnih moći na koje se nesrazmjer odnosi (moć kazne, moć nagrade, ekspertna, referentna, informacijska, legitimna moć, moć bespomoćnih; French i Raven, 1959, Raven, 1965). Nasilje se često uči imitacijom modela (Bandura 1973, 1986) koji može oblikovati ponašanje «žrtve» korištenjem različitih vrsta moći od kojih je moć prisile samo jedna. Teorijski doprinost rezultata biti će u pokušaju redefiniranja postojeće definicije nasilja među djecom (da li svaka razlika u korištenoj moći dovodi do ove pojave) i u oblikovanju intervencijskih programa smanjenja nasilja među djecom.

Cilj istraživanja jest provjeriti hoće li veća raznovrsnost u korištenju socijalnih moći značiti i manje moći prisile i nasilja među djecom.

Problemi istraživanja su sljedeći:

Da li postojanje nesrazmjera u svakoj vrsti socijalne moći jednako dovodi do nasilja?

2. Da li odabir vrste moći modela utječe na sklonost nasilnog ponašanja djece?

Koje vrste socijalnih moći učenici najradije imitiraju u situaciji nasilja?

Hipoteze koje će se istraživanjem provjeravati:

Spremnost na nasilje će varirati ovisno o korištenoj vrsti socijalne moći (1. problem).
Korištena vrsta moći modela povećava vjerojatnost da se ista moć imitira (2. problem).
U situaciji nasilja djeca najčešće imitiraju model kada on koristi moć prisile (3. problem).

Sudionici će biti učenici osnovnih gradskih škola (ukupno 350; između IV. i VI. razreda) koji će biti u različitim eksperimentalnim situacijama (7 x 50 ispitanika u svakoj). Skupine će biti ekvivalentne obzirom na dob (iste dobi) i spol (muškog spola).

Postupak istraživanja:

U predispitivanju će se provjeriti konstrukcija i razumijevanje priča korištenih u eksperimentanom nacrtu te primijeniti upitnik (identifikacija nasilnika i žrtava).

Eksperimentalni nacrt: Prvi problem ispitat će se pomoću priča koje opisuju osobe A i B među kojima postoji nesrazmjer u moći. Nezavisnu varijablu predstavljaju nesrazmjeri u različitim vrstama socijalne moći koja postoji u odnosu, a zavisnu varijablu predstavlja stupanj spremnosti učenika na fizičko i verbalno nasilje za postizanje cilja.

Za drugi i treći problem konstruirat će se i koristiti priče u kojima će se mijenjati vrste socijalnih moći. Priča će opisivati model u situacijama uspješnog utjecaja zasnovanog na korištenju različitih vrsta moći. Nezavisna varijabla je percepcija moći modela (moći koju on koristi) a zavisna varijabla je preferencija pojedine vrste moći koju bi učenik koristio u zamišljenoj situaciji.

Latinskim kvadratom će se uravnotežiti poredak zavisnih varijabli.

Planirani instrumentarij za prikupljanje podataka uključuje: Upitnik odnosa među vršnjacima (Rigby i Slee, 1995), Upitnik razumijevanja priča (koji će se konstruirati u predispitivanju), priče oblikovane prema definicijama pojedinih socijalnih moći i nasilja (također konstruirane u predispitivanju) i kontrolne upitnike o doživljaju situacije i razumijevanju pitanja.

U analizi podataka planira se koristiti multivarijantne metode, prvenstveno složenu analizu varijance.

Mentor Voditelja studija Kandidatkinja

prof.dr. Dean Ajduković prof.dr.Dean Ajduković Sabina Morosini

____________________ ____________________ ______________

Fakultetsko vijeće Iva Prvčić

Filozofskog fakulteta Tomislavov trg 15

Sveučilišta u Zagrebu 10 000 Zagreb

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis magistarskog rada

RAZLIKE U VIDNO-PROSTORNIM I KONSTRUKCIJSKIM FUNKCIJAMA U DJECE I ADOLESCENATA

Spoznaje iz područja neuroznanosti i razvojne psihologije daju teorijski okvir za razumijevanje i istraživanje razvoja vidno-prostornih i konstrukcijskih sposobnosti. Naime, dobne promjene u ovim funkcijama mogu se sagledati kroz promjene u neuroanatomskom supstratu, kroz mehanizam perceptivne diferencijacije koji postulira Gibsonova teorija ili kroz promjene u kvaliteti analize prostornih obrazaca.

Cilj ovog istraživanja je na uzorku djece i adolescenata ispitati uradak na jednostavnim konstrukcijskim zadacima, složenim konstrukcijskim zadacima te na zadacima koji zahtijevaju isključivo perceptivnu organizaciju.

Dobiveni podaci pridonijeli bi razumijevanju maturacijskih promjena unutar središnjeg živčanog sustava koje su u osnovi vidno-prostornih i konstrukcijskih funkcija te formiranju i provjeri modela razvoja prostornih sposobnosti. Praktični doprinos ovog istraživanja sastoji se u poboljšanju diferencijalne dijagnostike u dječjoj neuropsihologiji.

PROBLEMI

1. Utvrditi razlike u vidno-prostornim funkcijama među pojedinim dobnim skupinama u rasponu od 8 do 16 godina.

2. Utvrditi razlike u vidno-konstrukcijskim funkcijama na jednostavnim i složenim zadacima među pojedinim dobnim skupinama u rasponu od 8 do 16 godina.

METODA

SUDIONICI

Za istraživanje su odabrane skupine sudionika od 8. do 16. godine. Dobna skupina definirana je kao tri mjeseca iznad i ispod napunjene godine. Svaka dobna skupina uključivala bi 40 sudionika (20 muških i 20 ženskih), iz zagrebačkih osnovnih i srednjih škola.

Ostali kriteriji odabira ispitanika proizlaze iz faktora relevantnih za uradak: dominantnost desne ruke, normalan ili korigiran vid, nepostojanje bolesti mozga ili trauma glave, normalan intelektualni razvoj.

DEFINICIJA VARIJABLI I INSTRUMENTI

Vidno-prostorne funkcije operacionalizirane su uratkom na Hooperovu testu vidne organizacije (HVOT).

Složene vidno-konstrukcijske sposobnosti operacionalizirane su uratkom na Rey-Osterriethovu testu složenog geometrijskog lika (ROCFT).

Za potrebe istraživanja konstruirana je i jednostavna mjera vidno-konstrukcijskih funkcija koja se sastoji od 7 likova koji su zasebno prezentirani osnovni elementi ROCFTa.

POSTUPAK

U predispitivanju će se provjeriti primjenjivost HVOTa na dječjoj populaciji, na skupini od 30 sedmogodišnjaka.

Kako bi se kontrolirao mogući utjecaj precrtavanja složenog materijala na način precrtavanja jednostavnih likova formirat će se dvije paralelne skupine ispitanika. U jednoj skupini primijenit će se HVOT i jednostavni elementi, a u drugoj ROCFT, HVOT i jednostavni elementi.

Ispitivanje će se provesti individualno, a testovi će se primijeniti na standardni način.

OBRADA PODATAKA

Da bi se odgovorilo na postavljene probleme koristit će se deskriptivni statistički pokazatelji te analiza varijance nacrta 9 (dob) x 2 (spol) ili Kruskal-Wallis test. Prikladnim analizama usporedit će se uradak na jednostavnim i složenim konstrukcijskim zadacima s obzirom na dob ispitanika.

28. kolovoza 2002.

Mentor Voditelj poslijediplomskih studija Kandidat

Prof. dr. sc. Meri Tadinac Babić Prof. dr. sc. Dean Ajduković Iva Prvčić

Fakultetsko vijeće Zrinka Pukljak Iričanin

Filozofskog fakulteta Ostrogovićeva 12

Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb

Ivana Lučić 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis magistarskog rada

PSIHOSOCIJALNE ODREDNICE UPORABE ŠTETNIH TVARI U ADOLESCENCIJI

Nalazi istraživanja upućuju da uporaba štetnih tvari (cigareta, alkohola i droge), najčešće započinje u adolescentskoj dobi te da zbivanja u tom razdoblju imaju prognostičko značenje za probleme zlouporabe tih tvari kasnije u životu. Prema modelu Willsa i Filera (1996.), osnovni faktori koji utječu na uporabu štetnih tvari u adolescenata su: stresnost životnih događaja, strategije suočavanja sa stresom i socijalna podrška roditelja. No, Zimbardo i suradnici (1999.) naglašavaju značenje vremenske perspektive, odnosno kognitivnog procesa smještanja iskustva u prošle, sadašnje i buduće vremenske okvire, u svim oblicima zdravstvenog ponašanja pa tako i pri uporabi štetnih tvari.

Cilj je ovoga istraživanja ispitati utjecaj vremenske perspektive na uporabu štetnih tvari i načine suočavanja adolescenata. Rezultati bi mogli pridonijeti većoj učinkovitosti preventivnih programa za sprečavanje uporabe štetnih tvari. Postavljeni su sljedeći problemi:

1. Utvrditi postoje li razlike u uporabi štetnih tvari između adolescenata različitih vremenskih perspektiva te različitih načina suočavanja. Hipoteza: Adolescenti različitih vremenskih perspektiva razlikuju se po učestalosti uporabe štetnih tvari te koriste različite strategije suočavanja. Oni s orijentacijom na budućnost najmanje koriste štetne tvari te, u usporedbi s adolescentima u kojih dominiraju druge vremenske perspektive, češće koriste strategije suočavanja: rješavanje problema, reinterpretacija problema i traženje socijalne podrške.

2. Utvrditi odnos između uporabe štetnih tvari i stresnosti životnih događaja, načina suočavanja sa stresom, socijalne podrške roditelja i vremenske perspektive. Hipoteza: Uporaba štetnih tvari bit će češća u adolescenata s više stresnih životnih događaja, niskom socijalnom podrškom roditelja, u onih koji često koriste izbjegavanje i distrakciju kao način suočavanja sa stresom, imaju izraženu negativnu orijentaciju na sadašnjost ili negativnu orijentaciju na prošlost te čiji prijatelji također upotrebljavaju štetne tvari.

Sudionici će biti 600 učenika prvih razreda srednjih škola s područja grada Zagreba, odabranih u slučajni uzorak, stratificiran prema vrsti srednjih škola.

Varijable: kriterijska varijabla je uporaba štetnih tvari, prediktori su vremenska perspektiva, razina stresnih životnih događaja, načini suočavanja sa stresom, socijalna podrška roditelja i uporaba štetnih tvari kod prijatelja, a kontrolne varijable su spol i obrazovni status roditelja.

Instrumenti: Zimbardov upitnik vremenske perspektive (Zimbardo i Boyd, 1999.), Skala stresnih životnih događaja za djecu (Košta, Vulić Prtorić, 2002.), Skala suočavanja sa stresom za djecu i adolescente (Vulić Prtorić, 2002.), Skala socijalne podrške (Wills, Vacaro, McNamara, 1992.), upitnik o uporabi štetnih tvari.

Postupak: 1. predispitivanje na 120 ispitanika, 2. pismeno ispitivanje u grupama od 15 učenika bez prisutnosti nastavnika, uz prethodnu suglasnost roditelja.

Zagreb, 16. listopada 2002.

Mentor: Voditelj Poslijediplomskog studija: Kandidat:

Doc. dr. sc. Jasminka Despot Lučanin Prof. dr. sc. Dean Ajduković Zrinka Pukljak Iričanin

Fakultetsko vijeće Ina Reić

Filozofskog fakulteta Šibenska 7 c

Sveučilišta u Zagrebu 23 000 Zadar

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis magistarskoga rada

CEREBRALNA LATERALIZACIJA I EFIKASNOST IZVOĐENJA POKRETA

Dosadašnja istraživanja o efektima lateralizacije na motoričke funkcije nisu dala jednoznačne rezultate na području motorne kontrole, djelomično i zbog različitih metoda koje su se koristile u istraživanjima. Ipak, dio istraživanja je pokazao da se centar za programiranje i izvođenje pokreta nalazi u lijevoj hemisferi kod dešnjaka, dok je ponešto podijeljen u obje hemisfere kod ljevaka. Tako podijeljen lokacijski koincidira sa spacijalnim funkcijama, koje su, stoga, nešto slabije kod ljevaka. Shodno tome, i spacijalni aspekti pokreta bi trebali biti inferiorni kod ljevaka u odnosu na dešnjake. Nadalje, prema teoriji o programiranju pokreta, uvježbani pokreti se izvode uglavnom na temelju motoričkih programa, a manje simultane osjetne povratne sprege, koja ima, čini se, manju, korektivnu funkciju. Shodno tome, ako osim unibrahijalnih motoričkih programa postoje i neki bibrahijalni "supra-programi" za njihovu koordinaciju, ljevaci bi mogli biti efikasniji u izvođenju simultanih bibrahijalnih pokreta od dešnjaka, zbog bihemisferalne lokacije centra za programiranje pokreta. Također se može pretpostaviti da će se spacijalni aspekti pokreta (smjer i simetričnost) različito odraziti na efikasnost izvođenja pokreta kod ljevaka i dešnjaka.

Cilj ovog istraživanja je ispitati postoje li razlike u programiranju i efikasnosti izvođenja različitih pokreta između ljevaka i dešnjaka, koje bi se mogle pripisati efektima lateralizacije motoričkih funkcija.

U istraživanju će sudjelovati dvadeset ispitanika, 10 ljevaka i 10 dešnjaka, odabranih na temelju rezultata na upitniku Dominantnosti ruke, tako da će u uzorak biti uključeni samo potpuni ljevaci, odnosno potpuni dešnjaci. Koristit će se kompjuterizirani sustav za kinesteziometriju koji se sastoji od dva kinesteziometra s mikroprekidačima, kontrolne jedinice za mjerenje temporalnih i spacijalnih karakteristika pokreta te računala za pohranjivanje i obradu podataka. Primjenom takvog sustava moguće je vrlo precizno mjeriti spacio-temporalna obilježja različitih pokreta, što predstavlja značajan metodologijski doprinos istraživanjima na ovom području.

Zadatak ispitanika u eksperimentalnim situacijama bit će izvođenje pokreta podlakticom, s i bez vidne kontrole, a pokreti će se razlikovati po složenosti, smjeru i amplitudi. Nakon svakog pokušaja, registrirat će se nekoliko parametara efikasnosti, a to su vrijeme pokreta (od zadavanja podražaja do završetka pokreta, u ms), vrijeme odluke (od zadavanja podražaja do početka izvođenja pokreta, u ms), odstupanje od cilja (razlika između zadane i dostignute amplitude pokreta u stupnjevima), te brzina i akceleracija koji će se analizirati primjenom odgovarajućih statističko – matematičkih postupaka.

U Zadru, 20. listopada 2002.

Mentor Voditelj studija Kandidat

______________________ _______________________ _________

Prof. dr. sc. Ilija Manenica Prof. dr. sc. Dean Ajduković Ina Reić

Fakultetsko vijeće Mihaela Rister

Filozofskog fakulteta J. Kozarca 6

Sveučilišta u Zagrebu 10 434 Strmec Samoborski

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis magistarskog rada

DOPRINOS OBILJEŽJA ZLOSTAVLJANJA, KARAKTERISTIKA DJETETA TE OKOLINSKIH UVJETA U OBJAŠNJAVANJU POSLJEDICA ZLOSTAVLJANJA DJECE

U području istraživanja zlostavljanja djece razvijeni su teorijski modeli koji nastoje objasniti razvoj različitih posljedica koje zlostavljanje ostavlja na djecu. Noviji, interaktivni modeli naglašavaju višedimenzionalnu uvjetovanost pojave zlostavljanja djece i razvoja posljedica. U okviru ovih modela, uz obilježja samog iskustva zlostavljanja, važnost se pridaje i nekim individualnim karakteristikama zlostavljanog djeteta, te karakteristikama obitelji i šire okoline. Provođenjem istraživanja upravo na djeci, te zahvaćanjem više skupina relevantnih varijabli i njihovih interakcija, cilj je pridonijeti razvoju interaktivnih modela objašnjenja učinaka zlostavljanja na psihosocijalni razvoj djece.

PROBLEMI I HIPOTEZE

1. Provjeriti postoje li razlike u izraženosti problema u ponašanju, samopoštovanju, lokusu kontrole, načinima suočavanja sa stresnim događajima, percipiranoj socijalnoj podršci i stresnim životnim događajima s obzirom na vrstu zlostavljanja djece.

