SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb

Broj: 01-21-12-2001.

Zagreb, 5. prosinca 2001.

P O Z I V

za _______________________________________________

Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 4. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u srijedu 12. prosinca 2001. s početkom u 9,00 sati u Vijećnici fakulteta.

Za sjednicu predlažem sljedeći

DNEVNI RED

1. Uručivanje nagrada i priznanja Fakulteta

2. Verifikacija zapisnika 3. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 16. studenog 2001.

A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, NASTAVNA, SURADNIČKA I ISTRAŽIVAČKA ZVANJA

3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje filozofija, na Katedri za logiku u Odsjeku za filozofiju.

Pristupnik: dr.sc. Goran Švob ispunjava uvjete iz čl. 74. st. 2. ZVU str. 19

4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje filozofija, na Katedri za estetiku u Odsjeku za filozofiju.

Pristupnica: dr.sc. Gordana Škorić ispunjava uvjete iz čl. 74. st. 1. ZVU str. 28

5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje višeg pradavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, stručno polje filozofija, na Katedri za povijest filozofije u Odsjeku za filozofiju.

Pristupnik: Boško Zenić ispunjava uvjete iz čl. 80. st. 2. ZVU str. 31

6. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje lektora, za znanstveno područje humanističkih znanosti, stručno polje jezikoslovlje, grana germanistika, na Katedri za njemački jezik u Odsjeku za germanistiku.

Pristupnica: Sonja Strmečki Marković ispunjava uvjete iz čl. 80. st. 1. ZVU str. 34

7. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje znanost o književnosti, grana kroatistika na Katedri za noviju hrvatsku književnost u Odsjeku za kroatistiku.

Pristupnik: dr. sc. Krešimir Nemec ispunjava uvjete iz čl. 74. st. 3. ZVU str. 35

8. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje psihologija, na Katedri za socijalnu psihologiju u Odsjeku za psihologiju

Pristupnica: dr. sc. Željka Kamenov ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU str. 41

9. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje psihologija, na Katedri za razvojnu psihologiju u Odsjeku za psihologiju

Pristupnica: dr. sc. Gordana Keresteš ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU str. 45

10. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje psihologija, na Katedri za eksperimentalnu i biološku psihologiju u Odsjeku za psihologiju

Pristupnica: dr. sc. Darja Maslić-Seršić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU str. 51

11. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje znanost o književnosti, grana slavistika na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.

Pristupnik dr. sc. Zvonko Kovač ispunjava uvjete iz čl. 74. st. 3. ZVU str. 57

12. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje jezikoslovlje, grana slavistika na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.

Pristupnica dr. sc. Dubravka Sesar ispunjava uvjete iz čl. 74. st. 3. ZVU str. 64

13. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje znanost o književnosti, na Katedri za srpsku i crnogorsku književnost na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Pristupnik dr. sc. Dušan Marinković ispunjava uvjete iz čl. 74. st. 2. ZVU str. 68

14. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, stručno polje jezikoslovlje, grana slavistika, predmet Češki jezik na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.

Pristupnica Renata Kuchar ispunjava uvjete iz čl. 81. st. 2. ZVU str. 77

15. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanisitčkih znanosti, stručno polje jezikoslovlje, grana slavistika, predmet češki jezik na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.

Pristupnik Alen Novosad ispunjava uvjete iz čl. 81. st. 2. ZVU str. 79

16. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje znanost o književnosti, na Katedri za francusku književnost u Odsjeku za romanistiku

Pristupnik dr.sc. Nenad Ivić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU str. 81

17. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, stručno polje jezikoslovlje, na Katedri za francuski jezik, u Odsjeku za romanistiku

Pristupnica mr.sc. Marija Paprašarovski ispunjava uvjete iz čl. 81. stav 2. ZVU str. 94

18. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, stručno polje jezikoslovlje, na Katedri za španjolski jezik, u Odsjeku za romanistiku

Pristupnica Alica Knezović ispunjava uvjete iz čl. 81. st. 2. ZVU str. 98

19. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje jezikoslovlje, na Katedri za latinski jezik i rimsku književnost u Odsjeku za klasičnu filologiju

Pristupnica dr.sc. Olga Perić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU str. 103

20. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje povijest, za predmet Svjetska povijest u srednjem vijeku u Odsjeku za povijest.

Pristupnik dr.sc. Ivo Goldstein ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU str. 114

21. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Bože Bekavca u istraživačko zvanje asistenta u Zavodu za lingvistiku.

Pristupnik ispunjava uvjete iz članka 41. st. 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti

str. 119

22. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Margarete Jelić u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za psihologiju

Pristupnica ispunjava uvjete iz članka 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti

str. 120

B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA

23. Mišljenje za izbor Mirjane Dasović u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, stručno polje jezikoslovlje, za predmete Engleski jezik i Njemački jezik, na Veleučilištu u Rijeci

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU str. 121

24. Mišljenje za izbor dr.sc. Nevenke Blažević u znanstveno-nastavno zvanje docenta, za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje jezikoslovlje, za predmet Njemački jezik, na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU str. 122

25. Mišljenje za izbor Nade Karačić i Rose Gabelica u naslovno nastavno zvanje predavača, za znanstveno područje humanističkih znanosti, stručno polje jezikoslovlje, za kolegij Njemački jezik, na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva s pravom javnosti u Zagrebu

Pristupnica Nada Karačić ispunjava uvjete za izbor iz čl. 80. stav 1. ZVU str. 127

Pristupnica Rose Gabelica ne ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU str. 128

26. Mišljenje za izbor mr. sc. Jasne Ažman u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, stručno polje jezikoslovlje, za predmet Ruski jezik, na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU str. 129

27. Mišljenje za izbor Marije Nedveš u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, stručno polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski jezik i Francuski jezik, na Fakultetu Ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" u Puli.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU str. 131

28. Mišljenje za izbor mr.sc. Jagode Granić u nastavno zvanje višeg predavača, za znanstveno područje humanističkih znanosti, stručno polje jezikoslovlje, za predmet Teorija jezika, Jezična kultura i Jezične vježbe, na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU str. 137

29. Mišljenje za izbor Sanje Vrcić-Mataija u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, stručno polje znanost o književnosti, za kolegije Dječja književnost i Medijska kultura, na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU str. 140

30. Mišljenje za izbor dr. sc. Ive Žanića u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje jezikoslovlje, za predmet Hrvatski jezik i stilistika, na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU str. 141

31. Mišljenje za izbor dr.sc. Borisa Pritcharda u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Visokoj pomorskoj školi Sveučilišta u Rijeci.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU str. 146

32. Mišljenje za izbor Marte Marušić, Melanije Marušić, Ivane Vladislavić, Sanje Utrobičić i Sidney Walter Griffin u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanisitčkih znanosti, stručno polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Odjelu za studij mora i pomorstva Sveučilišta u Splitu.

Pristupnice Marta Marušić, Melanija Marušić i Sanja Utrobičić ispunjavaju uvjete za izbor iz čl. 80. stav 1. ZVU

Pristupnici Ivana Vladislavić i Sidney Walter Griffin ne ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU

str. 152

33. Mišljenje za izbor Ines Miholjević u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, stručno polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU str. 156

34. Mišljenje za izbor Slavice Balentović u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanisitčkih znanosti, stručno polje jezikoslovlje, za predmet Govorne vježbe i Glotodidaktika s metodikom, na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU str. 158

35. Mišljenje za izbor Katice Balenović u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, stručno polje jezikoslovlje, za predmete Gramatika engleskog jezika i Jezične vježbe, na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU str. 160

36. Mišljenje za izbor Arijane Krišković u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znansoti, stručno polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Katedri za društvene znanosti na Medicinskom fakultetu u Rijeci.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU str. 162

37. Mišljenje za izbor Edite Vuković u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, stručno polje jezikoslovlje, za predmete Jezične vježbe i Čitanje odabranih književnih djela, na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav. 1. ZVU str. 165

38. Mišljenje za izbor Branke Liebhardt-Šupe, Mirjane Bautović, Vlatke Jurić, Nelde Marinković-Horvath, Nikice Anić-Šmit, Irene Medvešek, Katarine Sjekavica i Goranke Milanović u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, stručno polje jezikoslovlje, za predmete Engleski jezik i Engleski poslovni jezik, na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva s pravom javnosti u Zagrebu.

Pristupnici Branka Liebhardt-Šupe, Mirjana Bautović, Vlatka Jurić, Nelda Marinković-Horvath, Nikica Anić-Šmit, Irena Medvešek i Goranka Milanović ispunjavaju uvjete za izbor iz čl. 80. stav 1. ZVU

Pristupnica Katarina Sjekavica ne ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU

str. 167

C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA

39. Izvještaj o radu mr.sc. Mladena Tomorada, znanstvenog novaka u Zavodu za hrvatsku povijest na projektu Protohistorija i antika hrvatskog povijesnog prostora.

str. 171

40. Izvještaj o radu Sanje Fulgosi, znanstvene novakinje na projektu Računalna obrada hrvatskog jezika u Zavodu za lingvistiku.

str. 172

41. Izvještaj o radu Krešimira Šojata, znanstvenog novaka na projektu Računalna obrada hrvatskog jezika u Zavodu za lingvistiku.

str. 173

42. Izvještaj o radu mr.sc. Dubravke Zima, znanstvene novakinje na projektu Enciklopedija hrvatske književnosti pri Zavodu za znanost o književnosti.

str. 174

D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI

Izvještaji stručnog povjerenstva za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija

43. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Darka Viteka za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Osijek u XVIII. stoljeću - od zasebnih gradskih jedinica do jedinstvenog grada, mentor prof.dr.sc. Neven Budak. str. 176

44. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Dinka Mirića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije na prijelazu 19. i 20. stoljeća.

str. 177

Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije

45. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr.sc. Loretane Despot, pod naslovom Jezik Katančićeva prijevoda Svetoga pisma (poveznice). str. 179

46. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Elvi Piršl, pod naslovom Komparativna analiza nastavnih programa i stavova učitelja u interkulturalizmu.

str. 181

47. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Lelije Sočanac, pod naslovom Talijanizmi u hrvatskome književnom jeziku. str. 186

48. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Klare Buršić Matijašić, pod naslovom Prapovijesne gradine Istre, topografija, tipologija i kronologija.

str. 192

E. STJECANJE MAGISTERIJA

49. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tade Oršolića, pod naslovom Ustroj kopnene vojske u Dalmaciji od 1867. do 1890. godine. str. 195

50. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Milana Vrbanusa, pod naslovom Gospodarske prilike na našičkom vlastelinstvu od početka 18. stoljeća do urbara Marije Terezije (1756. godine). str. -

51. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marine Ivašić Kos, pod naslovom Usporedba konceptualnih metamodela u objektnoj paradigmi.

str. 198

52. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Danijele Sraga, pod naslovom Ustroj informacijske službe u parlamentarnoj knjižnici. str. 200

53. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marije Stanković-Avramović, pod naslovom Šimun Kožičić Benja kao književnik. str. 204

54. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Danijela Mikulaca, pod naslovom Rukopisna ostavština Vinka Kosa. str. 208

55. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Gorana S. Pristaša, pod naslovom Situacija, događaj, pregnantni trenutak. str. 211

56. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Daniele Matetić, pod naslovom Kretsko-Venecijanske i srodne ikone u Galeriji umjetnina u Splitu.

str. 215

57. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Magde Zorić, pod naslovom Rano kršćanstvo na širem području Šibenika. str. 220

58. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivana Bogavčića, pod naslovom Provjera radioničkog pristupa nastavi povijesti umjetnosti. str. 223

59. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Zrinke Pešorde, pod naslovom Odnos Dubrovnika prema ugarskoj kruni i kralju u vrijeme Sigismunda Luksemburškog (1387.-1437.). str. 226

F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

(od točke 60 do 82 )

Vijeće poslijediplomskih studija, sa sjednice održane 3. prosinca 2001., preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta:

60. Prijedlog Pravilnika o poslijediplomskim studijima Fakulteta str. 229

61. Prijedlog Poslovnika o radu Vijeća poslijediplomskih studija str. 235

62. Prijedlog nacrta za izradu sinopsisa magistarskih i stručnih radova str. 236

Izvještaji stručnog povjerenstva za stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme

63. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li tema mr.sc. Ivana Mišea Suprotnost u spekulativnoj logici svojim sadržajem i dalje aktualna za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija (odobrena od ZNV-a 24. travnja 1991. u skladu s propisima Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti). str. 237

64. Izvještaj stručnog povjerenstva o promjeni naslova disertacije mr.sc. Igora Mikecina pod naslovom: Religija, zajednica i sloboda u ranoga Hegela u novi naslov: Religija, zajednica i sloboda u ranoga Hegela i Hölderlina.

Stjecanje doktorata znanosti odobreno je od Senata Sveučilišta u Zagrebu, na sjednici održanoj 30. lipnja 1999.

str. 239

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova

65. Ivana Bulića pod naslovom Vojna cenzura u trojednoj kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji za vrijeme Prvog svjetskog rata, mentor prof. dr.sc. Mira Kolar

str. 240

66. Linde Laković pod naslovom Registar arheoloških nalaza Langobarda na tlu Hrvatske i Slovenije, mentor dr.sc. Željko Tomičić, znan. savjetnik Instituta za arheologiju u Zagrebu str. 242

67. Saše Puzića pod naslovom Interkulturalno obrazovanje u posttradicionalnom društvu: Izazovi razvoju europske dimenzije identiteta, mentor: prof.dr. sc. Vjeran Katunarić

str. 244

68. Lie Dragojević pod naslovom Analiza pomorske termonologije u romanu "Moby Dick", mentor prof.dr.sc. Boris Pričard str. 246

69. Maje Tir pod naslovom Rastava braka kao izvor stresa: provjera postavki Lazarusovog modela stresa i suočavanja, mentor dr. sc. Slavko Kljaić, red. prof. u miru

str. 248

70. Helene Delaš pod naslovom Silazni naglasci nepočetnim slogovima riječi, mentor prof. dr.sc. Marko Samardžija str. 249

71. Ilije Krište pod naslovom Utjecaj jugoslavenskih ideja na djelo Ante Tresića Pavičića, mentor prof. dr. Ante Stamać str. 250

72. Tomislava Stojanova pod naslovom Sintagmemske strukture u hrvatskome jeziku, mentor prof. dr. Josip Silić str. 252

73. Prijedlog Odsjeka za povijest za prihvaćanje sinopsisa sljedećih kandidata:

a) Mandić Marijana pod naslovom Četnički pokret u Hercegovini i južnoj Dalmaciji od 19l8. do 1941., mentor: dr.sc.Božena Vranješ-Šoljan, izv.prof. str. 253

b) Barić Nikice pod naslovom Kopnena vojska domobranstva NDH 1941.-1945., mentor: dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof. str. 255

74. Molba Tonćia Kokića za promjenu mentora na poslijediplomskom znanstvenom studiju Filozofije. Umjesto dosadašnjeg mentora dr.sc. Srđana Lelasa za novog mentora se predlaže dr.sc. Stipe Kutleša (HAZU - Zavod za povijest znanosti).

Nastavni predmeti

75. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog znanstvenog studija Lingvistike da se za zamjenicu voditeljice studija imenuje prof.dr.sc. Dubravka Sesar.

76. Odobrenje za upis kandidata u I. semestar Poslijediplomskog stručnog prevoditeljskog studija (anglistike i germanistike) u šk. god. 2001/2002.

77. Odobrenje za upis kandidata u I. semestar poslijediplomskog znanstvenog studija Arheologije u šk. god. 2001/2002.

78. Odobrenje za upis kandidata u I. semestar poslijediplomskog znanstvenog studija Informacijskih znanosti (smjer: društveno humanistička informatika, bibliotekarstvo, muzeologija i arhivistika) u šk. god. 2001/2002.

79. Odobrenje za upis kandidata u I. semestar poslijediplomskog znanstvenog studija Filozofije u šk.god. 2001/2002.

80. Odobrenje za upis kandidata u I. semestar poslijediplomskog znanstvenog studija Kroatistike u šk. god. 2001/2002.

81. Prijedlog da se studentima sa završenim dodiplomskim studijem, u trajanu od četiri godine, na Učiteljskoj akademiji i Hrvatskim studijima odobri upis na poslijediplomske znanstvene studije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pod uvjetom polaganja razlikovnih ispita.

82. Molba Jure Kuića za prijelaz s upisanog poslijediplomskog znanstvenog studija Povijest i teorija književnosti pri Centru za postdiplomske studije u Dubrovniku na poslijediplomski znanstveni studij Kroatistike. Odobrava se upis pod uvjetom upisa u IV. semestar studija i prijave teme za izradu magistarskog rada.

------------------------

G. PRIZNAVANJE DIPLOMA

83. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Relje Seferovića, stečene na Sveučilištu Cambridge, Velika Britanija. str. 257

84. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome Damira Karbića, stečene na Srednjoeuropskom sveučilištu (CEU) u Budimpešti, Republika Mađarska. str. 259

85. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome Elene Stojanove, stečene na Sveučilištu u Sofiji, Bugarska, radi nastavka naobrazbe u Republici Hrvatskoj. str. 260

86. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome Kristine Mihovilić, stečene na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, Republika Slovenija.

str. 261

87. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome Aleksandre Nikolovske, stečene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Skopju, Republika Makedonija, radi nastavka naobrazbe u Republici Hrvatskoj. str. 263

H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor

88. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Visokoj školi za poslovanje i upravljanje Zaprešić

1. mr.sc. Vesna Beli, viši lektor

2. mr.sc. Marija Marušić, viši lektor

3. mr.sc Stjepan Maričić, viši lektor

89. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispujnjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Ekonomskom fakultetu u Rijeci

1. mr.sc. Marka Filipović, viši lektor

2. mr.sc. Marija Marušić, viši lektor

3. mr.sc. Stjepan Maričić, viši lektor

90. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik i Njemački jezik na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

1. Snježana Veselica Majhut, lektor

2. mr.sc Marija Lutze Miculinić, viši lektor

3. dr.sc. Ladislav Feil, red.prof. na Geodetskom fakultetu u Zagrebu

91. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanisitčkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Britanska civilizacija i kultura, na Filozofskom fakultetu, Sveučilišta u Rijeci.

1. dr.sc. Damir Kalogjera, red.prof.

2. dr.sc. Sonja Bašić, red.prof.

3. dr.sc. Dora Maček, red.prof.

92. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za Njemački jezik na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku, Sveučilište u Splitu

1. dr. sc. Maja Häusler, doc.

2. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

3. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

93. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor nastavnika u nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Njemački jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu

1. dr. sc. Maja Häusler, doc.

2. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

3. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

94. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Njemački jezik na Visokoj školi za poslovanje i upravljanje Baltazar Adam Krčelić s pravom javnosti

1. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

3. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

3. dr. sc. Maja Häusler, doc.

95. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana sustavna pedagogija za predmete Povijest pedagogije, Komparativna pedagogija i Didaktika na Filozofskom fakultetu u Zadru.

1. Dr. sc. Ivan Dumbović. izv. prof.

2. Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

3. Dr. sc. Antun Mijatović, izv.prof.

96. Promjena stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologije, na Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu

1. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

2. dr. sc. Zvonimir Knezović, izv. prof.

3. dr. sc. Liljana Kaliterna-Lipovčan, znan. sav. (Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar")

97. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zavnje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističke znanosti, polje arheologija, za predmet Provincijalna arheologija, na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu.

1. Dr. sc. Petar Selem, red. prof.

2. Dr. sc. Igor Fisković, red. prof.

3. Dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru

b) Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme

98. Promjena stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Ivice Hrastovića za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Vojna izobrazba časnika i dočasnika u oružanim snagama NDH i narodnooslobodilačkoj vojci Hrvatske.

Umjesto prof.dr.sc. Ljubomira Antića u povjerenstvo se predlaže dr.sc. Vladimir Geiger.

1. dr.sc. Vladimir Geiger, znan.suradnik, Hrvatski institut za povijest

2. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.

3. dr.sc. Marijan Maticka, red.prof.

4. dr.sc. Ivan Dumbović, red.prof.

5. dr.sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv.prof.

c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

99. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Irene Benyovsky, pod naslovom Društvena uvjetovanost razvoja gradskog prostora: Trogir 1250.-1450.

1. dr.sc. Zdenka Janeković Roemer, docent

2. dr.sc. Neven Budak, izv.prof.

3. dr.sc. Danko Zelić, znan.suradnik, Institut za povijest umjetnosti

100. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Diane Zalar, pod naslovom Mitološka bića u hrvatskoj umjetničkoj dječjoj prozi

1. Prof. dr. Stipe Botica, red. prof.

2. Prof. dr. Josip Bratulić, red. prof.

3. Prof. dr. Stjepko Težak, u miru

101. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Tajane Ljubin, pod naslovom Povezanost varijabli ličnosti s nekim biokemijskim parametrima

1. dr. sc. Alija Kulenović, izv. prof.

2. dr. sc. Meri Tadinac-Babić, doc.

3. dr. sc. Vera Folnegović-Šmalc, red. prof. (Medicinski fakultet)

d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog rada

102. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Brune Dobrića, pod naslovom Knjižnica i čitalačka društva u Puli u drugoj polovici 19. soljeća i prvoj polovici 20. stoljeća

1. dr.sc. Aleksandra Horvat, izv.prof.

2. dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić, red.prof.

3. dr.sc. Aleksandar Stipčević, red.prof. u miru

103. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Viki Jakaša Borić, pod naslovom Reprezentativna stambena arhitektura 17. i 18. stoljeća u Splitu

1. dr. sc. Nada Grujić, red.prof.

2. dr. sc. Vladimir Marković, red.prof.

3. dr. sc. Radoslav Tomić, stručni suradnik Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu

104. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ratka Vučetića, pod naslovom Prostorna struktura srednjovjekovnih gradskih naselja u Hrvatskom Zagorju i njihov razvoj do Prvog svjetskog rata

1. dr. sc. Igor Fisković, red.prof.

2. dr. sc. Ivo Maroević, red.prof.

3. dr. sc. Danko Zelić, znanstveni suradnik Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu

105. Promjena stručnog povjerenstva za obranu magistarskog rada Željka Jozića pod naslovom Fonologija govora brodskog Posavlja.

1. dr.sc. Mijo Lončarić, znan. savj. Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

2. dr.sc. Mira Menac-Mihalić, docent

3. dr.sc. Vida Barac-Grum, znan. savj. Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

4. dr.sc. Josip Lisac, red. prof. Filozofskog fakulteta u Zadru (rezervni član povjerenstva)

106. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Siniše Miškovića, pod naslovom Internacionalizmi u hrvatskom pomorskom nazivlju u 19. stoljeću

1. dr.sc. Josip Silić, red. prof.

2. dr.sc. Ivo Pranjković, red. prof.

3. dr.sc. Dijana Stolac, docent, Filozofski fakultet u Rijeci

107. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Milke Lukić, pod naslovom Ćirilometodska baština u hrvatskoj kulturi 19. stoljeća (s osobitim obzirom na biskupiju Đakovačku i Srijemsku)

1. dr.sc. Stanislav Marijanović, red. prof. na Pedagoškom fakultetu u Osijeku

2. dr.sc. Stjepan Damjanović, red. prof.

3. dr.sc. Ivan Jurčević, docent na Pedagoškom fakultetu u Osijeku

108. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Davora Piskača, pod naslovom Vrijeme u putopisu

1. Prof. dr. Milivoj Solar, red. prof. u miru

2. Prof. dr. Ante Stamać, red. prof.

3. Prof. dr. Krešimir Nemec, red. prof.

109. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Anite Celinić, pod naslovom Fonologija gornjosutlanskoga dijalekta (vokalizam)

1. dr.sc. Vesna Zečević, Institut za hrvatski jezik I jezikoslovlje

2. dr.sc. Mira Menac-Mihalić, docent

3. dr.sc. Mijo Lončarić, znan. savj. Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

4. dr.sc. Josip Lisac, red. prof. Filozofskog fakulteta u Zadru (rezervni član povjerenstva)

110. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Anje Čuček, pod naslovom Povijesno gospodarsko značenje misija Mirka i Steve Seljana u Africi i Južnoj Americi

1. dr.sc. Suzana Leček, znan.suradnik, Hrvatski institut za povijest

2. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.

3. dr.sc. Damir Agičić, docent

111. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Sandi Blagonića, pod naslovom Geneza i razvoj subetničkih skupina u Istri od 16. stoljeća do danas

1. dr.sc. Vitomir Belaj, red.prof.

2. dr.sc. Jadranka Grbić Jakopović, Institut za etnologiju i folkloristiku

3. dr.sc. Miroslav Bertoša, Zavod za povijest i društvene znanosti HAZU

I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

112. Promjena stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest za predmet Svjetska povijest u ranom novom vijeku, na Katedri za svjetsku povijest

1. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.

2. dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.

3. dr.sc. Arnold Suppan, red.prof. Sveučilište u Beču

113. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologije, na Katedri za školsku psihologiju u Odsjeku za psihologiju

1. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

2. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

3. dr. sc. Nikola Pastuović, red. prof. (Učiteljska akademija)

114. Prijedlog Odsjeka za sociologiju za poništenje i ponovni raspis natječaja (objavljenog u Vjesniku od 28.06.2001. godine pod br. 5) za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologije, na Katedri za metodologiju u Odsjeku za sociologiju.

1. dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.

2. dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.

3. dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.

115. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Gorana Kardaša, znanstvenog novaka, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr.sc. Zdravka Matišić, izv. prof.

2. dr.sc. Mislav Ježić, red. prof.

3. dr. sc. Milka Jauk - Pinhak, doc.

116. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Ive Polak, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr.sc. Janja Ciglar Žanić, izv.prof.

2. dr.sc. Sonja Bašić, red.prof.

3. dr.sc. Ivo Vidan, red.prof.

117. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Maje Tančik, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr.sc. Janja Ciglar Žanić, izv.prof.

2. dr.sc. Sonja Bašić, red.prof.

3. dr.sc. Ivo Vidan, red.prof.

118. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Vanje Polić, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr.sc. Sonja Bašić, red.prof.

2. dr.sc. Borislav Kneževnić, docent

3.dr.sc. Janja Ciglar Žanić, izv.prof.

119. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Jasne Novak, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr.sc. Dora Maček, red. prof.

2. dr.sc. Goranka Antunović, viša asistentica

3. dr.sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv.prof.

120. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Lidije Tepeš, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

2. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

3. dr. sc. Mirko Gojmerac, red. prof.

121. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Maje Anđel, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

2. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

3. dr. sc. Mirko Gojmerac, red. prof.

122. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Geriene Karačić, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr. sc. Maja Häusler, doc.

2. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

3. dr. sc. Mirko Gojmerac, red. prof.

123. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Alme Kalinski, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr. sc. Marijan Bobinac, izv, prof.

2. dr. sc. Viktor Žmegač, red. prof. u miru

3. dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.

124. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Ljiljane Muslić, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

2. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

3. dr. sc. Dinka Čorkalo, doc.

125. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Mirte Galešić, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr. sc. Branimir Šverko, red. prof.

2. dr. sc. Željko Jerneić, doc.

3. dr. sc. Alija Kulenović, izv. prof.

126. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Anite Lauri-Korajlija, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr. sc. Lidija Arambašić, doc.

2. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

3. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc.

127. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Darie Rovan, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

2. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, doc.

3. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc.

128. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Andree Vranić, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

2. dr. sc. Miomir Žužul, izv. prof.

3. dr. sc. Denis Bratko, doc.

129. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Ivana Bogavčića, znanstvenog novaka, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr. sc. Igor Fisković, red. prof.

2. dr. sc. Jadranka Damjanov, red.prof.

3. dr. sc. Miljenko Jurković, izv.prof.

130. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Nikoline Maraković, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr. sc. Miljenko Jurković, izv.prof.

2. dr. sc. Igor Fisković, red.prof.

3. mr. sc. Predrag Marković, asistent

131. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Marka Šarića, znanstvenog novaka, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr.sc. Drago Roksandić, izv.prof.

2. dr.sc. Nenad Moačanin, izv.prof.

3. dr.sc. Borislav Grgin, docent

132. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Marijane Belaj, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr.sc. Branko Đaković, docent

2. dr.sc. Tihana Petrović, docent

3. dr.sc. Tomo Vinšćak, docent

133. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Helene Tomas, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. Dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.

2. Dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.

3. Dr. sc. Nives Majnarić Pandžić, red. prof.

134. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Svena Cveka, znanstvenog novaka, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr.sc. Sonja Bašić, red. prof.

2. dr.sc. Borislav Knežević, docent

3. dr.sc. Janja Ciglar Žanić, izv.prof.

135. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Mislave Bertoša, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski

2. dr.sc. Marko Tadić

3. dr.sc. Marin Andrijašević

136. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Krešimira Šojata, znanstvenog novaka, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski

2. dr.sc. Marko Tadić

3. dr.sc. Milena Žic-Fuchs

137. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Ivane Simeon, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski

2. dr.sc. Marko Tadić

3. dr.sc. Vlasta Erdeljac

138. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Sanje Fulgosi, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

1. dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski

2. dr.sc. Marko Tadić

3. dr.sc. Josip Silić

J. NASTAVNI PREDMETI I DRUGO

139. Prijedlog Odsjeka za povijest umjetnosti za osnivanje Katedre za zaštitu kulturne baštine na Odsjeku za povijest umjetnosti.

140. Prijedlog Odsjeka za arheologiju da se dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof. imenuje za pročelnika odsjeka, a za zamjenika pročelnika dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof. za akad. god. 2001/2002. i 2002/2003.

141. Prijedlog Odsjeka za arheologiju da se dr. sc. Tihomila Težak Gregl izabere za predstojnika Arheološkog zavoda, umjesto dosadašnjeg predstojnika dr. sc. Marina Zaninovića, počevši od 1.10.2001.

142. Prijedlog Odsjeka za arheologiju za gostovanje prof. Lawrence G. Strausu s Department of Anthropology, University of New Mexico od 8. do 11. siječnja 2002. g. Profesor će održati predavanja i seminar na Odsjeku za arheologiju.

143. Prijedlog Odsjeka za sociologiju da se dr. Jamesu T. Richardsonu, direktoru programa juridičkih studija Sveučilišta u Nevadi (Reno), odobri održavanje predavanja.

(naslov: COMPARATIVE STUDY OF THE TREATMENT OF RELIGIOUS MINORITIES IN EUROPE).

Demonstratori

144. Prijedlog Odsjeka za pedagogiju da se Krešimir Pavlina, Bojan Sudarević, Ana Žnidarec i Josip Marković izaberu za demonstratore za rad u nastavi (pedagoško-didaktička izobrazba).

Mentori

145. Prijedlog Odsjeka za klasičnu filologiju da se sljedeći nastavnici imenuju za mentore iz predmeta Metodika nastave klasičnih jezika, za akad.god. 2001/2002.:

· Ivana Jelić, prof. (V. Gimnazija, Zagreb)

· Zdravka Martinić-Jerčić, prof. (Nadbiskupska klasična gimnazija Zagreb)

146. Prijedlog Odsjeka za sociologiju za izbor mentora za kolegij Metodika nastave sociologije, za akad. god. 2001/2002.:

- Ivo Škrneta - XVIII. gimnazija

- Domenika Bratović-Vela - Sportska gimnazija

- Drinka Trinajstić - I. gimnazija

- Zvonimir Bošnjak - Privatna klasična gimnazija

147. Prijedlog Odsjeka za fonetiku da se imenuju sljedeći nastavnici za mentore iz predmeta Patologija govora, Patologija sluha, Teorija VT sistema i Govor masovnih medija u akad.god. 2001/2002. (prilog) str. 264

148. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za izbor mentora za akad. god. 2001/2002.

Osnovne škole

1. Plamenka Bernardi-Britvec, Osnovna škola "J.J. Strossmayer", Varšavska 18

2. Vesna Bilušić, Osn.škola "Petar Zrinski", Krajiška 9

3. Melita Iveković, Osn.škola "Davorin Trstenjak", Krčka 3

4. Kovačić Branka, OŠ Alojzija Stepinca, Martina Pušteka 1 (Jarun)

5. Višnja Laslo, Osn.šk. Vjenceslava Novaka, Vile Velebita 15A

6. Vlasta Lešaja, Osn. šk. Pantovčak, Hercegovačka 108

7. Katica Merkl-Guzsvany, Osn.šk. Malešnica, Ante Topić Mimare 36

8. Jadranka Salopek, Osnovna škola "J.J. Strossmayer", Varšavska 18

9. Ivana Vajda, Osn. šk. "Gornje Vrapče", Vrapčanska 188

Srednje škole, gimnazije

10. Vladimir Adamček, Gornjogradska gimnazija, Katarinin trg 5

11. Renata Belušić, Gimnazija Tituša Brezovačkog, Habdelićeva 1

12. Milica Bračun, XVIII. gimnazija, Mesićeva 35

13. Ankica Crkvenčić, IV. gimnazija, Avenija Dubrovnik 36, Utrine

14. Višnja Čutura, Klasična gimnazija, Križanićeva 4A

15. Višnja Fabijanić-Čubrilo, Škola za medicinske sestre Mlinarska, Mlinarska 34

16. Vesna Kolonić, Gornjogradska gimnazija, Katarinin trg 5

17. Esma Kresnik, XIII. gimnazija, Av. Većeslava Holjevca 17

18. Katarina Mandir, Gimnazija Lucijan Vranjanin, Trg hrvatskih Pavlina b.b.

19. Nada Petrović, IV. gimnazija, Avenija Dubrovnik 36, Utrine

20. Dunja Ptiček-Lončar, Upravna i birotehnička škola, Varšavska 17

21. Ljiljana, Skenderović , X. gimnazija, Klaićeva 7

22. Darja Smolčić, IX. gimnazija, Dobojska 12, Zagreb

23. Alemka Štih-Kralj, Gimnazija Lucijan Vranjanin, Trg hrvatskih Pavlina b.b.

24. Ruža Tomljanović, IV. gimnazija, Avenija Dubrovnik 36, Utrine

25. Ljiljana Troskot, Prva ekonomska škola, Medulićeva 33

26. Irena Vajdovčić, XVIII. gimnazija, Mesićeva 35

Škola za strane jezike, Varšavska 14: Romina Ćurić, Ana Švob, Danica Ušćumlić

Van Zagreba

1. Ksenija Blagus, Ekonomska i trgovačka škola Čakovec, Vladimira Nazora 1, 40 000 Čakovec

2. Manda Brujić, Osn.šk. Jurja Habdelića, Školska 1, Velika gorica

3. Antonija Buljan, 4. Osn.šk. Varaždin, 42000 Varaždin, Matije A. Relkovića b.b.

4. Djaković, Kristina, Ekonomska škola, Prešernova b.b. 52000 Pula

5. Djaković, Marjeta, Talijanska srednja škola, Medulinska 3, Pula

6. Ana Jeličić, Gimnazija Karlovac, Rakovac 4, 47 000 Karlovac

7. Neven Kekez, Gimnazija Fran Galović, 48 000 Koprivnica

8. Miloš, Kata, Osn.šk. Blaž Tadijanović, Sv. Antuna 1, 35000 Slavonski Brod

9. Marija Mitrović, Osn.šk. Donja Stubica, Toplička cesta 27, 49240 Donja Stubica

10. Božena Pasariček, Srednja škola Krapina, Šetalište hrvatskog narodnog preporoda 6, 49 000 Krapina

11. Marica Ramljak, 1. jezična gimnazija "Natko Nodilo", 21000 Split, Teslina 10

12. Sonja Šimek-Cvitković, Ekonomska škola, 44000 Sisak, Kralja Tomislava 19

13. Udovičić, Ljerka, Gimnazija Nova Gradiška, 35 400 Nova Gradiška

Održavanje nastave na visokim učilištima

149. Molba dr.sc. Andree Zlatar, izv.prof. za odobrenje održavanja nastave na Poslijediplomskom studiju književnosti Filozofskog fakulteta u Zadru Sveučilišta u Splitu u I. semestru akademske godine 2001/2002.

150. Prijedlog Odsjeka za povijest za odobrenje izvođenja nastave Hrvoja Gračanina, mlađeg asistenta, na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

K. DOPUSTI

151. Molba Anite Lauri-Korajlija za odobrenje plaćenog dopusta od 3. prosinca do 14. prosinca 2001., radi odlaska u München u okviru projekta "CLIPSEE".

L. OBAVIJESTI I POSEBNA PITANJA

152. Rasprava o osporavanju izbora prof dr.sc. Tomislava Ivančića za rektora Sveučilišta u Zagrebu i razmatranje o nesuglasnosti s Ustavom odredbe članka 1. stavak 2. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture iz 1996. godine

153. Obavijesti dekana i prodekana

154. Razno

Dekan,

prof.dr.sc. Neven Budak, v.r.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za filozofiju

FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Izabrani smo (odluka Fakultetskog vijeća od 10. prosinca 1998) za članove Stručnog povjerenstva koje će ocijeniti rezultate natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Katedri za logiku u Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je objavljen 26. studenog 1998. godine u Vjesniku.

Pregledavši konačno kompletiranu natječajnu građu, podnosimo Vijeću sljedeće

IZVJEŠĆE

Na natječaj se javio samo jedan pristupnik, dr.sc. Goran Švob, docent na Katedri za logiku Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i viši znanstveni suradnik.

Životopis

Pristupnik je rođen u Zagrebu 29. svibnja 1947. U Zagrebu je završio osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1966. upisao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij filozofije kao prvog te anglistike kao drugog glavnog predmeta. Diplomirao je 30. lipnja 1971. a u rujnu iste godine izabran je za asistenta na Katedri za logiku u Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Na Fakultetu je zaposlen od 15. listopada 1971. do danas. Na temelju prijavljene doktorske disertacije izabran je za znanstvenog asistenta 7. siječnja 1980. Dana 11. srpnja 1988. obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom Fregeovo pojmovno pismo i zasnivanje moderne logike. U veljači 1989. godine Znanstveno-nastavno vijeće izabralo ga je u zvanje znanstvenog suradnika, a 27. lipnja 1989. izabran je za docenta na Katedri za logiku. U zvanje višeg znanstvenog suradnika izabran je 31. ožujka 1993.

Bio je član redakcije časopisa Filozofska istraživanja i Synthesis Philosophica od osnutka 1981. do 1994. kada je istupio iz redakcije. Član je Hrvatskog filozofskog društva od 1971. godine. U tri mandata bio je član Upravnog odbora a u jednom, 1972-74, i tajnik Društva.

U radu se služi, osim engleskim, također i japanskim, francuskim, njemačkim, a posljednjih godina i kineskim jezikom.

Nastavna djelatnost

Pristupnik je još godine 1972. počeo održavati, na temelju odobrenja Fakultetskog vijeća, ispite iz logike, a 1975. počeo je samostalno predavati logiku studentima prve godine filozofije te studentima kojima je to opći predmet. Pored studenata sociologije i informacijskih znanosti, taj su kolegij više godina slušali i studenti pedagogije i psihologije. Od 1980. samostalno vodi seminar logike za studente od II. do IV. godine filozofije, a nakon izbora za docenta, te bolesti i, kasnije, smrti tadašnjeg šefa katedre za logiku, prof. dr. Gaje Petrovića, preuzeo je cjelokupnu nastavu logike na Odsjeku i fakultetu u cjelini, kao i (od 1999. godine) nastavu iz predmeta Metodologija znanosti. Predstojnik je Katedre za logiku u Odsjeku za filozofiju. Više godina samozatajno je pomagao opstanak Odsjeka za filozofiju u Zadru, koji je nakon ratnih godina dospio u kadrovsku krizu, držeći više kolegija iz područja logike. Sudjelovao je i u osnivanju Odsjeka za filozofiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

Bio je mentor osam diplomskih radova, od kojih kao posebno uspjele treba istaći one Ranka Matasovića (“Semantika u formalnim teorijama prirodnih jezika”), Tomislave Žubrinić (“Hornova forma i princip rezolucije kao teorijska osnova jezika logičkog programiranja PROLOG”), te Davora Lauca (“l-račun i teorije izračunljivosti”). Svo troje autora danas su mladi i uspješni znanstvenici koji rade na Filozofskom fakultetu.

Mentor je tri dovršena i obranjena magistarska rada: Marijan Palmović, Quineova kritika modalnog računa predikata (1993); Davor Pećnjak, Problem osobnog identiteta (1996); te Davor Lauc, Formalizacija pojma relevantnosti u okviru teorije situacije (1997).

Također je pod mentorstvom dr. sc. Gorana Švoba obranjena i doktorska disertacija Berislava Žarnića, danas istaknitog nastavnika Sveučilišta u Splitu. Još jedna disertacija nalazi se pred obranom.

Dr. Goran Švob ističe se kao iznimno angažiran predavač i savjestan nastavnik, jednakim žarom posvećen studentskoj populaciji (pri čemu ima iznimno zahtjevnu zadaću da studentima filozofije učini dostupnom problematiku simboličke i matematičke logike, što je s jedne strane nužan uvjet uspješnog studija filozofije, a s druge strane ta zadaća je bitno otežana veoma čestom neadekvatnom pripremljenošću ili nedostatnom spremnošću studenata filozofije za susret s dotičnom materijom; zadivljuje nesvakidašnje Švobovo umijeće kojim savladava prepreke na tom naizgled nemogućem putu), kao i formiranju znanstvenog podmlatka u vlastitoj disciplini, ali i u srodnim ili rubnim disciplinama.

Ukratko, dr. sc. Švob je sinonim za savjesnog i uspješnog (upravo uzornog) sveučilišnog nastavnika.

Znanstvena djelatnost

Tijekom školske godine 1973-74. dr. Goran Švob je boravio šest mjeseci na specijalizaciji u Oxfordu, a u školskoj godini 1976-77. mjesec dana na studijskom boravku u Grazu. U Oxfordu je ponovo boravio dva tjedna 1977. godine, a na dvotjednim studijskim boravcima bio je i u Münchenu 1973. te 1997. godine. U svibnju 1991. prvi je puta posjetio Japan. Tijekom trotjednog studijskog boravka posjetio je sveučilišta u Tokiju, Kyotu, Sapporou i Sendaiu. Održao je predavanja na sveučilištima Gakuin, Hokkaido i Hokkaigakuen u Sapporou (“The Main Streams of Philosophy in Yugoslavia”, “Wittgenstein and Frege” te “Teaching Symbolic Logic to Students of Philosophy”. U Tokiju je predavao članovima Japanskog udruženja za materijalističku filozofiju na temu: “Teaching Symbolic Logic”. U siječnju 1992. boravio je mjesec dana u Njemačkoj, na stipendiji fundacije DAAD, i tom prilikom posjetio sveučilišta u Münchenu, Bielefeldu i Göttingenu. U listopadu 1993. boravio je tri tjedna u Kini. Na pekinškom sveučilištu Qinghua održao je predavanja na temu “Map of logic”, a u Odjelu za filozofiju Pekinškog instituta za društvene znanosti predavanje na temu “Frege’s conceptual notation”. U studenom 1996. ponovo je posjetio Japan. Zajedno s tokijskim profesorom Kazuyuki Nomotom, te kineskim specijalistom za Fregea, profesorom Wang Luom, tom je prilikom vodio međunarodni kolokvij o Fregeovoj filozofiju na tokijskom sveučilištu Metropolitan (Tokyo Toritsu Daigaku). U okviru kolokvija održao je predavanje na temu “Frege’s notion of identity”. Sveučilište Metropolitan tom je prilikom organiziralo dvodnevni radni posjet sudionika kolokvija provinciji Aizu te je tijekom tog boravka u sveučilišnom odmaralištu održao još dva predavanja: “Wittgenstein’s Change of Perspective” i “The Development and Prospects of Croatian Philosophy”. U Kyotu je sudjelovao u radu konferencije o naturalizmu kao filozofijskoj orijentaciji, povodom dodjele godišnje nagrade grada Kyota, za dostignuća u kulturi i znanosti, američkom logičaru i filozofu W.V.O. Quineu. Na sveučilištu Kyoto održao je predavanje “Project Frege” o znanstveno-istraživačkom projektu Ministarstva za znanost RH čiji je voditelj. Također je sudjelovao u radu godišnjeg simpozija Japanske asocijacije za filozofiju znanosti, na sveučilištu Kegawa u gradu Takamatsu, 16. i 17. studenog 1996. a predavanje pod naslovom “Logic and natural languages: some problems of translation” održao je za namještenike tokijske tvrtke “Advanced Software Engineering” koja je sponzorirala i dijelom financirala ovo putovanje.

Kao pozvani govornik sudjelovao je u radu 21. Međunarodnog simpozija o Wittgensteinu, koji je od 16. do 22. kolovoza 1998. održan u Kirchbergu (Donja Austrija). Tom prilikom održao je predavanje pod naslovom “Is Identity A Relation?” Sudjelovao je i u radu međunarodnog simpozija “Frege and Philosophical Analysis”, koji je održan na Filozofskom fakultetu u Ljubljani 20. i 21. studenog 1998. godine. Predavao je na temu “The Heritage of Frege’s Begriffsshrift”.

Redovito je sudjelovao u radu međunarodnog kursa “Wittgenstein and the Philosophy of Culture” koji je u dubrovačkom Interuniverzitetskom centru za postdiplomske studije održavan svakog svibnja od 1987. do 1989. godine. Tu je održao predavanja “Wittgenstein and Frege” (1987), “Wittgenstein and Artificial Languages” (1988), te “Living with Paradoxes” (1989). Također redovito sudjeluje u međunarodnom simpoziju “Fragen des Verstehens”, koji se od 1996. početkom rujna održava na Filozofskom fakultetu u Zadru. Tu je održao predavanja “Change and Continuity of Wittgenstein’s Philosophy” (1996), “Truth and Correctness” (1997) te “Some Problems with Identity” (1998). U prosincu 1998.godine održao je po pozivu i jedno predavanje na Odsjeku za filozofiju Bečkog sveučilišta.

Voditelj je znanstveno-istraživačkog projekta Ministarstva za znanost Republike Hrvatske “Fregeova logika i filozofija matematike”.

Ministar za znanost Republike Hrvatske imenovao ga je predsjednikom Znanstvenog savjeta za ocjenu programa trajne istraživačke djelatnosti za Institut za filozofiju u Zagrebu.

Redovito predaje na postdiplomskom studiju filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (nositelj kolegija), a i autor je programa nastave logike, kako na dodiplomskom tako i na postdiplomskom studiju.

No, bitan element znanstvene djelatnosti su objavljeni radovi. Dr. Švob ne spada među pretjerano plodne autore, ali to više govori o njegovoj autorskoj skrupuloznosti i samokritičnosti negoli o njegovu eventualnom zanemarivanju važnosti javnog objavljivanja rezultata svojega bogata i plodna istraživačkog rada. No, kvantitativnu dimenziju u potpunosti nadoknađuje vrhunska razina vrsnoće objavljenih radova.

To važi i za radove koje je objavio prije izbora u sadašnje zvanje, a među kojima je 1992. godine stručno povjerenstvo na čelu s prof. dr. Gajom Petrovićem posebice naglasilo znanstvenu vrijednost tri izvorna članka (“O nekim pretpostavkama polivalentne logike”, “O tvrdnji i znaku asercije” i “Ima li danas logičkih antinomija?”) i knjige Frege: pojmovno pismo (Zagreb, 1992), ocijenjene djelom koje predstavlja ne samo najbolji prilog cjelokupnoj domaćoj literaturi o toj problematici nego i značajnu analizu Fregeove logike u svjetskim razmjerima (usp. “Izvještaj” od 12. studenog 1992. kojim se dr. Goran Švob predlaže za izbor u zvanje višeg znanstvenog suradnika).

Nema razloga da se iscrpno ponavljaju ocjene tadašnjeg povjerenstva, ali valjalo bi navesti zaključnu ocjenu, koju i ovo povjerenstvo u potpunosti prihvaća: “ Radovi G. Švoba posvećeni najtežim problemima suvremene logike pisani su na visokoj znanstvenoj razini i predstavljaju neobično vrijedan doprinos suvremenim logičkim raspravama”.

Nakon izbora u zvanje višeg znanstvenog suradnika dr. Goran Švob objavio je dva izvorna znanstvena rada.

Prvi od tih članaka nosi naslov «Is Identity a Relation?», a izvorno je prezentiran na već spomenutom 21. međunarodnom Wittgensteinovu simpoziju u Kirchbergu (Austrija) 1998. godine.

Ovaj je članak posvećen kritici dominantne tendencije u suvremenoj analitičkoj filozofiji da se identitet tumači kao svojevrsna «realna» ili «unutarnja» relacija u kojoj svaki predmet stoji sam sa sobom i ni s jednom drugom stvari. Često se takva tendencija uzima kao polazište za izgradnju svojevrsnih logičko-metafizičkih sustava.

Polazište kritike može se naći u ranoj Fregeovoj ranoj koncepciji identiteta kao odnosa među imenima, te u Wittgensteinovoj kritici uobičajenog tumačenja znaka identiteta u kojoj je dosljedan od Tractatusa do Filozofskih istraživanja.

Uobičajeno se relacijski izrazi tumače kao izrazi za određene «objektivne» ili «realne» relacije među predmetima. Pokušamo li, međutim, na takav način protumačiti relaciju identiteta zaplićemo se u neprilike. Prvi dio ovog teksta pokazuje neke od teškoća na koje nailazi pokušaj da se o identitetu govori naprosto kao o relaciji među predmetima, odnosno kao o «realnoj» ili «unutarnjoj» relaciji u kojoj se svaki predmet nalazi s njim samim. Drugi dio teksta smješta ovu problematiku u povijesni kontekst te pokazuje mogućnost rješenja problema u tradiciji Wittgensteina i ranog Fregea u kojoj tumačenje stavova identiteta uključuje analizu imenovanja i prepoznavanja a ne neposredno koreliranje s nekom izvanjezičkom stvarnosti. Pa čak i uobičajeni principi «nadomjestivosti identičnih» i «identiteta nerazlučivih» u standardnim formulacijama vode u poteškoće pokušaju li se odvojiti od jezičkog konteksta. Prvi princip očito govori o nazivima za predmete, jer nazivi su ono što se nadomješta u kontekstu stava. Drugi princip pokazuje da o identitetu govorimo u dva smisla od kojih se jedan uzima kao savršena verzija drugog. Naime, često se identitet uzima kao zapravo visok stupanj sličnosti pa se tako govori o više predmeta koji se ne mogu razlikovati – na primjer identični novčići ili identični blizanci. To se, zatim, pokazuje kao nesavršeni identitet nasuprot kojem je pravi identitet zapravo relacija svakog pojedinačnog predmeta spram njega samog. Pri tome nastaju nesporazumi jer dok je kod «nepravog» identiteta zapravo govorili o neuspjehu da razlikujemo dva ili više predmeta, kod «pravog» identiteta ne možemo čak ni započeti uspoređivanje, jer nije jasno kako bismo jedan predmet mogli uspoređovati s njim samim. Takve se poteškoće naizgled uklanjaju tako što se princip identiteta proglašava temeljnim principom po kojem je svaki predmet identičan sam sa sobom, a svi posebni slučajevi tada se gledaju kao posebne instance ovog općenitog principa. Posebno je zanimljivo da se u suvremenim logičkim raspravama (primjerice u diskusijama o modalnoj logici i tzv. semantici mogućih svjetova) ovakvi argumenti uzimaju kao osnova za dalekosežne metafizičke zaključke, pri čemu se potpuno zanemaruje ili se tek usput odbacuje kritičko naslijeđe Wittgensteina i Fregea iz Begriffsschrifta. Zadaća ovoga teksta i jest upravo u ponovnom oživljavanju ovakvog kritičkog odnosa koji je, čini se, potrebniji danas nego u Wittgensteinovo vrijeme, a koji je autor izveo na maestralan način.

Drugi rad nosi naslov «The Heritage of Frege's Begriffsschrift» a objavljen je u uglednom slovenskom časopisu Acta Analytica.

Autor polazi od činjenice da je Frege općenito priznat kao otac suvremene logike, a ujedno se može reći da je jedan od najutjecajnijih mislilaca u suvremenoj filozofiji. Osobito je jak njegov utjecaj u današnjoj filozofiji jezika. Općenito je prihvaćeno mišljenje kako je Begriffsschrift, prvo njegovo veliko djelo, od presudne važnosti za razvoj logike, te kako sadrži i neke njegove kasnije ideje u rudimentarnoj formi te tako ima i stanovit povijesni značaj za razvoj Fregeovih kasnijih ideja, a time i za razvoj filozofije.

Ovaj članak bavi se nekim manje poznatim aspektima Fregeova djela te pokazuje da razvoj Fregeovih ideja nije bio baš tako jednostavan kao što se obično misli. Točno je, naime, da neke kasnije Fregeove filozofske ideje imaju izvor u Begriffsschriftu ali ne tako što ih je Frege tamo razradio polovično a kasnije razradio, već prije tako da je razvijajući logičku notaciju prihvatio neke nedomišljene pretpostavke koje su se zatim provukle u njegovu opću filozofiju, i napokon postale dijelom filozofske tradicije. S druge strane, može se u Begriffsschriftu naći i misli koje su superiornije Fregeovim kasnijim tezama, ali ih je Frege kasnije nadomjestio drugačijim, ponekad sasvim suprotnim idejama.

U ovom članku razmatraju se i kritiziraju dvije problematične Fregeove teze koje imaju izvor u Begriffsschriftu, a za jednu ideju iz Begriffsschrifta se pokazuje da je superiornija kasnijoj.

Prva je Fregeova teza o stavovima ili deklarativnim rečenicama kao vlastitim imenima za istinosne vrijednosti. Rijetki su logičari nakon Fregea, poput Alonza Churcha, prihvatili ovu tezu ali se ipak najčešće pokušavalo pronaći duboke razloge koji su Fregea doveli do nje. Ovdje se, međutim, teza pokazuje kao apsurdna što je još posebno očito u visoko flektivnim jezicima poput hrvatskoga, a njezino porijeklo se pronalazi u Fregeovom tretiranju identiteta u Begriffsschriftu. Naime, tamo je Frege u pojmovno pismo uveo jednu jedinu relaciju ekvivalencije koju je nazvao «jednakost sadržaja». Kada se ova oznaka nalazi među standardnim termima («neprosudivim sadržajima») ona funkcionira kao standardni identitet. Kada se pak nađe među stavovima («prosudivim sadržajima») ona postaje uobičajena istinosno-funkcionalna ekvivalencija. Pokazuje se da kada se ovakva praksa kombinira s razlikovanjem značenja i smisla, značenje može biti jedino istinosna vrijednost. Pri tome je, a to komentatori Fregea redovito previđaju, prisutna Fregeova prešutna pretpostavka da je analiza značenja vlastitih imena jednostavno primjenljiva i na analizu značenja rečenica odnosno pretpostavljeno je da su rečenice zapravo vlastita imena.

Druga važna i utjecajna Fregeova misao koja ima porijeklo u Begriffsschriftu vezana je uz znak tvrdnje. Naime, Fregeovo učenje o «potvrdnoj snazi» utjecalo je na razvitak učenja o «snazi» kao elementu ili aspektu značenja ali i u ranim varijantama toga učenja, poput Wittgensteinova razmatranja «rečeničnih radikala» kao i u današnjim diskusijama neprestano se miješaju dvije različita smisla «snage». U jednom smislu koji je ovdje nazvan «formativnim», snaga je sadržana u rečenici i to, eventualno, u jednom njezinom posebnom dijelu, poput kopule. Prisustvo tog dijela i, eventualno, odsustvo nekih drugih elemenata upravo čini rečenicu potvrdnom, upitnom, zapovjednom itd. No takve rečenice mogu biti doista upotrebljene da se njima nešto tvrdi, pita ili zapovijedi, a mogu biti upotrebljene i na druge načine: kao gramatički primjeri, dijelovi šala ili književnih djela itd. Tada se može govoriti o snazi u «performativnom» smislu. Fregeov Begriffsschrift počinje izlaganjem notacije za sud u kojoj upravo određena linija «sadrži tvrdnju», dakle riječ je o formativnom smislu. U kasnijim radovima, međutim, znak tvrdnje postaje «znak koji ništa ne označava nego nešto tvrdi», odnosno postaje konvencionalan znak za izvršavanje određenog jezičkog čina koji se dodaje kompletnoj rečenici. U ovom je članku podvrgnuta kritici upravo ova teza o potrebi i mogućnosti postojanja konvencionalnih znakova kojima će se nedvosmisleno razlikovati slučajevi upotrebe rečenice za izvršenje određenog jezičkog čina i oni kada je rečenica upotrebljena na drugi način. Autor nagovješta mogućnost da je upravo razmišljanje o Fregeovom znaku tvrdnje bilo jedan od odlučujućih čimbenika u promjeni Wittgensteinove perspektive od Tractatusa do Filozofskih istraživanja i zaključuje kako se «radi o krajnje važnom elementu filozofije jezika nakon Wittgensteina, u pripremi teorije jezičkih činova, između ostaloga. A moderne diskusije o «snazi» kao elementu značenja otkrit će, pažljivom slušaču, odjeke Fregeovih dilema i njegovih uvodnih razmatranja u Begriffsschriftu.»

Treći dio ovoga rada posvećen je Fregeovoj teoriji identiteta. Uobičajeno je mišljenje kako je Frege u Begriffsschriftu ponudio nedovoljno promišljenu teoriju identiteta kao svojevrsne semantičke relacije, kao «jednakost sadržaja» koja se tiče znakova a ne njihovih sadržaja. U kasnijim radovima ova je teorija nadomještena «ispravnom» teorijom identiteta kao minimalne relacije ekvivalencije, odnosno relacije u kojoj svaki predmet stoji spram sebe samog i naspram nijedne druge stvari. Upravo je ovo uobičajeno mišljenje ovdje podvrgnuto kritici. Fregeova rana teorija identiteta, s inzistiranjem na tome da relacija identiteta nije neka objektivna relacije, već je treba tumačiti u kontekstu imenovanja odnosno jezičke prakse, omogućuje jednostavno rješenje niza problema i pseudoproblema koji dugo vrijeme mučili filozofe i logičare. Čuveni princip identiteta Wittgenstein je, slijedeći rane Fregeove sugestije, mogao jednostavno okarakterizirati kao degeneriranu upotrebu znaka jednakosti.

Završni dio članka posvećen je pitanju evaluacije Fregeove misli. Po mišljenju autora, u suvremenoj literaturi o Fregeu vlada stanoviti zazor od Begriffsshriftta, bojazan da bi geneza kasnijih Fregeovih misli u Begriffsschriftu mogla obezvrijediti njegova kasnija dostignuća, odnosno prikazati ih kao rezultat ne sasvim domišljenog projektiranja pojmovnog pisma. Ovakav strah je po mišljenju autora neopravdan. Kako god evaluirali pojedine Fregeove rezultate, ostaje činjenica da je Fregeova misao duboko ugrađena u temelje suvremene logike i analitičke filozofije, pa je kritičko preispitivanje njezinih osnova u Begriffsschriftu za suvremene logičare svojevrsno preispitivanje vlastitih temelja.

Ovaj rad predstavlja iznimno važan doprinos međunarodnim raspravama o Fregeu. Njegov autor se njime potvrđuje kao jedan od vodećih svjetskih poznavatelja i kritičkih tumača (a u značajnom smislu i kao nastavljača) djela koje je odlučno obilježilo suvremenu filozofiju, a ne samo logiku u užem smislu riječi.

Stručno povjerenstvo nije, nažalost, dobilo na uvid rukopis Švobove knjige pod naslovom Od slike do igre, a koja se većim dijelom sastoji od još neobjavljenih radova. Djelomično poznavanje sadržaja te knjige navodi nas na zaključak da će ona samo potvrditi ugled čto ga pristupnik s pravom uživa u domaćim i međunarodnim filozofskim i logičkim krugovima.

Pristupnikova znanstvena djelatnost zaslužuje najvišu moguću ocjenu: dva rada objavljena u izvještajnom razdoblju jesu možda u kvantitativnom pogledu malo, ali njihova vrsnoća, edicije u kojima su ti radovi objavljeni i odjek što su izazvali u međunarodnoj stručnoj javnosti višestruko nadoknađuju njihovu formalno-kvantitativnu insuficijentnost te nameću akademskoj zajednici veoma visoke kriterije, koje rijetki istraživači u području logike (ne samo kod nas) uopće i mogu doseći.

Struèna djelatnost

Već smo naveli pristupnikov angažman u Hrvatskom filozofskom društvu i redakcijama stručnih časopisa.

Dr. Švob je objavio i nekoliko stručnih radova, uglavnom recenzija, ali u novije vrijeme ta dimenzija stručne djelatnosti više nije u središtu njegove pozornosti. No, zato se iznimno angažirao na pitanjima nastave logike, posebice nakon što ga je Ministarstvo prosvjete i kulture imenovalo 25. listopada 1991. za člana Republičkog odbora za nastavu filozofije. U tom je svojstvu izradio i program nastave logike za srednje škole. Taj program je i sada na snazi, a obilježen je primjerenošću i evidentno kompetentnim autorstvom.

Moglo bi se bez pretjerivanja ustvrditi da je Švobov angažman na planu izrade programa nastave logike predstavljao odlučujući element opstanka (pa i stanovitog unapređenja) nastave logike u hrvatskim srednjim školama, i to u jednom vremenu koje filozofiji nipošto nije bilo sklono.

Zakljuèak i prijedlog

Dr. sc. Goran Švob afirmirao se kao kvalitetan i savjestan nastavnik, mentor najperspektivnijih mladih logičara i istraživača iz srodnih područja filozofije i drugih humanističkih znanosti, te kao stručnjak i izvorni autor vrhunskog ranga. On ispunjava uvjete za unapređenje u više znanstveno-nastavno zvanje.

Stručno povjerenstvo je pri konačnoj ocjeni vodilo računa o sljedećim elementima:

-pristupnik se svojim objavljenim radovima te predavanjima na međunarodnim skupovima i inozemnim sveučilištima uvrstio među vodeće istraživače iz područja logike i stekao značajan međunarodni ugled,

-pristupnik posjeduje znanstveno-istraživačko zvanje višeg znanstvenog suradnika,

-pristupnik je dvanaest godina proveo u znanstveno-nastavnom zvanju docenta i za to vrijeme formirao niz studentskih generacija, te do magisterija odnosno doktorata uspješno doveo neke od najperspektivnijih hrvatskih logičara i filozofa znanosti,

-pristupnik je vrlo uspješno vodio Katedru za logiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te bio nositelj niza kolegija, na dodiplomskoj kao i na poslijediplomskoj razini,a i autor je odgovarajućih nastavnih programa,

-pristupnik je izradio program nastave logike za srednje škole, koji je izdržao provjeru vremena i bitno doprinio održanju kvalitete u tom segmentu obrazovanja.

Sve nam to služi kao osnova za prijedlog da se pristupnik, dr.sc. Goran Švob izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje filozofije, polje filozofija, na Katedri za logiku u Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U Zagrebu, 1. rujna 2001.

Članovi Stručnog povjerenstva:

Prof.dr.sc. Lino Veljak

Prof.dr.sc. Zvonimir Šikić,
Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu

Prof.dr.sc. Branko Despot

BIBLIOGRAFIJA

1.1 Objavljeni radovi

1.1.1 Radovi objavljeni do izbora u zvanje docenta

1.1.1.1. Znanstveni radovi

“O nekim pretpostavkama polivalentne logike”,

Praxis, 3-4/1972, str. 555-561.

“O tvrdnji i znaku asercije”, Praxis, 3-5/74,

str. 357-375.

“Jon Barwise ed., Handbook of Mathematical Logic”,

Filozofska istraživanja, 1/1980, str. 97-103.

“Ima li danas logičkih antinomija?”, Filozofska

istraživanja, 3/1985, str. 527-541.

1.1.1.2 Stručni radovi

“Warren E. Steinkraus ed., New Studies in Berkeley’s

Philosophy”, Praxis 4/1970, str. 676-681.

“’Telos’ o Lukacsu”, Praxis 3-4/1973, str. 360-372.

“Keith J. Devlin, Fundamentals of Contemporary Set

Theory”, Filozofska istraživanja 1/1980, str. 94-95.

“Prešić (Marica), Prešić (Slaviša). Uvod u

matematičku logiku-teorija i zadaci.” Bibliographie

de la philosophie, XXIX-4-1982, 947.

1.1.1.3 Disertacija

Fregeovo pojmovno pismo i zasnivanje moderne logike,

Zagreb, 1988., 244 str.

1.1.1.4 Prijevod knjige

T.B. Bottomore, Sociologija kao društvena kritika,

Naprijed, Zagreb, 1977.

Radovi objavljeni nakon izbora u zvanje docenta a prije izbora u zvanje višeg znanstvenog suradnika

1.1.2.1 Knjiga

Frege: Pojmovno pismo, Biblioteka SOL, Filozofski fakultet u Zagrebu i izdavačka kuća “Naprijed”,

Zagreb, 1992, 190 str. (Redigirana i dopunjena

disertacija).

1.1.2.2 Znanstveni rad objavljen u časopisu

“Fregeova koncepcija logike”, SOL 7 (1989)

1:5-26, str. 5-26.

1.1.2.3 Stručni rad

“Zlatar (Andrea). The True, the False, the

Fictious”, Bibliographie de la Philosophie,

XXXVIII-3-4-1991.

1.1.3 Radovi objavljeni nakon izbora u zvanje višeg

znanstvenog suradnika

1.1.3.1 Knjiga

Od slike do igre. Ogledi o logici i filozofiji

jezika, ArTresor, Zagreb, 180 str.

(U tisku)

1.1.3.2 Znanstveni radovi objavljeni u časopisima i

zbornicima

“Is Identity a Relation?”, Angewandte Ethik,

Akten des 21. Internationalen Wittgenstein-

Symposiums. Öbv&hpt Verlaggesellschaft, Wien

1999. Str.51-59.

“The Heritage of Frege’s Begriffsschrift”,

Acta Analytica, 15/25,2000. Str.61-82.

FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

ODSJEK ZA FILOZOFIJU

Zagreb, 29.lipnja 2001.

Predmet:izvješće stručnog povjerenstva o rezultatima natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana estetika, na Katedri za estetiku u Odsjeku za filozofiju i prijedlog da se izabere viša asistentica dr. sc. Gordana Škorić

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Izabrani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta od 17.svibnja 2001. godine u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana estetika, na Katedri za estetiku u Odsjeku za filozofiju dajemo slijedeći

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u Vjesniku 24.svibnja 2001. godine prijavila se dr.sc.Gordana Škorić, viša asistentica.

Biografija

Dr.sc.Gordana Škorić rođena je 26.kolovoza 1950. u Zagrebu. Tu je završila osnovnu školu i gimnaziju. 1968. godine upisala je Filozofski fakultet u Zagrebu, filozofiju kao prvi a komparativnu književnost kao drugi predmet. Kao gimnazijalka bila je urednica srednješkolske rubrike a kao studentica jedna od urednica kulturne rubrike “Studentskog lista” iz Zagreba. Diplomirala je 1973.godine s prosječnom ocjenom iz stručnih predmeta 5,0. Iste godine je upisala poslijediplomski studij iz suvremene filozofije i magistrirala s odličnim uspjehom magistarskim radom “Materijalizam Ernsta Blocha” . Kao stipendistkinja DAAD-a specijalizirala je filozofiju kod prof.dr. Waltera Schulza na Sveučilištu u Tübingenu, gdje je sudjelovala na doktorantskim seminarima E.Blocha, H.Fahrenbacha i D.Jähniga. Zaposlila se 1978. kao korespondent za njemački u tvornici “Nikola Tesla”. Iste je godne izabrana za asistenta a 1980. za znanstveno-nastavnog asistenta na Zavodu za društvene znanosti Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od rujna 1986. zaposlena je kao asistentica za znanstveno područje filozofije na Katedri za estetiku u Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1889. do 1991. vodila je Katedru za estetiku toga odsjeka. U ožujku 1998. obranila je disertaciju pod naslovom “Problem metafore u djelu Ernesta Grassija” (povjerenstvo prof.dr.Nadežda Čačinovič, prof.dr.Danilo Pejović, prof.dr.Rastko Močnik) . U svibnju1999. izabrana je u suradničko zvanje višeg asistenta .

Bila je u četiri mandata član upravnog odbora Hrvatskog filozofskog društva a u jednom potpredsjednica toga društva. Bila je članica Savjeta FF 1990-1993 te od 1998-2000 zamjenica člana Fakultetskog vijeća. 1999. godine izabrana je za zamjenicu pročelnika Odsjeka za filozofiju.

Znanstvena djelatnost

Dr.sc.Gordana Škorić stručnjakinja je za suvremenu filozofiju, posebice kontinentalnu filozofiju umjetnosti i filozofiju jezika. U registar znanstvenih radnika upisana je 1980.godine.U znanstvenoj je javnosti najprije postala poznata po kritičkim interpretacijama djela Ernsta Blocha (njezini su radovi objavljivani na stranim jezicima; pripada svjetskom krugu stručnjaka za Blochovo djelo) a potom po proučavanju osobitosti jezičkog iskaza u filozofijskom diskursu. Sudjelovala je s referatima na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima u inozemstvu te bila suorganizatorica nekoliko međunarodnih skupova kod nas.