Hipoteza:

Zlostavljana djeca imat će više problema u ponašanju, niže samopoštovanje, eksternalniji lokus kontrole, više izbjegavajućih načina suočavanja, niži stupanj socijalne podrške i više stresnih događaja od nezlostavljane djece. Očekuju se razlike u pojedinim varijablama s obzirom na vrstu zlostavljanja.

2. Provjeriti postoje li, u skupini zlostavljane djece, razlike između načina na koje se suočavaju sa zlostavljanjem i načina na koje se suočavaju s drugim stresnim događajima.

Hipoteza:

Zlostavljana djeca češće će koristiti izbjegavajuće načine suočavanja za zlostavljanje, nego za druge stresne događaje.

3. Utvrditi doprinos obilježja zlostavljanja, stresnih životnih događaja, percipirane socijalne podrške, samopoštovanja, lokusa kontrole te načina suočavanja sa zlostavljanjem i drugim stresnim događajima u objašnjavanju problema u ponašanju.

Hipoteza:

Izraženost problema u ponašanju bit će veća što je učestalost zlostavljanja veća, trajanje duže, bliskost s počiniteljem veća, količina stresnih događaja veća, socijalna podrška manja, samopoštovanje niže, lokus kontrole eksternalniji, a načini suočavanja sa zlostavljanjem i s drugim stresnim događajima izbjegavajući.

4. Provjeriti jesu li samopoštovanje, lokus kontrole, načini suočavanja sa zlostavljanjem i drugim stresnim događajima, percipirana socijalna podrška i stresni životni događaji medijator ili moderator varijable između iskustva zlostavljanja i problema u ponašanju.

Hipoteza:

Samopoštovanje, lokus kontrole i stresni životni događaji bit će moderator, a načini suočavanja sa zlostavljanjem i drugim stresnim događajima medijator varijable. Percipirana socijalna podrška može biti i moderator i medijator.

SUDIONICI

Istraživanje će se provesti na djeci u dobi od 12 do 16 godina. Jednu skupinu, njih oko stotinu, činit će tjelesno, seksualno zlostavljana djeca ili svjedoci nasilja među roditeljima, a drugu skupinu nezlostavljana djeca. Skupine će biti izjednačene po spolu, dobi, obiteljskom statusu, obrazovanju te zaposlenosti roditelja.

POSTUPAK

U skupini zlostavljane djece ispitivanje će biti individualno, a u kontrolnoj skupini grupno.

VARIJABLE I INSTRUMENTI

Iskustvo zlostavljanja operacionalizirano je rezultatom na ček-listi iskustva zlostavljanja; količina stresnih događaja i percipirana stresnost rezultatom na ček-listi stresnih događaja; samopoštovanje rezultatom na Coopersmithovoj skali samopoštovanja; lokus kontrole rezultatom na skali Nowicki-Strickland Internal-External Control Scale for Children; percipirana socijalna podrška rezultatom na Skali percipirane socijalne podrške; suočavanje sa stresnim događajima rezultatom na Upitniku suočavanja sa specifičnim stresnim situacijama za adolescente; problemi u ponašanju rezultatom na upitniku Youth Self-Report.

1. rujna 2002.

Doc. dr. sc. Dinka Čorkalo Prof. dr. sc. Dean Ajduković Mihaela Rister

Mentor Voditelj studija Kandidat

Fakultetsko vijeće Marija Stamać Ožanić

Filozofskoga fakulteta Dubrava 35

Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: društvene znanosti

Polje: psihologija

Sinopsis magistarskoga rada

OSOBINE LIČNOSTI, INTERESI I PRODUKTIVNOST ZNANSTVENIKA

Podaci o osobinama ličnosti, interesima i produktivnosti znanstvenika bi mogli pomoći u razumijevanju rada znanstvenika i kreiranju odgovarajućih uvjeta za njihovu veću produktivnost. Teorijski okvir ovog rada je Ackermanova teorija razvoja intelekta prema kojoj postoji veza između interesa, ličnosti i inteligencije (prema Marušić, 1999).

Cilj istraživanja bio bi ispitati osobine ličnosti i interese znanstvenika prirodnih i društvenih znanosti, te provjeriti vezanost tih konstrukta sa njihovom produktivnošću. Stoga bi problemi bili:

1. Ispitati postoje li razlike u osobinama ličnosti i interesima između znanstvenika prirodnih i društvenih znanosti.

2. Ispitati postoji li povezanost između produktivnosti znanstvenika te mjera ličnosti i interesa.

Osnovna hipoteza je da se introvertiranost prirodnjaka može povezati sa istraživačkim interesima, a ekstrovertiranost društvenjaka sa socijalnim.

Ispitanici bi bili doktori znanosti iz područja prirodnih i društvenih znanosti i studenti onih usmjerenja za koje se među znanstvenicima pokazalo da postoje razlike u sklopovima ličnosti (da bismo vidjeli da li se određeni sklopovi naziru već u toj dobi). Koristili bismo kvotni uzorak, od približno 500 ispitanika, dobiven iz Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

Ispitivanje bismo proveli individualno sa svakim ispitanikom uz garanciju potpune anonimnosti, a zadatak bi bio da ispune NEO-FFI i Upitnik za samoprocjenu profesionalnih interesa (SDS). Osim toga naznačili bi svoje znanstveno područje, dob, spol, mjesto rada, godine staža, broj objavljenih stručnih i znanstvenih radova, te tjedno vrijeme koje je posvećeno znanstvenom radu, predavanjima i administraciji.

Prije glavne analize podataka provjerili bismo da li se naše skupine razlikuju po spomenutim varijablama, te jesu li te varijable povezane sa interesima i osobinama da bismo uklonili njihovo djelovanje na eventualne razlike u ličnosti i interesima među skupinama. Osim toga provjerili bismo postoji li povezanost navedenih varijabli s produktivnošću, te bismo za varijable za koje postoji provjerili i eventualnu vezu s ličnošću i interesima da bismo onemogućili njihovo djelovanje na vezu ličnosti i interesa sa produktivnošću.

Analiza podataka, koja će biti takva da može odgovoriti na postavljene probleme, sastojat će se od diskriminacijske analize i regresije.

Zagreb, 05. 07. 2002.

Mentor: Voditelj studija: Magistrant:

Doc. Dr. Denis Bratko Prof. Dr. Dean Ajduković Marija Stamać Ožanić

Fakultetsko vijeće Ana Stipković

Filozofskog fakulteta Pavlinovićeva 14

Sveučilišta u Zagrebu 10 000 Zagreb

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis magistarskoga rada

OSOBINE UČENIKA, ŠKOLSKI KONTEKST I OBITELJSKE INTERAKCIJE KAO DETERMINANTE STRAHA OD ISPITIVANJA

Istraživanja koja su se bavila strahom od ispitivanja najčešće su ispitivala odnos između straha od ispitivanja i uspješnosti u različitim zadacima, dok se znatno rjeđe ispitivao njegov odnos s osobinama ličnosti i odnosima učenik- nastavnik i odnosima među učenicima.

Cilj ovog rada jest pridonijeti boljem razumijevanju ove pojave kod srednjoškolaca, skupine kod koje se najrjeđe istraživao strah od ispitivanja.

Problemi i hipoteze: 1.Utvrditi doprinos osobina učenika u objašnjenju straha od ispitivanja. Očekuje se negativna povezanost ekstraverzije, otvorenosti prema iskustvima i percipirane kompetentnosti te pozitivna neuroticizma, ugodnosti, savjesnosti i privatne svijesti o sebi sa strahom od ispitivanja. Očekuje se jači strah od ispitivanja kod djevojaka u odnosu na mladiće. 2.Utvrditi doprinos školskog uspjeha, percepcije podrške od strane vršnjaka i nastavnika u objašnjenju straha od ispitivanja. Ne očekuje se povezanost između školskog uspjeha i straha od ispitivanja te se očekuje negativna povezanost percipirane podrške od strane vršnjaka i nastavnika sa strahom od ispitivanja. 3. Utvrditi doprinos obiteljskih interakcija u objašnjenju straha od ispitivanja. Očekuje se negativna povezanost između prihvaćanja od strane majke i oca te općeg zadovoljstva s obitelji te pozitivna između odbijanja od strane majke i oca sa strahom od ispitivanja. 4. Utvrditi diferencijalni doprinos triju skupina varijabli u objašnjenju straha od ispitivanja. Očekuje se najveći doprinos osobina učenika, zatim obiteljskih interakcija te varijabli vezanih uz školu.

Sudionici ispitivanja bit će učenici i učenice trećih razreda gimnazija (N=400). Ispitivanje će biti provedeno tijekom redovite nastave i to anonimno, a podaci će se prikupljati u grupama.

Preliminarnim istraživanjem bit će validirani upitnici koji nisu primjenjivani kod nas. Kriterijska varijabla bit će strah od ispitivanja operacionalizirana pomoću Upitnika za mjerenje straha od ispitivanja, autorice L. Arambašić. Prediktorske varijable bit će podijeljene u skupine: 1. osobine učenika, 2. varijable vezane uz školu i 3. varijable obiteljskih interakcija, a bit će operacionalizirane pomoću NEO Five-Factor Inventory, Coste i McCrae (1992.b), Skale percepcije osobne kompetentnosti, P. Bezinovića (1988.), Skale privatne svijesti o sebi, Fenigsteina i sur. (1975.), skala Socijalne i Akademske podrške od strane vršnjaka i nastavnika, Johnsona i sur. (1985.), Skale za mjerenje interakcije roditelji-dijete, Opačića i Kos, (1987.) i skale Moja obitelj (Grgin, 1988.).

Zagreb, 28.08.2002.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

Prof. dr. sc. Lidija Arambašić Prof. dr. sc. Dean Ajduković Ana Stipković

Fakultetsko vijeće Sanja Tatalović

Filozofskoga fakulteta Medovićeva 21

Sveučilišta u Zagrebu Rijeka

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Znanstveno područje: društvene znanosti

Polje: psihologija

Sinopsis magistarskog rada

MOŽDANI VAL P300 I LIČNOST U VIDNOJ ODDBALL PARADIGMI

Događajem evocirani (izazvani) potencijali (ERP) su tijekom elektroencefalografskog snimanja (EEG) izazvani određenim podražajem, čime predstavljaju odgovor ljudskog mozga koji je vremenski vezan uz zadani podražaj. Jedna od važnih endogenih ERP-komponenata je P300-komponenta, koja predstavlja dugi pozitivan moždani val latencije oko 300-600 ms i amplitude 5-20 μV. Javlja se u vidnom i slušnom modalitetu, samo dok su sudionici aktivno usmjereni na zadani podražaj. Može se javiti i kada je u pitanju novi ili iznenadni podražaj, čime se dokazao kao pouzdan pokazatelj endogene kognitivne aktivnosti, posebice kod usmjeravanja pažnje i neposrednog pamćenja. P300-komponenta se neće javiti ako podražaj nije relevantan za ispitanika. Izaziva se rijetkim (ciljnim) podražajima, odnosno klasičnom oddball paradigmom (međunarodno prihvaćen naziv zadatka jednostavne diskriminacije pri detekciji rijetkih signala). U proučavanju bioloških osnova ekstraverzije u okviru Eysenckove teorije ličnosti, P300-komponenta se pokazala najizravnijim indeksom kortikalne pobuđenosti. S obzirom da su se prijašnje razlike između introverata i ekstraverata u P300-amplitudi pripisivale učinku brže habituacije na monotoni zadatak kod ekstraverata, tj. bržeg pada u izvedbi zadataka koji zahtijevaju održavanje pažnje, smatra se da će uz kontrolu tog učinka ekstraverti pokazivati značajno veće P300-amplitude, bez promjena u P300-latenciji.

Cilj istraživanja je ispitati odnos između ekstraverzije i P300-komponente, odnosno njezinih mjera: amplitude i latencije, dobivenih primjenom vidne oddball paradigme. Očekuje se značajna pozitivna povezanost između ekstraverzije i P300-amplitude, te nepostojanje povezanosti između ekstraverzije i P300-latencije.

Metoda. U istraživanju će sudjelovati N=50 sudionica, raspona dobi od 19-23 godine, koje će predispitivanjem biti izjednačene po faktorima relevantnim za snimanje evocirane endogene P300-komponente. Ispunit će Eysenckov upitnik ličnosti EPQ R/A i Upitnik impulzivnosti EPQ IVE/A. P300 podaci prikupit će se kompjutersko-elektroencefalografskom opremom s LED-stimulatorom i 8 elektroda (Fz, Cz, Pz, Oz), a izazvat će se vidnim oddball zadatkom uz primjenu standardnog podražaja reverzibilne šahovske ploče. Sudionice će dobiti uputu da tijekom zadatka pritiskanjem tastera reagiraju na rjeđi (ciljni) podražaj. Njihovi će se odgovori kompjutorski bilježiti zasebno za ciljne i neciljne vidne podražaje.

Analiza podataka. Provjerit će se razlike u P300 amplitudi i latenciji između sudionica s visokim i niskim stupnjem ekstraverzije. Dobiveni će se rezultati interpretirati u okviru Eysenckove teorije ličnosti i bioloških osnova ekstraverzije, posebice s aspekta impulzivnosti.

15. srpnja 2002.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

Prof. dr. Meri Tadinac Babić Prof. dr. Dean Ajduković Sanja Tatalović

Fakultetsko vijeće Mirela Vukšić

Filozofskoga fakulteta Prilesje 97 a

Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis magistarskoga rada

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA I USPJEŠNOST U POSLOVIMA RAZLIČITE RAZINE SLOŽENOSTI

Istraživanje polazi od modela emocionalne inteligencije (EI) Mayera i Saloveya i radova koji upućuju na postojanje EI kao skupine mentalnih sposobnosti relativno neovisnih o klasičnoj inteligenciji. Istraživanja o vezi EI s uspjehom u poslu su rijetka, govore o važnosti EI, te da se poslovi razlikuju u veličini «emocionalnog opterećenja» (stupanj u kojem posao zahtijeva upravljanje emocijama i prezentiranje odgovarajućih emocija u svrhu postizanja pozitivnih rezultata). Noviji modeli rukovođenja (npr. Hooijberg, Hunt i Dodge; Day) uspjeh rukovoditelja vide u sposobnosti razlikovanja pojedinih aspekata socijalnih situacija, procjenjivanja i predviđanja obrazaca socijalnih relacija, reguliranja svojih emocija i prepoznavanja emocija drugih. Navedene sposobnosti prepoznajemo u teorijskom konceptu EI.

Cilj je utvrditi je li uz klasičnu inteligenciju i EI u osnovi razlika u uspješnosti ljudi u poslu različite složenosti, te postoje li razlike s obzirom na ponašanje percipirano relevantnim za uspjeh rukovoditelja, od strane podređenih i nadređenih procjenjivača. PROBLEMI istraživanja su sljedeći:

1. Ispitati prediktivnu valjanost EI u objašnjenju dodatne varijance uspješnosti u poslovima različite razine složenosti, iznad one koju objašnjava klasična inteligencija

HIPOTEZA 1. EI dodatno pridonosi objašnjenju varijance uspješnosti, a s porastom složenosti posla dodatni dio objašnjene varijance je veći.

2. Ispitati prediktivnu valjanost klasične i emocionalne inteligencije za procjenu radne uspješnosti, u svakoj od situacija procjenjivanja (kada procjene daju nadređeni i kada ih daju podređeni zaposlenici)

HIPOTEZA 2. Klasična inteligencija je bolji prediktor radne uspješnosti definirane kroz procjene nadređenih, a EI je bolji prediktor radne uspješnosti definirane kroz procjene podređenih procjenjivača.

METODOLOGIJA: Ispitanici (N=180), VSS, muškarci, zaposlenici iste organizacije, podijeljeni u tri skupine po njih 60: 1. bez rukovodne uloge, pretpostavljeno malo emocionalno opterećenje; izabrani po slučaju; 2. najniža razina rukovođenja, pretpostavljena viša razina emocionalnog opterećenja, izabrani po slučaju; 3. viša razina rukovođenja, pretpostavljena najveća emocionalna opterećenost, svi zaposlenici te kategorije. Ispitanike bismo testirali grupno (po 20). Prediktorske varijable: test klasične inteligencije (M-serija, Bujas i Petz) i test EI (MEIS, Mayer i Salovey). Kriterijska varijabla: uspjeh u poslu, mjeren preko BARS skala procjena, izrađene od strane psihologa eksperata, koje se u danoj organizaciji koriste za procjenu radnog učinka (na osnovu procjena min. 500 procjenjivača napravit ćemo faktorsku analizu procjena na skalama). Sve ispitanike procjenjivao bi jedan nadređeni, a ispitanike 2. i 3. skupine i njihovi podređeni (3–10), uz uputu da procjene neće imati utjecaj na plaću ili posao ispitanika.

Rezultati na kriterijskoj varijabli bit će analizirani u skladu s faktorskom strukturom skala. U ANALIZI PODATAKA koristit ćemo hijerarhijsku regresijsku analizu – rezultat u M-seriji kao prvi prediktor, rezultat u MEIS kao drugi, na svakoj od razina složenosti posla. Da utvrdimo utjecaj procjenjivača na percepciju za uspjeh u poslu važnih elemenata ponašanja rukovoditelja, te sposobnosti koje su u njihovoj osnovi, korelirat ćemo rezultate u prediktorskim varijablama posebno s procjenama podređenih i nadređenih procjenjivača.

21. kolovoz 2002.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

prof. dr. Predrag Zarevski prof. dr. Dean Ajduković Mirela Vukšić

Fakultetsko vijeće Vesna Antičević

Filozofskog fakulteta Krešimirova 9

Sveučilišta u Zagrebu Split

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis poslijediplomskog stručnoga rada

OSOBINE LIČNOSTI I SOCIJALNI ASPEKTI ŽIVOTA KORISNIKA PSIHOAKTIVNIH TVARI

Poremećaji vezani uz uporabu tvari dijele se na dvije velike skupine: ovisnost o psihoaktivnim tvarima i poremećaji vezani uz zlouporabu psihoaktivnih tvari.

Ovisnost uključuje toleranciju, sustezanje i prisilu uzimanja droge, dok kod zlouporabe ovi simptomi ne postoje već se uočavaju samo štetne posljedice ponavljanog uzimanja u socijalnom području života korisnika. S obzirom na biokemijski potencijal droge korisnici marihuane najčešće zlorabe drogu dok korisnici heroina razvijaju ovisnost.

U istraživanjima je utvrđeno da postoji povezanost između uporabe marihuane i uporabe heroina pri čemu je ovisnost o heroinu krajnji ishod procesa koji počinje zlouporabom marihuane. Međutim, svi korisnici marihuane ne razvijaju ovisnost o heroinu.

Eysenck (1997) je proces nastanka ovisnosti pokušao objasniti u okviru svoje teorije ličnosti prema kojoj psihometrijske osobine ličnosti u EPQ/R upitniku (Eysenck i Eysenck, 1991) - psihoticizam, neuroticizam i ekstraverzija - omogućuju predviđanje socijalnog ponašanja među koje spada i ovisnost, ali i pretpostavke o biološkim procesima koji su u osnovi tog ponašanja.

Istraživanjima odnosa između ovisnosti i socijalnih aspekata života korisnika psihoaktivnih tvari utvrđeno je da su najučestaliji rizični faktori za razvoj ovisničkog ponašanja narušeni obiteljski odnosi, negativni utjecaj vršnjaka, niski obrazovni status i delinkventno ponašanje pri čemu postoje razlike kod muških i ženskih ispitanika (Sutherland i Shepherd, 2001).

Rezultati planiranog istraživanja mogli bi biti primjenjivi u praktičnom radu sa korisnicima psihoaktivnih tvari naročito na planu prevencije ovisnosti i ranog otkrivanja osoba koje su u povećanom riziku za razvoj ovisničkih ponašanja.

Cilj istraživanja je utvrditi mogu li se na osnovu poznavanja osobina ličnosti i socijalnih aspekata života ispitanika oba spola razlikovati pripadnici skupina različitog ovisničkog statusa. U skladu s postavljenim ciljem istraživanja formulirani su problemi kojima će se ispitati postoje li razlike u Eysenckovim dimenzijama ličnosti (psihoticizam, ekstraverzija, neuroticizam), te skalama laži, ovisnosti i kriminaliteta ispitanika različitog ovisničkog statusa, postoje li razlike između socijalnih aspekata života ispitanika različitog ovisničkog statusa pri čemu će se provjeriti i uloga spola. Nadalje, provjeriti će se u kojem se stupnju može identificirati pripadnost skupinama različitog ovisničkog statusa na temelju dimenzija ličnosti i socijalnih aspekata života posebno kod muških i ženskih ispitanika.

Rješavanje navedenih problema omogućiti će provjeru postavljenih hipoteza. Prvo, očekuje se razlika u karakteristikama ličnosti između ovisnika o heroinu (viši rezultati na skalama psihoticizma, neuroticizma, ovisnosti i kriminaliteta, niži na skalama laži i ekstraverzije) i ispitanika kontrolne skupine, te da se korisnici marihuane neće razlikovati po osobinama ličnosti od ovisnika o heroinu i od ispitanika kontrolne skupine. Ne očekuju se razlike s obzirom na spol. Drugo, očekuje se da će ovisnici o heroinu češće biti nezaposleni, imati niži stupanj obrazovanja, lošije obiteljske prilike, biti češće sudski kažnjavani i češće se družiti s vršnjacima koji uzimaju drogu od ispitanika kontrolne skupine, te da se korisnici marihuane neće razlikovati po socijalnim aspektima života od ovisnika o heroinu i ispitanika kontrolne skupine. Očekuju se razlike s obzirom na spol. Treće, očekuje se da će na temelju osobina ličnosti i varijabli socijalnih aspekata života ispitanika oba spola biti moguće predvidjeti pripadnost skupinama različitog ovisničkog statusa.

U istraživanje će biti uključene tri skupine ispitanika: ovisnici o heroinu, korisnici marihuane i ispitanici kontrolne skupine. Na svim ispitanicima će biti primjenjen EPQ-R upitnik ličnosti i Pompidou protokol (standardizirani intervju) kojim će se prikupiti relevantni podaci o socijalnim aspektima života ispitanika.

Mentor: Voditelj poslijediplomskog studija: Specijalizant:

Doc. dr. sc. Nataša Jokić-Begić Prof. dr. Dean Ajduković Vesna Antičević

Fakultetsko vijeće Lovorka Brajković

Filozofskog fakulteta Trpinjska 2

Sveučilišta u Zagrebu Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis poslijediplomskog stručnog rada

ZADOVOLJSTVO ŽIVOTOM U TREĆOJ ŽIVOTNOJ DOBI

Umirovljenje može imati negativan i degradirajući utjecaj na pojedinca, jer gubitak radne uloge zbog odlaska u mirovinu dovodi do redukcije samopoštovanja i gubitka statusa, a to dalje vodi do povlačenja iz socijalnog života što uzrokuje izolaciju, bolest te smanjenje zadovoljstva životom. Havigurstova teorija aktivnosti pretpostavlja da je adaptacija pojedinca na starost, njegovo zadovoljstvo životom i stupanj blagostanja u uskoj vezi sa zadržavanjem prijašnjih socijalnih navika. Što je veći psihološki, fiziološki i socijalni nivo aktivnosti pojedinca to će i njegovo zadovoljstvo životom biti veće (prema Hall & Prelmutter, 1992). S psihologijskog stajališta zadovoljstvo životom je subjektivni doživljaj kvalitete života, te ga se može definirati kao kognitivnu evaluaciju cjelokupnog života. Osamljenost se može definirati kao subjektivno nezadovoljstvo interpersonalnim odnosima ili usljed promjena u željama i potrebama u socijalnim odnosima (prema Bongguk, J, 2001). Martin (1993) napominje da humor kao strategija suočavanja dopušta distanciranje od problema, da se problem shvati manje ozbiljno i zbog toga se stresne situacije doživljavaju kao manje stresne, manje prijeteće i manje opasne. Humor uključuje nagle izmjene kognitivnih procesa, praćene emocionalnim promjenama, te otuda i povoljni učinci humora.

Istraživanja su pokazala da muškarci češće percipiraju umirovljenje kao stresan događaj od žena, a korelacije između osamljenosti i zadovoljstva životom obično su negativne. Rezultati navedenog istraživanja bi mogli poslužiti boljem razumijevanju osoba treće životne dobi uzevši u obzir faktore koji doprinose većem zadovoljstvu životom, a identifikacija tih faktora omogućit će prevenciju razvoja negativnih aspekata koji su u negativnim korelacijama sa zadovoljstvom životom. Cilj ovog istraživanja bit će utvrditi ulogu spola, mjesta i načina stanovanja, te faktora samoprocjene zdravstvenog statusa, osamljenosti i humora kao strategije suočavanja u procjeni zadovoljstva životom kod zagrebačkih umirovljenika. U skladu s postavljenim ciljem proizilaze i problemi kojima se želi utvrditi postoje li razlike s obzirom na spol, obiteljski status i mjesto stanovanja u zadovoljstvu životom među zagrebačkim umirovljenicima, te ispitati mogućnost predikcije zadovoljstva životom obzirom na poznavanje varijabli samoprocjene zdravstvenog statusa, humora kao strategije suočavanja, osamljenosti, mjesta stanovanja, spola, te demografskih varijabli kod zagrebačkih umirovljenika. Rješavanje navednih problema omogućit će provjeru hipoteza: Očekuju se značajne razlike s obzirom na mjesto stanovanja, spol i obiteljski status u zadovoljstvu životom među zagrebačkim umirovljenicima, pri čemu se očekuje veće zadovoljstvo životom kod sudionika u istraživanju koji žive u vlastitom kućanstvu, kod sudionika koji imaju obitelj, te ukoliko su ženskog spola, te se očekuje da se stupanj zadovoljstva životom može u određenoj mjeri predviđati na osnovi poznavanja varijabli samoprocjene osamljenosti, samoprocjene zdravstvenog statusa, humora kao strategije suočavanja, spola, mjesta stanovanja, te na osnovu demografskih varijabli, pri čemu se očekuje da će najveći dio varijance zadovoljstva životom biti objašnjen humorom kao strategijom suočavanja, zatim samoprocjenom osamljenosti, te samoprocjenom zdravstvenog statusa, te se očekuje da će manji dio varijance zadovoljstva životom biti objašnjen poznavanjem mjesta stanovanja, poznavanjem demografskih varijabli, te spola.

U istraživanju će sudjelovati dvije skupine sudionika starosti od 65-80 godina: jedna skupina sudionika će se odnositi na umirovljenike koji žive u vlastitom kućanstvu, te drugi uzorak umirovljenika koji žive u Domu. Istraživanje će biti organizirano i individualno i skupno. Na navedenom uzorku bit će primjenjeni testovi UCLA skala osamljenost (Russell, 1978), Indeks zadovoljstva životom (Campbell i sur, 1976), RAND-36- Skala zdravstvenog statusa (Rand Corporation, 1994), Omnibus test za mjerenje smisla za humor- HOPA-86 (Krizmanić, M., Kolesarić, V, 1992), te će za potrebe istraživanja biti konstruiran upitnik koji će sadržavati demografske podatke sudionika istraživanja.

Zagreb, 1.9.2002.god

Mentor: Voditelj poslijediplomskog studija Specijalizant:

Doc.dr.sc.Nataša Jokić Begić Prof.dr.sc.Dean Ajduković Lovorka Brajković

Fakultetsko vijeće Ilijana Jelušić

Filozofskoga fakulteta Partizanski put 6

Sveučilišta u Zagrebu 51000 Rijeka

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis poslijediplomskog stručnoga rada

POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ U SUDIONIKA DOMOVINSKOG RATA I SOCIJALNA PODRŠKA

Iako je izloženost traumatskim događajima neophodan etiološki uzrok za nastanak posttraumatskih stresnih reakcija, neće svi pojedinci koji su bili izloženi traumatskim događajima razviti neki ozbiljan ili kronični poremećaj. Prema psihosocijalnom modelu adaptacije na traumatski stres Greena, Wilsona i Lindya (1985), varijable koje određuju kako patološke tako i nepatološke oblike posttraumatske prilagodbe su: osobne varijable, specifična obilježja stresnog događaja, načini suočavanja i obilježja socio-kulturalne okoline u kojoj se odvija oporavak. Socijalna podrška, kao jedan od najčešće ispitivanih okolinskih faktora, umanjuje doživljaj stresa i smanjuje rizik pojavljivanja fizioloških i psiholoških poremećaja.

Ovo istaživanje potaknuto je željom za boljim razumijevanjem odnosa psihosocijalnih faktora i razvoja posttraumatskih stresnih reakcija. Važnost psihosocijalnih faktora je u tome što su oni, za razliku od samih traumatskih događaja, potencijalno promjenjivi, te stoga mogu biti iznimno relevantni za učinkovito planiranje kliničko-terapijskih intervencija. To je ujedno i opći cilj ovog istraživanja.

Uži problemi istraživanja usredotočeni su na ispitivanje razlike u sadašnjoj strukturalnoj i funkcionalnoj socijalnoj podršci između skupine ispitanika s posttraumatskim stresnim poremećajem (klinička skupina) i skupine ispitanika bez posttraumatskog stresnog poremećaja (usporedna skupina). U skladu s teorijskim pristupom Greena i sur. (1985) opća hipoteza je da će klinička skupina ispitanika pokazivati slabiju socijalnu podršku od usporedne skupine ispitanika.

U ispitivanju će sudjelovati oko 200 sudionika Domovinskog rata. Kliničku skupinu činit će ispitanici koji udovoljavaju psihometrijskim i psihijatrijskim kriterijima za posttaumatski stresni poremećaj i koji se psihijatrijski liječe. Usporednu skupinu činit će ispitanici koji ne udovoljavaju kriterijima za posttraumatski stresni poremećaj i koji se psihijatrijski ne liječe. Od instrumenata će se koristiti: Ljestvica procjenjene socijalne podrške (Vaux i sur., 1986), Mississippi skala (Keane, Caddell i Taylor, 1988), USTBI (Kuterovac i Bunjevac, 1994), Upitnik stilova suočavanja (Hudek-Knežević i Kardum, 1993). Od ispitanika će se tražiti da navedu inicijale osoba kojima se mogu obratiti za pomoć i podršku. Općim upitnikom prikupit će se podaci o dobi, bračnom i obrazovnom statusu, eventualnim promjenama u bračnom i radnom statusu u periodu od povratka s ratišta do danas, pripadnosti vjerskim zajednicama, te o dužini liječenja za kliničku skupinu. Za kliničku skupinu ispitanika ispitivanje će biti obavljeno u manjim grupama u Centru za psihotraumu Rijeka, dok će se za usporednu skupinu ispitivanje obaviti grupno u nekoliko većih riječkih poduzeća.

21.08.2002.

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata

Prof.dr.sc. Zvonimir Knezović prof.dr.sc. Dean Ajduković Ilijana Jelušić

Fakultetsko Vijeće Gordana Kamenečki- Puclin

Filozofskoga fakulteta Miška Pavića 5

Sveučilišta u Zagrebu 49000 Krapina

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje : Društvene znanosti

Polje : Psihologija

Sinopsis poslijediplomskog stručnog rada

PSIHOLOŠKI UČINCI STACIONARNE KARDIOLOŠKE REHABILITACIJE

NAKON SRČANOG INFARKTA

Od 50-ih godina prošlog stoljeća bolesti srca i krvnih žila postaju najčešći uzrok smrti od kojih i u današnje vrijeme u svijetu umire svaki treći, a u Hrvatskoj svaki drugi stanovnik. Visoka stopa smrtnosti, radne nesposobnosti i ekonomskog gubitka za društvo, neki su od čimbenika poticanja velikog broja istraživanja kojima se pokušava utvrditi uzrok bolesti, a time i njihovo što uspješnije sprječavanje. Najpoznatija je prospektivna Framinghamska studija koju je krajem 50-ih godina 20. stoljeća započeo Kanell i utvrdio povezanost visokog krvnog tlaka, pušenja i visoke razine masnoće u krvi s nastankom srčanih bolesti, a na nju se nadovezuju istraživanja kardiologa Rosenmana i Friedmana koji su uočili da ispitivani bolesnici pokazuju i neka slična ponašanja i emocije, te su razvili teoriju o “A” i “B” tipu. Međutim, nedovoljno jasna struktura i složenost konstrukta “A i B “ tipa potakla je istraživanja koja su usmjerena prema ispitivanju utjecaja pojedinačnih psiholoških karakteristika na nastanak srčanih bolesti, među kojima su se kao najznačajnije pokazale: hostilnost, anksioznost i depresivnost. Depresivnost se pokazala kao značajan, nezavisan čimbenik rizika smrtnosti i ponovnog srčanog udara. Stacionarna kardiološka rehabilitacija nakon preboljelog srčanog infarkta ima cilj sekundarne prevencije koronarne bolesti, u čemu najznačajniju ulogu ima mijenjanje koronarno rizičnog ponašanja i smanjenje anksioznosti i depresivnosti. Psiholog kao dio tima ima vrlo važnu ulogu u njezinom provođenju, te je praktična vrijednost ovog rada u promicanju psihološke djelatnosti, naročito u području zdravstva.