Tekst “Die Philosophie des möglichen Neuen”(u:K.Bloch/A.Reif hrsg.Denken heisst Ueberschreiten, EVA, Frankfurt a.M./Köln 1987, S.197-203) upečatljivo je čitanje Ernsta Blocha u kontekstu suvremene filozofije. U tekstu “Filozofija eksperimenta uspjele prakse” (Dossier o Blochu, Kulturni radnik-Školska knjiga 1979, str.19-37) Gordana je Škorić pokazala kako Blochov spekulativni materijalizam modificira filozofijsku dimenziju Marxove misli, osnažujući anti-ideologijske elemente. ”Postavke Blochovog materijalizma” (“Filozofska istraživanja” 2, 71-76, 1980) tekst su o posebnosti Blochovog ontologijskog pristupa. U tekstu “Kriza marksizma i utopija kod Blocha” (“Savremenost” 9, 1983, 91-100) još je produbila svoju kritiku teorijskih nedostatnosti jednog tipa marksističke filozofije. U tekstu “Frommova teorija potreba” (“Kulturni radnik” 2, 1982, str.136-145) Škorićeva pokazuje ograničenja Frommova psihologizma u rješavanju problema postavljenih u filozofijskom diskursu. “Začetak utopijske filozofije našeg vremena” (“Filozofska istraživanja” 11, 1984, 583-590) na veoma uspješan način izlaže domet i aktualnost utopijske inspiracije. Tekst “Problem nasljeđa kod Blocha i Lukacsa” (“Rukovet”, 2-3, 1982) impresivno je istraživanje iz filozofije povijesti, primjerice o značenju Schellinga za Blochovo mišljenje. U tekstu “Die Wirkungsgeschichte der Philosophie Ernst Blochs in Jugoslawien”, (u B.Schmidt, Ernst Bloch, J.B.Metzlerische Verlagsbuchhandlung, Stuttgart 1985, S.170-177) G.Škorić analizira osebujnost recepcije Blocha u našoj filozofiji.

Svojom je disertacijom “Problem metafore u djelu Ernesta Grassija” Gordana Škorić potvrdila svoje zanimanje za korijene suvremenog filozofiranja. Grassi, koji je svojim mišljenjem spajao tradiciju talijanske humanističke filozofije i Vicoa s njemačkom filozofijskom tradicijom, pružio joj je sjajno polazište za istraživanje jezičke paradigme u suvremenoj filozofiji te je nastao veoma uspješan doprinos našem teorijskom krajoliku.

Nakon izbora za višeg znanstvenog asistenta objavila je tekst “Das Kunstwerk in der Phänomenologie des Geistes und die Bedeutung des Komischen” (u Brunner/Deiters Hg., Die Geschichtlichkeit des Utopischen, Röhrig Universitätsverlag 2001) . Uvodno predstavljajući najnovije rasprave o umjetnosti, primjerice radove Wolfganga Welscha, Gordana Škorić rekonstruira povijest filozofijske rasprave o komičnome započete u Hegelovoj Fenomenologiji i dovedene do naših dana, otkrivajući nedovoljno poznate aspekte povijesti toga pojma i njegove relevantnosti u tranformacijama umjetničkog samorazumijevanja.

Nastavna djelatnost

Dr.sc.Gordana Škorić izabrana je za asistenta, a 1980. za znanstveno-nastavnog asistenta na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta. Tijekom 1980. kao nastavnik u dopunskom radu sudjelovala je u izvođenju nastave na Fakultetu za fizičku kulturu .1986. godine izabrana je za asistenta za znanstveno područje filozofije na Katedri za estetiku u Odsjeku za filozofiju Filozoskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od akademske godine 1986./87. do 1998./99. predaje Uvod u estetiku (obvezatni predmet za studente II.godine filozofije, opći predmet za studente komparativne književnosti, te izborni za ostale grupe). Kolegiji su svake godine novi te je tako dr.sc.Gordana Škorić predavala “Teorije umjetničkih vrsta”, “Paradigme estetičkih teorija: mimesis - ekspresija- recepcija- jezik”, “Klasično, romantično, moderno”, “Povijest estetskih pojmova “ itd. Uz ta predavanja održavala je i izborni seminar (zajedno s prof.dr.N.Čačinovič) U akademskoj godini 1990./91. držala je predavanja za studente III.godine filozofije : “Problem metafore”. Nakon izbora u zvanje višeg asistenta predaje izborni predmet (od II.do IV.godine) Estetika (za studente filozofije, opći predmet za studente komparativne književnosti, izborni za ostale grupe). Do sada održani kolegiji su “Konstituiranje estetike kao discipline” te “Estetika nakona sustava - Kierkegaard, Schopenhauer, Nietzsche). Od akademske godine 1999/2000 izvodi nastavu iz obvezatnog predmeta Filozofska terminologija za studente I god.filozofije. Sudjelovala je u koncipiranju programa toga novoga predmeta.Sudjelovala je u poslijediplomskoj nastavi iz društveno-humanističkih predmeta na raznim smjerovima poslijediplomskih studija na Veterinarskom fakultetu. Predavala je na pet tečajeva poslijediplomskog studija iz Suvremene filozofije na Odsjeku za filozofiju a nakon izbora u zvanje višeg asistenta predavala je na temu “Umjetnost i kultura- Georg Simmel”). Sudjelovala je izvođenju nastave III.stupnja smjera “Socijalna ekologija” u Odsjeku za sociologiju FF. Bila je mentor sedam diplomskih radova i komentor četrdesetak

Stručna djelatnost

Dr.sc.Gordana Škorić održala je niz javnih predavanja i izlaganja, objavila niz recenzija a surađivala i kao izdavački recenzent u brojnim izdanjima. Suosnivačica je i članica Ernst-Bloch-Gesellschaft, članica International Association for Aesthetics, članica Internationale Hegel-Gesellschaft. Od osnutka surađuje s Ernst-Bloch-Archiv-om u Stadtbibliothek Ludwigshafen. Članica je Hrvatskog DAAD kluba. Od 1973. članica je Hrvatskog filozofskog društva gdje je u više navrata obnašala istaknute dužnosti.Dr.sc.Gordana Škorić također je prevela niz znanstvenih djela.

Zaključak i prijedlog

Iz izloženoga proizlazi da pristupnica ispunjava sve uvjete koje predviđa Zakon o visokim učilištima (Čl.89, stavak 4) za izbor u zvanje docenta te stoga predlažemo znanstveno-nastavnom vijeću Filozofskog fakulteta da dr.sc.Gordanu Škorić izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Katedri za estetiku u Odsjeku ta filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Obrazloženje: zakonom utvrđeni uvjeti su stupanj doktora znanosti i najmanje tri znanstvena rada, od toga dva objavljena u časopisima s međunarodnom recenzijom ili po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama. Dr.sc.Gordana Škorić ima doktorat znanosti a objavila je dvanaest znanstvenih radova (od toga tri u inozemstvu).

Odluka o utvrđivanju minimalnih uvjeta Rektorskog zbora propisuje da pristupnik mora ispuniti dva od četiri uvjeta: sudjelovati u dodiplomskoj nastavi najmanje jednu godinu; održati barem dva priopćenja na znanstvenim skupovima, od kojih jedno na međunarodnom; pomagati diplomantima/magistrantima u izradi radova i objaviti barem jedan rad u ko-autorstvu s magistrandom ili diplomantom; usavršavati se u inozemstvu nakon obrane disertacije.

Dr.sc.Gordana Škorić sudjeluje u nastavi više od dvadeset godina; s referatom je sudjelovala na osam međunarodnih skupova (jedan nakon izbora u višeg asistenta) i na brojnim domaćim skupovima; bila je mentor brojnim studentima dok koautorstvo na području filozofije nije uobičajeno.

Stručno povjerenstvo

dr.sc.Nadežda Čačinovič, red.prof.

dr.sc.Danilo Pejović,prof.emeritus

dr.sc.Hotimir Burger, red.prof.

Zagreb, 29.lipnja 2001

Republika Hrvatska

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb

Imenovani od Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta na sjednici od 17.svibnja 2001. godine u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Katedri za povijest filozofije u Odsjeku za filozofiju, slobodni smo podnijeti sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Na natječaj objavljen u Vjesniku, 24. svibnja 2001. godine, prijavio se jedan kandidat: Boško Zenić, profesor filozofije i komparativne književnosti.

Boško Zenić rođen je u Šibeniku 18. svibnja 1949. 1975. godine diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radio je kao profesor filozofije u Centru za kulturu i umjetnost od 1977. do 1979. Godine 1979. izabran je za asistenta na Katedri za povijest filozofije u Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje radi i danas.

B.Zenić polazio je poslijediplomske tečajeve "Ethik und Gesellschaftstheorie" (1976) i "Karl Jaspers. Grenzsituation - Kommunikation - Freiheit" (1981) na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku. Aktivno je sudjelovao u realizaciji više znanstvenih projekata u okviru povijesti filozofije (voditelj akademik Branko Bošnjak) u Zavodu za filozofiju. Aktivno je sudjelovao na simpozijima Hrvatskog filozofskog društva. Izlagao je na znanstvenom skupu o filozofiji E.Blocha (1978). Sudjelovao je kao tajnik Hrvatskog filozofskog društva u organizaciji međunarodnog znanstvenog skupa o filozofiji M. Heideggera (1986). Održao je više javnih predavanja (javne tribine, projekt "Znanost i mladi", itd.). Tajnik je Hrvatskog filozofskog društva 1985. i 1986. godine. Član Upravnog odbora Hrvatskog filozofskog društva od 1979. do 1981. i ponovno od 1984. do 1986. godine. Član Savjeta časopisa Filozofska istraživanja od 1979. do 1981. Sudjelovao je u radu Znanstveno- nastavnog vijeća od 1982. do 1990., a od 1992. do 2000. godine, kao predstavnik asistenata, u radu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta. Sudjelovao je u radu fakultetskih tijela kao član Komisije za izradu statuta, Komisije za izbor nastavnika, itd.

22 godine sudjeluje u nastavi povijesti filozofije (grčka filozofija) na Katedri za povijest filozofije (izvodeći proseminar pod vodstvom prof.dr. B.Bošnjaka, a nakon profesorova umirovljenja, pod vodstvom prof.dr. Despota), radeći, zbog velikog broja studenata, s više grupa.

Znanstveni radovi

1.1. Kontemplacija i prekoračenje. Rad bi da naznači bitno mjesto filozofskog djela Ernsta Blocha u horizontu jedne istom moguće, metafizikom neobuzdane povijesti filozofije. Pri tome se osnovni obrisi "tradicionalne filozofije" prepariraju interpretacijom bitnih uvida Aristotelovih. Na koncu se pokazuje da Blochova misao nedovršenosti čovjeka i svijeta prekoračuje (transcendira) kontemplativni horizont tradicionalne filozofije.

1.2. Mimesis u kontekstu Platonove i Aristotelove filozofije. Rad je originalan pokušaj da se struktura bitka pojma mimesis razvidi u "kontekstu opozicije" Platona i Aristotela, ali, što je bitno, u sklopu cjeline temeljnih pojmova njihova filozofiranja. Tu nije riječ o "estetici", "poetici" i "filozofiji umjetnosti". U Platona, pokazuje kandidat, mimesis, kao oponašanje bitka, ima ontologijski status, dok se u Aristotela mimesis razotkriva u dimenziji "vještine" (tehne), kao jedan od načina istinovanja (aletheuein).

Stručni radovi

2.1. Smisao filozofske egzistnecije. Riječ je o recenziji i prikazu istoimene knjige Branka Bošnjaka. Dodirnuvši sam ritam zbivanja knjige, kandidat rekonstruira temeljne teze, ocjenjuje, procjenjuje, i na kraju, pokušava naznančiti smjer čitavog autorovog misaonog puta.

2.2. Obrazloženje i razrada programa nastave filozofije. Ovaj, zapravo "prijedlog nastavnog programa za filozofiju", izradili su kandidat i prof.dr. Boris Kalin. Prijedlog sadrži: 1. Zadaci nastave filozofije; 2. Nastavni program; 3. Obrazloženje i razrada nastavnog programa; 4. Orijentacijska raspodjela broja sati.

2.3. Prilozi za enciklopediju odgoja i obrazovanja. Riječ je o stručno izrađenim natuknicama (enciklopedijskim), koje sadrže temeljnu karakterizaciju pojma, kratki historijat njegov i naznačuju težište današnje upotrebe.

2.3.1. Kategorije

2.3.2. Teleologija

2.3.3. Monizam.

Boško Zenić je 1. srpnja 1979. godine izabran, a 22. veljače 1984. ponovno izabran za asistenta u Odsjeku za filozofiju, pri Katedri za povijest filozofije. Od 1. listopada 1999. ima status stručnog suradnika. Od početka svoje nastavne djelatnosti surađuje u seminaru iz grčke filozofije i vodi proseminar. Već 22 godine, bez prekida, izvršava tešku i odgovornu zadaću uvođenja u elementarne filozofske pojmove, koji su izboreni u grčkom filozofiranju. Savjesno održava konsultacije, potiče studente u izradbi seminarskih radova, redovito održava kolokvije. Sami po sebi, a pogotovo s obzirom na stalne kadrovske teškoće u kojima se nalazi Odsjek, njegov predani rad i bogato iskustvo sa studentima, za Odsjek su gotovo nenadomjestivi.

Na osnovu svega iznesenog, u skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima (članak 80/2: osoba s odgovarajućom visokom stručnom spremom, uvjeti Rektorskog zbora, barem pet objavljenih stručnih radova, najmanje pet godina radnog iskustva u struci), predlažemo Vijeću da Boška Zenića izabere u nastavno zvanje višeg

predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Katedri za

povijest filozofije u Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U Zagrebu, 26. rujna 2001.

dr.sc. Branko Despot, redoviti profesor

dr.sc. Hotimir Burger, redoviti profesor

dr.sc. Goran Švob, docent

Boško Zenić

Popis radova

1. Znanstveni radovi

1.1. Poglavlje u knjizi

"Kontemplacija i prekoračenje", u knjizi "Dossier o Blochu", Zagreb, 1979.

str. 37-44.

1.2. Znanstveni radovi objavljeni u časopisu

"Mimesis u kontekstu Platonove i Aristotelova filozofije", Filozofska istraživanja

br. 8,1984,str. 112-117.

2.Stručni radovi

2.1. "Smisao filozofske egzistencije", Filozofska istraživanja, br. 4-5, 1981, str. 126-129

2.2. "Obrazloženje i razrada programa nastave filozofije" (zajedno s dr. B.Kalinom), u

časopisu za metodiku nastave filozofije, br. 1, 1981, str. 37-43.

2.3. Prilozi za Enciklopediju odgoja i obrazovanja, Zagreb 1989, za područje Filozofske

osnove, ur. dr. B.Kalin

2.3.1. Kategorije, str. 380

2.3.2. Teleologija, str. 434

2.3.3. Monizam, str. 61

Nekoliko manjih članaka u stručnoj publicistici:

listovi "Školske novine" i "Školska knjiga".

Fakultetsko vijeće imenovalo nas je na sjednici od 10.4.2000. godine u komisiju za izbor u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, na Katedri za njemački jezik, na Odsjeku za germanistiku. Podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u Vjesniku 5.5.2000. javile su se Sonja Strmečki Marković i Geriena Karačić. Kandidatkinja Geriena Karačić svoju je prijavu povukla.

Sonja Strmečki Marković završila je godine 1993. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij germanistike i opće lingvistike. Od 1991. do 1993. radi u Školi stranih jezika pri “Studentskom centru” u Zagrebu, od 1993. do 1995. u Školi stranih jezika “Narodnog sveučilišta” u Velikoj Gorici, a od 1995. radi kao lektor za njemački jezik na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Kandidatkinja je uz natječajni materijal priložila dva rada: “Analiza pogrešaka u pismenom izrazu kao strategija učenja” Strani jezici 3-4, 2000 i “Upotreba radnih predložaka pri radu s autentičnim tekstovima u nastavi jezičnih vježbi na studiju germanistike”, Strani jezici 3-4, 2000. Oba članka su zanimljiv prilog metodici nastave njemačkog jezika. Pored toga kandidatkinja je izvršila korekturu Njemačko-hrvatskog praktičnog rječnika Jasenke Kljaić (1496 str.).

Sonja Strmečki Marković uspješno vodi nastavu na svim godinama studija germanistike, a organizirala je i aktivnosti za studente izvan nastavnih obaveza.

Smatramo da Sonja Strmečki Marković ispunjava uvjete za ponovni izbor u zvanje lektora i predlažemo da se u to zvanje izabere.

Zagreb, 3.5.2001.

dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

dr. sc. Maja Häusler, doc.

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva s prijedlogom da se dr.sc Krešimir Nemec ponovno izabere u zvanje redovitog profesora u Odsjeku za kroatistiku na Katedri za noviju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici od 23. travnja 2001. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta izabralo je povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o književnosti, grana kroatistika, na Katedri za noviju hrvatsku književnost u Odsjeku za kroatistiku, i to u sastavu dr. sc. Cvjetko Milanja, redoviti profesor, dr. sc. Dunja Fališevac, redovita profesorica, i akademik Miroslav Šicel, redoviti profesor u miru. Na temelju dokumenata što ih je kandidat priložio molbi, kao i na osnovi osobnoga poznavanja njegova znanstvena i nastavnoga rada, podnosimo Vijeću

IZVJEŠĆE

Na natječaj, objavljen u “Vijesniku” 24. svibnja 2001. godine prijavio se prof. dr. sc. Krešimir Nemec, redoviti profesor na Katedri za noviju hrvatsku književnost u Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

I. Životopis

Dr.sc. Krešimir Nemec rođen je 1953. godine u Županji. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1977. godine Jugoslavenske jezike i književnosti i Komparativnu književnost. Magistarsku radnju obranio je 1981., a doktorsku disertaciju - Integracija i organizacija diskurzivnog u suvremenoj pripovjednoj prozi - 1985. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu zaposlio se 1979., na Katedri za slovensku književnost, a od 1990. Na Katedri za noviju hrvatsku književnost, najprije u zvanju asistenta, zatim docenta (1986.), izvanrednog profesora (1991.) i redovitog profesora (1996.). Od 1986. do 1988. bio je predavač hrvatskoga jezika i književnosti na Sveučilištu Rurh u Bochumu. Godine 1992. koristio je stipendiju vlade Republike Austrije u Beču. U ljetnom semestru 1999. Godine predavao je kao gost na Sveučilištu Humboldt u Berlinu. Predavao je po pozivu te sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu (Ljubljana, Graz, Budimpešta, Pečuh, Berlin, Hamburg). Član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog filološkog društva, PEN-a, te uredničkog odbora edicije “Stoljeća hrvatske književnosti”. Uređivao je časopis “Most”, a sada je član uredništva “Encyclopaedia moderna”, književnoteorijske biblioteke “L” Zavoda za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1999. nagrađen je Nagradom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za doprinos na području književnosti te Godišnjom državnom nagradom za znanost u području humanističkih znanosti.

II. Znanstveni rad do izbora u zvanje redovitog profesora 1996.

Do prvog izbora u zvanje redovitog profesora 1996. godine dr. sc. Krešimir Nemec objavio je šest knjiga te jednu antologiju na njemačkom jeziku - Der kroatische Roman der achtziger Jahre (Zagreb, 1990.), u kojoj je, za njemačku publiku, prikazao novije tendencije u hrvatskoj romanesknoj proizvodnji.

U monografiji Vladan Desnica (Zagreb, 1988., str. 160), iako je o Desnici postojalo niz većih studija i eseja, te knjiga, Nemec je prvi sintetizirao dotadašnje kritičko mišljenje o Desničinu književnom opusu i sistematizirao modernističke i inovativne postupke koje je Desnica unio u hrvatsku književnost. Kritičke prikaze recepcije Desničina djela integrira u svoje analize na taj način da ih problematizira unutar određenoga žanra, uočavajući modele kritičkoga iščitavanja u skladu sa svojom tipologijom modaliteta Desničine prozne prakse. U novelama to se odnosi na realistički model pripovijedanja, u vezi s naglašenom regionalnim motivacijskim sustavom, te u drugom tipu novela psihološko-meditativno esejističkom motivacijom. U romanu pak Zimsko ljetovanje Nemec otkriva da Desnica u prividno tradicionalnoj fakturi uvodi niz postupaka i tehnika koje danas prepoznajemo kao modernističke i inventivne, u rasponu od društveno-verističkoga, preko psihološkoga do iracionalno-mističnoga elementa. Roman Proljeća Ivana Galeba Nemec određuje kao žanrovski i tematski supertekst, kao roman-esej, koji ima svoju referencijalnu razinu, svoju metatekstualnu razinu i svoju poetičku digresivnost. Nemec, dakle, piše monografiju u skladu s novijom književno-teorijskom spoznajom.

U knjizi Pripovijedanje i refleksija (Osijek, 1988., str.152) autor se pozabavio problemom esejizacije suvremene pripovjedne proze i posljedicama toga procesa na svim strukturnim razinama. Pritom valja istaknuti da se osobitom analitičkom invencijom i oštrinom razmatraju žanrovke transformacije romana i novele pod utjecajem prodora znanstveno-analitičkih elemenata. Navedene analitičke rezultate Nemec potkrijepljuje na korpusu suvremene hrvatske proze (Krleža, Marinković, Šegedin, Desnica), posebice pak elemente intelektualizacije i esejizacije te proze. Osim toga valja istaknuti rasprave o Prirodi eseja te Problemi teorije novele kao znanstveni opis dotičnoga žanra.

U knjizi Med literarno teorijo in zgodovino (Ljubljana, 1990., str. 142) autor objavljuje niz rasprava iz književno-teorijske problematike (primjerice odnos fikcije i činjenice u suvremenom romanu, o metafikciji, o postmodernističkoj prozi i slično) kao i nekoliko studija o hrvatsko-slovenskim književnim vezama u različitim književnim razdobljima.

U knjizi Tragom tradicije (Zagreb, 1955., str. 183) sabrane su autorove rasprave i ogledi o različitim temama i problemima iz novije hrvatske književnosti 19. i 20. stoljeća od I. Mažuranića do romana devedesetih godina prošloga stoljeća. Riječ je uglavnom o književnopovijesnim, tematološkim i teorijskim pitanjima iz različitih stilsko-paradigmatskih razdoblja. Posebice ističemo sinteznu studiju o povijesnom romanu u hrvatskoj književnosti, analizu Leskovarova tipa dekadentnoga junaka, raspravu o lirskom romanu I. Kozarčanina, analizu intertekstualnosti Marinkovićeva Kiklopa, te raspravu o Barčevoj i Frangešovoj metodologiji.

Iz ovoga razdoblja je i prva knjiga iz kapitalnoga niza o povijesnom romanu - Povijest hrvatskog romana (I knjiga, Zagreb, 1994., str. 287). To je velika sinteza o dijakronijskom razvitku romana u hrvatskoj književnosti od srednjovjekovnih početaka do kraja 19. stoljeća. Autor je analizirao pojave književno-povijesnom metodologijom, ali pozivao je u pomoć i političke, kulturološke sociološke i druge čimbenike koji su u određeno vrijeme utjecali na romanesknu produkciju. Osvijetljene su i teorijske rasprave vezane uz razvitak našega romana na formiranje hrvatske čitateljske publike, te odnos romana i politike. Otrgnuta su zaboravu brojna zanemarena imena i tekstovi. Ipak, u prvom je planu bila književnopovijesna i estetska valorizacija djela, bilo unutar autorskoga opusa, bilo u sklopu stilsko-paradigmtske karakterizacije ili perioda. Na temelju svestrane analize i argumenata formirana je podosta precizna i pouzdana vrijednosna skala na koju će se oslanjati hrvatska književnopovijesna znanost.

Knjižica “Večernji akt” P.Pavličića i “Mor” Đ.Sudete (Zagreb, 1994.,str. 54) objavljena je u ediciji “Ključ za književno djelo” i predstavlja klasičnu interpretaciju dvaju proznih tekstova pisanu u skladu s propozicijama “Ključa”, što znači u skladu s tradicijom zagrebačke stilističke škole.

U brojnim znanstvenim radovima - oko pedesetak jedinica - koje je Nemec objavio do izbora u zvanje redovitog profesora, autorova se znanstvena preokupacija usredotočila na nekoliko područja zanimanja. Prvo je područje teorijsko, a riječ je o različitim strukturnim, naratološkim, intertekstualnim i metatekstualnim problemima koji jamačno imaju samostalnu vrijednost, ali se oni time ne iscrpljuju, nego su “opskrba” autorova glavnoga znanstvenog interesa - analize proznoga korpusa hrvatske književnosti, pa se u tom smislu mogu smatrati i teorijskim predradnjama. To uostalom dokazuju i primjeri analiza romanesknoga korpusa hrvatske književnosti. Drugo znanstveno polje jesu kritičko-znanstveni uvidi u književno-kritičku i književnopovijesnu problematiku u središtu kojih su primjerice djelo A. Barca, S. Lasića, I. Frangeša. Treće polje zanimanja jesu konkretne analize i rasprave proznog opusa hrvatskih pisaca, određeni žanrovski problemi, problemi epohe i stilskoga razdoblja. Jedan dio svojega znanstvenoga imnteresa autor je i dalje posveti slovenskoj književnosti.

U istom razdoblju dr.sc. Krešimir Nemec iz područja stručne djelatnosti objavio je desetak radova, uglavnom vezanih uz urednički dio posla. No, obično su oni popraćeni opširnim predgovorom od desetak do više od tridesetak stranica. Nemec je također u tom razdoblju sudjelovao na desetak domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova.

III. Djelatnost nakon izbora (1996-2001.)

Nakon posljednjega izbora kandidat je jednako propulzivno nastavio radom, i u tom razdoblju objavio dvije knjige, uredio jednu antologiju, objavio 16 znanstvenih radova, iz stručno-uredničke djelatnosti šest knjiga, sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima, voditelj je znanstvenih projekata, domaćih i međunarodnih, te sudjeluje osim na dodiplomskoj i na poslijediplomskoj nastavi.

KNJIGE

Povijest hrvatskog romana od 1900. do 1945. godine (Zagreb, 1997., str. 313) druga je knjiga u autorovu projektu povijesti hrvatskoga romana od početaka do danas. Metodološki se ona nastavlja na prvu, a obrađuje gotovo cijelu polovicu 2o. stoljeća, to jest razdoblje hrvatske moderna (1900-1914) i razdoblje od početka prvoga pa do kraja drugoga svjetskog rata. To je prije svega književnopovijesna sinteza koja eksplicira i svoje polazište i svoju intenciju u uvodnim poglavljima, naznačujući ujedno i kontekst u najširem smislu riječi, što znači od socio-kulturne dinamike do, u eskarpijevskom smislu, sociologije književnosti, te poetoloških pitanja. Knjiga poštuje kronologijsko načelo, ali ga upotpunjuje interpretacijskim, od razine pojedinačna romana do razdoblja, pri čemu je naglasak na osnovnim stilskim i narativnim značajkama. To znači da se iščitava na razini svoje modelske realizacije i unutar stiskoformacijskog “okruženja”, a što podrazumijeva i dijakrono stratificiranje. Mjera između “samodostatne” modelske matrice i stilskoparadigmatske “ovisnosti” analitički je uravnotežena, a poduprta je i navodima književne kritike o tom djelu ili problemu. Nemec, dakle, ustrojava bogatu romanesknu praksu hrvatske književnosti na taj način da ujedno čini i novu periodizaciju, pri čemu korespondiraju makro i mirko-periodizacijska razdoblja, interpretativnoanalitički utemeljena jedna u drugoj. Na drugoj razini, znanstvenometodologijskoj, način problematiziranja i opis romanesknoga razvitka temelji se na dvjema pretpostavkama; s jeden je strane, kao što je upozoreno, bogata kritička recepcija romana, a s druge strane načini izlaganja su argumentacijski i interpretacijski utemeljeni u recetnim teorijskim spoznajama, navlastito naratološkim. To omogućuje Nemecu da metodologijski bude dosljedan, pri čemu je osim recentne angloameričke i njemačke uvažavao i hrvatsku znanstvenu literaturu o tom problemu. Međutim, autora je vodila i “logika žanra” u svojim posebnim vidovima, te književnopovijesna razvojna linija. Treći je aspekt bio izvorno istražiteljski u doslovnom smislu riječi, pri čemu se misli na otkriće i afirmaciju zanemarenih pisaca i tekstova. Posebice valja istaknuti i integriranje u povijest hrvatske književnosti, ovdje određena žanra, i dosad prezrene trivijalne modele romaneskne prakse, dokazujući da cjelina čini povijest jedne literature. Povijest nije pisana popularno-prikazivački nego znanstveno-akribijski, s bogatom literaturom na kraju i kronološkim tablicama. Možemo, dakle utvrditi kako je to znanstvena povijest dotičnoga žanra.

Knjiga Antologija hrvatske novele (Zagreb, 1997.), kao što joj i ime kaže antologija je hrvatske novele novije hrvatske književnosti, koja u svom uvodnom dijelu nudi analizu i povijest toga žanra, a bila je djelomično uzorkom interpretacije hrvatskih novela I. Frangeša i V. Žmegača.

Leksikon hrvatskih pisaca (Zagreb, 2000.) kojemu je Nemec autor koncepcije i urednik za područje novije hrvatske književnosti, djelo je - kada je riječ o leksikonsko-enciklopedijskoj literaturi u Hrvatskoj - koje je izazvalo pozornost više tipom obrade nego propustima, koji su u takvim projektima nužni logikom izbora i selekcije. Leksikon se koncepcijski karakterizira dijelom enciklopedijski, pozitivnom bibliografijom i faktografijom, a već prelazi leksikonske normu interpretacijom opusa pojedinih autora, koji su u skladu književnopovijesne i estetske važnosti dobili i prostor. Nemec nije samo autor koncepcije nego i psac brojnih natuknica, kao što je - valja i to istaknuti - autor brojnih natuknica u Krležiani.

Knjiga Mogućnost tumačenja (Zagreb, 2000. Str. 197) zbirka je književnopovijesnih i književnokritičkih rasprava, koja nije nastala samo kao neka vrsta “nusprodukta” uz glavni projekt istraživanja romana. U taj bismo dio mogli ubrojiti rasprave iz područja toga žanra, od trivijalnoga, pseudopovijesnoga romana do Krleže, Begovića, Pavličića. Međutim, osim romanima Nemec se zanima i za drame (M.Božića, N. Fabria), kritički opus A.B.Šimića, problem soneta u postmodernizmu, specifičnu poetiku hajdučko-turske novelistike, također svojevrsnoga trivijalnoga žanra 19. stoljeća, koji je više od estetske imao recepcijsku, kulturnu funkciju, ili su pak u središtu autorove pozornosti romani nekada popularnih pisaca (F.Becića), romani povjesničara književnosti (S. Ježić). I tu metodološki Nemec ostaje na razini znanstvenoga “pakiranja”, što znači da koristi recentne spoznaje o teoriji proze, ali i smješta djelo u književnopovijesni aksiološki kontekst.

Od brojnih znanstvenih radova, koji nisu integrirani u razmotrenu knjigu, valja istaknuti rad Socrealizam i hrvatski roman u zborniku Umijeće interpretacije, posvećen Ivi Frangešu u čast 80. godišnjice rođenja, koji je uredio zajedno s D.Fališevac. To je jamačno dio treće knjige povijesti romana, u kojemu vidimo sličnu metodologijsku i akribijsku značajku Nemecova rada, te rad o religijskim temama u poratnom hrvatskom romanu.

Od važnijih stručnih i uredničkih poslova spomenut ćemo nekoliko knjiga nekoliko pisaca za izdavača u Vinkovcima (M. Cihlar Nehajev, V. Desnica, V. Majer), “Stoljeća hrvatske književnosti” (J.Kozarac), već spomenuto Umijeće interpretacije, zajedno s D.Fališevac, te Hrvatski pripovjedači (2001.), kao priređivača i autora uvodnoga teksta o povijesnom razvitku novele u hrvatskoj književnosti.

U nastavi u spomenutom razdoblju prof.dr.sc. Krešimir Nemec izvodio je razlišite kolegije iz područja Novije hrvatske književnosti (predavanja i seminare), predavao pripremnoj godini studija, vodio nekoliko kolegija na poslijediplomskom studiju Kroatistike, smjera Književnosti, kao primjerice “Hrvatski roman”, “Postmodernizam i književnost”, “Modernizam i postmodernizasm”, “Trivijalna književnost” . Bio je mentorom pet magistarskih radnji i četiri doktorata, te voditelj katedre za noviju hrvatsku književnost (1998-2000). Vodi domaći znanstveni projekt Hrvatski roman XX stoljeća, te sudjeluje u međunarodnom projektu Ambivalenz des fin de siecle: Wien-Zagreb te Veze između slovenske i hrvatske književnosti u 20. stoljeću. Sudjelovao je na desetak domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova.

Na temelju svega što smo izložili o radu i djelovanju prof. dr. sc. Krešimira Nemeca, kao i bibliografije koju prilažemo, i o znanstvenoj i o nastavnoj djelatonosti, razvidno je da je kandidat afirmiran i uvažen znanstveni djelatnik, pa najtoplije predlažemo da ga se ponovno izabere u zvanje redovitog profesora, znanstvenoga područja humanističkih znanosti, polje znanosti o književnosti, na Katedri za noviju hrvatsku književnost u Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U Zagrebu, 25. lipnja 2001.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Cvjetko Milanja, red. profesor

dr.sc. Dunja Fališevac, red. profesorica

akademik Miroslav Šicel,red.profesor u miru

FILOZOFSKI FAKULTET ZAGREB

Odsjek za psihologiju

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakultetu u Zagrebu

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o ocjeni rezultata natječaja za izbor

nastavnika na Katedri za socijalnu psihologiju u Odsjeku

za psihologiju

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 17. svibnja 2001. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor nastavnika na Katedri za socijalnu psihologiju u Odsjeku za psihologiju podnosimo sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Na objavljeni natječaj prijavila se smo dr.sc. Željka Kamenov, viši asistent u Odsjeku za psihologiju. Ovo izvješće temelji se na dokumentima i prilozima koje je pristupnica priložila uz prijavu.

Željka Kamenov rođena je 1963. godine u Zagrebu, gdje se i školovala. Godine 1982. upisala je studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija bila je demonstrator, a već kao student je sudjelovala u nekoliko istraživanja. Diplomirala je 1987. godine s odličnim uspjehom, te se zaposlila kao psiholog u dječjem vrtiću u Zaprešiću. Za postdiplomanta pripravnika u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabrana je 1988., a iste je godine upisala poslijediplomski studij za znanstveno usavršavanje. Magistrirala je 1991. s odličnim uspjehom obranivši magistarski rad pod naslovom “Neke determinante atribucija uspjeha i neuspjeha srednjoškolaca”.

Od 1992. godine radi kao asistent na Odsjeku za psihologiju na Katedri za socijalnu psihologiju. Godine 1994. pohađala je Ljetnu školu Europskog udruženja za eksperimentalnu socijalnu psihologiju u Varšavi. Završila je i edukaciju iz kognitivne terapije u organizaciji Oxford University.

Doktorirala je 1998. godine obranom disertacije pod naslovom “Socijalna (ne)prikladnost prosudbe o uzrocima ponašanja temeljene na grupnoj pripadnosti”, a slijedeće je godine izabrana u suradničko zvanje višeg asistenta na Katedri za socijalnu psihologiju Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Članica je Hrvatskog psihološkog društva, u kojem je obavljala funkciju tajnice, te je članica-osnivačica Društva za psihološku pomoć.

Znanstvena djelatnost

Pristupnica je objavila šest znanstvenih radova, od kojih su dva objavljena u časopisima citiranim u tercijarnim publikacijama. Još joj je jedan rad prihvaćen za tisak u časopisu citiranom u tercijarnim publikacijama. U koautorstvu je uredila jednu knjigu temeljenu na znanstvenom istraživanju. Uz to je na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima podnijela dvanaest priopćenja.

Radovi dr.sc. Ž. Kamenov pokazuju širinu njenih istraživačkih interesa u području socijalne psihologije koji se kreću od kognitivne socijalne psihologije, preko ispitivanje stavova i načina njihova mijenjanja, do percepcije socijalnih odnosa i procesa. U kvalifikacijskim radovima bavila se atribucijskim procesima kojima kojima si ljudi objašnjavaju nečiji uspjeh i neuspjeh odnosno uzroke nečijeg ponašanja.

Tri objavljena rada bave se ispitivanjem nekih temeljnih sociopsiholoških procesa, provjerom konstrukata i metodološkim problemima. Tako se u radu "Conventional vs. paradoxical persuastion and self-monitoring" eksperimentalno ispituje djelotvornost dva načina mijenjanja stavova u ljudi koji imaju visoke odnosno niske rezultate na samomotrenju. U konvencionalnom pokušaju promjene stavova od ispitanika se tražilo da navode izjave koje su u jasnoj suprotnosti s njihovim stajalištem, dok se u paradoksalnoj persuaziji tražilo da navode izjave koje su sukladne njihovim stavovima, ali znatno ektremniji. Pokazalo se da pretpostavljena povezanost načina promjene stavova i izraženosti samomotrenja nije potvrđena. No potvrđeno je da su osobe s visokim samomotrenjem bile podložnije persuaziji, bez obzira na vrstu postupka. Naprotiv, osobe s niskim samomotrenjem reagirale su na persuaziju učvršćivanjem postojećeg stava.

Empirijska provjera konstrukta samomotrenja bila je cilj rada pod naslovom "Što se krije pod pojmom "samomotrenje"? Prilog analizi Snyderovog konstrukta". U njemu se pokušalo kritički razmotriti postoji li samomotrenje kao stvarna varijabla individualnih razlika, te je li široko primjenjivana Snyderova skala (SMS) dobra operacionalizacija ovog konstrukta. Pokazalo se da postoji umjerena povezanost između rezultata na skali i vanjskog kriterija što je posebno vrijedilo za subskalu Javni nastup, ali ne i za subskalu Usmjerenost na druge. Zaključeno je da je neprihvatljivo koristiti ukupni rezultat Skale samomotrenja jer se tako ignoriraju razlike koje su konceptualno logične i empirijske korisne.

U radu "Mjerenje promjena nacionalnih stereotipa: Primjena metode SYMLOG-a" ispitivano je kako se ova tehnika za višedimenzionalno opažanje skupina može upotrijebiti kako bi se pratile eventualne promjene u njihovoj percepciji vlastite i nekih drugih nacija. Na temelju ponovljenih mjerenja na istim ispitanicima (1991., 1993. i 1996. godine) pokazalo se da su tijekom vremena sve druge nacije zadobijale sve negativniju poziciju u SYMLOG prostoru, dok je vlastita nacija ostala jednako pozitivno percipirana. U ovom radu posebno valja istaknuti metodološku vrijednost korištenja ove tehnike u ispitivanju nacionalnih stereotipa, jer ona daje podatak ne samo o njihovu sadržaju, nego i o emocionalnoj komponenti.

Druga skupina radova pretežno se bavi socijalnim procesima i socijalnom percepcijom. U radu "Perspektive suživota: očekivanja glede povratka i etnički stavovi prognanika" ispitivana su očekivanja grupe prognanica u pogledu mogućnosti (tada još neizvjesnog i dalekog) povratka i socijalne distance spram drugih etničkih skupina. Zaključeno je da su ove sudionice imale realistično-optimistična očekivanja, tako da su najniža očekivanja imale u pogledu mogućnosti ostvarenja materijalnih vrijednosti, nešto viša od mogućnosti ostvarivanja radnih, zdravstvenih i socijalnih vrijednosti, a najviša su očekivanja imale u vezi vrijednosti koje se odnose na samopoštovanje. Mjerenje socijalne distance pokazalo je da je došlo do razvijanja negativnih stavova prema svim ispitivanim nacijama, što je interpretirano kao potvrda hipoteze o etnocentrizmu kao posljedici međugrupnog sukoba.

U sljedećem radu ("Međunacionalni identitet i međunacionalna tolerancija") riječ je o provjeravanju doprinosa nekoliko skupina prediktorskih varijabli u tumačenju međuetničke tolerancije. Istraživanje je provedeno na 146 sudionika, tijekom višemjesečnog rada u okviru ljetne psihologijske škole, a na temelju jasno definiranog istraživačkog modela. Analize rezultata pokazale su da su međuetnički tolerantniji oni sudionici koji su bolje obrazovani, manje autoritarni, oni sa slabije izraženim nacionalnim identitetom, te oni koji su manje kritični prema stanju demokracije u Hrvatskoj. Tijekom istraživanja konstruirana je Skala nacionalnog identiteta koja predstavlja instrument koji će vjerojatno biti često korišten u budućim istraživanjima. Ovaj je rad objavljen kao knjiga, u kojoj je dr.sc. Željka Kamenov suurednica.

U dva rada predmetom istraživanja bili su procesi socijalne prilagodbe životu u urbanoj okolini i motivacija za migriranje u veliki grad. Anketnim istraživanjem na 748 stanovnika Zagreba (doseljenika i starosjedilaca) prikupljeni su podaci koji su obrađeni prikladnim postupcima. Pokazalo se da postoje razlike u prilagodbi životu u gradu obzirom na sociokulturne i sociodemografske karakteristike ispitanika. Između doseljenika i starosjedilaca nije nađena razlika u pogledu svakodnevnih životnih navika niti u doživljavanju urbanih izvora stresa, dok se ona pokazala u osjećajima vezanim uz život u gradu i preferenciji nekih ponašanja. Kao što se moglo i očekivati, bolja je prilagodba kod mlađih i obrazovanijih doseljenika. A glavni razlozi migriranja u Zagreb su mogućnost zaposlenja i školovanja, što pokazuje da sna djelu tipični industrijalizacijski i urbanizacijski procesi.

Dr.sc. Željka Kamenov aktivno je sudjelovala u više znanstvenih projekata SIZ-a za znanost, odnosno Ministarstva znanosti i tehnologije iz područja socijalne psihologije (projekti: "Psihologijska istraživanja psihičkih procesa i ljudskog ponašanja", "Rukovođenje i međuljudski odnosi", "Psihosocijalna prilagodba prognanika"). Trenutno je uključena u projekt “Stres i socijalna reintegracija”. Od 2000. sudjeluje i u višegodišnjem projektu “Doživljaj pravde i socijalna rekonstrukcija zajednice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini” kojeg provode Centar za ljudska prava Sveučilišta Berkeley (SAD), Odsjek za psihologiju Sveučilišta u Zagrebu, Društvo za psihološku pomoć i Istraživački centar Prizma u Sarajevu (BIH).

Nastavna djelatnost

Dr.sc. Željka Kamenov sudjeluje u nastavi kolegija Socijalna psihologija I i II od 1988. godine, a uz dozvolu Vijeća Filozofskog fakulteta od 1992. godine samostalno održava nastavu (predavanja, vježbe, ispiti) iz kolegija Socijalna

psihologija II. Pored toga, u školskoj godini 1989/90. predavala je Osnove socijalne psihologije za studente sociologije, a od školske godine 2000/01. predaje Socijalnu psihologiju studentima kriminalistike. Na poslijediplomskom studiju psihologije godine sudjeluje u nastavi pojedinih tema iz kognitivne socijalne psihologije. Bila je mentorica pri izradi 37 diplomskih radnji iz socijalne psihologije, a poznato je da ju studenti vrlo rado biraju za mentoricu.

Godine 1994. bila je suvoditeljica Međunarodne ljetne škole studenata psihologije, u okviru koje je provedeno međukulturalno istraživanje odnosa među spolovima u Europi. Osim toga vodila je VII (1997) i VIII (1998) Ljetnu psihologijsku školu studenata i nastavnika Odsjeka za psihologiju. Teme ovih škola bile su socijalna percepcija, odnosno psihosocijalni aspekti poticanja međunacionalne tolerancije. Pri tome je imala važnu ulogu u organiziranju studenata za terenski rad i izvedbi ovog specifičnog oblika terenske nastave. I ove školske godine bila je suvoditeljica XI Ljetne škole iz psihologije na kojoj su proučavane potrebe i problemi mladih u Hrvatskoj.

Stručna djelatnost

I u pogledu stručnog rada dr.sc. Željka Kamenov vrlo je aktivna. Tijekom 1997 godine bila je suvoditeljica projekta “IODH - dobrotvor ili državni neprijatelj?” kojeg je financirao Institut Otvoreno društvao Hrvatska. U njemu su korištenjem različitih tehnika prikupljanja podataka i vrlo različitih izvora informacija analizirani stavovi i mišljenja o djelovanju ovog Instituta.

Drugi stručni projekt u kojem je također bila suvoditeljica obrazovne je naravi, a financirali su ga Evropska Unija i Caritas. “Povratnički stres, izvori i rješavanje konflikata i poticanje međuvjerske i međunacionalne tolerancije i pomirenja” bio je projekt kojim se provodila priprema pomagača u području mentalnog zdravlja za rad s povratnicima. Trodnevne seminare koji su naišli na izvrstan odjek završilo je preko 150 osoba iz različitih dijelova Hrvatske. Projekt je na taj se način pridonosio stvaranju uvjeta za međuetničku toleranciju u dijelovima domovine posebno pogođenih ratom.

Valja istaknuti njezinu ulogu Ž. Kamenov u djelovanju Psihološkog savjetovalištu za studente Filozofskog fakulteta gdje već nekoliko godina radi kao savjetovateljica.

Povremeni je recenzent časopisa Društvena istraživanja i Review of Psychology.

Ocjena i prijedlog

Iz prikaza znanstvenog, nastavnog i stručnog rada vidljivo je da je dr.sc. Željka Kamenov kontinuirano aktivna u svim područjima rada znanstvenika i sveučilišnog nastavnika.

Njen istraživački rad u području socijalne psihologije predstavlja značajan doprinos ovom dijelu znanosti u nas. Njeni kvalifikacijski radovi, koji pripadaju eksperimentalnoj socijalnoj psihologiji, kao i radovi koji se bave provjeravanjem temeljnih sociopsiholoških pojmova odlikuju se pažljivim planiranjem postupaka odnosno razvijanjem odgovarajućeg instrumentarija. Istraživanjem etničkih stavova, nacionalnog identiteta, faktora međuetničke tolerancije, kao i drugih sociopsiholoških procesa, pokazala je želju i sposobnost da, koristeći prikladnu metodologiju, istražuje teme koje su vrlo važne za društvo, što je preduvjet djelovanja svakog socijalnog psihologa. Njen stručni rad lijepo nadopunjuje znanstveni, što je vidljivo iz različitih aktivnosti u kojima nesebično sudjeluje, te je rado prihvaćen suradnik u timskom radu. U nastavnom radu Željka Kamenov je savjesna i samostalna, a u odnosima sa studentima neposredna i srdačna. U nastavi socijalne psihologije, kako na Odsjeku za psihologiju tako i na drugim studijima, uspijeva zainteresirati studente za svoj predmet, što je vidljivo iz velikog broja diplomskih radova koji su izrađeni pod njenim mentorstvom.

Na temelju iznesenoga stručno povjerenstvo zaključilo je da je riječ o pristupnici koja ispunjavan sve zahtjeve za izbor u znanstvenog suradnika odnosno docenta propisane zakonom, uvjetima Rektorskog zbora i Znanstvenog područnog vijeća za društvene znanosti. Taj je zaključak utemeljen na činjenicama da je (a) objavila više nego je zahtjevani broj i struktura znanstvenih radova, (b) sudjelovala niz godina u dodiplomskoj nastavi i u većem broju znanstvenoistraživačkih projekata, (c) održala veći broj priopćenja na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima, (d) bila mentorica velikom broju diplomskih radova.

Stoga predlažemo da se dr.sc. Željka Kamenov izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta u Odsjeku za psihologiju na Katedri za socijalnu psihologiju.

U Zagreb, 3. rujna 2001.

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Dean Ajduković, red.prof.

Dr.sc. Slavko Kljaić, red.prof. umiru

Dr.sc. Dinka Čorkalo, doc.

Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o ocjeni rezultata natječaja za izbor docenta na
Katedri za razvojnu psihologiju u Odsjeku za psihologiju

Na svojoj sjednici od 18. lipnja 2001. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je stručnim povjerenstvom za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologije, na Katedri za razvojnu psihologiju u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Na natječaj objavljen u Vjesniku 28. lipnja 2001. godine prijavila se samo dr. sc. Gordana Keresteš. Na temelju dokumentacije, podnosimo slijedeće

I Z V J E Š Ć E

Dr. sc. Gordana Keresteš rođena je 1965. godine u Zagrebu. Osnovnu školu završila je u Konjščini, a srednju u Zaboku. Godine1984. upisala je jednopredmetni studij psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Tijekom studija bila je demonstrator. Diplomirala je 1989. godine obranivši s odličnim uspjehom diplomski rad pod naslovom „Usporedba nastavničkih i učeničkih kauzalnih atribucija školskog uspjeha i neuspjeha“. Naredne godine na istom Odsjeku upisuje poslijediplomski studij iz psihologije. Magistrirala je 1995. godine obranom magistarskog rada “Karakteristike temperamenta prerano i na vrijeme rođene djece“, a 1999. godine doktorirala obranom disertacije „Agresivno i prosocijalno ponašanje školske djece u kontekstu ratnih zbivanja: provjera posredujućeg utjecaja roditeljskog ponašanja“. U ožujku 2000. godine izabrana je u istraživačko zvanje višeg asistenta.

Po diplomiranju Gordana Keresteš je pola godine radila kao psiholog u Centru za socijalni rad u Zlatar Bistrici, a 1990. godine zapošljava se kao mladi istraživač (kasnije znanstveni novak) na Katedri za razvojnu psihologiju Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Trenutačno je zaposlena kao postdoktorant na projektu „Psihosocijalna prilagodba djece nakon rata i podrška škole“. Od početka svog rada na Odsjeku za psihologiju Gordana Keresteš je uz znanstveno-istraživački rad uključena i u izvođenje nastave.

Članica je Hrvatskog psihološkog društva, Hrvatske akademije za razvojnu rehabilitaciju, Europskog udruženja za psihologiju ličnosti (European Association of Personality Psychology) i Međunarodnog društva za rani razvoj (International Society on Early Develoopment). U razdoblju od 1991. do 1992. bila je tajnica Hrvatskog psihološkog društva i njegovog Kriznog štaba, a od 1995. do 1997. članica Ocjenjivačkog odbora HPD-a za dodjelu psihologijskih nagrada.

Znanstvena djelatnost

Gordana Keresteš bavi se znanstvenom djelatnošću od 1990. godine kada je izabrana za mladog istraživača (kasnije znanstvenog novaka) na Katedri za razvojnu psihologiju u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovala je u istraživačkom radu na tri projekta financirana od Ministarstva znanosti i tehnologije RH: „Psihički i neurofiziološki razvoj djeteta“, „Djeca u ratu“ (oba pod vodstvom dr. sc. Miomira Žužula) i „Psihosocijalna prilagodba djece nakon rata i podrška škole (pod vodstvom dr. sc. Vlaste Vizek Vidović). U okviru posljednjeg projekta odobren joj je i vlastiti poticajni projekt za znanstvenike novake „Rat, dječje socijalno ponašanje i uloga obitelji“.

Pristupnica je do sada objavila pet znanstvenih radova, od kojih su četiri objavljena u časopisima citiranim u tercijarnim publikacijama. Šesti znanstveni rad prihvaćen joj je za objavljivanje u časopisu iste kategorije. Ujedno joj je jedan pregledni rad objavljen kao poglavlje knjige. Rezultate svojih istraživanja izlagala je na sedam međunarodnih znanstvenih skupova (u Budimpešti, Groningenu, Krakowu, Ghentu, Zagrebu, Rhensu i Pragu) i na tri domaća znanstvena skupa. Na 8. europskoj konferenciji za razvojnu psihologiju, u Rennesu 1997. godine, bila je voditelj i moderator rasprave za poster-sekciju o prerano rođenoj djeci, a na 13. danima Ramira Bujasa u Zagrebu bila je suorganizator i suvoditelj simpozija o čovjekovu razvoju.

Radove dr. sc. Gordane Keresteš možemo ugrubo podijeliti u tri skupine. Prvu čine dva znanstvena rada koja se bave razvojem i mjerenjem agresivnog i prosocijalnog ponašanja, drugu skupinu čini jedan objavljen i jedan rad prihvaćen za tisak koji se odnose na roditeljsko ponašanje kao činitelj dječjeg razvoja, dok treća skupina obuhvaća dva rada o zaštitnoj ulozi posjedovanja kućnih ljubimaca na suočavanje s ratnim stresovima i traumama. Gledano izvan ove podjele, najveći broj objavljenih znanstvenih radova Gordane Keresteš, kao i onih stručnih, bavi se djelovanjem rata na dječje ponašanje i razvoj, što ne začuđuje s obzirom na društvenu zbilju i relevantnost te teme u Hrvatskoj posljednjeg desetljeća.

U radu “Skala za procjenu dječjeg agresivnog i prosocijalnog ponašanja” uvodno se razmatraju agresivnost i prosocijalno ponašanje kao osobine ličnosti te racionala da sličnost poteškoća njihova metodološkog zahvaćanja kao i svrsishodnost njihova ispitivanja u sličnim situacijama potiče na konstrukciju zajedničke skale. Konstruirana je skala procjene koja u potpunosti zadovoljava psihometrijske kriterije s namjenom primjene u dječjim vrtićima u vidu procjena od strane odgojateljica.

Rad “War and children’s aggressive and prosocial behaviour” donosi rezultate kratkotrajnog longitudalno-transverzalnog istraživanja primjenom u prethodnom radu spomenute Skale, prije rata i godinu dana kasnije, tijekom rata, na dvije bliske dobne skupine starije predškolske djece. Uz analizu rezultata s obzirom na dob, spol i vrijeme mjerenja, u drugom je mjerenju ustanovljena veća izraženost prosocijalnog ponašanja uz izostanak promjene u agresivnom ponašanju., što se u slučaju longitudinalnih promjena tumači promjenom životnog obrasca tijekom rata, a pod prizmom transverzalnog nacrta – većom integracijom . emocionalnih i ponašajnih reakcija u funkciji dobi. Ovaj se rad odlikuje kod nas rijetko korištenim nacrtom razvojnog istraživanja uz poštivanje provjera istovjetnosti uzorka pri prvom i kasnijem mjerenju do kojih dolazi zbog osipanja uzorka. Ujedno, u veoma sofisticiranoj raspravi rezultata osvrće se između ostalog na utjecaj vikarijskog potkrepljenja empatije i agresivnog ponašanja u ratnim uvjetima te na ograničenja primjene samo jedne mjere dječjeg ponašanja - skale procjene, zbog moguće motivacijske ratom uvjetovane promjene perspektive procjenjivača.

Cilj rada “Perception of parental acceptance-rejection and some personality variables in young adults” provjera je odnosa između retrospektivno ispitanih Rohnerovih dimenzija obiteljskog ponašanja u periodu djetinjstva i agresije, ekstroverzije, neuroticizma i samopoštovanja u ranoj zreloj dobi. Primjenom stupnjevitih regresijskih analiza dimenzija ponašanja majki i očeva kao prediktora za pojedine osobine ličnosti kao kriterije, te koeficjenata multiple korelacije, nađene su značajne iako male povezanosti. Zasebne analize na spolnim poduzorcima pokazale su veće djelovanje roditeljskog ponašanja na osobine ličnosti kod muških ispitanika, pri čemu je samo na muškom poduzorku dobivena prediktivnost majčinog ponašanja u djetinjstvu.

Posljednja dva znanstveno-istraživačka rada dr. sc. Gordane Keresteš ulaze u područje izučavanja odnosa između čovjeka i životinja, kućnih ljubimaca, kao potencijalno značajnog izvora podrške u stresnim situacijama. U radu “Pet ownership and children’s self-esteem in the context of war” pretpostavljeno je da će ratom traumatizirana djeca koja posjeduju kućnog ljubimca, naročito psa ili mačku, imati više samopoštovanje od istovjetne djece koja nemaju takav “izvor podrške”. Ispitivanje na četiri dobne skupine školske djece oba spola, nije potvrdilo polaznu hipotezu. Nađene su jedino predviđene dobne razlike u smislu da učenici 7. i 8. razreda imaju niže samopoštovanje od onih mlađih što se objašnjava ulaskom u adolescenciju i pritiskom novih razvojnih zadataka te dobi.

U radu “The role of pet ownership as a possible buffer variable in traumatic experiences” kao nezavisne varijable uzete su dob i spol ispitanika, preko 600 učenika viših razreda osnovne škole iz ratom pogođene Slavonije te pripadnost grupi: bez kućnog ljubimca, sa psom/mačkom kao kućnim ljubimcem i posjednici ostalih vrsta kućnih ljubimaca, dok su zavisne varijable činili intenzitet posttraumatske stresne reakcije (PTSR) i četiri načina sučeljavanja sa stresom. Trosmjerne analize varijance su pokazale da djevojčice sa psom/mačkom i dječaci bez kućnog ljubimca imaju najslabije izražene PTSR, dok djevojčice s drugim kućnim ljubimcima imaju najvišu razinu PTSR. Ujedno djeca sa psom/mačkom češće od druge dvije grupe koriste izražavanje emocija, traženje socijalne podrške i rješavanje problema kao strategije sučeljavanja sa stresom, dok ih djeca bez kućnih ljubimaca koriste najrijeđe. Usprkos propustu provjere intenziteta emocionalne vezanosti za kućnog ljubimca kao medijacijske varijable reakcija na stres i traumu, nalazi ovog istraživanja podržavaju ranije nalaze o terapeutskim učincima kućnih ljubimaca.

Na osnovi pregleda objavljenih istraživačkih radova dr. sc. Gordane Keresteš kao i tema njenih kvalifikacijskih radova može se zaključiti o njenom interesu primarno za emocionalno-socijalni razvoj i razvoj ličnosti u dječjoj dobi, te za utjecaje koje na taj razvoj mogu imati ratna iskustva, ponašanje roditelja i značajni drugi, u ovom slućaju kućni ljubimci. Tu usmjerenost podržava i njen samostalni pregledni rad “Rat i dječji strahovi” te objavljeni stručni radovi.

Nastavna djelatnost

Gordana Keresteš sudjeluje u izvođenju nastave na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 1990. godine. Od tada drži vježbe iz kolegija Razvojna psihologija I za studente psihologije, a od 1995. i za studente Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Od školske godine 1998/99. izvodi kompletnu nastavu (predavanja i vježbe) iz kolegija Razvojna psihologija za studente pedagogije Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je i u izvođenju nastave na poslijediplomskom studiju psihologije. Bila je mentor studentima psihologije pri izradi desetak diplomskih radnji iz područja razvojne psihologije.

Prošle je godine (2000.) dr. sc. Gordana Keresteš bila jedna od voditeljica Ljetne psihologijske škole u okviru koje je provedeno istraživanje „Percepcija djeteta i dječjih prava u Hrvatskoj“. Jedna je od urednica Izvještaja s te ljetne škole koji je u završnoj fazi i kojii bi uskoro trebao biti tiskan kao samostalno izdanje.

Svoj doprinos nastavi dala je i kroz obogaćenje nastavne literature sudjelovanjem u prevođenju triju psihologijskih udžbenika s engleskog jezika (Vasta, r., Haith, M.M. i Miller, S.A. (1998). Dječja psihologija: Moderna znanost. Jastrebarsko: Naklada Slap; Gardner, H., Kornhaber, M.L. i Wake, W.K. (1999). Inteligencija: Različita gledišta. Jastrebarsko: Naklada Slap; Oatley, K. i Jenkins, J.M. (u tisku 2001). Razumijevanje emocija. Jastrebarsko: Naklada Slap).

Stručna djelatnost

Dr. sc. Gordana Keresteš veoma je aktivna i u području stručnog rada. Objavila je pet stručnih radova, sudjelovala na stručnim skupovima, prevela jedan psihodijagnostički instrument te sudjelovala u prevođenju znanstvene psihologijske literature s engleskog jezika. Pohađala je nekoliko domaćih i međunarodnih tečajeva i seminara iz područja dječjeg razvoja (Osnove i poremećaji predgovorne komunikacije, Zagreb, 1997; Zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja u poslijeratnom razdoblju, Zagreb, 1998; Uzroci i sindromi ranih poremećaja interakcije roditelj-dijete, Zagreb, 1998; Early childhood faculty seminar on infant and toddler development, Vilnius, 1999.).

U okviru svoje stručne djelatnosti, dr. sc. Gordana Keresteš značajno je pridonijela popularizaciji spoznaja razvojne psihologije kroz sudjelovanje u većem broju obrazovnih televizijskih i radio emisija.

Aktivna je članica Hrvatskog psihološkog društva, a trenutno članica programskog i organizacijskog odbora znanstvenog skupa „14. dani Ramira Bujasa“ koji će se održati u prosincu ove godine. Članica je i radne grupe Vijeća za djecu RH za etička pitanja i praćenje djelovanja sredstava javnog priopćavanja u svezi s poštivanjem i promicanjem prava djeteta te programsko-organizacijskog odbora Okruglog stola „Djeca svjedoci rata deset godina kasnije“ koje će Vijeće za djecu održati ove godine.

Ocjena i prijedlog

Prikaz znanstvenog, nastavnog i stručnog rada dr. sc. Gordane Keresteš pokazuje da je ona do sada bila vrlo angažirana i uspješna u svim vidovima svog profesionalnog razvoja.

Njeni visoko ocijenjeni kvalifikacijski radovi te objavljeni znanstveni i stručni radovi govore o osjetljivosti pristupnice kako za aktuelne istraživačke teme u razvojnoj psihologiji tako i za aktuelnu društvenu problematiku – utjecaj rata na dječji, primarno emocionalno-socijalni razvoj, te o istraživačkoj kompetentnosti. U nastavnom radu Gordana Keresteš je iskazala kreativnost, savjesnost i samostalnost te zalaganje u prevođenju udžbeničke literature. U okviru stručnog djelovanja treba naročito istaknuti njenu vještinu jednostavne obrade psihologijskih tema te spremnost za popularizaciju spoznaja dječje psihologije u medijima.

Na temelju iznesenoga stručno povjerenstvo zaključuje da je riječ o pristupnici koja ispunjava sve zahtjeve propisane zakonom, uvjetima Rektorskog zbora i Znanstvenog područnog vijeća za društvene znanosti za izbor u znanstvenog suradnika odnosno u znanstveno-nastavno zvanje docenta: objavila je zadovoljavajući broj i po vrsnoći odgovarajućih znanstvenih radova, sudjelovala je niz godina u dodiplomskoj nastavi i u većem broju znanstvenoistraživačkih projekata, održala je veći broj priopćenja na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima te bila mentorica pri izradi većeg broja diplomskih radova.

Stoga predlažemo da se dr. sc. Gordana Keresteš izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Katedri za razvojnu psihologiju u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U Zagrebu, 21. rujna 2001.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Goranka Lugomer-Armano, izv. prof.

Dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

Dr. sc. Katica Lacković-Grgin, red. prof.
(Filozofski fakultet u Zadru)

dr. sc. Gordana Keresteš

POPIS RADOVA

Znanstveni radovi

1. Žužul, M., Keresteš, G. i Vlahović-Štetić, V.(1990). Skala za procjenu dječjeg agresivnog i prosocijalnog ponašanja. Primijenjena psihologija, 11, 77-86.

2. Raboteg-Šarić, Z., Žužul, M., & Keresteš, G. (1994). War and children¢s aggressive and
prosocial behavior. European Journal of Personality, 8, 201-212.

3. Kuterovac-Jagodić, G., & Keresteš, G. (1997.). Perception of parental acceptance-rejection
and some personality variables in young adults. Društvena istraživanja, 30-31, 477-
490.

4. Keresteš, G., Arambašić, L., Kuterovac-Jagodić, G. & Vizek-Vidović, V. (1999). Pet
ownership and children’s self-esteem in the context of war. Anthrozoos, 12 (4), 218-
223.

5. Arambašić, L., Keresteš, G., Kuterovac-Jagodić, G., & Vizek-Vidović, V. (2000). The role
of pet ownership as a possible buffer variable in traumatic experiences. Studia
Psychologica, 42 (1-2), 135-146.

6. Keresteš, G. (2001). Roditeljsko ponašanje i obiteljska klima u obiteljima samohranih
majki. Društvena istraživanja, u tisku.

Poglavlja u knjizi

1. Keresteš, G. (1992). Biblioterapija i terapijsko obrađivanje literarnih tekstova. U M.
Žužul i Z. Raboteg-Šarić (Ur.), Ratni stres u djece: Suzbijanje, posljedice i liječenje
(str. 141-148). Zagreb: MORH.

(ponovno objavljeno u Barath, A., Matul, D. i Sabljak, Lj. (1996). Korak po korak do oporavka: Priručnik za kreativne susrete s djecom u ratnim i poslijeratnim vremenima. Zagreb: TIPEX).

2. Keresteš, G. (1994). Rat i dječji strahovi. U N.Šikić, M. Žužul i I. Fattorini (Ur.).
Stradanja djece u domovinskom ratu (str. 122-130). Jastrebarsko: Naklada Slap I
Zagreb: Klinika za dječje bolesti.

Stručni radovi

1. Keresteš, G., Urli, A. i Žužul, M. (1992). Rat i dječji strahovi. (33 str.) Zagreb: MORH.

2. Keresteš, G. i Kuterovac, G. (1995). Uloga kućnih ljubimaca u emocionalno-socijalnom
razvoju djece predškolske dobi. U P. Zarevski, V. Vizek-Vidović i L. Vuković (Ur.),
Zbornik radova sa seminara Djeca i kućni ljubimci (str. 8-12). Zagreb: Udruga za
istraživanje i promicanje uloge kućnih ljubimaca u životu čovjeka.

Priručnici

1. Keresteš, G. i Žužul, M. (1992). Priručnik za primjenu Upitnika za mjerenje agresivnosti
A-87. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Radovi izlagani na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima

1. Keresteš, G. & Žužul, M. (1991). Familial and temperamental determinants of
children’s aggressive and prosocial development. European Science Foundation
Conference on Longitudinal Research, Budapest.

2. Žužul, M., Brajša, A. i Keresteš, G. (1991). Odnos između agresivnog i prosocijalnog
ponašanja. VIII dani psihologije u Zadru.

3. Žužul, M., Raboteg-Šarić, Z., & Keresteš, G. (1992). War and children’s aggressive and
prosocial behavior. 6^th European Conference on Personality Psychology, Groningen.

4. Keresteš, G. (1993). Skala za mjerenje agresivnosti A-87. Seminar o psihologijskim
mjernim instrumentima za psihologe iz službi socijalnog rada, Zagreb.

5. Keresteš, G. i Kuterovac, G. (1995). Uloga kućnih ljubimaca u emocionalno-socijalnom
razvoju djece predškolske dobi. Seminar Djeca i kućni ljubimci, Zagreb.

6. Keresteš, G. (1995). Temperamental characteristics of healthy preterm and full-term
infants. 7^th European Conference on Developmental Psychology, Krakow.

7. Keresteš, G. (1996). Birth order and maternal perceptions of infant temperament. 8^th
European Conference on Personality Psychology, Ghent.

8. Kuterovac-Jagodić, G. & Keresteš, G. (1996). Perception of parental acceptance-rejection
and some personality variables in young adults. 4^th Alps-Adria Psychology
Symposium, Zagreb.

9. Keresteš, G. & Petravić, S. (1997). Interparent agreement on infant temperament: A
comparison of temperament ratings by parents of preterm and fullterm infants. 8^th
European Conference on Developmental Psychology, Rennes.

10. Keresteš, G. & Arambašić, L. (1998). Pet ownership and children’s self-esteem in the
context of war. 8^th International Conference on Human-Animal Interactions, Prague.

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

U Zagrebu, 28. kolovoza 2001.

VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva o ocjeni rezultata natječaja za

izbor docenta na Katedri za eksperimentalnu i biološku

psihologiju u Odsjeku za psihologiju i prijedlog da se

izabere dr. sc. Darja Maslić Seršić, viši asistent.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici 18. lipnja 2001. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za eksperimentalnu i biološku psihologiju u Odsjeku za psihologiju.

Natječaj je objavljen u Vjesniku 28. lipnja 2001. Prijavila se samo dr. sc. Darja Maslić Seršić, viši asistent u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Darja Maslić Seršić rođena je 1966. godine u Karlovcu. Osnovnu i srednju školu završila je u Karlovcu, a psihologiju, u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, diplomirala je 1989. s odličnim uspjehom obranom diplomske radnje s naslovom "Uspješnost na zadacima simultanog djelovanja u funkciji dobi".

Magistrirala je 1993. obranom magistarskog rada s naslovom "Inteligencija i sposobnost simultanog djelovanja". Stupanj doktora društvenih znanosti u polju psihologije stekla je 2000. obranom disertacije s naslovom "Odnos pojedinca i organizacije: istraživanje modela odanosti".

U razdoblju od 1989. do 1990. radila je kao stručni suradnik na Katedri za eksperimentalnu i biološku psihologiju. Od 1990. do 1998. znanstveni je novak na Katedri za psihologiju rada i ergonomiju u Odsjeku za psihologiju. Od rujna 1998. na mjestu je asistenta (na određeno vrijeme) na Katedri za eksperimentalnu i biološku psihologiju, a 2000. izabrana je za višeg asistenta.

Godine 1990. i 1991. bila je na Međunarodnoj ljetnoj školi o prevenciji AIDS-a, IUC u Dubrovniku, a 1992. na II. Europskoj ljetnoj školi iz psihologije rada i organizacijske psihologije u Tilburgu u Nizozemskoj.

Članica je: Hrvatskog psihološkog društva u kojemu je bila tajnica 1989. i 1990. godine; Hrvatskog ergonomijskog društva u kojemu je bila tajnica od 1992. do 1996, te dopredsjednica od 1996. do 2000.; European Association of Work and Organizational Psychology (EAWOP) te članica osnivač Nevladine udruge za pravo rada i socijalne sigurnosti.

Članica je stručnog savjeta Ministarstva rada i socijalne skrbi, te službeni psiholog Međunarodnog udruženja osoba s visokim kvocijentom inteligencije - MENSA.

Bila je tajnica III. Europske ljetne škole iz psihologije rada, koja je održana u kolovozu 1997. u Budimpešti, te članica organizacijskog odbora međunarodne konferencije Organizational Psychology and Transition Processes in Central and Eastern Europe, koja je održana u listopadu 1998. u Dubrovniku.

Znanstvena djelatnost

D. Maslić Seršić objavila je do sada četiri znanstvena rada u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima; dva znanstvena rada objavljena su u domaćem časopisu s recenzijom; jedan znanstveni rad, recenziran, objavljen u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa i jedan znanstveni rad, recenziran, objavljen u zborniku radova s domaćeg znanstvenog skupa. Osim toga, sudjelovala je s priopćenjima na jedanaest međunarodnih znanstvenih skupova u Dubrovniku, Budimpešti, Zagrebu, Madridu, Györu, Banskoj Bistrici, Veroni i Helsinkiju te s tri priopćenja na domaćim znanstvenim skupovima (Zagreb, Zadar).

Radove Darje Maslić Seršić ugrubo možemo podijeliti u dvije skupine. Prvu čine tri rada iz područja eksperimentalne i diferencijalne psihologije, a drugu istraživanja stavova prema radu, na prvom mjestu ispitivanja odanosti organizaciji i zadovoljstva poslom. Drugoj skupini možemo pribrojiti i rad koji se bavi analizom domaćih istraživanja utjecaja novih tehnologija na organizaciju i sadržaj ljudskog rada.

I. skupina

Rad “Sustav uzbunjivanja građana: ergonomska analiza i prijedlog za poboljšanje” objavljen je u časopisu s domaćom recenzijom. Na temelju objektivnog laboratorijskog ispitivanja čiji je cilj bio utvrditi koliko građani poznaju signale tadašnjeg sustava uzbunjivanja, autori su na skupini od 122 građana i studenata (75 građana različite obrazovne razine i 37 studenata psihologije) utvrdili da čak 15% ispitanih građana ne zna ni jedan znak uzbunjivanja, a nitko ne pozna svih šest znakova. Bili su to porazni rezultati dobiveni u ratno vrijeme. U drugom dijelu istraživanja autori su na uzorku od 37 studenata psihologije proveli eksperimentalno ispitivanje sposobnosti razlikovanja zvučnih podražaja koji se koriste kao uzbunski signali u različitim zemljama. Na temelju dobivenih rezultata u vlastitom istraživanju, te analize prilika u drugim zemljama, autori su predložili novi sustav uzbunjivanja koji sadrži četiri znaka: opću opasnost, zračnu opasnost, opasnost od požara i prestanak opasnosti. On je ubrzo i prihvaćen na državnoj razini kao novi službeni sustav uzbunjivanja građana.

Rad “Cognitive task effects on blood flow velocity changes in the middle cerebral arteries: a transcranial Doppler study of hemispheric specialization” objavljen je u časopisu s međunarodnom recenzijom, a bavi se eksperimentalnim istraživanjem lateralizacije mozgovnih funkcija na temelju mjerenja porasta brzine protoka krvi u medijalnoj mozgovnoj arteriji tijekom rješavanja verbalnih i vidno-prostornih zadataka. Istraživanje je provedeno na 34 ispitanice koje zadovoljavaju sve kriterije uobičajene u studijama lateralizacije. Brzina protoka krvi u medijalnoj arteriji mjerena je transkranijalnim Dopplerom (TCD-om), tako što je u svake ispitanice izmjerena brzina protoka, posebno u lijevoj i posebno u desnoj hemisferi, tijekom rješavanja četiri zadatka. Zadaci su bili konstruirani tako da prema dotadašnjim spoznajama prilikom rješavanja angažiraju prvenstveno lijevu, odnosno desnu mozgovnu hemisferu. Dva su zadatka bila verbalna, za vrijeme kojih su autorice očekivale izraženiju aktivnost lijeve hemisfere, a dva vidno-prostorna, za koje se smatra da ih pretežno obavlja desna hemisfera. Usporedbom porasta brzine protoka u lijevoj i desnoj hemisferi tijekom rješavanja pojedinog zadatka, u odnosu prema stanju mirovanja, pokazalo se da su sve razlike u očekivanom smjeru, no samo je ona za zadatak semantičke asocijacije dosegla razinu statističke značajnosti. Dobiveni rezultati ukazali su na valjanost ove suvremene neinvazivne tehnike u izučavanju lateralizacije, a autorice su dale i neke konkretne metodološke preporuke za buduća istraživanja.

Rad “Time-sharing performance of choice-response tasks: factor structure and age differences” objavljen je u časopisu “Review of Psychology” i bavi se istraživanjem sposobnosti simultanog djelovanja. U laboratorijskim uvjetima autori su istraživali razlikuju li se sposobnosti koje leže u osnovi istovremenog obavljanja dva senzomotorna zadatka, od sposobnosti koje determiniraju učinak u istim zadacima kada se obavljaju pojedinačno. Poseban predmet interesa bile su promjene u učincima u funkciji dobi. U istraživanju je sudjelovalo 80 profesionalnih vozača čija se dob kretala između 20 i 61 godine. U individualnom ispitivanju svaki je sudionik obavljao četiri kompjuterizirana zadatka izbornog reagiranja, prvo pojedinačno, a zatim istodobno po dva zadatka u različitim kombinacijama. Analize prikupljenih podataka pokazuju da učinak u simultanom djelovanju nije moguće objasniti samo sposobnostima u pojedinačnom obavljanju istih zadataka, te da se ove relativno neovisne sposobnosti različito mijenjaju u funkciji dobi. Faktorska analiza pokazala je da učinci (mjeren je broj točnih odgovora i vrijeme motorne reakcije) u pojedinačnom i simultanom obavljanju zadataka definiraju dva različita faktora. U obje analize od dva izolirana faktora jedan je objašnjavao učinak u jednostavnim, a drugi u složenim zadacima. Također se pokazalo da učinak u simultanom djelovanju opada brže u funkciji dobi od učinka u istim zadacima kad se obavljaju pojedinačno. Ovaj rezultat daljnja je potvrda hipotezi o individualnim razlikama u simultanom djelovanju koje se ne manifestiraju pri pojedinačnom obavljanju istih zadataka.

II. skupina

Kandidatkinja je posljednjih godina objavila dva samostalna rada koji se temelje na opsežnim istraživanjima stavova prema radu hrvatskih zaposlenika, posebno njihove odanosti oragnizaciji u kojoj rade. Središnji problem njezinog interesa je trokomponentni model odanosti koji prevladava u suvremenim istraživanjima, a razvijen je u američkoj kulturi. On je često korišten kako bi se i šire od okvira organizacijske psihologije objasnila priroda odanosti kao stava i ponašanja ljudi. U primijenjena je, pak, istraživanja uveden u nastojanju da se objasne neki aspekti radnog ponašanja, posebno onaj dio njihove varijance koji ne objašnjavaju drugi, tradicionalno mjereni stavovi, poput zaokupljenosti i zadovoljstva poslom.

Rad “An empirical test of Meyer and Allen´s three-component model of organizational commitment in a Croatian context” objavljen je u časopisu “Review of Psychology” i bavi se evaluacijom trokomponentne definicije odanosti organizaciji u našoj kulturi. Na uzorku od 766 visokoobrazovanih zaposlenika 21 industrijske organizacije, autorica je prvi puta primijenila skale afektivne, instrumentalne i normativne odanosti kako su je definirali autori Meyer i Allen 1993., te je ispitivala njihovu povezanost s namjerama napuštanja organizacije. Bili su prikupljeni i neki demografski podaci, te mjere zaokupljenosti i zadovoljstva poslom. Svi ovi podaci predstavljaju upitničke mjere, odnosno temelje se na samoiskazu ispitanika. Uz njih su prikupljeni i objektivni financijski pokazatelji uspješnosti pojedine organizacije na hrvatskom tržištu. Dobiveni rezultati djelomično potvrđuju operacionalizaciju odanosti u našoj kulturi. U skladu s polaznim hipotezama, potvrđena je povezanost između odanosti organizaciji i namjere napuštanja organizacije, a zaposlenici uspješnih organizacija pokazali su statistički značajno veću razinu izražene odanosti od zaposlenika organizacija koje bilježe krizu u poslovanju. Ipak, rezultati faktorske analize govore više u prilog dvokomponentnog nego trokomponentnog modela odanosti. Dva pretpostavljena faktora, afektivna i normativna odanost, nisu se potvrdila, već ove dvije skale bilježe zasićenje istim faktorom, dok drugi izolirani faktor definira čestice skale instrumentalne odanosti. Izgleda da su u našoj kulturi emocionalna privrženost organizaciji (afektivna odanost) i osjećaj obaveze prema organizaciji (normativna odanost) isti psihološki fenomeni, barem u slučaju kako su definirani u korištenim skalama. Instrumentalna odanost (temelji se na percepciji cijene napuštanja organizacije) potvrđena je kao zaseban faktor odanosti, ali koji ima nešto manju snagu u objašnjenju radnog ponašanja.

Nalaze vezane uz faktorsku strukturu korištenih skala odanosti autorica nadalje analizira u radu “Što je odanost i kako je možemo mjeriti?”, objavljenom u časopisu s domaćom recenzijom. Budući da, za razliku od drugih stavova vezanih uz rad, istraživanja odanosti organizaciji nemaju tradiciju u Hrvatskoj, autorica je poseban naglasak stavila na teorijsku elaboraciju konstrukta odanosti i njegov status u suvremenim psihologijskim istraživanjima. Iznesene su suvremene definicije i operacionalizacije odanosti u području organizacijske psihologije, te je analiziran razvoj i status koncepta odanosti u posljednjih nekoliko desetljeća. U empirijskom dijelu rada izneseni su rezultati vezani uz primjenu skala afektivne, normativne i instrumentalne odanosti na hrvatskim zaposlenicima, posebno oni vezani uz njihovu pouzdanost u smislu interne konzistencije, te konvergentnu i diskriminantnu valjanost. Deskriptivni rezultati su uspoređeni s istima dobivenima na američkim i neameričkim uzorcima zaposlenika. U radu je prvi puta kod nas objavljen i prijevod skala odanosti, a autorica zaključuje da je prevedene skale potrebno u manjoj mjeri doraditi te da trokomponentni model odanosti koji su razvili američki psiholozi Meyer i Allen predstavlja dobro polazište za teorijska i praktična istraživanja u našoj kulturi.

U koautorstvu s Branimirom Šverkom, kandidatkinja je objavila rad u stranom časopisu citiranom u tercijarnim publikacijama (Current Contents (R)/Social & Behavioral Scineces). Naziv rada je “Croatian workers in the period of transition: a five-year follow-up of job-related attitudes” i predstavlja sažetak višegodišnjeg praćenja zadovoljstva poslom hrvatskih zaposlenika u periodu socio-ekonomske tranzicije. Od 1993. godine autori su svake godine na prigodnom uzorku zaposlenika primjenjivali upitnik o stavovima vezanima uz rad. Cilj višegodišnjeg istraživanja bio je: 1. istražiti profesionalne ciljeve i zadovoljstvo poslom u periodu tranzicije i socio-ekonomske krize, i 2. usporediti odgovore zaposlenika privatnih poduzeća, državnih poduzeća i budžetskih ustanova. Isti upitnik koji sadržava mjere općeg zadovoljstva poslom, te mjere stavova prema pojedinim aspektima posla (sadržaju posla, suradnicima, rukovodiocima, zaradi, pravednosti plaće, mogućnosti napredovanja, radnim uvjetima, sudjelovanju u odlučivanju i sigurnosti zaposlenja) svake je godine primijenjivan na novom prigodnom uzorku ispitanika koji su činili zaposlenici različite dobi i stupnja obrazovanja, zaposlenima u organizacijama različitog vlasništva. Podaci su prikupljani individualno uz pomoć studenata psihologije, a ukupni uzorak čine 1392 zaposlenika. Rezultati općenito pokazuju da je plaća najvažniji aspekt posla u istraživanom periodu, a slijedi je sposobnost rukovodstva, ugodni suradnici i zanimljivost posla. Zadovoljstvo istim aspektima pokazalo se puno nižim od njegove važnosti, pa ukazuje da hrvatski zaposlenici uglavnom ne ostvaruju pojedine, njima vrlo važne aspekte posla. Ovaj trend je najizraženiji u zaposlenika državnih poduzeća. Zaposlenici u privatnim poduzećima relativno su najzadovoljniji navedenim aspektima posla.

Posebno je zanimljiv rad D. Maslić Seršić "Čovjek i nove tehnologije - prilog analizi domaćih istraživanja". U tom je članku autorica analizirala istraživanja koja se bave generalnim efektima automatizacije i informatizacije na sadržaj i oblik organizacija, kao i istraživanja individualnog radnog ponašanja.

D. Maslić Seršić samostalno je realizirala projekt "Utjecaj organizacijskog konteksta na stavove i ponašanja u radu" koji je financirao Fundation Open Societs Institute.

Od 1990. do 1995. sudjelovala je u projektu "Čovjekova uspješnost u složenim zadacima" čiji je voditelj bio prof. dr. Branimir Šverko (financiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske). U okviru ovog projekta D. Maslić Seršić izradila je magistarski rad, objavila tri znanstvena rada, te s priopćenjima o istraživanjima na projektu sudjelovala u radu tri međunarodne i jedne domaće ljetne konferencije.

Od 1996. sudjeluje u projektu "Motivacijski aspekti organizacijskih promjena" čiji je voditelj također prof. dr. Branimir Šverko (projekt Ministarstva znanosti i tehnologije). Rad na ovom projektu sastojao se u planiranju, pripremi i provedbi opsežnog istraživanja stavova prema radu na uzorku visokoobrazovanih stručnjaka u 22 velike proizvodne organizacije različite poslovne uspješnosti. Na temelju provedenog istraživanja objavila je dva samostalna znanstvena rada te održala priopćenje na međunarodnom znanstvenom skupu. Sudjelovala je također u istraživanjima radnih vrijednosti i stavova prema radu hrvatskih zaposlenika u periodu socio-ekonomske tranzicije. Rezultati su objavljeni u jednom znanstvenom radu u suautorstvu, a s priopćenjima o tim istraživanjima sudjelovala je na četiri međunarodne i jednoj domaćoj konferenciji.

Nastavna djelatnost

Od 1990. godine D. Maslić Seršić sudjeluje u izvođenju vježbi iz Psihofiziologije rada za studente treće godine psihologije. Tijekom 1989. i 1990. sudjelovala je u izvođenju nastave iz Psihologijskog praktikuma III za studente druge godine psihologije. Od 1998. stalno sudjeluje u nastavi na Katedri za eksperimentalnu i biološku psihologiju, tj. u izvođenju nastave iz Psihologijskih praktikuma I, II, III i IV.

Od 1994. bila je mentor u diplomskim radovima kao i član komisija na diplomskim ispitima.

Dr. sc. D. Maslić Seršić sudjelovala je, također, u izvođenju nastave na Psolijediplomskim studijima psihologije u okviru kolegija Organizacijska psihologija.

Od 1996. do 1998. sudjelovala je, kao asistent, u izvedbi kolegija Psihofiziologija rada na studiju psihologije Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Stručna djelatnost

Dr. sc. Darja Maslić Seršić djelatno je angažirana i u izvanfakultetskim djelatnostima svoje struke. Ne samo da je aktivni član Hrvatskog psihološkog društva (u jednom periodu bila je tajnica Društva) nego je i ovlašteni psiholog međunarodnog udruženja MENSA, što znači da provodi primjenu psihologijskih testova i interpretaciju rezultata; povremeno obavlja poslove selekcije kandidata za posao te adukacije rukovoditelja za različite organizacije u Hrvatskoj.

Najznačajnija stručna nenastavna i neistraživačka djelatnost je njezino sudjelovanje u radu Psihološkog savjetovališta za studente Filozofskog fakulteta.

Također, vrlo važna stručna aktivnost jest sudjelovanje u izradi Vodiča kroz zanimanja: izaberite između 260 zanimanja (koji ima i klasičnu formu i elektroničko izdanje) urednika B. Šverka, u kojemu je pripremila opis zanimanja inženjera elektrotehnike, sistemskog inženjera, računalnog programera, projektanta informatičkog sustava.

Ocjena i prijedlog

Prikaz znanstvenog, nastavnog i stručnog rada pokazuje kako je dr. sc. Darja Maslić Seršić do sada bila vrlo uspješna u svom znanstvenom, nastavnom i stručnom razvitku.

Njezini kvalifikacijski radovi (magistarski i doktorski), koje je izradila pod mentorstvom prof. dr. B. Šverka, visoko su iznadprosječni i svjedoče o vrlo savjesnom, preciznom, ali i kreativnom pristupu koje D. Maslić Seršić pokazuje u svom znanstvenom radu. Ocjenjujući njezinu disertaciju povjerenstvo je utvrdilo da je "provela i opisala opsežno, atraktivno te znanstveno i praktično relevantno istraživanje. Polazeći od solidne teorijske osnovice ona je uspjela formulirati jasne istraživačke ciljeve popraćene odgovarajućim hipotezama. Njezine operacionalizacije, iako najvećim dijelom izvedene iz samoiskaza ispitanika, priređene su sukladno visokim profesionalnim standardima. Prikupljanje podataka bilo je izvrsno organizirano pa je proteklo bez poremetnji karaktersitičnih za ovu vrstu terenskog rada, uz uspješno očuvanje svih etičkih načela. Podaci su sređeni i prikazani jasno, a upotrijebljene analitičke metode primjerene su istraživačkim ciljevima i metričkoj razini podataka".

U nastavnom radu D. Maslić Seršić je, također, vrlo savjesna i pouzdana što se uvijek očitovalo u tome da joj se svaka nastavna zadaća mogla prepustiti za samostalnu izvedbu. U nastavnom je radu pokazala izrazitu sklonost promišljanju o takvoj nastavi različitih dijelova psihologije kojom bi se u potpunosti zadovoljile potrebe struke, s jedne strane, ali istodobno i potrebe i mogućnosti studenata, s druge strane. Za dr. sc. Darju Maslić Seršić može se reći da već predstavlja formiranog sveučilišnog nastavnika psiholgije.

Može se, također, ustvrditi da je D. Maslić Seršić općenito vrlo zaintersirana za svoju struku i da joj je stalo do razvijanja i unapređivanja struke.

Predlažemo, stoga, Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da dr. sc. Darju Maslić Seršić, u zvanju višeg asistenta, izabere u zvanje docenta na Katedri za eksperimentalnu i biološku psihologiju u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, jer pristupnica ispunjava sve potrebne uvjete prema članku 74. ZOVU za to zvanje i ispunjava uvjete za izbor u znanstvenog suradnika prema čl. 43 ZZID-a te sukladno "Uvjetima Rektorskog zbora", kako se vidi iz ovog izvještaja, (a) sudjelovala je u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju više od jedne školske godine i radila je na znanstveno-istraživačkim projektima u zvanju znanstvenog novaka; (b) održala je puno više od dva priopćenja na međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima; (c) bila je mentorom većem broju studenata pri izradi diplomskih radnji; (d) znanstveno se usavršavala u inozemstvu. Osim toga, objavila je 7 znanstvenih radova, od kojih su četiri objavljena u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama" (Minimalni uvjeti za izbor u znanstvena zvanja, Narodne novine, br. 38, 11.04.97.).

U Zagrebu, 30. kolovoza 2001.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

Dr. sc. Branimir Šverko, red. prof.

Dr. sc. Silvija Szabo, red. prof. u miru

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za slavenske jezike i književnosti

Predmet: Izvještaj komisije za izbor dr. Zvonka Kovača

u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora

ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Izabrani u komisiju za ocjenu rezultata natječaja (objavljenoga u Vjesniku dana 24. svibnja 2001. godine) za znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana slavistika na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti podnosimo Vijeću svoj izvještaj:

Na natječaj se prijavio izv. prof. dr. Zvonko Kovač.

Dr. sc. Zvonko Kovač (r. 1. lipnja 1951. u Donjoj Dubravi), završio je osnovnu školu u rodnom mjestu, gimnaziju u Čakovcu, a diplomirao je jugoslavenske jezike i književnosti kao prvu, te filozofiju kao drugu studijsku grupu, 1975. godine, na ovome Fakultetu. Kao istaknut student i već afirmirani mladi kritičar izabran je za asistenta na bivšem Odsjeku za jugoslavenske jezike i književnosti, krajem 1976. godine, da bi započeo raditi početkom 1977.

Postdiplomski studij - smjer književnost polazio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i magistrirao s temom o interpretaciji eseja (Rastko Petrović i Tin Ujević u komparaciji), 1981. U zvanje znanstvenog asistenta izabran je 3. srpnja 1981. godine te je uveden u Registar znanstvenih radnika (pod brojem: CR 3858). U dva je navrata bio lektor hrvatskoga jezika i predavač (južnoslavenskih) književnosti na Sveučilištu u Göttingenu, gdje također boravi kao stipendist njemačke zaklade A. von Humboldt (1990./91.).

Doktorirao je disertacijom Poetika Miloša Crnjanskog – Strukturalno-semantički aspekti, 1987. godine, da bi 30. ožujka 1988. godine bio izabran u znanstvenoistraživačko zvanje znanstvenoga suradnika za znanstveno područje filologije (upisan u Registar istraživača pod matičnim brojem: 076065). U zvanje docenta Z. Kovač je izabran 16. lipnja 1988. godine. U znanstvenoistraživačko zvanje viši znanstveni suradnik izabran je 22. veljače 1994. godine. U zvanje izvanrednog profesora bio je izabran, nakon pune dvije godine nelegalnog zadržavanja, 5. lipnja 1996. godine.

II. Znanstveni radovi (knjiga, rasprave) od izbora u zvanje izvanrednog

profesora (1996.-2001.)

Od izbora u zvanje izvanrednog profesora dr. Zvonko Kovač je pripremio za tisak i objavio knjigu svojih novijih rasprava u naslovu Poredbena i/ili interkulturna povijest književnosti (Popis radova I/1). Ostali znanstveni radovi Z. Kovača nastali nakon izbora u prethodno zvanje gotovo su svi nastali povodom njegova sudjelovanja na međunarodnim simpozijima u gotovo šestogodišnjem razdoblju od Prvog hrvatskog slavističkog kongresa, na kojemu je također sudjelovao, do danas.

Kako je riječ o sveukupno osamnaest novih rasprava, od kojih je petnaest objavljeno a samo tri u tisku, osvrnut ćemo se najprije na one koji, najčešće prošireni i dorađeni, uz druge radove, tvore poglavlja u monografiji, a onda prikazati preostale.

Naslijeđe (11-70), prvo poglavlje knjige Poredbena i/ili interkulturna povijest književnosti, propituje hrvatsku i austro-ugarsku tradiciju slavistike, osobito kroz odnose slavenske i slavenskih filologija, propituje Jagićevo doba i njegove stavove o slavenskoj književnoj komparatistici te problematizira kroatocentričan pristup Slavka Ježića prema južnoslavenskim književnostima, da bi u Strossmayerovu konceptu aktualizirao interkulturalnost na račun političkoga jugoslavenstva.

Opširnije istraživanje stanja slavenske filologije za vremena Kopitara i Miklošiča, u studiji Slavenska filologija i slavenske filologije u Jagićevo doba, osim što daje na dosadašnjoj literaturi zasnovane kraće portrete tih slavista, konstatira da je već u Jagićevo doba, koji je slavensku filologiju utemeljio i prakticirao u optimalnim okvirima, započeo razvoj nacionalnih slavenskih filologija, pa se zarana stvorio raskorak između koncepcija inozemne slavistike, njezinih općeslavističkih disciplina i postojećih nacionalnih struka. Z. Kovač sugerira, u zaključku svoga istraživanja, da bi predmetna područja razlikovno uskosrodnih jezika i povijesno povezanijih naroda i književnosti, kao što su južnoslavenski ili zapadnoslavenski, uz osmišljene poredbeno-slavističke discipline, mogla postati «trajnim mostovima slavistike u neslavenskim, pretežno zapadnim, zemljama i slavistike u slavenskim zemljama» (str. 27).

S tim u vezi rasprava Vatroslav Jagić i slavenska književna komparatistika postavlja pitanje zasnivanja slavenske književne komparatistike, pa se na primjerima poredbenih studija Vatroslava Jagića (pobliže se analiziraju Južnoslavenske narodne priče o Grabancijašu Dijaku i Dunaj-Dunav u slavenskom narodnom pjesništvu), uz njegovo načelno prihvaćanje komparatističke metode, pronalazi sklonost imenovanju slavenske komparatistike paralelnom gramatikom, odnosno «ukupnim prijegledom» ili paralelnim proučavanjem slavenskih književnosti. Slavenska književna komparatistika, iako daleko od zasebne komparatističke metode, kako navodi autor, «u Jagićevim je opservacijama, kao i praktičnom primjenom, služila najboljim tradicijama proučavanja književnosti kao književnosti koju dijele samo različiti jezici (s gledišta Jagićeve prijevodne komparatistike to gore ako je dijele tako bliski jezici kao što su slavenski)» (str. 42).

Završni prilozi uvodnoga poglavlja knjige problematiziraju odnos prešućivanog povjesničara hrvatske književnosti Slavka Ježića prema južnoslavističkim aspektima književne kroatistike, koji je afirmativniji nego li kod nekih naših suvremenika, odnosno govori se o «Strossmayerovu jugoslavenstvu» kao isključivo kulturnom, a ne nacionalno-političkom projektu (vrlo određen u nacionalnim političkim zahtjevima, Strossmayer je otvoren u pravima kulture), da bi pitanje aktualiziralo u svjetlu otvorenih problema integracije Europe.

Drugo poglavlje Od komparatistike tekstova do interkulturne povijesti književnosti (str. 71-181) donosi rezultate višegodišnjih Kovačevih traganja za optimalnim metodološkim okvirima komparativnog proučavanja južnoslavenskih književnosti. Ne odustajući od ideje slavenske književne komparatistike te moguće poredbene povijesti južnoslavenskih književnosti, on svoje starije priloge bitno proširuje teorijskim i analitičkim rezultatima projekta Komparativno proučavanje jugoslavenskih/južnoslavenskih književnosti, kao i tzv. interkulturnom hermeneutikom i teorijom interliterarnog procesa. U tom kontekstu on obrazlaže svoje izvorne koncepte komparatistike tekstova srodnih jezika i interkulturne povijesti književnosti. Riječ je o specifičnom tipu regionalne komparatistike, koji pokriva literarne slučajeve «međusobno razumljivih književnosti», kroz razna vremena i u raznim srodnojezičnim kontekstima. Komparatistika tekstova, kao teorijski okvir za poredbene analize, «pridonosi oslobađanju stvaralačkih procesa iz svih jezika i svih slojeva jezika jedne književnosti», odričući se presizanja u kulturi, u pasivnom i u aktivnom smislu (str. 99), a kriteriji se ne sužavaju «ni regionalnim, ni nacionalnim, ni konfesionalnim, ni ideološkim ograničenim i predrasudama» (str. 101).

Korak dalje u svom teorijskom promišljanju Zvonko Kovač je učinio raspravom naslovljenom kao i knjiga Poredbena i i/ili interkulturna povijest književnosti, a u kojoj se interslavenska književna komparatistika pokušava nadograditi novim izvornim konceptom u znaku interkulturne povijesti književnosti. Ne odustajući zapravo od komparativne književnosti i za srodnojezične južnoslavenske književnosti, svugdje gdje se one uklapaju u šire slavističke i europske književne okvire, Kovač kombinacijom različitih teorijskih praksi dolazi do potrebe afirmacije prostora između svjetske i nacionalne književnosti, ispunjenom određenom međuknjiževnosti, «kompleksom odnosa međuknjiževnog procesa unutar povijesno promjenjivih međuknjiževnih zajednica» (str. 122). Interkulturnu povijest književnosti, kao i interkulturnu književnost, on smješta u trokutu već afirmiranih disciplina kroatistike, slavistike i komparatistike (str.124).

Noviji, jednako opširni i teorijski zahtjevni prilozi, odlučan su iskorak u novo metodološko područje, u kojemu se opširnije prikazuje i primjenjuje koncept «međuknjiževnih zajednica te zaključuje idejom interkulturnoga dijaloga, odnosno interkulturne interpretacije. Prikazujući ukratko teoriju interliterarnog procesa D. Ďurišina, kod kojega je Kovač gostovao na velikom internacionalnom projektu proučavanja svjetske književnosti, svojim južnoslavističkim istraživanjima daje širu slavističku i konzistentnu metodološku osnovu. Prikazujući kriterije, funkcije i forme manifestiranja «međuknjiževnih zajednica» (koje preimenuje interliterarnim kontekstom, kojemu je interkulturalnost dominantna osobina, a interliterarni proces dinamička kategorija), Zvonko Kovač bira one s kojima može najbolje objasniti kompliciranu južnoslavensku situaciju. Konfesionalnim kriterijem prostor se razdjeljuje u standardne kulturne kontekste, a npr. razvojnom konvergencijom i divergencijom, odnosom dvopripadnosti, bi-poliliterarnosti, ukazuju na specifičnost. Mreža posebnih i standardnih međuknjiževnih zajednica sastavni je dio interliterarnoga procesa, odnosno interkulturne književnosti, koji se, kao nove književne kategorije smještaju u nepriznatom prostoru između nacionalne i svjetske književnosti.

Problematizirajući empirijsku i intencijsku interkulturalnost, onu koju nalazimo «na terenu» i onu koju sebi stvara povjesničar «susreta kultura», interkulturalni interpretator, Kovač se zalaže u studiji Interkulturna povijest književnosti, interkulturna interpretacija (163-181) za dijaloško razumijevanje književnosti, budući da je «sama bit književnoga u vapaju za drugosti kao spoznajne nužnosti vlastitosti» (str. 179). Kako se zaključuje, «uočavajući dijaloge kultura, situacija ukrštanja, obogaćenja, premda i zatvorenosti, interkulturna interpretacija nas možda može dovesti u predvorje znanstvene utemeljenosti, istinitosti, našega razumijevanja, književnosti i svijeta, koje kao da prebiva u kulturnoj različitosti, upravo u interkulturalno korelativnome» (str. 179). Koncept interkulturne povijesti književnosti, odnosno interkulturne interpretacije, zasnovan na modernim književnim teorijama, važan je doprinos novom razumijevanju književne povijesti (osobito za one slučajeve koji izmiču nacionalnim historiografijama), kao i vrijedan prilog teorijama književne interpretacije.

Iako se središnje, teorijski osmišljeno, poglavlje knjige doživljava kao zasebna cjelina, narednim potpoglavljem Oprimjeravanja, analize (183-256), ono dobiva svoju nadopunu. U dvije opširnije (o Andriću i Desnici) i dvije kraće analize (o Selimoviću i Ćatiću) prikazuju se autori dvojbena književnopovijesna statusa, upravo poredbeno-južnoslavističkim i interkulturalnim pristupom. Bilo da je riječ o sistematičnom tumačenju Andrićeva poznatog djela Znakovi pored puta, kojim fragmentarnu strukturu Zapisa nastoji svesti na prepoznatljive cjeline, od poetike i eshatologije do interkulturalnosti, bilo da je riječ o interpretaciji Desničine intertekstualnosti unutar njegova opusa, Kovač pokazuje odlike vrsnog analitičara, kojega su postupci metodološki prepoznatljivi, terminološki uređeni, a rezultati uvjerljivi i prihvatljivi. Gledano pak književnopovijesno, sva četiri autora sporna su samo iz uske mononacionalne perspektive, dok u vizuri našega interkulturnoga povjesničara, njihova se «spornost» pretvara u kvalitet otvorenosti i povezanosti.

Drugi blok istraživačkih tema, Kritička recepcija (257-304), odnosi se na analizu stanja u hrvatskoj filologiji, koja se u novije doba, naglašenije nego prije, dijeli na kroatistiku i slavistiku, pa i na najsrodnijem jezičnom prostoru – južnoslavenskom. Opisujući novu situaciju, Kovač modelom interkulturne historiografske pozicije označava pojedine južnoslavističke istraživače, projekte i inicijative, koji su se, za razliku od intrakulturalnih kroatističkih, našli u novim, nepovoljnim okolnostima. Njima namjenjuje istraživanja kritičke recepcije (koju određuje kao «provjerljivu recepciju» elitne čitalačke publike) hrvatske književnosti u južnoslavenskim kulturama, kraće definira suodnose među tim kulturama te iznosi valjane komparatističke razloge za obradu takve teme. U opsežnom istraživanju kritičke recepcije Milana Begovića u srpskom i slovenskom kulturnom prostoru, Kovač nakon dokumentirane argumentacije i nepristrana tumačenja zaključuje da bi se recepcija Begovića mogla označiti kao put «od primanja na distanci do potpunog prihvaćanja kao svojega, domaćeg pisca», kada je razlika u recepciji samo estetičko-ideološka razlika među kritičarima, kao kod Srba, «odnosno kao put od govora kritike iz istoga kulturnoga kruga do 'normalne' recepcije dviju susjednih književnosti, kao kod Slovenaca (str. 303).

Posljednje poglavlje knjige ambiciozan je prilog raspravama o reformi slavističkih studija u smjeru višejezičnog studija slavistike prema uzorima na zapadna iskustva (Kovač prevodi i usklađuje s našom praksom programe slavistike na sveučilištima u Göttingenu u Beču), ali i interkulturne kroatistike u kojemu bi opet studij hrvatskoga jezika i književnosti bio koncipiran s obzirom na praksu njegova proučavanja u svijetu i potrebe hrvatskoga modernog društva. Stručni prilozi o modelima studija s prikazima aktualnoga stanja, rječito govore o raskoraku europske i domaće nastavne (a posljedično tome i znanstvene) slavističke situacije, ali i o autorovu upornu nastojanju da se on smanjuje (str. 329-355).

Riječju, monografska knjiga rasprava Poredbena i/ili interkulturna povijest književnosti Zvonka Kovača, unatoč tome što je veći dio priloga bio pisan za različite znanstvene skupove, zaokružena je cjelina u kojoj se njezinim uvodnim i zaključnim poglavljima problematizira stanje slavistike u prošlosti i danas, dok se središnja poglavlja komplementarno nadopunjuju, inovativan teorijski blok slijedi primjena zagovaranih metodoloških načela i pristupa. Rijetko raznovrsna, bogata i promišljena znanstvena ekspertiza.

Osvrnemo li se sada na preostale znanstvene radove, dva Kovačeva opširnija znanstvena rada Ethik der Literaturhistoriker i Lasićeva epistolarna književna historiografija, ukazuju na probleme studija i proučavanja južnoslavenskih jezika i književnosti u okolnostima izdvajanja kroatistike iz uobičajenoga slavističkog i južnoslavističkog korpusa. Prvi rad, pisan na njemačkom jeziku, obraća se njemačkim slavistima, podsjećajući na južnoslavističke okvire njihove znanstvene prakse. Takav bi model, po Kovačevu uvjerenju, naročito u poredbenom ključu, trebalo zadržati i u našim današnim nastavnim programima studija. Slično tomu, Kovač podsjeća hrvatskog povjesničara književnosti Stanka Lasića na njegove ranije suptilne teorijske izvode o odnosu hrvatskoga i srpskoga jezika, na što se ni danas ne bi trebalo zaboravljati, nego od njih polaziti i nadograđivati ih. U osnovi, oba rada aludiraju na etiku povjesničara književnosti, koji bi se u svom radu trebali rukovoditi prvenstveno znanstvenim argumentima te otklanjati pritiske političke i ideološke sfere na znanost. Mogli bismo se složiti sa završnom autorovom mišlju, da «odgovoriti na izazove suvremene etike isto je što i optimalno formulirati probleme nove povijesti književnosti» (II/3., str. 63), jer obje računaju na interkulturne kontekste postojanosti i naizmjenične upućenosti pojedinačnoga na cjelinu, kao i cjeline na pojedinačno.

Studija Europske susjedne književnosti i njihova povijest (II/12.), doima se kao sinteza višegodišnjega autorova promišljanja upravo nove povijesti književnosti, otkrivajući dodatno više situacija u kojima je ona neophodna (npr. književnost višenacionalnih društava, književnost pisaca u dijaspori, regionalizacija nacionalnih književnosti), ali i njezina krizna mjesta: «Na žalost, nije takva distancirana i objektivna uloga koju na sebe preuzima interkulturalna filologija, bilo da se njome koristi komparatistika ili filologija stranih jezika i književnosti ili interkulturni filolog, bez spornih mjesta, kao što interkulturni poslenik nije bez kriza. Postajući dijelom kompleksnog interkulturnog dijaloga, nova filologija, nova povijest književnosti, morala bi poraditi na institucionaliziranju svoje prakse, u suprotnom imat će istu sudbinu kao i mnoge činjenice multikulturnoga konteksta – ostat će zauvijek na rubovima moćnih monoloških govora, kojima se na kraju i sami priklanjamo» (str. 74).

Znanstvena analiza secesije u hrvatskom kajkavskom pjesništvu (II/8., a, b), oslanjajući se na dosadašnja domaća istraživanja hrvatskoga kajkavskog pjesništva i secesije, otkriva pažljivim tumačenjem pojedinih Domjanićevih pjesama secesijske elemente u njegovu pjesništvu (dekorativni svijet, narativna minijatura, artificijelna funkcija motiva prirode, dekorativna apstrakcija). Uz sve, ističe se i dekorativni karakter mnogih izdanja kajkavskih zbirki pjesama i antologija, od rukopisne simulacije spomenara do ilustracija knjiga kajkavske lirike likovnim mapama.

Slična je rasprava Pjesništvo slovenskih isusovaca (II/14.), u kojoj autor daje preglednu sliku manje poznatih slovenskih pjesnika, da bi se opširnije zadržao na interpretaciji pjesama Vatikanski grič Lojza Bratine i Dež (Kiša) Franca Kejžara. Konstatirajući modernost dijela isusovačkoga slovenskog pjesništva, Kovač želi upozoriti na «duh rezignacije i melankolije nastao dubokim osjećanjem nesavršenosti društva», kao i na «opetovano vjerovanje u novo jutro, bolji svijet» (str. 261).

Do sada neobjavljeni, ali čitani radovi na simpozijima (II/16., 17., 18.), ukazuju na daljnju primjenu Kovačeva izvorna modela interkulturne interpretacije, odnosno interkulturne povijesti književnosti (na primjerima pripovjedna pjesništva Stanka Vraza, promišljanja hrvatske i slovenske književnosti kao susjednih, kao i osebujnom pristupu fenomenu bosanske književnosti). Nov je prilog u Kovačevu znanstveno-stručnom zanimanju napis Ekološka književna kritika, kojim se zalaže za novo, ekološko društvo i, s tim u vezi, angažiranu ekološku kritiku.

Ističemo i suorganizaciju dvaju znanstvenih skupova, interdisciplinarnoga Znanost i etika (1997.), u organizaciji hrvatskih humboldtovaca, kao i poredbeno-južnoslavističkoga o književnom djelu Ive Andrića i poredbenom proučavanju slavenskih književnosti (1998.). Osim toga, od ove godine povjereno mu je mjesto glavnog i odgovornog urednika središnjeg hrvatskog slavističkog godišnjaka Radovi Zavoda za slavensku filologiju.

III. Stručni radovi i nastavna djelatnost nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora (1996.-2001.)

Stručni radovi nastali u proteklom razdoblju odnose se na, dijelom prikazane, priloge o reformi studija slavistike (IV/3.,4.) te praćenju aktualnosti oko slovenistike u Zagrebu i Ljubljani (IV/6.,7.,9.,10.). Obje aktivnosti pokazuju odgovornog nastavnika i informiranog stručnjaka o položaju i perspektivama njegove struke, kao i angažirana borca za moderne, višejezične slavističke studije (osobito na uskosrodnojezičnom južnoslavenskom području). Skrećemo pozornost i na pripremljenu za tisak knjigu književnih kritika o suvremenom pjesništvu te instruktivan esej o aforizmima Vladimira Milaka. Esej, odnosno najznačajniji visokostručni rad Zvonka Kovača u ovom razdoblju, pogovor Milakovim Škakljivim mislima, (IV/5b, str. 115-129), sistematizira i tumači autorove aforizme i maksime te donosi kritičku ocjenu: «Analiziramo li pomnije te Milakove društvene maksime, uvidjet ćemo da on često pribjegava ironiji, jednako na račun naroda, kao i na račun vlastodržaca. Između njih kao da se mukotrpno probija iskustvo mislećega pojedinca, intelektualca, koji svoju kritičnost plaća često i visokom cijenom društvene nepodobnosti, bilo socijalističke, bilo nacionalističke» (str. 120).

Sveukupno, za razliku od prethodnih godina, kada je bio više okrenut pisanju stručnih članaka i recenzija, Kovačev stručni rad bio je najviše vezan uz poslove konstituiranja i afirmiranja novoga studija slavistike, u kojemu su južnoslavenski jezici i književnosti konačno našli, možda i presudnom njegovom zaslugom, adekvatno mjesto u sustavu studija našega Fakulteta. U tom smislu treba akcentuirati i njegov rad na knjižicama studija dvopredmetne slavistike, kao i izradi novih nastavnih programa, naročito za uvodne predmete te poredbeno-slavističke i južnoslavističke kolegije.

Nastavna djelatnost Zvonka Kovača iznimno je raznovrsna i bogata. U proteklom petogodišnjem razdoblju Zvonko Kovač je predavao na jednopredmetnom i dvopredmetnom studiju slavistike uvodne i poredbenoslavističke predmete te kolegije iz južnoslavenskih književnosti (poredbena i bosanska te slovenska književnost). Za studije kroatistike predavao je poredbeno-južnoslavističke, izborne kolegije. Sveukupno je više od 200 studenata pod njegovim mentorstvom izradilo svoje seminarske radove (diplomske nije jer se na studiju slavistike tek ove godine upisuje četvrto godište, a na studiju kroatistike studenti ga ne smiju birati). Nastavne obaveze, osim po raznolikim sadržajima i kvantitativno, zbog nedostatka asistenata, unekoliko i premašuju njegovu tjednu normu. Svojim zalaganjem za moderan, koncipiran prema jednogodišnjim kolegijima, studij južnoslavenskih književnosti, kao i afirmacijom novih poredbeno-interkulturalnih pristupa književnosti, Kovač nije samo unaprijedio svoju nastavno-znanstvenu djelatnost, nego je sadržajno i u metodici bitno doprinio razvoju novoga studija slavistike.

Osim toga, Zvonko Kovač je samostalno predavao na poslijediplomskom studiju književnosti Filozofskoga fakulteta (Poredbena povijest slavenskih književnosti), poslijediplomskom studiju kroatistike Odsjeka za kroatistiku (Kritička recepcija hrvatske književnosti u južnoslavenskim kulturama), a uvršten je i u programe poslijediplomskoga studija u Sveučilišta u Osijeku i Tuzli (s kolegijima Interkulturna povijest književnosti, Južnoslavenska poredbena književnost). Bio je od izbora u zvanje izvanrednog profesora i mentor četirima studentima poslijediplomskoga studija, od kojih su tri radnje završene: Recepcija Vladimira Vidrića u književnoj kritici (od moderne do “druge moderne”) Danke Lukač, Motivi i forme suvremene bošnjačke poezije - Novija bošnjačka poezija između islamske duhovnosti i europske (domaće) tradicije Zilhada Ključanina te Nacionalni identitet u nefikcionalnoj popularnoj prozi Marijana Šabića.

Kao zamjenik pročelnika (1998.-2000.) i kao pročelnik od 2000./01. aktivno je sudjelovao u radu Odsjeka, a posebno se angažirao, kao voditelj studija i predstojnik katedre, u organizaciji i afirmaciji studije slavistike (od pisanja kompletnih programa, koncipiranju prospekata i sastavljanja osnovne literature do novoga rada na preobrazbi studija prema ECTS-u) te brizi za kadrovsko ekipiranje.

IV. Zaključak, mišljenje i prijedlog povjerenstva

Kako je riječ o izboru za redovitog profesora, na kraju ćemo ukratko prikazati sveukupnu znanstvenu i nastavno-stručnu djelatnost Zvonka Kovača. Do izbora u zvanje izvanrednog profesora on je u samostalnim knjigama objavio jednu monografiju (doktorat) Poetika Miloša Crnjanskog, jednu knjigu znanstvenih rasprava, Interpretacijski kontekst, i jednu knjigu visokostručnih radova, Kritika knjigoslovlja i druge kritike, a objavio sveukupno, ne računajući radove iz magisterija i doktorata, osamnaest znanstvenih radova (od čega tri u prijevodu na svjetske jezike u međunarodno priznatim publikacijama), nekoliko desetaka stručnih radova, preglednih članaka i književnih kritika. Održao je dvadeset priopćenja na znanstvenim skupovima, od toga šest na inozemnim međunarodnim skupovima, a ostalih četrnaest na domaćim, od kojih je većina bila, prema sudjelovanju inozemnih kolega, međunarodnoga karaktera. Bitno je unaprijedio stručni rad kontinuiranim praćenjem knjiga s područja književne znanosti, a bio je suorganizator ili voditelj znanstvenih skupova projekta Komparativno proučavanje jugoslavenskih/južnoslavenskih književnosti, kao i voditelj svoga istraživačkog projekta Interkulturna povijest književnosti.

Ukupno uzevši, zaključujemo da je nastavna djelatnost dr. Zvonka Kovača bila osmišljena i bogata, da su mnogi rezultati njegovih znanstvenih istraživanja korišteni u nastavi, kao i obratno, da su iskustva iz nastave bila dragocjena u njegovu znanstvenom radu. Kada je riječ o Kovaču kao nastavniku treba istaći da se on djelomice posvetio i pitanjima metodike visokoškolske nastave književnosti. Zalažući se ustrajno za seminarizaciju nastave književnosti, razvio je koncepciju seminarske interpretacije, kojom je doista na nov način povezao probleme znanstvenoga tumačenja književnosti u nastavi i u istraživalačkoj praksi. Bio je mentorom za više desetaka seminarskih i dvadesetak diplomskih radnji (od čega tri i objavljene), bio voditelj i izvoditelj triju kolegija u poslijediplomskom studiju u Zagrebu i Dubrovniku, mentor domaćim i stranim magistrandima i doktorandima, pod njegovim mentorstvom ili uz njegovu pomoć (kod specijalizanata) više je studenata završilo svoje radove.

Ocjenjujući znanstvene i stručne radove te nastavnu djelatnost od izbora u zvanje izvanrednoga profesora, sumarno konstatiramo da dr. Zvonko Kovač ima slijedeće ispunjene uvjete:

- ima objavljeno 20 izvornih znanstvenih radova (15 u knjizi i 5 izvan knjige, od kojih je najmanje 12 objavljeno prvi puta u publikacijama s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama) u ukupnom opsegu od oko 30 araka teksta

- održao je 18 priopćenja o čega 6 priopćenja na skupovima u inozemstvu, a 15 na međunarodnim znanstvenim skupovima

- ima objavljeno desetak stručnih i preglednih radova, od kojih je većina objavljena u knjigama ili zbornicima (u ukupnom opsegu do 6-7 araka novoga teksta)

- njegova nova knjiga dijelom se upotrebljava kao nastavni tekst u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi

- bitno je sadržajno i u metodici unaprijedio nastavni proces, bio je sustvaratelj novoga studija

- pod njegovim mentorstvom tri su pristupnika izradila magisterij, a preko 200 studentica i studenata završilo seminarske radove

- svojim prilozima o reformi studija bitno je unaprijedio stručni rad i bio voditelj studija slavistike te suorganizator dva znanstvena skupa

- bio je voditelj i samostalni predavač dvaju kolegija u poslijediplomskom studiju književnosti i kroatistike

Zaključujemo da dr. sc. Zvonko Kovač u potpunosti udovoljava uvjetima predviđenima zakonom za zvanje redovitog profesora, pa jednoglasno predlažemo Matičnom povjerenstvu i Znanstveno-nastavnom vijeću Filozofskoga fakulteta da naše izvješće prime te pristupnika izv. prof. dr. Zvonka Kovača izaberu u zvanje redovitog profesora i znanstvenog savjetnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana slavistika, u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (za predmete Uvod u slavistiku, Uvod u studij slavenskih književnosti, Slavenska poredbena književnost, te izborne kolegije iz južnoslavenskih književnosti – bosanske i slovenske). Riječju, kako se iz prikaza radova dr. Zvonka Kovača vidi, smatramo da bi se i prije isteka roka za reizbor mogao pokrenuti postupak za kandidatovo prevođenje u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitoga sveučilišnog profesora.

Članovi Komisije:

I. Dr. Franjo Grčević, red. prof. u miru

II. Dr. Cvjetko Milanja, red. prof.

3. Dr. Josip Užarević, izv. prof.

Predmet: ocjena rezultata natječaja za izbor

u znanstveno-nastavno zvanje

docenta, izvanrednog ili redovitog profesora

na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Fakultetsko nas je vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 17. svibnja 2001. imenovalo u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika, na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti, pa Vijeću Filozofskoga fakulteta podnosimo ovo izvješće.

Na natječaj objavljen u Vjesniku 24. svibnja 2001. prijavila se prof. dr. sc. DUBRAVKA SESAR, priloživši sve potrebne dokumente:

- životopis,

- izvješće o znanstveno-nastavnoj i stručnoj djelatnosti,

- domovnicu,

- diplomu.

- vjenčani list.

Prof. dr. sc. DUBRAVKA SESAR (djevojačko: Dorotić), državljanka Republike Hrvatske hrvatske nacionalnosti, rođena je u Splitu 28. lipnja 1947. Osmogodišnju je školu pohađala u Bolu na Braču i u Bedekovčini, gdje je završila srednju školu. Slavističku je skupinu predmeta: ruski jezik i književnost kao A-predmet, poljski jezik i književnost kao B1-predmet i češki jezik i književnost kao B2-predmet studirala na Fiolozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je, nakon dva prekida studija, u veljači 1974. sva tri predmeta i diplomirala. (Uz dobro poznavanje slavenskih jezika aktivno se služi njemačkim i talijanskim jezikom, djelomice engleskim). Na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu dr. sc. Dubravka Sesar zaposlena je od 1976. (Udana je, majka je dvoje djece.)

Kao asistent za češki jezik na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti Dubravka Sesar se je 1976. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisala na

poslijediplomski studij smjera lingvistike, gdje je i magistrirala 1984. s temom: "Formiranje češkog i poljskog standardnog jezika u usporedbi s ruskim". Naime, asistenticom je na studiju bohemistike postala u trenutku neobično teškom, kada se izrazito oštro osjećao nedostatak potrebnih kadrova, tako da je na nju pao glavni teret nastave i njezine su nastavne obveze višestruko premašivale asistentsku normu. Doktorirala je Dubravka Sesar 1988. obranivši disertaciju: "Analiza kategorije modalnosti u suvremenom češkom i hrvatskom književnom jeziku". Za docenta je izabrana početkom 1990., a u zvanje je izvanrednoga profesora izabrana 1996.

Znanstveni rad

Prof. dr. sc. Dubravka Sesar, premda prvenstveno bohemist, doista je slavist širokog profila, kakve možemo poželjeti. Taj je njezin široki slavistički profil spojen s točnošću u bavljenju strukom, s nastojanjem za objektivnošću u donošenju zaključaka.

Zanima je komparativna slavistička problematika: standardološka, semantička, frazeološka , komunikacijska, pragmatička, problematika prevođenja, a pri razmatranju je pitanja iz toga širokog kruga problema u nje uvijek prisutan hrvatski standardni jezik - ili on pomaže da se bolje sagledaju pojave u drugim slavenskim jezicima, ili su pojave što se u njima opisuju putokaz za razumijevanje pojava u njemu, dakle: uvijek poredbenost, kontrastivnost.

O tom poredbenom pristupu govore naslovi magistarskoga rada ("Formiranje češkog i poljskog standardnog jezik u usporedbi s ruskim") i doktorske disertacije ("Analiza kategorije modalnosti u suvremenom češkom i hrvatskom književnom jeziku"). O tome govori naslov knjige (izišle 1996., poslije izbora za izvanrednoga profesora) Putovima slavenskih književnih jezika. Pregled standardizacije češkoga i drugih slavenskih jezika (Zagreb, 1996., 156 str.), u kojoj je Dubravka Sesar, obuhvativši sve tada općepriznate slavenske standardne jezike, upotrijebivši svu najnoviju relevantnu literaturu, razmotrila jedno od najvažnijih pitanja slavistike, zadržavši se, kao bohemist, iscrpnije na češkom standardnom jeziku. O njezinu poredbenom pristupu, premda je riječ o frazeologiji, govori i naslov rječnika (napisanog u suautorstvu s A. Menac i R. Kuchar) Hrvatsko-češko-slovački frazeološki rječnik s indeksom čeških i slovačkih frazema (2. prošireno i dopunjeno izdanje Zavoda za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu iz 1998. godine, 151 str.).

Dr. sc. Dubravka Sesar je lingvist, ali i zaljubljenik u književni tekst, iz čega je proizašla knjiga Iz češke preporodne poezije - K.H. Mácha, K. J. Erben, K. Havlíček Borovský. To su prijevodi (prvi hrvatski prijevod Máche) s opširnim kritičkim komentarom o piscima i djelima (izišla je 1996. u Zagrebu u izdanju Biblioteke Književna smotra, 190 str.). Ovdje treba navesti i sudjelovanje Dubravke Sesar u projektu Leksikon slavenskih književnosti što ga uređuje Josip Užarević.

Kao znanstvenik, dr. sc. Dubravka Sesar istupala je na međunarodnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu iznoseći zanimljiva gledanja na pojedine probleme. Izvorni su joj znanstveni radovi s time u vezi potom objavljivani u zbornicima.

Evo naziva nekih međunarodnim znanstvenih skupova u zemlji na kojima je Dubravka Sesar istupila (u istoimenim su zbornicima objavljeni njezini izvorni znanstveni radovi):

U organizaciji Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku (HPDL):

- Primijenjena lingvistika danas (1994.),

- Prevođenje: suvremena strujanja i tendencije (1995.),

- Jezik i komunikacija (1996.),

- Tekst i diskurs (1997.),

- Jezična norma i varijeteti (1998.).

Dubravka Sesar je istupila (dakako da u vezi s time ima objavljene znanstvene radove):

- na međunarodnom znanstvenom skupu u Rijeci 1997., posvećenom pitanjima jezika i književnosti,

- na međunarodnom znanstvenom skupu u HAZU u Zagrebu: Otvorena pitanja hrvatske leksikografije, također 1997.,

- na Drugom hrvatskom slavističkom kongresu u Osijeku 1999.

(znanstveni radovi čitani na kongresu - u tisku).

Dubravka Sesar je istupila:

- na savjetovanju L.A.D.A. u Pragu 1996.,

- na XII. međunarodnom kongresu slavista u Krakovu 1998.,

- iste godine i na savjetovanju u Pragu posvećenom pitanjima slavističkih studija u Srednjoj Europi,

- na međunarodnom slavističkom skupu u Sankt-Peterburgu 2000.

Dr. sc. Dubravka Sesar istupala je i na važnim znanstvenim skupovima koji nisu bili organizirani kao međunarodni (u vezi s kojima također ima objavljene radove) - naprimjer na skupu sposvećenom Ljudevitu Jonkeu (Zagreb - Karlovac, 1997.).

Istupala je i na drugim mjestima na kojima se okupljaju istaknuti predstavnici struke - naprimjer na zagrebačkom lingvističkom krugu..

Kada je riječ o znanstvenome radu dr. sc. Dubravke Sesar, važno je reći još dvoje:

Dubravka Sesar je pokretač teme i glavni istraživač u projektu: "Istraživanje zapadnoslavenskih jezika" (odobrenom 1996.), u kojem je okupila osam suradnika s Katedre za zapadnoslavenske jezike i književnosti i troje novaka.

U vezi s radom na projektu u tisku je knjiga Češki u 30 lekcija. Književni tekstovi. Gramatika. Konverzacija. Češko-hratski rječnik (visokoškolski udžbenik).

Nastavni rad

Dr. sc. Dubravkka Sesar sada na I., II. i III. godini dodiplomskoga studija predaje:

- uvod u studij češkoga jezika,

- fonologiju češkoga jezika,

- morfologiju češkoga jezika,

- sintaksu češkoga jezika.

- na IV. godini vodi seminar iz stilistike i prevođenja.

Nešto ranije održavala je nastavu iz češkoga jezika na Studiju slavistike (taj se program sada ne upisuje), a posljednje je dvije akademske godine predavala i slavensku poredbenu gramatiku.

Na poslijediplomskom studiju D. Sesar drži seminar iz sintakse i standardologije slavenskih jezika.

Do sada je Dubravka Sesar bila mentor pri izradi pedesetak diplomskih radova.

Od akad. godine 1997/98. predaje češki kao drugi slavenski jezik studentima kroatistike na Pedagoškom fakultetu u Mostaru.

Dubravka Sesar je od akademske godine 1997/98. član Vijeća poslijediplomskoga studija lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Član je povjerenstava za izradu magistarskih radova i doktorskih disertacija. U ovome je trenutku mentor dvojici magistranada.

Novi studiji i programi

Stručne aktivnosti

Rad u znanstvenim društima

Novoosnovani se Studij slovačkoga jezika i književnosti, pokrenut akad. godine 1997/98. u okviru Katedre za zapadnoslavenske jezike i književnosti Odsjeka za slavenske jezike i književnosti, odvija po programu što ga je - u skladu s ostalim programima neofiloloških grupa na Filozofskom fakkultetu u Zagrebu - oblikovala dr. sc. Dubravka Sesar.

Nacionalno je vijeće prihvatilo - predložen od dr. sc. Dubravke Sesar - dopunjen program studija bohemistike (bivši je dopunjen novim obvezama i izbornim kolegijima).

Prema najnovijem je zahtjevu Sveučilišta u Zagrebu, u dogovoru s kolegama, Dubravka Sesar ostvarila prilagodbu programa studija bohemistike, polonistike i slovakistike ECTS-sustavu.

Dr. sc. Dubravka Sesar potakla je prvu razmjenu hrvatskih i slovačkih lektora (Zagreb - Bratislava). Stručno je pripremila i uputila dvoje kandidata na poslijediplomski studij u Bratislavu radi stvaranja vlastitih kadrova za novoosnovani studij slovakistike.

Dubravka Sesar održava veze sa stručnjacima na matičnom bohemističkom studiju Filozofskoga fakulteta na Karlovom sveučilištu u Pragu. Organizirala je dva stručna putovanja naših studenata na to sveučilišta, sudjeluje u organizaciji suradnje s ljetnim slavističkim školama u Češkoj i Slovačkoj.

Dubravka Sesar na stručnom i znanstvenom području surađuje s nizom institucija na Fakultetu i izvan njega: sa Zavodom za lingvistiku, Zavodom za književnost, Društvom hrvatskih književnika, "Školskom knjigom", Hrvatskim leksikografskim zavodom, američkom Enciklopedijom svjetske književnosti (St. James Press), s udrugama Čeha i Slovaka u Hrvatskoj i dr.

Dr. sc. Dubravka Sesar član je HFD-a i njegova predsjedništva, bila voditeljica Zagrebačkoga lingvističkoga kruga, bila je predsjednica Hrvatskoga slavističkog komiteta HFD-a, predsjednica Organizacijskoga odbora Drugoga hrvatskoga slavističkog kongresa u Osijeku.

Dubravka Sesar autor je brojnih recenzija i prikaza.

Izvrstan je prevoditelj.

Nastupala je na brojnim tribinama (pa tako i na tribini Slawistische Vortragsreiche u Beču - "O hrvatskoj dijalektološkoj slici iz slavističke perspektive").

Još bismo dodali:

Dr. sc. Dubravka Sesar je već godinama odlična predstojnica Katedre za zapadnoslavenske jezike i književnosti.

Sada savjesno obavlja još i odgovornu dužnost prodekanice za nastavu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

Sve radi odgovorno, ne štedeći se, možemo upotrijebiti izraz:

radi za dvoje. (Koliko je vremena i snage uložila, naprimjer, u organiziranju dobrih uvjeta za rad spomenutoga Drugoga hrvatskoga slavističkog kongresa!)

Osoba je koja čini sve da izbjegne konfliktne situacije. Poštovana je među kolegama.

Z a k lj u č a k

Poslije svega navedenog zaključujemo da izvrstan stručnjak, znanstvenik, izvrstan pedagog dr. sc. DUBRAVKA SESAR, izvanredni profesor na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti, ima sve uvjete u skladu s članom 74., stavkom 3. ZVU (NN 59/96 - pročišćeni tekst) da bude izabrana, i mi predlažemo da se izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti u Odsjeku zu za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U Zagrebu, 12. srpnja 2001.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Milenko Popović, red prof.

2.dr. sc. Ivo Pranjković, red prof.

3. dr. sc. Josip Užarević, red. prof.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za slavenske jezike i književnosti

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog

profesora doc. dr. Dušana Marinkovića na Katedri za srpsku i crnogorsku književnost

ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Izabrani u povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje filologije pri Katedri za srpsku i crnogorsku književnost na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu podnosimo Vijeću svoje izvješće (na temelju natječaja objavljenog u Vjesniku dana 26. 01. 2001.)

Na natječaj se javio samo jedan kandidat: dr. Dušan Marinković

1. Dr. sc. Dušan Marinković rođen je 14. 08. 1949. u Novom Mestu (Republika Slovenija). Osnovnu školu završio je u Delnicama, a maturirao je na gimnaziji u Zagrebu 1968. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1973. grupu za jugoslavenske jezike i književnosti s filozofijom kao B-predmetom. Postdiplomski studij književnosti upisao je iste godine, a početkom 1979. obranio je s odličnim uspjehom magistarski rad Rani Andrić. U međuvremenu je školske godine 1974./75. djelovao kao lektor hrvatskoga ili srpskoga jezika na Institutu za slavistiku i Institutu za prevodioce i tumače na Sveučilištu u Grazu.

Jeseni 1975. izabran je za asistenta pri Katedri za srpsku književnost Odsjeka za jugoslavenske jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a u zvanje znanstvenog asistenta promaknut je u lipnju 1979. godine. Ak. god. 1988./89. i 1989./90. djelovao je kao lektor hrvatskoga ili srpskog jezika i književnosti na Institutu za slavistiku Sveučilišta u Kölnu. Doktorat znanosti s temom Poetika Stankovićeve proze postigao je ožujka 1989. godine, a u znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je u svibnju 1990., reizabran u zvanje docenta 1996. godine. U registar istraživača upisan je 16. siječnja 1990. (matični broj: 083164). Sudjelovao je također u radu stručnih i upravljačkih tijela Fakulteta. Od 1994./95. godine predstojnik je Katedre za srpsku i crnogorsku književnost, a predavao i na Pedagoškom fakultetu u Osijeku te posljednje dvije godine i na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu. Jedan je od suradnika (zadužen za srpsku i crnogorsku književnost) u projektu Leksikon slavenskih književnosti (br.130-745).

2. Znanstveni radovi, stručna i znanstvena djelatnost do reizbora u zvanje docenta (1975.-1996.)

Kako je o tim radovima bilo opširnije pisano u prethodnim izvještajima, zadržavamo se samo na najvažnijim prilozima:

Marinkovićeva studija Rano djelo Ive Andrića (B.I/1.), ozbiljan je i značajan prilog literaturi o autoru. Knjiga je, upravo, prvi opširniji i cjelovit rad u kojem je metodologija i aparatura moderne znanosti o književnosti primijenjena na ispitivanje Andrićeve poetske proze kao važnog i nezaobilaznog dijela njegova sveukupna stvaralaštva. Rezultati do kojih se dolazi pomažu smještavanju Andrićeva stvaralaštva u književnopovijesni kontekst vremena te otkrivaju stilske karakteristike i estetske kvalitete Andrićevih književnih tvorevina odabranog tipološkog niza. Prema magistarskoj radnji koju ima u svojim temeljima studija je zbijenija u analitičkim partijama, što je čini preglednijom, dok je u teorijskom aspektu obilježena značajnim produbljivanjem dotaknutog tematskog horizonta (osobito u mjestima gdje se razmatra strukturalna problematika slobodnog stiha i gradnja lirske proze).

Raspravom Funkcija proznog fragmenta u djelu Ive Andrića (B.IV/2.), Dušan Marinković proširuje značenje proznog fragmenta na sve one umetke u fabularno tkivo koji na neki način nisu nužni za građenje same priče (filozofemi, poslovice, sintagme osvještalih spoznaja) – ali se naknadno pokazuju kao bitni jer umnažaju perspektive teksta te eksplicitnim sadržajem kazivanja dodaju mmnogobrojna implicitna. Prozni se fragment ne može smatrati dovršenim i samoobjašnjavajućim, jer ga bitno modificira kontekst u kojem se nalazi. S druge strane, i sam je fragment element usložnjavanja tekstovne strukture, s važnim funkcijama da istakne temu, da podrži i osnaži pojedine motive, postajući tako i ritmotvornim faktorom poetizacije proze. Koncepcija fragmenta ispituje se i dograđuje na Andrićevoj međuratnoj novelistici i posebno opširno na primjeru Proklete avlije, najvažnijeg autorovog teksta iz kasne stvaralačke faze.

Svoja šestogodišnja proučavanja teme Borislava Stankovića Marinković je udružio, produbio i sintetizirao u doktorskom radu Poetika Stankovićeve proze (1989., 505 str. tipkoskripta), koji je, po svojoj temi, po odabranoj metodologiji, po rezultatima, značajan i vrijedan znanstveni pothvat. Ostvareni tekst jedinstven je primjerak cjelovita uvida u poetiku Borislava Stankovića izrađen na osnovama moderne književno-teorijske misli od ruskog formalizma do semiotike i dekonstrukcije. S druge strane, uključuje rezultate domaćih tumača Stankovićeve proze preko kojih vrši teoretizaciju i novo strukturalno promišljanje Stankovićeva opusa, tumačeći Stankovićeve tekstove iz horizonta stanovite unaprijedne kritičke perspektive, koju u toku njena opredmećivanja dopunjuje, razvija i produbljuje, slijedeći samu estetsku logiku proučavanog teksta. Marinkovićeva teza o B. Stankoviću kao modernističkom, a ne realističkom autoru može se ovom radnjom smatrati uglavnom utvrđenom. Marinković je, također, u postupku propitivanja i promišljanja aspekata Stankovićeve proze pružio na više mjesta primjerke novih, interesantnih i produbljenih tumačenja Stankovićevih djela i tako ih obogatio novom dimenzijom. Pokrenuo je usput i neka značajna teorijska pitanja vezana za pručavanje proze XX stoljeća. Rad je pisan pomno izgrađenom književno-znanstvenom rečenicom koja je sinteza intelektualnosti i učenosti te je usklađena s književno-teorijskom paradigmom koju pokreće.

Pored radova koji su u vezi s doktoratom ili su proizašli iz njega, a bili su čitani na znanstvenim skupovima i objavljeni u uglednim publikacijama, kao Simbolistički elementi u prozi Borislava Stankovića, Pripovjedni oblik «Božjih ljudi» Borislava Stankovića, Stankovićeva novelistika i književnost moderne, (B.IV/4.,8.,6.) ističu se Marinkovićevi radovi o Vuku Stefanoviću Karadžiću, u kojima aktualizira postavke njegove književne reforme na suvremene književne pojave (Vuk Stefanović Karadžić u suvremenoj hrvatskoj i srpskoj prozi i Vuk Karadžić und der sprachlice Ausdruck der kroatischen Literatur (B.IV/7.,9.). Polemično pišući o tumačenju odnosa Vuka Karadžića prema narodnom jeziku i narodnoj književnosti, što se često nekritički poistovjećivalo, autor prati raznorodne jezične prakse hrvatskih i srpskih pripovjedača te utvrđuje neujednačen odnos, pa i odstupanja, prema koncepciji književnog jezika koju je zastupao Karadžić (ili se u njegovo ime zastupala).

Knjiga koja je desetak godina ostala u rukopisu, iz razloga koji su van okvira struke, premda naručena od izdavača Školske knjige, o Gorskom vijencu Petra Petrovića Njegoša, sastoji se od kritičkog izdanja teksta, s napomenama, komentarom i rječnikom, kao i studije Gorski vijenac – reprezentativni tekst epohe (B.II/2.). U Komentarima Marinković je znatno izmijenio komentatorski pristup, jer je išao za tim da smanji jaz između heroičkog i čojstvenog. Zato su njegovi komentari oslobođeni od afektivnog i ideološkog osobito borbenog, ratničkog. U studiji pak Dušan Marinković promatra Gorski vijenac u kontekstu autorova opusa i interpretira sam tekst. U njegovu razumijevanju teksta koje se oslanja o dosadašnje rezultate u znanstvenoj literaturi ima nekoliko novina u odnosu na opću literaturu o autoru i tekstu posebno. Gorski vijenac je tekst koji je nastao, smatra D. Marinković, kao dijalog egzistencije i povijesti, autorova pokušaja da na osnovu historiografskoga znanja i usmene predaje, a ostajući u njezinim okvirima, dramatizira na simboličan način aktualnu egzistencijalnu situaciju Crne Gore u vrijeme njegove vladavine.

U radu Srpska književnost u «Novoj Evropi», autor se bavi analizom prisutnosti srpske književnosti u časopisu «Nova Evropa» koji je od 1920. do 1941. godine izlazio u Zagrebu pod urednikovanjem Milana Ćurčina. Analizira 416 brojeva «Nove Evrope» s oko 250 tekstova u kojima se neposredno tematizira problematika srpske književnosti i kulture. Marinkovićeva analiza toliku je građu sagledavala na nekoliko razina (npr. koji autori iz srpske književnosti surađuju u časopisu, koliko često se javljaju i dokad, kakvim se prilozima javljaju i koje se pojave posebno prate, tko sve piše o problematici srpske književnosti i o čemu, itd.). Ovaj rad je vrijedan prilog tumačenja ne samo uredničke politike časopisa spram srpske književnosti nego i sagledavanja te koncepcije u kontekstu hrvatske kulture tog vremena posebno.

Osim o klasicima srpske i crnogorske književnosti, koje je još obrađivao u preglednim člancima, pisanim za Radio-Zagreb (riječ je o dvadesetak portreta autora iz srpske i crnogorske književnosti!) te za Kindlerov novi književni leksikon (Kindlers neues Literatur Lexikon), a u kojemu se ističe prilog Serbische Literatur vom Realismus bis zum Gegenwart (B.IV/13.), s portretima najmarkantnijih autora Ilića, Stankovića, Andrića, Crnjanskog, Rastka Petrovića, Vaska Pope, Bulatovića i Kiša, Marinković je rano počeo pisati o suvremenom srpskom romanu i suvremenim pripovjedačima. U vidu priloga znanstvenim skupovima, javnih predavanja i gostovanja na stranim sveučilištima ili književnih recenzija D. Marinković piše o Borislavu Pekiću, Meši Selimoviću, Mirku Kovaču, Slobodanu Seleniću, aspektima suvremenom srpskog romana, suvremenom romanu u hrvatskoj i srpskoj književnosti, kao i o književnim kritičarima Milanu Raduloviću, Jovanu Deliću i Predragu Palavestri.