Opći cilj ovog istraživanja je utvrditi utjecaj različitih rehabilitacijskih postupaka stacionarne kardiološke rehabilitacije na emocionalna stanja i koronarno rizično ponašanje bolesnika nakon srčanog infarkta, te trajnost eventualnih promjena. U ostvarenju postavljenog cilja pomoći će rješavanje slijedećih problema: ispitati utjecaj stacionarne kardiološke rehabilitacije na depresivnost, anksioznost i koronarno rizično ponašanje (pušenje, nepravilna prehrana, fizička neaktivnost), zatim ispitati utjecaj različitih rehabilitacijskih postupaka (fizički trening, predavanja, individualno psihologijsko savjetovanje, rad u malim grupama) i njihove kombinacije na promatrane varijable, te trajnost eventulanih promjena u periodu od 6 mjeseci. Iz zadanih problema postavljaju se hipoteze: kod svih bolesnika koji budu uključeni u stacionarnu kardiološku rehabilitaciju doći će do smanjenja anksioznosti, depresivnosti i koronarno rizičnog ponašanja. Veće promjene bit će kod bolesnika koji će proći veći broj rehabilitacijskih postupaka. Promjene će se održati i 6 mjeseci nakon rehabilitacije.

Sudionici će biti 200 muških bolesnika nakon preboljelog srčanog infarkta od kojeg je prošlo najviše tri mjeseca, prosječne dobi 50 godina. Kao mjerni instrumenti koristit će se Beckova skala depresivnosti (BDI), Spielbergerov upitnik anksioznosti kao stanja i osobine (STAI) i posebno konstruiran anketni upitnik kojim će se prikupiti demografski podaci (kontrolirana varijabla) i podaci o postojanju / nepostojanju koronarno rizičnog ponašanja, koji će se primijeniti dolaskom na rehabilitaciju, zadnjeg dana boravka i poštom nakon 6 mjeseci. Trajanje rehabilitacije, a time i primjena predviđenih postupaka je tri tjedna. Svi sudionici proći će fizički trening i predavanja (održavaju se jednom tijekom boravka i vode ih kardiolog, fizijatar i psiholog), a zbog provjera hipoteza bit će formirane još dvije skupine od kojih će jedna imati i individualno psihologijsko savjetovanje, a druga i individulano psihologijsko savjetovanje i rad u malim grupama. Mjerne instrumente primjenjivat će stručni suradnik zdravstveno- pedagoški radnik.

U analizi rezultata koristit će se multivarijatna analiza varijance za zavisne i nezavisne uzorke.

30. kolovoza 2002.

Mentor: Voditelj Polijediplomskog studija: Kandidat:

Doc.dr.sc. Nataša Jokić-Begić Prof. dr. Dean Ajduković Gordana Kamenečki-Puclin

Fakultetsko vijeće Dubravka Kruhek Leontić

Filozofskog fakulteta Ul. I. Kukuljevića 5

Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: društvene znanosti

Polje: psihologija

Sinopsis poslijediplomskog stručnog rada

UČINCI AMBULANTNE REHABILITACIJE KORONARNIH BOLESNIKA

Kardiovaskularne su bolesti odgovorne za 50% smrti u gotovo svim zemljama zapadne civilizacije. Uglavnom se javljaju u obliku koronarne bolesti srca tj. kao angina pektoris i/ili srčani udar i/ili iznenadna smrt i/ili poremećaj srčanog ritma i/ili popuštanje srca. Rehabilitacija srčanih bolesnika namijenjena je poboljšanju zdravstvenog statusa i kvalitete života oboljelih. Rehabilitacija se sastoji od procjene zdravstvenog stanja bolesnika, osobi prilagođenih aerobnih vježbi, smanjenja čimbenika rizika, edukacije, psihološke procjene i savjetovanja.

Cilj je istraživanjem dobiti uvid u učinke rehabilitacije radi davanja smjernica za dinamiku uključivanja koronarnih bolesnika u rehabilitaciju nakon srčanog udara i invazivnog zahvata. Također želimo utvrditi dovodi li rehabilitacija i do promjena na psihičkom planu (smanjenje depresivnosti i poboljšanje percipirane kvalitete života).

U skladu s ciljem postavljen je sljedeći problem: ispitati kakve su promjene metaboličkog ekvivalenta, depresivnosti i kvalitete života koronarnih bolesnika od uključenja na rehabilitaciju do kraja tromjesečne ambulantne rehabilitacije s obzirom na očuvanost koronarne rezerve, podvrgnutost invazivnom zahvatu i vrijeme proteklo od koronarnog incidenta ili zahvata i dolaska na rehabilitaciju. Rješavanje problema omogućit će provjeru hipoteze prema kojoj će se najveće poboljšanje metaboličkog ekvivalenta i psihičkog statusa nakon rehabilitacije uočiti kod skupine koronarnih bolesnika koji su podvrgnuti invazivnom zahvatu, imaju negativan test koronarne rezerve i uključili su se u rehabilitaciju unutar 3 mjeseca od zahvata.

Sudionici će biti 250 muških srčanih bolesnika uključenih u tromjesečni ambulantni rehabilitacijski program. Sudionici će biti podijeljeni u skupine s obzirom na očuvanost koronarne rezerve, podvrgnutost invazivnom zahvatu i vrijeme proteklo između srčanog udara ili zahvata i dolaska na rehabilitaciju.

Učinci rehabilitacije bit će izraženi kao ergometrijom utvrđen metabolički ekvivalent, depresivnost mjerena skalom BDI i kvaliteta života mjerena posebnom skalom za srčane bolesnike. Mjerenje zavisnih varijabli bit će organizirano na početku i na kraju tromjesečnog rehabilitacijskog programa. Svi sudionici bit će upoznati sa svrhom ispitivanja i dat će svoj pismeni pristanak.

Dobiveni podaci bit će analizirani statističkim postupkom višesmjerne analize varijance (MANOVA).

30. kolovoza 2002.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

Doc.dr.sc. Nataša Jokić-Begić Prof. dr. sc. Dean Ajduković Dubravka Kruhek Leontić

Fakultetsko vijeće Francisco Jose Leria Dulčić

Filozofskoga fakulteta Heinzlova 55

Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb

Ivana Lučića 3

10.000 Zagreb

Sinopsis poslijediplomskog stručnog rada

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA I OPĆI KOGNITIVNI STATUS ADOLESCENATA

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

U stručnoj literaturi postoji veliko zanimanje za istraživanjem socioemocionalnih karakteristika intelektualno-nadarenih. Iako se smatralo da je emocionalno funkcioniranje temelj u razvijanju talenata i socijalnih vještina, malo istraživanja je bilo provedeno u tom području (Kelly i Moon, 1998.). Dosadašnja istraživanja o darovitoj djeci pretežno se tiču identifikacije čimbenika koji najčešće mogu uzrokovati socioemocionalne poteškoće, primjerice.: emocionalna osjetljivost, anksioznosti, perfekcionizam i problemi u prilagođavanju društvu (Moon i Hall, 1997.; Neihart i sur, 2002.). Međutim, malo se zna o načinima kako ta djeca upravljaju svojim emocijama (Keiley, 2002.).

Među modelima koji pružaju zanimljive mogućnosti da se identificiraju karakteristike emocionalnog funkcioniranja darovite djece nalazi se model emocionalne inteligencije (Mayer, 2001.). Ovaj model stavlja naglasak na inteligentno rezoniranje kod kojeg bi emocije bile olakšavajući čimbenici u procesiranju informacija (Goleman, 1995.; Casey i Mayer, 2000.). S obzirom na to da neka intelektualno nadarena djeca pokazuju određene socioemocionalne teškoće, moglo bi se očekivati da postignu niže rezultate na testovima emocionalne inteligencije. Saznanja o emocionalnoj inteligenciji darovitih adolescenata omogućila bi da se radionice i psihoterapijski rad usmjere na razvijanje i djelotvornije svladavanje socioemocionalnih teškoća koje se javljaju.

Cilj ovog istraživanja je ispitati postoje li razlike u emocionalnoj inteligenciji između darovitih i onih adolescenata koji nisu identificirani kao intelektualno daroviti.Hipoteza je da intelektualno nadarena djeca postignu niže rezultate u mjeri emocionalne inteligencije, i to bez obzira na uključenost u radionice za darovite.

Instrumenti u istraživanju su: 1) «Upitnik emocionalne kompetentnosti» (Takšić, 2001.) za procjenjivanje emocionalne inteligencije ; 2) «Standardne progresivne matrice» (RAVEN), i «Problemni test » (Bujas i sur.) za procjenjivanje općeg kognitivnog statusa.

Uzorak će se sastojati od ispitanika koji pohađaju prvi razred srednje škole. Na temelju rezultata na testovima inteligencije i podataka o pohađanju radionica za darovite formirat će se tri skupine ispitanika: 30 darovitih koji pohađaju radionicu za darovite i 30 darovitih koji ne pohađaju radionicu, te 30 «nedarovitih». Grupe će biti izjednačene po ostalim relevantnim karakteristikama.

Postupak će uključivati individualna i skupna ispitivanja. Obradom podataka provjerit će se postoje li razlike među skupinama na skalama Upitnika emocionalne inteligencije: 1) percepcija, ocjena i izražavanje emocija; 2) emocionalno olakšavanje mišljenja; 3) razumijevanje, raščlanjivanje i korištenje emocionalnog znanja; 4) refleksivna regulacija emocija u svrhu intelektualnog i emocionalnog razvitka.

U Zagrebu, 17.listopada 2002.

Mentor Voditelj studija Kandidat

Prof.dr.sc. Vesna Vlahović-Štetić Prof.dr.sc. Dean Ajduković Francisco Jose Leria
Dulčić

Fakultetsko vijeće Silvija Mihaljević

Filozofskoga fakulteta B. J. J. 187, Višnjevac

Sveučilišta u Zagrebu Osijek

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis poslijediplomskog stručnoga rada

SOMATIZACIJA U DJETINJSTVU I ADOLESCENCIJI:

RELACIJE S ASERTIVNOŠĆU I KVALITETOM OBITELJSKE INTERAKCIJE

Somatizacija je poremećaj koji se u DSM-IV klasifikaciji navodi u grupi somatoformnih poremećaja (konverzivni, disocijativni simptomi i sl). Iako su somatski simptomi u dječjoj i adolescentskoj populaciji vrlo učestali, malo je istraživanja koja se bave ovom problematikom, posebice u našoj zemlji. Djeca s dijagnozom ovog poremećaja često imaju velik broj dodatnih emocionalnih i bihevioralnih poteškoća, što otežava postupke psihodijagnostike i odabira primjerenog tretmana. Somatski simptomi predstavljaju jedan od prvih znakova psiholoških problema u djece (posebice mlađe dobi) i stoga je važno otkriti rizične i zaštitne faktore u njihovom nastanku.

Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja najčešći rizični faktori u razvoju simptoma somatizacije su specifični aspekti obiteljske interakcije u kojima postoji pretjerano zaštićivanje djeteta, rigidnost i autoritarnost u komunikaciji s djetetom, i sl. S druge strane, zaštitni faktori su dobri obiteljski odnosi, podrška i razumijevanje, visoko samopoštovanje, internalni lokus kontrole, visoka samoefikasnost i efikasne strategije suočavanja. Važnost obiteljskog okruženja, zadovoljstvo obitelji i osjećaj prihvaćanja od strane majke i oca, ključni su konstrukti teorije roditeljskog prihvaćanja-odbijanja autora Rohnera (1984). Kvaliteta obiteljske interakcije od velike je važnosti za razvoj somatskih simptoma i u ovom istraživanju ispitat će se povezanost nekih aspekata obiteljske interakcije i somatskih simptoma u djece i adolescenata. Od osobnih faktora u ovom istraživanju ispitati će se odnos između somatskih simptoma i asertivnosti, za koju se smatra da ima zaštitnu ulogu u razvoju somatizacije.

Cilj ovog istraživanja je ispitati odnos između nekih osobina ličnosti, okolinskih činitelja i simptoma somatizacije tijekom djetinjstva i adolescencije.

Hipoteze: S obzirom na dosadašnje rezultate istraživanja može se očekivati negativni odnos između simptoma somatizacije i asertivnosti, kao i somatizacije i određenih aspekata kvalitete obiteljskih interakcija (zadovoljstva obitelji, prihvaćanja od strane oca i majke). U odnosu na spolne i dobne razlike može se očekivati da će više simptoma somatizacije imati djevojčice i ispitanici mlađe dobi, dok bi dječaci, te adolescenti, mogli imati manje izražene somatske simptome.

Metoda: U istraživanju će se koristiti sljedeći mjerni instrumenti: Skala somatizacije (SOMA, Vulić-Prtorić, 2000), Skala kvalitete obiteljske interakcije (KOBI, Vulić-Prtorić, 2000), a za potrebe ovog istraživanja bit će konstruirana skala asertivnosti.

U istraživanjima na području razvojne psihopatologije neophodno je sve pojave promatrati u odnosu na dobne i spolne specifičnosti, pa će u ovom istraživanju ispitanici biti učenici od 5. do 8. razreda osnovne i učenici od 1. do 4. razreda srednje škole u Osijeku (ukupno oko 450 ispitanika).

Istraživanju će prethoditi predistraživanje u kojem će biti konstruiran upitnik asertivnosti.

U obradi podataka koristit će se razne metode statističke analize: korelacije, analize varijanci, multiple regresijske analize, i dr.

22.08.2002.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

Doc.dr.sc. Anita Vulić-Prtorić Prof. dr. Dean Ajduković Silvija Mihaljević

Fakultetsko vijeće Kristina Pota

Filozofskoga fakulteta Bul. Partizanski Odredi 65

Sveučilišta u Zagrebu Skopje

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis poslijediplomskog stručnoga rada

ZNANJE I STAV LIJEČNIKA O PRIOPĆAVANJU TERMINALNIH DIJAGNOZA

Uobičajena je praksa da nakon obavljenih liječničkih pretraga, liječnik priopćava dobivene rezultate, a kroz njih i postavljenu dijagnozu, onome kome su oni najvažniji – pacijentu. To se priopćavanje provodi s važnim ciljem uspostavljanja suradnje s pacijentom i što boljeg osobnog sudjelovanja pacijenta u medicinskoj terapiji u svrhu njene veće djelotvornosti i s time povezanog bržeg oporavka, tj. ozdravljenja pacijenta. No, što se događa kada dobiveni medicinski rezultati nedvosmisleno ukazuju na to da će se pacijentovo stanje kronificirati i pogoršavati u smjeru terminalnog ishoda? Što kada priopćavanje rezultata i dijagnoze umjesto početka oporavka označava početak kraja jednog života? Kako liječnici priopćavaju ili bi trebali priopćavati terminalne dijagnoze? Kako liječnici odlučuju što, koliko, na koji način i kome priopćiti? Konzultiraju li se prije toga s nekim? S kim? Kako vrše taj odabir? Kome najprije priopćavaju dijagnozu?

Ovo su pitanja na koja će ovaj specijalistički rad pokušati dati odgovor i time reflektirati aktualnu situaciju u zdravstvenim ustanovama u Skopju, u odnosu na znanje, stav i ponašanje liječnika o priopćavanju terminalnih dijagnoza.