D. Marinković je sudjelovao na 9 domaćih i inozemnih simpozija, gostovao u 9 navrata na domaćim i stranim sveučilištima (Beograd, Novi Sad, Graz, Köln, Berlin, Klagenfurt,, Bern, Hamburg, Dubrovnik, Zadar). Njegova suradnja bila je osobito plodna i djelotvorna u različitim poslovima znanstvenoga projekta Komparativno proučavanje jugoslavenskih/južnoslavenskih književnosti, a vrijedan je i njegov doprinos u organizaciji znanstvenog skupa (jedan od voditelja) posvećenog Vuku Stefanoviću Karadžiću (Zagreb, 1987.)

Stručno i nastavno djelovanje doc. dr. Dušana Marinkovića do reizbora bilo je vezano uz njegov rad na magisteriju i doktoratu, praćenju kritičko-znanstvene literature i suvremenoga srpskog romana, boravkom na lektoratu, kao i spomenutim javnim predavanjima i gostovanjima na stranim sveučilištima. U Vjesniku, Školskim novinama, Gradini, Danasu, Umjetnosti riječi, Književnoj istoriji, Oku, na Radio-Zagrebu i Novom listu, objavio je Marinković, počevši od 1974. godine, više znanstvenih i stručnih priloga, eseja i recenzija s tematikom vezanom za autore i pojave u novijoj književnosti. Uz nekoliko prigodnih članaka u povodu godišnjica značajnih književnika prošlih vremena (Đ. Jakšić, Zmaj J. Jovanović, B. Stanković) Marinković je objavio, također, i više priloga aktualne i suvremene književne i književno-teorijske problematike. Tako se pomalo odvajao od isključive upravljenosti na tekstove Ive Andrića korisno proširujući svoj kritičarski i teorijski repertoar i dijapazon. U susretu s tekstom tekuće književne produkcije Marinković postupa na sličan način kao s djelima iz književne prošlosti. To znači da ne daje maha neposrednoj i nekontroliranoj opservaciji impresionističkog kritičarskog stava, nego pažljivo slijedi odabrano djelo u okolnostima njegova nastanka i u svim njegovim važnijim strukturalnim karakteristikama koje ga i čine svojevrsnim i prepoznatljivim tipom realiziranog umjetničkog govora. Na primjer, u slučaju posmrtno objavljenog romana Meše Selimovića Krug temeljni distinktivni faktor uspješnih i manje uspješnih autorovih tekstova oslanja se na Bahtinovu poetološku kategoriju govora za sebe i govora za druge. Selimović je izuzetno umješan kad pripovijeda prema principima govora za sebe, ali ne i u koncepciji govora za druge. Zbog izabranog tipa političkog diskursa kao strukturalne dominante, zaključuje Marinković, Selimović u Krugu ne uspijeva ostvariti neminovna posredovanja koja bi relacije teksta sažetog u realističkom pripovijednom postupku preobrazila u retrospektivno-ispovjedno samokazivanje likova, i tako romanu podarila lirski naboj i semantičku gustinu prethodnih ostvarenja. Na sličan način, to jest unutar stanovita modela kategorijalne kritike modernog znanstvenog horizonta istupa Marinković i u drugim svojim kritikama, preglednim člancima i predavanjima.

Od postavljanja za asistenta Marinković je uspješno održavao seminarsku nastavu iz srpske i crnogorske književnosti sa studentima III i IV godine studija u Odsjeku za jugoslavenske jezike i književnosti (sadašnji Odsjek za kroatistiku), a također je, u sklopu postojećih dogovora ispomagao u obavljanju nastavnih poslova istovrsnog odsjeka Pedagoškog fakulteta u Osijeku. Od jeseni ak. godine 1990./91. drži predavanja i seminare pretežno studentima IV. godine studija. Njegovu aktivnost kao nastavnika karakterizira suvremenost upotrebljenih metoda i težnja da se pozornost studentskog auditorija orijentira prema novijim i najnovijim pojavama književnosti i u tom smislu njegov se predavački, kao i znanstveni, interes koncentrira na tumačenje i istraživanje procesa i pojava 19. i 20. stoljeća te posebno romana druge polovice ovoga stoljeća. Nekoliko godina Marinković je sa zapaženim rezultatima djelovao kao lektor na zadarskom (ljetnom) seminaru za strane slaviste, a kao lektor i predavač književnosti četiri semestra na Institutu za slavistiku Sveučilišta u Kölnu. U novije doba, kada se srpska književnost predavala kao izborni predmet, Dušan Marinković istakao se postojanim i ustrajnim tumačenjima moderniteta srpske kulture (kolegiji: Srpska moderna, Srpska književnost 20. stoljeća, Suvremena crnogorska književnost, Suvremeni srpski roman), njezinih veza s bosanskom i hrvatskom kulturom, a svoja je predavanja i seminare proširio interesom za crnogorske pisce.

3. Znanstvena djelatnost od reizbora za docenta do izbora za izvanrednog profesora (1996.- 2001.)

Novom knjigom rasprava Iz tijesna vremena (A.I/1) Dušan Marinković se potvrdio kao ustrajan znanstvenik koji, nepovoljnim vremenima usprkos, uspijeva održavati makar i minimum zanimanja za svoju struku i svoje teme. Knjiga okuplja dvanaest rasprava, koje se odnose na njegove zaokupljenosti prozom moderne te suvremenom srpskom i hrvatskom prozom, osobito romanom, kao i priloge u kojima se problematizira položaj same struke kojom se bavi, naime serbistike i južnoslavenske filologije općenito, institucionalno i odnosom pojedinih slavista. Što se tiče prvoga sloja, srpske modernističke proze i suvremenoga romana, pri čemu su u središtu Marinkovićeva razumijevanja književnosti odnosi pripovjednoga i povijesnoga događanja, ističe se cjelovita studija Poetika «Božjih ljudi» (str. 9-76). Premda proizašlo dijelom iz doktorskoga rada, istraživanje kratkih proza Borislava Stankovića u funkciji je shvaćanja Božjih ljudi kao cjelovita teksta, a time i opovrgavanja nesporazuma kritike, pa i razotkrivanja Stankovićeve modernističke samosvijesti (kao elemenata impresionističke poetike): «U svakom slučaju modernistička se poetička samosvijest čvrsto naslanja na filozofiju trenutnog, individualnog i neponovljivog na razini dojma. Takav je odnos i prema vremenu: linearno se vrijeme, čvrsto i neraskidivo uspostavljeno jasnim motivacijskim sklopom, razbilo u doživljajne trenutke, a oni pak imaju svoju organizaciju vremena. Između doživljaja ne postoji stabilan vremenski odnos, vrijeme je bitno individualno psihički motivirano – ono postaje unutrašnje iskustvo lika (pripovjedača).» (str. 34) Zbog toga se fragment kao tematska jedinica, osnovne karakteristike pripovjedača i njegova govora, složena pripovjedna koncepcija, prostorni plan Božjih ljudi, analiziraju tako da bi se tekst afirmirao kao specifična modernistička disperzivna proza. Uvjerljivo i analitički dokumentarno, sa stalnim osloncima u književnom tekstu.

Marinković je uvjeren da priča i povijest uvijek stoje u određenom raspoznatljivom odnosu, pa već kod Stankovića zapaža autorovu namjeru da sugerira impresiju «mutnih vremena» redukcionističkim postupkom, no tek studija Romaneskno događanje kao povijesno događanje (str. 77-85) spomenuti odnos temeljitije obrađuje, upravo utemeljuje, kao jedan od važnih autorovih teorijskih postavki. Smještajući problem u kontekst razvoja hrvatskoga i srpskog povijesnog romana i suvremene književnosti, Marinković se iscrpnije zadržava na romanu Kako upokojiti vampira Borislava Pekića, romanu koji kao središnju ideju ima etički problem – «samosvijest i totalitarnu svijest o historiji», pa je s tim u vezi «organizacija» pripovijedanja vrlo kompleksna, kako bi se tema raspravila s više strana. Marinković pomno analizira sve pripovjedne strategije, ukazujući na razne ideološke razine, da bi zaključio kako «stvaralačka samosvijest romana Kako upokojiti vampira s jedne strane propituje ona rubna područja romana u okviru kojih je moguće romaneskni govor još uvijek razumjeti i prihvatiti kao romaneskan, ali istodobno također i kao samosvijest o tome da fikcionalan govor može biti historijski relevantan govor samo ukoliko uspijeva aktualizirati optimalna pitanja i odgovore historijskog trenutka u kojem se realizira, ako, dakle, izražava konkurentski pritisak drugih diskursa koji se bave tumačenjem ljudskog trajanja a zakonitošću svoje akcije i govora tom trajanju podaruju smisao» (str. 83).

U srodnom znanstvenom radu Književnost i historija kao događanje (str. 87-96) Marinković se bavi temom odnosa književnosti (fikcije) i povijesti, historijske i književne svijesti. Smatrajući književni govor relevantnim povijesnim govorom tek ukoliko uspostavlja kompetentan dijalog s drugim povijesno relevantnim diskursima, a to znači i znanstvenim, pokazuje kako se tri romaneskna opusa (Pekićev, Kišov i Bulatovićev) približavaju tom zahtjevu. Oni dijalogiziraju s povijesnim vremenom i izborom tema i njihovom elaboracijom: to su teme totalitarnih i represivnih sistema u evropskoj kulturnoj baštini (inkvizicija, kominternovsko-staljinistička strahovlada, nacistički teror, evropski kriminal i politički terorizam). Ovim svojim tekstom Marinković pokazuje interes za promatranje književnih fenomena kao fenomena kulture općenito približavajući se semiotičkim i poststrukturalističkim shvaćanjima. Iako ga i nadalje prvenstveno zanima tekst kao jezična struktura, sve ga više zanima i odnos književnog teksta s drugim diskurzivnim praksama.

U nekom širem, mada možda izravnijem smislu, na temu se nadovezuje Marinkovićeva rasprava Rana publicistika Ive Andrića (str. 97-123), nastala povodom zagrebačkog simpozija o Ivi Andriću i komparativnom proučavanju slavenskih književnosti, kojemu je bio suorganizator i o čemu također izvještava. Marinkovićevo tumačenje koncentrirano je na Andrićeve tekstove o fašizmu u Italiji, u trenutku njegova manifestiranja u ranoj fazi, da bi utvrdio kako Andrić sudi o fašizmu «naglašeno negativno – ne samo afektivno nego i osmišljeno kritički» (str. 102). Osobito to dolazi do izražaja, kako naglašava Marinković, kontekstuira li se njegovo tadašnje sagledavanje s tumačenjima i mišljenjima drugih interpretatora i komentatora, čime se Andrić potvrdio «i kao svijest koja pronicljivo sagledava historijsku zbilju kao aktualnu sadašnjost kao što i zbiljno historijskog umijeva ugraditi u svoje fikcionalne tekstove» (str. 114).

Jedna od najambicioznijih studija u knjizi Igre Vladana Desnice (str. 125-149) je referat sa simpozija o Vladanu Desnici, kojemu je D. Marinković, također, bio suorganizatorom, a odnosi se na pretresanje Desničina proznog dijela opusa, pa se doima kao određena sinteza, odnosno književnopovijesno situiranje Desnice u kontekst hrvatske i srpske pa i evropske književnosti. Upozoravajući na rane početke Desničina književnog rada tridesetih godina, Marinković njegovo zakašnjelo javljanje sa Zimskim ljetovanjem smješta u negativan recepcijski kontekst književne kritike pedesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kada se vodila oštra polemika između zagovornika realizma i modernizma, «odnosno prava autora da slobodno bira i ostvaruje poetički sistem koji izabire i onih koji su to pravo u osnovi osporavali te u vrijeme kada se o određenom broju tema nije moglo govoriti bez velikog opreza» (str. 131). Slično Marinković postupa i s drugim djelima: Proljeća Ivana Galeba sagledava u širem kontekstu pisaca koji nastoje «dekomponirati harmonični roman postrealističkog razdoblja» (Musil, Mann, Broch, Crnjanski, Proust), da bi suočavajući Desničinu zbirku novela Tu, odmah pored nas, iz koje preuzima sedam tekstova, ukazao na «poziciju autocitatnosti s jedne i na sagledavanje cjelokupnog svog opusa kao pisanja jednog teksta s druge strane» (str. 142). Zanimljivo je tumačenje Desničina jezika i njegova odnosa prema jeziku hrvatske i srpske književnosti: Marinković će reći da je Desnici bilo potrebno cjelokupno štokavsko jezično iskustvo, da je u smislu supozicije hrvatskoga i srpskoga, osobito na leksičkoj razini, «što je rezlikovno najopterećenija razina», Desničin jezik «skoro pa egzemplaran i u srpskoj i u hrvatskoj književnosti» (str. 146).

Raspravom Historijska svijest u romanima Nedjeljka Fabrija (str. 151-164), koja je prevedena na njemački i publicirana u zborniku radova hrvatskih, austrijskih i njemačkih slavista (A.II/1.), autor u središte svoga interesa postavlja tumačenje odnosa povijesnog i romanesknog u dosadašnja tri romana Nedjelja Fabrija. Nakon opsežnije analize, Marinković zaključuje da Fabrio u okviru modernog konstituiranja romana propituje cijeli niz generativnih romanesknih modela: povijesnog romana, romana-kronike, obiteljskog, genealoškog romana, ljubavnog romana, ali da u svoje iskustvo integrira i iskustvo lirskog romana, no ne ostajući ni uz jedan. Romani su građeni adiranjem mikronarativnih cjelina visokog stupnja dovršenosti tako da je priča naglašeno fragmentarizirana. Marinković je posebno analizirao smjenu spoznajnog i ideološkog koncepta sagledavanja pripovjednog iz romana u roman i zaključio da Nedjeljko Farbio «radi» s autorskim pripovjedačem-komentatorom-kroničarem koji u Vježbanju života zadržava neutralnu, «objektivnu» poziciju sagledavanja povijesti, u romanu Berenikina kosa, zbog naglašene orijentacije na lik, biva i afektivno angažirana, a u Smrti Vronskoga transparentno angažirana.

U kraćim radovima Staze historijskog nestanka i Nova potraga Drage Kekanovića (str. 165-177) problematizira se cjelokupan romaneskni opus suvremenog pisca primjerenim kritičkim i afirmativnim stilom. Portret Drage Kekanovića u Marinkovićevu tumačenju doima se kao slika nemirna, zabrinuta intelektualca koji traga za svojim slavonskim i građanskim srpskim svijetom. Sličnu kritičku informativnost ima i rad Ispisivanje smisla književnosti u vremenu (str. 207-213), u kojemu se komentira knjiga ogleda i kritika o suvremenoj srpskoj prozi M. Pantića Aleksandrijski sindrom 3.

Zaključni radovi Marinkovićeve knjige Iz tijesna vremena, odnose se na pitanja proučavanja srpske književnosti, vezano uz hrvatske stručnjake i institucije. Srpske književne teme Vatroslava Jagića (str.179-194), prilog s međunarodnog simpozija u inozemstvu, govori o maestralnim počecima interesa za srpsku književnost, konkretno o Jagićevim tekstovima o starim i starijim srpskim piscima (srednjovjekovnim, Obradoviću, Karadžiću). Marinković ocjenjuje Jagićeve priloge kao sistematične i produbljene «u okviru svojih uvjerenja i opće tadašnje naučne slavističke verifikacije» (str. 190). Historijat proučavanja srpske književnojezične problematike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (str. 195-206) dokumentiran je rezultat istraživanja rada znanstvenika i katedara koji su, u raznim vremenima i oblicima, kompetentno brinuli o serbistici u Hrvatskoj. Premda je povijest problema, kao što je poznato, prilično zamršena, Marinković kroz činjeničnu građu i raznovrsnu tradiciju proučavanja uspijeva predočiti bogatu i raznovrsnu tradiciju proučavanja (od povezanosti hrvatske i srpske književnosti i jezika do njihove usporedbene povijesti), kao i brojne istraživače.

Ocijenimo li knjigu znanstvenih studija Iz tijesna vremena, koja samo svojim metaforičnim naslovom podsjeća na prošlo, proučavanju srpske književnosti nenaklonjeno doba, možemo reći da Marinkovićeva akribičnost, zgusnutost izražavanja, promišljanja teme do pojedinačnosti, kao i provodna teza o dinamičnu i slojevitu odnosu književnoga i povijesnoga događanja, objedinjuju tekstove u cjelinu zavidne znanstvene i stručne razine. Upornost, poremećenim vremenima usprkos, koja se isplatila, na dobrobit hrvatske književne znanosti i sveučilišne javnosti.

Spomenimo, na kraju, da je Dušan Marinković bio suorganizatorom dvaju znanstvenih skupova, o Vladanu Desnici (1997.) te o Ivi Andriću i poredbenom proučavanju slavenskih književnosti (1998.), te da je jedan je od vrijednih suradnika (zadužen za srpsku i crnogorsku književnost) u projektu Leksikon slavenskih književnosti Ministarstva znanosti i tehnologije.

4. Stručni radovi i nastavna djelatnost nakon reizbora u zvanje docenta (1996.-2001.)

Stručna djelatnost dr. Dušana Marinkovića usko je povezana s njegovim znanstvenim radovima i nastavnom djelatnosti. Osim već spomenutih književnokritičkih priloga, istaknut ćemo rad Identitet i književnost (IV/3.), sa seminara Identitet i kultura Srba u Hrvatskoj, u kojem se Marinković kritički postavlja prema identitetu kao kategoriji «za svagda pronađenog i petrificiranog ja» te ga tumači, kao i književnost, u vizuri svijesti o svojoj vlastitoj mjenjivosti» (str. 15). Skeptičan prema onima koji danas od književnosti traže da u središte svojega interesa postavlja okamine nacionalnog stereotipa, Marinković, u nastavku, s pravom govori da svijest o svojoj tradiciji konstituira svaki pojedinačni ja (pa njezin opis otvara i pitanje o njezinoj konceptualizaciji), ali i da «svijest o drugom i znanje o drugom jest konstituirajući sadržaj i znanja i svijesti o sebi» (str. 16). Konkretno pitanja doprinosa književnika Srba u Hrvatskoj Marinković vidi u svojevrsnom interkulturnom kontekstu: «Oni ostaju važne činjenice u hrvatskoj kulturnoj i književnoj baštini, ali oni su istodobno i činjenice kulturne i književne samosvijesti Srba u Hrvatskoj kao i srpske kulture i književnosti u cjelini» (str. 16).

Šezdeset natuknica za ediciju Svjetski pisci/Leksikon djela i pisaca (IV/6.,7.) svjedoče o vrsnim Marinkovićevim leksikografskim prilozima, kojima se sistematiziraju svi važniji pisci srpske i crnogorske književnosti te ukratko tumače najznačajnija djela novije srpske književnosti. U ovim radovima dolazi do izražaja višegodišnje Marinkovićevo iskustvo povjesničara književnosti, a naročito njegov i inače naglašeno pregnantan i precizan, akribičan način pisanja, koji, međutim, u tumačenjima pojedinačnih djela ostavlja mjesta autorskom gledištu i prepoznatljivu odnosu prema književnosti. Prema uloženom naporu i rezultatima, prilozi se doimaju kao rukopis budućeg kratkog pregleda srpske književnosti, s kompletno obrađenim najznačajnijim piscima i tekstovima.

Veliki dio Marinkovićeve stručne djelatnosti vezan je uz predavanja na inozemnim sveučilištima i javna predavanja, u kojima njegovo podjednako snalaženje u srpskim i hrvatskim književnim zbivanjima rezultira zanimljivim temama (o srpskim pjesnikinjama, o južnoslavenskim suvremenim književnim tokovima i proznim ostvarenjima, o novim strujanjima i tendencijama u hrvatskom kulturnom životu te o nizu suvremenih romanopisaca). Predavao je u Beču, Ljubljani, Klagenfurtu, Grazu, Zagrebu i Vukovaru.

Nastavno-stručna i nastavna djelatnost Dušana Marinkovića ogledala se u izradi programa četverogodišnjeg studija srpskog jezika i književnosti u okviru Studija slavistike (smjer južnoslavistika), izradi sličnih programa na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu, kao i koautorstvu u programiranju i organizaciji Studija slavistike (kojemu je od 2000./01. i voditelj).

Osim redovite nastave iz srpske i crnogorske književnosti, Marinković je proteklom razdoblju održavao kao izborne kolegije desetak različitih tema iz područja novije srpske i crnogorske književnosti (19. i 20. stoljeće), kojima je, često samo neposrednošću odlična predavača i ljudskom otvorenosti, znao zadržati interes studenata za svoje, od dijela akademske javnosti, prokazane i neadekvatno usustavljene predmete. Zahvaljujući Marinkoviću, u novom studiju, gdje su srpska i crnogorska književnost konačno adekvatno zastupljene, zanimanje za serbistiku ponovno oživljuje i svodi se u normalne okvire.

Predavao je uspješno i na poslijediplomskom studiju književnosti.

5. Zaključak, mišljenje i prijedlog povjerenstva

Sveukupnu znanstvenu, stručnu i nastavnu djelatnost dr. Dušana Marinkovića od izbora (1990.) i reizbora u zvanje docenta (1996.), karakterizira rad u teškim prilikama za struku kojom se bavio (ratna situacija, reforme studija, izdavačke neprilike), pa su rezultati razmješteni na više godina. U prvom dijelu radilo se o provjeri rezultata njegovih istraživanja nastalih za vrijeme rada na opsežnom doktoratu, objavljivanjem pojedinih poglavlja, da bi kasnije proširivao svoju aktivnost sadržajno i novim piscima, odnosno novim temama. Svojedobno je, prema bodovanju, višestruko premašivao uvjete reizbora. Uz neke, iz objektivnih razloga, neobjavljene radove, koje nismo opširnije uzimali u obzir, ocjenjujući sveukupno znanstvene i stručne radove te nastavnu djelatnost od reizbora u zvanje docenta konstatiramo da dr. Dušan Marinković ima slijedeće ispunjene uvjete za izbor u zvanje izvanrednoga profesora:

- ima objavljenu knjigu s dvanaest znanstvenih radova, od kojih je najmanje 8 objavljeno u publikacijama s međunarodnom recenzijom ili po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (u ukupnom obimu od 14 araka teksta)

- održao je 9 priopćenja na znanstvenim skupovima, od kojih 6 na međunarodnima, a 2 održanima u inozemstvu

- ima desetke stručnih priloga, od kojih prilozi za leksikone čekaju na objavljivanje (u ukupnom obimu od oko 7-8 araka teksta)

- održao je 18 javnih predavanja od čega šest na inozemnim sveučilištima

- bio je sukreator novoga studija, pa je bitno sadržajno i u metodici unaprijedio nastavni proces

- njegova nova knjiga dijelom se upotrebljava kao nastavna literatura u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi

- bitno je unaprijedio stručni rad, radio na popularizaciji struke, predavao na poslijediplomskom studiju književnosti

Zaključujemo da dr. sc. Dušan Marinković u potpunosti ispunjava uvjete iz članka 42. stavka 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i članka 74. stavka 2. Zakona o visokim učilištima te Uvjete za izbor u znanstveno nastavna zvanja Rektorskog zbora, pa jednoglasno predlažemo Matičnom povjerenstvu i Znanstveno-nastavnom vijeću Filozofskoga fakulteta da naše izvješće prime te pristupnika doc. dr. Dušana Marinkovića izaberu u zvanje izvanrednog profesora i višeg znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za srpsku i crnogorsku književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ukratko, kako se iz prikaza radova dr. Dušana Marinkovića vidi, osobito zbog, ne njegovom krivnjom, neobjavljenih radova, ako se oni u međuvremenu objave, smatramo da bi se i prije isteka roka za reizbor mogao pokrenuti postupak za kandidatovo prevođenje u više zvanje.

Stručno povjerenstvo:

1. Dr. Franjo Grčević, red. prof. u miru

2. Dr. Zvonko Kovač, izv. prof.

3. Dr. Josip Užarević, red. prof.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za slavenske jezike i književnosti

U Zagrebu, 11. prosinca 2000.

Predmet: Izvještaj stručnoga povjerenstva o rezultatima natječaja za izbor u nastavno zvanje višega lektora za češki jezik

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Na svojoj sjednici, održanoj 19. listopada 2000. godine, Fakultetsko nas je vijeće Filozofskoga fakulteta imenovalo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora ili višega lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti (jezikoslovlje) za predmet Češki jezik na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti. Vijeću podnosimo svoj

I Z V J E Š T A J

Na natječaj, objavljen u Vjesniku 14. studenoga 2000. godine, prijavila se dosadašnja viša lektorica za češki jezik Renata Kuchar. Svojoj je prijavi priložila životopis, izvješće o nastavnoj, stručnoj i znanstvenoj djelatnosti, popis objavljenih radova i domovnicu.

Renata Kuchar, rođena 1944. godine u Zagrebu, osnovnu je i dio srednje škole pohađala u Pragu; 1960. godine nastavila školovanje u Zagrebu, gdje je završila gimnaziju i na Pedagoškoj akademiji diplomirala ruski jezik (1967). Studij je nastavila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, stekavši 1972. godine diplomu profesora ruskoga i čreškoga jezika i književnosti. Iste se godine zaposlila kao lektor za češki jezik na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti. Održavajući jezične vježbe na svim godištima studija, bila je do 1994. godine jedini lektor na bohemistici. Godine 1985. izabrana je u zvanje višega lektora.

Renata Kuchar je pedagog iznimnih kvaliteta: njezin je rad sa studentima - kolektivni i individualni - rezultirao podizanjem razine znanja i povećanjem zanimanja za bohemistiku. Nedostatak stručne literature i priručnika Renata Kuchar je kompenzirala kontinuiranim priređivanjem i obnavljanjem nastavnih materijala. Ta građa obuhvaća izabrane književne i konverzacijske tekstove, pravogovorne, pravopisne i gramatičke vježbe te auditivne tečajeve češkoga jezika stranih (engleskih) autora, koje je Renata Kuchar obradila i prilagodila hrvatskim studentima bohemistike.

Stručni radovi Renate Kuchar odnose se na širok spektar bohemističkih tema; uz mnoge stručne osvrte, prikaze i recenzije Renata Kuchar je koautorica (s A. Menac i D. Sesar) Hrvatsko-češko-slovačkoga frazeološkog rječnika (Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, 2., prošireno izdanje, Zagreb 1998.). Suradnik je i na znanstvenoistraživačkom projektu Istraživanje zapadnoslavenskih jezika (D. Sesar).

Poseban interes Renate Kuchar je prevođenje; od 1985. godine stalni je sudski tumač za češki jezik, a od 1997. godine članica Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Među brojnim njezinim prijevodima posebno se ističu prijevodi P. Kohouta, J. Střede, J. Seiferta, J. Šotole, I Klíme, B. Hrabala, L. Vaculíka i drugih čeških klasika na hrvatski jezik. Za prijevod Šotoline Jeseni u vrtnoj restaruraciji Renata Kuchar je 1999. godine dobila godišnju nagradu Društva hrvatskih književnih prevoditelja za najbolji prijevod. Održavanjem stalnih kontakata s češkom književnom sredinom, ona aktivno i sustavno potiče razvitak boljih češko-hrvatskih kulturnih veza.

Priloženi popis objavljenih radova, većinom prijevoda, od kojih je dio tiskan u književnim publikacijama i objavljen na III. programu Hrvatskoga radija, najbolje svjedoči o stručnim i znanstvenim kvalitetama Renate Kuchar. Njezini interesi i aktivnosti na tome planu nadmašuju lektorske obveze. Istodobno se u svom nastavnom, lektorskom radu dokazala kao izuzetan, iskusan stručnjak i izvrstan pedagog koji postiže značajne i vidljive rezultate.

Svojim nastavnim i stručnim radom na bohemističkom dijelu Katedre za zapadnoslavenske jezike i književnosti na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Renata Kuchar potvrđuje da ispunjava potrebne odredbe Zakona o visokim učilištima i ispunjava sve uvjete za izbor u više nastavno zvanje. U skladu s tim stručno povjerenstvo

p r e d l a ž e

da se Renata Kuchar izabere u nastavno zvanje višega lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti (filologija) za predmet Češki jezik na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.

Stručno povjerenstvo:

1. Dr. sc. Dubravka Sesar, izv. prof.

2. Dr. sc. Milenko Popović, red. prof.

3. Dr. sc. Neda Pintarić, docent

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za slavenske jezike i književnosti

Katedra za zapadnoslavenske jezike i književnosti

U Zagrebu, 12. rujna 2001.

Fakultetskom vijeću

Filozofskoga fakulteta

u Zagrebu

Predmet: Izvještaj o rezultatima natječaja za izbor u zvanje višeg lektora za češki jezik

Imenovani u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora ili višega lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti podnosimo Fakultetskome vijeću svoj

IZVJEŠTAJ

Na natječaj, objavljen u Vjesniku 20. srpnja 2001. godine, prijavio se dosadašnji lektor za češki jezik Alen Novosad. Svojoj je prijavi priložio životopis, izvješće o nastavnom, stručnom i znanstvenom radu, popis objavljenih radova, domovnicu i fotokopiju fakultetske diplome.

Alen Novosad rođen je 1969. godine u Zagrebu i hrvatski je državljanin. Prva četiri razreda osnovne i cijelu srednju školu pohađao je u Češkoj, gdje mu je otac službovao u predstavništvu jedne hrvatske vanjskotrgovinske tvrtke. Nakon mature (1987.) i odsluženja vojnoga roka (1988.) upisao se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na studij češkoga (A1) i ruskoga (A2) jezika i književnosti. Diplomirao je 1994. godine. Kao izvrstan bilingvni govornik i perspektivan bohemistički stručnjak iste je godine angažiran kao vanjski suradnik na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti u nastavi čeških jezičnih vježbi. Početkom akademske godine 1996./1997. prvim je izborom u nastavno zvanje lektora za češki jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu primljen u stalni radni odnos. Oženjen je i otac dvoje djece.

Preuzevši lektorske obveze na prvim godištima studija bohemistike Alen Novosad je svoja prva pedagoška i stručna iskustva primijenio u svom udžbeniku za studente - Vježbenici češkoga jezika (s književnim i konverzacijskim tekstovima, elementarnom gramatikom i vježbama), koju je 1998. godine tiskao Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta. To je ujedno njegov prvi stručni prinos znanstvenoistraživačkom projektu Istraživanje zapadnoslavenskih jezika (voditeljica dr. sc. D. Sesar) na kojemu surađuje od početka. Zajedno s D. Profetom obradio je leksik za veliki Hrvatsko-češki rječnik (preko 50.000 jedinica) koji je u izdanju Informatora objavljen 1999. godine. Alen Novosad se bavi i prevođenjem - uglavnom stručnim, sudski je tumač za češki jezik, a potvrdio se i kao izvrstan simultani prevoditelj.

Alen Novosad je izvrstan pedagog i stručnjak koji pitanje nedostatka domaće stručne literature za studente bohemistike nastoji riješiti dugoročnije. To potvrđuju njegovi objavljeni radovi koji su rezultat sustavnoga prikupljanja u nastavi provjerene građe. Lektorsku nastavu osvježava kontinuiranim priređivanjem novih materijala. Njegov je rad sa studentima rezultirao podizanjem razine znanja i povećanjem zanimanja za bohemistiku. U nastojanju da se usavrši u struci i proširi svoja znanja upisao se 1999. godine i na poslijediplomski studij lingvistike.

Svojim nastavnim i stručnim radom na bohemističkom dijelu Katedre za zapadnoslavenske jezike i književnosti na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Alen Novosad potvrđuje da udovoljava odredbama Zakona o visokim učilištima i ispunjava uvjete za izbor u više nastavno zvanje. U skladu s tim stručno povjerenstvo

p r e d l a ž e

da se Alen Novosad izabere u nastavno zvanje višega lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti - polje jezikoslovlje, grana slavistika, predmet češki jezik na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.

Stručno povjerenstvo:

1. Dr. sc. Dubravka Sesar, izv. prof.

2. Mr. sc. Katica Ivanković, zn. asistent

3. Dr. sc. Neda Pintarić, docent

Izvještaj Stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata natječaja

za izbor u znastveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili

redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih

znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za francusku

književnost u Odsjeku za romanistiku i prijedlog da se za

redovitog profesora izabere dr. sc. Nenad Ivić

Veza: Kadrovska služba, Broj: o1-371-1/2001.

od 19. travnja 2001.

FAKULTETSKOMU VIJEĆU

Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Ul. Ivana Lučića 3

10000 Z A G R E B

Na sjednici 21. ožujka 2001. Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za francusku književnost u Odsjeku za romanistiku.Na natječaj objavljen u “Vjesniku” 3. travnja 2001. prijavio se jedan kandidat, prof. dr. sc. NENAD IVIĆ, dosadašnji izvanredni profesor na Katedri za francusku književnost u Odsjeku za romanistiku i predstojnik Katedre. Na temelju dokumentacije koju je kandidat priložio svojoj molbi, kao i na temelju izravnoga uvida u njegov nastavnički i znanstveni rad, čast nam je podnijeti Fakultetskomu vijeću ovaj

I Z V J E Š T A J I P R I J E D L O G

Kandidat dr. sc. Nenad Ivić rodio se 1956. u Zagrebu, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju, a maturirao je 1974. Ujesen 1974. upisao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij francuskoga jezika i književnosti, komparativne književnosti i španjolskoga jezika i književnosti. Tijekom cijeloga studija kandidat se isticao dosljednim i temeljitim izvršavanjem svih studijskih obveza, iznimnom općom kulturom i izobrazbom, a inteligentna organizacija rada omogućila mu je ne samo da uspješno studira i uzorno završi tropredmetni studij, nego i da se tijekom studija temeljito uputi u portugalski i talijanski jezik te da njima u visokoj mjeri i aktivno ovlada. Među kolegama svoje generacije osobito se isticao po širokoj kulturi i načitanosti, a posebno po upućenosti u pitanja francuske i španjolske povijesti. Njegova je velika prednost bilo to što se mogao služiti literaturom i na drugim jezicima osim romanskih (ponajprije na engleskom), a nada sve mogućnost da bez poteškoća čita povijesne i književne tekstove kako na klasičnom latinskom tako i na latinskom jeziku srednjega vijeka. Zahvaljujući svemu tomu u predmetima na području romanske lingvistike, povijesti francuskog jezika i španjolskog jezika te povijesti srednjovjekovne francuske i španjolske književnosti bio je ne samo najbolji student svoje generacije nego i nekoliko prethodnih i idućih generacija. Već kao student, visok stupanj stručne i znanstvene pripremljenosti redovito je dokazivao svojim seminarskim radovima, a osobito diplomskim radom Pour une nouvelle lecture du ‘Cimetičre marin’ de Paul Valéry.

Već kao student u više je navrata boravio u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji i Portugalu usavršavajući se u jezicima dotičnih zemalja te prikupljajući i proučavajući građu koja ga je posebno zanimala, sustavno se opskrbljujući literaturom koja u Zagrebu nije bila dostupna. G. 1981. zaposlio se kao asistent na Katedri za francusku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, gdje se u nastavi bavio srednjovje-kovnom i suvremenom francuskom književnošću, ali je prema potrebama nastavnoga procesa održavao također i nastavu iz jezika (prevođenje s francuskog na hrvatski i s hrvatskog na francuski), kao i iz povijesti francuske civilizacije kao podloge za studij francuskog jezika i književnosti. Na temelju priznavanja ekvivalencija (rad Épiphanie du héros, objavljen u Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, No 29-30, 1984-1985), g. 1986. odobren mu je postupak za stjecanje doktorata znanosti. Nakon toga je nekoliko puta kraće vrijeme boravio u Parizu i u Londonu, gdje je sustavno proučavao literaturu u vezi sa svojom doktorskom disertacijom, a školsku godinu 1986/87. proveo je na Fulbrightovoj stipendiji na UC Berkeley, USA, gdje je sudjelovao u nastavi srednjovjekovne francuske književnosti i nastavio raditi na doktorskoj disertaciji.

U srpnju g. 1988. obranio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorsku disertaciju pod naslovom La grande faim de la parole. Les rapports entre l’historiographie latine et la prose littéraire française au XIIIe sičcle. Ta se disertacija isticala ne samo uzornom metodologijom i sustavnom argumentacijom nego i otvaranjem bitno novih mogućnosti u tumačenju kako odnosa između starofrancuske udvorne književnosti i junačke epike tako i geneze same udvorne književnosti, kao što je uostalom ocijenila i međunarodna znanstvena kritika u prikazima objavljenih dijelova disertacije.

G. 1989. dr. Nenad Ivić izabran je za docenta na Katedri za francusku književnost, gdje predaje prvenstveno kolegije iz srednjovjekovne književnosti, kulture i civilizacije, a posebno se bavi srednjovjekovnom historiografijom kao književnom vrstom (od ranoga srednjovjekovlja do sredine XIII. st.). Dr. Iviću u više se navrata pružila prilika da boravi u značajnim sveučilišnim središtima u zapadnoj Europi i u Americi, i valja istaknuti da mu je u takvim prigodama uvijek prva briga bila sustavno pratiti i prikupljati svu literaturu koja se tiče područja njegovih užih interesa (srednjovjekovna francuska književnost) i srodnih područja (povijest srednjega vijeka, posebice Francuske, srednjovjekovni latinitet, teorija književnosti, povijest francuskog jezika). Nakon jednogodišnjeg boravka šk. g. 1986/87. na Odjelu za romanske jezike i književnosti University of California, Berkeley, kao stipendist Fulbrightove zaklade, šk. g. 1990/91. proveo je kao pozvani istraživač na Sveučilištu u Montréalu (Kanada) na Institut d’Études classiques et médiévales, a zatim je šk. g. 1995/96. kao Fulbright Fellow djelovao na Odjelu za povijest na Princeton University. U ožujku 1994. stručno povjerenstvo predložilo ga je za izbor u zvanje izvanrednog profesora, a Matično povjerenstvo i Fakultetsko vijeće na temelju toga su ga izabrali.

U nastavi se dr. Ivić ističe stanovitom nepospustljivošću u zahtjevima koje postavlja pred studente, osobito zahtijevajući potpuno prolaženje obvezatne literature i aktivan kritički odnos prema njoj, no istodobno pripada onim nastavnicima koji polaze od toga da su profesori na fakultetu radi studenata, pa je u svakoj prilici spreman studentima pomoći savjetom, razgovorom i literaturom. Istodobno, uporedo s vlastitim praćenjem znanosti i struke, dr. Ivić redovito obnavlja svoje kolegije i sadržajno i formalno, čak i onda kada im (iz praktičnih i tehničkih razloga) ne mijenja naslov. Tako su njegovi kolegiji i na dodiplomskoj i na postdiplomskoj nastavi iz godine u godinu uvijek puni novih tumačenja i podataka ili pak, povremeno, posvećeni novim tematskim cjelinama koje prije toga nije obrađivao. Ne odvajajući svoj znanstveno-istraživački rad od nastavnoga, studentima s jedne strane izlaže najnovija dostignuća discipline, a s druge strane sudjeluje kao autor u stručnim publikacijama koje mogu korisno poslužiti u nastavi. Mentor je kako diplomskih radova tako i magisterija i doktorata. Bio je voditelj jednoga domaćeg znanstvenog projekta i suradnik dvaju domaćih i jednoga međunarodnog znanstvenog projekta, urednik časopisa te nekoliko knjiga i znanstvenoga zbornika, u posljednjih pet godina sudjelovao je s referatima na pet znanstvenih skupova (četiri u inozemstvu i jedan u Hrvatskoj), član je Upravnoga odbora Hrvatskoga semiotičkog društva, a na Fakultetu redovito obavlja i neke od organizacijskih dužnosti.

Kandidat je do sada objavio dvije knjige, 21 znanstveni rad, 7 znanstveno-popularizacijskih članaka i 47 stručnih radova (od toga tri u međunarodnim časopisima). Od toga je prije izbora u zvanje docenta objavio 7 znanstvenih radova, 2 znanstveno-popularizacijska rada i 25 stručnih radova u časopisima. Kao docent objavio je jednu knjigu, 7 znanstvenih radova, 2 znanstveno-popularizacijska rada i 12 stručnih radova (od toga tri u inozemnim časopisima). Nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora objavio je 1 knjigu, 3 poglavlja u znanstvenim zbornicima, 8 znanstvenih radova, 3 znanstveno-popularizacijska rada i 10 stručnih radova. Raniji radovi prikazani su podrobno u izvještaju Stručnog povjerenstva za izbor u zvanje docenta i u izvještaju za izbor u zvanje izvanrednog profesora, pa ćemo ovdje iz tih skupina samo podsjetiti na bitne elemente u ocjenama, a podrobnije ćemo prikazati kandidatove radove nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora, tj. od g. 1995. na ovamo.

RADOVI DO IZBORA U ZVANJE DOCENTA

Od ukupno 34 rada iz toga razdoblja 7 je znanstvenih. Već prvi Ivićevi znanstveni radovi svjedoče o širini autorovih interesa i o temeljitosti njegova pisanja. U radu Temeljne postavke za semiotičku povijest književnosti (1979) kandidat nastoji povezati pojam paradigme u povijesti književnosti s pojmom diskursa polazeći od radova E. Benvenistea, R. Jakobsona, J. A. Greimasa i drugih teoretičara. Oslanjajući se na istraživanja G. Dumézila, u studiji Mariages chevaleresques (SRAZ, 1-2/1981) nastoji u pojedinim tekstovima europskoga srednjega vijeka utvrditi Dumézilove ‘tripartitne indoueropske sheme’. Daljnje dvije studije na određen su način nagovještaj tematike kojom će se baviti u disertaciji. Tako u studiji Épiphanie du héros (SRAZ, XXIX-XXX, 1984-1985) proučava nastanak i recepciju srednjovjekovnih francuskih viteških romana, posebno djela iz ciklusa o Lancelotu (paradigma mladosti ratnika i viteza), a u studiji Les soupirs du chevalier et les cris de la fée (SRAZ, XXXIII, 1988) obrađuje osobitosti lai-a kao srednjovjekovnog književnog oblika na temelju tekstova iz kolekcije Tobin.

No ključan je kandidatov znanstveni prinos u tom razdoblju njegova doktorska disertacija La grande faim de la parole. Les rapports entre l’historiographie latine et la prose littéraire française au XIIIe sičcle, koja je nažalost objavljena samo u dijelovima i u izvodima. Unutar srednjovjekovnih studija općenito i unutar hrvatske romanistike to djelo znači bitnu inovaciju i značajan znanstveni prinos. Kao dobar poznavalac radova francuskih povjesničara okupljenih oko časopisa “Annales”, predstavnika tzv. nove povijesti, kandidat pomno i sustavno analizira mjesto i ulogu historiografije u srednjovjekovnoj, osobito latinskoj pisanoj tradiciji, a na temelju podrobne analize unutarnje strukture djela G. de Mommoutha “Historia regum Britanniae”, kao i spoznaja moderne povijesne znanosti, dolazi do uvjerljivih i dobro argumentiranih zaključaka o razlozima i poticajima koji su u književnosti pokrenuli tzv. “matičre bretonne”i općenito udvornu (dvorsku, kurtoaznu) književnost. Ivić je, koliko znamo, prvi doveo u jasan dihotomski odnos na jednoj strani “chansons de geste” (epsku književnost), koje su pronosile slavu loze Kapetovića kao nasljednika Karolinga, a na drugoj strani udvornu književnost (osobito “matiere bretonne”), koja je slavila legendarnoga kralja Artura i vitezove Okrugloga stola, a zapravo je trebala biti sredstvo učvršćivanja legitimiteta Plantageneta (povijesno-pravno – vazala francuskoga kralja), potvrda njihove neovisnosti o Francuskom Kraljevstvu upravo vezanošću uz otočku keltsku i keltsko-rimsku kulturnu i političku tradiciju. Prije Ivića takvo se tumačenje usputno naznačivalo ili naslućivalo, a Ivić je do svojega rješenja došao minucioznom analizom predmeta i pouzdanoga izbora kriterija i time otvorio nove mogućnosti u proučavanju srednjovjekovne francuske književnosti.

Iz toga razdoblja datira i 27 kandidatovih stručnih radova. Na njima se ovdje nećemo posebno zadržavati, ali je bitno napomenuti da oni svjedoče o kandidatovoj izvanrednoj upućenosti u najnoviju teoretsku literaturu, govore o njegovoj erudiciji u području književnosti i kulturne povijesti, a neki od tih radova po svojim unutarnjim značajkama mogli bi se razvrstati i kao znanstveni.

RADOVI OD IZBORA U ZVANJE DOCENTA

DO IZBORA ZA IZVANREDNOG PROFESORA

A) KNJIGA

Kandidatova knjiga Domišljanje prošlosti. Kako je splitski arhiđakon Toma napravio svoju salonitansku historiju (Zagreb, 1992., 221 str. + dodaci) nema za cilj analizirati taj povijesni izvor sa stajališta historiografije kao znanosti i raščlanjivati činjenice što ih ono navodi, nego ga želi ponajprije smjestiti u kulturno-povijesno okružje doba u kojem je ono nastalo te razotkriti osnovne značajke historiografske i književne metodologije kojom se autor služio u duhu onodobnih uzusa. Zato u prvome dijelu knjige kandidat iznosi analizu historiografskoga umijeća srednjega vijeka i utvrđuje njezin odnos prema historiografiji u antici. Kandidat pokazuje da se, tumačeći izvore, Toma služio analoškim mišljenjem. Analogija je za nj “mentalna shema” za istraživanje izvora i uzorak stvarnosti; analogija djeluje od sadašnjosti prema prošlosti i od vidljivoga ljudskog svijeta prema nevidljivomu božjem svijetu. U drugom dijelu autor podrobno raščlanjuje sam tekst Tomina djela, pridajući posebnu pozornost Tominoj retoričkoj rekonstrukciji dalekih i bliskih događaja. Pritom pokazuje kako se Tomini postupci u izlaganju povijesne građe savršeno uklapaju u tradicionalne sheme srednjovjekovne historiografije.

B) ZNANSTVENE STUDIJE I ČLANCI

U tom je razdoblju kandidat objavio 7 znanstvenih radova. Četiri posebna rada pod zajedničkim naslovom Défrîchements de Geoffroy Monmouth (I, SRAZ, 34, 1989, II, SRAZ, 35, 1990, III, SRAZ, 36/37, 1991-1992, IV, SRAZ, 38, 1993) temelje se na građi i metodologiji kandidatove doktorske disertacije, ali ju ne prenose doslovno nego u prerađenom i prilagođenom (sažetijem) obliku vodeći računa i o novijim istraživanjima na tom području. Nastoji se ponajprije utvrditi mjesto što ga u francuskoj književnosti XII. i XIII. stoljeća zauzima tzv. “matiere bretonne” (ili “bretonska/britonska građa”) i posebno legenda o kralju Arturu i vitezovima Okrugloga stola. U analizi se polazi od izvora tih legendi (legendarne povijesti), Waceova “Le Roman de Brut (Brutus)” ili “La Geste des Bretons” (1155) i njegova latinskog predloška “Historia regum Britanniae” anglonormanskoga redovnika Geoffreya de Monmoutha. U nizu tih studija dr. Ivić ta djela ne promatra kao “književnu mistifikaciju”, “legendarnu ili mitologiziranu povijest”, književnu slučajnost i sl. (kako je to činila dosadašnja književnopovijesna tradicija), nego na temelju minuciozne i pronicave raščlambe srednjovjekovnih tekstova otkriva da tematika tih djela ima svoje duboko književnopovijesno opravdanje te da je strukturalno uraslo u učenu, posebno u historiografsku tradiciju ranijih stoljeća.Kandidat je uvjerljivo formulirao i argumentirao tezu kako velika popularnost legendi o kralju Arturu i vitezovima Okrugloga stola među francuskim i engleskim (anglonormanskim) piscima XII. i XIII. st. nije nikako igra slučajnosti nego posljedica stanovitih povijesnih odnosa (rivalstvo između loze Plantageneta i Kapetovića) i “stanja duha” koja iz njih proizlaze . Dr. Ivić zaključuje da se kapetovićevskoj političkoj propagandi kroz tekstove chansons de geste, koji govore o (legendarnoj i zbiljskoj) povijesti Karolinga, u Engleskoj normanskih vojvoda suprotstavljala “druga istina” kroz legendarnu povijest keltskih kraljeva, a ta se povijest duboko urezala u srednjovjekovnu historiografsku tradiciju. Općenite su značajke tih četiriju kandidatovih studija sigurnost u analizi tekstova, jasno formulirani i solidno obrazloženi zaključci te svestrana obaviještenost o temi.

Dva kandidatova rada iz 1991. Res gesta: cognitio (Gordogan, 31-33) i Povjesnica kao žanr srednjovjekovne književnosti (Književna smotra, 84) zapravo su komplementarna. U prvome kandidat nastoji utvrditi kako su se potkraj antike i u srednjem vijeku autori odnosili prema činjenicama koje su u svojim djelima obrađivali, a u okvirima opće uloge pisanoga teksta i historiografskog djela. U drugome radu autor želi utvrditi mjesto historiografije u okviru žanrovske podjele književnosti, a ujedno nastoji utvrditi odnos prema poimanju vremena u pojedinim razdobljima historiografije.

U studiji Civilizacija gramatike (1990) kandidat raspravlja o historijskom uspostavljanju značenja pojma “civilizacija” i o njegovoj uporabi kod Braudela, prikazujući Braudelovu metodu u okvirima francuske “nove povijesti”, izdvajajući njezine bitne značajke i novine u pristupu. Kandidat je posebno nastojao osvijetliti složen pojam civilizacije u okviru te osebujne moderne metodologije povijesnih istraživanja.

U istome razdoblju kandidat je objavio tri stučna rada u prestižnome međunarodnom časopisu “Recherche littéraire” , tri znanstveno-popularizacijska rada i devet stručnih radova, a svi se oni odlikuju podrobnom obaviještenošću o činjenicama i jasnim uvidom u metodologiju istraživanja. Književne teme kojima se najčešće bavi kandidat obrađuje u kontekstu povijesnog i civilizacijskog razvoja određenog razdoblja. Kako njegovi znanstveni tako i stručni radovi otkrivaju dr. Ivića kao ozbiljnog istraživača, vrsnog poznavatelja književne teorije, književnopovijesnih činjenica i civilizacijskog okružja u kojem su nastajali tekstovi kojima se kandidat bavi. Iako se zaključci do kojih dolazi čine ponekad vrlo smjelima, oni su uvijek potkrijepljeni ozbiljnim i uvjerljivim argumentima te jasno artikulirani. Čak i onda kada se u pojedinostima netko s kandidatovim zaključcima i neće složiti (a slaganje u pitanjima kulturnopovijesne rekonstrukcije i ne može biti objektivni kriterij), imponira kandidatova obaviještenost i o građi i o metodama istraživanja.

RADOVI NAKON IZBORA ZA IZVANREDNOG PROFESORA

Otkako je izabran za izvanrednog profesora dr. sc. Nenad Ivić objavio je jednu knjigu, surađivao je na tri knjige/znanstvena zbornika u svakoj s po jednim poglavljem, objavio osam znanstvenih radova, tri znanstveno-popularizacijska rada i deset stručnih radova

A) KNJIGA

Knjiga dr. Nenada Ivića Textus. Istraživanja o Amijanu Marcelinu (Matica

hrvatska, Zagreb, 2001) obuhvaća ukupno 345 stranica, od čega su 284 stranice osnovnoga teksta, a ostalo su popratni prilozi. Osim predgovora i različitih indeksa knjiga se sastoji od ovih cjekina: Anegdota (str. 9-12), I. Iunctura cohaerenter aptata: protokoli sjećanja i zaborava (str. 13-89), II. Imitatio principis: bolesti nedostatka legitimiteta (str. 91-137), III. In suspectis finibus:bolesti suviška legitimiteta (str. 139-198), IV. Multiformis historiae formator: ljudska priroda, sjećanje i historijski ego (str. 199-292) i Fantôme qu’ŕ ce lieu son pur éclat assigne (str. 293). Osim opsežne bibliografije, knjiga sadrži indeks antičkih autora, indeks imena, indeks mjesta iz Amijanova djela te indeks pojmova i pojava o kojima se u knjizi raspravlja. Posljednji veliki antički povjesničar, Amijan Marcelin iz IV. stoljeća, kako po svojem djelu Res gestae i njegovoj povijesno-dokumentarnoj i estetskoj vrijednosti tako i po svojoj ulozi u značajnim povijesnim događajima zaslužuje punu pozornost znanstvene analize. Uostalom, njegovo je djelo najznačajnije narativno vrelo za povijest Rimskoga carstva IV. stoljeća. Autor podrobno analizira četiri epizode iz toga djela: posjet Konstancija II. Rimu (gdje se tematizira pojam vladara i vladanja u kasnoj antici), jednu pobunu u gradu Rimu (gdje se analiziraju društveni odnosi između upravljača i plebsa u kasnoj antici), jedan slučaj uzurpacije u Galiji (kojim se tematiziraju odnosi između centra i periferije u Carstvu te načini osporavanja vlasti i pogledi sudionika na događaje) i napokon tzv. mezopotamski rat godine 359.(u kojem je i sam Amijan imao značajnu ulogu kao visoko pozicionirani časnik). I ovdje kandidatova analiza nastoji ponajprije s teoretskog stajališta razmotriti historiografiju kao književnu vrstu, odrediti pripovjedačevo mjesto u historiografskom tekstu, utvrditi odnos između stvarnosti i fikcije, odnos između pripovjedača i autora. Dakako da je u takvoj analizi kandidatov pristup morao biti interdisciplinaran. Istodobno, građu koju izravno analizira sustavno uspoređuje s drugim latinskim te grčkim i armenskim tekstovima o navedenom dobu. Budući da nastoji dati monografski prikaz i djela i njegova autora (osim onoga što se može izvući iz samoga njegova teksta, o Amijanu se gotovo ništa ne zna), dr. Ivić iscrpno raspravlja o višestoljetnoj tradiciji proučavanja Amijanova djela, osobito od XVI. st. kada se počela konstituirati moderna znanstvena historiografija, pa do najnovijih analiza. Kandidat pokazuje kako iscrpna analiza na temelju multidisciplinarnog pristupa i kombiniranjem različitih metodoloških pristupa može rasvijetliti aspekte povijesti IV. stoljeća. O iscrpnosti rada i kandidatovoj izvrsnoj obaviještenosti svjedoči i bibliografija od 650 jedinica na različitim jezicima (francuskom, talijanskom, španjolskom, engleskom, njemačkom), a to mu je omogućio i višekratni boravak u prvim svjetskim centrima za antičke studije. Osim klasičnim filolozima i romanistima (u knjizi se podrobno govori o povijesti rimske Galije), kako nastavnicima tako i studentima, ova će knjiga koristiti studentima i poslijediplomantima komparativne književnosti (tema odnosa između historiografije i fikcije) kao i studentima i poslijediplomantima sociologije i povijesti. Osim toga, Ivićevu knjigu karakterizira izvrsna obaviještenost o predmetu i sigurno kretanje u suvremenim metodologijama istraživanja.

A.1) POGLAVLJA U KNJIGAMA

U zborniku što su ga priredile Ž. Benčić i D. Fališevac (Tropi i figure. Zagreb, 1995) prilog dr. Nenada Ivića Conjectura mentis humanae: figura i počeci srednjovjekovne historiografije na Zapadu (str. 473-501) bavi se funkcijom i tipovima figure u ranoj srednjovjekovnoj historiografiji na Zapadu. Autor ovoga teksta nastoji nanovo definirati određen broj definicija koje se odnose na latinsku historiografsku praksu između IV. i IX. stoljeća, vodeći računa o razmatranjima epistemološkog reda (kritika statusa predznanosti koji joj pripisuje suvremena povijesna znanost, nepostojanje prekida što su ih uvele periodizacije političkoga reda, čuvanje istih retoričkih postupaka usredotočenih na pojam inventio). Historiografska se praksa pokazuje kao: 1. književna a ne znanstvena praksa podređena kriteriju vjerojatnosti; 2. pripovijedanje posebnoga stanja stvari zasnovano na prognozi, a koje s ideološkog stajališta pripada znakovnoj paradigmi. Autor opisuje funkcioniranje figura tipa similitudo u okviru poganske i kršćanske historiografije (Amijan Marcelin, Orozije, Augustin, Victor de Vita, Pavao Đakon, Liutprand iz Cremone): unatoč individualnim i ideološkim razlikama retoričke se konvencije potvrđuju kao najprilagođenije za izražavanje kako poganskih tako i kršćanskih uvjerenja. U poglavlju Polihistor i starina. Odnos filologije i povijesti u radovima R. Katičića u zborniku “Trag i razlika. Čitanja suvremene hrvatske književne torije”, Zagreb, 1995) što su ga izdali V. Biti, N. Ivić i J. Užarević kandidat kritički i polemički pristupa nekim radovima prof. Katičića. Napokon, Ivićev prilolog u zborniku “Diskurs der Schwelle. Aspekte der kroatischen Gegenwartsliteratur” , Frankfurt am Main, 1996. (izdao i uredio V. Biti) pod naslovom Kombols Literaturgeschichte als Synekdoche der Poesie na nekonvencionalan način raščlanjuje neke aspekte najautoritativnije povijesti stare hrvatske književnosti (v. u idućem razdjelu). Sva tri priloga u ovim zbornicima imaju međunarodnu recenziju.

B) ZNANSTVENI ČLANCI I STUDIJE

Dva rada iz ovoga razdjela bave se istim temama kao i radovi navedeni u raz-

djelu A.1), ali su i opsegom a djelomice i perspektivom samostalni znanstveni radovi.

U studiji Philologist mythistoricus. History and philology in the work of Radoslav Katičić (Znakolog. An International Yearbook of Slavic Semiotics, 6/7, 1996), intoniranoj polemički, kandidat raščlanjuje pojmove povijesti (kao znanosti), historiografije, naroda i nacije, ulogu povjesničara, vrijednost povijesnog izvora i načine njegova korištenja i tumačenja itd. i izlaže kao bi ih – prema sadašnjm stanju znanosti – trebalo poimati. Iako historiografski i filološki rad prof. Katičića drži visoko vrijednim, kritički (i polemički) ocjenjuje vrijednost pojedinih termina, pojmova i pristupa kojima se on služi i analizira pojedine autorove zaključke ili tvrdnje s kojima se ne slaže, odnosno za koje drži da bi ih u modernoj historiografiji trebalo drugačije tretirati.

U opsežnoj studiji Kombolova povijest književnosti kao sinekdoha poezije (Quorum, 6, Zagreb, 1998; njemačka verzija navedena u razdjelu A.1) dr. Ivić zapravo izlaže zadaće moderne književne povijesti, kako je sam shvaća i kako je shvaća većina drugih suvremenih teoretičara, a Kombolova povijest stare hrvatske književnosti služi mu ponajprije kao uzorak za određenu vrstu književnopovijesnog pristupa, koji je gotovo isključivo (uz prilično rijetke iznimke) prevladavao u doba kada je Kombol djelovao. Zalažući se za pravu globalnu kritičko-estetičku povijest književnosti koja bi problematizirala književni čin, kandidat otklanja isključivo pozitivističku povijest književnosti koja pruža stilističke odrednice, nabraja tehnike, prepričava fabule i donosi obvezna vrela nastojeći sve to dovesti u vezu sa zadanim općim mjestima političke i kulturne povijesti i njima ih protumačiti. Takav pristup čini se da biva razlogom što se kasniji (ili željeni) povijesni odnosi (primjerice kod Kombola organsko jedinstvo hrvatske književnosti) prikazuju kao odnosi koji su stvarno postojali. Ne niječući Kombolove neosporne književno-kritičke mogućnosti (koje je obilno potvrdio u nekim drugim djelima), ne osporavajući veliku vrijednost sustavnoga izlaganja činjenica, kandidat ipak razotkriva slaba mjesta Kombolove povijesti književnosti, impersonalno evidentiranje činjenica, odnosno nedostatak informacija što ih očekuje moderni književni povjesničar i teoretičar. No pisanje književne povijesti na temelju unaprijed stvorenih hipoteza slaba je strana većine onodobnih “nacionalnih” povijesti književnosti.

Radom Institucija figure i figura institucije u povijesnoznanstvenoj praksi (Kolo, 8/1, 1998) kandidat postavlja pitanje što je to, u različitim inačicama, pratilo od samih početaka historiografiju, disciplinu kojoj se dugi niz stoljeća diskordantnoga razvoja nastojao prekriti samopouzdanim svođenjem na ravnomjeran razvoj znanstvenosti. Također se postavljaju pitanja što odvaja povijest od pripovijesti (odgovor je važan za žanrovsko određenje historiografije), kakva je veza između metafora (riječi, jezika, stila, pripovijedanja, teksta, povijesnice), činjenica (gradiva, događaja, zbivanja, povijesti) i samoga povjesničara (kao mjesta proizvodnje, autora, znanstvenika). Autor polazi od činjenice da se nerijetko smatra kako, kada se jednom izdvoje i prikupe činjenice, zapravo između istraživanja i pisanja povijesti nema pukotina, iako su već davno mnogi upozoravali (npr. Gibbon) da između prikupljanja obavijesti i pisanja povjesnice sve ostaje u mraku i dvojbeno, i da historiografska operacija polazi od nereda i kaosa, a koji se ne da svesti na određenu kodifikaciju i na formalizirane znanstvene prakse. Odatle onda i nered prošlosti, i nered priča o prošlosti, i nepoklapanje između različitih tumačenja. Polazeći od analize Gibbonova odnosa prema povijesti Rimskoga carstva, i od njegovih ocjena vlastite metode rada, te od mišljenja modernih teoretičara historiografske metode, kandidat upozorava na odnos između povijesnoga teksta i njegova tvorca (povjesničara), u kojem se prelamaju političke i društvene silnice. Otuda i neprestana potreba za provjeravanjem ranije formuliranih ocjena i sudova, potreba za neprestanim “dijalogom” među znanstvenicima.

U radu Terrestrial and Celestial Frontiers in Late Antiquity (European Journal for Semiotic Studies/…, Vol. 12(2), 2000) izlaže teoretske i praktične posljedice rimskoga poimanja granice. Naime, podaci u antičkim vrelima (kandidat se poziva na Elija Aristida, Anonymus de rebus bellicis, povjesničare) odudaraju od zaključaka suvremenih istraživanja (kandidat spominje Isaaca, Whittakera) pa nerijetko u vezi s granicama dolazi do nesporazuma ili krivih zaključaka. Rad se usredotočuje na paralelizam između promjene nebeskoga svijeta što ju je izazvalo kršćanstvo i pojave tzv. “prijelaznoga područja” (Middle Ground/ lieu intermédiaire) u V. stoljeću, a koje je postalo kolijevkom novih barbarskih država.

Kandidatova studija Historian’s Shield and the Politics of Ekphrasis (Semiotische Berichte, 24, 2000) sastoji se od tri dijela. Prvi se dio bavi grčko-rimskom tradicijom vizualnoga prikazivanja u pisanju povijesti ili historiografije. Drugi dio opisuje srednjovjekovnu prilagodbu retorike s kršćanskoga gledišta (prikazivanje nevidljive Božje ruke). Treći dio raspravlja o promjenama što su ih sa sobom donijele transformacija historiografije najprije u predznanost i napokon u znanost, kao i uloga slikovnih prikaza, slika i dijagrama u stvaranju vjerodostojnosti modernoga povijesnog (povjesničarskog) diskursa. Nudeći ih kao temeljni dokaz povlaštenoga odnosa povijesnoga diskursa prema stvarnosti, slikovni prikazi, slike i dijagrami pokazuju se kao sredstvo dokazivanja s pomoću kojih diskurs opravdava svoj zahtjev za istinitošću. Kao i prethodna dva rada, i ovaj je prinos “poetici historio- grafije”.

Članak ‘Il problema estetico in Tommaso d’Aquino’ kao problem srednjovjekovlja u Umberta Eca (Filozofska istraživanja, 79, 2ooo) predlaže povijesno i kritičko čitanje navedene Ecove studije, objavljene 1954., a zatim ponovno izdane 1970. sa značajnim dodacima. U prvome dijelu kandidat opisuje suvremene kontekste: znanstveni (poimanje srednjovjekovne estetike i filozofije), kulturni (poimanje srednjega vijeka i srednjovjekovnoga čovjeka), povijesni (periodizacije srednjega vijeka) i individualni (intelektualni put Umberta Eca). Nakon toga u drugom dijelu kandidat raščlanjuje određen broj problema teksta (poimanje estetike i mentaliteta, odnosi između diskursa o prošlosti i diskursa /iz/ prošlosti, odnosi između fikcijskoga i ne-fikcijskoga) i opisuje njihovo umetanje u djelo Umberta Eca i u (post)moderne medijevalne studije.

Studija Author/Narrator in Late Antiquity: The Case of Ammianus Marcellinus (Akten der 9. Internationales Symposiums der Österreichischen Gesellschaft für Semiotik: “Modellierungen von Geschichte und Kultur: Vergegen- wärtigung des Vergangenes, Graz – Wien, uredili Bernard, J., P. Grzybek i G. Withalm, 2000), vezana uz kandidatovu veliku amijansku temu, sastoji se od četiri dijela. U prvom se dijelu iznosi kritika uobičajenoga načina rekonstrukcije autorova životopisa iz povijesnoga pripovijedanja utemeljenoga na maksimističkom diskursu o ljudskoj prirodi, autorstvu i znanstvenom istraživanju. U drugom se dijelu suprostavljaju pripovjedač i njegove mnogooblične manifestacije govornika, vojnika, očevidca s prethodno opisanom slikom. Treći dio opisuje izmišljanja/konstrukcije slike pravoga historičara i njegove komunikacijske situacije. Četvrti se dio okreće sredstvima s pomoću kojih se za čitateljstvo uspostavlja efekt stvarnosti. Umjesto narativnog dupliciranja stvarnosti koju proizvodi i pripovijeda autor, kasnoantičko historičarsko pripovijedanje otkriva se kao složen tekst koji stvara i povjesničara i njegovu povijest. I ovaj kandidatov rad prinos je poetici historiografije.

Valja istaknuti da su, prema SCI, svi znanstveni radovi dr. Nenada Ivića recenzirani u Klostermann Index für Mediaevistik, a da je rad Polihistor…(1995) citiran u Brown P., 1997: “SO Debate: The World of Late Antiquity Revisited”, Symbolae Osloenses 72, 5-90.

I kandidatovi stručni radovi, kojima se ovdje nećemo posebno baviti, bave se na drugoj razini srodnim temama, odnosno najčešće pitanjima poetike historiografije, a odlikuje ih prvorazredna obaviještenost i jasnoća izlaganja.

NASTAVNIČKA i dr. DJELATNOST

Boraveći po jednu školsku godinu na sveučilištima u Berkeleyu, Montréalu i Princetonu, prof. Ivić je na naš fakultet prenio neka korisna metodološka i praktična iskustva. Otkako je zaposlen u Odsjeku za romanistiku Filozofskoga fakulteta, ističe se predanim savjesnim i izvrsno organiziranim radom, sustavnom suradnjom s kolegama po struci, pa je stekao ne samo ugled među nastavnicima nego i poštovanje među studentima, kojima međutim nikada ne podilazi, nego od njih uporno zahtijeva da o stvarima razmišljaju svojom glavom, da svoja mišljenja znaju artikulirati, argumentirati i izložiti, te da se ne zadovoljavaju minimumom u struci na koji ih nerijetko srozavaju naše prilike. Istodobno zahtijeva od studenata da književno-povijesnim pitanjima pristupaju svestrano, da književni čin i književnu povijest promatraju kritički i u širokom kulturnom i povijesnom kontekstu, što pretpostavlja i široku opću naobrazbu. Iako među studentima slovi kao strog nastavnik, zbog njegova osjećaja za mjeru i “pravičnost” u odnosu prema studentima, dr. Nenadu Iviću nikada ne nedostaje slušateljstva, čak ni na izbornim i fakultativnim kolegijima. U proteklom razdoblju vodio je 23 diplomska rada, 1 magisterij i 1 doktorat, a bio je predsjednik dvaju povjerenstava za ocjenu i obranu doktorata. Redovito sudjeluje, kao predavač i voditelj kolegija, na poslijediplomskoj nastavi smjera književnosti. Gostovao je kao pozvani nastavnik na više inozemnih sveučilišta (u razdoblju od posljednjega izbora na Princeton University, USA). Prof. Ivić poznat je kao istraživač koji pomno prikuplja obavijesti dokumentaciju o temama kojima se bavi, pa također vodi računa o tome da Knjižnica Odsjeka za romanistiku raspolaže osnovnim najnovijim djelima ne samo za njegove nego općenito za romanističke struke. Ranije je obavljao dužnost pročelnika odsjeka, a od posljednjega izbora bio je zamjenik pročelnika te već nekoliko godina predstojnik Katedre za francusku književnost. Član je UO Hrvatskoga semiotičkog društva.

ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG

Na temelju svega što smo do sada izložili, proizlazi da je prof. dr. Nenad Ivić međunarodno priznati i cijenjeni znanstveni istraživač, koji se potvrdio nizom uzornih znanstvenih radova, da je on istodobno predani sveučilišni nastavnik koji je mnogo pridonio uspješnomu odvijanju rada na Katedri za francusku književnost i u Odsjeku za romanistiku te da je plodno djelovao i u kulturnoj javnosti i u upravnim tijelima Fakulteta. Kao što proizlazi iz do sada izloženoga, prof. dr. Nenad Ivić udovoljava svim zakonskim uvjetima za zvanje redovitoga profesora, pa nam je čast i ugodna dužnost predložiti Znanstvenomu vijeću Filozofskoga fakulteta da ga izabere za REDOVITOGA PROFESORA za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za francusku književnost u Odsjeku za romanistiku.