U svijetu o toj problematici postoje brojna neslaganja i etičke dileme. Boškovski (1999) ističe da je u Makedoniji veoma malo pisano o ovoj problematici i da decidiran stav ne postoji, ali da se preferira stav/procjena samog liječnika u odnosu na odluku reći ili ne reći istinu pacijentu. Nedovoljna razrađenost ove teme u Makedoniji daje važnost ovom istraživanju jer bi se na osnovi dobivenih podataka mogle odrediti smjernice daljnjih istraživanja i edukacije medicinskog osoblja o ovoj problematici.

Cilj je istraživanja utvrditi neke od faktora koji potencijalno utječu na socijalno-psihološke aspekte odnosa liječnik – pacijent pri terminalnim bolestima. Osnovni je problem istraživanja utvrditi aktualno stanje u vezi znanja, stavova i ponašanja liječnika zaposlenih u zdravstvenim ustanovama u Skopju o priopćavanju terminalnih dijagnoza. Budući da možda postoje razlike liječnika različitog spola i radnog iskustva prema navedenoj problematici istraživanjem se također želi provjeriti:

1. Razlikuju li se liječnici različitog spola u stavovima, znanju i ponašanju u vezi s priopćavanjem dijagnoza o terminalnim bolestima.

2.Razlikuju li se liječnici s različitom duljinom radnog staža u stavovima, znanju i ponašanju u vezi s priopćavanjem dijagnoza o terminalnim bolestima.

Populaciju iz koje će biti izvučen kvotni uzorak čine liječnici skopskih zdravstvenih ustanova koji liječe pacijente s terminalnim bolestima. Uzorak će uključivati 60 liječnika: 30 liječnika muškog i 30 ženskog spola, po polovica njih s različitom duljinom radnog staža.

Nezavisne varijable su:

1. Spol liječnika

2. Dužina specijalističkog radnog staža liječnika:

2A. Liječnici sa specijalističkim radnim iskustvom na odjelima s terminalno bolesnim pacijentima od 2 – 9 godina.

2B. Liječnici sa specijalističkim radnim iskustvom na odjelima s terminalno bolesnim pacijentima preko 10 godina.

Zavisne varijable su:

1. Znanje liječnika (informiranost o različitim načinima priopćavanja terminalnih dijagnoza).

2. Stav liječnika (prema priopćavanju terminalnih dijagnoza, prema kontinuumu s dva pola – stav govorenja istine i stav dobronamjernog obmanjivanja).

3. Ponašanje liječnika (koliko često govore istinu, polu–istinu i dobronamjernu laž svojim pacijentima).

Mjerenje zavisnih varijabli bit će provedeno putem upitnika, snimanog intervjua i detaljne analize dosijea terminalnih slučajeva u zadnjih godinu dana. Obrada rezultata bit će i kvalitativna i kvantitativna, a u funkciji vrste obrade pojedine će varijable imati status prediktorskih odnosno kriterijskih varijabli.

Datum: 9. studeni 2002.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

Prof. dr.sc. Predrag Zarevski Prof. dr.sc. Dean Ajduković Kristina Pota

Fakultetsko vijeće Bojana Smokvina

Filozofskog fakulteta Slaviše Vajnera Čiče 7

Sveučilišta u Zagrebu 51 000 Rijeka

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Sinopsis poslijediplomskog stručnog rada

Ratna trauma i složeni posttraumatski stresni poremećaj

Znanstveno polje: društvene znanosti

Polje: psihologija

U posljednjih desetak godina uočljiv je značajan porast interesa za istraživanje posttraumatskog stresnog poremećaja ili PTSP-a.. Uz ostalo, to je dovelo i do saznanja da postojeća dijagnostička kategorija PTSP-a koja je, većim dijelom, proizašla od žrtava ograničenog broja varijacija traumatskog događaja te je bazirana na jednostavnim i jednostrukim traumama izazvanim događajima poput borbene traume, ne uspijeva u potpunosti zahvatiti svu složenost manifestacija simptoma kod specifične vrste trauma koje su prolongirane i ponavljane. U takvu specifičnu vrstu trauma ubrajaju se ponajprije one koje su povezane s torturama u ratnom zatočeništvu. Žrtve dugotrajnih trauma prouzrokovanih totalitarnom kontrolom i torturom poput zlostavljanja u zatočeničkim logorima, razvijaju karakteristične promjene unutar ličnosti, uključujući poremećaje u relacijama s drugim ljudima i promjene u percepciji vlastitog identiteta. Za taj sindrom međunarodna klasifikacija bolesti (MKB-10) predlaže novi naziv “promjene ličnosti zbog katastrofičnih iskustava”, a utjecajna autorica na tom polju Judith Herman 1992.godine predlaže termin “kompleksni ili složeni” PTSP. Važno je napomenuti da je u našoj zemlji do sada vrlo malo pozornosti posvećivano istraživanju, dijagnostici i terapiji složenog PTSP-a..

Opći cilj ovog rada je da se,. i u našim specifičnim ratno-traumatskim i općim sociokulturnim uvjetima, pokuša ispitati kliničko-empirijska opravdanost uvođenja ove nove kategorije PTSP-a.

Unutar toga, formulirana su dva uža problema i njima pridružene hipoteze istraživanja:

1) ispitati razliku u stupnju izraženosti složenog PTSP-a između ratnih veterana koji su bili u zatočeništvu i skupine veterana koji nisu bili u zatočeništvu;

hipoteza: u skupini hrvatskih branitelja-veterana koji su bili u zatočeništvu bit će registriran značajno viši stupanj izraženosti složenog PTSP-a nego kod onih koji nisu imali iskustvo ratnog zatočeništva

2) ispitati da li skupina ispitanika koji su razvili kompleksni PTSP, a nisu bili u zatočeništvu, ima karakterističan sklop izloženosti traumi.

hipoteza: kod hrvatskih branitelja koji su razvili složeni PTSP moguće je registrirati karakterističan tj. specifičan obrazac izloženosti ratnim traumama

U ispitivanju će sudjelovati oko 250 ispitanika muškog spola kliničke populacije ratnih veterana, koji su se javili po pomoć u Centar za psihotraumu pri KBC-u Rijeka. Oni će biti podijeljeni u dvije podskupine: a) hrvatski branitelji-veterani i, b) hrvatski branitelji-veterani koji su bili u zatočeništvu. Od psihologijskih mjernih instrumenata, uz ostalo, koristiti će se : Harvardski upitnik za traumu (Allden i sur.1994) kao mjera stupnja izloženosti traumi i kao mjera izraženosti jednostavnog PTSP-a i upitnik DESNOS (van der Kolk, 1994) kao mjera složenog PTSP-a. .

Očekuje se da bi istraživanje koje je primarno fokusirano na analizu složenog PTSP-a kao posljedice prolongiranih i ponavljanih oblika traumatizacije u Domovinskom ratu (borba, zatočeništvo, progonstvo, torture civila i vojnika) moglo znatno poboljšati postupak dijagnosticiranja nekih, do sada inače relativnpo zanemarivanih, skupina psihičkih simptoma. povezanih s ratnim traumama. K tome, to bi moglo pridonijeti i podizanju stupnja učinkovitosti terapijskog pristupa za osobe s poremećajima povezanima s ratnom traumom.

Datum: 28. 8. 2002.

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata:

prof.dr. Zvonimir Knezović Prof. dr. Dean Ajduković Bojana Smokvina

Fakultetsko vijeće Ida Šamanović

Filozofskoga fakulteta M. Rešetara 18

Sveučilišta u Zagrebu Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis stručnoga rada

PRIVRŽENOSTI, SAMOPOŠTOVANJE I RIZIČNO SPOLNO

PONAŠANJE ADOLESCENATA

Spolno ponašanje u adolescenciji je sastavni dio normalnog psihosocijalnog razvoja i sazrijevanja. Posljednjih godina s porastom rizičnog spolnog ponašanja u populaciji adolescenata raste broj istraživanja stavova i ponašanja mladih vezanih uz AIDS i druge spolno prenosive bolesti. Prema tim istraživanjima analiza rizičnog spolnog ponašanja u razdoblju kasne adolescencije može biti iznimno važna za razumijevanje spolnog ponašanja u kasnijim životnim fazama. Upravo stoga čini se nužnim pronaći faktore koji djeluju na obrasce spolnih aktivnosti mladih. Osim utjecaja socio-ekonomskih i demografskih faktora, nezaobilazan je utjecaj i nekih specifičnih individualno-psiholoških obilježja na spolno ponašanje.

U posljednja dva desetljeća teorija privrženosti predstavlja jedan od glavnih okvira istraživanja spolnog ponašanja. Prema zagovornicima te teorije stjecanje uvida u kvalitetu privrženosti mlade osobe može omogućiti predikciju njenog spolnog ponašanja. Empirijski podaci podržavaju povezanost kvalitete privrženosti i spolnog ponašanja. Prema rezultatima većine istraživanja sigurno privržene osobe imaju značajno manje rizično spolno ponašanje od nesigurno privrženih osoba. Ipak, s obzirom na postojeće indikacije o različitom socijalno poželjnom spolnom ponašanju muškaraca i žena, novija istraživanja ukazuju da spol i kvaliteta privrženosti imaju interaktivno djelovanje na spolno ponašanje.

Samopoštovanje predstavlja značajan indikator psihološkog zdravlja pojedinca i mogući je medijator u razvoju neprilagođenih oblika ponašanja. Premda istraživanja upućuju na to da je rizično spolno ponašanje povezano s niskim samopoštovanjem, nedovoljno je istražen odnos rizično spolnog ponašanja i samopoštovanja ovisno o spolu.

Mnoga suvremena istraživanja podržavaju dvodimenzionalni model privrženosti (Bartholomew, 1991) na kojem se temelji i ovaj rad. Pomoću individualno-psiholoških osobina ispitanika u predloženom istraživanju se nastoje objasniti razlike u rezultatima koje ispitanici postižu u odabranoj kriterijskoj varijabli – stupanj rizičnog spolnog ponašanja. Ovaj rad predstavlja prilog boljem razumijevanju utjecaja nekih specifičnih individualno-psiholoških obilježja na rizično spolno ponašanje adolescenata. Ujedno je jedan od prvih radova u Hrvatskoj koji obrađuju temu rizičnog spolnog ponašanja kroz prizmu teorije privrženosti i samopoštovanja. Spoznaje ovog rada mogu biti korisne u savjetodavnom radu s mladima u cilju smanjenja rizičnog spolnog ponašanja. U skladu s ciljem istraživanja i u svrhu ispitivanja točnosti postavljenih hipoteza formulirani su problemi koji uključuju provjeru povezanosti kvalitete privrženosti s rizičnim spolnim ponašanjem ovisno o spolu, ispitivanje odnosa samopoštovanja i rizičnog spolnog ponašanja ovisno o spolu, te provjeru odnosa između kvalitete privrženosti (Inventar iskustva u bliskim vezama, IIBV; Brennan, 1998), samopoštovanja (Rosenbergova skala samopoštovanja, 1965) i spola u stupnju rizičnog spolnog ponašanja (Upitnik o rizičnom spolnom ponašanju; Ajduković, 1991). Rješavanje navedenih problema omogućit će provjeru sljedećih hipoteza izvedenih iz teorije privrženosti. Prvo, očekujemo da postoji razlika između ženskih i muških ispitanika u sklonosti rizičnom spolnom ponašanju s obzirom na kvalitetu privrženosti. Drugo, očekujemo povezanost niskog samopoštovanja i rizičnog spolnog ponašanja kod oba spola. Treće, očekujemo interakcijski odnos između kvalitete privrženosti, spola i samopoštovanja u stupnju rizičnog spolnog ponašanja.

Predviđeno je da u istraživanju sudjeluje po 200 studenata oba spola Ekonomskog fakulteta (3. i 4. godina) Sveučilišta u Splitu. Ispitivanje će se provesti skupno i anonimno, za vrijeme ili neposredno nakon nastave.

29. srpnja 2002.

Mentor: Voditelj Poslijediplomskog studija: Kandidat:

prof. dr. sc. Predrag Zarevski prof. dr. sc. Dean Ajduković Ida Šamanović

Fakultetsko vijeće Lidija Šodić

Filozofskog fakulteta Ruđera Boškovića 19

Sveučilišta u Zagrebu Split

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: društvene znanosti

Polje: psihologija

Sinopsis poslijediplomskog stručnog rada

POREMEĆAJ KOGNITIVNIH FUNKCIJA U OBOLJELIH OD MULTIPLE SKLEROZE

Multipla skleroza je idiopatska, upalno demijelinizirajuća bolest središnjeg živčanog sustava u kojoj dolazi do razaranja mijelinske ovojnice i stvaranja ožiljka koji se naziva plak ili lezija. Postoji više klasifikacija kliničkih oblika multiple skleroze, a u istraživanjima kognitivnih funkcija podjela se temelji na tri glavna oblika: relaps-remitentni, sekundarno-progresivni i primarno-progresivni. Relaps-remitentni oblik karakteriziran je epizodama neurološke disfunkcije, tzv. relapsima (“atakama”), nakon kojih slijedi djelomičan ili potpun oporavak. Kod kronično progresivnih oblika, neurološka oštećenja zaostaju nakon svake atake i pogoršavaju se vremenom. Neuropsihološka istraživanja na heterogenoj populaciji pacijenata pokazuju da uslijed bolesti ne dolazi do deterioracije verbalnog kvocijenta intelektualnih sposobnosti, te da se kognitivna disfunkcija redovito nalazi u funkcijama pamćenja, konceptualnom mišljenju, brzini obrade informacija, održavanju pažnje i vidno-prostornoj percepciji. Premda u većini istraživanja oboljeli od relaps-remitentnog oblika pokazuju blaža kognitivna oštećenja od kronično progresivnih, rezultati se uglavnom interpretiraju na razini generalne populacije oboljelih. U rijetkim komparativnim istraživanjima kognitivnih funkcija na homogenim skupinama relaps-remitentnih pacijenata sa zdravim ispitanicima dobiveni rezultati nisu jednoznačni. Neujednačenost dosadašnjih nalaza kao i mali broj sličnih istraživanja u nas potakla su nas na provođenje ovog istraživanja, čija se moguća praktična primjena sastoji u oblikovanju početne osnove neurorehabilitacijskog programa za oboljele kao i u mogućnosti longitudinalnog praćenja kognitivnih funkcija kod ispitanih bolesnika.

Cilj ovog istraživanja je ispitati promjene u kognitivnim funkcijama kod oboljelih od relaps-remitentnog oblika multiple skleroze. U okviru tog cilja postavljeni su problemi koji se odnose na (1) provjeru razlika skupine oboljelih od relaps-remitentnog oblika multiple skleroze od skupine zdravih ispitanika u sljedećim aspektima kognitivnih funkcija: verbalnom učenju, neposrednom i odgođenom verbalnom i vidnom pamćenju, vidno perceptivnim i konstrukcijskim funkcijama, pažnji i brzini obrade informacija, konceptualnom mišljenju, te (2) utvrđivanje eventualne povezanosti trajanja bolesti sa stupnjem oštećenja u ispitivanim kognitivnim funkcijama. Prema dosadašnjim rezultatima očekujemo da će se oboljeli od relaps-remitentnog oblika multiple skleroze malo do umjereno razlikovati od zdravih ispitanika u nekim aspektima kognitivnih funkcija, pri čemu najveće razlike očekujemo u funkcijama pažnje i brzine obrade informacija. Ne očekujemo značajniju povezanost trajanja bolesti sa stupnjem kognitivnog oštećenja.

Istraživanje će biti provedeno na dvjema ekvivalentnim skupinama od po 50 ispitanika (skupini zdravih i oboljelih), izjednačenima po dobi, spolu, obrazovnom statusu i verbalnom kvocijentu inteligencije. Ispitanici kliničke skupine moraju imati utvrđenu dijagnozu klinički definitivne multiple skleroze relaps-remitentnog oblika, objektivan nalaz (magnetska rezonancija) organskog oštećenja mozga, u vrijeme ispitivanja moraju biti u klinički stabilnoj fazi bolesti, a stupanj njihovog neurološkog odnosno funkcionalnog oštećenja ne smije značajno ometati motoričko izvršavanje testova. S obzirom na probleme istraživanja primijenit će se nekoliko različitih neuropsihologijskih testova. Verbalno učenje, neposredno i odgođeno verbalno pamćenje ispitat će se primjenom Reyova testa slušnog verbalnog učenja. Za procjenu vidne pažnje i brzine obrade informacija koristit će se Test utiranja puta i usmeni oblik Testa zamjene simbola brojevima.Vidno-perceptivne i konstrukcijske funkcije, te neposredno i odgođeno vidno pamćenje ispitat će se pomoću Rey-Osterriethova testa složenog geometrijskog lika, a konceptualno mišljenje Wisconsin testom sortiranja karata.