U Zagrebu, 1. rujna 2001. dr. sc. August kovačec, redoviti profesor

dr. sc. Darko Novaković, redoviti profesor

dr. sc. Vojmir Vinja, redoviti profesor u miru

Dr.Nenad Ivić, izv.prof.

Šef katedre za francusku književnost

Odsjek za romanistiku

Filozofski fakultet

Zagreb

Biografija

Nenad Ivić rođen je 1956. godine u Zagrebu. U Zagrebu je i školovan, gdje na Filozofskom fakultetu 1979. godine završava studij francuskog jezika i književnosti, španjolskog jezika i komparativne književnosti. Od 1981. radi kao asistent na Katedri za francusku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1989. postaje docent a 1996. izvanredni profesor. Doktorirao je 1988. godine s temom o odnosima starofrancuske književne proze i latinske historiografije XII. i XIII. stoljeća. 1986. i 1987. godine usavršavao se kao stipendist Fulbrightove zaklade na Odjelu za romanske jezike i književnost University of California, Berkeley. 1990. i 1991. boravi kao pozvani istraživač na Institut d'études classiques et médiévales Univerziteta u Montréalu. 1995. i 1996. kao Fulbright Fellow djeluje na Odjelu za povijest Princeton University.

A Znanstvena djelatnost

1. Znanstveni radovi:

1.1 Citiranost prema SCI

- svi medijevistički radovi recenzirani u Klostermann Index fur Mediaevistik

Radovi do izbora za izvanrednog profesora:

1.2 Knjige:

Ivić, N. 1992: Domišljanje prošlosti. Kako je trinaestostoljetni splitski arhiđakon Toma napravio svoju Salonitansku historiju, Zavod za znanost o književnosti, Zagreb. str. 221, bibliografija, summary, kazala.

1.4 - 1.6. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima citiranim u tercijarnim i sekundarnim publikacijama te u zbornicima radova s međunarodnih skupova

Ivić, N. 1980: “Temeljne postavke za semiotičku povijest književnosti”, Pitanja 4/5, 54-57.

Ivić, N. 1981: “Sartreova mučnina”, Knji`evna smotra 41-42, 133-137.

Ivić, N. 1981: “Povijest i semiotika”, Dometi 1/2, 5-11.

Ivić, N. 1981: “Mariages chevaleresques”, SRAZ 26/1-2, 347-355.

Ivić, N. 1985: “Epiphanie du héros”, SRAZ 29/30, 191-229.

Ivić, N. 1988: La grande faim de la parole. Les rapports entre l’historiographie latine et la prose littéraire française au XIIIe sičcle, pp.1-229, bibliografija (doktorska disertacija)

Ivić, N. 1988: “Les soupirs du chevalier et les cris de la fée”, SRAZ 33, 55-73.

Ivić, N. 1989: “Défrîchements de Geoffroi de Monmouth I”, SRAZ 34, 51-73.

Ivić, N. 1990: “Défrîchements de Geoffroi de Monmouth II”, SRAZ 35, 105-139.

Ivić, N. 1990: “Civilizacija gramatike”, u: Braudel F., Civilizacije kroz povijest, Globus, Zagreb, 3-15.

Ivić, N. 1991: “Res gesta: cognitio”, Gordogan 31-33, 9-28.

Ivić, N. 1991/1992: “Défrîchements de Geoffroi de Monmouth III”, SRAZ 36/37, 171-205.

Ivić, N. 1991: “Povjesnica kao žanr srednjovjekovne knji`evnosti”, Književna smotra 84, 11-27.

Ivić, N. 1993: “Défrîchements de Geoffroi de Monmouth IV”, SRAZ 38, 121-147.

1.9 Znanstveno popularizacijski radovi:

Ivić N. 1986: “Istina fabuliranja”, Gordogan 20-21, 130-136.

Ivić N. 1988: “Istine povijesnog pričanja”, u: C.Ginzburg, Sir i crvi, GZH, Zagreb, 133-137.

Ivić N. 1990: “Peljanje uspomena”, u: J.Verne, Dunavski peljar, GZH, Zagreb, 227-231.

Ivić, N. 1993: “Uz nastupno predavanje Bronislawa Geremeka”, Lettre Internationale 11-12, 51.

2. Projekti:

2.2. Voditelj domaćeg projekta

Ivić, N.: Samostalni domaći znanstveni projekt: Nastanak i narativne strategije Historia Salonitana Tome Arhiđakona, 1992-1995. Šifra 6-03-272.

2.3 Aktivno sudjelovanje u realizaciji znanstvenih projekata

Aktivni suradnik.

Benčić, Ž., D. Fališevac, Domaći znanstveni projekt: Književna antropologija, 2000-2001.

2. Projekti:

Aktivni suradnik međunarodnog projekta.

Cornis-Pope, M., G.Grabowicz, T.Longinovic, J.Neubauer, S.Slapsak, Međunarodni znanstveni projekt: A Comparative History of the Literary Cultures of East Central Europe: Junctures and Disjunctures in the 19th and 20th centuries, Toronto-Oxford 2000-....

10. Gostujući znanstvenik:

1990. i 1991. Chercheur invité na Institut d'études classiques et médiévales Univerziteta u

Montréalu, Canada.

13.Prijevodi:

Grmek, M.D. 1989: Bolesti u osvit zapadne civilizacije, Globus, Zagreb. pp.415.

C Stručna djelatnost

3. Stručni radovi objavljeni u međunarodnom časopisu:

Ivić, N. 1992: “Tony Bennet. Outside literature”, Recherche Littéraire 19, 18-19.

Ivić, N. 1992: “Lionel Gossman. Between history and Literature”, Recherche Littéraire 19, 29-31.

Ivić, N. 1993: “Robert Young. White Mythologies”, Recherche Littéraire 20, 23-24.

4. Stručni radovi objavljeni u domaćim časopisima

Ivić, N. 1979: “Tri reda: molitve, reda, rada”, Književna smotra 36, 85-86.

Ivić, N. 1980: “Rabadanova Summula Villoniana”, Gordogan 5-6, 375-382.

Ivić, N. 1980: “Prema novoj znanstvenoj epistemi”, Gordogan 5-6, 380-387.

Ivić, N. 1980: “Konkretna utopija Jean-Paul Sartrea”, Pitanja 3, 8-10.

Ivić, N. 1981: “Istorija ludila u doba klasicizma”, Naše teme 1, 149-151.

Ivić, N. 1981: “Izazov Hjelmslevovih prolegomena”, Gordogan 7, 177-181.

Ivić, N. 1981: “Mentalitet, imaginare, književnost”, Gordogan 8-9, 238-244.

Ivić, N. 1981: “Pismeni početak Borisa Hrovata”, Književna reč 158, 17.

Ivić, N. 1982: “Tajnovita 1100: uiri saeculares i uiri ecclesiastici”, Gordogan 10-11, 267-271.

Ivić, N. 1982: “Mitska tematika: Natko Nodilo”, Nin 1639, 39.

Ivić, N. 1982: “Kronologija o Krleži”, Gordogan 12, 157-161.

Ivić, N. 1983: “Stat rosa pristina nomine, nomina nuda tenemus”, Gordogan 13-14, 250-257.

Ivić, N. 1984: “Ishodište nove povijesti”, Književna smotra 56, 89-90.

Ivić, N. 1984: “O usmenom pjesništvu”, Književna smotra 56, 90-91.

Ivić, N. 1984: “Književnost i politika u srednjem vijeku”, Književna smotra 56, 91-92.

Ivić, N. 1984: “Kako se stvarao Onkraj”, Književna smotra 56, 92-93.

Ivić, N. 1984: “Umjetnost sjećanja I”, Gordogan 15-16, 308-312.

Ivić, N. 1984: “Indoevropsko nasljeđe”, Gordogan 15-16, 349-354.

Ivić, N. 1985: “Neoprostiva banalnost pisanja”, Gordogan 19, 316-320.

Ivić, N. 1985: “Umjetnost sjećanja II”, Gordogan 19, 341-346.

Ivić, N. 1986: “Jedini veliki evropski mit”, Nin 1840, 39-40.

Ivić, N. 1986: “Konstantinopolis i Rim”, Gordogan 20-21, 186-192.

Ivić, N. 1986: “Sudbina dandyja”, Gordogan 22, 154-160.

Ivić, N. 1988: “Louis XIV”, Gordogan 28, 148-152.

Ivić, N. 1989: “Istraživanja o Pieru”, Književna smotra 67-68, 142-143.

Ivić, N. 1994: “Kasna antika Petera Browna”, Erasmus 6, 88-90.

Ivić, N. 1994: “Slika Nove povijesti”, Vijenac 6.06.

13.Prijevodi:

Grmek, M.D. 1989: Bolesti u osvit zapadne civilizacije, Globus, Zagreb. pp.415.

Poslije izbora za izvanrednog profesora

A Znanstvena djelatnost

1. Znanstveni radovi:

2. 1.1 Citiranost prema SCI

- svi medijevistički radovi recenzirani u Klostermann Index fur Mediaevistik

- rad Ivić 1995, Polihistor... citiran u Brown P., 1997: “SO Debate: The World of Late Antiquity Revisited”, Symbolae Osloenses 72, 5-90.

1.2 Knjige:

Ivić, N. 2001: Textus. Istraživanja o Amijanu Marcelinu, MH, Zagreb.

1.3. Poglavlje u knjizi

Ivić, N. 1995: “Conjectura mentis humanae: figura i počeci srednjovjekovne historiografije na Zapadu”, u: Tropi i figure, Ž.Benčić, D.Fališevac (edd.), Zavod za znanost o književnosti, Zagreb, 473-501. (međunarodna recenzija)

Ivić, N. 1995: “Polihistor i starina. Odnos filologije i povijesti u radovima R.Katičića”, u: Trag i razlika. Čitanja suvremene hrvatske knji`evne teorije, V.Biti, N.Ivić, J.Užarević (edd.), Naklada MD/HUDHZ, Zagreb, 125-143. (međunarodna recenzija)

Ivić, N. 1996: “Kombols Literaturgeschichte als Synekdoche der Poesie”, u: Diskurs der Schwelle. Aspekte der kroatischen Gegenwartsliteratur, D.Burckhart, V.Biti (edd.), Lang, Frankfurt am Main, 9-27. (međunarodna recenzija)

1.4 - 1.6. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima citiranim u tercijarnim i sekundarnim publikacijama te u zbornicima radova s međunarodnih skupova

Ivić, N. 1996: “Philologist mythistoricus. History and Philology in the Works of Radoslav Katičić”, Znakolog. An International Yearbook of Slavic Semiotics 6/7, 199-219.

Ivić, N. 1996: “Kombolova povijest književnosti kao sinekdoha poezije”, Quorum 6, 121-140.

Ivić, N. 1998: “Institucija figure i figura institucije u povijesnoznanstvenoj praksi”, Kolo 8/1, 214-222.

Ivić, N. 1998: “In suspectis finibus: bolesti suviška legitimiteta”, Glasje 9, 16-51.

Ivić, N. 1999: “Terrestrial and Celestial Frontiers in Late Antiquity”, European Journal for Semiotic Studies 12/2, 383-392.

Ivić, N. 2000: “Historian’s Shield and the Politics of Ekphrasis”, Semiotiche Berichte 24, 1/4, 95- 105.

Ivić, N. 2000: “Il problema estetico in Tommaso d’Aquino kao problem srednjovjekovlja u Umberta Eca”, Filozofska istraživanja 79, 701-714.

Ivić, N. 2000: “The Author/Narrator in Late Antiquity: the case of Ammianus Marcellinus”, u: Bernard, J., P.Grzybek, G.Withalm (edd.), Akten der 9. Internationales Symposiums der Österreichen gesellschaft für Semiotik: “Modellierungen von Geschichte und Kultur: Vergegenwärtigung des Vergangenes”, Graz, Universität Graz, 22.11.-24.1., ÖGS, Wien, 241-251.

5. Znanstvena društva

Član upravnog odbora Hrvatskog semiotičkog društva

1.8 Urednik znanstvenog zbornika

Biti V., N.Ivić, J.Užarević (edd.) 1995: Trag i razlika. Čitanja suvremene hrvatske književne teorije, Naklada MD/HUDHZ, Zagreb.

1.9 Znanstveno popularizacijski radovi:

Ivić, N. 1995: “Marguerite Yourcenar”, u: R.Vince (ed.), Velikani naše epohe, Zagreb, 634-638.

Ivić, N. 1995: “Victor Hugo ili osmjesi ljetnog čitanja”, u: V.Hugo, Zvonar crkve Notre-Dame”, Konzor, Zagreb, 487-492.

Ivić, N. 1997: “Smrt, taj najsavršeniji oblik života”, u: Marguerite Yourcenar, Otvorenih očiju. Razgovori s Matthieuom Galeyom, Irida, Zagreb, 321-327.

Ivić, N. 1999: “Emile Zola između prirode i utopije”, u: E.Zola, Germinal, Zagrebgrafo, Zagreb, 5-10.

2. Projekti:

Aktivni suradnik.

Cornis-Pope, M., G.Grabowicz, T.Longinovic, J.Neubauer, S.Slapsak, Međunarodni znanstveni projekt: A Comparative History of the Literary Cultures of East Central Europe: Junctures and Disjunctures in the 19th and 20th centuries, Toronto-Oxford 2000-....

3. Pozvana predavanja:

Nenad Ivić 1995: “Ammianus Marcellinus and the Roman Plebs”, 19.11., The Group for the Study of Late Antiquity Seminar, Department of History, Princeton University.

4.1 Sudjelovanje u međunarodnim skupovima:

Ivić, N. 1996: “The Author/Narrator in Late Antiquity: the case of Ammianus Marcellinus”, u: 9. Internationales Semiotik-Kolloquium “Modellierungen von Geschichte und Kultur: Vergegenwärtigung des Vergangenes”, Graz, Universität Graz, 22.11.-24.11.

Ivić, N. 1998: “Joannes Lucius: entre les mémoires et l’histoire”, u: Colloque “Ecriture de soi, égo-documents, auto-perception des communautés. Le journal intime, de l’identité individuelle ŕ l’identité collective” Paris, Université de Paris VIII, 27.3.-28.4.

Ivić, N. 1999: “Historian’s Shield and the Politics of Ekphrasis”, u: 4. Internationales Interdisziplinäres Symposium “Bildsprache, Visualisierung, Diagramatik”, Institut fur Sozio-Semiotische Studien, Wien, 14.05.-16.05.

Ivić, N. 1999: “Terrestrial and Celestial Frontiers in Late Antiquity”, u: Kolloquium “Grenzen, Zeichen, Übergänge”, Graz, Universität Graz, Institut für Slawistik, 26.11.-27.11.

Ivić, N. 2000: “Postskript Domišljanju prošlosti”, u: Međunarodni znanstveni skup “Toma Arhiđakon i njegovo doba”, Split 25.09.-27.09.

10. Gostujući znanstvenik:

1995. i 1996. Fulbright Fellow (senior scholar) Department of History, Princeton University, USA

B Nastavna djelatnost

1. Program i uvođenje novih predmeta

- dodiplomska nastava: kasnoantička civilizacija Galije

- poslijediplomska nastava: povijesni roman, odnosi historiografije i fikcije

3. Autorstvo i suautorstvo udžbenika

- za Leksikon hrvatskih pisaca, Školska knjiga Zagreb 2000, izradio natuknice o hrvatskim srednjovjekovnim povjesničarima

- stalni suradnik HLZ za francusku književnost

6. Mentorstvo i podizanje znanstvenog podmlatka

- diplomski radovi 23

- magistarski radovi 1

- doktorski radovi 1, predsjednik povjerenstva za ocjenu 2

7. Poslijediplomska nastava

- voditelj kolegija na Poslijediplomskom studiju smjer knji`evnost

8. Dodiplomska nastava

- kolegij “Civilizacija od Galije do Francuske” (predavanje)

- kolegij “Kasnonatička Galija” (seminar)

- kolegij “Antiquité (post)moderne” (seminar)

C Stručna djelatnost

4. Stručni radovi objavljeni u domaćim časopisima

Ivić, N. 1995: “Kako čitati pisce Historiae Augustae”, Vijenac 30/3, 16.

Ivić, N. 1996: “Georges Duby: Bijaše poetički osluškivač”, Vijenac 77-78/4, 17.

Ivić, N. 1997: “Povijest u mreži pripovijedanja”, Vijenac 88/5, 13.

Ivić, N. 1997: “Originalnost pripovjedne tradicionalnosti. Peter Brown”, Vijenac 89/5, 17.

Ivić, N. 1997: “Ekspertiza: Diocletianus Augustus, krvolok ili gubitnik”, Vijenac 98/5, 18.

Ivić, N. 1997: “Vjetrometina novih ideja”, Vijenac 99/5, 17.

Ivić, N. 1998: “Uspomene pomna čitatelja”, Vijenac 122/6, 17.

Ivić, N. 1998: “Knjiga, carstvo i tijelo”, Vijenac 117/6, 17

Ivić, N. 1998: “Kako studentima govoriti istinu o povijesti”, Vijenac 112/6, 18.

Ivić, N. 1999: “Bespuća filološke zbiljnosti”, Zarez 1/4, 40.

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Fakultetskom vijeću koje nas je imenovalo u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje na Katedri za francuski jezik u Odsjeku za romanistiku, podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u “Vjesniku” od 21.srpnja 2001. godine prijavila se mr.sc. Marija Paprašarovski.

Marija Paprašarovski rođena je 1959.g. u Karlovcu, gdje je 1978.godine završila gimnaziju. 1984.g. diplomirala je francuski jezik i književnost i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1984. do 1991. radila je kao nastavnik francuskog i engleskog jezika u osnovnoj školi “Dragojla Jarnevićeva” u Karlovcu. Od 1991.g. radi kao lektor za francuski jezik u Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 1996. u zvanju višeg lektora u istom odsjeku.

Do izbora u zvanje višeg lektora postigla je stupanj magistra znanosti obranivši 1995.g. magistarski rad iz područja književnosti pod naslovom Razvoj i primjena semiologije kazališta u Francuskoj (mentor Prof.dr.sc.Boris Senker).

!999. prihvaćena joj je tema doktorske disertacije pod naslovom Žudnja, nasilje, sveto u

dramama Jeana Geneta i Bernarda-Marie Koltèsa.

Mr.sc.Marija Paprašarovski stručno se usavršavala u Francuskoj. 1987/88.g. dodijeljena joj je semestralna stipendija francuske vlade za postdiplomante, a 1995. koristila je i jednomjesečnu stipendiju za profesore francuskog jezika – Caen (BELC).

Kandidatkinja je razvila živu djelatnost na više područja : znanstvenom, stručnom, nastavnom, prevodilačkom i književnom. Napisala je tri izvorna znanstvena rada; uz magisterij, ima dva znanstvena rada, “Vers une théorie du théâtre” i “Entre le mythe individuel et la tradition”, oba objavljena u Studia Romanica et Anglica Zagrebiensia.

U više raznih časopisa objavila je sedam stručnih radova iz područja književne teorije i kritike: “U samoći dramskog teksta”, Rival VIII/1-2, Rijeka, 1995.; “Dramski tekst i kazališni diskurs”, objavljen u Zborniku Tekst i diskurs, Zagreb, 1997.; “Tragedija nije potisnula optimista” (prikaz knjige Primo Levi ou la tragédie d’un optimiste M.Anissimov), Tragovi I/1-2, Zagreb, 1997.; “Šporkarije” (esej o romanima Marie Darrieussecq), Zarez I/2, Zagreb, 1999.; “Identitet” (prikaz romana Identité M.Kundere), Književna smotra XXXI/2-3, Zagreb 1999.: “Poklonstvo kraljeva ili smisao života”

(pogovor romanu M Tourniera Gašpar, Melkior i Baltazar), Ceres , Zagreb,2000., te esej

“Epistolarni ritual (Pisma Marcela Prousta)”, Europski glasnik V/5, Zagreb 2000.

Iz područja uže struke napisala je dvije recenzije sveučilišnih udžbenika za studente francuskog jezika i objavila dva stručna rada: “Kazališna predstava kao poticaj za govornu i pismenu vježbu”, Strani jezici 3-4, Zagreb 1994., te “Dramska igra u nastavi stranih jezika”, Strani jezici 3-4, Zagreb 1995.

Uz redovite obaveze u okviru lektorske nastave, kandidatkinja je održala tri predavanja na Katedri za teatrologiju u Odsjeku za komparativnu književnost (Kazalište 20.st. u Francuskoj, Suvremena francuska drama i Jean Genet).

Kandidatkinja je predsjednica sekcije Strani jezici Hrvatskog filološkog društva koje organizira natjecanja iz stranih jezika za srednje škole.

Pristupnica je vanjski suradnik Trećeg programa HR za koji piše prikaze i prevodi brojne članke (do 1996.g. prevela je 300 kartica za 20 emisija, a od 1996.g. do danas još 270 kartica za 18 emisija).

Od brojnih objavljenih prijevoda s francuskog i na francuski napomenimo roman M.Tourniera Gašpar, Melkior i Baltazar te više ulomaka književnih tekstova u Književnoj smotri, Europskom glasniku te časopisu Most.

Uz navedenu znanstvenu, stručnu, prevodilačku i nastavnu djelatnost, Marija Paprašarovska pokazala je bogatstvo svog kreativnog potencijala objavivši i dva zapažena romana (Vučja glad i Blue note) te više pripovijedaka.

Zaključak

Iz svega iznijetog vidljivo je da mr.sc.Marija Paprašarovski bez ikakve sumnje zadovoljava sve uvjete za ponovni izbor u zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje na Katedri za francuski jezik u Odsjeku za romanistiku.

Stručno povjerenstvo:

dr.sc. Nataša Desnica-Žerjavić, viši lektor

dr.sc. Sanja Grahek, docent

mr.sc. Darja Damić-Bohač, viši lektor

Zagreb, 11.10.2001.

POPIS RADOVA 1991-1996.

I. ZNANSTVENI RADOVI

1. Magistarski rad: Razvoj i primjena semiologije kazališta (mentor dr. sc Boris Senker), 1995.

2. "Vers une théorie du théâtre", Studia Romanica et Anglica Zagrebiensia, XL, 57-69, Zagreb, 1995.

II. STRUČNI RADOVI

1. "Kazališna predstava kao poticaj za govornu i pismenu vježbu", Strani jezici, 3-4, Zagreb, 1994. str. 209-212.

2. "Dramska igra u nastavi stranih jezika", Strani jezici, 3-4, Zagreb, 1995., str. 149-156.

3. "U samoći dramskog teksta: Bernard-Marie Koltčs", Rival, VIII/1-2, Rijeka, 1995., str. 174-181.

4. Recenzija za priručnik Exercices de grammaire - pour la premičre année d’études supérieures françaises,(skupina autora), Filozofski fakultet, Zagreb 1998.

PRIJEVODI na francuski:

1. La Croatie entre la guerre et l'indépendance,(skupina autora), Sveučilišna naklada, VJESNIK; OKC Zagreb, 1991., str. 11-36.

2. U časopisu Razvoj /Development International, VI, 2-3, Zagreb,1991. - prijevod sažetaka znanstvenih radova, str. 209, 233, 253, 267, 280, 316, 329, 241, 356, 369, 382 (10 kartica).

3. Ivan Rein (monografija), Galerija likovnih umjetnosti Osijek i Institut za povijest umjetnosti Zagreb, 1992. - prijevod sažetka, str. 200-209 (20 kartica).

PRIJEVODI s francuskog:

1. Carlo Freccero, "Znanje i moć u doba videa", Treći program hrvatskog radija,. 48, Zagreb, 1995., str. 193-195 (10 kartica)

2. R. L. Stevenson: Otok s blagom, Mozaik, Zagreb, 1996. - prema Gallimardovom izdanju - prijevod legendi uz slike (50 kartica).

3. Ch. Zimmer, "Pogled bez objekta, Kontura, 43/44, Zagreb, 1996., str. 83-85 (15 kartica)

OSTALO: 20 radio emisija na Trećem programu HR (po 15 kartica - 300 katica prijevoda) POPIS RADOVA 1996-2001.

I. ZNANSTVENI RADOVI

1. "Roberto Zucco: Entre le mythe individuel et la tradition", Studia Romanica et Anglica Zagrebiensia, XLI, 187-199, Zagreb, 1996.

II. STRUČNI RADOVI

1. "Dramski tekst i kazališni diskurs", referat na Savjetovanju "Tekst i diskurs" HDPL-a od 16.-17. 05. 1997. u Zagrebu objavljen u Zborniku TEKST I DISKURS, Zagreb 1997, str. 167-171 (10 kartica).

2. "Tragedija nije potisnula optimista" (prikaz knjige Primo Levi ou la tragédie d'un optimiste M. Anissimov), Tragovi, I/1-2, Zagreb, 1997., str. 121-123 (5 kartica).

3. "Šporkarije" (esej o romanima Marie Darrieussecq), Zarez, I/2, Zagreb, 1999., str. 28 (10 kartica).

4. "Identitet" (prikaz romana Identité M. Kundere), Književna smotra, XXXI/ 112-113 (2-3), Zagreb, 1999., str. 181-182 (5 kartica).

5. "Poklonstvo kraljeva ili smisao života" (pogovor romanu M. Tourniera Gašpar, Melkior i Baltazar), Ceres, 2000., str. 153-157 (5 kartica).

6. "Epistolarni ritual (pisma Marcela Prousta)", Europski glasnik, V/5, Zagreb, 2000., str. 429- 433 (5 kartica).

7. Recenzija za udžbenik Evaine Le Calvé Ivičević, De la bouche ŕ l’oreille, Zagreb, 1996.

PRIJEVODI s francuskog

1. Michel Tournier, Gašpar, Melkior i Baltazar (roman), Ceres, 2000. (212 kartica).

2. Myriam Anissimov, Primo Levi ili tragedija jednog optimista (ulomak), Tragovi, I/1-2, Zagreb, 1997., str. 124-131 (15 kartica).

3. Marie Darrieussecq, Rađanje fantoma (ulomak), Treći program hrvatskog radija, 53-54, 1998., str. 443- 449 (15 kartica).

4. Paul Valéry, "Govor u Goetheovu čast", Književna smotra, XXXI/112-113 (2-3), Zagreb, 1999., str. 3-9, (20 kartica)

5. Marcel Proust, "Dani čitanja" (ulomak iz djela Pastiches et Mélanges.), Europski glasnik, V/5, Zagreb, 2000., str. 259-264 (15 katica).

6. Marcel Proust, "Prepiska" (izbor i prijevod pisama), Europski glasnik, V/5, Zagreb, 2000., str. 435- 449 (15 katica).

7. Vladimir Ivanovič Žedrinski, "Autobiografske bilješke", Književna smotra, XXXIII/119(1), Zagreb, 2001., str. 57-63 (15 kartica).

PRIJEVODI na francuski

u časopisu Most /Le Pont, 3-4, 1998., (50 kartica):

1. G. Vidan, "Cvijeta Zuzorić et les Ragusains", str. 178-185.

2. D. Zečević, "A propos du Journal de Dragojla Jarnević", str. 199-203.

3. I. Bošković, "Le monde de la drogue", str. 265-266.

4. I. Bošković, "La politique de la littérature croate et la littérature de la politique croate, str. 263-265.

OSTALO: za Treći program HR - 18 radio emisija (po 15 katica prijevoda - 270 kartica)
Zagreb, lipanj 2001.

Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora ili višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana romanistika, na Katedri za španjolski jezik u Odsjeku za romanistiku, i prijedlog da se za višeg lektora izabere mr. sc. Alica Knezović.

Veza: Kadrovska služba, broj: 01-372-1/2001.

od 19. travnja 2001.

FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Sveučilišta u Zagrebu

U svojoj sjednici od 21. ožujka 2001. Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora ili višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana romanistika, na Katedri za španjolski jezik, u Odsjeku za romanistiku. Na natječaj objavljen u Vjesniku 3. travnja 2001. prijavio se jedan kandidat, i to mr. sc. Alica Knezović, dosadašnja lektorica na Katedri za španjolski jezik. Na temelju dokumenata što ih je kandidatkinja priložila molbi, kao i na temelju osobnoga poznavanja kandidatkinjina rada, podnosimo Fakultetskomu vijeću ovaj

IZVJEŠTAJ

Kandidatkinja mr. sc. Alica Knezović (rođena Pšorn) rodila se 11. veljače 1954. u Sarajevu, Republika Bosna i Hercegovina, gdje je pohađala osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Nakon položene mature, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu školske godine 1972/73. upisala je i 21. lipnja 1978. diplomirala studij engleskog jezika i književnosti (A predmet) i španjolskog jezika (B predmet).

Školsku godinu 1977/78. provela je u Španjolskoj. Prvo je u Madridu, u tamošnjem Instituto de Cultura Hispánica (u odjelu Oficina Internacional de Información y Observación del Espańol – OFINES) pohađala Escuela de Investigación Lingüística y Literaria – XIII Curso, gdje slušateljima, uglavnom postdiplomandima, predaju ugledni svjetski hispanisti. Potom (srpanj-kolovoz 1978.) u Málagi je odslušala Curso Superior de Filología Espańola, prvenstveno namijenjen perspektivnim domaćim i inozemnim hispanistima.

Od prosinca 1979. do prosinca 1991. bila je zaposlena u Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu, prvo u svojstvu asistenta-pripravnika a zatim kao asistent za španjolski jezik. Istovremeno, školske godine 1980/81. i 1981/82., na Filozofskom fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pohađala je postdiplomski studij smjera lingvistike. Nakon izrade i obrane magistarske radnje pod naslovom Fonetika i fonologija židovsko-španjolskog govora u Sarajevu, 4. veljače 1987. stekla je stručni naziv magistra društveno-humanističkih znanosti iz područja filologije (lingvistika).

U prosincu 1991. zajedno s obitelji preselila se u Zagreb gdje se isprva zaposlila u Ministarstvu informiranja Republike Hrvatske kao vanjski suradnik (pratitelj i prevoditelj vijesti iz stranih medija). Od početka svibnja do početka srpnja 1992. radila je kao gimnazijski profesor engleskog jezika na zamjeni. Zatim, od rujna 1992. do ožujka 1996., bila je u stalnom radnom odnosu kao profesor engleskog i španjolskog jezika u Gimnaziji Lucijana Vranjanina u Zagrebu. S obzirom na nedostatak nastavnog osoblja, istodobno je radila i kao honorarni lektor za španjolski jezik pri Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje je, od travnja 1992. godine do ožujka 1996., izvodila glavninu lektorske nastave za slušače I. i II. godine studija hispanistike.

Prof. Knezović 1. ožujka 1996. izabrana je za lektora za španjolski jezik na neodređeno vrijeme pri Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kao honorarni i kao stalni nastavnik samostalno održava nastavu (lektorske vježbe te usmene i pismene ispite) iz kolegija Španjolske jezične vježbe na prvoj i drugoj godini studija hispanistike. S obzirom na povećani broj upisanih studenata kao i na nedovoljan broj nastavnika na Katedri za španjolski jezik, kolegica Knezović svojevoljno je prihvatila veće nastavno opterećenje. Kako nastava ne bi trpjela zbog prevelikog broja studenata u grupama, kolegica Knezović održavala je i još uvijek održava i po 16 sati izravne nastave tjedno, bez odgovarajuće novčane naknade, umjesto 12 sati koliko je uobičajena tjedna norma za zvanje lektora.

Pristupnica se u radu pokazala kao stručan, iskusan i predan nastavnik. Sve svoje nastavne obaveze izvršavala je primjerno savjesno i točno. Uspostavila je korektne i dobre odnose kako sa studentima tako i sa kolegama nastavnicima. Aktivno i nesebično redovito sudjeluje u izradi testova i provedbi klasifikacijskog postupka za studij španjolskog jezika i književnosti. Pored jednogodišnjeg boravka u Španjolskoj, prof. Knezović još je u nekoliko navrata boravila u toj zemlji koristeći kraće stipendije za stručno usavršavanje i straživanje španjolskog jezika i hispanske kulture, civilizacije i književnosti (u srpnju 1980., zatim tijekom 1986. tri mjeseca u Institutu Arias Montano u Madridu, itd.).

Uz neobjavljeni magistarski rad, kandidatkinja je objavila dva znanstvena rada o sarajevskom židovsko-španjolskom govoru, prijevod jedne knjige na španjolski i pet opsežnijih prijevoda sa španjolskog na hrvatski književnih, književno-teoretskih i kulturoloških tekstova. Nakon posljednjeg izbora objavila je još tri prijevoda sa španjolskog na hrvatski jezik. Osim toga, za potrebe raznih institucija prevela je sa španjolskog na hrvatski i veći broj drugih tekstova iz različitih struka. Za Leksikon stranih pisaca u izdanju Školske knjige iz Zagreba (trenutačno u tisku) kandidatkinja je napisala ukupno 86 natuknica o španjolskim i hispanoameričkim piscima XIX. i XX. stoljeća te o njihovim djelima, od čega su mnoge natuknice sasvim nove i izvorno napisane.

U proteklom razdoblju kolegica Knezović bila je stručno aktivna i izvan Fakulteta. Od školske godine 1996/97., otkako se provode takmičenja iz španjolskog jezika za srednjoškolce, sudjeluje u sastavljanju testova za španjolski jezik za županijska i državna natjecanja iz stranih jezika za osnovne i srednje škole, što ih organizira Ministarstvo prosvjete i športa u suradnji sa Sekcijom za strane jezike Hrvatskog filološkog društva. Od školske godine 1998/99. predsjednica je Državnog povjerenstva za provedbu natjecanja iz stranih jezika. U Školi stranih jezika pri Studentskom centru Sveučilišta u Zagrebu prati rad studenata-voditelja tečajeva za španjolski jezik. Također je koordinirala rad na izradi nastavnog plana i programa za učenje španjolskog jezika kao drugog stranog jezika u srednjim školama koji se trenutno nalazi u postupku usvajanja u Ministarstvu prosvjete i športa Republike Hrvatske.

ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG

Cjelovit uvid u aktivnosti i rad kandidatkinje pokazuje da je ona uspješni nastavnik koji samostalno već niz godina vodi lektorsku nastavu na prvoj i drugoj godini studija hispanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, da objavljuje stručne pa i znanstvene radove te da stručno djeluje i izvan Fakulteta. S obzirom na to da kandidatkinja ispunjava uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima (članak 81, stavak 2) i posebne uvjete propisane Odlukom Rektorskog zbora, predlažemo republičkomu Matičnomu povjerenstvu i Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta da mr. sc. Alicu Knezović izabere u zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana romanistika, na Katedri za španjolski jezik u Odsjeku za romanske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Dr. sc. Karlo Budor, izv. prof.

Dr. sc. August Kovačec, red. prof.

Milivoj Telećan, viši lektor

Mr. Alica Knezović: POPIS RADOVA

A. RADNJE I MONOGRAFIJE

1. Fonologija i fonetika židovsko-španjolskog govora u Sarajevu - neobjavljena magistarska radnja, 153 tipkanih str., Zagreb 1987.

B. ZNANSTVENI RADOVI

1. “Grafija u natpisima na Starom židovskom groblju u Sarajevu”, Sveske, god. II, br. 7-8 (Stvaralaštvo Jevreja u kulturnoj baštini i razvoju Bosne i Hercegovine), Sarajevo 1984, str. 125-127.

2. “Unas características específicas del judeo-español de Sarajevo, Bosnia”, Verba hispanica, I, Ljubljana 1991, str. 97-103.

C. STRUČNI RADOVI (PRIJEVODI, PRIKAZI, RECENZIJE, PREDGOVORI I Sl.)

(a) Do natječaja objavljenog 24-3-1995.:

1. Danilo KIŠ, Una tumba para Boris Davidovich (prijevod na španjolski, u suradnji s Pilar Gil Cánovas), Seix-Barral, Barcelona 1983, 142 str.

2. José Antonio MARAVALL, “Velázquez u intelektualnom horizontu svoje epohe” (prijevod sa španjolskog), Treći program Radio-Sarajeva, god. XIII, br. 46, Sarajevo 1984, str. 120-132.

3. Manuel TUŃÓN DE LARA, “Arhaizam, pobuna i suvremenost” (prijevod sa španjolskog), Treći program Radio-Sarajeva, god. XIII, br. 46, Sarajevo 1984, str. 133-157.

4. Wolfram KRÖMER, “Romantizam u Španjolskoj i u zemljama njemačkog govornog područja” (prijevod sa španjolskog), Izraz, knj. LX, god. XXX, br. 12, Sarajevo 1986, str. 650-660.

5. Juan MARINELLO, “Četiri eseja (Vanvremenski Picasso, Pjesnik klasik, U povodu stogodišnjice rođenja Rubéna Daría, Američki podvig i trijumf Nicolása Guilléna)” (prijevod sa španjolskog), Treći program Radio-Sarajeva, god. XV, br. 57-58, Sarajevo 1987, str. 391-419.

6. Octavio PAZ, Labirint samoće (prijevod sa španjolskog), Treći program Radio-Sarajeva, Sarajevo 1988, 93 str.

(b) Nakon natječaja objavljenog 24-3-1995.:

1. Julio Cortázar, “Fame, nade, vremenoopojnici” (prijevod sa španjolskog), Hrvatsko slovo, god. I, br, 3, Zagreb, 12-5-1995, str. 11.

2. Carlos Fuentes, “Drugi K.” (prijevod sa španjolskog), Hrvatsko slovo, god. I, br, 6, Zagreb, 2-6-1995, str. 16-17.

3. Horacio Quiroga “Nošen strujom” (prijevod sa španjolskog), Hrvatsko slovo, god. I, br, 11, Zagreb, 7-7-1995, str. 10.

4. Testovi za županijsko i državno natjecanje iz španjolskog jezika (škol. god. 1996/97., 1997/98., 1998/99., 1999/2000., 2000/2001.).

5. Leksikon stranih pisaca (Školska knjiga, Zagreb – u tisku):

77 natuknica o španjolskim i hispanoameričkim piscima (Delmira AGUSTINI, Rafael ALBERTI, Ignacio ALDECOA, Vicente ALEIXANDRE, Dámaso ALONSO, Ignacio Manuel ALTAMIRANO, Manuel ALTOLAGUIRRE, Joaquín i Serafín ÁLVAREZ QUINTERO, Enrique AMORÍM, Carlos ARNICHES Y BARRERA, Fernando ARRABAL, Juan José ARREOLA, Max AUB, René AVILÉS FABILA, Francisco AYALA, Mariano AZUELA, AZORÍN, Pío BAROJA Y NESSI, Andrés BELLO, Jacinto BENAVENTE Y MARTÍNEZ, Mario BENEDETTI, Juan BENET GOITIA, Rufino BLANCO FOMBONA, Vicente BLASCO IBÁŃEZ, Antonio BUERO VALLEJO, Rosario CASTELLANOS, Camilo José CELA, Gabriel CELAYA, Luis CERNUDA, Miguel DELIBES, Gerardo DIEGO, Carlos FUENTES, Eduardo GALEANO, Rómulo GALLEGOS, Ángel GANIVET, Federico GARCÍA LORCA, Ramón GÓMEZ DE LA SERNA, Enrique GONZÁLEZ MARTÍNEZ, Juan GOYTISOLO GAY, Jorge GUILLÉN, Manuel GUTIÉRREZ NÁJERA, Luis GUZMÁN MARTÍN, Julio HERRERA Y REISSIG, José HIERRO, Miguel HERNÁNDEZ, Juana IBARBOUROU, Jorge IBARGÜENGOITIA, Juan Ramón JIMÉNEZ, Carmen LAFORET, Ricardo LEÓN, Antonio MACHADO Y RUIZ, Manuel MACHADO Y RUIZ, Gregorio MARAŃÓN, Luis MARTÍN SANTOS, Ana María MATUTE, Gabriel MIRÓ FERRER, Juan Carlos ONETTI, José ORTEGA Y GASSET, Blas de OTERO, Miguel OTERO SILVA, Octavio PAZ, Ramón PÉREZ DE AYALA, Emilio PRADOS, Horacio QUIROGA, José Enrique RODÓ, Juan RULFO, Rafael SÁNCHEZ FERLOSIO, Ramón SENDER, Gonzalo TORRENTE BALLESTER, Miguel de UNAMUNO, Francisco UMBRAL, Arturo USLAR PIETRI, Ramón María del VALLE-INCLÁN, Xavier VILLAURRUTIA, Agustín YÁŃEZ, José ZORRILLA DE SAN MARTÍN).

9 natuknica o književnim djelima (Federico GARCÍA LORCA: Ciganski romancero, Federico GARCÍA LORCA: Dom Bernarde Albe, Federico GARCÍA LORCA: Krvava svadba, Pío BAROJA Y NESSI: Nespokojni Shanti Andía, Vicente BLASCO IBÁŃEZ: Trstika i mulj, Camilo José CELA: Pascual Duarte i njegovi zločini, Miguel de UNAMUNO: O tragičnom osjećanju života, Juan RULFO: Pedro Páramo, Carlos FUENTES: Smrt Artemija Cruza).

Predmet: Izvještaj o natječaju i prijedlog

da se dr. sc. Olga Perić, izvanredni profesor,

ponovno izabere u znanstveno-nastavno zvanje

izvanrednoga profesora

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Na sjednici održanoj 23. IV. 2001. Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednoga ili redovitoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana klasična filologija, na Katedri za latinski jezik i rimsku književnost u Odsjeku za klasičnu filologiju. Natječajni materijal dostavljen nam je 19. VI. 2001. Podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u Vjesniku 24. V. 2001. prijavila se samo dr. sc. Olga Perić, izvanredni profesor Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

Kandidatkinja je rođena 7. V. 1942. u Beogradu. Osnovnu školu i klasičnu gimnaziju završila je u Zagrebu, gdje je 1967. na Filozofskom fakultetu diplomirala jednopredmetnu klasičnu filologiju i ruski jezik s književnošću. Još kao apsolvent počela je predavati latinski i ruski jezik na XI. i XVI. gimnaziji u Zagrebu. Godine 1971. izabrana je za asistenticu za latinski jezik i rimsku književnost u Odsjeku za klasičnu filologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, gdje bez prekida radi do danas. Završila je poslijediplomski studij lingvistike s posebnim osvrtom na srednjovjekovni latinitet i 1980. obranila magistarski rad O jeziku Tomina djela “Historia Salonitana” (mentor prof. dr. Radoslav Katičić), a doktorirala 1989. disertacijom Jezik i stilske osobitosti u djelu Tome Arhiđakona (mentor prof. dr. Vladimir Vratović). U zvanje docenta za predmet Latinski jezik izabrana je 1990., a u zvanje izvanrednoga profesora 1996.

Kao asistent predavala je Latinsku deskriptivnu gramatiku i vodila proseminare, a do dolaska lektora za latinski jezik vodila je i Latinski tečaj. Držala je kolegij Srednjovjekovni latinski za studente jednopredmetnoga studija povijesti i dopunskoga studija arhivistike. Nakon izbora u docenta na matičnoj je katedri predavala Uvod u latinsku filologiju, Rimsku metriku, Latinsku historijsku gramatiku i Srednjovjekovni latinitet. Kolegije iz srednjovjekovnoga latiniteta predavala je i na poslijediplomskim studijima medievistike i lingvistike. Protekle školske godine, otkako je osnovan studij Latinskoga jezika i rimske književnosti na Filozofskom fakultetu u Puli, sudjelovala je u tamošnjoj nastavi kao gostujući profesor. Bila je mentor desetka diplomskih radova.

Sudjelovala je u projektu Kontrastivno poručavanje hrvatskoga prema stranim jezicima (glavni istraživač prof. dr. Antica Menac) u okviru Zavoda za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kao voditelj zadatka Istraživanje latinskoga, grčkoga i novogrčkoga jezika. Bila je stručna urednica triju frazeoloških rječnika (Hrvatsko-grčkoga, Hrvatsko-latinskoga i Hrvatsko-novogrčkoga) koji su objavljeni 1994. Do 1997. godine sudjelovala je u projektu Hrvatski latinizam (glavni istraživač prof. dr. Vladimir Vratović) u Zavodu za književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 1997. radi u okviru projekta Neolatina Croatica (glavni istraživač prof. dr. Darko Novaković).

Sudjelovala je referatima na svim skupovima u organizaciji Hrvatskog društva klasičnih filologa i Saveza društava za antičke studije Jugoslavije: 1977. na Ohridu, 1980. u Novom Sadu, 1983. u Žalcu, 1986. u Puli i 1989. u Skopju. Bila je sudionik skupova Dani hvarskog kazališta (1991., 1992.). U listopadu 1992. održala je predavanje na skupu Kaštel Sućurac od prapovijesti do XX. stoljeća, Split-Kaštel Sućurac; u studenom 1993. u Novom Vinodolskom održala je izlaganje na skupu 500 godina od Krbavske bitke. U okviru Nazorovih dana 1996. u Postirama govorila je o antičkim motivima u Nazorovu pjesništvu, a u Splitu u rujnu 2000. sudjelovala je na skupu Toma Arhiđakon i njegovo doba.

Izlagala je na sljedećim međunarodnim znanstvenim skupovima: Las literaturas griega y latina en su contexto cultural y linguistico, Salamanca, 1995.; Notitiae mundi novi, Lisabon, 1998.; Ecriture de soi, égo-documents, auto-perception des communautés, Paris, Université VIII, 1998.; Classics meeting 2000, Gent, 2000., Antiquitas viva, Ohrid, 2000.

Olga Perić bila je među osnivačima Hrvatskoga društva klasičnih filologa, njegova prva tajnica (1974.-1980. i ponovno 1986.-1990.) te predsjednica (1991.-1993.). Za njezina mandata Društvo je 1992. postalo punopravnim članom svjetske asocijacije Fédération internationale des études classiques, a 1993. članom europske organizacije Euroclassica. Organizirala je niz predavanja za članove Društva i pokrenula bilten NUNTIUS, kojemu je i sada glavna urednica. Od 1991. do 2000. objavljena su 22 broja.

Od 1993. predstavnik je Hrvatske i stalni član Međunarodnog odbora za didaktiku klasičnih jezika (Bureau international de la didactique des langues anciennes). Taj odbor, osnovan 1963. u Gentu, okuplja predstavnike jedanaest zapadnoeuropskih zemalja, koji svake druge godine organiziraju znanstvene skupove pod nazivom Colloquium didacticum classicum. Olga Perić sudjelovala je na skupovima u Salamanci 1995., u Lisabonu 1998. i u Gentu 2000. Kao član Odbora i predsjednik nacionalnog organizacijskog odbora organizirala je prvi hrvatski međunarodni skup klasičnih filologa Colloquium didacticum classicum XVI Zagrabiense u travnju 1997. s radnim naslovom “Slika antike u novovjekovlju”. Uredila je zbornik radova s tog skupa, koji je objavljen pod istim naslovom u izdanju Latina & Graeca i Odsjeka za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (Zagreb, 2000.).

Kao predstavnik Hrvatske sudjelovala je na konferencijama asocijacije Euroclassica u Luxembourgu 1995. i u Pragu 1999. godine.

U međunarodno uredništvo Žive antike – Antiquité vivante, časopisa koji izdaje Društvo za antičke studije Makedonije, izabrana je 1996.

Kao pročelnik Odsjeka organizirala je gostovanja i predavanja istaknutih europskih klasičnih filologa: prof. dr. Petera Wülfinga sa Sveučilišta u Kölnu (1993., 1996.), prof. dr. Antona van Hoofa sa Sveučilišta u Nijmegenu (1996.) i prof. dr. Jozepha Veremansa sa Sveučilišta u Gentu i Bruxellesu (2001.).

RADOVI DO POSLJEDNJEGA IZBORA 1996.

Od samoga početka u središtu je kandidatkinjina znanstvenoga zanimanja kasniji latinitet, osobito srednjovjekovni i humanistički latinitet na tlu Hrvatske. Iako se koristi raznolikim filološkim pristupima, u njezinim istraživanjima preteže zanimanje za jezičnu dimenziju tekstova.

Odlučujući se za sustavno proučavanje latinske baštine nacionalnoga srednjovjekovlja kandidatkinja nije mogla krenuti utrtim stazama. Naime, za razliku od klasične i neolatinske filologije, koje su u nas otprije bile valjano utemeljene, a prva od njih i zarana institucionalno etablirana, srednjovjekovna latinska filologija tek se morala izboriti za status autonomne discipline. U tom sazrijevanju upravo su radovi Olge Perić imali pionirsku ulogu.

Među njima najuočljiviju vertikalu tvore prilozi posvećeni djelu Tome Arhiđakona (I.2.2; I.2.3; I.2.4). Sve ih karakterizira potraga za Arhimedovom točkom koja će poslužiti kao polazište za primjeren jezični opis srednovjekovnoga latinskog teksta. Osobito su pri tome zanimljivi autoričini zaključci o interakciji klasične i srednjovjekovne porabe u Tominu djelu te o kroatizmima u njegovoj sintaksi. Podvrgavajući Trpimirovu darovnicu stratifikacijskoj analizi (I.2.7; I.2.7.1) Olga Perić je u tom višestruko pretresanom dokumentu otkrila krupne gramatičke i stilske razlike i na tom tragu zaključila kako je nedvojbeno riječ o segmentima različite vremenske dubine. Na širem uzorku hrvatskih srednjovjekovnih isprava istražila je pragmatičke implikacije jedne od najčešćih latinskih konstrukcija, ablativa apsolutnog (I.2.14).

U tom je razdoblju važan dio kandidatkinjine znanstvene aktivnosti posvećen leksikografiji. Za prvi svezak Osmojezičnoga enciklopedijskog rječnika prevela je 2250 leksema (I.3.7). Suautorica je Hrvatsko-latinskoga frazeološkoga rječnika (zajedno s D. Novakovićem, L. Tajčević i V. Vratovićem), u kojem je samostalno obradila pet velikih slova i izradila polovicu kazala (I.1.2). Taj rječnik, bez prethodnika u hrvatskoj latinističkoj leksikografiji, rijedak i u sredinama s kudikamo snažnijom filološkom tradicijom, registriran je u jednom od najuglednijih međunarodnih stručnih glasila. Latinskoj frazeologiji posvećen je i referat koji je održala na međunarodnom simpoziju u Salamanci (I.2.18)

Do svojega posljednjeg izbora Olga Perić u nekoliko je priloga publicirala nepoznatu rukopisnu građu ili dala njezin podrobni opis. Manjim je dijelom riječ o autorima iz posljednjega razdoblja nacionalnoga latiniteta (I.2.5; I.2.6), dok je glavnina radova posvećena hrvatskom latinističkom Quattrocentu. U tome dijelu posebnu pozornost privlače tri priloga o milanskom kodeksu Franje Nigera (I.2.8; I.2.9; I.2.10), koji ima odlučujuću važnost za interpretaciju cjelokupna autorova opusa. Nevelik je opsegom, ali vrlo vrijedan prilog o šibenskom humanistu Jurju Šižgoriću (I.2.11). Eksplicitno datirani rukopis na koji je upozorila Olga Perić otklanja svaku mogućnost da je Šižgorić rođen oko 1420., kako se po inerciji prenosi iz jedne hrvatske književne povijesti u drugu: mlađi je oko četvrt stoljeća, tek nešto stariji vršnjak Marulićev. Iz sjevernohrvatskoga humanizma dvije su osobe predmetom trajnoga kandidatkinjina interesa: Ivan Vitez od Sredne i njegov nećak Jan Panonije (I.2.1; I.2.13; I.2.17). Za romansiranu biografiju Vitezovu prikupila je i interpretirala relevantne činjenice iz njegove književne ostavštine, kao i raznolika testimonia u djelima njegovim suvremenika (I.1.1).

Humanistički pisci tvore okosnicu priloga koje je Olga Perić objavila u prvim trima svescima Hrvatskoga biografskog leksikona (I.3.1.1-I.3.1.6). Iako je zbog naravi edicije riječ o vrlo sažetim člancima, veći ih dio počiva na novom čitanju primarnih izvora, a poneki uključuju i korištenje građe koja u dosadanjem istraživanju nije bila registrirana. Povjerenstvo stoga drži da bi te radove valjalo kategorizirati kao stručno-znanstvene.

Stručni su u pravom smislu riječi prilozi posvećeni metodici nastave latinskoga jezika (I.3.2-I.3.6). Uz ambiciju da se domaća profesionalna javnost pravodobno upozna s međunarodnim novinama, u tim se radovima dokumentirano supostavljaju moderne metode nastave "živih" jezika s tradicionalnim pristupom, bez predrasuda o apsolutnoj djelotvornosti ili primjenljivosti. U tom segmentu posebno je zanimljiv prilog u kojemu autorica, na tragu svojeg temeljnog znanstvenog interesa, nastoji odrediti mjesto srednjovjekovnoga latiniteta u srednjoškolskoj i visokoškolskoj nastavi (I.3.8).

Napokon, do izbora u zvanje izvanrednoga profesora Olga Perić objavila je nekoliko recenzija (I.5.1-I.5.5) i nekoliko većih prijevoda tekstova hrvatskih latinista (I.4.1-I.4.3). Golem je, iako izvan najužega stručnog kruga gotovo nepoznat, korpus kandidatkinjinih prijevoda službenih dokumenata na latinski. Riječ je uglavnom o diplomama Sveučilišta u Zagrebu i Osijeku, počasnim doktoratima, poveljama, čestitkama itd. (I.4.4).

RADOVI NAKON POSLJEDNJEGA IZBORA 1996.

Najstariji kandidatkinjin rad u ovoj skupini tiskan je u dvojezičnom izdanju Divnićeva pisma Aleksandru VI. o nesretnom ishodu Krbavske bitke (II.1.1): knjiga se pojavila krajem 1995., kad je postupak izbora već bio pokrenut, pa u prethodnom izvještaju nije uzeta u obzir. Olga Perić priredila je latinski tekst prema marcianskom rukopisu, ispravljajući pri tom neka kriva čitanja svojih prethodnika, Vjekoslava Klaića i Ferde Šišića. U pogovoru (str. 33-46; engleski prijevod str. 47-61) analizirala je Divnićevo pismo i upozorila na njegovu visoku retoriziranost: naime, ninski biskup u svoj dramatični izvještaj upleće iznimno bogat citatni ornatus, u rasponu od Vergilija, Horacija i Ovidija do kasnoantičkoga elegičara Maksimijana. Takav postupak, koji mjestimično to pismo pretvara u pravi prosimetrum, mješavinu proze i stiha, nedvosmislen je signal autorova humanističkoga obrazovanja, to uvjerljiviji jer je pismo, po svemu sudeći, bilo diktirano. Javljajući se papi osamnaest dana nakon bitke, Divnić, kako pokazuje autorica, izborom i rasporedom citata, posuđenom antičkom argumentacijom i slikovnošću, jasno sugerira da je poraz Derenčinove vojske jednak padu Troje i da Hrvate, ako im se djelotvorno ne pomogne, čeka sudbina Eneje i njegovih pratilaca.

Istom se temom, iz ponešto izmijenjene vizure, kandidatkinja pozabavila u radu koji je objavljen u zborniku Krbavska bitka i njezine posljedice (II.2.1). Usprkos vidljivom interesu za retoričko oblikovanje teksta, Divnić nije nepouzdan svjedok: ako se pri interpretaciji uzmu u obzir žanrovske konvencije, njegovo pismo može se čitati kao vjerodostojan, iako ne i posve iscrpan izvor.

U trećem svesku sabranih djela Nikole Škrlca Lomničkoga, koji zajednički objavljuju HAZU, Hrvatski državni arhiv, Filozofski i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Olga Perić analizira prigodnicu koju je tom visokom državnom činovniku i kameralističkom piscu XVIII. stoljeća uputio isusovac Martin Sabolović (II.2.2). Riječ je o inauguralnoj čestitki, sastavljenoj u asklepijadsko-glikonejskoj strofi, u povodu Škrlčeva izbora za zagrebačkoga velikog župana 1782. U prvom dijelu rasprave autorica podrobno prikazuje rukopisni i tiskani Sabolovićev opus, od udžbenika geodezije i teoloških rasprava do raznorodnih stihovanih sastavaka, koji uključuju i jednu pjesmu na hrvatskom i jednu na makaronskom latinskom. Raspravi je priložen faksimil izvornika i autoričin prijevod Sabolovićeve ode.

Među stručnim radovima u ovom se razdoblju brojnošću izdvajaju prilozi za Leksikon hrvatskih pisaca, u kojima je Olga Perić obradila šest hrvatskih latinista i dva moderna proučavatelja hrvatskoga latinizma (II.3.1). S obzirom na krupne faktografske lakune u dosadanjim biografskim i bibliografskim prikazima spomenutih autora, riječ je o vrlo zahtjevnom poslu, u kojem je utrošeno vrijeme u izrazitom nerazmjeru prema veličini članaka. To osobito vrijedi za trojicu pisaca XV. stoljeća (Ivan Vitez od Sredne, Ivan Gučetić, Franjo Niger). Olga Perić od prvoga sveska sudjeluje i u Hrvatskoj enciklopediji (II.3.5).

U dva rada iz ove skupine kandidatkinja je prezentirala zanimljivu kulturnopovijesnu građu. U prilogu o Saboloviću (II.3.2) podsjetila je na njegovu makaronsku pjesmu o Križevčanima, upozoravajući na žanr koji u nacionalnoj književnoj historiografiji praktično nije ni registriran, iako je bio vrlo popularan sve do posljednje trećine XIX. stoljeća (npr. Milašinovićev Viator Zagorianus Joško Hranjec). Na tragu prethodno iskazanog interesa za Adama Alojzija Baričevića, kandidatkinja je iz njegove opsežne korespondencije objavila razmjenu pisama sa Silvestrom Bubanovićem (II.3.3). U članku o Marulićevoj poziciji u okviru hrvatskoga humanizma (II.3.4), koji je pisana verzija predavanja održanog u Dubrovniku za polaznike Zagrebačke slavističke škole, kandidatkinja je pregledno prikazala razvoj studia Maruliana u posljednjim desetljećima. Pokazujući visoku obaviještenost o primarnoj i sekundarnoj literaturi podrobno je obrazložila implikacije novijih istraživanja za ukupni Marulićev književnopovijesni status.

ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG

U razdoblju od posljednjega izbora Olga Perić priredila je jedno dvojezično izdanje, objavila dva znanstvena i trinaest stručnih radova. Stjecajem okolnosti, najzamašniji posao kojega se poduhvatila i posvetila mu najviše profesionalne pozornosti, kritičko izdanje Solinske povijesti Tome Arhiđakona, još nije u tiskanom obliku dostupan stručnoj javnosti. I na tom se primjeru kandidatkinja ponovno uvjerila s koliko malo pouzdanih oslonaca može u nas računati specijalist za srednjovjekovnu latinsku filologiju: usprkos tomu što je riječ o tekstu koji je višestruko izdavan, tumačen i vrednovan, ispostavilo se da za nj ne postoji čak ni vjerodostojan popis domaćih rukopisa, da i ne spominjemo neopovrgnute krive lekcije i na njima utemeljene dalekosežne interpretacije. Za znanstvenika kandidatkinjina profila otegotna je okolnost i to što se jezikoslovna latinska medievistika danas ozbiljno njeguje tek u nekoliko velikih europskih sveučilišnih centara, a radovi se mogu publicirati u vrlo malom broju stručnih glasila, pri čemu od predaje rukopisa do objavljivanja redovito valja računati s višegodišnjim rokom.

Olga Perić nastavnik je besprijekorna profesionalnoga integriteta, istinski zauzeta u radu matičnoga Odsjeka, višestruko angažirana u različitim strukovnim tijelima. U posljednjem desetljeću osobito je mnogo učinila za to da hrvatsku klasičnu filologiju poveže s najvažnijim međunarodnim asocijacijama, o čemu najbolje svjedoči njezina središnja uloga u organiziranju zagrebačkoga didaktičkog kolokvija 1997. Kao pročelnica Odsjeka nije štedjela truda da i studentima i nastavnicima poboljša radne uvjete, tako da se Odsjek, kad je riječ o računalnoj i programskoj opremljenosti, novim bibliotečnim akvizicijama i zbirci elektronskih medija, ne mora stidjeti usporedbe s kudikamo bogatijim sredinama.

U povoljnijoj izdavačkoj situaciji, lišena dijela obveza koje je nesebično preuzimala i kojima je i sad uvelike opterećena, Olga Perić zacijelo bi bila uspjela objaviti radove koji bi ju već ovom prigodom kvalificirali za promaknuće. Članovi povjerenstva jednodušni su u najvišoj ocjeni njezina profesionalnoga i ljudskoga habitusa. No, s obzirom na eksplicitne zakonske formulacije, i kad je riječ o roku i kad je riječ o uvjetima, povjerenstvo predlaže da dr. sc. Olga Perić bude ponovno izabrana u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, grana klasična filologija, na što, prema pozitivnim propisima, ima puno pravo.

U Zagrebu, 19. rujna 2001.

dr. sc. Darko Novaković, red. prof.

dr. sc. Vladimir Vratović, red. prof. u m.

dr. sc. Mate Križman, red. prof.

OLGA PERIĆ

I. RADOVI DO POSLJEDNJEG IZBORA 1996.

2. Knjige (stručne):

1. Ivan Vitez - Uspon mirnog č2. ovjeka, Globus, Zagreb 1979., 318 str. (zajedno s Josipom Parom)

3. Hrvatsko-latinski frazeološki rječ4. nik (autori. D. Novaković5. , O.Perić6. , L. Tajč7. ević8. i V. Vratović9. ), Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, serija Mali frazeološki rječ10. nici , Zagreb 1994. (slova R-U, 76-97; Kazalo zajedno s D. Novaković11. em 111-246) [referirano u: VOX LATINA, Saraviponti 1995, tomus 31, fasc.121, str. 466]

1. Znanstveni radovi

1. Zbirka Ivana Viteza od Sredne, Živa antika, Skopje 1978, XXVIII, 399-404.

2. O morfosintaksi srednjovjekovnog latinskog u djelu Tome Arhiđakona Splitskog, Suvremena lingvistika, Zagreb 1980-81, 21-22, 3-18.

3. Složeni pasivni oblici u djelu "Historia Salonitana", Živa antika, Skopje 1980, 1-2, 113-117.

4. Neke jezič5. ne osobitosti djela "Historia Salonitana" Živa antika, Skopje 1982, XXXII, 1, 93-103 [referirano u: A&HCI 1983,2:7221; A&HCI 1983,4:5592]

6. Barič7. ević8. ev "Mali komentar o latinskom jeziku" Latina & Graeca, Zagreb 1982, 20, 123-133.

9. Nekoliko neobjavljenih pjesama Antuna Kaznač10. ić11. a, Latina & Graeca, Zagreb 1983, 21, 83-86.

12. Jezič13. ni slojevi Trpimirove isprave, Živa antika, Skopje 1984, XXXIV, 165-170 [referirano u: A&HCI 1985,4:5655]

1 Jezič2 ni slojevi Trpimirove darovnice, Kaštel Suć3 urac od prapovijesti do XX.stoljeć4 a, Split - Kaštel Suć5 urac 1993, 93-101 (nešto izmijenjen rad pod brojem 1.7.)

14. Franjo Niger i njegov milanski kodeks I, Latina & Graeca, Zagreb 1983, 22, 159-165.

15. Franjo Niger i njegov milanski kodeks II, Latina & Graeca, Zagreb 1984, 23, 133-148.

16. Franjo Niger i njegov milanski kodeks III, Latina & Graeca, Zagreb 1984, 24, 118-125.

17. Nekoliko neobjavljenih Šižgorić18. evih stihova, Latina & Graeca, Zagreb , 1985, 26, 123-125.

19. Femina, matres i coniux u "Eneidi" i prijevodima Maretić20. evu, Atanasijević21. evu i Klaić22. evu, Relationes Polenses, Latina & Graeca, Zagreb 1988, 117-122.

23. Tragom Ivana Č24. esmič25. kog u pismima Ivana Viteza od Sredne, Moguć26. nosti, Split 1990, 1-2, 125-135.

27. Ablativ apsolutni u hrvatskim srednjovjekovnim ispravama, Živa antika (Posebna izdanja 9.), Skopje 1991, 64-70.

28. Nepoznati opus Franje Nigera, Dani hvarskog kazališta (Hrvatski humanizam), Split 1991, 231-241.

29. Mrnavić30. ev Govor na pogrebu Fausta Vranč31. ić32. a, Encyclopaedia moderna, god.XIV, 1993, br.2 (42), Zagreb, 150-154.

1 Marnavics Tomkó János beszede Verancsics Faustus sirjánál, Verancsics Faustus 1551-1617, VAR UCCA TIZENHET, evfolyam 3.zam 1994/3, 138-140 (mađarski prijevod rada pod brojem 16.)

33. Ivan Č34. esmič35. ki i Ivan Vitez, njihova veza kroz pisma i stihove, Hrvatska/Mađarska, Most, Biblioteka Relations, dvojezič36. no izdanje 13/1995, uredila Jadranka Damjanov, (hrvatski tekst 66-78, mađarski 329-342)

37. La civilisation contemporaine et la phraséologie latine, Las literaturas griega y latina en su contexto cultural y linguistico, urednice Dulce Estefania i Maria Teresa Amado, Santiago de Compostela 1995., 249-264 (Zbornik referata s međunarodnog kongresa “Colloquium didacticum classicum Salmaticense.) [recenzirano u č38. asopisu EVPHROSYNE, XXV, Lisabon 1997, str.514]

2. Stručni radovi

1. Članci u Hrvatskom biografskom leksikonu:

1 Tideo Acciarini, sv. I , Zagreb 1984, 7-8

2 Amaltei (obitelj), ibidem 97-98

3 Šimun Aretophylus, ibidem 229

4 Bernardino Bicego, ibidem 750-751

5 Filip De Diversis, sv. III, Zagreb, 1993, str. 401-402.

6 Juraj Divnić7 , ibidem 414-415

2. Elementa Latina I, radni listovi za uč3. enike srednjih škola, Školska knjiga, Zagreb 1976 (kao dopunski priruč4. nik uz ELEMENTA LATINA (autora Gortana, Gorskog i Pauša), 48 str.

5. Moderne metode u nastavi latinskog jezika, Strani jezici, Zagreb 1973, 2, 121-125.

6. Supstitucijski dril u obradi teksta na latinskom jeziku, Strani jezici, Zagreb 1974, 1, 57-61.

7. O obradi riječ8. i u nastavi latinskog jezika, Strani jezici, Zagreb 1975, 4, 369-381.

9. Metoda supstitucije u nastavi latinskog jezika, Živa antika, Skopje, 1978, XXVIII, 399-404.

10. Obrada 2250 leksema za latinski dio "Osmojezič11. nog enciklopedijskog rječ12. nika", urednik T.Ladan (hrvatski) i V. Vratović13. (latinski), I. sv. A-E, Zagreb 1987 (alem-Ante; blefaritis- breskov, cokot-cvrljiti, č14. -č15. avrljavost, dopola-dram)

16. Srednjovjekovni latinitet u srednjoškolskoj i visokoškolskoj nastavi, Studia classica I, Latina & Graeca , Zagreb 1990. 45-49.

4. Prijevodi

5. Ivan Tomko Mrnavić, Govor na pogrebu Fausta Vrančića, Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić", Šibenik 1993. (latinski tekst s paralelnim prijevodom) 64 stranica

6. Ivan Vitez od Sredne, Zbirka pisama (objavljeno djelomično u knjizi "Uspon mirnog čovjeka" - oko 50 stranica, Globus Zagreb 1979. serija Hrvatski humanisti

7. Trankvil F. Andreis, Poslanica o djelovanju Ludovika Grittija (objavljeno djelomično u knjizi "Krvava rijeka" - 40 stranica, Globus, Zagreb 1979, serija Hrvatski humanisti

8. Prijevodi na latinski jezik diploma Sveučilišta u Zagrebu i Osijeku i svečanih dokumenata Rektorata (počasni doktorati: Linus Pauling, C. Voiskuil, H. N. Frye, E. Teply, P. Nebiolo, V. Papanek, J. Dausset, A. Mock, J. G. Reissmüller, R. Katičić (Osijek), Ž. Dolinar, R. Huth, G. Gottlieb, L. Adamovich, R. K. Zahn; svečane čestitke sveučilištima u Bologni, Heidelbergu, Sofiji, u Budimpešti, u Madridu, u Beču i dr.)

5. Recenzije i osvrti

1. Gaj Julije Cezar, Moji ratovi, preveo T. Smerdel, Živa antika, Skopje 1972, XXII, 246-247.

2. Živa antika, Historijski zbornik, Zagreb 1974-1975, XXVII-XXVIII, 516-520

3. Zagreb - organizator Saveznog natjecanja iz talijanskog i latinskog jezika, Strani jezici, Zagreb 1974, 3, 225-226

4. XIII međunarodni kongres za antič5. ke studije "Eirene", Strani jezici, Zagreb 1974, 4, 316-317

6. Alfonso Traina - Giorgio Bernardi Perini, Propedeutica al latino universitario, Bologna 1977, Strani jezici, Zagreb 1982, 3-4, 283-286

II. RADOVI NAKON POSLJEDNJEG IZBORA 1996.

1. Knjiga (stručna):

1. Juraj Divnić, Pismo papi Aleksandru VI., Šibenik, Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić”, 1995, 64 str. (Knjiga je objavljena krajem 1995., kada je postupak za izbor u izvanrednoga profesora bio u tijeku, tako da nije uzeta u obzir za prethodno izvješće) [recenzirano u časopisu Croatica Christiana, XX, Zagreb 1996, broj 37, 96-97]

2. Znanstveni radovi:

1. Krbavska bitka u pismu Jurja Divnića, u Zbornik radova sa skupa: Krbavska bitka i njezine posljedice, ur. Dragutin Pavličević, Zagreb 1997, 171-174

2. Nikola Škrlec u stihovima Martina Sabolovića, Nikola Škrlec Lomnički 1729-1799, sv. 3, ur. Stjenko Vranjican, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatski državni arhiv, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2001, str. 99-123.

3. Stručni radovi

2. Članci za Leksikon hrvatskih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2000, ur. D. Fališevac, K. Nemec, D. Novaković.

1. Juraj Divnić2. , str. 177-178

3. Petar Divnić4. , str. 178

5. Branimir Glavič6. ić7. str. 243-244

8. Franjo Niger, str. 528-529

9. Ivan Guč10. etić11. , str. 257-258

12. Ivan Vitez od Sredne, str. 765-766

13. Martin Sabolović14. , str. 781-782

15. Vladimir Vratović16. , str. 781-782

4. Martin Sabolović, Carmen macaronicum in Crisienses, Križevačka književna slava, Hrvatska riječ u Križevcima, Matica hrvatska Križevci, 1998. str. 31-34.

5. Adam Alojzije Baričević, Pismo Silvestru Bubanoviću; Silvestar Bubanović, Pismo Adamu Alojziju Baričeviću, Križevačka književna slava, Hrvatska riječ u Križevcima, Matica hrvatska Križevci, 1998, str. 37-39.

6. Marulićev položaj u okviru hrvatskoga humanizma, Zbornik Zagrebačke slavističke škole, Trideset godina rada (1972 – 2001), ur. S. Botica, Zagreb 2001, str. 193-204.

7. Članci za Hrvatsku enciklopediju, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, gl. ur. D. Brozović, Zagreb, 1999 – :

1 1. Aretofil, Šimun, sv. 1, Zagreb, 1999, str. 342.

2 2. Divnić3 , Petar, sv. 3, Zagreb, 2001, str. 171.

dr. sc. Nikša Stančić, redoviti profesor

dr. sc. Mirjana Gross, profesor emeritus

dr. sc. Ivan Kampuš, redoviti profesor u miru

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je 19. listopada 2000. god. u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog, ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet Svjetska povijest u srednjem vijeku u Odsjeku za povijest. Na natječaj objavljen u “Vjesniku” 14. studenog 2000. god. prijavio se dr. sc. Ivo Goldstein. Nakon uvida u natječajnu dokumentaciju podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeće

i z v j e š ć e:

Dr. sc. Ivo Goldstein rođen je 1958. god. u Zagrebu, gdje je završio Klasičnu gimnaziju. Jednopredmetni studij povijesti diplomirao je 1979. god. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslijediplomski studij je pohađao na istom fakultetu i magistrirao 1984., a doktorirao je na Univerzitetu u Beogradu 1988. god.

Od 1979. god. zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Katedri za opću povijest srednjeg vijeka na Odsjeku za povijest, najprije u zvanju asistenta-pripravnika, od 1988. docenta, a 1996. god. izabran je u zvanje izvanrednog profesora.

Od 1984. samostalno održava nastavu i ispite na predmetu Svjetska povijest u srednjem vijeku. God. 1991.-96. je na Odsjeku za povijest održavao nastavu iz predmeta “Metodologija historije”, a povremeno i iz predmeta “Povijest Hrvata u srednjem vijeku”. Održavao je ili i danas održava nastavu na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, Puli, Rijeci i Mostaru. Predaje na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih poslova RH.

Od 1988. god. predaje na poslijediplomskom studiju na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 1990. na poslijediplomskom studiju “Kulturna povijest Jadrana” na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku.

Bio je ili je i danas voditelj projekata koje financira Ministarstvo znanosti i tehnologije RH: “Hrvatska povijest u ranom srednjem vijeku” u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1992.-96., te “Židovski biografski leksikon” od 2001. god. Od 1997. suradnik je u projektu “Hrvatska povijest 1102.-1526.” Također je suradnik u “Lexikon des Mittelalters” u Münchenu.

Bio je na dužim studijskim boravcima u Parizu (Ecole des hautes etudes en sciences sociales 1981/82.) i u Ateni (1987./88.).

Sudjelovao je s referatima u radu brojnih znanstvenih skupova u zemlji i u inozemstvu (Austrija, Italija, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Slovenija, Velika Britanija). Bio je predsjednik organizacijskog odbora međunarodnog znanstvenog skupa “Sisačka bitka 1593.-1993.” održanog 1993. u Zagrebu i Sisku.

Od 1994. jedan je od urednika “Radova Zavoda za hrvatsku povijest”.

Od 1984. god. obnaša dužnost šefa Katedre za opću povijest srednjeg vijeka. Bio je pročelnik Odsjeka za povijest (1990.-92.) i predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1991.-96.).

Bio je član predsjedništva Društva za hrvatsku povjesnicu (1992.-97.).

Primarno područje znanstvenih istraživanja dr. sc. Ive Goldsteina je bizantska povijest, prije svega povijest istočne obale Jadrana pod bizantskom vlasti, te hrvatska povijest srednjega vijeka. Kandidat dr. sc. Ivo Goldstein je iz povijesti istočnog Jadrana pod bizantskom vlasti i njezinim brojnim relacijama s hrvatskim područjem ranog srednjeg vijeka objavio niz znanstvenih članaka, te knjigu Bizant na Jadranu (Zagreb 1992., doktorska disertacija proširena s oko 20 posto novog teksta) u kojoj je obuhvatio razdoblje od 6. do 9. st. Iz hrvatske povijesti srednjeg vijeka, od ranog srednjeg vijeka do 14. st., također je objavio veći broj znanstvenih radova, a sintetski prikaz hrvatske povijesti do početka 12. st., do ulaska hrvatske države u zajednicu s Ugarskom, dao je u knjizi Hrvatski rani srednji vijek (Zagreb 1996.). Zasebnu skupinu radova čine njegovi prilozi o povijesti Židova, napose povijesti antisemitizma i genocida u Europi i Hrvatskoj za drugog svjetskog rata. Kandidat je objavio i niz radova iz problematike metode povijesne znanosti.

Knjige i ostali znanstveni radovi kandidata tiskani do 1996. god. ocijenjeni su u izvješćima povjerenstava za njegov izbor u zvanje izvanrednog profesora.

Znanstveni rad

Nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora dr. sc. Ivo Goldstein nastavio je svoja istraživanja na područjima svog dosadašnjeg znanstvenog interesa, premještajući donekle težište svojih istraživanja. Objavio je niz novih radova iz povijesti bizantske vladavine na istočnoj obali Jadrana i o hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti. Proširio je svoj interes i na hrvatsku povijest novog vijeka, te je objavio knjigu na engleskom jeziku, Croatia. A History (London: Hurst & Company, 1999., 481 str.), koja sadrži sintetski prikaz cjelokupne hrvatske povijesti. Znatniju pažnju posvetio je i problematici povijesti Židova, te je pred izlaskom iz tiska (javnosti će biti predstavljena u rujnu 2001.) njegova knjiga o stradanju Židova u Zagrebu za drugog svjetskog rata Holokaust u Zagrebu. Od radova izvan područja povijesnih znanosti spominjemo Rječnik stranih riječi koji je kandidat izradio u suautorstvu s Vladimirom Anićem (Zagreb 1999.).

Prikaz kandidatova znanstvenog rada nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora započet ćemo ocjenom navedenih knjiga.

Knjigu Croatia. A History (London: Hurst & Company, 1999.) kandidat je pisao u razdoblju stvaranja samostalne hrvatske države i njene borbe za opstanak. Nastajala je u vrijeme kada su u zadnjem desetljeću 20. st. stvaranje hrvatske države te ratni događaji izazivali pažnju na “Zapadu”, te je nastalo više radova na engleskom jeziku koji su se bavili tim pojavama, nekada i uz određene povijesne ekskurse. Kandidat je, naprotiv, smatrao je da Europu treba upoznati sa širom temom, prije svega s pitanjem kako je jedna mala europska nacija pokušavala pola tisućljeća učvrstiti svoje veze sa srednjom i zapadnom Europom i kako je nastojala postići standarde svojih zapadnih i sjevernih susjeda. Zbog toga je knjiga Croatia, A History sustavni pregled povijest hrvatskih zemalja od antike, te povijesti hrvatskoga naroda do danas, tj. do 1998., pri čemu nije obrađena samo politička povijest već također povijest društva i kulture.

Uvodno je autor opisao geografsku sredinu, da bi zatim prikazao položaj budućih hrvatskih zemalja u razdoblju antike. Slijede poglavlja o prvim stoljećima hrvatske povijesti, te osnivanju i razvoju ranosrednjovjekovne hrvatske države, a zatim poglavlje o razvijenom i kasnom srednjem vijeku (12.-16. st.) pod naslovom “Ugarska i Hrvatska pod jednim kraljem”. Poglavlje o razdoblju od 16. do 18. stoljeća, “Hrvatska između Mletačke Republike te Osmanskog i Austrijskog carstva”, obuhvaća stvaranje Vojne krajine, reformaciju i protureformaciju, kretanje prema “modernoj naciji”, te prve pokušaje modernizacije. U razdoblju 1790.-1918. autor polaže glavnu pažnju na nastanak “srednje klase”, obuhvaćajući glavne razvojne crte od preporodnoga pokreta i revolucije 1848., modernizacije i ubrzanja nacionalne integracije do novih gospodarskih i političkih prilika na prijelomu 19. i 20. st. i razdoblju prije propasti Habsburške monarhije.

Poglavlje o Hrvatskoj u Jugoslaviji (1918.-1941.) autor je razdijelio u dvije etape: do 1929. i nakon te godine kada počinje doba otvorenog unitarizma. Tragedija drugoga svjetskoga rata opisana je detaljno, s uvažavanjem svih njegovih aspekata - od osnivanja NDH i ustaškog režima te genocida do oslobodilačkog, etničkog i građanskog rata. Slijedi poglavlje o “socijalističkoj revoluciji”, njezinu socijalnom i političkom programu, te ratnim i poratnim represijama i uvođenju totalitarnog sustava, a zatim o rezoluciji Informbiroa (1948.), početku demokratizacije i “traženju vlastitog puta” Jugoslavije u sklopu socijalističkog sustava (1948.-1966.), o razdoblju decentralizacije i obnovljene represije (1966.-1988), u sklopu toga napose o jezičnom pitanju (u vezi s Deklaracijom” iz 1967.), događajima 1970.-71. i razvoju prema konfederativnoj ideji, te o desetljeću uspona unutrašnje krize u Jugoslaviji nakon smrti Josipa Broza (1980.-1989.).

U poglavlju “Jugoslavija i Hrvatska na putu prema ratu” autor se bavi mitom o genocidnosti Hrvata, djelatnošću Slobodana Miloševića, aspektima raspada Jugoslavije, prvim slobodnim izborima u Hrvatskoj, Srbima u Hrvatskoj, ulogom JNA, te putom prema samostalnoj hrvatskoj državi i njenom priznanju. U zadnjim poglavljima riječ je o agresiji na Hrvatsku, ratu u Bosni i Hercegovini, oslobađanju zaposjednutih dijelova Hrvatske i pitanju položaja Hrvatske između Balkana i Europe 1990-ih godina.

Knjiga Croatia. A History nije površni pregled, već u njoj autor razmatra bitne probleme hrvatske povijesti na osnovi vlastitih istraživanja, te prikupljanja informacija i proučavanja literature.

Knjiga Holokaust u Zagrebu  prva je cjelovita obrada teme o kojoj su dosada uglavnom poznati samo elementi. Na osnovi dosad velikim dijelom neupotrijebljene izvorne građe autor ocrtava zbivanja koja ne komentira moralnim vrednovanjem, već tragedija zbivanja proizlazi iz opisa brojnih pojedinačnih sudbina o kojima su tragovi svjedočanstava sačuvani u pisanim izvorima, te u pričanju preživjelih svjedoka.

Tekst obuhvaća sustavno sređena pitanja koja su utjecala na provođenje holokausta u Zagrebu. Autor najprije raspravlja o ideološkim i društvenim temeljima progona: objašnjava što je holokaust općenito, kakav je bio predratni položaj židovske zajednice i kako se 1930-ih godina izražavao antisemitizam, napose onaj u ustaškom pokretu. Zatim pod naslovom “Ekskomunikacija” govori o prvoj fazi progona Židova u proljeće i ljeto 1941., naime o procesu kojim se oni stavljaju izvan društva: javnom harangom, prvim ubojstvima i pljačkom, pravnom diskriminacijom po obrascu Hitlerove Njemačke. Židovi su obilježeni židovskim znakom, doneseni su rasni zakoni, a utjerivanjem kontribucije i pljačkom imovine, izbacivanjem iz stanova i kuća Židovima je uništena egzistencija. Kada je riječ o fazi “koncentracije i eksterminacije”, tj. skupljanja ljudi radi njihova ubojstva ljeti i jeseni 1941., autor govori o masovnim hapšenjima i sabiralištima, o genocidu u koncentracijskim logorima na Velebitu i Pagu, o “kruni terora” u Jasenovcu, te o Loborgradu i Đakovu. Zasebno raspravlja o položaju Židova u miješanim brakovima, o molbama za puštanje iz logora, židovskim liječnicima koji su se spasili liječenjem sifilisa u Bosni i naposljetku o brizi zagrebačke općine za zatočenike i spas židovske zajednice. Trećoj fazi - godini 1942. do svibnja 1943. - autor je dao naslov “Prema konačnom uništenju”. Tada je u dvjema velikim deportacijama (u kolovozu 1942. i svibnju 1943) uništena pretežna većina židovske zajednice. Autor piše o pokušajima spašavanja pokrštavanjem, bijegom u Italiju ili odlaskom u partizane. Naposljetku u “Epilogu” autor piše o brojnim drugim aspektima holokausta u Zagrebu: o sudbini staračkog doma, o djelatnosti židovske općine nakon velikih deportacija do kraja rata, te o odnosu katoličke crkve, osobito nadbiskupa Stepinca prema progonima Židova. Autor govori i o pojedincima koji su odgovorni za genocid, te o Židovima u ustaškom pokretu i državnome aparatu, o broju židovskih žrtava u Zagrebu i na kraju o potrazi za eventualno preživjelima nakon oslobođenja. Ne mimoilazi ni problem revizionizma u historiografiji.

Bogatstvo dosada nepoznatih podataka, osvjetljavanje svih aspekata tragične povijesne zbilje i ozbiljnost autorova pristupa u konačnici su rezultirali visokom kvalitetom teksta knjige Holokaust u Zagrebu.

U suautorstvu s Vladimirom Anićem dr. sc. Ivo Goldstein je objavio Rječnik stranih riječi (Zagreb 1999.). Premda je rječnik prvenstveno lingvističko djelo, svaki rječnik, pogotovu rječnik stranih riječi, dijelom je i leksikografsko djelo. Dr. sc. Ivo Goldstein je u tom rječniku, vodeći ekipu od četrdesetak stručnjaka s raznih područja i objedinjujući njihov rad, neposredno obradio velik dio novih definicija, frazeologije i kolokacija.

Dr. sc. Ivo Goldstein je tijekom proteklih pet godina objavio petnaestak znanstvenih članaka iz područja svoga primarnog bavljenja - iz bizantske i hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti. Znanstvene članke objavio je u međunarodnim časopisima, domaćim časopisima s priznatom međunarodnom recenzijom i u zbornicima radova u zemlji i inozemstvu.

U prestižnom praškom bizantološkom časopisu Byzantinoslavica kandidat je objavio tekst ”Byzantine Presence on the Eastern Adriatic Coast 6th - 12th Century” (Byzantinoslavica 57, 2, Prag 1996, 257-264.) u kojem je sažeo svoja istraživanja iz knjige Bizant na Jadranu i proširio ih podatcima o razdoblju od kraja 9. do kraja 12. stoljeća.

U raspravi ”Byzantine Rule on the Adriatic (in Dalmatia, Istria and on the Western Adriatic): Possibilities for a Comparative Study” (u: Contributions from the International Scientific Meeting, Acta Histriae VII, Koper 1999, 59-76.), autor je u detaljnoj analizi dogođaja i procesa na istočnoj te, s druge strane, na zapadnoj jadranskoj obali, komparativnom metodom nastojao ustanoviti sličnosti i razlike u povijesnim kretanjima na jednom i drugom prostoru.

Neki su kandidatovi tekstovi posvećeni novim temama. U radu “Bizantska vlast u Dalmaciji od 1165. do 1180. godine” (Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 30, Zagreb 1997, 9-28), tiskanom na engleskom jeziku pod naslovom ”Byzantine Rule in Dalmatia in the 12th Century” (u: Byzanz und Ostmitteleuropa 950-1453, Beiträge zu einer table-ronde des XIX International Congress of Byzantine Studies, Copenhagen 1996, hrsg. von G. Prinzing und M. Salamon, Wiesbaden 1999, 97-125.) kandidat je najdetaljnije u dosadašnjoj hrvatskoj historiografskoj produkciji analizirao petnaestogodišnju bizantsku nazočnost na dalmatinskom prostoru u 12. st. Pokušao je ustanoviti kronološki slijed događaja, smjestiti osvajanje Dalmacije u kontekst zapadne politike cara Emanuela Komnena i razjasniti odnos lokalnog stanovništva prema bizantskom vrhovništvu. Zaključio je da je bizantska vlast potrajala prekratko da bi ostavila jači trag u civilizacijskoj slici dalmatinskog prostora.

U tekstu ”Između Bizanta, Jadrana i Srednje Europe” (u: Hrvatska i Europa, kultura, znanost i umjetnost, knj. I, Srednji vijek, ur. I. Supičić, Zagreb 1997, 169-180.), objavljenom u prestižnom, reprezentativnom izdanju koje je potom tiskano i na engleskom i francuskom jeziku, kandidat je sintetizirao problematiku međunarodnog položaja ranosrednjovjekovne Hrvatske.

U tekstu ”Značaj krbavske bitke 1493. godine u hrvatskoj povijesti” (u: Krbavska bitka i njezine posljedice, Zagreb 1997, 22-27.) kandidat je nastojao odrediti neposredne i dalekosežne posljedice koje je krbavski poraz imao u hrvatsko-osmanlijskim ratovima.

Od ostalih radova posvećenih hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti ističemo radove tiskane u zbornicima: “Kontinuitet - diskontinuitet u hrvatskoj povijesti 6-9. stoljeća” (u: Starohrvatska spomenička baština, Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža, ur. Miljenko Jurković i Tugomir Lukšić, Zagreb 1996, 21-27); “Slika političkog i etničkog stanja u panonskom dijelu Hrvatske (Slavonije) 7-12. stoljeća” i “Das Bild der politischen Verhältnisse in den pannonischen Teilen Kroatiens (Slawonien) im 7-12. Jahrhundert” (dvojezično, u Internationales Kulturhistorisches Symposion 24, Mogersdorf 1993, 217-234; 235-255); “Uloga Bizanta u procesu etnogeneze Hrvata u 9. stoljeću” (u: Etnogeneza Hrvata, zbornik radova, ur. Neven Budak, Zagreb 1995, 105-110); “Dinastija Arpadovića i ranosrednjovjekovna Hrvatska”, (u: Zvonimir kralj hrvatski, zbornik radova, ur. Ivo Goldstein, Zagreb 1997, 261-272).

Nastavna djelatnost i znanstveni skupovi - uvjeti Rektorskog zbora

Dr. sc. Ivo Goldstein je dosad s referatima sudjelovao na ukupno 24 znanstvena skupa, od čega na 10 skupova u inozemstvu, pri čemu su i neki od skupova održanih u Hrvatskoj bili međunarodni znanstveni skupovi.

Njegova knjiga Hrvatski rani srednji vijek udžbenik je u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi.

Bio je mentor pri izradi dvaju obranjenih magisterija i jednog doktorata.

Bio je mentor pri izradi nekoliko desetaka diplomskih radova.

Bio je voditelj istraživačkog projekta “Hrvatska povijest u ranom srednjem vijeku” 1991.-97. i voditelj je istraživačkog projekta “Židovski biografski leksikon” od 2001. god.

Bio je predsjednik organizacijskog odbora znanstvenog skupa “Sisačka bitka 1593.”

Zaključak

Dr. sc. Ivo Goldstein autor je većeg broja znanstvenih radova, knjiga i znanstvenih članaka tiskanih u međunarodnim časopisima, domaćim časopisima s priznatom međunarodnom recenzijom i zbornicima, kojima je slijedeći razvoj metoda suvremene historiografije dao znatan doprinos istraživanju hrvatske povijesti ranog srednjeg vijeka i bizantske vlasti na istočnoj obali Jadrana, a u novije vrijeme i povijesti Židova u Hrvatskoj. Sudjelovao je u znanstvenim projektima i bio je ili je i danas voditelj istraživačkih projekata, te je nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora objavio veći broj novih znanstvenih radova. Na znanstveno-nastavnoj ustanovi, Filozofskom fakultetu u Zagrebu, zaposlen je dvadesetidvije godine, od čega sedamnaest godina samostalno održava nastavu na Odsjeku za povijest.

Na osnovi iznesenog ocjenjujem da dr. sc. Ivo Goldstein ispunjava uvjete Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, Zakona o visokim učilištima i Odluke rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, a da ga za to zvanje kvalificira i njegov cjelokupni znanstveni opus.

U skladu s tim Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

p r e d l a ž e m o

da dr. sc. Ivu Goldsteine izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet Svjetska povijest u srednjem vijeku u Odsjeku za povijest.

U Zagrebu, 6. lipnja 2001.

dr. sc. Nikša Stančić, redoviti profesor

dr. sc. Mirjana Gross, profesor emeritus

dr. sc. Ivan Kampuš, redoviti profesor u miru

1. dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski

2. dr. sc. Marko Tadić

3. dr. sc. Ranko Matasović

U Zagrebu, 27. studenoga 2001.

Fakultetskom vijeću

Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta održanoj 16. studenog 2001. imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor mr. sc. Bože Bekavca u istraživačko zvanje asistenta u Zavodu za lingvistiku. U skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Mr. sc. Božo Bekavac rođen je 31. srpnja 1972. u Splitu. Nakon završene Matematičko-informatičke gimnazije u Splitu upisuje 1992. studij opće lingvistike i informatologije (opći smjer) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je u travnju 1997. godine s temom Korpusna lingvistika i računalna obrada hrvatskoga jezika. Kao znanstveni novak zapošljava se 15. rujna 1997. u Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta na projektu Računalna obradba hrvatskoga (MZT RH 130718) kojega je voditeljica bila prof. dr. Vesna Muhvić-Dimanovski. U šk. godini 1998/1999 upisuje poslijediplomski studij iz lingvsitike te prijavljuje magistarski rad pod naslovom Primjena računalnojezikoslovnih alata na hrvatske korpuse kojega je obranio 19. srpnja 2001. pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. Maja Bratanić, prof. dr. Josip Silić, dr. sc. Marko Tadić. Kao znanstveni novak nastavlja radom na istom projektu pod vodstvom dr. sc. Marka Tadića.

Znanstvena aktivnost mr. sc. Bože Bekavca došla je do izražaja u sudjelovanju na nekoliko znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu te u objavljivanju znanstvenih radova. Tako je sudjelovao na međunarodnim znanstvenim skupovima u Bratislavi (1999), Tübingenu (1999) i Ljubljani (2000) te na znanstvenim skupovima što ih organizira Hrvatsko društvo za primjenjenu lingvistiku (1998, 1999, 2000). Na međunarodnoj konferenciji u Dubrovniku (2000) imao je zapaženu radionicu o XML-u, te od 2001. održava radionice o XML-u u sklopu CARNET-a.

Također je sudjelovao u radu lingvističke radionice Vilem Mathesius u Pragu u travnju 1998. godine.

Mr.sc. Božo Bekavac član je nekoliko lingvističkih udruga: Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku, Hrvatskoga filološkoga društva, a od međunarodnih Slovenskog društva za jezikovne tehnologije.

U nastavu na dodiplomskom studiju opće lingvistike Božo Bekavac uključuje se akademske godine 2001/2002 kolegijem Ustroj umjetnih jezika. Godine 1999/2000 predaje na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu (informatički smjer) kolegij Prirodni i umjetni jezik, kao zamjena prof. dr. Josipa Silića.

Od samoga početka svojega rada u Zavodu za lingvistiku mr.sc. Božo Bekavac pokazao je iznimnu marljivost i zainteresiranost za sve vidove znanstvene aktivnosti. Osobito se isticao u sastavljanju i poslužničkoj organizaciji Hrvatskog nacionalnog korpusa (http://www.hnk.ffzg.hr/) te u radovima vezanim za pretraživanje tekstova putem Interneta.

Mr. sc. Božo Bekavac pokazuje velik interes za nastavu i za znanstveno-istraživački rad.

Iz svega iznesenog očigledno je da se mr. sc. Božo Bekavac od vremena kada je primljen kao znanstveni novak u Zavodu za lingvistiku pa do danas razvio u vrlo kompetentnog mladog istraživača pa stoga predlažemo Fakultetskome vijeću da mr. sc. Božu Bekavca izabere u istraživačko zvanje asistenta.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski , predsjednik

Dr. sc. Marko Tadić, član

Prof. dr. Ranko Matasović, član

ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u zagrebu

Zagreb, 26. studenog 2001.

Predmet: Izbor Margarete Jelić u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

Fakultetsko vijeće na sjednici od 16. studenog 2001. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za izbor Margarete Jelić, znanstvene novakinje na projektu u Odsjeku za psihologiju, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja). Podnosimo Vijeću slijedeće

I Z V J E Š Ć E

Margareta Jelić rođena je 1976. godine u Kopru, Slovenija, a školovala se u Zagrebu. Upisala je studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Tijekom studija sudjelovala je u nizu ljetnih psihologijskih škola o kojih se dobar dio bavio temama iz područja socijalne psihologije: Međunarodna ljetna škola – Odnosi među spolovima: kroskulturalno istraživanje (1995), Društvo u tranziciji: psihološki pristup I i II (1996 i 1997), Ljetna škola – Poticanje međukulturalne snošljivosti (1998). Sudjelovala je i u radu međunarodne konferencije EFPSA (European Federation of Psychology Student Associations) održanih 1995, 1996 i 1997. Već kao student radila je u području istraživanja tržišta (Centar za istraživanje tržišta i HENDAL Centre for Maket Research), ali i u pomagačkim programima. Tako je u okviru projekata Društva za psihološku pomoć sudjelovala u provođenju programa kreativno-socijalizacijskih radionica u Velikoj Gorici (1998, 1999 i 2000.). Dvije je godine bila kovoditelj programa za darovitu djecu «Bistrić» gdje je radila na psihološkom testiranju i evaluaciji programa. Diplomirala je 2000. godine s odličnim uspjehom izradivši diplomski rad «Povezanost traumatskih iskustava, posttraumatskih stresnih reakcija i specifičnosti autobiografskog pamćenja».

U prosincu 2000. godine Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske odobrilo je njeno radno mjesto znanstvene novakinje na projektu «Stres i socijalna reintegracija» na rok od četiri godine. U radu na projektu istakla se savjesnim sudjelovanjem i požrtvovnim obavljanjem zadaća u terenskom radu.

Margareta Jelić ispunjava sve zakonom predviđene uvjete, a dosadašnjim radom pokazala je izrazitu sklonost znanstvenoistraživačkom radu, to predlažemo Fakultetskom vijeću da je izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za psihologiju.

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Dean Ajduković, red. prof.

Dr. sc. Alija Kulenović, izv. prof.

Dr.sc. Dinka Čorkalo, doc.

14. lipnja 2001.

Predmet: mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje PREDAVAČA za područje humanističkih znanosti, znanstveno polje znanost o jeziku i književnosti za kolegije Engleski jezik i Njemački jezik na Veleučilištu u Rijeci.

IZVJEŠĆE

Na natječaj objavljen u "Glasu Istre" 25. veljače 2001. godine javila se MIRJANA DASOVIĆ, prof. kao jedini pristupnik.

Iz priložene dokumentacije vidljivo je da je MIRJANA DASOVIĆ rođ. JUKIĆ rođena u Otočcu, 1970. godine. Od 1973. do 1990. godine živjela je u Njemačkoj gdje je i maturirala. Nakon mature upisala se na Filozofski fakultet u Zadru te je 1995. diplomirala njemački jezik i književnost i engleski jezik i književnost i stekla stručni naziv profesora njemačkog jezika i književnosti i profesora engleskog jezika i književnosti. Upisala je poslijediplomski studij Opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Odmah po završetku studija Mirjana Dasović je ostala raditi na fakultetu u Zadru kao lektor na Odsjeku za germanistiku (kao vanjski suradnik). Dodatno je radila u osnovnim školama u Benkovcu i Privlaci te u Centru za odgoj u Zadru na zamjenama. Školske godine 1996. dobila je stalno radno mjesto u srednjoj školi u Otočcu. Od godine 1999. radi na studijima Veleučilišta u Rijeci, na Upravnom odjelu u Otočcu i na Poslovnom odjelu u Gospiću gdje predaje engleski i njemački jezik.

Uz rad u nastavi pristupnica se bavi i istraživačkim radom. Napisala je nekoliko članaka o govoru grada Otočca i narječjima u Gackoj dolini koji će biti objavljeni u knjizi GRAD OTOČAC 6. Također su objavljeni i neki osvrti i komentari na novo objavljene udžbenike, kazališne predstave i predavanja o kulturi i civilizaciji njemačkog govornog područja. Pristupnica priprema i prikuplja materijale za stručne udžbenike iz engleskog i njemačkog jezika za Poslovni studij u Gospiću.

Iz svega navedenoga proizlazi da Mirjana Dasović ISPUNJAVA uvjete za izbor u zvanje PREDAVAČA jer udovoljava uvjetima iz čl. 80, stavka (1) ZVU, tj. ima odgovarajuću visoku stručnu spremu, više od 5 godina radnog iskustva u struci, a k tome se bavi i istraživačkim radom. U skladu s uvjetima Rektorskog zbora pokazuje sklonost prema nastavnom radu, što je dokazala svojim radom u nastavi sa svim dobnim skupinama, a napose kao lektor sa studentima germanistike na Filozofskom fakultetu u Zadru i na studijima Veleučilišta u Rijeci.

Stručno povjerenstvo:

1. mr. sc. Marija Lütze-Miculinić, viši lektor

2. Jasenka Šafran, viši lektor

3. dr. sc. Maja Häusler, doc.

Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u komisiju za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta kandidata za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za Njemački jezik na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji. Podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u “Novom listu” 2. studenog 2000. javila se dr. sc. Nevenka Blažević. Kandidatkinja je godine 1976. završila studij njemačkog i engleskog na Filozofskom fakultetu u Zadru. Godine 1985. završila je magistarski studij iz metodike nastave stranih jezika u Zagrebu, doktorirala je u Zadru godine 1999. Nakon diplome radila je neko vrijeme kao prevodilac. Od 1978. do 1986. profesor je njemačkog jezika u Centru za usmjereno obrazovanje u Opatiji. Od 1979. do 1987. predaje u dopunskom radnom odnosu Njemački jezik na Tehničkom fakultetu Rijeka. Od 1986. radi kao predavač za kolegij Njemački jezik na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji. Od 1999. viši je predavač za kolegij Metodika nastave njemačkog jezika na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Godine 1989. izabrana je u zvanje asistenta, 1986. u zvanje predavača, 1995. u zvanje višeg predavača.

U toku svog nastavničkog rada kandidatkinja se u više navrata usavršavala na seminarima za nastavnike njemačkog jezika u Njemačkoj i Austriji. Sudjelovala je na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima. Sudjelovala je i na znanstveno-istraživačkim projektima. Njezini znanstveni i stručni radovi posvećeni su njemačkom jeziku struke.

U članku Sintagme s funkcionalnim glagolima u njemačkom poslovnom dopisivanju u turizmui upozorava se na specifičnost sintagmi s funkcionalnim glagolima u njemačkom poslovnom dopisivanju u turizmu i daje tabelarni pregled ovih konstrukcija u analiziranom korpusu. Istraživanje pokazuje da ove konstrukcije u poslovnim pismima u velikom broju slučajeva predstavljaju multifunkcionalno jezično sredstvo koje često nije moguće parafrazirati odgovarajućim punoznačnim glagolom.

Članak Fremdsprachenntnisse als bedeutende Voraussetzung des Total Quality Managements in Hotellerie und Tourismus ističe činjenicu da se turistički proizvod realizira u neposrednom kontaktu između korisnika i davaoca usluge. Stoga je razumljivo da komunikaciji u turizmu treba posvetiti posebnu pažnju, i da je poznavanje stranih jezika pretpostavka za ostvarenje kvalitetne usluge u turizmu.

Članak Sprachliche Standards des gastronomischen Angebots osvrće se na opća obilježja i jezične standarde ponude jela i pića. Na reprezentativnom uzorku od 100 karti jela i pića na hrvatskom, njemačkom, engleskom, talijanskom i francuskom jeziku koje se koriste u raznim tipovima ugostiteljskih objekata na području Hrvatske razmatra se u kojoj mjeri su analilzirane karte jela i pića sastavljene sukladno propisanim jezičnim standardima, pri čemu je posebna pozornost obraćena na upotrebu tuđica. Upotreba tuđica pokazala se vrlo problematičnom, što je najizraženije u tekstu jelovnika na hrvatskom jeziku.

U članku Leistungen der Funktionsverbgefüge in deutschen Gaschäftsbriefen im Tourismus ukazuje se na funkciju sintagmi s funkcionalnim glagolima u njemačkom poslovnom dopisivanju u turizmu. Provedeno istraživanje pokazalo je da se sintagme s funkcionalnim glagolima u njemačkim poslovnim pismima u turizmu pojavljuju češće nego u drugim vrstama tekstova i da u velikom broju slučajeva predstavljaju multifunkcionalno jezično sredstvo za koje ne postoji glagolski ekvivalent.

U radu Sprechintentionen und Ihre Versprachlichungsmöglichkeiten-Kommunikationssituationen im Restaurant navedene su najčešće komunikacijske situacije u restoranu, te jezične namjere i mogućnosti njihove verbalizacije u dotičnoj komunikacijskoj situaciji. Prezentiran materijal poslužio je kao osnova prilikom sastavljanja udžbenika za ugostiteljsku struku.

Članak Učenje stranih jezika kao oblik permanentnog obrazovanja kadrova u turizmu ukazuje na potrebu i mogućnosti učenja stranih jezika kao oblika permanentnog obrazovanja kadrova u turizmu. Rezultati učenja stranih jezika u okviru redovnog obrazovanja ne zadovoljavaju ni u kvalitativnom ni u kvantitativnom pogledu potrebe turističke privrede, te je za zaposlene u turizmu koji dolaze u kontakt s gostima neophodno organizirati specijalizirane tečajeve stranih jezika. Program tečajeva, metodski pristup i priprema nastavnih materijala trebali bi se bazirati na rezultatima znanstvenih istraživanja koji pokazuju da je za ovakve tečajeve najpodesniji funkcionalni pristup s detaljno razrađenim govornim činovima za svaku komunikacijsku situaciju.

Članak Marketinške strategije njemačkih hotelijera analizira marketinške strategije koje poduzimaju njemački hotelijeri da bi sa što manje gubitaka izišli iz krize koja je zahvatila hotelijerstvo. Najteže su pogođeni poslovni hoteli najviše kategorije. Izlaz se traži u sniženju cijena, povećanju kvalitete usluga, segmentaciji objekata i tržišta, uključivanju u međunarodne rezervacijske sustave, iznalaženju novih strategija prodaje i intenziviranju promotivnih aktivnosti. Konkretni primjeri iz prakse pokazuju da se primjena novih marketinških strategija pokazala opravdanom, jer je u najvećem broju slučajeva dovela do ostvarenja postavljenog cilja.

Rad Poznavanje stranih jezika kao pretpostavka Total Quality Managementa u turizmu, je hrvatska verzija rada Fremdsprachenkenntnisse als bedeutende Voraussetzung des Total Quality Managements in Hotellerie und Tourismus.

Rad Jezični standardi ponude jela i pića je hrvatska verzija rada Sprachliche Standards des gastronomischen Angebots.

U članku The Influence of New Communication Technology on German Business Letters in Tourism se ukazuje na promjene do kojih je u njemačkom poslovnom dopisivanju doveo razvoj novih komunikacijskih tehnologija. Većina poslovnih pisama danas se šalje kao fax ili e-mail, što predstavlja jeftiniji i brži način komunikacije. Brzina sastavljanja i slanja poruka utjecala je ne samo na formu, već i na stil poslovnog pisma, a jasnoća, kratkoća i preciznost izražavanja postaju njegova osnovna obilježja.

U članku Strani jezici i turizam autorica iznosi rezultate istraživanja potreba učenja stranih jezika u obrazovnim institucijama ugostiteljsko-turističke struke. Rezultati istraživanja pokazuju da je zastupljenost stranih jezika u srednjim školama uglavnom zadovoljavajuća, a u visokoškolskim institucijama izrazito nepovoljna. U visokoškjolskim institucijama strani jezici nisu ni u nastavnom planu vallorizirali onako kako bi trebali biti s obzirom na značaj koji im u ovoj struci pripada. Izlaz iz postojeće situacije autorica vidi u učenju dva strana jezika u osnovnoj školi u regijama u kojima je turizam jedna od najvažnijih privrednih djelatnosti, u nastavljanju učenja tih jezika u srednjoj školi i uvođenju trećeg, te u poznavajnu dva strana jezika na srednjem stupnju kao uvjetu za upis na visokoškolske institucije ugostiteljsko-turističke struke i učenju dva nova strana jezika u tim institucijama. Ugostiteljsko-turistička poduzeća bi trebala za svoje djelatnike permanentno organizirati specijalizirane tečajeve stranih jezika.

U članku Poznavanje stranih jezika i kvaliteta usluga u hotelijerstvu i turizmu, Sustav upravljanja potpunom kvalitetom u skladu sa zahtjevima normi ISO se konstatira da je stvaranje visoke kvalitete u hotelijerstvu i turizmu značajan čimbenik koji u suvremenim uvjetima poslovanja utječe na konkurentnost na tržištu. Za kvalitetne usluge u hoteliljerstvu i turizmu potrebna je komunikacija, kojoj se u posljednje vrijeme posvećuje sve veća pažnja. U ovom se radu poznavanje stranih jezika smatra osnovnom pretpostavkom za komunikaciju u hotelijerstvu i turizmu. Da bi turističko gospodarstvo dobilo visokostručne kadrove koji poznaju jezike neophodne za komunikaciju u turizmu obrazovne institucije trebale bi jezičnu politiku uskladiti s potrebama turističkog gospodarstva.

U radu Sintagme s funkcionalnim glagolima u njemačkom poslovnom dopisivanju u turizmu i njihovi ekvivalenti u hrvatskom ukazuje se na specifičnost sintagmi s funkionalnim glagolima u njemačkom poslovnom dopisivanju u turizmu, daje se tabelarni pregled ovih konstrukcija u korpusu njemačkog poslovnog dopisivanja u turizmu, te za svaku sintagmu iz odabranog korpusa pokušava pronaći hrvatski ekvivalent. Iz navedenih primjera se vidi da za većinu SFG u njemačkom jeziku postoji hrvatski prijevodni ekvivalent istog tipa konstrukcije, a u rijetkim slučajevima prijevodni ekvivalent nije odgovarajuća sintagma s funkcionalnim glagolom, već isključivo punoznačni glagol ili pridjev.

u Članku Poznavanje stranih jezika kao osnovna pretpostavka za komunikaciju u turizmu, se ističe da je poznavanje stranih jezika osnovna pretpostavka za komunikaciju u hotelijerstvu i turizmu. Zato je poznavanje stranih jezika zaposlenih u hotelskim objektima postalo i jednim od elemenata kategorizacije hotelskih objekata.

Članak Sintagme s funkcionalnim glagolima u jeziku struke – “Streckformen” ili ekonomično jezično sredstvo? daje pregled osnovnih osnovnih obilježja sintagmi s funkcionalnim glagolima. Opisuje se njihova funkcija u stručnim tekstovima i potvrđuje ranije iznesena teza da se ove konstrukcije zbog brojnih funkcija, a prije svega zbog mogućnosti proširenja ulijevo i udesno, ne smiju smatrati “Streckformama” (izrazima koji produžavaju iskaz), već ekonomičnim jezičnim sredstvom.

U članku Tuđice u vrsti teksta “jelovnik” opisuje se funkcija i ukazuje na nužnost definiranja kriterija za upotrebu tuđica primjerenu jezičnoj stvarnosti dotičnog jezika. Kao poseban problem tretiraju se brojne ortografske varijante pojedinih tuđica nastale kao rezultat integracijskog procesa, zbog čega je nužna njihova standardizacija.

Pored ovih članaka dr. Nevenka Blažević objavila je i tri udžbenika:

1. Bitte sehr, sveučilišni udžbenik njemačkog jezika za hotelijersko-turističku struku, Školska knjiga, Zagreb, 1991. (suautor).

Bitte sehr je sveučilišni udžbenik za učenje njemačkog jezika u hotelijersko-turističkoj struci na srednjem i naprednom stupnju. Uz udžbenik tiskana je i radna bilježnica. Udžbenik se sastoji od 10 tematskih cjelilna, koje nude obilje autentičnih stručnih tekstova i komunikacijskih situacija u turističkoj agenciji, na recepciji, u hotelskom domaćinstvu i u restoranu. Na kraju udžbenika priložen je rječnik stručne terminologije.

2. Deutsch in Hotellerie und Tourismus, sveučilišni udžbenik njemačkog jezika za hotelijersko-turističku struku, Školska knjiga, Zagreb, 1998. (1. izdanje), 1999. (2. izdanje).

Deutsch in Hotellerie und Tourismus je sveučilišni udžbenik za učenje njemačkog jezika u hotelijersko-turističkoj struci na srednjem i naprednom stupnju. Udžbenik se sastoji od 8 tematskih cjelina, koje nude obilje autentičnih stručnih tekstova i komunikacijskih situacija u turističkoj agenciji, na recepciji, u hotelskom domaćinstvu i u restoranu. Vještina pisanja poslovnih pisama razvija se u cjelini Korrespondenz in Hotellerie und Tourismus. Na kraju udžbenika priložen je rječnik stručne terminologije.

3. Giten Appetit 1, udžbenik njemačkog jezika za drugi razred ugostiteljske škole, Školska knjiga, Zagreb, 2000 (uz udžbenik izdan je CD/kaseta).

Giten Appetit 1 je udžbenik njemačkog jezika za drugi razred ugostiteljske škole koji je namijenjen u prvom redu za zanimanja konobar i kuhar, a može se koristiti i u ostalim zanimanjima koja se izučavaju u ugostiteljskoj školi. Glavni cilj udžbenika Giten Appetit1 je razvijanje komunikacijske kompentencije u ugostiteljskoj struci, što se postiže brojnim vježbama kojima su poraćeni dijaloški tekstovi, te vježbama za slušanje s razumijevanjem. Udžbenik se sastoji od 10 tematskih cjelina, te rječnika stručne terminologije.

Iz znanstvenih i stručnih radova te ostale djelatnosti kandidatkinje vidi se da je ona ozbiljan i kompetentan nastavnik i stručnjak germanist za područje jezika struke i metodike nastave njemačkog jezika. Predlažemo da se dr. nevenka Blažević izabere u zvanje docenta za njemački jezik.

Zagreb, 11.6.2001.

dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

dr. sc. Maja Häusler, doc.

Odsjek za germanistiku

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3, HR - 10 000 Zagreb

Vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 17. svibnja 2001. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje (bez zasnivanja radnog odnosa) za kolegij Njemački jezik na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva s pravom javnosti u Zagrebu. Podnosimo ovaj

izvještaj

Na natječaj objavljen u “Vjesniku” 19. 02. 2001. za izbor u naslovno nastavno zvanje (bez zasnivanja radnog odnosa) za kolegij Njemački jezik javile su se dvije kandidatkinje, nada karačić, prof., i rosa gabelica.

nada karačić priložila je prijavu, životopis s podacima o nastavnoj i znanstvenoj aktivnosti, diplomu o završenom studiju drugog stupnja, domovnicu, ugovor o radu na XVIII. gimnaziji u Zagrebu, diplomski rad tiskan u brošuri studenata germanistike, te sinopsis magistarskog rada na poslijediplomskom studiju lingvistike, smjer germanistika.

Nada Karačić, rođena 1971. godine u Goettingenu, u Njemačkoj, diplomirala je 1999. njemački jezik i književnost kao prvi (A) predmet i hrvatski jezik i književnost kao drugi (A) predmet na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te odmah zatim upisala poslijediplomski studij čije obaveze uspješno obavlja.

Od veljače 1998. ugovorno je zaposlena kao profesor njemačkog jezika na XVIII. gimnaziji (jezičnoj) u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo smatra da Nada Karačić udovoljava uvjetima za izbor u nastavno zvanje predavača (bez zasnivanja radnog odnosa) za kolegij Njemački jezik na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva s pravom javnosti u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo

U Zagrebu, 25. svibnja 2001.

1. Dr. sc. Maja Häusler, docent

2. Dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.

3. Mr. sc. Marija Lütze-Miculinić, viši lektor

Odsjek za germanistiku

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3, HR - 10 000 Zagreb

Vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 17. svibnja 2001. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje (bez zasnivanja radnog odnosa) za kolegij Njemački jezik na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva s pravom javnosti u Zagrebu. Podnosimo ovaj

izvještaj

Na natječaj objavljen u “Vjesniku” 19. 02. 2001. za izbor u naslovno nastavno zvanje (bez zasnivanja radnog odnosa) za kolegij Njemački jezik javile su se dvije kandidatkinje, nada karačić, prof., i rosa gabelica.

rosa gabelica priložila je prijavu, životopis s podacima o školovanju, radnom iskustvu i stručnim radovima, potvrdu o pohađanju ljetnog tečaja usavršavanja njemačkog jezika u Frankfurtu, te potvrdu da je upisana na Filozofski fakultet u Zagrebu, studij njemačkog jezika i književnosti, i francuskog jezika i književnosti.

Rosa Gabelica, rođena 1965. godine u Imotskom, ima, kako navodi, status apsolventa. Budući da nije završila studij, stručno povjerenstvo smatra da kandidatkinja ne udovoljava uvjetima za izbor u naslovno nastavno zvanje (bez zasnivanja radnog odnosa) za kolegij Njemački jezik na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva s pravom javnosti u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo

U Zagrebu, 25. svibnja 2001.

1. Dr. sc. Maja Häusler, docent

2. Dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.

3. Mr. sc. Marija Lütze-Miculinić, viši lektor

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA SLAVENSKE JEZIKE I KNJIŽEVNOSTI

Predmet: mišljenje o ispunjavanju uvjeta

u vezi s natječajem što ga je raspisao

Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu.

Dopunjeni izvještaj.

Na temelju članka 94. Zakona o visokim učilištima i članka 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, Fakultetsko nas je vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na sjednici održanoj 10. travnja 2000., imenovalo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, znanstvenu granu lingvistike, za predmet Ruski jezik, na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu.

Primjedba:

Izvještaj smo Matičnom povjerenstvu za područje humanističkih znanosti – polje znanosti o jeziku i književnosti podnijeli, ono ga je na svojoj 9. sjednici – održanoj 5. ožujka 2001. – razmotrilo i vratilo nam na dopunu, i mi istom Matičnom povjerenstvu šaljemo ovaj dopunjeni

I z v j e š t a j

Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku raspisao je u Glasu Slavonije od 6. ožujka 2000. natječaj, u kojem se navodi:

“2) NASTAVNIKA u nastavno zvanje VIŠEG PREDAVAČA za znanstveno područje Humanističke znanosti, polje Jezikoslovlje, grana Slavistika, predmet ruski jezik – 1 izvršitelj s punim radnim vremenom na neodređeno vrijeme”.

Na natječaj se javila mr. sc. Jasna Ažman, priloživši:

- životopis,

- izvješće o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti,

- kopiju diplome o završenom dodiplomskom studiju,

- potvrdnicu o završenom poslijediplomskom studiju,

- kopiju domovnice,

- popis objavljenih radova,

- radove.

Mr. sc. Jasna Ažman (djevojačko: Možar) rođena je 1954. u Slavonskom Brodu, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1978. komparativnu književnost i ruski jezik. Odmah po diplomiranju zaposlila se je kao stručni prevoditelj u Inženjeringu u tvornici “Đuro Đaković”. Od školske godine 1988./89. do danas na Strojarskom je fakultetu zaposlena kao predavač ruskoga jezika, pri čemu se uz nastavni rad intenzivno bavi prevođenjem i lektoriranjem stručnih knjiga i članaka.

Godine 1995. na Filozofskom se je fakultetu u Zagrebu upisala na poslijediplomski studij smjera lingvistike (usmjerenje: hrvatski jezik), a magistarski je rad “Stilografijske osebujnosti imenica u djelu Ivane Brlić – Mažuranić” obranila u prosincu 1999., stekavši akademski stupanj magistra humanističkih znanosti.

Budući da su mr. sc. Jasni Ažman 1994. objavljena skripta za javnu upotrebu (sa znakom sveučilišta J. J. S. u Osijeku): Vježbenica ruskoga jezika / Izbor tekstova (Slavonski Brod, 1994, str. 1-80), budući da su joj 2000. objavljena još dvoja skripta za javnu upotrebu (sa znakom istoga sveučilišta): Vježbenica za ruski jezik, II / Izbor tekstova (str. 1-56) i prijevod s ruskog Oprema ljevaonica (str. 1-95), budući da joj je u zborniku Teorija i mogućnosti primjene pragmalingvistike (Zagreb – Rijeka, 1999, str. 39-44) objavljen stručni rad, budući da je magistrirala, budući da je viđamo gotovo na svim stručnim i znanstvenim skupovima u zemlji, što nedvosmisleno govori o tome da podiže razinu svoje nastave i osobne stručne osposobljenosti, mišljenja smo da mr.sc. Jasna Ažman posve zaslužuje da bude izabrana u nastavno zvanje višeg predavača za ruski jezik.

Primjedba (navodimo iz Narodnih novina (od 8.XI.1996.) dio teksta o višem predavaču):

“- prilikom reizbora, pristupnih mora dokazati da je objavio barem dva nova stručna ili znanstvena rada; npr. napisao skriptu, uveo nove vježbe, uveo poboljšanje u nastavni proces,…”

Zaključak i prijedlog:

S obzirom na objavljeni stručni rad te s obzirom na navedena troja objavljena skripta za javnu upotrebu i na dugogodišnji uspješan rad predavača, s obzirom i na to da je magistrirala, zaključujemo da mr. sc. Jasna Ažman ima uvjete i predlažemo da, u skladu s natječajem bude izabrana u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana lingvistika, za predmet Ruski jezik, na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu.

Članovi stručnog povjerenstva:

2. dr. sc. Milenko Popović

3. dr. sc. Željka Fink

4. mr. sc. Silvija Šetina,

Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu

Dopuna izvješću o prijedlogu

Da se Marija Nedveš, predavač

Fakulteta ekonomije i turizma u Puli,

Izabere u nastavno zvanje višeg predavača

Za znanstveno polje jezikoslovlje

U području humanističkih znanosti

Matičnom povjerenstvu za područje humanističkih znanosti – polje znanosti o jeziku i knjiżevnosti

Zamoljeni od Matičnog povjerenstva za područje humanističkih znansoti – polje znanosti o jeziku dopisom br. 01-2265/2-2000. od 5. ožujka 2001. (zaprimljenog 17. travnja 2001.), dostavljamo na uvid preslike objavljenih radova (preglednih članaka i prikaza) za koje smatramo da kvalificiraju pristupnicu Mariju Nedveš, predavača na Fakultetu ekonomije i turizma u Puli, za izbor u nastavno zvanje višeg predavača.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Maslina Ljubičić, izv. prof.

Dr. sc. Smiljka Malinar, izv. prof.

Dr. sc. Yvonne Vrhovac, izv. prof.

U Zagrebu, 10. svibnja 2001.

Dopuna izvješća o prijedlogu

Da se prof. Marija Nedveš

Izabere u zvanje višeg predavača

Za predmet Talijanski i Francuski jezik

Na Fakultetu ekonomije i turizma «Dr. Mijo Mirković»

Matičnom povjerenstvu za području humantističkih znanosti – polje znansoti o jeziku i knjiżevnosti

Matično povjerenstvo izvijestilo nas je da, u skladu s čl. 8 Pravilniku o ustroju i načinu rada matičnih povjerenstava, upotpunimo izvješće o prijedlogu da se prof. Marija Nedveš izabere u zvanje višeg predvača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski i framcuski jezik na fakultetu ekomomije i turizma «Dr. mijo Mirković» u Puli, jer nedostaje popis objavljenih radova pristupnice s naznakom do i nakon izbora u prethodno zvanje.

Svi pristupničini radova, navedeni na posebnom popisu, koji ovdje ponovo prilažemo, odnose se na razdoblje nakon izbora prof. Nedveš u zvanje predavača (pregledni članci; recenzije i prikazi) tiskani su 2000. godine.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Maslina Ljubičić, izv. prof.

Dr. sc. Smiljka Malinar, izv. prof.

Dr. sc. Yvonne Vrhovac, izv. prof.

U Zagrebu, 9. veljače 2001.

Mišljenje povjerenstva o ispunjavanju

uvjeta predlożenika za izbor u nastavno

zvanje predavača ili višeg predavača

za znanstveno područje humanističkih

znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet

Talijanski i Francuski jezik na Fakultetu

Ekonomije i turizma ''Dr. Mijo Mirković''

u Puli

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

Ivana Lučića 3

Z a g r e b

Na svojoj sjednici od 20. i 21. ožujka 2000. Fakultetsko vijeće nas je imenovala u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski i Francuski jezik na Fakultetu ekonomije i turizma ''Dr. Mijo Mirković'' u Puli. Stoga podnosimo Fakultetskomu vijeću sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Na natječaj objavljen 1. veljače 2000. u ''Glasu Istre'' prijavila se prof. Marija Nedveš. Svojoj je molbi priložila životopis, domovnicu, preslik diplome, preslik indeksa poslijediplomskog znanstvenog studija lingvistike, stručne radove i potvrde o sudjelovanju na seminarima.

Marija Nedveš (rođ. Koseto) rođena je 25. lipnja 1951. u Puli. Hrvatska je državljanka, udata, majka dvoje djece. Nakon položene mature na gimnaziji ''Branko Semelić'' u Puli 1970. godine, Marija Nedveš je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisala studijsku grupu talijanski jezik i književnost (A predmet) i francuski jezik (B predmet). Diplomirala je 1977. godine. Sljedeće godine prof. Nedveš je upisala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij III. stupnja smjera lingvistike (talijanski). Kako taj studij nije dovršila, zbog promjene nastavnog plana i programa studija, godine 1997. upisala je poslijediplomski znanstveni studij lingvistike (talijanski jezik). Odslušala je četiri semestra, predala četiri seminarske radnje i položila devet ispita s prosjekom ocjena iznad 4,0. Time je zadovoljila uvjete za izradu ''malog magisterija'', odnosno, nakon obrane, za nastavak poslijediplomskog doktorskog studija. Temom koja joj je odobrena za magistarsku radnju (Prilog lingvističkom atlasu Istre i Kvarnera: govor Vrsara), prof. Nedveš će dati svoj doprinos izradi lingvističkog atlasa Istre i Kvarnera. Mentor joj je dr. sc. Goran Filipi, red. prof. talijanskog jezika na Filozofskom fakultetu u Puli, voditelj projekta u okviru kojega se izrađuje spomenuti jezični atlas.

Od 1977. do 1995. kandidatkinja je bila zaposlena kao profesor talijanskoga i francuskoga jezika na Pulskoj gimnaziji. Predajući isprva samo talijanski, doprinijela je uvođenju francuskoga kao drugog stranoga jezika, koji se do tada nije predavao. Njezini su učenici u više navrata osvojili prva mjesta na državnom natjecanju. Od 1995. radi u svojstvu predavača za talijanski i francuski jezik za Fakultetu ekonomije i turizma ''Dr. Mijo Mirković''. Održava predavanja, vježbe, konzultacije i pismene i usmene godišnje ispite. Od 1997. pročelnik je Katedre stranih jezika. Od 1995. do 1999. honorarno je radila na Filozofskom fakultetu u Puli kao predavač francuskoga jezika.

Kandidatkinja je do 1997. nastavila honorarno predavati francuski na gimnaziji. Te godine, kad je njezina učenica osvojila prvo mjesto na županijskom natjecanju, prof. Marija Nedveš je od Ministarstva prosvjete i športa dobila zahvalnicu za stvaralački rad s učenicima i sudjelovanje na školskom susretu Natjecanje iz jezika '97 za żupaniju istarsku.

Nakon što je 1992. godine položila ispit za stalnoga sudskog tumača, postala je tumač za talijanski i francuski jezik pri Okružnom sudu u Puli. Godine 1998. položila je ispite za turističkog vodiča za područje Istarske županije pri Fakultetu ekonomije i turizma ''Dr. Mijo Mirković'' u Puli. Time je stekla pravo obavljanja poslova vodiča na hrvatskom, talijanskom i francuskom jeziku.

U srpnju 1995. prof. Marija Nedveš pohađala je seminar za nastavnike francuskog kao stranoga jezika pri Centre de Linguistique Appliquée u Besançonu (priložena svjedodžba). Seminar za nastavnike Sveučilišta Bourgogne pohađala je pri Centre International d'Etudes Francaises u srpnju 1996. Sudjelovala je na više skupova za usavršavanje nastavnika u organizaciji Ministarstva prosvjete i športa RH: na skupu usavršavanja – seminaru za poslovni francuski jezik za nastavnike srednjih škola (Zagreb, 31. svibnja – 2. lipnja 1995.), na seminaru za usavršavanje nastavnika francuskoga jezika odrżanom u Dubrovniku od 17. do 22. lipnja 1996. godine, na seminaru nastavnika talijanskoga jezika u Rovinju (19. travnja 1997.), na stručnom skupu za učitelje i nastavnike talijanskoga jezika osnovnih i srednjih škola, održanom u Zagrebu 13. i 14. siječnja 2000.

Od radova kandidatkinja je molbi priložila tri lingvistička rada (od kojih su dva objavljena, a jedan je prihvaćen za tisak), četiri recenzije, tri prijevoda na francuski jezik sažetaka referata ekonomske tematike s XX. znanstvenog skupa Susreti na dragom kamenu (1996.), posvećenoga problemu obnove u funkciji razvoja Republike Hrvatske, te talijanski i francuski prijevod popratnoga teksta autokarte Istra, Cres, Lošinj.

Članak na talijanskom jeziku Repertorio linguistico istriano objavljen je u časopisu ''La Battana'' (XXXVII, N. 135, Fiume - Rijeka, 2000, str. 92-101). U njemu autorica opisuje nadasve zanimljivu i složenu jezičnu situaciju u Istri. Na tome području, koje je danas podijeljeno između tri države, susreću se i prepliću jezici koji pripadaju romanskoj i slavenskoj jezičnoj porodici: istroromanski, istrorumunjski, mletački, hrvatski, slovenski, crnogorski. Drugi kandidatkinjin rad, I dialetti istrioti in Istria, tiskan je također na talijanskom, u časopisu ''La Ricerca. Bollettino del Centro di Ricerche Storiche di Rovigno'' (IX, N. 27, Rovigno, 2000, str. 10-12). Podrobnije iznoseći problematiku istroromanskih dijalekata, prof. Nedveš u ovome članku navodi mišljenja lingvista koji su se njima bavili, te zaključuje opisom današnjega statusa istroromanskoga. U svom trećemu radu, Breve excursus diacronico sul dialetto istro-veneto, prihvaćenom za tisak u Aktima Centro di Ricerche Storiche di Rovigno, kandidatkinja usmjerava pozornost na jedan od jezičnih slojeva Istre – na mletački, koji je tijekom sedam stoljeća neosporno izmijenio prvotnu fizionomiju istroromanskih govora, a danas na tome području ima ulogu κοινή. Sva tri spomenuta članka o istarskoj jezičnoj stratifikaciji, napose o njezinim romanskim komponentama, očigledno predstavljaju predradnje kojima se prof. Nedveš priprema za pisanje magisterija o govoru Vrsara kao prilogu lingvističkom atlasu Istre i Kvarnera.

U časopisu ''Ekonomska istraživanja. Economic Research'' (izd. Ekonomski fakultet ''Dr. Mijo Mirković'', Pula) tiskana je kandidatkinjina recenzija novoga Talijansko-hrvatskog poslovnog rječnika autora Alda Luppija i Anite Jernej. O ovom pomagalu, koje će koristititi svima onima kojima zatreba pronaći hrvatski ekvivalent talijanskih ekonomskih termina, prof. Nedveš je napisala i prikaz na talijanskom jeziku Dizionario italiano-croato di Aldo Luppi e Anita Jernej. Il mezzo piů idoneo per operatori commerciali, objavljen u riječkom dnevniku ''La voce del popolo''. Kandidatkinja je za ''Glas Istre'' recenzirala udžbenik Josipa Jerneja Talijanski jezik. Priručnik za viši stupanj. Šesto, prerađeno i dopunjeno izdanje sveučilišnog udžbenika Talijansko poslovno dopisivanje Alda Luppija prof. Marija Nedveš prikazala je u članku Kako uspješno i pravilno komunicirati. Aldo Luppi: ''Talijansko poslovno dopisivanje'', Školska knjiga, Zagreb, 2000, objavljenom u ''Glasu Istre''. Prikaz te knjige prihvaćen je za tisak u već spomenutom časopisu ''Ekonomska istraživanja. Economic Research'' pulskog Ekonomskog fakulteta.

Na temelju svega što smo izlożili, proizlazi da prof. Marija Nedveš, dosadašnji predavač talijanskog i francuskoga jezika na Fakultetu ekonomije i turizma u Puli, svojom nastavnom i stručnom djelatnošću, usavršavanjem u struci i objavljenim stručnim radovima, udovoljava zahtjevima za izbor u nastavno zvanje višega predavača, propisanim Zakonom o visokim učilištima (čl. 80, st. 2). Zato predlažemo Fakultetskomu vijeću da prof. Mariju Nedveš izabere u zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski i Francuski jezik na Fakultetu ekonomije i turizma

''Dr. Mijo Mirković'' u Puli.

Dr. sc. Maslina Ljubičić, izv. prof.

Dr. sc. Smiljka Malinar, izv. prof.

Dr. sc. Yvonne Vrhovac, izv. prof.

U Zagrebu, 7. studenoga 2000.

Bibliografija radova Marije Nedveš

Pregledni članci:

I. ''Repertorio linguistico istriano'', u La Battana, Anno XXXVII, N. 135, Fiume - Rijeka, 2000, str. 92-101.

II. ''I dialetti istrioti in Istria'', u La Ricerca. Bollettino del Centro di Ricerche Storiche di Rovigno, Anno IX, N. 27, Rovigno, 2000, str. 10-12.

III. ''Breve excursus diacronico sul dialetto istro-veneto'', prihvaćeno za tisak u Atti del Centro di Ricerche Storiche di Rovigno (priložena potvrda glavnog urednika prof. Radossija; u rukopisu 18 kartica).

Recenzije i prikazi:

I. ''Aldo Luppi – Anita Jernej: Talijansko-hrvatski poslovni rječnik, Školska knjiga, Zagreb, 2000.'', u Ekonomska istraživanja. Economic Research, vol. 13, No. 1-2, Fakultet ekonomije i turizma ''Dr. Mijo Mirković'', Pula, 2000, str. 86-87.

II. ''Dizionario italiano-croato di Aldo Luppi e Anita Jernej. Il mezzo piů idoneo per operatori commerciali'', u La voce del popolo, Anno 56, N. 217, Fiume, 20 settembre 2000, str. 12.

III. ''Josip Jernej: Talijanski jezik. Priručnik za viši stupanj'', u Glas Istre, godina LVII, broj 267, Pula, 5. listopada 2000, str. 25.

IV. ''Kako uspješno i pravilno komunicirati. Aldo Luppi: Talijansko poslovno dopisivanje,

Školska knjiga, Zagreb, 2000'', u Glas Istre, godina LVII, broj 298, 7. studenoga 2000,

str. 26.

V. ''Aldo Luppi: Talijansko poslovno dopisivanje, Školska knjiga, Zagreb, 2000.'', prihvaćeno za tisak u časopisu Ekonomska istraživanja. Economic Research, Fakultet ekonomije i turizma ''Dr. Mijo Mirković'', Pula (priložena potvrda Dekana Fakulteta ekonomije i turizma prof. dr. sc. Lovre Božine; u rukopisu 4 kartice).

Prijevodi na francuski:

I. Vinko Kandžija, ''Entourage international et renouvellement de la Republique de Croatie (résumé)'', u zborniku radova XX. znanstvenog skupa Susreti na dragom kamenu. Problem obnove u funkciji razvoja Republike Hrvatske, god. 28, knjiga 20 (1996), ur. prof. dr. Pavao Ravlić, Fakultet ekonomije i turizma ''Dr. Mijo Mirković'', Pula, 1996, str. 65.

II. Radimir Buljan, ''Concept mercatique du renouvellement de la Croatie'' (résumé), ib., str. 203.

III. Ivan Krešić, ''La Croatie dans la periode de mondialisation dans notre renouvellement et developpement economique (résumé), ib., str. 383.

IV. popratni tekst autokarte Istra, Cres, Lošinj, ''VDV'' d.o.o., Pula, 2000.

Prijevod na talijanski:

1. popratni tekst autokarte Istra, Cres, Lošinj, ''VDV'' d.o.o., Pula 2000.

Odsjek za lingvistiku

Filozofski fakultet

Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 28. studenoga, 2001.

Budući da smo odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici od 18. lipnja 2001. imenovani u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana lingvistika, za predmet Teorija jezika, Jezična kultura i Jezične vježbe na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu, podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u "Vjesniku" 4. svibnja 2001. prijavila se jedna pristupnica - mr. sc. Jagoda Granić.

Iz priložene dokumentacije vidi se da je Jagoda Granić rodjena 1960. godine u Splitu gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje. Studij opće lingvistike (A1) i fonetike (A2) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisala je 1981., a diplomski rad Lingvistički model u teoriji i praksi (od Mallarméa do Bretona) obranila je u studenom 1985. Kao studentica sudjelovala je u lingvističkim projektima Odsjeka za lingvistiku (Jezik i drušvo) te je već u to vrijeme objavila dva rada u stručnim časopisima. Nakon poslijediplomskog studija lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pristupnica je 1994. s odličnim uspjehom obranila magistarski rad Jezik kao norma - normiranje i standardizacija jezika (mentor prof. dr. D. Škiljan).

Od 10. studenoga 1989. Jagoda Granić je zaposlena na Sveučilištu u Splitu, na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja, isprva kao mladi istraživač, zatim od 1991. kao istraživač-suradnik za znanstveno područje filologije, a u lipnju 1995. izabrana je u istraživačko zvanje asistenta. Kao stalni zaposlenik Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti u ožujku 1997. izbrana je u suradničko zvanje asistenta. Od siječnja 1999. zaposlila se na neodređeno vrijeme na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.

Pristupničina znanstvena djelatnost uključuje rad na projektima Splitska regija od 1880. do 1941. Lingvisti?ki opis novije povijesti Splita: Sociolingvistička dimenzija (voditelj prof. dr. A. Kalogjera) i Rje?nik splitskih prezimena od početaka do sredine 20. stoljeća (voditelj prof. dr. @. Bjelanović).

Pristupničina bogata nastavna aktivnost ogleda se u predavanjima koja je održavala na Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti unutar kolegija Jezična kultura, na Visokoj učiteljskoj školi - Teorija jezika, Jezična kultura i Jezične vježbe te kao vanjski suradnik Akademije dramskih umjetnosti u Splitu - Scenski govor i Fonetika.

Mr. Jagoda Granić vrlo je aktivna i u stručnoj djelatnosti. Na Dramsko-lutkarskom studiju u Splitu održala je seminar iz fonetike i fonologije, kao jezični savjetnik potpisala je šezdesetak predstava splitskih kazališta, a osim toga redovito sudjeluje na fonetskim i lingvističkim skupovima te objavljuje radove u stručnim časopisima.

Prijavila je doktorsku disertaciju s temom Većinski i manjinski jezici (mentor prof. dr. D. Škiljan).

Objavila je 13 stručnih radova od kojih je odabrano pet koji pristupnicu zasigurno kvalificiraju za nastavno zvanje višeg predavača:

1) GRADSKI IDIOMI I EKSPLICITNA NORMA - DVOSMJERNI PROCES,

Teorija i mogućnosti primjene pragmalingvistike, Zbornik HDPL, ur. L. Badurina, N. Ivanetić, B. Pritchard, D. Solac, Zagreb-Rijeka, 1999., str. 271-277.

Autorica se bavi eksplicitnom jezičnom normom koja bi, strogo uzevši, trebala biti samo jedna i to općeprihvaćena norma, a pokazalo se da u mreži kanala javne komunikacije ona nije niti jedina, niti je općeprihvaćena. Gradski je idiom naglašeno prisutan u javnoj komunikaciji, strukturalno heterogen i višeznačan, projekcija je višedimenzionalnog lingvističkog prostora. Hijerarhija gradskih idioma pokazuje da idiom velikoga grada više utječe na eksplicitnu normu od idioma manjega grada. Vrijedi i obratno: eksplicitna norma utječe na gradske idiome. No ovaj dvosmjerni proces nije uvijek ekvivalentan.

Članak predstavlja uspješno povezivanje praktičnog lingvističkog istraživanja i teorijskog promišljanja jednog sociolingvističkog problema.

2) JEZIK I POLITIKE

Teorija i mogućnosti primjene pragmalingvistike, Zbornik HDPL, ur. L. Badurina, N. Ivanetić, B. Pritchard, D. Solac, Zagreb-Rijeka, 1999., str. 279-284.

Pristupnica promatra jezik kao društveni fenomen i pokazuje da jezik nije samo instrument društvene, nego i političke kontrole. U definiranju jezičnih politika treba razlikovati implicitnu ili, štoviše, prešutnu jezi?čnu politiku od eksplicitne ili službene jezične politike koju je ustrojila i koju provodi vlast, odnosno država. Autoričina je teza da su prožimanje jezika i politikâ prirodni procesi koji moraju moći izbjeći prisilu i nametnuta rješenja.