28. kolovoza 2002.

Mentor Voditelj poslijediplomskog studija Specijalizant

Prof. dr. Meri Tadinac Babić Prof. dr. Dean Ajduković Lidija Šodić

Fakultetsko vijeće                                                                                 Vanja Vanjak-Medić
Filozofskog fakulteta                                                                            (kod Orlović)
Sveučilišta u Zagrebu                                                                            Njegošev trg 2E
Ivana Lučića 3                                                                                       22000 Šibenik
10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti
Polje: Psihologija

Sinopsis poslijediplomskog stručnog rada

KORELATI STRESA U TRUDNOĆI

Trudnoća je poseban događaj u životu žene koji donosi velik broj bioloških i psihosocijalnih promjena koje zahtijevaju prihvaćanje i prilagodbu. Priroda tih promjena razlikuje se ovisno o stadiju trudnoće. Neke osobitosti su stalne ali različito izražene, dok se neke javljaju samo u jednom periodu trudnoće.

U prvom tromjesečju trudnica se suočava s prihvaćanjem trudnoće pri čemu je važna podrška partnera. Drugo tromjesečje označava veća emocionalna stabilnost ali, uslijed za ovaj stadij karakterističnog prenatalnog vezivanja s djetetom, raste strah od mogućeg spontanog pobačaja. Treće tromjesečje odlikuje povećana zabrinutost zbog sve bližeg termina poroda i mogućih komplikacija. Ostale promjene, potencijalni stresovi, prisutni su tijekom cijele trudnoće u različitom intenzitetu (npr. prestanak rada, tjelesne promjene, seksualnost, promišljanja o majčinstvu, zabrinutost za zdravlje djeteta, iščekivanje poroda i sl.).

Do sada je stres u trudnoći malo ispitivan te nema sustavnijih spoznaja o specifičnim izvorima stresa tijekom trudnoće, mada se u pojedinim radovima posredno ukazuje na utjecaj stresa na tijek trudnoće i poroda.

Cilj ispitivanja je na osnovi podataka o specifičnim izvorima stresa u pojedinim periodima (tromjesečjima) trudnoće sastaviti upitnik za mjerenje intenziteta trudničkog stresa te ustanoviti neke njegove korelate.

Problemi:
1. Ispitati izvore stresa u pojedinim periodima trudnoće.
2. Ispitati povezanost intenziteta trudničkog stresa s nekim sociodemografskim varijablama,
iskustvom u prethodnim trudnoćama i percepcijom socijalne podrške.

Metoda:
Ispitivanje će, u svakom svom dijelu, obuhvatiti podjednak broj trudnica iz svakog tromjesečja trudnoće. Ispitivanje trudnica odvijat će se u ginekološkim ambulantama u okviru kontrolnih pregleda.

U prvom će se dijelu ispitivanja primjenom fenomenološke metode od 60 trudnica prikupiti podaci o izvorima stresa u pojedinim periodima zdrave trudnoće. Na osnovi sadržajne analize tih podataka sastavit će se čestice Skale trudničkog stresa. U drugom dijelu ispitivanja Skala trudničkog stresa primijenit će se na uzorku od 150 trudnica, kako bi se metrijski uredila (određenje faktorske strukture i unutarnje pouzdanosti). U trećem dijelu ispitivanja, na uzorku od 300 trudnica primijenit će se novokonstruirana Skala trudničkog stresa, Upitnik osobnih podataka (koji ispituje sociodemografske varijable i iskustva u prethodnim trudnoćama) te Ljestvice procijenjene socijalne podrške (Hudek-Knežević, 1994) - kako bi se odredili korelati trudničkog stresa.

28.8.2002.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

Prof.dr.sc. G. Lugomer-Armano Prof.dr.sc. D. Ajduković Vanja Vanjak-Medić

Fakultetsko vijeće Ira Milišić

Filozofskoga fakulteta Antunovac 16b

Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis poslijediplomskog stručnoga rada

ODNOS CILJNE ORIJENTACIJE U UČENJU,

STRATEGIJA UČENJA I ŠKOLSKOG POSTIGNUĆA

Model ciljnih orijentacija u učenju ima istaknuto mjesto među motivacijskim teorijama no saznanja na ovom području sugeriraju kako su potrebna daljnja istraživanja da se dobije potpuniji uvid u strukturu motivacije za učenje.

Autori razlikuju tri vrste ciljne orijentacije: orijentaciju ka učenju koja predstavlja usmjerenost na unaprjeđenje vlastitih sposobnosti, orijentaciju ka izvedbi koja predstavlja usmjerenost na dokazivanje sposobnosti s ciljem nadmašivanja drugih te orijentaciju usmjerenu na izbjegavanje truda odnosno da se ispadne nekompetentan.

Novija istraživanja sugeriraju postojanje ortogonalnog odnosa između usmjerenosti na izvedbu i usmjerenosti na učenje. Pri tom se pokazalo da su visoka usmjerenost na učenje i visoka usmjerenost na izvedbu kao i visoka usmjerenost na učenje i niska usmjerenost na izvedbu značajno povezane s kognitivnim strategijama, postignućem i školskim uspjehom.

Budući da je većina dosadašnjih istraživanja provedena na starijim uzrastima, željeli smo provjeriti strukturu motivacije za učenje i na učenicima osnovne škole. Dobiveni rezultati mogli bi poslužiti što kvalitetnijem planiranju intervencija u školi usmjerenih prema razvoju motivacije i poboljšanju ishoda učenja.

Cilj je utvrditi odnos među ciljnim orijentacijama u učenju i njihovu relaciju sa strategijama učenja i školskim uspjehom.

Problemi

1. Utvrditi prirodu povezanosti ciljnih orijentacija u učenju

H1 Orijentacija ka izvedbi i orijentacija ka učenju su u ortogonalnom odnosu.

2. Ispitati odnos ciljne orijentacije u učenju i strategija učenja

H2 Učenici s visokom usmjerenošću na učenje i visokom usmjerenošću na izvedbu više koriste kognitivne strategije i samoregulaciju od ostalih skupina.

3. Ispitati odnos ciljne orijentacije u učenju i školskog postignuća.

H3 Učenici s visokom usmjerenošću na učenje i visokom usmjerenošću na izvedbu imaju bolji školski uspjeh od ostalih skupina.

Sudionici

Učenici šestih razreda osnovne škole, tzv. slučajni prigodni uzorak. Komparabilne skupine bit će formirane prema medijanu na prediktorskoj varijabli. N = cca 500 sudionika

Instrumenti

Upitnik ciljne orijentacije u učenju i Upitnik strategija učenja autora B. Niemvirte (1999.) te objektivni test znanja (hrvatski, matematika)

Postupak

Instrumenti će biti primijenjeni grupno u okviru redovne nastave. Prikupit će se i podaci o školskom uspjehu učenika.

Varijable

Prediktorske varijable: ciljna orijentacija u učenju i strategije učenja

Kriterijske varijable: školski uspjeh i uspjeh na testu znanja

Kontrolne varijable: dob i obrazovanje

Analiza podataka

Korelacijska analiza, univarijatna statistika i analiza varijance

18.08.2002.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

Prof.dr. Vlasta Vizek-Vidović Prof.dr. Dean Ajduković Ira Milišić

Fakultetsko vijeće Tatjana Žižek

Filozofskog fakulteta Novo Selo Rok, M. Tita 63

Sveučilišta u Zagrebu Čakovec

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Društvene znanosti

Polje: Psihologija

Sinopsis poslijediplomskog stručnoga rada

RJEŠAVANJE PROBLEMSKIH MATEMATIČKIH ZADATAKA U FUNKCIJI PREDZNANJA I VRSTE ZADATAKA

Problemski matematički zadaci definiraju neke količine i opisuju odnose među njima. S obzirom na opis problemske situacije, postoje tri vrste zadataka: zadaci promjene, kombiniranja i usporedbe. Matematičko – logički modeli tumače poboljšanje dječjeg uratka razvojem logičko-matematičkog znanja dok lingvistički modeli naglašavaju važnost razumijevanja i interpretiranja teksta zadatka. U svom situacijskom modelu Kurt Reusser naglašava važnost razumijevanja situacije u problemskom zadatku.

Stoga sam u svom istraživanju smatrala važnim približavanje početnog učenja matematike dječjem svakodnevnom iskustvu. Praktičnu primjenjivost istraživanja vidim u predlaganju promjena u poučavanju matematike koje bi omogućile lakše učenje.

PROBLEM:

Provjeriti uspješnost rješavanja problemskih zadataka u funkciji:

a) predznanja rješavača

b) vrste zadatka (kombiniranje, usporedba)

c) teksta u zadatku (novčane jedinice nasuprot bombonima, jabukama i sl.)

d) zajedničkog utjecaja navedenih činitelja.

HIPOTEZE:

a) Ispitanici kojima je materinji jezik hrvatski imaju bolje preznanje jezika koji se rabi u zadacima i bit će uspješniji u rješavanju zadataka od bilingvalne djece.

b) Uradak u zadacima usporedbe bit će lošiji u odnosu na uradak u zadacima kombiniranja.

c) Djeca će biti jednako uspješna u rješavanju zadataka bez obzira na uporabu objekata u zadatku ( novčane jedinice ili ostali predmeti) jer pretpostavljamo podjednako dječje iskustvo s tim objektima.

ISPITANICI:

Slučajno odabrani učenici prvih razreda, izvorni govornici hrvatskog jezika

( N= 40 ) i djeca koja su prvo naučila drugi jezik ( romski učenici, N=40 ).

Obje grupe ispitanika imat će isti eksperimentalni tretman.

POSTUPAK:

Individualno ispitivanje za vrijeme prva tri školska sata redovne nastave u posebnim učionicama.

INSTRUMENTI:

Protokoli za ispitivače sadržavaju po jedan primjer za rješavanje i još 24 problemska zadatka ( po šest zadataka kombiniranja i usporedbe u kojima se spominju novčane jedinice i po šest istih koji sadrže druge elemente).

Zadaci su sastavljeni tako da su brojke u onima s kunama i u onima s drugim elementima - jednake. Raspored zadataka u protokolu je određen po slučaju.

"Ulazak" ispitanika u raspored ispitivanja bit će određen slučajnim rasporedom rednih brojeva odabranih učenika u imeniku.

VARIJABLE:

Zavisna varijabla u istraživanju je uspjeh u problemskim matematičkim zadacima, dok su nezavisne varijable dječje predznanje te vrsta i tekst matematičkog problemskog zadatka.

NAČINI ANALIZE PODATAKA:

Razlike među skupinama provjeravat će se složenom analizom varijance (2x2x2).

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

Prof.dr.sc. Vesna Vlahović–Štetić Prof.dr.sc. Dean Ajduković Tatjana Žižek

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za arheologiju

10000 Zagreb, I. Lučića 3

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Izabrani u stručno povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Giulie Codacci, stečene na Filozofskom fakultetu u Veneciji, podnosimo slijedeći

I Z V J E Š T A J

Uvidom u molbu i svu priloženu dokumentaciju utvrdili smo da je hrvatska državljanka Giulia Codacci, rođena 5. kolovoza 1976. u Puli, diplomirala 6.03.2002. na Filozofskom fakultetu u Veneciji i može joj se priznati istovrijednost diplome studija jednopredmetne arheologije (diplomirani arheolog), kakva se stječe na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Zagreb, 18.11.2002.

Dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.

Dr. sc. Mirja Jarak, docent

Dr. sc. Marina Milićević-Bradač izv prof.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za arheologiju

10000 Zagreb, I. Lučića 3

VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

Predmet: Nostrifikacija sveučilišne diplome

Hrvatski državljanin Davor Munda, rođen u Umagu 7. studenoga 1975. godine, diplomirao je povijest na četverogodišnjem studiju Sveučilišta u Trstu 29. listopada 2001. godine.

3.06.2002. godine podnio je molbu Filozofskom fakultetu u Zagrebu da mu se prizna potpuna istovrijednost diplome povijesti.

Povjerenstvo Odsjeka za povijest je 2.07.2002. godine zaključilo i predložilo Vijeću da se predmet uputi na nostrifikaciju Odsjeku za arheologiju.

Povjerenstvo Odsjeka za arheologiju je, uvidom u sve dostavljene materijale, zaključilo da je potrebno još dobiti dodatna objašnjenja koji program stoji iza kandidatovih ispita iz Euroazijske protopovijesti, Pretpovijesti i Protopovijesti.

Ukoliko se ispiti iz Prapovijesti i Protopovijesti poklapaju sa prapovijesnim i protopovijesnim ispitima Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta do potpune istovrijednosti diplome potrebno je položiti ispite iz srednjovjekovne arheologije, jer ih kandidat nije imao u programu svog studija Sveučilišta u Trstu.:

1) Srednjovjekovna arheologija

2) Srednjovjekovna nacionalna arheologija.

U Zagrebu, 20.11.2002.

Povjerenstvo Odsjeka za arheologiju:

1. Prof. dr. sc. Aleksandar Durman

2. Prof. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl

3. Doc. dr. sc. Mirja Jarak

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za etnologiju

10000 Zagreb, I. Lučića 3

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Izabrani u stručno povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Mirele Strahinić, stečene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, podnosimo slijedeći

I Z V J E Š T A J

Uvidom u molbu i svu priloženu dokumentaciju utvrdili smo da je hrvatska državljanka Mirela Strahinić, rođena 26. kolovoza u Osijeku, diplomirala 12.06.2001. na Filozofskom fakultetu u Beogradu i može joj se priznati istovrijednost diplome studija etnologije, kakva se stječe na Odsjeku za etnologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Zagreb, 25.11.2002.

Dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.

Dr. sc. Branko Đaković, docent

Dr. sc. Milana Černelić, docent

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

Filozofski fakutet,

Katedra za antropologiju

10 000 Zagreb

Ivana Lučića 5

Tel.: +1/6120-135 Fax: +1/6156-879

Zagreb, 19. studenoga 2002.

Predmet: Zahtjev Michaela G. Leubea za priznavanje istovrijednosti magistarske diplome stečene u Beču, Austria, godine 1999. kako bi mogao nastaviti školovanje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Michale Leube, državljanin Republike Austrije (rođen dana 4. svibnja 1971. godine u Innsbrucku, Austria), studirao je antropologiju na Foothills Junior College, Los Altos (1989-1991) te antropologiju/studij religija na University of California at Berkeley (1991-1994), SAD, te tamo stekao, nakon ukupno 5 godina studija (2+3) stupanj Bachelor of Arts with Major in Anthropology. Zatim je na Bečkom sveučilištu, na Fakultetu za osnovne i integrativne znanosti (Das Fakultätskollegium der Grund- und Integrativwissenschaftlichen Fakultät der Universität Wien), nakon magistarskoga studija (1995-1999) i javno prezentiranog magistarskog rada (godine 1999) stekao stupanj Magistra filozofije (Magister der Philosophie - Mag. phil.). Magistarski rad pod naslovom “Constructed School of Thought – Ethnological theory and practice at the turn of the century at the University of California at Berkeley and the University of Vienna”, napisan na 162 stranice sa uklopljenih 104 citirana naslova literature. Sada Michael Leube želi prijaviti doktorat iz antropologije na Filozofskom fakultetu Zagrebačkoga sveučilišta na temu “Kultura i evolucija: britanska socijalna antropologija, američka kulturna antropologija i bečki Kulturkreislehre na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće” te moli, da mu se prizna istovrijednost stupnju magistra znanosti u akademske svrhe, tj. za nastavak školovanja na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Razmotrivši priložene svjedodžbe i magistarski rad pod naslovom “Constructed School of Thought – Ethnological theory and practice at the turn of the century at the University of California at Berkeley and the University of Vienna”, podnosimo Vijeću sljedeće

mišljenje

Iz dokumenata je vidljivo da:

· je diploma dodiplomskog studija Bachelor of Arts with Major in Anthropology istovjetna našoj diplomi dodiplomskog studija grupe etnologija/antropologija;

· Michael G. Leube ima magistarsku diplomu, koja u državi izdavanja omogućuje doktorski studij;

· da je magistarski studij na Sveučilištu u Beču vrlo ozbiljno koncipiran, a magistarski rad odgovara opsegu i vrijednosti boljega magistarskoga rada na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Budući da Zakon o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN 57 od 12.07.1996.), Članak 8., izrijekom spominje kao kriterije:

sustav obrazovanja zemlje u kojoj je strana svjedodžba, diploma stečena;
nastavni plan i program ustanove koja ju je izdala;
trajanje i drugi uvjeti naobrazbe pod kojima je strana svjedodžba, diploma stečena;
prava koja daje strana svjedodžba, diploma u zemlji u kojoj je stečena,

držimo da nema zapreke da se Michaelu G. Leubeu prizna u akademske svrhe (nastavak školovanja) istovrijednost magistarske diplome iz znanstvenog područja "humanističkih znanosti" - znanstvenoga polja "etnologija i antropologija".