3) KOMUNIKACIJSKE VRIJEDNOSTI GOVORENOG I PISANOG DISKURSA,

Tekst i diskurs, Zbornik HDPL, ur. M. Andrijašević i L. Zergollern-Miletić, Zagreb 1997., str. 39-43.

Govorenje prethodi pismu, ali ono postoji i neovisno o njemu. Iako postoje jasni filogenetski, sociogenetski i ontogenetski prioriteti govora nad pismom, pismo je ipak samo pokušaj kodiranja govorenja grafičkim znakovima (do granice leksičke riječi). Stoga su i govoreni i pisani jezik djelomično autonomni (imaju svoje norme) i, sinkronijski gledano, ravnopravni jezički kodovi koje možemo promatrati zasebno ili, što je još zanimljivije, u njihovoj interakciji.

Autorica na znanstveno relevantan način razmatra adekvatnost govorenog i pisanog diskursa u različitim aspektima javne komunikacije.

4) JAVNA KOMUNIKACIJA / JEZIČNA I/ILI KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA

Jezik i komunikacija, Zbornik HDPL, ur. M. Andrijašević i L. Zergollern-Miletić, Zagreb 1996., str. 218-222.

Idealno zamišljena javna komunikacija, koja u sociološkom smislu ima viši hijerarhijski status od privatne komunikacije, podrazumijeva dovoljnu kompetenciju, jezičnu i komunikacijsku. Javna je komunikacija pod eksplicitnom društvenom kontrolom, ali diglosijska situacija, mreža kanala javne komunikacije, pokazuje da standardni idiom nije preduvjet za ovakvu komunikaciju. U današnjoj “demokratičnoj” javnoj komunikaciji mogu se prepoznati elementi privatne komunikacije - zajednički kod koji nije podvrgnut formalnoj društvenoj kontroli.

Autorica u ovome tekstu metodološki korektno analizira osnovne elemente javne komunikacije te iskazuje vlastito mišljenje o ulozi i mjestu jezične i komunikacijske kompetencije u javnome komuniciranju.

5) STANDARD U JEZIKU I STANDARD U GOVORU,

Govor, XI., br.2, Zagreb 1994. str. 83-87.

Autorica polazi od ideje da jedan jedini jezični standard implicira i jedan jedini standard u govoru., a nakon toga analizira činjenicu da se umjesto jedinstvenog govornog standarda paralelno razvijaju i različiti govoreni supstandardni jezici s tendencijom interpoliranja između standarda i govornog (kolokvijalnog) jezika. Prestižni supstandard postaje općenacionalna konkurencija standardnome jeziku: teži jednoznačnosti i nastoji preuzeti funkciju standarda, što bi onda značilo i potpunu negaciju standarda u govoru.

Autorica, vodeći računa o jezičnoj kulturi u širem smislu, upućuje na nužnost razvijanja jezičnog senzibiliteta te ukazuje na svrhovitost teorijske jezične izobrazbe (kako na jezičnom, tako i na govornom planu).

Prikazani radovi zanimljivi su i originalni prilozi diskusiji o aktualnim temama s područja istraživanja jezika u društvenome kontekstu.

Zaključujemo da pristupnica mr. sc. Jagoda Granić ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje višega predavača jer udovoljava uvjetima propisanim člankom 80, stavkom 2 ZVU, tj. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od pet godina radnog iskustva u struci i udovoljava uvjetima Rektorskog zbora, svojom je dosadašnjom nastavnom i stručnom djelatnošcu dokazala sklonost prema nastavnome radu te je objavila više od 5 znanstvenih i stručnih radova.

Povjerenstvo:

1. dr.sc. Vlasta Erdeljac, doc.

2. dr.sc. Ranko Matasović, izv. prof.

3. dr.sc. Milorad Pupovac, izv. prof.

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Dr. sc. Mandica Kovačević, red prof.

Dr. sc. Dubravka Težak, izv. prof.

Zagreb, 6. lipnja 2001.

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 23. travnja 2001. (Odluka br. 01-11-21-2001) imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili više, odnosno znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više za znanstveno područje humanističke znanosti, polje znanost o književnosti za kolegije Dječja književnost i Medijska kultura na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću. Primivši i pročitavši potrebnu dokumentaciju, Vijeću podnosimo sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Na natječaj Visoke učiteljske škole u Gospiću za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili više, odnosno znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više za znanstveno područje humanističke znanosti, polje znanost o književnosti za kolegije Dječja književnost i Medijska kultura objavljenome u "Narodnome listu" 11. ožujka 2001. prijavilo se dvoje pristupnika: Sanja Vrcić-Mataija i Milan Bošnjak.

Prema natječajnoj dokumentaciji vidljvo je sljedeće:

1. Sanja Vrcić2. -Matija (rođ. 1972) diplomirani je profesor hrvatskoga jezika i književnosti (diplomirala 1995) s položenim struč3. nim ispitom (1997) i odslušanim poslijediplomskim studijem književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1998-2000), od 1995. radi na Strukovnoj školi u Gospić4. u, a od 11. listopada 2000. na Visokoj uč5. iteljskoj školi u Gospić6. u izvodi nastavu iz kolegija Dječ7. ja književnost, Medijska kultura i Hrvatski jezik (bez dokaza u dokumentaciji!);

8. Milan Bošnjak (rođ. 1974) diplomirani je profesor filozofije i komparativne književnosti (diplomirao 1998), nezaposlen.

Prema Zakonu o visokim učilištima (čl. 74, odnosno 80, "Narodne novine", br. 59/96.) i uvjetima Rektorskoga zbora visokih učilišta RH ("Narodne novine", 94/96) predviđeno je da u zvanje predavača može biti izabran pristupnik s odgovarajućom stručnom spremom ako (1) ispunjava uvjete koje propisuje Rektorski zbor, (2) ima najmanje tri godine radnoga iskustva u struci i (3) od strane stručnoga vijeća visokog učilišta ima pozitivno ocijenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima.

Iz rečenoga se može zaključiti da pristupnica Sanja Vrcić-Matija ispunjava, a pristupnik Milan Bošnjak ne ispunjava uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Dr. sc. Mandica Kovačević, red prof.

Dr. sc. Dubravka Težak, izv. prof.

dr. sc. Krunoslav Pranjić, red. prof. u m.

dr. sc. Josip Silić, red. prof.

dr. sc. Vlado Pandžić, izv. prof.

Fakultetskom vijeću

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Predmet: Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju

uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje (docent)

Odlukom Fakultetskoga vijeća donesenoj u sjednici od 18. lipnja o. g., imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor nastavnika u području humanističkih znanosti, polje – jezikoslovlje, a za predmet "Hrvatski jezik i stilistika" prema javnome natječaju Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta objavljenu u "Vjesniku" od 26. travnja 2001; prijavio se jedan kandidat: dr. sc. Ivo Žanić.

Povjerenstvo je proučilo primljenu (svu zahtijevanu) dokumentaciju, pa Naslovu podnosi sljedeći

IZVJEŠTAJ

Dr. sc. Ivo Žanić nije Vijeću nepoznat: 1994. obranio je ovdje doktorsku disertaciju – Politički diskurs i folklorna matrica, 1995. promoviran za "doktora društvenih, humanističkih i teoloških znanosti iz područja filologije", a u javnosti je poznat i kao znanstvenik, i kao publicist, i kao kulturni djelatnik.

Uz brojne stručne i znanstvene članke, uz predavačka gostovanja u zemlji i inozemstvu, uza suradnju pri različitim znanstvenim projektima (v. priloženu bio-bibliografiju) objavio je tri (3) autorske knjige relevantne za respektivni natječaj ter imenovanje, pa ćemo ih ovdje i detaljnije prikazati:

1. Mitologija inflacije (Govor kriznog doba) izd. Globus, Zagreb, 1987, 302 str.

2. Smrt crvenog fiće (Članci i ogledi 1989-1993) izd. Studio grafičkih ideja, Zagreb, 1993, 284 str.

3. Prevarena povijest (Guslarska estrada, Kult hajduka i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1990-1995. godine) izd. Durieux, Zagreb, ¹1998, ²1999, 429 str.

4. U Mitologiji inflacije akribično su opisani te izdašno ilustrirani interpretirani jezični modeli: arhetipsko-mitski modeli "kriznoga vremena"; opisat ćemo taj rad, knjigu, ekstenzivnije – ističući kako je u njoj

- autor Žanić pošao od izazovne a elaboriranjem dokazane tvrdnje da novinski tekstovi, poput književnih djela (sic!) pokazuju organičnost strukturnim jedinstvom; a primjeri su mahom nekošnji (iz godina 1985. i 1986) no zbog pomno izvedene interpretacije – nimalo efemerni;

- iz golema korpusa od dvadeset (20) jugoslavenskih dnevnika/tjednika, metodom pomno probranih reprezentativnih uzoraka, izdvojeni su metaforski klišeji – mitologemi koji da reflektiraju arhajski iracionalizam = mitsku svijest;

- akribijski minuciozno te su metafore tipologizirane i protumačene u svom arhetipsko-mitskom značenju kao: biblijske ili srednjovjekovne, kao antičke ili moderne, kao zoologijske ili navigacijske, kao ratničke ili spolno diskriminacijske...

- rečeni novinski citati, polucitati ili parafraze ovdje su tek pretekst za vrsna (Žanićeva) promišljanja poduprta autorima od formata koji proučavaju istu problematiku; pa se prepleću s citatima, polucitatima ili parafrazama iz Gadamera, Fryea, Cassirera, Delumeaua, Rougemonta, Eliadea, Sonntag(ove)... no svi su ti navodi (ili upute što na original, što na prijevode) svrhovito i neopterećeno podvrgnuti vlastitu (žanićevskom) mišljenju i tekstualizaciji, konzistentnima od uvoda do posljednjega (X) poglavlja;

- parahistorijskoj i mitskoj eksplikativnoj shemi mišljenja i življenja kao i svijesti koja iz njih proizlazi, u ilustracijskim primjerima autor Žanić znalački suprotstavlja eksplikativnu shemu historijsku i znanstvenu;

- tekstura je u cjelňsti polivalentna i multižanrovska: s elementima profesionalne psiho- i sociolingvistike, s elementima neamaterskog ekonomizma, antropologična... ali i literarno-žurnalistična, feljtonistički vrsno polemična...

2. Smrt crvenog fiće: I ova, druga autorova knjiga u fokusu interesa ima diskurzivne taktike i strategije, metaforiku i stilematiku, kulturno obilježene pojmove i frazeme te odjeke tradicijske (pučke) kulture, prije svega verbalne formule, u sredstvima javne komunikacije izravno, kao i u verbalno-gestualnoj komponenti političke komunikacije onako kako je ona registrirana i prezentirana u tiskanim i elektronskim medijima.

I opet, kao u knjizi Mitologija inflacije šest godina ranije, njegova analiza i interpretacija zahvaćaju i otkrivaju široka semantička polja i kulturološka izvorišta pojedinih formulaičnih iskaza, simboličnih gestualnih i/ili ritualnih amplifikatora tih iskaza, te sociokulturne i komunikacijske mehanizme posredstvom kojih bilo eksplicitne, bilo implicitne ideološko-političke poruke nalaze put do ciljane publike.

Tekstovi su razvrstani u tri ciklusa – Slike, gdje su u središtu pažnje razni literarni motivi, npr. proroštvo o pokretanju šume iz Shakespeareova Macbetha, simbolično rezonantni artefakti moderne popularne kulture poput saksofona, ili što spontano, što programirano oblikovani općedruštveni simboli svakodnevice poput automobila fiat, koji su u političkim previranjima na jugoistoku Europe potkraj osamdesetih umah zadobili (ne)očekivanu – dopunsku – semantiku; Obredi, gdje se analizira transformacija nekih ritualnih ili običajnih postupaka pučke kulture i religioznosti (zavjetovanje, nuđenje kruha i soli u znak gostoprimstva, vjerovanja u zagrobni život) u modernim odnosima političke moći; te Riječi, gdje se pažnja fokusira na oblike i načine ritualizacije medijskoga i uopće javnoga govora/jezika, prije svega na mehanizme kojima u nekim političkim i društvenim odnosima određene riječi ili frazemi zadobivaju ideološku ili kakvu drugu izvanjezičnu legitimacijsku funkciju, ili služe u procesu stvaranja nacionalnih, regionalnih i socijalnih stereotipova.

Autor Ivo Žanić demonstrirao je vrsnu sposobnost identifikacije stilogenih, odnosno imaginacijski rezonantnih verbalnih elemenata u raznim medijskim žanrovima (kratka vijest, intervju, komentar, reportaža) i u raznim socijalnim kontekstima u kojima se realizira politička komunikacija, kao i sposobnost njihove interdisciplinarne interpretacije.

3. Prevarena povijest. Knjiga je - kako autor naznačuje na str. 422 - nastala "doradom i aktualizacijom dijelova disertacije Politički diskurs i folklorna matrica", obranjene 13. ožujka 1994. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Naznaka o "aktualizaciji" odnosi se na činjenicu da je Žanić nastavio prikupljanje relevantne građe, prije svega novinskih tekstova i novih pučkih epova, objavljivanih na audio-kasetama ili tiskanih u posebnim brošurama, i poslije kraja studenoga 1991, koji je datum granica razdoblja istraživanoga prilikom izrade disertacije. Sada je ta granica pomaknuta na kraj 1995. godine, kada je Daytonskim sporazumom prekinut rat. Istodobno, u knjizi je zadržana metodologija tekstološke analize primijenjena u disertaciji, te se knjiga može promatrati i kao sredstvo njena (uspjela!) testiranja u bitno promijenjenu društvenome, političkome i psihološkome kontekstu.

U tekstološkoj analizi autor i ovdje trajno ima na umu kako "asocijativno polje koje određeni pojam pobuđuje nema po sebi vrijednosnu kvalitetu nego takvim postaje u odnosu prema izvanjezičnom kontekstu u kojemu se ostvaruje i prima", te mijenja "vrijednosni predznak od jednoga do drugoga pojedinca, društvene grupe ili komunikacijske situacije" (str. 124-125).

Naznaka o "doradi" smjera pak na autorovu odluku da se usredotoči ponajviše na tekstualne realizacije termina hajduk i njegovih izvedenica, procijenivši da se uvidom u komunikacijsku frekvenciju, semantičku percepciju i evokativne potencijale te izrazito kulturno obilježene riječi u južnoslavenskom kontekstu na najplastičniji način može prikazati odnos (interakcija) političkoga diskursa i folklorne matrice, odnosno tradicijske kulture i političke komunikacije (i njenih kratkoročnih i dugoročnih ciljeva).

Naime, s početkom srpsko-crnogorske agresije na BiH u proljeće 1992. godine, uključivanjem Hrvatske u taj sukob, najprije na strani bosansko-hercegovačkih obrambenih snaga, zatim rascjepa tih snaga na uzajamno zaraćenu hrvatsku i bošnjačkomuslimansku komponentu, pa obnove njihove suradnje sredinom 1994, kao i s izbijanjem unutarbošnjačkog oružanog sukoba u cazinsko-bihaćkoj regiji, u javnu političku komunikaciju uključene su nove kulturnopovijesne, etnoreligijske i regionalne tradicije, kolektivne memorije, vrijednosni stereotipovi, društvene norme i govorne navike, odnosno nastalo je, osim vojno-političkoga, i semantično raslojavanje i prestrojavanje u dotad stabilnim diskursima kao refleksima odnosa političke moći.

Legitimacijska upotreba stilski obilježena leksika i citatno posezanje za tekstovima koji su ocjenjivani i/ili proglašavani temeljnima za izgradnju i prepoznavanje određenih kolektivnih identiteta postali su važan, katkad i dominantan element javne komunikacije. U poglavlju Leksikografija, kultura i politika autor najprije analizira nekoliko ključnih jednojezičnih rječnika iz Hrvatske, Srbije i BiH autori kojih su u definiciji termina hajduk ostavili prepoznatljiv trag vlastite sociokulturne formacije te dominantnoga ideološkoga i vrijednosnonormativnog sustava u kojemu su djelovali.

Potom se polazišna jezičnostilska analiza proširuje na komunikacijske aspekte - i agitacijske potencijale - toga intenzivno stilski evokativna termina u raznolikim, nekad suprotstavljenim, nekad komplementarnim ideološkim sustavima koji se pak, u ratnom kontekstu, nastoje predočiti jedinima legitimnima za cijelu društvenu zajednicu na vodstvo koje pretendiraju.

Analiziran je stav prema fenomenu hajdukovanja u kontekstu povijesno oblikovanih društvenih memorija Hrvata, Bošnjaka, Srba i Crnogoraca: odnos epske interpretacije i historijske činjenice, demonizacija ili idealizacija hajduka ovisno o dominantnoj ideologiji i prioritetnom političkom cilju u određenom razdoblju; kult hajdukâ (herojski kodeks) u dvije Jugoslavije; lik hajduka u političkom imaginariju partizana, ustaša i četnika u drugom svjetskom ratu; lik hajduka (i uopće epskog junaka) u simboličnom identitetu Jugoslavenske narodne armije, srpskih vojski u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane, Armije BiH i Narodne obrane Zapadne Bosne.

Studija, polazeći od precizne tekstološke analize, otkriva dosad neuočen sociokulturni kontekst postjugoslavenskih ratova, te načine na koje se određena ideološko-politička poruka ne prenosi samo eksplicitnim nego i implicitnim značenjima (ciljanim evokacijama).

Važno je dodatno istaknuti da je upravo takvim načinom - i interdisciplinarnim komparativnim pristupom građi - autor uspio uvjerljivo razbiti ne tako rijedak stereotip da su ratovi na južnoslavenskom području plod "stoljetnih mržnji" ili "nepremostivih kulturoloških razlika", te pokazati da su kulturne interakcije, ovdje prije svega na razini pučke odnosno tradicijske kulture, bile i ostale slojevit, dinamičan i mnogoznačan proces, te da su ideologije bile te koje su selekcijom njihovih sadržaja, uključivši leksičke, promicale one interpretacije što su, ovisno o svojim izvanjezičnim intencijama, ciljano evocirale jedna semantička polja, a zanemarivale ili eksplicite proskribirale druga.

ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG POVJERENSTVA

Ne upuštajući se u dalje i dulje ocjenjivanje bogate stručne i znanstvene djelatnosti "predloženika" navedene u bio-bibliografiji (bilo bi izvještajno redundantno, a neodoljivo bi izazivalo na još veću – premda zasluženu – laudaciju) mišljenja smo da i "samo" tri opisane knjige već dovoljno, i dostojno, i u potpunosti dra Ivu Žanića kvalificiraju za predloženo zvanje.

Zaključno: stručno povjerenstvo (radosno čak) predlaže Naslovu da dr. sc. Ivo Žanić bude izabran u znanstveno-nastavno zvanje docenta u području humanističkih znanosti, polju jezikoslovlja, a za predmet Hrvatski jezik i stilistiku na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

U Zagrebu, 19. listopada 2001.

Povjerenstvo:

____________________________________

dr. sc. Krunoslav Pranjić, red. prof. u m., v. r.

____________________________________

dr. sc. Josip Silić, red. prof., v. r.

____________________________________

dr. sc. Vlado Pandžić, izv. prof., v. r.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA ANGLISTIKU

18. SRPNJA 2001.

VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Na sjednici Vijeća 16.srpnja 2001. imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o tome ispunjava li predloženik uvjete za izbor u nastavno-znanstveno zvanje izvanrednoga ili redovnoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet engleski jezik na Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

Na natječaj objavljen u Novom listu od 14. svibnja 2001. javio se dr. sc. Boris Pritchard, izv. prof. istoga Fakulteta.

Nakon što je stručno povjerenstvo pregledalo podatke koje je u prijavi predloženik pridonio, podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Životopisni podaci i podaci o školovanju i nastavnoj djelatnosti

Boris Pritchard rođen je 1945. u Rijeci. Nakon diplomiranja na anglistici u Zagrebu, završio je i postdiplomski studij iz lingvistike magistarskim radom «Negacija i njeni ekvivalenti u engleskom i hrvatskom jeziku» 1979. godine. Doktorirao je 1985. obranivši dizertaciju «Englesko-hrvatski jezični kontakti u pomorstvu» na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Usavršavao se u području pomorskoga jezika na Sveučilištu u Plymouthu, a iz područja korpusne leksikografije na Sveučilištu u Birminghamu.

Sav dosadašnji radni vijek proveo je na Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, dok tamošnji Pedagoški, a onda Filozofski fakultet nije osnovao anglistički odsjek. Iako je stalnim poslom ostao na Pomorskom fakutetu, kao sigurno najkvalificiraniji anglist u Rijeci, zauzeo se oko osnivanja toga odsjeka.

Na Pomorskom fakultetu B. Pritchard predaje kolegij Pomorski engleski od 1975. g. koji je izvanredno dobro razvio u smislu jezika struke, o tome dosta napisao i po tom dijelu svoga rada polučio međunarodnu reputaciju. Naime, pomorski engleski kao sredstvo komuniciranja na moru, a osobito kao doprinos sigurnosti plovidbe, otvara znatne mogućnosti poboljšanja uporabi. Prvi je korak u tome djelotvorno upućivanje studenata pomorstva u njegovu ekonomičnu i preciznu upotrebu, pa otuda zanimanje pomorskih institucija za ova razvojna istraživanja. Tako je B. Pritchard predavao kao gost na «International Maritime Academy» u Trstu kolegije Engleski za obalnu stražu, Engleski u radu s opasnim teretima itd. Navodimo to tek kao primjer grananja ovog dijela primijenjene lingvistike.

Na Filozofskom fakultetu u Rijeci B. Pritchard predaje kolegije Leksikologije i leksikografije za koji je kvalificiran između ostalog i vlastitim radom na Rječniku pomorskoga nazivlja, te kolegij Teorije prevođenja.

Na postdiplomskom stručnom studiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (2001.g.)

predaje kolegije Povijest jezika struke, Leksikografija u struci te Primjena računala u istraživanju jezika struke.

Treba ovdje istaknuti i organizacijske sposobnosti predloženika koje su dobro poznate hrvatskim anglistima i primijenjenim lingvistima pri organizaciji znanstvenih i stručnih skupova.Međutim, one su primijećene i u akademskoj sredini predloženika, te je B. Pritchard obavljao dužnosti prodekana Pomorskoga fakulteta kao i predstojnika katedre za engleski jezik na Pomorskome i Filozofskome fakultetu. Trenutno je dekan Visoke pomorske škole i Odjela za pomorstvo Pomorskoga fakulteta u Rijeci. Ovo, čini se, samo podupire našu tvrdnju, jer nije čest slučaj da lingvist bude na čelu visokoj pomorskoj edukativnoj instituciji.

Član je brojnih domaćih i međunarodnih organizacija vezanih uz lingvistiku i pomorstvo: International Maritime Lecturers' Association, Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku kojega je trenutno predsjednik itd.

Znanstveni i stručni rad

Opsežna bibliografija znanstvenih i stručnih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu pokazuje da je B. Pritchard vrlo produktivan znanstvenik sa širokim područjem znanstvenog interesa. Da bismo prikazali neke vidove toga zanimanja podijelit ćemo njegov rad u nekoliko skupina:

Boris Pritchard

POPIS RADOVA

1. Knjige i poglavlja u knjigama (od zadnjeg izbora):

a) Knjige:

1. Pritchard, B. (1995) Maritime English I. Školska knjiga, Zagreb, (344 str.)

2. Pritchard, B. (1999) Maritime English, Del Bianco Editore, Udine, (399 str.)

3. Spinčić, A. & Pritchard, B. (1999) English Textbook for Marine Engineers 2, Visoka pomorska škola u Rijeci, (244 str.) (udio: 40%)

4. Pritchard, B., Spinčić, A., Urbany M., Valentić, J. Vio, D., Vlahović, J. (1995) Hrvatsko-engleski rječnik pomorskog nazivlja (ur. M. Urbany), Školska knjiga, Zagreb (udio: 20%)

b) Poglavlja u knjigama:

1. The Impact of Multicultural and Multinational Crews on MARitime COMmunication, The MARCOM Project, Final Report for Publication, Vol. 1, A Transport RTD Programme DG VI, Project Coordinator: Seafarers International Research Centre, Cardiff, 1999 (B. Pritchard - autor poglavlja: Chapter 6: ‘External Ship-to-Ship Communication’, p. 111 - 132

2. METHAR: Survey of the state of European Maritime Education and Training (Work package 1), Final Report for Publication, Contract No. WA-96-ca.005, Project Coordinator: World Maritime University (WMU), 2000, PROJECT FUNDED BY THE EUROPEAN COMMISSION UNDER THE TRANSPORT RTD PROGRAMME OF THE 4TH FRAMEWORK (B. Pritchard: autor Poglavlja 2.2.1.2 'Communication aspects of mobility' (str. 541-550) 'Communication aspects of mobility' - WP 8, EC Waterborne Transport 4^th Framework Programme 6.4.3, Task 43, Harmonization of European MET Schemes, World Maritime University (WMU), Malmo, 512-6

3. Pritchard B. (1998) Report on Current Approved Standards of Maritime English (Workpackage No. 8, Deliverable No. 6, MARCOM (Maritime Communications) Project, European Union (1996-1998); (elaborat: European Union - Transport Division (78 str.)

4. Pritchard, B. (2000) članak 'Pomorski obrazovni sustav', Strategija razvitka pomorstva, Hrvatska u 21. stoljeću, Projekt Vlade Republike, Zagreb, 2000, 120-136

2. Radovi u časopisima, knjigama i zbornicima (od zadnjeg izbora):

a) Znanstveni radovi:

1. Pritchard, B. (1995) ‘Neke osobitosti prevođenja institucionalnih tekstova u pomorstvu’, Pomorski zbornik, Rijeka, 239-257

2. Pritchard, B. (1995) ‘O nekim pitanjima prevođenja hijerarhijskih leksičkih skupova’, Zbornik HDPL "Prevođenje: suvremena strujanja i tendencije, Zagreb: 293-314

3. Pritchard, B. (1996) ‘Komunikacijski elementi u prevođenju institucionalnog teksta’, Zbornik HDPL, Zagreb, 345-357

4. Pritchard, B. (1996) ‘Anglicizmi u poslovnim komunikacijama u hrvatskom pomorstvu’, Suvremena lingvistika, god. 22, 1.2 (broj 41-42), Zagreb, 529-544

5. ‘O ranom razdoblju hrvatske jezične leksikografije u pomorstvu’, Riječ, časopis za filologiju, god. 2, br. 1, Rijeka, 57-65

6. Pritchard, B. (1997) ‘On anglicisms in maritime Croatian’, Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia (SRAZ Vol. XLII), Zagreb, 321-228

7. Pritchard, B. (1997) ‘Corpora for Maritime Dictionaries - a Communicative Approach’, Proceedings of WOME 9 - Workshop on Maritime English, IMLA, Malmö, 43-57

8. Pritchard. B. (1997) O kolokacijskom potencijalu rječničkog korpusa, Filologija, HAZU, Zagreb: 285-304

9. Pritchard, B. (1998) On Some Cultural Issues in Translating Lexical Sets, British Studies Conference - Cross-Cultural Challenges, The British Council, 84-103 (referirano u Translation Studies Abstracts, Vol 3, 2000)

10. Pritchard, B. (1998). Development of the Croatian Maritime Terminology - A Historic Perspective (1998) Terminologie maritime - traduire et communiquer, Les Editions du Hazard, Bruxelles, 93-108

11. Pritchard, B. (1999) ‘A Case for maritime dictionaries: comprehensive dictionaries or glossaries?’, In: J. Jemersic, B. Tokic (ed) English for specific purposes: Contradictions and Balances, The British Council & University of Split, Split, 33-44 (referirano u Translation Studies Abstracts, Vol 3, 2000)

12. Pritchard, B. (1998) 'Norma i jezične varijacije u pomorskim komunikacijama', Zbornik HDPL, ur. B. Pritchard, L. Badurina, D. Stolac), Zagreb, 457-470

13. Pritchard, B. (1999) 'O pragmalingvističkim informacijama u rječniku', Zbornik HDPL (ur. L. Badurina, N. Ivanetić, B. Pritchard, D. Stolac), Zagreb: 457-470

14. Pritchard, B. (1999) 'Studij stranih jezika u riječkom visokom pomorskom školstvu', Pomorstvo 13,99, Poseban dodatak, Odjel za pomorstvo Sveučilišta u Rijeci, Visoka pomorska škola u Rijeci, Rijeka: 51-56

15. Boris Pritchard & Damir Kalogjera (1999), 'On some features of conversation in maritime VHF communications'. In: M. Coulthard et al. 2000: Dialogue Analysis VII: Working with Dialogue. Niemeyer, Tübingen; 185-197

16. Pritchard, B., Luzer.J. 'STCW Requirements on Maritime English', časopis Pomorstvo (Journal of Maritime Studies), Rijeka 2000,

17. Pritchard, B. (2000) ‘Maritime VHF Communications: Standards versus Practice’, In: Proceedings of Workshop on Maritime English (WOME 2A), IMLA, Dalian Maritime University, Dalian, China, 44-54

18. Pritchard, B. (2000) 'Pragmatic information in maritime dictionaries', Maritime Terminology: Dictionaries and Education, 2^nd International Conference on Maritime Terminology, Publications from The Centre of Maritime Studies, University of Turku: 83-100

19. Pritchard, B. (2001) 'The Balance between General English and Maritime English in Developing the Ship's Oficers' Communicative Competence', Proceedings of WOME 11, Vaptsarov Naval Academy, Varna: 1-14

a) Stručni radovi

1. Zec, D., Pritchard, D. (1996) ‘Shipboard Organization, Maritime Safety and Maritime Education’, ISHFOB, Bremen, 86-101

2. Mrnjavac, E., Pritchard, B., Komadina, P. (1998) 'On some issues in the transformation of maritime education and training in Croatia - the need for a coherent approach?' IMLA Conference on Maritime Safety - Proceedings, St. Malo, 103-115

3. Zec, D., Pritchard, B. (2000) MET – 'Academic approach vs. STCW 95', Solving Maritime Education and Training Issues - Charting the course into the 21^st century, World Maritime University, Malmo, 38-47

4. Zec. D, B. Pritchard, P. Komadina (2000), Toward a Global Standard MET System - An Analysis of the Strengths and Weaknesses of present MET Systems, IAMU Journal, June 2000, No. 1, Istanbul: 61-68

3. Ostalo:

a) Sudjelovanje u međunarodnim znanstvenim projektima:

1. Suradnik u projektu The Impact of Multicultural and Multinational Crews on MARitime COMmunication, The MARCOM Project), European Union (1996-1998);

B. Pritchard izradio:

- studiju (Deliverable No. 6) elaborat: Report on Current Approved Standards of Maritime English Communication and Recommendation, izvješće o rezultatima istraživanja u okviru projekta MARCOM (Maritime Communications), European Union - Transport Division (78 stranica),

- te u publiciranom završnom izvješću poglavlje: ‘External Ship-to-Ship Communication’, p. 111 – 132 (Malmö 2000)

1. Suradnik u projektu Europske Unije ‘Harmonization of European Maritime Education and Training Systems - METHAR’, Contract No. WA-96-ca005, Co-ordinator World Maritime University (WMU), Sweden; Partners: Hochschule Bremen, Fachbereich Nautik, Deutschland; Universitŕ degli studi di Trieste, Italia; Shipping and Transport College, Rotterdam, Netherlands; Escola Infante D. Henrique (ENIDH, Lisabon, Portugal; WP 1.8 Survey of national provisions for procedures and methods by which MET adapts to new requirements. U publiciranom završnom izvješću B. Pritchard objavio poglavlje 2.2.1.2 'Communication aspects of mobility', p. 512-6 (Malmö, 2000)

2. Suradnik u projektu Europske Unije EASTMET, Malmö, 1999-2000

3. Suradnik u projektu Europske Unije METNET, Malmö, 2000-2003

a) Sudjelovanje u domaćim znanstvenim projektima:

1. Englesko-hrvatska kontrastivna studija leksika u pomorstvu, Projekt broj 6-03-190 završen 1996: B. Pritchard - glavni istraživač: izradio koncepciju istraživanja, te plan i program istraživanja u četiri godine istraživanja; postavio zahtjeve za izradu kompjutorskog programa za prikupljanje leksičke građe, unošenja leksičkih jedinica u dvojezičnu rječničku bazu podataka, razvrstavanaje, te uređivanje i izdavanje Englesko-hrvatskog pomorskog rječnika, kao konačnog rezultata Projekta

2. Suradnik za pomorske anglicizme u projektu prof. dr. R. Filipovića: Anglicizmi u

hrvatskom jeziku

3. Istraživač u projektu: Sigurnost plovidbe i zaštita morskog okoliša, Min. znanosti i

tehnologije, (dio o pomorskim komunikacijama), gl. istr. prof. dr. Pavao Komadina - 1997 - 2000

1. Suradnik u leksikografskom projektu Njemačko-hrvatski rječnik Zavoda za hrvatski jezik (natuknice za pomorsko nazivlje), Zagreb, 1998

a) Sudjelovanje na znanstvenim skupovima, savjetovanjima itd.:

1. Sudjelovanje na znanstvenim i stručnim skupovima u inozemstvu:

- IMLA - WOME 9 (International Maritime Lecturers’ Association – Worshop on Maritime English), Malmo, Švedska, 21-23. lipnja 1997; - sudjelovao s referatom "Corpora for Maritime Dictionaries - a Communicative Approach"

- ESSE - Conference of the European Society for the Study of English, Debrecen 13-16 rujna 1997. - sudjelovao u radu Sekcije za prevođenje s referatom ‘Semantic disambiguation by means of concordancing - the adjective appropriate and its translation equivalents in Croatian’

- CAMET - Concerted Action on Maritime Training and Education, European Union Commission on MET : Trst, 15. studenoga 1997 - predavanje ‘MET in the Republic of Croatia’

- Colloque international: ‘Terminiologie maritime - traduire et communiquer’, ISTI, Bruxelles, 15-16 svibnja 1998, sudjelovao s referatom ‘Development of the Croatian Maritime Terminology - A Historic Perspective’

- CAMET - Concerted Action on Maritime Training and Education, European Union Commission on MET: Lisabon, 9.-10. rujna 1998.

- Predavanje: 'MET in Croatia in the light of STCW 1995 - with particular reference to maritime English'

- CAMET - Concerted Action on Maritime Training and Education, European Union Commission on MET: Bruxelles, 18-19. prosinca 1999. – Predavanje: 'Communicative competence in maritime English and the mobility issue',

- 7^th Conference of the International Association for Dialogue Analysis (IADA), Birmingham 1999 – prezentirao referat (objavljen u članku Pritchard, B. & Kalogjera D. ‘On Some features of Conversation in Maritime VHF Communication’, u Dialogue Analysis VII: Working with Dialogue (ur. Coulthard, M. et al.), Niemeyer, 2000

- IMLA WOME 10, Rijeka-Opatija ; svjetski znanstveni skup o pomorskom engleskom i komunikacijama u pomorstvu (predsjednik Odbora za referate)

- 2^nd Conference on Maritime Terminology, University of Turku, Finska (referat: 'Pragmatic information in maritime dictionaries')

- 2^nd IAMU Conference (International Association of Maritime Universities), Istanbul, članak u časopisu IAMU Journal

- IMLA WOME 2A (Asia), Dalian, N.R. Kina, (Član odbora za referate), članak u zborniku

- IMLA - WOME 11, Varna, Bugarska (Član odbora za referate) i uvodno izlaganje: Pritchard, B. (2001) The role of general English in ESP - the case of Maritime English, WOME 11, Vaptsarov Naval Academy, uvodni članak u zborniku

2. Sudjelovanje na domaćim znanstvenim i stručnim skupovima:

- Godišnji skupovi HDPL-a (sudjelovanje svake godine s referatom, od 1992 do 2001)

- Skup HAZU o hrvatskoj leksikografiji (sudjelovanje s referatima 1993, 1995, 1997)

- Skup HDAS o 60. obljetnici anglistike u Hrvatskoj, Zagreb, lipanj 1996

- Predavanje na temu "Hrvatska pomorska leksikografija" u Riječkom lingvističkom krugu, Rijeka, 11. V. 1995.

- Znanstveni skup: ‘Otvorena pitanja hrvatske leksikografije’, HAZU, Zagreb, 23-24 studenoga 1997, sudjelovao s referatom ‘O kolokacijskom potencijalu rječničkog korpusa’,

- British Studies Conference - Cross-Cultural Challenges, Zagreb, 26.-28. veljače 1998., sudjelovao s referatom ‘On Some Cultural Issues in Translating Lexical Sets’

c) Ostalo:

- Jednomjesečni boravak u Collins-COBUILD-u, Sveučilište u Birminghamu, V. Britanija, istraživački rad na elektroničkoj leksičkoj bazi podataka za rječnike (1998)

- Recenzije više knjiga i članaka u znanstvenim časopisima

- Članstvo u znanstvenim i stručnim organizacijama:

- Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku (HDPL), predsjednik Društva od siječnja 1998 - AILA (Association internationale de linguistique appliquee), urednik dva zbornika sa savjetovanja Društva

- Hrvatsko društvo za anglističke studije (HDAS) - (European Society for the Study of English) ESSE

- International Maritime Lecturers’ Association (IMLA) (Švedska)

- The Nautical Institute (UK)

- Concerted Action in Maritime Education and Training (CAMET, European Union), World Maritime University, Malmö, Švedska

- Uredništva: zbornici HDPL (1998, 1999, 2000), zbornici IMLA WOME 10 i 11)

- Član recenzentskog odbora časopisa: International Journal of Maritime Affairs (World Maritime University, Malmö, Švedska (od 2001)

- Izrada programskih sadržaja i nastavnih materijala za engleski za posebne namjene u okviru programa specijalističke izobrazbe pomorskih stručnjaka pri IMO-IMA (International Maritime Organization – International Maritime Academy), Trieste, Italija: a) English for specific purposes: Hazardous Cargo, b) ) English for specific purposes: Harbour Masters, c) A Maritime English Course for Italian Coast Guard Officers) (od 1997 - 2001)

- Prevoditeljski projekti - voditelj sljedećih projekata:

- Pomorski zakonik (s hrvatskog na engleski jezik)

- STCW konvencija (s engleskog na hrvatski jezik)

- STCW pravilnik s prilozima (s hrvatskog na engleski jezik)

- Monografija ‘Jadrolinija’ (s hrvatskog na engleski jezik)

- Suradnja na ostalim (nejezičnim) projektima i studijama:

- Studija o razvitku hrvatskih luka (Rotterdam Maritime Group)

- Studija o Lučkoj upravi Rijeka (Rotterdam Maritime Group)

- Studija o terminalu za rasute terete u Bakru i silosu u riječkoj luci (Rotterdam Maritime Group)

- Jedan od osnivača i prvi voditelj (1996-7) Odsjeka za anglistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci; sastavljač plana i programa Studija (jezički dio),

- Nositelj i izvoditelj kolegija ‘Teorija prevođenja’ na studiju anglistike Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (od 1998)

- Nositelj i izvoditelj kolegija ‘Leksikologija i leksikografija na studiju anglistike Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (od 1999)

- Predavač na Poslijediplomskom stručnom studiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu - 2001: (kolegiji: Povijest jezika struke; Leksikografija u struci; Izbor, priprema i izrada nastavnih materijala za jezik struke; Primjena računala u istraživanju jezika struke)

- mentorstvo na poslijediplomskom studiju

Odsjek za anglistiku

Filozofski fakultet u Zagrebu

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta pristupnika za izbor predavača ili višeg predavača za predmet Engleski jezik na Odjelu za studij mora i pomorstva Sveučilišta u Splitu

Na svojoj sjednici od 15. prosinca 2000. godine Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Odjelu za studij mora i pomorstva Sveučilišta u Splitu. Na natječaj objavljen 26. lipnja 2000. godine u Slobodnoj Dalmaciji javili su se sljedeći pristupnici:

1.Marta Marušić

2.Melanija Marušić

3.Ivana Vladislavić

4.Sanja Utrobičić

5.Sidney Walter Griffin

Pregledom pristigle dokumentacije povjerenstvo je steklo uvid u nastavnu,

stručnu i znanstvenu djelatnost pristupnika, te podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E

1.Marta Marušić, prof.

Marta Marušić rođena je u Splitu, 31. 03. 1951. godine. U rodnom gradu završila je osnovnu školu, a potom klasičnu gimnaziju. Studij engleskog jezika i književnosti upisala je 1969. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na kojem je 1974. godine stekla diplomu profesora engleskog jezika i književnosti. Po završetku studija zaposlila se kao bibliotekarka na Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, kasnije je u istoj instituciji radila kao prevoditeljica sve do 1996. Godine 1994. suosnovala je privatnu školu engleskog jezika i od tada radi kao profesor engleskog jezika. Ima iskustva u organizaciji ljetnih tečajeva u Hrvatskoj i u Velikoj Britaniji. Od 1998. godine predaje engleski jezik na Veleučilištu u Splitu, a 1999 počinje predavati engleski jezik i na Studiju biologije i ekologije mora i na Studiju ribarstva.

Ocjena stručne i nastavne djelatnosti

Pristupnica je radeći kao prevoditeljica na Institutu za oceanograjiju i ribarstvo, gdje je prevodila stručne i znanstvene tekstove, ušla u posebnu jezičnu problematiku koja je karakteristična za to područje. Jezik struke ovog znanstvenog područja vrlo je osebujan i zahtjevan stoga bi joj stručno iskustvo i znanja koja je stekla uvelike koristili u nastavi engleskog jezika na studiju mora i pomorstva.

Glede nastavne djelatosti predloženice, povjerenstvo smatra da je ona stekla određeno nastavno iskustvo predajući u jezičnoj školi koje je u posljednje dvije godine proširila i obogatila nastavnim radom na visokoškolskim ustanovama.

Mišljenje povjerenstva

Na osnovu iznesenog Marta Marušić, prof. udovoljava minimalnim uvjetima ZVU članak 80. stavak 1, i zadovoljava uvjete Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača.

2. Melanjia Marušić, prof.

Melanija Marušić rođena je 16. 05. 1967. u Splitu, gdje je završila srednju školu – smjer inokorespodent. Engleski jezik i književnost i talijanski jezik i književnost diplomirala ja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1991. godine.

Nastavna djelatnost

Od 1991. do 1992. radi na zamjenama u osnovnim školama (Mertojak, Pujanke). Od 1997. godine radi kao profesor engleskog i talijanskog jezika na Hrvatskom vojnom učilištu - Školi stranih jezika u Splitu.

Stručna djelatnost

I. Sudjeluje na seminaru: Testiranje i sastavljanje testova, engleski jezik za vojne svrhe u Partnerstvu za mir, Sofija, Bugarska 2000. (2 tjedna)

II. Sudjelovanje na tečajevima u Velikoj Britaniji: Moderna engleska književnost, Edinburgh 1991. (6 tjedana)

III. Postmodernizam, London 1991/2. (1 semestar)

IV. Sudjeluje na seminaru: Podučavanje engleskog jezika u novom tisućljeću (Zagreb,veljaća 2000.)

V. Sudjeluje na seminaru: Podučavanje engleskog jezika za vojne svrhe (Zagreb, svibanj 2000.)

Znanstvena djelatnost

Pristupnica je upisana na poslijediplomski studij iz svjetske književnosti, položila je sve ispite i sada piše magistarski rad.

Ocjena nastavne, stručne i znanstvene djelatnosti

Pristupnica ima više od tri godine radnog iskustva u nastavi, od toga tri godine na Hrvatskom vojnom učilištu. Njezina stručna djelatnost može se sagledati kroz niz seminara i tečajeva u kojima je sudjelovala, čime je pokazala želju za stručnim usavršavanjem i stjecanjem novih znanja. Od znanstvene djelatnosti može se navesti da je pristupnica upisana na poslijediplomski studij iz književnosti na kojem je položila sve ispite i da sada piše magistarsku radnju.

Mišljenje povjerenstva

Na osnovu iznesenog Melanija Marušić, prof. udovoljava minimalnim uvjetima ZVU članak 80. stavak 1, i zadovoljava uvjete Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača.

3. Ivana Vladislavić, prof.

Ivana Vladislavić rođena u Splitu 2. 05 1975. godine diplomirala je engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u lipnju 2000. godine. Od 1999. do 2000. godine radila je kao voditeljica tečajeva engleskog jezika u školi stranih jezika «Class» u Zagrebu.

Mišljenje povjerenstva

Iz priložene dokumentacije vidljivo je da pristupnica nema potrebno radno iskustvo u nastavi. Stoga povjerenstvo smatra da ona ne udovoljava minimalnim uvjetima ZVU članak 80. stavak 1, i ne zadovoljava uvjete Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača.

4. Sanja Utrobičić, prof.

Iz životopisa Sanje Utrobičić vidljivo je da je nastanjena u Splitu i da je 1993. godine na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirala engleski jezik i književnost i njemački jezik i književnost.

Ocjena nastavne i stručne djelatnosti

Pristupnica od 1993. godine radi na II jezičnoj gimnaziji u Splitu, gdje je od 2000/20001. u punom radnom odnosu. Honorarno radi u školi za strane jezike «Sova» i na Veleučilištu u Splitu, pojedinosti o tome nisu vidljive iz životopisa. Zbog manjkave dokumentacije nije moguće podrobnije ocjeniti nastavnu i stručnu djelatnost pristupnice.

Mišljenje povjerenstva

Na osnovu iznesenog može se zaključiti da pristpnica ima potrebno iskustvo u nastavi i formalno udovoljava minimalnim uvjetima ZVU članak 80, stavak 1, i zadovoljava uvjete Rektorskog zbora za izbor u zvanje predavača.

5. Sidney Walter Griffin

Pristupnik Sidney Walter Griffin iz Velike Britanije, sada nastanjen u Splitu i oženjen Hrvaticom, nema nostrificiranu fakultetsku diplomu, niti diplomu magistra znanosti i ne govori dobro hrvatski jezik. Povjerenstvo smatra da nema potrebe ulaziti u podrobniju ocjenu njegove nastavne, stručne i znanstvene djelatnosti jer on ne udovoljava osnovnim uvjetima natječaja.

Mišljenje povjerenstva

Na osnovu iznesenog gospodin Sidney Walter Griffin ne udovoljava uvjetima ZVU članak 80. stavak 1, i ne zadovoljava uvjete Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača.

Zaključno mišljenje povjerenstva

Pristupnice Marta Marušić, Melanija Marušić i Sanja Utrobičić udovoljavaju zakonskim uvjetima i uvjetima Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača. Povjerenstvo smatra da prednost treba dati Marti Marušić i Melaniji Marušić zbog šire i bogatije nastavne i stručne djelatnosti. Pristupnici Ivana Vladislavić i Sidney Walter Griffin ne ispunjavaju sve zakonske uvjete, ni uvjete Rektorskog zbora za izbor u nastavo zvanje predavača.

U Zagrebu 24. 03. 2001.

Stručno povjerenstvo:

mr. sc. Vesna Beli, viša lektorica

_________________

dr. sc. Jelena Mihaljević Djiginović, izv. prof.

_________________

mr. sc. Marija Marušić, viša lektorica

_________________

FAKULTETSKOME VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na sjednici od 23. travnja 2001. godine imenovalo je stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji.

Stručno povjerenstvo u sastavu:

1. mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viši lektor

2. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

3. mr. sc. Stjepan Maričić, viši lektor

podnosi ovo

I Z V J E Š Ć E

Visoka učiteljska škola u Petrinji raspisala je natječaj za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik. Na natječaj objavljen 25. siječnja 2001. godine u “Večernjem listu” javila se Ines Miholjević.

Ines Miholjević rođena je 1969. godine u Sisku. Hrvatska je državljanka. Osnovnu je školu završila u Petrinji, a srednju ekonomsku školu u Sisku. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1988. godine upisuje jednopredmetni studij anglistike. Diplomirala je 1994. godine i stekla stručni naziv diplomiranog anglista.

Tijekom apsolventskog staža (1993./1994.) predavala je engleski jezik u Osnovnoj školu Malešnica u Zagrebu. Nakon diplomiranja radila je kao inokorespondentica i prevoditeljica u privatnome poduzeću “SCANDKOP” u Zagrebu, gdje je s roditeljima živjela kao prognanica.

1998. godine položila je sve ispite propisane programom pedagoško-psihološke izobrazbe na Filozofskome fakultetu (Pedagogijske znanosti) u Zagrebu: psihologiju, pedagogiju, didaktiku i metodiku nastave engleskoga jezika. Time je, uz postojeći, stekla i stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti.

1998. godine počinje predavati engleski jezik u Srednjoj školi Petrinja. Nakon vježbeničkoga staža u toj školi, u svibnju 2000. godine s općim uspjehom izvrstan položila je državni stručni ispit za zvanje profesora engleskog jezika.

Trenutno je u stalnom radnom odnosu u Srednjoj školi Petrinja, a uz to na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji honorarno izvodi nastavu kolegija Jezične vježbe I i Fonetske vježbe I za studente I godine razredne nastave.

Pristupnica se stručno usavršava pohađajući seminare za nastavnike engleskog jezika (priložene potvrde). Bavi se i prevoditeljskim radom. Prevela je niz sažetaka u zbornicima, a molbi je priložila autorizirani prijevod sažetaka u zborniku radova IZVIĐAŠTVO U RAZVOJU MLADEŽI I ŠKOLE (Savez izviđača Hrvatske i Visoka učiteljska škola Petrinja, 2000).

Stručno povjerenstvo smatra da Ines Miholjević ispunjava uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za predmet Engleski jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji jer udovoljava uvjetima propisanima člankom 80, stavkom (1) ZVU, tj. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od tri godine radnoga iskustva u struci i udovoljava i zahtjevima Rektorskoga zbora, tj. dokazala je sklonost prema nastavnome radu svojom dosadašnjom nastavnom i stručnom djelatnošću.

Članovi povjerenstva:

mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viši lektor

dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

mr. sc. Stjepan Maričić, viši lektor

U Zagrebu, 25. lipnja 2001.

Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno

nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti,

polje jezikoslovlje

Zagreb, 15. svibnja 2001

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Na temelju odluke Fakultetskog vijeća od 24. travnja 2001. godine, temeljem članka 94. Zakona o visokim učilištima (Narodne novine, br. 59/96 – pročišćeni tekst) i članka 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Govorne vježbe i Glotodidaktika s metodikom na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću. Na natječaj kojeg je raspisalo Nastavničko vijeće Visoke učiteljske škole u Gospiću, na temelju članka 92. Zakona o visokim učilištima (Narodne novine br. 59/96 pročišćeni tekst), i članka 30 Statuta Visoke učiteljske škole u Gospiću, objavljenom u "Večernjem listu” 23. siječnja 2001. godine, javila se Slavica Balentović, priloživši sve potrebne dokumente. Uvidom u dokumentaciju pristupnice podnosimo slijedeće

I Z V J E Š Ć E

Slavica Balentović, rođena je 1. siječnja 1959. godine u Bosanskom Šamcu, u Bosni i Hercegovini. Studij Engleskog jezika i književnosti i Njemačkog jezika i knjićevnosti diplomirala je na Pedagoškom fakultetu u Osijeku 1986. godine. Kao student boravila je u Engleskoj gdje je pohađala “The International School” u Exeteru.

U siječnu 1983. godine počela je još kao apsolvent raditi kao nastavnik engleskog i njemačkog jezika u Srednjoškolskom centru Vladimir Nazor u Županji. Nakon što se 1986. godine preselila u Hum na Sutli,zaposlila se u Osnovnoj školi “Josip Debeljak” gdje je predavala engleski jezik. Od 1987. do 1990. radila je u Cresu u Osnovnoj školi Cres i kao vanjski suradnik u područnim odjeljenjima srednje škole Mali Lošinj u Cresu. Budući da su u Osnovnoj školi Cres u redovnu nastavu bila uključena i djeca s poremećajima u ponašanju iz Doma za odgoj djece Cres, pristupnica je stekla i dodatno stručno pedagoško iskustvo.

Godine 1990. radila je u Slavonskom Šamcu kao učiteljica engleskog jezika u Osnovnoj školi “Josip Kozarac”, a za vrijeme domovinskog rata, kao prognanica kratko je brijeme boravila u Bujama, gdje je predavala u Osnovnoj školi.

Od 1995. godine živi u Gospiću, gdje radi kao profesor njemačkog jezika u Gimnaziji Gospić. Kao vanjski suradnik 1999./2000. godine predavala je kolegije Jezične vježbe i Govorne vježbe na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću.

U cilju stručnog usavršavanja prisustvovala je mnogim seminarima za engleski jezik u Hrvatskoj, a u Zborniku radova Drugog međunarodnog znanstvenog kolokvija, Rijeka, 1999. godine, na temu “Nastavnik – čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju”, objavljen je njen rad pod naslovom “Nastavnik engleskog jezika – čimbenik kvalitete”, nastao u suradnji s Editom Vuković i Katicom Balenović.

Prema gore izloženom, a na temelju uvida u dokumentaciju, stručno povjerenstvo smatra da je predloženica Slavica Balentović, prema članku 80. stavka 1, Zakona o visokim učilištima, ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača za kolegije Govorne vježbe i Glotodidatktika s metodikom na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću. Predloženica ima bogato iskustvo u nastavi i u osnovnim i srednjim školama. Više od tri godine predaje na gimnaziji u Gospiću, a uz to ima i jednogodišnje iskustvo u nastavi kolegija Jezične vježbe i Govorne vježbe na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću. Kontinuirano radi na stručnom usavršavanju, sudjeluje na seminarima za engleski jezik i koautor je stručnog rada koji je izišao u Zborniku radova Drugog međunarodnog znanstvenog kolokvija, Rijeka, 1999.

Za predloženicu je potrebno organizirati nastupno predavanje za kolegije za koje se raspisuje natječaj na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću tijekom redovne nastave.

Stručno povjerenstvo:

1.________________________

mr.sc. Marija Marušić,viši lektor

2._________________________

mr. sc. Jasna Bilinić-Zubak, viši lektor

2. _________________________

mr. sc. Stjepan Maričić, viši lektor

Davanje mišljenja o ispunjavanju predloženika za

izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno

područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje

Davanje mišljenja o ispunjavanju predloženika za

izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno

područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje

Zagreb, 28.svibnja 2001.godine

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Na temelju odluke Fakultetskog vijeća od 23. travnja 2001.godine, temeljem članka 94. Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine”, br. 59/96. - pročišćeni tekst) i članka 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika za predmete Gramatika engleskog jezika i Jezične vježbe na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću. Na natječaj koji je raspisalo Nastavničko vijeće Visoke učiteljske škole u Gospiću temeljem članka 92. Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine” br. 59/96 pročišćeni tekst) i članka 30 Statuta Visoke učiteljske škole u Gospiću, objavljenom u “Večernjem listu” 23.siječnja 2001.godine, javila se Katica Balenović priloživši sve potrebne dokumente. Uvidom u dokumentaciju pristupnice podnosimo slijedeće

IZVJEŠĆE

Pristupnica Katica Balenović rođ.Čačić rođena je 1965.godine u Gospiću. 1988.godine diplomirala je Sociologiju i Engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru, Sveučilište u Splitu. Udata je i majka je dvoje djece. Od 1988.godine predaje engleski jezik u gimnaziji u Gospiću. Od šk.godine 1994/95. uz rad u srednjoj školi radi kao vanjski suradnik, predavač za engleski jezik na Pedagoškom fakultetu Rijeka, Odsjek u Gospiću. Sada je to Visoka učiteljska škola na kojoj pristupnica kao vanjski suradnik drži kolegije Gramatike engleskog jezika i Jezične vježbe.

U toku svog dvanaestogošnjeg nastavnog rada Katica Balenović je nastojala dalje usavršavati svoje znanje i pratiti promjene na stručnom području svog rada i to praćenjem stručne literature na hrvatskom i engleskom jeziku te sudjelovanjem na seminarima za nastavnike.

U okviru nastojanja za poboljšanjem i usavršavanjem u radu Katica Balenović je u zajedno s Editom Vuković i Slavicom Balentović autor rada “Nastavnik engleskog jezika - čimbenik kvalitete” koji je tiskan u Zborniku radova Drugog međunarodnog znanstvenog kolokvija održanog u Rijeci 1999.godine pod naslovom Nastavnik - čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju. U radu se obrađuju rezultati istraživanja kojemu je cilj bio prikazati mišljenje učenika o dobrim ili lošim stranama profesora stranog jezika u srednjoj školi. Ovaj je rad ujedno promišljanje o ulozi nastavnika stranog jezika u školi i društvu i dobar je pokazatelj interesa za stručni rada neophodan predavaču na Visokoj učiteljskoj školi koja priprema buduće nastavnike osnovnih škola.

Prema gore izloženom, a na temelju uvida u dokumentaciju, stručno povjerenstvo smatra da predloženica Katica Balenović, prema članku 80., stavka 1 Zakona o visokim učilištima ispunjava uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za predmet i Gramatika engleskog jezika i Jezične vježbe na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću.. Predloženica ima dvanaest godina nastavnog iskustva u srednjem školstvu uz šestogodišnje iskustvo predavanja na Visokoj učiteljskoj školi. Uz nastavni rad napisala je i stručni rad iz područja nastavne prakse.

Za predloženicu je potrebno organizirati nastupno predavanje za kolegije za koje se raspisuje natječaj na Visokoj učiteljskoj školi u okviru redovne nastave.

Stručno povjerenstvo:

1. _____________________________

mr.sc.Jasna Bilinić-Zubak, predsjednik

2. ________________________________

mr.sc.Marija Marušić, član

3. _______________________________________

mr.sc.Stjepan Maričić, član

Zagreb, 8.siječnja 2001.godine

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Na temelju odluke Fakultetskog vijeća od 23. studenog 2000.godine, temeljem članka 94. Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine”, br. 59/96. - pročišćeni tekst) i članka 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Katedri za društvene znanosti na Medicinskom fakultetu u Rijeci.

Na natječaj objavljen u “Novom listu” 28.rujna 2000.godine za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Katedri za društvene znanosti, prijavila se se u propisanom roku Arijana Krišković, prof. Prijavi je priložila životopis i popis radova, dok se osobna dokumentacija nalazi u Odsjeku za kadrovske poslove Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci gdje pristupnica ima stalni radni odnos. Uvidom u poslanu dokumentaciju pristupnice Arijane Krišković podnosimo slijedeće

IZVJEŠĆE

Arijana Krišković rođ. Šitum rođena je u Rijeci 1958.godine gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje. 1982.godine diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu engleski jezik i književnosti kao 1.A predmet i francuski jezik i književnost kao 2.A predmet.

Predavala je engleski i francuski jezik u srednjoj školi od 1986. do 1994.godine, zatim dvije godine engleski jezik na Katedri za društvene znanosti medicinskog fakulteta u Rijeci kao vanjski suradnik.

Od 2.1.1996.godine zaposlena je u zvanju predavača za engleski jezik na Katedri za društvene znanosti Medicinskog fakulteta u Rijeci, s punim radnim vremenom. Predaje engleski jezik za sveučilišne studije medicine, stomatologije, diplomirane sanitarne inžinjere, te za stručne studije sestrinstva, fizioterapije, medicinsko laboratorijske dijagnostike i inžinjere medicinske radiologije.

Osim nastavnog rada pristupnica je radila kao suradnik u izdanjima Bioetičke biblioteke Katedre za društvene znanosti Medicinskog fakulteta, “Bioetički svesci” tokom 1999.godine (19 naslova), lektorira engleske tekstove časopisa Medicina, (Vol.31-32, 1995-96. i Vol.34, 1998.godine), sudjeluje u dva znanstvena projekta Katedre za društvene znanosti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci kao konzultant i prevoditeljica. U okviru projekata prevela je članak “Abortus” iz Encyclopaedia of Bioethics, 51 strana prijevoda na hrvatski jezik, te članak prof.dr.I.Šegote Van Rensselaer Potter II: “Father” of Bioethics, objavljen u časopisu Synthesis Philosophica, 27-28, vol.14, fasc. 1-2, str. 169-181, Zagreb,1999.

Prema gore izloženom, a na temelju uvida u dokumentaciju, stručno povjerenstvo smatra da predloženica Arijana Krišković, prema članku 80., stavka 1 Zakona o visokim učilištima ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača za predmet Engleski jezik, znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje filologije. Predloženica je dosadašnjim nastavnim radom, od kojeg je četiri posljednje godine na mjestu za koje se i sada natječe, kao i suradnjom na projektima i djelatnostima Katedre, konzultativnim i prevodilačkim radom, dokazala da ima sve pretpostavke potrebne za ponovni izbor u nastavno zvanje predavača za Engleski jezik na Katedri za društvene znanosti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Stručno povjerenstvo:

1. ______________________________

mr.sc.Jasna Bilinić-Zubak, predsjednik

2.________________________________

dr.sc.Jelena Mihaljević-Djigunović, član

3. ________________________________

mr.sc. Stjepan Maričić, član

Dopuna davanju mišljenja o ispunjavanju uvjeta

za izbor u nastavno zvanje predavača za

znanstveno polje jezikoslovlje u području

humanističkih znanosti

Zagreb, 28.svibnja 2001.godine

Matičnom povjerenstvu za područje humanističkih znanosti -

polje znanosti o jeziku i književnosti

Odgovarajući na dopis Matičnog povjerenstva za područje humanističkih znanosti, polje znanosti o jeziku i književnosti, broj: 01-227/1-2001, od 5.ožujka 2001. (zaprimljenog 17.travnja 2001.) koji je Stručnom povjerenstvu poslala Glavna tajnica Filozofskog fakulteta, gđa Nada Stazić 18.travnja 2001., u predmetu davanja mišljenja za izbor Arijane Krišković u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Katedri za društvene znanosti na Medicinskom fakultetu u Rijeci, podnosimo slijedeću

Dopunu izvješću od 8.siječnja 2001.godine.

Pristupnica Arijana Krišković naknadno je na našu molbu poslala kompletan materijal koji svjedoči, uz već izloženi nastavni rad u našem izvješću, i o njenom izvannastavnom radu na Katedri za društvene znanosti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. U ovoj Dopuni osvrnut ćemo se samo na stručne prijevode s hrvatskog na engleski jezik i s engleskog na hrvatski jezik.

U izvješću je naveden prijevod na engleski jezik znanstvenog članka prof.dr. Ivana Šegote “Van Rensselaer Potter II: “’Father’ of Bioethics” objavljen u časopisu Synthesis Philosophica, 27-28, Vol.14, str. 169-181, objavljen u Zagrebu 1999.godine koji je odličan stručni prijevod znanstvenog članka stalne suradnice u projektima na katedri za društvene znanosti medicinskog fakulteta u Rijeci.

Drugi obiman prijevod (51 stranica) je prijevod s engleskog jezika poglavlja “Abortus” iz “Encyclopedia of Bioethics” , izdanje Georgetown University, 1995. Ovaj prijevod koji je prilog projektu “Etički pluralizam i Abortus” tiskan je kao separat u okviru projekta Instituta Otvoreno društvo Hrvatska. Ovo je stručni članak koji je postao sastavni dio projekta Katedre za društvene znanosti.

Osim navedenog razvidno je da je Arijana Krišković velik dio svojeg rada posvećuje stručnom radu u okviru znanstvenih projekata koji se izvode na navedenoj katedri i stalni je suradnik te lektor znanstvenih izdanja Medicinskog fakulteta u Rijeci.

Povjerenstvo smatra da da predloženica Arijana Krišković, prema članku 80., stavka 1 Zakona o visokim učilištima ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača za predmet Engleski jezik, znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje filologije. Svojim je dosadašnjim nastavnim radom, od kojeg je četiri posljednje godine na mjestu za koje se i sada natječe, kao i suradnjom na projektima i djelatnostima Katedre, konzultativnim i prevodilačkim radom, dokazala da ima sve pretpostavke potrebne za ponovni izbor u nastavno zvanje predavača za Engleski jezik na Katedri za društvene znanosti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Stručno povjerenstvo:

1. ______________________________

mr.sc.Jasna Bilinić-Zubak, predsjednik

2.________________________________

dr.sc.Jelena Mihaljević-Djigunović, član

3. ________________________________

mr.sc. Stjepan Maričić, član

Davanje mišljenja o ispunjavanju predloženika za

izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno

područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje

Zagreb, 28.svibnja 2001.godine

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Na temelju odluke Fakultetskog vijeća od 23. travnja 2001.godine, temeljem članka 94. Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine”, br. 59/96. - pročišćeni tekst) i članka 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika za predmete Jezične vježbe i Čitanje odabranih književnih djela na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću. Na natječaj koji je raspisalo Nastavničko vijeće Visoke učiteljske škole u Gospiću temeljem članka 92. Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine” br. 59/96 pročišćeni tekst) i članka 30. Statuta Visoke učiteljske škole u Gospiću, objavljenom u “Večernjem listu” 23.siječnja 2001.godine, javila se Edita Vuković priloživši sve potrebne dokumente. Uvidom u dokumentaciju pristupnice podnosimo slijedeće

IZVJEŠĆE

Pristupnica Edita Vuković rođ. Pivelja rođena je 1959.godine u Tesliću, BiH. Završila je studij Engleskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1985.godine. Od 1983. godine radi u nastavi kao profesor engleskog jezika u osnovnoj školi. 1992.godine preselila je u Republiku Hrvatsku. Nakon šestomjesečnog prekida ponovno radi u nastavi: u tehničkoj školi u Osijeku, gimnaziji u Bolu na Braču, u osnovnoj i srednjoj školi u Ivancu i u privatnoj školi Lingva. 1998.godine dolazi u Gospić i predaje u Gimnaziji Gospić. Od prošle godine počela je predavati i na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću. Majka je jednog djeteta.

U toku svog sedamnaestgodišnjeg nastavnog rada Edita Vuković je nastojala dalje usavršavati svoje znanje i pratiti promjene na stručnom području svog rada i to praćenjem stručne literature na hrvatskom i engleskom jeziku te sudjelovanjem na seminarima za nastavnike.

U Zborniku radova Drugog međunarodnog znastvenog kolokvija u Rijeci 1999.godine Nastavnik - čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju, tiskan je stručni članak Edite Vuković pod naslovom “Kreativno pisanje” u kojem je izložila neke aspekte vještine pisanja i njene uloge u nastavi engleskog jezika kao i projektima koje je vodila za osnovnoškolsku populaciju.

U istom je zborniku tiskan i članak Edite Vuković u suautorstvu s Slavicom Balentović i Katicom Balenović “Nastavnik engleskog jezzika - čimbenik kvalitete”. U članku se obrađuju rezultati istraživanja kojemu je cilj bio prikazati mišljenje učenika o dobrim ili lošim stranama profesora stranog jezika u srednjoj školi.

Uvidom u dokumentaciju povjerenstvo smatra da pristupnica Edita Vuković ima bogato nastavno iskustvo na raznim stupnjevima podučavanja engleskog jeziku uključujući i započeti nastavni rad na Visokoj učiteljskoj škioli. Iz priloženih je radova razvidno da je pristupnica zainteresirana i za pisanje stručnih radova iz svog područja rada, spremna provoditi ili sudjelovati u projektima koji imaju za cilj poboljšanje kvalitete rada s učenicima svih profila. Smatramo da su to dobre kvalitete za predavača na Visokoj učiteljskoj školi koja educira buduće nastavnike engleskog jezika za osnovnoškolsku populaciju.

Prema gore izloženom, a na temelju uvida u dokumentaciju, stručno povjerenstvo smatra da predloženica Edita Vuković, prema članku 80., stavka 1 Zakona o visokim učilištima ispunjava uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za predmet Jezične vježbe i Čitanje odabranih književnih djelana na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću.. Predloženica ima sedamnaest godina nastavnog iskustva u osnovnom i srednjem školstvu kao i tečajevima engleskog jezika, uz jednogodišnje iskustvo predavanja na Visokoj učiteljskoj školi. Uz nastavni rad pisala je i stručne članke iz područja nastave engleskog jezika.

Za predloženicu je potrebno organizirati nastupno predavanje za kolegije za koje se raspisuje natječaj na Visokoj učiteljskoj školi u okviru redovne nastave.

Stručno povjerenstvo:

1. _____________________________

mr.sc.Jasna Bilinić-Zubak, predsjednik

2. ________________________________

mr.sc.Marija Marušić, član

3. _______________________________________

mr.sc.Stjepan Maričić, član

ODSJEK ZA ANGLISTIKU

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

8. lipnja 2001.

Imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmete Engleski jezik i Engleski poslovni jezik na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva s pravom javnosti u Zagrebu podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Na natječaj objavljen u “Vjesniku” od 19. veljače 2001. godine prijavile su se Branka Liebhardt-Šupe, Mirjana Bautović, Vlatka Jurić, Nelda Marinković-Horvat, Nikica Anić-Šmit, Irena Medvešek, Goranka Milanović i Katarina Sjekavica.

Uvidom u dokumentaciju utvrdili smo sljedeće:

Branka Liebhardt-Šupe

Rođena je u 1947. godine u Zagrebu. Hrvatska je državljanka. U Zagrebu je završila osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu 1976. godine diplomirala engleski jezik i književnost kao prvi glavni predmet i komparativnu književnost kao drugi glavni predmet.

Stručno se usavršavala na mnogobrojnim stručnim seminarima i tečajevima i to iz područja jezika, metodike nastave te rukovođenja i menadžmenta. Samo od 1995. godine sudjelovala je na 15 konferencija u Hrvatskoj i inozemstvu. Članica je stručnih udruga IATEFL (International Association of Teachers of English as a Foreign Language), HUPE (Hrvatsko udruženje profesora engleskog jezika) i HFD (Hrvatsko filološko društvo), te Europskog pokreta Hrvatska i Europskog foruna za slobodu u odgoju.