Stručno povjerenstvo:

Prof.dr.sc. Vitomir Belaj

Doc.dr.sc. Tomo Vinščak

Nasl.prof.dr.sc. Pavao Rudan

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva

za nostrifikaciju fakultetske

diplome Zorice NIKODIĆ

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Izabrani u stručno povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Zorice NIKODIĆ, stečene na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Temeljem uvida u molbu i priloženu joj dokumentaciju utvrdili smo da je Zorica NIKODIĆ, rođena 10. travnja 1975. u Sisku, hrvatska državljanka, 15. listopada 1999. godine na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Beogradu diplomirala studijsku grupu njemački jezik i književnost i time stekla naziv profesora njemačkog jezika i književnosti.

Provjerom programa studija i položenih ispita zaključili smo da rečeni studij svojim opsegom i sadržajem odgovara studiju germanistike (nastavničkog smjera) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pa smo mišljenja da se moliteljičinu zahtjevu za priznavanjem istovrijednosti diplome s onom stečenom na zagrebačkom Filozofskom fakultetu može udovoljiti i dodijeliti joj zvanje profesora njemačkog jezika i književnosti. sa svim pravima, koja joj uz to zvanje pripadaju.

Zagreb, 12. 11. 2002.

dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.

dr. sc. Zrinjka Glovacki Berrnardi, red. prof.

dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

Vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

O v d j e

Predmet: Nostrifikacija fakultetske diplome Hajnalka Proszenyak

Imenovani u povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Hajnalke Proszenyak, podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Uvidom u priloženu dokumentaciju utvrdili smo da je Hajnalka Proszenyak, rođena 8. lipnja 1975. godine u Nagykanizsi u Mađarskoj, na Filozofskom fakultetu Seučilišta Eotvos Lorand u Budimpešti završila studij sa diplomom srednjoškolskog profesora hrvatskoga jezika i književnosti.

Zbog znatno promijenjenoga plana i programa studija kroatistike sukladno Zakonu o priznavanju istovjetnosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, članak 8. stavak 2., objavljen u Narodnim novinama br. 57. od 12. 7. 1996. potrebno je položiti dopunske ispite da bi diploma koju je izdao Filozofski fakultet Sveučilišta Eotvos Lorand u Budimpešti bila priznata kao istovjetna s fakultetskom diplomom profesora hrvatskog jezika i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučitišta u Zagrebu.

Dopunski ispiti:

Hrvatski standardni jezik (pismeni i usmeni dio)
Novija hrvatska književnost (pismeni i usmeni dio)
Stilistika hrvatskoga jezika
Teorija književnosti I. dio (Poetika)
Teorija književnosti II. dio (Čitanje književnog teksta)
Svjetska književnost
Hrvatska dijalektologija
Hrvatska usmena književnost
Starija hrvatska književnost
Metodika nastave hrvatskoga jezika
Metodika nastave književnosti

Povjerenstvo:

______________________

Prof. dr. Marko Samardžija

______________________

Prof. dr. Dunja Fališevac

______________________

Prof. dr. Cvjetko Milanja

U Zagrebu, 12.11.2002.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti diplome

Odlukom Vijeća Odsjeka za povijest imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome profesora povijesti kolege JANOŠA ANDOČIJA, stečene na Filozofskom fakultetu Eötvös Lorand u Budimpešti (Mađarska). U skladu s navedenom odlukom podnosimo Vijeću izvješće:

Janoš Andoči rođen je 25. prosinca 1974. u Osijeku. Hrvatski je državljanin. Diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu Eötvös Lorand u Budimpešti, 18. lipnja 2001., s vrlo dobrim uspjehom, te je proglašen profesorom povijesti. Položio je tijekom studija ukupno šezdeset i pet (65) kolokvija, ispita i strogih ispita. Kolega Andoči predočio je povjerenstvu ovjerene prijepise i prijevode relevantnih isprava (diploma, indeks, program studija, popis položenih ispita), iz kojih su navedene činjenice u potpunosti razvidne. Osim toga, u prilogu je dostavio zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti strane diplome, izjavu da po prvi puta podnosi zahtjev za potpuno priznavanje diplome Filozofskom fakultetu u Zagrebu, presliku domovnice, presliku priznanice o uplaćenoj naknadi za troškove postupka nostrifikacije te presliku srednjoškolske svjedodžbe. Uvidom u sve navedeno povjerenstvo je utvrdilo da je prijava kolege Andočija za provođenje postupka priznavanja potpune istovrijednosti diplome valjana.

Nakon izvršene analize tijeka studija i položenih ispita povjerenstvo je jednoglasno zaključilo da se kolegi Janošu Andočiju uvjetno prizna potpuna istovrijednost diplome s diplomom profesora povijesti u Republici Hrvatskoj. Uvjeti za priznavanje diplome prethodno su položeni ispiti iz Hrvatske povijesti u ranom srednjem vijeku, Hrvatske povijesti u razvijenom srednjem vijeku, Hrvatske povijesti u ranom novom vijeku, Hrvatske povijesti u 19. stoljeću i Hrvatske povijesti u 20. stoljeću. Prema odluci Fakultetskog vijeća, sukladno činjenici da je kolega Andoči srednjoškolsko obrazovanje također završio u Republici Mađarskoj, potrebno je i da položi ispit iz poznavanja hrvatskog jezika.

U Zagrebu, 29. 10. 2002.

Povjerenstvo:

1. dr. sc. Borislav Grgin, docent

2. dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol, docent

3. dr. sc. Boris Olujić, docent

Predmet: Izvještaj Stručnog povjerenstva

za nostrifikaciju doktorske diplome

Sabine Florence Fabijanec

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Izabrani u Stručno povjerenstvo za nostrifikaciju doktorske diplome Sabine Florence Fabijanec, stečene na Sveučilištu Paris I Panthéon-Sorbonne u Parizu, podnosimo ovo

I Z V J E Š Ć E

Na temelju uvida u molbu i priloženu dokumentaciju utvrdili smo da je Sabine Florence Fabijanec, rođena 30. listopada 1969. godine u Parizu (Francuska), stekla akademski stupanj «Docteur d'Université en histoire» na Sveučilištu Paris I Panthéon-Sorbonne u Parizu, obranivši 9. veljače 2002. doktorsku disertaciju pod naslovom «Le développement commercial de Split et Zadar aux Xve et XVIe siècles» (Trgovački razvoj Splita i Zadra u XV. i XVI. stoljeću). Doktorska disertacija i diploma glase na njezino ime u navedenom obliku.

Provjerom uvjeta za stjecanje akademskog stupnja doktora povijesti na Sveučilištu Paris I Panthéon-Sorbonne u Parizu, utvrdili smo da njihov doktorski studij svojim opsegom i znanstvenom razinom odgovara uvjetima za stjecanje naslova doktora iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, polje povijest u Republici Hrvatskoj. Na temelju toga našeg uvida mišljenja smo da se može udovoljiti moliteljičinu zahtjevu za priznavanjem istovrijednosti diplome o doktoratu znanosti s onom stečenom na Sveučilištu u Zagrebu i dodijeliti joj akademski stupanj doktora iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, polje povijest.

Zagreb, 11. studenog 2002.

dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof.

dr. sc. Bruna Kuntić-Makvić, izv. prof.

dr. sc. Boris Olujić, doc.

FILOZOFSKI FAKULTET ZAGREB

Odsjek za psihologiju

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Zagreb, 5. studenog 2002.

Predmet: Izvješće i prijedlog u vezi priznavanja potpune istovrijednosti fakultetske diplome iz psihologije Ane Rogić

Stručno povjerenstvo za podnošenje izvješća i prijedloga u postupku zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Ane Rogić razmotrilo je sljedeće dokumente: presliku diplome Bachelor of Arts (službeno prevedenu kao "profesor humanističkih i društvenih znanosti") sa Sveučilišta Britanske Kolumbije, Kanada, popis i prijepis sveučilišne svjedodžbe s odslušanim i položenim predmetima, program studija, popis ocjena iz srednje škole, preporuku nastavnika, te presliku domovnice.

Povjerenstvo je utvrdilo da je Ana Rogić, rođena 28. 12. 1978., u Vancouveru, Kanada, državljanka Republike Hrvatske, završila četverogodišnji studij 2000. godine na Sveučilištu Britanska Kolumbija u Kanadi.

Povjerenstvo je zaključilo da se ne može priznati potpuna istovrijednost fakultetske diplome iz psihologije jer se nastavni program koji je zahtjevateljica završila znatno razlikuje od nastavnog programa psihologije koji se ostvaruje na našem fakultetu.

Priznavanje diplome uvjetuje se polaganjem sljedećih dopunskih ispita: Statistika u psihologiji, Psihologijski praktikum III i IV, Psihometrija, Razvojna psihologija II, Neeksperimentalna psihologijska metodologija, Emocije i motivacija, Psihologija ličnosti, Psihologija rada, Psihopatologija, Klinička psihodijagnostika i Psihologija obrazovanja.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

Predmet: Zahtjev Senadina Fadilpašića za priznavanje istovrijednosti diplome

VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

G. Senadin Fadilpašić podnio je zahtjev Filozofskom fakultetu u Zagrebu za priznavanje istovrijednosti diplome stečene 2002. godine u Filozofskom fakultetu u Sarajevu na studijskoj grupi Psihologija, kojom je stekao pravo na stručni naziv diplomirani psiholog a u svrhu nastavka obrazovanja na postdiplomskom studiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Iz uvjerenja o diplomiranju te uvjerenja o položenim ispitima s ocjenama iz pojedinih predmeta može se vidjeti da je S. Fadilpašić tijekom studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu položio 19 obveznih predmeta i 2 izborna. Ti predmeti po svojim naslovima odgovaraju predmetima koji su uobičajeni u studijima psihologije iako ih ima manje nego, primjerice, u studiju psihologije u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje ima 24 obvezna i oko 15 izbornih predmeta koje svaki student treba odslušati i položiti.

Usprkos navedenoj razlici povjerenstvo predlaže Vijeću Filozofskog fakulteta da se Senadinu Fadilpašiću prizna istovrijednost diplome stečene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (studijska grupa psihologija). Povjerenstvo procjenjuje da je opseg studija psihologije, iako smanjen, još uvijek prihvatljiv za nastavak obrazovanja na postdiplomskom studiju.

U Zagrebu, 15. studenog 2002.

Povjerenstvo:

Dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

Dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.

Dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

Odsjek za psihologiju

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izvještaj o zahtjev Renate Blažok za nostrifikaciju diplome stečene na Sveučilištu Maria Curie–Sklodowska u Lublinu–smjer psihologija

Renata Blažok, hrvatska državljanka, rođena je 4. 4. 1977. u Chelmu, Poljska. Odrasla je u Đurđevcu, gdje je završila osnovno i srednje školovanje, a studij je nastavila i završila u Poljskoj. Diplomirala je psihologiju na Sveučilištu Maria Curie–Sklodowska u Lublinu 25. 6. 2002.

Uvidom u priloženu dokumentaciju, a posebno pregledom indeksa, kopije i prijepisa diplome kao i prijepisa nastavnog plana studija, povjerenstvo je utvrdilo da je riječ o petogodišnjem studiju psihologije koji završava stjecanjem titule magistra psihologije koji svojim opsegom i sadržajem najvećim dijelom odgovara dodiplomskom studiju psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a trajanjem ga i nadmašuje.

Držimo da razlike nisu takve prirode da bi se morale propisati dodatne obveze. Moliteljica je priložila i izjavu o tome da molbu za potpuno priznavanje diplome podnosi prvi put.

Zaključujemo da se diplomi Renate Blažok stečenoj na Sveučilištu Maria Curie–Sklodowska u Lublinu može priznati potpuna istovrijednost diplomi “diplomiranog psihologa” u Republici Hrvatskoj.

U Zagrebu, 14. 11. 2002.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.

dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

Odsjek za psihologiju

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izvještaj o zahtjev Ane Dević za nostrifikaciju diplome stečene na Sveučilištu Komenskog u Bratislavi na Filozofskom fakultetu

Ana Dević, hrvatska je državljanka, rođena 1. 8. 1976. u Našicama. Diplomirala je psihologiju na Sveučilištu Komenskog u Bratislavi na Filozofskom fakultetu 30. 5. 2000.

Uvidom u priloženu dokumentaciju, a posebno pregledom kopije i prijepisa diplome kao i prijepisa nastavnog plana studija, povjerenstvo je utvrdilo da je riječ o petogodišnjem studiju psihologije koji završava stjecanjem titule magistra psihologije koji svojim opsegom i sadržajem praktički u potpunosti odgovara dodiplomskom studiju psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a trajanjem ga i nadmašuje. Moliteljica je priložila i izjavu o tome da molbu za potpuno priznavanje diplome podnosi prvi put.

Zaključujemo da se diplomi Ane Dević stečenoj na Sveučilištu Komenskog u Bratislavi na Filozofskom fakultetu može priznati potpuna istovrijednost diplomi “diplomiranog psihologa” u Republici Hrvatskoj.

U Zagrebu, 14. 11. 2002.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.

dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA ROMANISTIKU

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG

FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune

istovrijednosti fakultetske diplome Gonđe Đokić, stečene

na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici (SR Jugoslavija)

Na sjednici Odsjeka od 10.10.2002. izabrani smo u stručno povjerenstvo za ispitivanje istovrijednosti diplome Gonđe Đokić stečene na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Prištini u Kosovskoj Mitrovici (Republika Srbija, SR Jugoslavija). Na temelju uvida u njezinu molbu od 7.10.2002. i priloženu dokumentaciju, podnosimo sljedeći

I Z V J E Š T A J

Gonđe Đokić diplomirala je 2002. na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici na Odsjeku za francuski jezik i književnost, te stekla stručni naziv profesora francuskog jezika i književnosti.

Na temelju priloženih dokumenata utvrdili smo da se iz njih zapravo ne vidi u kojoj je mjeri studij francuskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici svojim opsegom i sadržajem usporediv sa studijem francuskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Povjerenstvo stoga predlaže ZNV da podnositeljica svoju molbu za priznanje istovrijednosti diplome upotpuni detaljnijim popisom i prije svega opisom temeljnih kolegija (uključivo i seminara), kako bi se utvrdilo u kojoj su mjeri ti studiji doista usporedivi, odnosno koje bi razlikovne ispite još trebala položiti da bi joj se moglo priznati potpunu istovrijednost diplome i dodijeliti istovjetan akademski stupanj, tj. zvanje profesora francuskog jezika i književnosti u Republici Hrvatskoj.

Povjerenstvo:

dr.sc. Ingrid Šafranek, red.prof.

dr.sc. Dražen Varga, docent

mr.sc. Darja Damić-Bohać, viši lektor

Odsjek za fonetiku

Kolegij: Patologija govora (V. semestar, 38 studenata)

Đurđica Vranić, prof. individualna rehabilitacija govornih poremećaja 110 sati

Kolegij: Patologija sluha i metodika slušne rehabilitacije (VII. semestar, 32 studenata)

Dr. Katarina Zahradka dijagnostika, 8 sati, 16 studenata

Daniela Marincel, prof. funkcionalne pretrage sluha i odabir slušnog pomagala, 6 sati 16 studenata

mr. sc. Branka Šindija kriteriji za ugradnju umjetne pužnice i načela rada, 1 sat 32 studenta

Tanja Čorluka, prof. prilagodba procesora umjetne pužnice, 1 sat 32 studenta

Sanja Sabljar, prof. nastava hrvatskog u višim razredima osnovne
škole, 1 sat, 32 studenta

mr. sc. Koraljka Bakota nastava povijesti u višim razredima osnovne škole, 1 sat, 32 studenta

individualna rehabilitacija djece osnovnoškolskog uzrasta, 6-7 studenata po mentoru

1. turnus

· Zrinka Šaler, prof. 6 sati

· Ivanka Jurjević-Grkinić, prof. 6 sati

· Vesna Reljić, prof. 6 sati

· Ines Štih, prof. 6 sati

· Božica Matanović, prof. 6 sati

2. turnus

· Željka Ivandija, prof. 6 sati

· Lada Damiani, prof. 6 sati

· Marina Karneluti, prof. 6 sati

· Boška Munivrana, prof. 6 sati

· Anita Skelin Horvat 6 sati

Kolegij: Teorija i metodika VT sistema (VII. semestar, 32 studenata)

Vedrana Ledić, prof. grupni rad s malom slušno oštećenom djecom, 1 sat, 16
studenata

Zvjezdana Lukec, prof. grupni rad s malom slušno oštećenom djecom, 1 sat, 16
studenata

Dubravka Mišetić, prof. muzičke stimulacije 2 sata, po 16 studenata

Greta Milošević, prof. stimulacije pokretom, 2 sata, po 16 studenata

Ružica Sakić, prof. rehabilitacija u grupi predškolske djece, 2 sata, po 16 studenata

individualni rad s djecom predškolske dobi, 5-6 studenata po mentoru

Sanja Baklaić, prof. 18 sati

Dunja Benković, prof. 18 sati

Marija Sabadoš Adamec, prof. 36 sati

Mirjana Radić, prof. 18 sati

Zorica Čavlina, prof. 18 sati

Dunja Zlatarić, prof. 18 sati

Kolegij: Govor masovnih medija (VIII. semestar, 40 studenata)

Jasmina Nikić, prof. 3 sata, po 14 studenata
mr.sc. Višnja Modrić 3 sata, po 13 studenata
Ksenija Krajačić, prof. 3 sata, po 13 studenata

Odsjek za aromanistiku

Jadranka Strabić - OŠ "Rudeš", Jablanska

Jasna Peršun Reškovac - OŠ "Otok", Sloboština, Stjepana Gradića 4

Jasna Gajić - OŠ "Vjećeslava Holjevca", Siget 23

Galjina Venturin - Klasična gimnazija, Križanićeva 4a

Davorka Franić - IX. gimnazija, Dobojska 12

Božena Vorkapić - XVI. gimnazija, Križanićeva 4a

Davorka Prodan-Franić - XVI. gimnazija, Križanićeva 4a

Dubravka Krstanović - XVIII. gimnazija, Mesićeva 35

Lada Burić - XVIII. gimnazija, Mesićeva 35

Viky Perić-Hasanefendić - IV. gimnazija, Av. Dubrovnik 36

Ana Majsec-Filipović - Škola za strane jezike, Varšavska 14

Jagoda Jurišić-Radaković - Škola za strane jezike, Varšavska 14

Marija Djamić - Alliance Française, A. Kovačića 4

Blanka Paraščić-Zahija - " " "

Sonja Stević - " " "

Arijana Ševo - " " "

Marijana Katušić, - Gornjogradska gimnazija, Katarinin trg 5

Jasna Rebrović, - I. gimnazija, Av. Dubrovnik bb

ODOBRENO ODRŽAVANJE NASTAVE IZVAN FAKULTETA

u akad. god. 2002/2003.

- dr. sc. Deanu Ajdukoviću, red. prof. održavanje nastave iz izbornog kolegija Psihosocijalni aspekti čovjekove okoline na Studiju socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003. i

- za održavanje nastave iz izbornog kolegija Uvod u ekološku psihologiju, na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- doc. dr. sc. Marinu Andrijaševiću, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Tuzli i Institutu national des langues et civilisations orientales ( INALCO ) u Parizu, u ak. god. 2002./2003., ( 16 sati )

- mr. sc. Ivanu Bogavčiću, asistent, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, za predmet Metodika pov. umjetnosti, 4 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- doc. dr. sc. Damiru Borasu održavanje nastave na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, za predmet Obrada teksta, 30 sati predavanja (3. sem.) i za predmet Tablični kalkulatori, 15 sati predavanja (4. sem), u akad. god. 2002./2003.

- prof. dr. sc. Stipi Botici održavanje nastave na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu iz kolegija Hrvatska kultura i civilizacija, 2 sata tjedno u zimskom semestru, ak. god. 2002/03. i

- održavanje predavanja i ispita u ak. god. 2002/2003. na Pedagoškom fakultetu u Mostaru, Pedagoškom fakultetu u Osijeku i na Visokoj učiteljskoj akademiji u Zadru iz predmeta Hrvatska usmena književnost jedanput mjesečno.

- dr. sc. Sanji Cvetnić, docent, održavanje nastave na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, za predmet Julije Klović i njegovo vrijeme, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- prof. dr. sc. Ognjenu Čaldaroviću održavanje nastave na studiju «Uređenje krajobraza», na Agronomskom fakultetu u Zagrebu iz predmeta Urbana sociologija, 3 sata tjedno, ak. god. 2002./2003.

- doc. dr. sc. Dinki Čorkalo održavanje nastave na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu na Studiju dizajna, za predmet Psihologija čovjekove okoline, 2 sata tjedno, u ak. god. 2002./2003.

- mr. sc. Frani Dulibiću, asistent, održavanje nastave na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u akad. god. 2002/2003., za predmete Osnove likovnih umjetnosti, 2 sata tjedno i Razvoj europske i hrvatske umjetnosti, 4 sata tjedno

- doc. dr. sc. Vlasti Erdeljac, održavanje nastave na Fakultetu za postdiplomski humanistički studij ( ISH ) u Ljubljani ( 8 sati godišnje ) u ak. god. 2002./2003.

- dr. sc. Igoru Fiskoviću, red.prof. održavanje nastave na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, za predmet Slikarstvo i kiparstvo srednjeg vijeka, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- dr. sc. Jasni Galjer, docent održavanje nastave na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, za predmet Povijest fotografije, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- mr. sc. Suzani Glavaš održavanje nastave na Istituto Universitario Orientale Sveučilišta u Napulju, u akad. god. 2002/2003.

- prof. dr. sc. Mirku Gojmercu održavanje nastave na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, iz predmeta Leksikologija njemačkog jezika, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003. i

na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, iz predmeta Uvod u studij njemačkog jezika, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- prof. dr. sc. Ivi Goldsteinu održavanje nastave na Filozofskom fakultetu u Rijeci iz predmeta Svjetska povijest u srednjem vijeku, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- Hrvoju Gračaninu, ml. asis., održavanje nastave na Filozofskom fakultetu u Rijeci, za kolegij Svjetska povijest srednjega vijeka, 0+2 u III. i IV. sem., u akad. god. 2002/2003.

- Hrvoju Gračaninu, ml. asistenta održavanje nastave na Filozofskom fakultetu u Rijeci iz predmeta Svjetska povijest u srednjem vijeku, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- doc. dr. sc. Borislavu Grginu održavanje nastave na Filozofskom fakultetu u Rijeci iz predmeta Povijest srednje i jugoist. Europe u ranom novom vijeku, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- dr. sc. Nadi Grujić, red.prof. održavanje nastave na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, za predmet Umjetnost renesanse, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- dr.sc. Damiru Horgi, red.prof. održavanje nastave na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iz predmeta "Fonetika" (2 sata predavanja i 1 sat vježbi) u akad.god. 2002/2003.

- prof. dr. sc. Dragutinu Horvatu održavanje nastave na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, iz predmeta Uvod u studij književnosti, 2 sata tjedno i Književni seminar II, 2 sata tjedno, u ak. god. 2002./2003.

- dr. sc. Dragutinu Ivanecu, višem asist. održavanje nastave, na Visokoj školi za sigurnost na radu u Zagrebu iz kolegija Statistika, 30 sati godišnje, u akad. god. 2002/2003. i na Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu iz kolegija Metode prikupljanja i analize podataka, 10 sati godišnje, u akad. god. 2002/2003.

- doc. dr. sc. Željku Jerneiću održavanje nastave na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu na Studiju dizajna, za predmet Psihologija rada, 2 sata tjedno, u ak. god. 2002./2003.

- dr. sc. Zlatku Juriću, docent održavanje nastave na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, za predmet Osnove urbanizma, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- dr. sc. Miljenku Jurkoviću, izv. prof. održavanje nastave na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, za predmet Nacionalna umjetnost srednjeg vijeka, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003. (na temelju ugovora)

- na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu na Studiju dizajna, za predmet Povijest umjetnosti I, u zim. sem. 2 sata tjedno, u ak. god. 2002./2003.

- na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na studiju "Uređenje krajobraza", za predmet Povijest umjetnosti, 1 sat tjedno, u ak. god. 2002./2003. (na temelju ugovora)

- dr. sc. Željki Kamenov, doc. održavanje nastave na Visokoj policijskoj školi na Studiju kriminalistike u Zagrebu iz kolegija Socijalna psihologija, 3 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- dr. sc. Gordani Keresteš, doc. održavanje nastave na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu iz kolegija Razvojna psihologija I, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- dr. sc. Zvonimiru Knezoviću, izv. prof. održavanje nastave na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru iz kolegija Opća psihologija - razvojna psihologija, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- dr. sc. Vladimiru Kolesariću, red. prof. održavanje nastave na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu iz kolegija Policijska psihologija, 3 sata tjedno 1 semestar, u akad. god. 2002/2003.

- prof. dr. sc. Mati Križmanu održavanje nastave na Filozofskom fakultetu u Puli iz predmeta Latinska historijska gramatika, 2 sata tjedno, za ak.god. 2002./2003.

- dr. sc. Gordane Kuterovac Jagodić, više asist. održavanje nastave na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu iz kolegija Razvojna psihologija I, 1 sat tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- mr. Borisu Kuzmiću izvođenje seminarske nastave (jednom mjesečno) na Odjelu za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu iz predmeta Staroslavenski jezik, u ak. god. 2002/2003.

- dr. sc. Dori Maček, red. prof. održavanje nastave na Filozofskom fakultetu u Zadru iz predmeta Povijest engleskog jezika (ukupno 24 sata semestralno), u akad. god. 2002/2003.

- dr. sc. Zvonku Makoviću, docent održavanje nastave na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u Odsjeku za nastavu, za predmet Umjetnost 20. stoljeća, 2 sata tjedno i u Odsjeku za restauriranje umjetnina, za predmet Umjetnost 20. stoljeća, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- dr. sc. Dušanu Marinković, izv. prof. održavanje nastave na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu iz predmeta Srpska književnost, u zim. sem. 6 sati tjedno i ljet. sem. 4 sata tjedno, u akad. god. 2002./2003.

- dr. sc. Predragu Markoviću, viši asistent održavanje nastave na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, za predmet Umjetnost srednjeg vijeka u Europi, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003. (na temelju ugovora)

- na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na studiju "Uređenje krajobraza, za predmet Povijest umjetnosti, 1 sat tjedno u ak. god. 2002./2003. (na temelju ugovora)

- dr. sc. Vladimiru Markoviću, red. prof. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, za predmet Umjetnost baroka, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- dr. sc. Ivi Maroeviću, red.prof. održavanje nastave na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u Odsjeku za nastavu, za predmet Zaštita spomenika kulture, 2 sata tjedno i u Odsjeku za restauriranje umjetnina, za predmet Zaštita spomenika, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- doc. dr. sc. Vladimiru Mateljanu održavanje nastave na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, za predmete Baze podataka I (3. sem. - 30 sati predavanja i 180 sati lab. vježbi), Baze podataka II (4. sem. - 30 sati predavanja i 180 sati lab. vježbi) i Oblikovanje baze, 5. sem. u akad. god. 2002./2003.

- Nives Mikelić održavanje nastave na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, za predmete Obrada teksta, 3. sem. - 60 sati lab. vježbi i Tablični kalkulatori, 4 sem. - 60 sati vježbi, u akad. god. 2002./2003.

- prof. dr. sc. Cvjetku Milanji održavanje nastave i ispita u ak. god. 2002./2003. na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

- mr. sc. Dini Milinoviću, asistent održavanje nastave na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u Odsjeku za nastavu, za predmete Ikonologija, 2 sata tjedno i u Odsjeku za restauriranje umjetnina, za predmet Ikonologija, 2 sata tjedno, akad. god. 2002/2003.

- prof. dr. sc. Darku Novakoviću održavanje nastave na Filozofskom fakultetu u Puli iz predmeta Rimska književnost I i II, 2 sata tjedno, za ak. god. 2002./2003.

- dr. sc. Olgi Perić, izv. prof. održavanje nastave na Filozofskom fakultetu u Puli na studiju Latinski jezik i rimska književnost iz predmeta "Uvod u studij latinske filologije" 2 sata tjedno (zim. sem.) i "Srednjovjekovni latinitet", 2 sata tjedno (zim. i ljet. sem.), u akad.god. 2002/2003.

- prof. dr. sc. Anti Peterliću održavanje nastave na Akademiji dramske umjetnosti, iz predmeta Teorija filma, Povijest filma i Estetika filma, 4 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- prof. dr. sc. Filipu Potrebici održavanje nastave na Pedagoškom fakultetu u Osijeku iz predmeta Metodike nastave povijesti, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- dr. sc. Vlatku Previšiću, red.prof. održavanje nastave na Pravnom fakultetu u Zagrebu - Studij socijalnog rada, iz predmeta Socijalna pedagogija, 2+1 tjedno i na Filozofskom fakultetu u Zadru iz predmeta Pedagogija slobodnog vremena, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- prof. dr. sc. Miloradu Pupovcu, na Učiteljskoj akademiju u Zagrebu, u ak. god. 2002./2003., ( 7 sati tjedno)

- prof. dr. sc. Marku Samardžiji održavanje ispita iz hrvatskoga standardnog jezika, na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu u ak. god. 2002/2003. i održavanje nastave (2 sata predavanja tjedno) i ispita iz hrvatskoga standardnog jezika, na studiju kroatistike na Pedagoškom fakultetu u Mostaru.

- dr. sc. Petru Selemu, red.prof. održavanje nastave na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, za predmet Umjetnost starog vijeka, 2 sata predavanja i 1 sat vježbi tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- prof. dr. sc. Josipu Siliću na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, u akad. god. 2002./2003., za predmet Kultura hrvatskog jezika, 2. sem. - 30 sati predavanja

- mr. sc. Gorani Stepanić održavanje nastave na Filozofskom fakultetu u Puli na studiju "Latinski jezik i rimska književnost" iz predmeta "Uvod u rimsku književnost", 2 sata tjedno, za akad.god. 2002/2003.

- dr. sc. Branimiru Šverku, red. prof. održavanje nastave na Filozofskom fakultetu u Zadru iz kolegija Psihologija rada, 2 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- dr. sc. Božidaru Tepešu, izv. prof. održavanje nastave, vježbi i ispita na Fakultetu prometnih znanosti, vježbi za predmete Matematike i Vjerojatnosti i statistike, 4 sata tjedno, u akad. god. 2002/2003.

- prof. dr. sc. Lini Veljaku, na Filozofskom fakultetu u Rijeci, za kolegij Filozofija povijesti, 1+1 (u VII. sem.), u akad. god. 2002/2003.

- dr. sc. Zorici Vučetić održavanje nastave na Odsjeku za talijanistiku Sveučilišta u Splitu iz kolegija Talijanska leksikografija i leksikologija (4 sata na mjesec), u ak. god 2002./2003.

- prof. dr. sc. Stanku Žepiću održavanje nastave na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, iz predmeta Povijest njemačkog jezika, 2 sata tjedno, u ak. god. 2002./2003.

- dr. sc. Mileni Žic-Fuchs, izv. prof. održavanje nastave na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu iz predmeta Kognitivna znanost (ukupno 30 sati u ljetnom semestru akad. god. 2002/2003.) i

- na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Tuzli Semantike (ukupno 30 sati godišnje u akad. god. 2002/2003).