Pristupnica ima 25 godina radnoga iskustva u struci: osim kratkog perioda u kojem je radila kao prevoditeljica i inokorespondentica, preostalo se radno iskustvo u struci odnosi na izvođenje nastave engleskog jezika u srednjoj školi (Pedagoški obrazovni centar, Prehranbeni obrazovni centar, Jezični obrazovni centar), gimnaziji te školi Vern-Program uvođenja u poslovno poduzetništvo, Vern-mini studij te Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva s pravom javnosti – sve u Zagrebu. Trenutno predaje predmete Engleski jezik i Engleski poslovni jezik u Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva s pravom javnosti u Zagrebu, gdje je i prodekanica za nastavu.

Pristupnica se u struci istaknula kao vrsna profesorica engleskog jezika, mentorica studenata anglistike Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, autorica testova za županijska i državna natjecanja iz engleskog jezika te prijedloga za reformu obrazovanja budućih nastavnika. Objavila je dva stručna članka. Govori njemački i talijanski jezik.

Pristupnica Branka Liebhardt-Šupe ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača jer udovoljava uvjetima propisanima člankom 80, stavkom (2) ZVU, tj. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od tri godine radnoga iskustva u struci i udovoljava i zahtjevima Rektorskoga zbora, tj. dokazala je sklonost prema nastavnome radu svojom dosadašnjom nastavnom i stručnom djelatnošću.

Mirjana Bautović

Hrvatska je državljanka. Rođena je 1959. godine u Dubrovniku, gdje je završila osnovnu školu i gimnmaziju. Na Filozofskome je fakultetu u Zagrebu 1983. godine diplomirala engleski jezik i književnost i komparativnu književnost. U više se navrata stručno usavršavala u Hrvatskoj i inozemstvu (ljetne škole u Britaniji).

Pristupnica ima 17 godina radnoga iskustva, od kojih je 16 godina provela predavajući engleski jezik u školama. Njezino nastavno iskustvo uključuje nastavu engleskog jezika u dvije osnovne škole, jezičnoj gimnaziji (gdje je bila i koordinatorica dvojezičnog engleskog programa) te u Poslovnoj školi Vern lingua u Zagrebu.

Mirjana Bautović sudjelovala je na konferencijama i seminarima, a u nekima je od njih predavala i bila je voditeljica (seminari British Council-a u Zagrebu). Samostalno je organizirala i izvodila stručne tečajeve engleskog jezika u dvije zagrebačke tvrtke. Bavi se i prevođenjem, a neki su njezini prijevodi objavljeni u časopisima.

Pristupnica se dosada istaknula u struci i kao profesorica engleskog jezika i kao organizatorica nastavnih aktivnosti.

Pristupnica Mirjana Bautović ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača jer udovoljava uvjetima propisanima člankom 80, stavkom (2) ZVU, tj. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od tri godine radnoga iskustva u struci i udovoljava i zahtjevima Rektorskoga zbora, tj. dokazala je sklonost prema nastavnome radu svojom dosadašnjom nastavnom i stručnom djelatnošću.

Vlatka Jurić

Rođena je 1961. godine u Zagrebu. Hrvatska je državljanka. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1985. godine diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik i književnost. Stručno se usavršavala na seminarima i stručnim aktivima u organizaciji Ministarstva prosvjete Republike Hrvatske, seminarima i radionicama u organizaciji Centra za strane jezike i Škole za strane jezike u Zagrebu te na ljetnim školama u Dubrovniku i Canterburyju u Velikoj Britaniji.

Pristupnica ima više od 13 godina radnoga iskustva u struci. Nekoliko je mjeseci radila kao prevoditeljica, a sve je ostalo vrijeme radila kao profesorica engleskog jezika u zagrebačkim srednjim školama (Centar za odgoj i obrazovanje u kulturi, Obrazovnom centru za jezike, srednjoj školi “Sesvete”), IX gimnaziji u Zagrebu, zagrebačkim jezičnim školama Centru za strane jezike i Školi za strane jezike, Vern d.o.o. te Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva s pravom javnosti. Bila je mentorica studenata anglistike Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

Vlatka Jurić sudjelovala je i u izboru i lokalizaciji udžbenika koje je odobravalo Ministarstvo prosvjete Republike Hrvatske, organizaciji, izradi programa i izvođenju tečajeva stručnog engleskog jezika za hotelsko osoblje, prevođenju različitih stručnih dokumenata i tekstova. Niz je godina surađivala u nekoliko časopisa kao prevoditeljica i novinarka.

Pristupnica se dasada dokazala kao kvalitetan stručnjak u nastavi i stručnome radu.

Pristupnica Vlatka Jurić ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača jer udovoljava uvjetima propisanima člankom 80, stavkom (2) ZVU, tj. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od tri godine radnoga iskustva u struci i udovoljava i zahtjevima Rektorskoga zbora, tj. dokazala je sklonost prema nastavnome radu svojom dosadašnjom nastavnom i stručnom djelatnošću.

Nelda Marinković-Horvath

Rođena je 1947. godine u Benkovcu. Hrvatska je državljanka. Na Pedagoškoj je akademiji u Zagrebu 1974. godine diplomirala engleski jezik, a 1980. godine na Filozofskome je fakultetu u Zagrebu diplomirala engleski jezik i književnost kao A predmet i talijanski jezik i književnost kao B predmet. Stručno se usavršavala u Hrvatskoj i inozemstvu. Usavršavanje je bilo i jezično i metodičko, u talijanskome i engleskome jeziku.

Pristupničino dvadesetdvogodišnje radno iskustvo u struci uključuje nastavu engleskog jezika u osnovnoj školi (dvije godine), srednjim školama (13 godina), gimnaziji (četiri godine) te privatnoj školi Vern (tri godine). Osim redovite nastave, pristupnica priprema učenike za ispit Cambridge First Certificate. Bavi se i prevođenjem.

Nelda Marinković-Horvath aktivna je članica Hrvatskoga udruženja profesora engleskog jezika, a dvije je godine bila i njegova tajnica. Vrlo je aktivna i kao članica Državnoga povjerenstva za natjecanje iz stranih jezika, a već niz godina voditeljica je učenika koji odlaze na ljetno usavršavanje engleskog jezika u Londonu.

Pristupnica Nelda Marinković-Horvath ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača jer udovoljava uvjetima propisanima člankom 80, stavkom (2) ZVU, tj. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od tri godine radnoga iskustva u struci i udovoljava i zahtjevima Rektorskoga zbora, tj. dokazala je sklonost prema nastavnome radu svojom dosadašnjom nastavnom i stručnom djelatnošću.

Nikica Anić Šmit

Hrvatska je državljanka. Rođena je 1967. godine u Dubrovniku, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. U Zagrebu je 1994. godine na Filozofskome fakultetu diplomirala engleski jezik i književnost i talijanski jezik i književnost. Usavršavala se na jezičnim tečajevima u Kanadi i Italiji.

Radno iskustvo u struci pristupnica je započela u školi stranih jezika Tekoma u Zagrebu, gdje je predavala dvije godine. Od 1994. do 1999. godine zaposlena je kao profesor engleskog i talijanskog jezika u Gimnazji u Dubrovniku. Tijekom toga razdoblja prevodi za potrebe Ministarstva za zaštitu prirode i kulturne baštine – odjel u Dubrovniku, te za kazalište “Marin Držić” u Dubrovniku. Godinu je dana izvodila vježbe na Katedri za engleski jezik na dubrovačkome Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu. Od 1999. godine radi kao profesor engleskog jezika u školi Vern u Zagrebu, gdje izvodi programe pripreme za Cambridge i BEC ispite.

Pristupnica se istaknula i vrlo uspješnim radom u projektima pod pokroviteljstvom Vijeća Europe, za što je bila i nagrađena. Sudjelovala je na godišnjoj konferenciji Hrvatskoga udruženja profesora engleskog jezika. Pripremala je učenike za županijska i državna natjecanja. U njezinu prijevodu objavljena je jedna knjiga (Riznica bajki, 1995, Rijeka: Verbum).

Pristupnica Nikica Anić Šmit ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača jer udovoljava uvjetima propisanima člankom 80, stavkom (2) ZVU, tj. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od tri godine radnoga iskustva u struci i udovoljava i zahtjevima Rektorskoga zbora, tj. dokazala je sklonost prema nastavnome radu svojom dosadašnjom nastavnom i stručnom djelatnošću.

Irena Medvešek

Rođena je u Splitu 1970. godine. Hrvatska je državljanka. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 2000. godine diplomirala je engleski jezik i književnost i njemački jezik i književnost.

Pristupničino radno iskustvo u struci uključuje nastavni i prevoditeljski rad. Šest je godina predavala engleski jezik u školi stranih jezika “Lektor”, dvije je godine poučavala poslovni engleski jezik u marketinškoj tvrtki “Grey”, četiri je godine u Vladi Republike Hrvatske predavala engleski jezik osoblju u Kabinetu premijera. Kraće je vrijeme predavala engleski i njemački jezik u Klasičnoj nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu. Odnedavno predaje engleski jezik u Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva s pravom javnosti u Zagrebu, gdje se pokazala iznimno kvalitetnim predavačem.

Irena Medvešek ima i bogato iskustvo u prevođenju, posebice stručnih tekstova.

Pristupnica Irena Medvešek ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača jer udovoljava uvjetima propisanima člankom 80, stavkom (2) ZVU, tj. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od tri godine radnoga iskustva u struci i udovoljava i zahtjevima Rektorskoga zbora, tj. dokazala je sklonost prema nastavnome radu svojom dosadašnjom nastavnom i stručnom djelatnošću.

Katarina Sjekavica

Rođena je 1976. godine u Dubrovniku. Hrvatska je državljanka. Gimnaziju je pohađala u Dubrovniku i Zagrebu. U životopisu navodi da je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu ispunila sve obaveze u svrhu diplomiranja engleskog jezika i književnosti i talijanskog jezika i književnosti te da će naknadno dostaviti potvrdnicu o diplomiranju. Povjerenstvu, međutim, nisu dostavljeni naknadni dokumenti pa nema dokaza da je pristupnica diplomirala. Tijekom studija stručno se usavršavala na tečajevima talijanskog jezika i kulture u Firenzi i Perugi.

Pristupnica nema radnoga iskustva u struci.

Pristupnica Katarina Sjekavica ne ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača jer ne udovoljava uvjetima propisanima člankom 80, stavkom (2) ZVU (nema više od tri godine radnoga iskustva u struci) i ne udovoljava ni zahtjevima Rektorskoga zbora (nije dokazala sklonost prema nastavnome radu prethodnom nastavnom i stručnom djelatnošću).

Goranka Milanović

Rođena je 1959. godine u Zagrebu. Hrvatska je državljanka. Na zagrebačkome Filozofskom fakultetu 1983. godine diplomirala je engleski jezik i književnost i talijanski jezik i književnost.

U prijavi na natječaj Goranka Milanović navodi da ima 16 godina radnoga staža. Pristupnica je deset godina predavala engleski jezik u Pučkome otvorenom učilištu u Samoboru. Njezino radno iskustvo uključuje i rad u školi stranih jezika “Littera” u Samoboru te pripremu studenata za polaganje ispita Cambridge First Certificate i Certificate in Advanced English.

Pristupnica Goranka Milanović ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača jer udovoljava uvjetima propisanima člankom 80, stavkom (2) ZVU, tj. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od tri godine radnoga iskustva u struci i udovoljava i zahtjevima Rektorskoga zbora, tj. dokazala je sklonost prema nastavnome radu svojom dosadašnjom nastavnom i stručnom djelatnošću.

Zaključak:

Uvidom u prispjelu dokumentaciju stručno je povjerenstvo zaključilo da Branka Liebhardt-Šupe, Mirjana Bautović, Vlatka Jurić, Nelda Marinković-Horvat, Nikica Anić Šmit, Irena Medvešek i Goranka Milanović ispunjavaju uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmete Engleski jezik i Engleski poslovni jezik na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva s pravom javnosti u Zagrebu, a Katarina Sjekavica ne ispunjava te uvjete.

Stručno povjerenstvo:

prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

mr. sc. Vesna Beli, viši lektor

Jasenka Šafran, viši lektor

Prof. dr. Petar Selem

Odsjek za povijest

Filozofski fakultet

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Izvješće o radu mr. Mladena Tomorada

Mr. Mladen Tomorad rođen je u Zagrebu 22. svibnja 1971. Završio je Centar za upravu i pravosuđe 1990., a zatim 1993. upisao je studij povijesti (jednopredmetna grupa) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 1997. diplomskim radom Šauabtiji u Dalmaciji i Panoniji pod mojim mentorskim nadzorom.

God. 1998. upisao je poslijediplomski studij povijesti na Filozofskom fakultetu. Od 1. lipnja 2000. godine radi kao znanstveni novak na projektu Protohistorija i antika hrvatskog povijesnog prostora i zaposlen je u Zavodu za hrvatsku povijest.

Mr. Mladen Tomorad objelodanio je nekoliko stručnih radova između ostalim Rimski pogrebni običaji, Šauabtiji u Dalmaciji i Panoniji, Maksiminova diplomatska misija 448. (449.) na Atilin dvor.

Aktivno je sudjelovao u radu I. kongresa hrvatskih povjesničara (prosinac 1999., nastavljen u svibnju 2000.), a trenutno je član organizacijskog odbora međunarodne konferencije Povijesna istraživanja, studij povijesti i informatizacija (10. - 12. prosinac 2001).

Mr. Tomorad posebno se odlikuje vrsnim poznavanjem računalske tehnike i informatizacije, te aktivno sudjeluje u izradi web stranica Odsjeka i projekata.

Magistrirao je 27. lipnja 2001. na Filozofskim fakultetu u Zagrebu s temom Egipatske starine u hrvatskim povijesnim znanostima s vrlo dobrim uspjehom.

Kao voditelj projekta ocjenjujem da je mr. Mladen Tomorad uspješno ispunio sve obaveze znanstvenog novaka te predlažem Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati podneseno izvješće.

U Zagrebu 19. studenog 2001.

Zavod za lingvistiku

Filozofskoga fakulteta

Ivana Lučića 3

Zagreb

Predmet: Izvješće o radu znanstvenog novaka Sanju Fulgosi

ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Kao glavni istraživač projekta 130718 Računalna obradba hrvatskoga jezika u Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta podnosim izvješće o radu znanstvenoga novaka SANJE FULGOSI.

1. Tijekom godine sudjelovala je u izradi probne inačice 30-milijunskog korpusa suvremenog hrvatskog jezika od ukupno 9.156.446 pojavnica koja je dio Hrvatskoga nacionalnog korpusa.

2. Od listopada 2000 do ožujka 2001. boravila na DAAD-u na Sveučilištu u Hamburgu, na Fakultetu za informatiku, Odsjek za obradu prirodnog jezika.

3. Ispunila je sve dosadašnje obveze na poslijediplomskom studiju lingvistike, određen je datum obrane magistarskog rada pod naslovom Sročnost akronima u hrvatskom jeziku, mentor prof. dr. Josip Silić

4. Sudjelovala je na 6. TELRI seminaru održanom od 8. do 11.studenog 2001 u Bugarskoj (Bansko) s izlaganjem 'Applicability of lemmatization in translation equivalence detection' u suradnji s Markom Tadićem i Krešimirom Šojatom

5. Članica je HFD-a i HDPL-a i redovito prati aktivnosti ovih udruga.

Svojim se radom i zalaganjem Sanja Fulgosi pokazala kao vrlo sposoban i vrijedan znanstveni novak koji u potpunosti udovoljava postavljenim zahtjevima. Stoga molim Vijeće da prihvati ovo izvješće i proslijedi ga Ministarstvu znanosti i tehnologije.

U Zagrebu, 29. 11. 2001.

Dr. Marko Tadić

Glavni istraživač projekta

Zavod za lingvistiku

Filozofskoga fakulteta

Ivana Lučića 3

Zagreb

Predmet: Izvješće o radu znanstvenog novaka Krešimira Šojata

ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Kao glavni istraživač projekta 130718 Računalna obradba hrvatskoga jezika u Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta podnosim izvješće o radu znanstvenoga novaka KREŠIMIRA ŠOJATA.

1. Tijekom godine sudjelovao je u izradi probne inačice 30-milijunskog korpusa suvremenog hrvatskog jezika od ukupno 9.156.446 pojavnica koja je dio Hrvatskoga nacionalnog korpusa.

2. Ispunio je sve dosadašnje obveze na poslijediplomskom studiju lingvistike (položio sve ispite i prijavio magistarski rad pod naslovom 'Prijevodni ekvivalenti u hrvatsko-engleskom paralelnom korpusu' –mentori doc.dr. Marko Tadić i prof.dr.Milena Žic-Fuchs)

3. Sudjelovao je na 6. konferenciji TELRI održanoj od 8. do 11.studenog 2001 u Bugarskoj (Bansko) s izlaganjem 'Applicability of lemmatization in translation equivalence detection' u suradnji s Markom Tadićem i Sanjom Fulgosi.

4. Sudjelovao je na leksikografskoj konferenciji u organizaciji HAZU održanoj u Zagrebu 15. i 16 sudenog s radom 'Identifikacija prijevodnih ekvivalenata u hrvatsko-engleskom paralelnom korpusu' (u tisku) u suradnji s Markom Tadićem.

5. Član je HFD-a i HDPL-a i redovito prati aktivnosti ovih udruga.

Svojim se radom i zalaganjem Krešimir Šojat pokazao kao vrlo sposoban i vrijedan znanstveni novak koji u potpunosti udovoljava postavljenim zahtjevima. Stoga molim Vijeće da prihvati ovo izvješće i proslijedi ga Ministarstvu znanosti i tehnologije.

U Zagrebu, 29. 11. 2001.

Dr. Marko Tadić

Glavni istraživač projekta

IZVJEŠĆE o radu znanstvene novakinje mr. Dubravke Zima na projektu Enciklopedija hrvatske književnosti pri Zavodu za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu za akademsku godinu 2000/2001.

Dubravka Zima primljena je kao znanstvena novakinja na projekt Enciklopedija hrvatske književnosti 6. studenoga 1995. Upisala je poslijediplomski studij i u veljači 1999. magistrirala temom Ivana Brlić Mažuranić po modelu monografija kakve se rade na projektu. Magistarski rad ocijenjen je najvišom ocjenom, priređen je za tisak i uskoro će biti objavljen u izdanju Zavoda za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od ožujka do lipnja 1999. Dubravka Zima boravila je na stipendiji OEAD-a u Beču, gdje je stekla korisna iskustva o položaju dječje književnosti u suvremenoj kulturi. U rujnu 1999. sudjelovala je na Drugom hrvatskom slavističkom kongresu u Osijeku s referatom Bajke Ivane Brlić Mažuranić (iz knjige Basne i bajke, Zagreb, 1943.). Školske godine 1999./2000. predavala je kolegij Suvremena književnost za djecu i mladež na dodatnom izvanrednom studiju razredne nastave na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu. U svibnju 2000. sudjelovala je na međunarodnom simpoziju European Children’s Literature III u Budimpešti s referatom Croatian children's literature: Educating for Europe. U ožujku 2001. nastupila je na međunarodnom znanstvenom skupu Zlatni danci 3 u Osijeku u organizaciji Pedagoškog fakulteta Osijek s referatom Moderna bajka u hrvatskoj dječjoj književnosti. Na međunarodnom simpoziju Subjekt, jezik i estetsko iskustvo oko 1930. u Budimpešti u travnju 2001. u sklopu suradnje projekta Enciklopedija hrvatske književnosti i Instituta za književnost Mađarske akademije znanosti održala je zapažen referat Dječji roman tridesetih godina: Mato Lovrak i Erich Kaestner, a na međunarodnom simpoziju Tabu teme u dječjoj književnosti u organizaciji Gradske knjižnice u Zagrebu u svibnju 2001. postavila je pitanje o Spolnom identitetu i stereotipima: jesu li spolne uloge tabuizirane u hrvatskoj dječjoj književnosti? U srpnju 2001. sudjelovala je na međunarodnom seminaru u Sofiji na projektu The Teaching Manual: Images of the Other in Literatures of South-eastern Europe te priredila izbor tekstova iz hrvatske književnosti o toj temi. Zbog zapaženog rada na području dječje književnosti kolegica Zima izabrana je u žiri za nagradu Ivana Brlić Mažuranić u Školskoj knjizi u Zagrebu. Pisala je predgovore, pogovore, recenzije i interpretacije dječje književnosti te kritiku na području dječje književnosti u novinama "Zarez". Kao doktorsku radnju prijavila je temu Hrvatski dječji roman. Uz znanstveni i stručni rad Dubravka Zima savjesno je i uspješno obavljala razne poslove na projektu Enciklopedija hrvatske književnosti.

U sklopu suradnje s Institutom za književnost Mađarske akademije znanosti iz Budimpešte organizirala je simpozij Kraj stoljeća - krajevi stoljeća, koordinirala je rad među suradnicima na projektu te aktivno sudjelovala u priređivanju tekstova za tisak. Od izrade magistarskoga rada preko priloga na različitim simpozijima te javnog anga mana oko dječje književnosti Dubravka Zima razvila se u vrsnu stručnjakinju koja eli razbiti elitistički mit moderne kulture o manjoj vrijednosti dječje književnosti. U kolegici Zimi, kako pokazuje njezin dosadašnji rad, dobili smo pouzdanu suradnicu u svim pitanjima svakodnevnog rada i nadarenu znanstvenicu širokih interesa.

Zagreb, 28. studenoga 2001.

Voditeljica projekta:

Prof. dr. Dubravka Oraić Tolić

Bibliografija:

2. Fantastika u suvremenoj hrvatskoj dječjoj prozi. u: Odrastanje u zrcalu suvremene književnosti za djecu i mladež, Zagreb, 1998., str. 40-50

3. Chronologie. Le Pont, Magazine littéraire, Zagreb, 1998., str. 11-17

4. Ivana Brlić Mažuranić a l’étranger. Le Pont, Magazine littéraire, Zagreb, 1998., str. 105-109

5. O bajci; O braći Grimm. u: Jacob i Wilhelm Grimm: Izabrane bajke, Zagreb, 1998., str. 7 i 60-61

6. Priče iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić. Umjetnost riječi, Zagreb, 1999., br. 3-4, str. 283-295

7. Bajke Ivane Brlić Mažuranić (iz knjige Basne i bajke), u tisku u zborniku radova sa Drugog hrvatskog slavističkog kongresa, Osijek, 1999.

8. Croatian Children’s Literature: Educating for Europe, u: European Children’s Literature III, NCRCL, University of Surrey Roehampton, London, 2000.

9. Mali princ - alegorijska priča o ljubavi; Antoine de Saint-Exupery - pisac u službi dviju strasti: letenja i pisanja. u: Antoine de Saint-Exupery, Mali princ, Zagreb, 2000., str. 101-113

10.Putovanje u prošlost Alojza Majetića, Pisac na granici suvremenosti i prošlosti. u: Alojz Majetić, Omiški gusari, Zagreb, 2000., str. 166-171 i 174-175

11. Bajkovitost bajki Sunčane Škrinjarić; Spisateljica u šumi. u: Sunčana Škrinjarić, Kaktus bajke, Zagreb, 2000., str. 211-219

12. Zašto još uvijek volimo Krklečeve basne? i Bilješka o piscu. u: Gustav Krklec, Telegrafske basne, Zagreb, 2001., str. 125-134

13. Kraljević i prosjak - akcijski roman i vrstan prikaz jedne epohe; Bilješka o piscu. u: Mark Twain, Kraljević i prosjak, Zagreb, 2001., str. 348-367

14. Basne, izbor i pogovor, u: Basne, Zagreb, 2001.

15. Uz smijancije i ludancije bolje se raste. u: Sanja Pilić, Zafrkancije, zezancije, smijancije i ludancije, Zagreb, 2001., str. 91-99

16. Od cjepanice koja viče do poslušnog dječaka, u: Carlo Collodi, Pinokio, Zagreb, 2001., str. 5-10

17. Priče za laku noć, u: Ela Peroci, Priče za laku noć, Zagreb, 2001., str. 5-9

18. Leteći vječni dječak, u: James M. Barrie: Petar Pan, Zagreb, 2001., str. 5-10

19. J. M. Barrie: Petar Pan, u: Lektira u razrednoj nastavi, Priručnik za nastavnike, Zagreb, 2001., 67-72

20. Dječji roman tridesetih godina: Mato Lovraka i Erich Kästner, prihvaćeno za tisak u časopisu Umjetnost riječi (2001, br. 3-4)

21. Kinderroman der dreissiger Jahre: Mato Lovrak und Erich Kästner, prihvaćeno za tisak u časopisu Neohelicon, Budimpešta, Mađarska

22. Moderna bajka u hrvatskoj dječjoj književnosti, u tisku u zborniku radova sa međunarnodnog znanstvenog skupa Zlatni danci III, Osijek, 2001.

dr. sc. Neven Budak, izv.prof.

dr. sc. Drago Roksandić, izv.prof.

dr. sc. Josip Kljaić, znanstveni suradnik

FAKULTETSKOM VIJEĆU

Predmet: utvrđivanje podobnosti mr. sc. Darka Viteka

za stjecanje doktorata, odobrenje teme i izbor mentora

Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 11. studenoga 2001. imenovani smo u povjerenstvo za davanje mišljenja o tome ispunjava li mr. sc. Darko Vitek uvjete propisane člankom 51. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i može li se odobriti predložena tema pod naslovom OSIJEK U XVIII. STOLJEĆU - OD ZASEBNIH GRADSKIH JEDINICA DO JEDINSTVENOGA GRADA, kao i mentorstvo dr. sc. Nevena Budaka.

Uvidom u podnesene materijale ustanovili smo sljedeće:

1. Darko Vitek stekao je titulu magistra humanističkih znanosti, znanstveno polje povijesti, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2000. godine.

2. Darko Vitek je objavio izvorni znanstveni rad "Struktura i izvorište teksta Iločkog statusa" u časopisu Scrinia slavonica 1, 2001, 404-420. Osim toga je sudjelovao s referatima na dva znanstvena skupa, te je objavio nekoliko recenzija i prikaza, a u tisku mu je još jedan rad.

Darko Vitek je zaposlen na Hrvatskom institutu za povijest od 1997. kao znanstveni novak.

Iz navedenog je razvidno da kandidat ispunjava uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija.

Tema disertacije odnosi se na područje istraživanja na kojemu su izvršene brojne predradnje, ali koje još nije sustavno analizirano. Kandidat bi ispitao proces nastanka triju gradskih jezgri Osijeka nakon zamjenjivanja osmanske vlasti habsburškom, te njihovo ujedinjavanje u jedinstvenu gradsku cjelinu. Proces urbanog razvoja pratio bi se kroz administrativne, vojne, demografske, gospodarske i kulturne elemente, a usporedio bi se s dosadašnjim rezultatima istraživanja razvoja gradova u Hrvatskoj/Slavoniji i Ugarskoj. Za ova istraživanja kandidatu stoji na raspolaganju bogata arhivska građa, dosad samo dijelom iskorištena, u arhivima u Osijeku, Zagrebu i Beču.

Zbog toga smo mišljenja da je tema opravdana te da kvalitetnom disertacijom Darko Vitek može bitno unaprijediti naša znanja o urbanom razvoju Osijeka u njegovim ranim novovjekovnim fazama, što bi bio važan doprinos razvoju urbane povijesti uopće, a ne samo u Hrvatskoj.

Predloženi mentor bavi se niz godina problemima hrvatske i europske urbane povijesti, a dulje vrijeme prati i rad Darka Viteka, kojemu je bio mentor i pri izradi magisterija, te se povjerenstvo slaže s njegovim imenovanjem.

Povjerenstvo zaključuje da se Darku Viteku odobri postupak stjecanja doktorata znanosti kao i predložena tema, a da se za mentora prihvati dr. sc. Neven Budak.

U Zagrebu, 27. studenoga 2001.

Povjerenstvo:

_________________________

dr. sc. Neven Budak, izv. prof.

_________________________

dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof.

_________________________

dr. sc. Željko Kljaić, znan. suradnik

dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

dr. sc. Božena Vranješ Šoljan, izv. prof.

dr. sc. Iskra Iveljić, docent

Fakultetsko vijeće

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 26. veljače 2001. izabrano je povjerenstvo za utvrđivanje zadovoljava li mr. sc. Dinko Mirić uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i može li mu se odobriti tema disertacije pod naslovom “Demografska tranzicija i modernizacija banske Hrvatske na prijelazu stoljeća”. Povjerenstvo u gornjem sastavu u svom izvješću od 5. lipnja 2001. konstatiralo je:

1. Kandidat zadovoljava formalne uvjete za prijavu doktorata znanosti izvan doktorskog studija, jer je magistrirao i ima jedan članak tiskan u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom koji je uredništvo klasificiralo kao prethodno priopćenje, premda povjerenstvo ocjenjuje da članak nema obilježja znanstvenog već stručnog rada (članak je pisan na osnovi literature, ne donosi nove podatke niti nove zaključke, pisan je bez bilježaka, s priloženim popisom literature i popisom izvora korištenih u navedenoj literaturi).

2. Kandidat je u molbi i u nacrtu naveo dva različita naslova disertacije. U molbi je predložio naslov “Demografska tranzicija i modernizacija banske Hrvatske na prijelazu stoljeća" (razumijevajući prijelaz 19. u 20. stoljeće), a u nacrtu, naprotiv, "Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije na prijelazu stoljeća". Pri tom se iz nacrta, kraćeg od jedne kartice, nije moglo zaključiti odnosi li se istraživanje na područje čitave sjeverne Hrvatske, ili samo Zagrebačke županije. Zbog toga je povjerenstvo zaključilo da mišljenje o temi disertacije može dati nakon što kandidat podnese definirani prijedlog, s nacrtom i obrazloženjem opširnijim od tadašnjeg.

3. Povjerenstvo je uvezi s predloženim temama disertacije konstatiralo da su demografska kretanja i općenito modernizacijski procesi u sjevernoj Hrvatskoj na prijelomu 19. i 20. st. (u popisnom razdoblju 1890.-1910.) relativno dobro istraženi, te je kandidatu predložilo da u doktorskoj disertaciji istraži modernizacijske procese i u njihovu sklopu demografska kretanja u slabije istraženom razdoblju između 1848. i 1880. godine i da se u disertaciji ograniči na Zagrebačku županiju kojoj je (odnosno njezinu dijelu) posvetio i svoj magistarski rad.

Fakultetsko vijeće je na sjednici od 16. srpnja 2001. prihvatilo izvješće, a kandidat je 3. srpnja 2001. podnio žalbu na odluku Fakultetskog vijeća. (Žalba je zaprimljena 3. rujna 2001.) U žalbi kandidat nije prihvatio preporuku povjerenstva da u disertaciji obradi demografska kretanja i modernizacijske procese u Zagrebačkoj županiji u razdoblju između 1848. i 1880., već je predložio temu doktorske disertacije pod naslovom "Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije na prijelazu 19. i 20. stoljeća". U vezi s žalbom kandidata mr. sc. Dinka Mirića povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće

i z v j e š ć e :

Povjerenstvo konstatira da se kandidat ni prije podnošenja molbe ni prije podnošenja žalbe nije s članovima povjerenstva konzultirao o nacrtu sadržaja disertacije. Također konstatira da se kandidat u žalbi nije osvrnuo na svoj propust kada je u molbi i nacrtu sadržaja disertacije naveo dva različita naslova.

U žalbi kandidat nije prihvatio temu koju je predložilo povjerenstvo, ali nije naveo razloge koji govore u prilog njegova prijedloga (istraživanje razdoblja prijelaza 19. i 20. st.), već opovrgava razloge zbog kojih je povjerenstvo dalo prednost temi o razdoblju između 1848. i 1880. god.

Povjerenstvo u svom prijedlogu nije poreklo opravdanost istraživanja razdoblja na prijelomu 19. i 20. st., ali je navelo razloge zbog kojih smatra da je u većem interesu historiografije obraditi procese u manje istraženom razdoblju između 1848. i 1880. god. Međutim, kandidat u svom odgovoru nije uočio razloge i argumente povjerenstva, te polemizira sa stajalištima koje povjerenstvo nije u svojoj ocjeni iznijelo. Pritom neki argumenti kandidata ne kvalificiraju kao istraživača koji raspolaže temeljnim pojmovima potrebnima za istraživanje predložene materije.

Prvobitni šturi nacrt sadržaja kandidat je sada proširio, ali nacrt sadrži određene nedostatke koje bi trebalo ispraviti.

Priloženu bibliografiju svojih radova, u tehničkom pogledu sasvim neuobičajenu, kandidat mora urediti prema važećim standardima i razvrstati prema vrsti radova.

Zbog svega navedenog povjerenstvo može prijedlog teme doktorske disertacije mr. sc. Dinka Mirića razmatrati tek nakon što kandidat preda sadržajno i tehnički korektne priloge uz molbu (nacrt sadržaja i bibliografiju svojih radova) i napose nakon što kandidat kritičkom analizom argumenata koje je u žalbi iznio dokaže svoju kvalificiranost za pristupanje izradi doktorske disertacije.

U Zagrebu, 18. studenog 2001.

dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

dr. sc. Božena Vranješ Šoljan, izv. prof.

dr. sc. Iskra Iveljić, docent

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

ODSJEK ZA KROATISTIKU

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Predmet: Ocjena doktorske disertacije mr. Loretane Despot

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od 23. travnja 2001. u Stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije mr. sc. Loretane Despot pod naslovom “Jezik Katančićeva prijevoda Svetoga pisma /poveznice/”. Na temelju donesene odluke podnosimo ovo

IZVJEŠĆE

Disertacija mr. sc. Loretane Despot pod naslovom “Jezik Katančićeva prijevoda Svetoga pisma /poveznice/” ima 285 stranica. Podijeljena je na poglavlja: Uvod, Kratice, Biblija u Hrvata, Matija Petar Katančić, Bibliografija Katančićeva rada, Katančićev prijevod Svetoga pisma, Katančićev grafijski sustav i pravopis, Fonološko-morfološka pitanja, Oblici, Tvorba riječi i leksik, Sintaksa, Zaključak, Literatura, Slikovni prilozi, Sažetak na engleskom i Životopis.

Kandidatkinja prouČava Katančićeve uzore i zaključuje koji su tekstovi imali na nj utjecaja. Proučavajući tekst prijevoda na svim jezičnim razinama zaključuje da se Katančić pod utjecajem lekcionarske tradicije odlučio za ikavicu te za neprovođenje siibilarizacije u dativu i lokativu jednine imenica e-vrste (po sliki, u knjigi). Od starih je gramatičara i prevoditelja preuzeo i neke oblike (tvorbu komparativa: vele + pozitiv i superlativa: pri + pozitiv). U tekstu prijevoda dobro su zastupljeni aorist i imperfekt. Aorist se još uvijek tvori i od nesvršenih glagola. Za izricanje budućega vremena upotrebljava konstrukciju svršenoga prezenta glagola biti i infinitiv. Doktorandica pronalazi u Katančićevu jeziku elemente koji su ušli iz kajkavskih govora (npr. depalatalizacija glasova lj i nj), iz njegovoga rodnoga govora (npr. h > ř, v, j). Zamjećuje kretanje prema (novo)štokavskom sklonidbenom sustavu imenica, zamjenica i pridjeva. U tekstu prijevoda pronalazi latinski utjecaj: u redu riječi (glagol na kraju rečenice, smještanje atributa iza imenice), genitiv imenice umjesto posvojnoga pridjeva, genitiv s prijedlogom od, česte konstrukcije akuzativ + infinitiv, izražavanje budućnosti prezentom svršenog glagola itd. Budući da se takve konstrukcije provlače i ranijim hrvatskim prijevodima i normativnom građom, doktorandica postavlja pitanje je li on slijedio njih ili je preuzimao iz latinskih uzora.

Dobivši prvu verziju rada na uvid, vratili smo je uz zahtjev da se doradi (posebno metodološki) i da se isprave greške.

U drugoj verziji rada zadovoljeni su principi znanstvene metodologije. Kandidatkinja se služila relevantnom literaturom iz obrađene problematike. Preciznim uspoređivanjem i promatranjem došla je do relevantnih zaključaka.

Njezina se doktorska radnja temelji, s jedne strane, na dosadašnjima, i s druge strane, na vlastitim tekstološkim istraživanjima. Istraživanje je provedeno detaljno i temeljito. Na taj smo način dobili opis jezika Katančićeva prijevoda Svetoga pisma uspoređen s jezikom prethodnika i suvremenika te sa smjerom daljnjega razvoja hrvatskoga jezika.

Pojedinačne nejasnoće razjasnit će se na obrani.

Možemo zaključiti da su istraživanje i interpretacija rezultata primjereno i stručno provedeni. Stoga

PREDLAŽEMO

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta da prihvati našu pozitivnu ocjenu doktorske radnje mr. sc. Loretane Despot pod naslovom “Jezik Katančićeva prijevoda Svetoga pisma /poveznice/” i omoguĆi daljnji postupak u stjecanju doktorata humanističkih znanosti.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Josip Silić, redovni profesor

na Filozofskom fakultetu,

predsjednik povjerenstva

2. akademik Josip Vončina, red. prof. u miru,

mentor i član povjerenstva

3. dr. sc. Mira Menac-Mihalić, docentica

na Filozofskom fakultetu,

član povjerenstva

U Zagrebu, 14. studenoga 2001.

Odsjek za pedagogiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izvješće o doktorskoj radnji

mr. sc. Elvi Piršl

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 23. travnja 2001. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske radnje mr. sc. Elvi Piršl pod naslovom "Komparativna analiza nastavnih programa i stavova učitelja u interkulturalizmu". Stručno povjerenstvo je temeljito razmotrilo strukturu i sadržaj disertacije, o čemu podnosi sljedeće

Izvješće

Doktorska radnja mr. sc. Elvi Piršl ukupno ima 217 računalnih stranica s 26 tablica, 180 bibliografskih jedinica na hrvatskome, talijanskome, engleskome i slovenskom jeziku te u prilogu Upitnik za učitelje koji je bio primijenjen u jednom dijelu istraživanja.

Kandidatkinja temu obrađuje u sklopu dvije cjeline. U teorijskom dijelu razmatra pojam interkulturalizma, pregnantno ocrtava teorijske pristupe interkulturalizmu, raščlanjuje obilježja identiteta u kulturno pluralnim društvima, progovara u ulozi učenja za zajednički život u kulturnoj različitosti te predstavlja interkulturalni odgoj i obrazovanje kao novi i složen izazov suvremenoj pedagogiji. U empirijskom dijelu disertacije određuje problem istraživanja, metodologijski pristup, detaljno razastire rezultate i raspravlja o dobivenim vrijednostima te, na kraju, nakon sažetog pregleda najvažnijih nalaza, iznosi prijedloge promjena u sustavu učenja, poučavanja i stručne izobrazbe sukladnih potrebama razvoja pluralne demokratske zajednice.

U uvodnom dijelu radnje kandidatkinja stavlja pitanje promicanja interkulturalne ideje odgojem i obrazovanjem u kontekst masovnih migracija druge polovice 20. stoljeća i europskih integrativnih procesa. Određujući europski kontinent kao područje dinamičnih promjena i proturječnosti (regionalna i globalna integracija, nasuprot dezintegracijskih tendencija), a školu kao društvenu instituciju koja nije samo mjesto njegovanja posebnog kulturnog naslijeđa i individualnih razlika, nego i mjesto susreta, ona ukazuje na potrebu sadržajnih i metodičkih promjena u odgoju i obrazovanju, u pravcu upoznavanja drugih kultura kao bitne pretpostavke razvoja europskih društava.

Poglavlje Razvoj pojma interkulturalizma posvećeno je raščlambi pojmova interkulturalizma, multikulturalizma, plurikulturalizma i transkulturalizma. Koristeći se obilnom, relevantnom i recentnom domaćom i stranom literaturom, kandidatkinja opisuje genezu pojma interkulturalizma u američkom i europskom prostoru, upozorava na semantičku "džunglu" kao posljedicu nedostatka općeprihvaćenog određenja pojma kulture i identiteta, progovara o razlozima kasnog prijelaza iz asimilacionizma u interkulturalizam te ukazuje na posljedice koje je prepoznavanje i priznanje kulturne različitosti pod pojmom interkulturalizma imalo na promjene teorije i prakse odgoja i obrazovanja (od pedagogije emigracije, koja se obraća samo ‘došljacima’ i ‘manjinama‘, do interkulturalne pedagogije, koja obuhvaća sve učenike). Oslanjajući se na Camillerija, Polettija i druge autoritete u tom području, kandidatkinja ispravno ukazuje na razlike među ključnim pojmovima, osobito između multikulturalizma (osvještavanje i priznanje prisustva različitih kultura) i interkulturalizma (činjenje napora u cilju povezivanja i razmjene kulturnih vrijednosti među različitim društvenim grupama) te ističe da je ustrajavanje samo na priznanju različitosti, bez stvaranja uvjeta za komunikaciju i interakciju nositelja različitih kultura na načelima ljudskih prava i jednakosti, neprimjereno razvoju suvremenih društava.

U Pregledu teorijskih pristupa interkulturalizmu, kandidatkinja opisuje posebnosti holističkoga, interakcionističkoga i humanističkog pristupa kulturnoj različitosti. Holističke teorije polaze od shvaćanja da je postojanje različitosti preduvjet života uopće, zbog čega se i na 'simeteričnu interkulturalnost' gleda kao na sredstvo reorganizacije razmrvljenog iskustva suvremenog čovjeka. Kandidatkinja ispravno zaključuje da se holistički pristup odgoju i obrazovanju iskazuje kao povezivanje sazrijevanja i učenja u sklopu složenog institucionalnog, kulturnog, društvenog i prirodnog konteksta, uz naglasak recipročnih veza među različitima kulturama. Interakcionistički pristup relevantno objašnjava kao pokušaj da se akcija pojedinca izvede iz pojma konstrukcije značenja kroz interakciju s drugima te govori o prednostima i nedostacima takvih teorija u objašnjenju problema nejednakih obrazovnih šansi, odnosno ulozi koju različite definicije situacije imaju na školski uspjeh učenika pripadnika različitih kulturnih grupa. Posljednji, humanistički pristup kandidatkinja objašnjava kao pokušaj emancipacije pojedinačnih razlika nasuprot razlika među društvenim grupama te ističe da se takav pristup odgoju i obrazovanju očituje u poticanju razvoja individualnosti, autonomije i različitosti učenika na načelima općih, nedjeljivih i neotuđivih ljudskih prava i sloboda.

Poglavlje Identitet u kulturno pluralnom društvu pruža relevantan i jasan pregled geneze pojma identiteta u društvenim i humanističkim znanostima, podastire razlike između individualnoga i kolektivnoga te etničkoga i kulturnog identiteta, objašnjava uzroke suvremene preokupiranosti kolektivnim, poglavito etničkim identitetima, i uvodi pojam interkulturalnog identiteta kao funkcije interkulturalnog iskustva. Određujući interkulturalni identitet kao fleksibilnu, otvorenu i responsivnu sliku o sebi kao pripadniku/ci pluralne zajednice, kandidatkinja ističe potrebu da se interkulturalni identitet učini temeljnim ciljem odgojnoobrazovne djelatnosti u suvremenom društvu.

Svoju poziciju detaljnije razrađuje u poglavlju Učenje za zajednički život u kulturnoj različitosti u kojemu se, s osloncem na Hofstedov model, osvrće na neka pitanja kulture uopće te progovara o temeljnim obilježjima implicitne (spoznaje, vjerovanja i vrijednosti) i eksplicitne (norme) kulture. Na tom tragu započinje raspravu o kulturnim različitostima u učionici i čimbenicima koji djeluju na kvalitetu odnosa u nastavi te podcrtava probleme koji se mogu pojaviti u učenju i poučavanju kad učitelj i učenici pripadaju različitim kulturama. U nastavku objašnjava vezu između kulturnog diskontinuiteta i školskog (ne)uspjeha prema Ogbuovoj tezi da pripadnici nedobrovoljnih manjina u školi uređenoj prema potrebama dominantne grupe razvijaju opozicijske identitete i opozicijske kulturne okvire kao sredstvo očuvanja kolektivnog identiteta. Cjelinu završava osvrtom na europsku dimenziju učenja i poučavanja koju predstavlja u terminima poticanja otvorenog, snošljivog i ravnopravnog odnosa s drugima na tragu ideje o interkulturalnom odgoju i obrazovanju za sve.

Završavajući teorijski dio poglavljem Interkulturalni odgoj i obrazovanje - novi izazov pedagogiji, kandidatkinja ističe da je prihvaćanje ideje pluralizma kao društvenog bogatstva u pedagogiji temeljni uvjet za prijelaz iz multikulturalnog u interkulturalno društvo. Navodeći i suprotstavljajući brojne autore, ona uspijeva odrediti pojam interkulturalnog odgoja i obrazovanja kao posebno odgojnoobrazovno područje u kojemu su objedinjena pitanja promicanja ljudskih prava, jednakosti, empatije, snošljivosti, mira i solidarnosti, nasuprot etnocentrizmu, rasizmu, šovinizmu i ksenofobiji. Interkulturalni odgoj i obrazovanje smjera razvoju posebnih znanja, vještina i vrijednosnih orijentacija koje kandidatkinja objedinjuje pod pojmom interkulturalne kompetencije, u značenju nedogmatskog i fleksibilnog opažanja i interpretiranja kulturno pluralne stvarnosti suvremenog građanina.

Drugi, empirijski dio radnje započinje poglavljem Metodologija istraživanja, u sklopu kojega se određuju predmet, cilj i zadaci istraživanja, operacionalizacija varijabli, ispitanici, instrumentarij i postupak. Oslanjajući se na rezultate teorijskih raščlambi interkulturalizma i interkulturalnog odgoja i obrazovanja, osobito na ulogu koju nastavni programi i sami učitelji imaju u promicanju razumijevanja i poštivanja kulturne različitosti, kandidatkinja se odlučuje komparativno propitati dvije bitne dimenzije interkulturalnog poučavanja i učenja:

a) prisustvo i narav interkulturalnih sadržaja u izvedbenim nastavnim programima prirode i društva te povijesti od I. do V. razreda većinskih i manjinskih osnovnih škola u Hrvatskoj i Sloveniji te većinskih škola u Italiji i

b) stavove i informiranost učitelja hrvatske, slovenske i talijanske nacionalnosti o drugim,susjednim kulturama.

Obrazlažući razloge koji su doveli do izbora programa nastave prirode i društva te nastave povijesti, kandidatkinja navodi da je analiza izvedbeno-programskih sadržaja izvršena prema Mužićevim uputama. Kao jedince konteksta uzete su nastavne teme, a kao jedinice registriranja - ključne riječi izvedene iz tri relevantna međunarodna dokumenta kojima se utvrđuju opći standardi ljudskih prava i sloboda, odnosno prava djeteta te temeljna načela promicanja međunarodnih standarda odgojem i obrazovanjem. Istraživanje stavova i informiranosti učitelja o susjednim kulturama provedeno je na prigodnom uzorku od 125 učitelja osnovnih škola hrvatske, slovenske i talijanske nacionalnosti, u 2 hrvatske županije (Primorsko-goranska), 1 slovenskoj (Slovensko primorje) i 1 talijanskoj pokrajini (Friuli Venezia-Giulia). Riječ je o područjima u kojima, osim pripadnika većinskog naroda, žive pripadnici većeg broja nacionalnih manjina pa se i učitelji u svom svakodnevnom radu u školi susreću s učenicima drugih nacionalnosti. Učitelji su ispitivani u manjim grupama preko upitnika koji je uključivao: Bogardusovu skalu socijalne distance, skalu za mjerenje poznavanja drugih kultura, skalu stavova o problemima u radu s učenicima drugih nacionalnosti i skalu stavova o učinkovitim oblicima socijalne integracije učenika koji pripadaju različitim nacionalnim grupama u razredu. Upitnici su pripremljeni na hrvatskome, slovenskome i talijanskom jeziku.

Poglavlje Analiza interkulturalnih sadržaja u nastavnim programima prirode i društva te povijesti od I. do V. razreda osnovne škole u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji, oslanja se na deskriptivnu komparativnu obradu odabranih nastavnih sadržaja. Kandidatkinja u uvodu daje komparativni prikaz nazivlja i satnice izdvojenih nastavnih programa te utvrđuje razlike i sličnosti između Hrvatske, Slovenije i Italije. Temeljem raščlambe tih programa, zaključuje da se u najvećem postotku interkulturalne teme mogu naći u nastavnim programima talijanskih većinskih osnovnih škola, da su oni nešto manje zastupljeni u programima većinskih slovenskih i manjinskih talijanskih škola u Sloveniji, a najmanje u programima talijanskih manjinskih škola i većinskih škola u Hrvatskoj. Kandidatkinja pravilno upozorava da je takva raščlamba nedostatna za izvođenje pouzdanijih zaključaka i da bi je trebalo nadopuniti drugim istraživačkim postupcima, budući da se na ovakav način ne daje pouzdan odgovor na najvažnije pitanje interkulturalnog odgoja i obrazovanja o tome kako se ti sadržaji poučavaju i uče u školi. Kandidatkinja zaključuje da problem nije samo u upitnoj pripremi nastavnika za primjereniju obradu takvih tema nego, štoviše, u nazivima tema, koje u najvećem broju slučajeva, osobito u Hrvatskoj, tek implicitno sadrže interkulturalne vrijednosti, pa o nastavniku ovisi hoće li one biti eksplicitno iščitane. Tako se npr. u hrvatskim programima od I. do V. razreda osnovne škole tek jednom nastavnom temom ("Republika Hrvatska - domovina naroda i brojnih narodnosti", u programu za IV. razred osnovne škole) spominju nacionalne manjine. Ni u izvedbenim nastavnim programima talijanskih manjinskih škola u Hrvatskoj također ne nailazimo na sadržaje o povijesti i kulturu talijanske manjine. Kandidatkinja objašnjava da oni nesu predviđeni općim nacionalnim programom i da se zbog toga ne navode ni u izvedbenim programima, no pretpostavlja da ih nastavnici talijanskih manjinskih škola izvode, što bi moglo potvrditi tezu da uključivanje temeljnih vrijednosti interkulturalnog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj zaista ovisi samo o interesu, subjektivnoj procjeni i pripremi nastavnika a ne o samom programu i njegovim polaznicima. Uspoređujući većinske i manjinske škole u Hrvatskoj i Sloveniji, kandidatkinja zaključuje da talijanska manjinska škola u Sloveniji kvantitativno (broj interkulturalnih tema) i kvalitativno (eksplicitnije izražene interkulturalne teme) otvara više prostora učenju za različitost u svojim nastavnim programima nego ostale škole.

Poglavlje Rezultati istraživanja stavova i informiranosti učitelja donosi niz zanimljivih nalaza (deskriptivna analiza, t-test, analiza varijanci i korelacijska analiza) o učiteljevoj percepciji pripadnika drugih nacionalnosti, poznavanju drugih kultura te stavovima o problemima u radu s učenicima drugih nacionalnosti i učinkovitim oblicima socijalne integracije takvih učenika. Zbog brojnosti podataka, ovdje ćemo se osvrnuti samo na najzanimljivije nalaze. Rezultati jednosmjernih analiza varijanci pokazuju postojanje statistički značajne razlike u socijalnim distancama prema pripadnicima drugih nacionalnih grupa od strane učitelja hrvatske, slovenske i talijanske nacionalnosti. Najveća socijalna distanca kod svih grupa iskazana je prema Romima, iako je ona najmanje iskazana kod talijanskih učitelja. Najveću socijalnu distancu prema Hrvatima pokazuju učitelji većinskih škola u Italiji i talijanskih manjinskih škola u Hrvatskoj. Najveća socijalna distanca prema Srbima pokazuje se kod učitelja većinskih škola u Sloveniji, a najmanja kod učitelja talijanskih manjinskih škola u Sloveniji. Slovenski učitelji iskazuju izrazito visoku socijalnu distancu prema Muslimanima i umjereniju prema Talijanima, ali i talijanski učitelji prema Slovencima. Glede pripadnosti školi, učitelji talijanskih manjinskih škola u Hrvatskoj i Sloveniji te učitelji većinskih škola u Italiji pokazuju statistički značajno manju socijalnu distancu prema pripadnicima drugih nacionalnosti od učitelja koji rade u većinskim školama u Hrvatskoj i Sloveniji. U istraživanju nije nađena statistički značajna razlika između stručne spreme (viša i visoka) učitelja u socijalnoj distanci prema pripadnicima drugih nacionalnosti. Podaci o poznavanju drugih kultura pokazuju postojanje statistički značajne razlike u poznavanju kulturnih obilježja učenika pripadnika drugih nacionalnih grupa između učitelja hrvatske, slovenske i talijanske nacionalnosti. Hrvatska kulturna obilježja najslabije poznaju učitelji talijanske nacionalnosti, i obratno, učitelji hrvatske nacionalnosti najslabiji su poznavatelji talijanske kulture. Slovenska kulturna obilježja podjednako slabo poznaju i hrvatski i talijanski učitelji. Srpsku kulturu najslabije poznaju talijanski, a najbolje hrvatski učitelji. Sve tri grupe učitelja pokazuju nisko poznavanje romske, albanske i muslimanske kulture. Glede percepcije problema u radu s djecom drugih nacionalnosti, talijanski učitelji se statistički značajno razlikuju od svojih hrvatskih i slovenskih kolega. Isto tako, postoji statistički značajna razlika u percepciji problema u odnosu na stupanj stručne spreme i dob učitelja. Čini se da stariji učitelji i učitelji predmetne nastave imaju značajno više problema u radu s djecom drugih nacionalnosti od učitelja razredne nastave. I na kraju, učitelji svih grupa navode približno jednako mišljenje o djelotvornim oblicima rada s djecom koja pripadaju drugim nacionalnostima. Uglavnom se opredjeljuju za veću suradnju s roditeljima i češće uključivanje takvih učenika u redovite školske i izvanškolske aktivnosti, a odbacuju osnivanje posebnih razreda.

U zaključnim poglavljima kandidatkinja detaljno i znalački diskutira rezultate empirijskih raščlambi, nudi objašnjenja iskazanog stanja i upozorava na moguće posljedice nekih nepoželjnih pojava. U zaključcima se, temeljem svojih teorijskih i empirijskih nalaza, osvrće na potrebu drugačijeg promišljanja i programiranja odgojnoobrazovnog procesa u skladu s potrebama razvoja kulturno pluralnog društva, s osobitim osvrtom na promjene u izobrazbi učitelja.

Zaključak i prijedlog

U cjelini gledano, doktorska radnja mr. sc. Elvi Piršl predstavlja izvoran znanstveno-istraživački rad i izuzetno vrijedan doprinos daljnjem proučavanju i razvoju interkulturalizma i interkulturalnog odgoja i obrazovanja. Kandidatkinja se uputila u kod nas teorijski nedovoljno određeno i istraženo, politički još opterećeno i programski nedorečeno novo područje odgojnoobrazovne djelatnosti, pokazujući pri tome cjelovito i znalačko poznavanje ključnih pojmova, teorijskih obrazaca i praktičnih rješenja ali i problema koji prate primjenu ideje interkulturalizma u odgoju i obrazovanju kod nas i u svijetu. Ona je također uspješno odgovorila složenim zahtjevima empirijskog istraživanja usmjerenog na komparativnu raščlambu interkulturalnih sadržaja u nastavnim programima prirode i društva te povijesti, kao i stavova učitelja većinskih i manjinskih škola u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji. Osim što predstavlja dobar izvor podataka za svakog budućeg istraživača, ova doktorska radnja po svojim uvidima ima nedvojbenu znanstvenu i praktičnu vrijednost. Opisi, raščlambe i tumačenja kandidatkinje predstavljaju solidan i važan temelj za otvaranje znanstvenih, stručnih i prosvjetno-političkih rasprava o mjestu i ulozi interkulturalne ideje u promjenama odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj, osobito u svjetlu zadovoljavanja europskih integracijskih standarda koji razumijevanje, prihvaćanje i poštivanje kulturne različitosti određuju kao društveno bogatstvo i kao jedan od bitnih ciljeva održive sveeuropske integracije.

Na temelju izloženoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati doktorsku disertaciju mr. Elvi Piršl i da joj odobri nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti iz područja pedagogije.

U Zagrebu, 15. studenoga 2001.

Stručno povjerenstvo:

_______________________________

Prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš

(predsjednica povjerenstva)

_______________________________

Prof. dr. sc. Vlatko Previšić

(član povjerenstva)

_______________________________

Prof. dr. sc. Nikola Skledar

Filozofski fakultet u Zadru

(član povjerenstva)

Stručno povjerenstvo za ocjenu

doktorske disertacije mr. sc. Lelije Sočanac

Talijanizmi u hrvatskome knjiżevnom jeziku

Veza: Dekanat, broj 04-4-9-2001.

od 21. svibnja 2001.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Na sjednici održanoj 17. svibnja 2001. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabralo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Lelije Sočanac, pod naslovom Talijanizmi u hrvatskome knjiżevnom jeziku. Stoga podnosimo Fakultetskomu vijeću ovo

IZVJEŠĆE O OCJENI RADA

Disertacija mr. sc. Lelije Sočanac obuhvaća 433 računalne stranice velikim dijelom gusto pisanoga teksta. Sastoji se od Predgovora (str. 1-2), sedam poglavlja (I. Jezici u kontaktu, str. 3-33; II. Hrvatsko-romanski dodiri: povijesni pregled, str. 34-67; III. Adaptacija modela na fonološkoj razini, str. 68-129; IV. Adaptacija modela na morfološkoj razini, str. 130-160; V. Adaptacija modela na semantičkoj razini, str. 161-195; VI. Prebacivanje kodova, str. 196-227; VII. Zaključak, str. 228-230), od dodataka (Tumač znakova, str. 231; Rječnik talijanizama u hrvatskome standardnom jeziku, str. 232-294; Rječnik talijanizama u dubrovačkoj književnosti, str. 295-417) i od Bibliografije (str. 418-433).

U Predgovoru nas kandidatkinja uvodi u temu svoga rada, koja je vrlo široka i obuhvaća složenu problematiku. Jezični su dodiri uvijek rezultat povijesnih i kulturnih dodira, a hrvatsko-romanski utjecaji i prožimanja traju od samih početaka hrvatske povijesti na istočnoj obali Jadrana. Dok se sinkronijska dimenzija odnosi na dodire između hrvatskog i talijanskog standardnoga jezika, koji se intenziviraju od 19. stoljeća, dijakroniji pripadaju višestoljetni intenzivni hrvatsko-talijanski kontakti na hrvatskome obalnom području. Budući da se o standardizaciji hrvatskoga jezika u današnjem smislu može govoriti tek od preporodnih nastojanja usmjerenih prema stvaranju jedinstvenog hrvatskoga jezika, u ranijim je razdobljima riječ o književnom stvaranju na kajkavskoj, čakavskoj i štokavskoj

dijalekatskoj osnovici. S druge strane, o talijanskom se jeziku može govoriti počevši od 16.

stoljeća. Prije toga brojna narječja imala su različit status, a između njih najveći je ugled

pripadao toskanskome, jeziku kojim su pisali Dante, Boccaccio i Petrarca. Želeći naći kompromis između sinkronijskog pristupa talijanizmima u hrvatskom standardnom jeziku i dijakronijskog proučavanja, kojim bi obuhvatila talijanske jezične utjecaje u širem vremenskom rasponu, kandidatkinja je koristila dva korpusa. Kao prvi poslužili su joj jednojezični rječnici hrvatskoga jezika i rječnici stranih riječi. Drugi je korpus sastavljen od djela iz dubrovačke književnosti, koja je svojom štokavskom osnovicom poslužila kao važan temelj kasnijem razvoju hrvatskoga književnog jezika. Značajno je da između dubrovačkih talijanizama prevladavaju toskanizmi, dok u ostalim primorskim idiomima mahom pretežu venecijanizmi. Ističući kako su svakodnevnom dubrovačkom govoru, koji se odlikuje brojnim talijanizmima, znatno bliži dramski tekstovi, prvenstveno komedije, nego djela koja pripadaju ''višim'' književnim žanrovima, doktorandica je kao izvor dubrovačkoga korpusa uzela komedije Marina Držića, anonimne komedije 17. stoljeća, dubrovačke adaptacije Moličrea, komedije dubrovačkih autora s kraja 18. stoljeća, Antuna Ferdinanda Putice, Vlahe Stullija i Marka Bruerovića, te dramska djela Ive Vojnovića.

U prvom poglavlju, posvećenom problematici jezika u kontaktu kandidatkinja pokazuje vrsno poznavanje povijesti nastanka i razvoja kontaktne lingvistike, počevši od zanimanja leksikografa 18. stoljeća za fenomen posuđenica do začetnika suvremene kontaktne lingvistike Einara Haugena i Uriela Weinreicha sredinom 20. st., i do rada Rudolfa Filipovića, koji je stvorio sustavnu teoriju jezika u kontaktu, a za nas je posebno značajno što je ustanovio hrvatsku terminologiju. Odlika suvremene kontaktne lingvistike izrazita je interdisciplinarnost. Kognitivnim procesima dvojezičnog pojedinca bavi se psiholingvistika, a višejezične zajednice, koje uključuju problematiku diglosije, predmet su istraživanja sociolingvistike. Jezikoslovna istraživanja obuhvaćaju pitanja interferencije kao pojave individualne performancije, transferencije kao fenomena koji se odnosi na jezičnu zajednicu te integracije posuđenih elemenata u jezik. Doktorandica naglašava kako posebnu pozornost zaslužuje problematika prebacivanja kodova, koja je napose važna zbog sintaktičkih i sociopragmatičkih aspekata.

U drugom poglavlju daje povijesni pregled hrvatsko-romanskih dodira, počevši od susreta s različitim varijantama dalmatskoga. Latinski kao jezik učenosti imao je posebnu ulogu, jer su njime bili pisani tekstovi od pravnih spisa do književnosti. Kad su Mleci zauzeli Istru i Dalmaciju, mletački je postao govorni jezik vladajućega sloja i jezik trgovine na Mediteranu. U Dubrovniku je status jezika kulture imao toskanski, koji je potisnuo raniji mletački sloj. Kandidatkinja uočava da je supostojanje različitih jezika značilo podjelu domena i funkcija, a nerijetko i sukobe vezane uz teżnju da hrvatski, koji je dugo vrijeme imao status niżega jezika, preuzme funkcije i domene višega jezika. Stoljetni hrvatsko-talijanski bilingvizam polako se gubi afirmacijom hrvatskoga kao slużbenoga jezika poslije pada Austro-Ugarske. U mjesnim govorima kao izraz tradicije i lokalnog identiteta zadržavaju se brojne posuđenice, koje su velikim dijelom rezultat intimnog posuđivanja. Ti govori imaju obilježja jezika solidarnosti, dok standardni hrvatski preuzima funkciju jezika autoriteta. Kandidatkinja zaključuje kako manji broj talijanskih posuđenica koje pripadaju sferi kulturnog posuđivanja ulaze u standardni hrvatski jezik. Neki talijanizmi iz primorskih narječja ulaze u nadregionalnu uporabu, no nerijetko ostaju na supstandardnoj razini. Dugotrajni i intenzivni hrvatsko-romanski, a kasnije hrvatsko-talijanski kulturni i jezični

dodiri doveli su do značajnog intimnog i kulturnog posuđivanja, što se očituje u mnogobrojnim talijanskim posuđenicama u hrvatskom jeziku.

Primjenjujući teoriju jezika u kontaktu prof. Rudolfa Filipovića na dodire između talijanskoga i hrvatskoga, u trećem, četvrtom i petom poglavlju radnje doktorandica obrađuje osobine adaptacije talijanskih posuđenica na fonološkoj, morfološkoj i semantičkoj razini. Provedena analiza pokazala je da sličnosti između hrvatskog i talijanskog fonološkog sustava smanjuju potrebu za fonološkom adaptacijom, pa se replika u većini slučajeva formira potpunom transfonemizacijom. Djelomičnu transfonemizaciju prepoznajemo u zamjeni otvorenih samoglasnika /ε/ i / / zatvorenijim hrvatskim ekvivalentima, a isto tako i u degeminaciji suglasnika. Dvoglasi, koji predstavljaju izrazito veliku skupinu, prilagođuju se slobodnom transfonemizacijom, kao i dentalni afrikat /dz/, kojega nema u standardnom hrvatskom. Različite glasovne promjene, vezane za dijalektalne utjecaje, u dubrovačkim su talijanizmima češće nego u posuđenicama u standardnom hrvatskom. Uslijed većih kombinatornih mogućnosti hrvatskoga jezika, u pogledu redistribucije konsonanata nema većih inovacija. Budući da se dubrovački talijanizmi u potpunosti uklapaju u štokavski naglasni sustav, obrasci prilagodbe naglasaka velikim su dijelom predvidljivi. Kandidatkinja tu pojavu objašnjava mnogobrojnošću i starošću dubrovačkih romanizama, koji su stoljećima ulazili u taj govor, gdje su se uslijed toga mogli u potpunosti razviti obrasci prilagodbe. U standardnom hrvatskom nerijetke su kompromisne replike, jer dolazi do kolebanja u adaptaciji naglaska, te su nerijetka odstupanja od pravila našega naglasnoga sustava. To je osobito često kad posuđenice spadaju u stručno nazivlje, jer se javljaju u pisanom obliku, uporaba im je ograničena, pa su i tendencije prilagođavanja slabije.

Procesom transmorfemizacije prilagođuju se talijanske posuđenice hrvatskoga morfološkog sustava u fazi primarne adaptacije. Dok se pridjevi u korpusu standardnoga jezika tvore uglavnom sufiksacijom, u dubrovačkom korpusu gube nastavak –o ili –e, kao i imenice. Za razliku od standardnoga hrvatskoga jezika, gdje je velik broj imenskih posuđenica, u dubrovačkom je izrazito visok broj glagolskih i pridjevskih posuđenica, a nalazimo i veznike i prijedloge, kojih u standardnom jeziku nema, jer se prigodom kulturnog posuđivanja preuzimaju samo riječi koje su nositelji sadržaja, a ne funkcije. U oba korpusa susrećemo i uzvike, koji se razmjerno lako posuđuju jer nisu čvrsto integrirani u tekst. U fazi sekundarne adaptacije posuđenice, potpuno prilagođene hrvatskom morfološkom sustavu, ponašaju se kao domaće riječi, pa oba korpusa sadrže brojne primjere izvođenja sufiksacijom i prefiksacijom.

U poglavlju o adaptaciji modela na semantičkoj razini kandidatkinja uočava znatne razlike u semantičkim poljima talijanskih posuđenica u standardnom hrvatskom i dubrovačkom govoru. Zaključuje da su tome razlog razlike između kulturnog posuđivanja, kojim se popunjavaju leksičke praznine, i intimnog posuđivanja, koje je rezultat trajnoga bilingvizma na razini jezične zajednice. U standardnom jeziku talijanske posuđenice mahom su termini koji pripadaju semantičkim poljima kao što su glazba, umjetnost, bankarstvo, trgovina, jela i pića, odijevanje. U dubrovačkom korpusu velik broj talijanizama izražava apstraktne pojmove, osjećaje, interpersonalne odnose i slično, za koje postoje i domaće riječi.

U procesu prilagodbe modela na semantičkoj razini u fazi primarne adaptacije dolazi do suženja značenja u broju, dok su suženja u polju znatno rjeđa. Dok talijanizmi u standardnom jeziku preuzimaju manji broj značenja modela, u dubrovačkom govoru često dolazi do preuzimanja velikog broja značenja. Te su razlike posljedica tipa posuđivanja: termini se preuzimaju u usko specijaliziranim značenjima, dok riječi za apstraktne pojmove mogu imati velik broj srodnih značenja koja se u oba jezika podudaraju. U fazi sekundarne adaptacije moguće su semantičke promjene posuđenica kao što je proširenje u broju i polju, do kojih

može doći i kod bilo koje domaće riječi. Do tih promjena dolazi na temelju metafore,

metonimije, elipse i pučke etimologije. Proširenje u semantičkom polju izuzetno je rijetko. U dubrovačkom je govoru do nekih promjena došlo uslijed kontaminacije značenja dvaju talijanizama slična oblika. Neke posuđenice preuzete su u uspoređenim korpusima u različitim značenjima.

Držimo da bi u ovom poglavlju bilo korisno ponešto promijeniti pristup. Naime, kandidatkinja slijedi postupak koji je prof. Filipović imao u obradi anglizama, te ne primjenjuje načelo bliske etimologije, premda, primjerice, govoreći o bankarskim i trgovačkim terminima (str. 164) ističe tragove njemačkoga posredništva (firma; bruto, koji je u talijanskom jeziku zamijenjen terminom lordo), a i u vezi s proširenjem značenja u broju uočava utjecaj njemačkoga kao jezika posrednika na značenje posuđenice (str. 191). Smatramo da općenito u proučavanju posuđenica u hrvatskom, a možda posebno kad je riječ o terminima talijanskog i francuskog porijekla, kao i o latinizmima, valja posvetiti pozornost ''prelamanju'' kroz njemački jezik. Dodajmo da je to prilično nedostatno ili vrlo često krivo naznačeno u našim jednojezičnim rječnicima i rječnicima stranih riječi, koji su poslužili kandidatkinji kao korpus. Spomenuta etymologia proxima često bi rasvijetlila inače nejasne fonološke, morfološke i semantičke promjene posuđenica u odnosu na model. Osim toga, neke nepodudarnosti u značenju mogu se objasniti jezikom davateljem – mletačkim (npr. barba ima isto značenje u mletačkom, pa ne predstavlja slučaj proširenja značenja u broju na temelju metonimije u standardnom hrvatskom; bevanda ima suženo značenje u polju i u mletačkom).

U šestom poglavlju doktorandica objašnjava kako se prebacivanje kodova javlja samo u situaciji bilingvizma na razini jezične zajednice. Zato ga nema u dodirima standardnog hrvatskog i talijanskoga. Primjeri iz dubrovačke književnosti analiziraju se iz sintaktičke i sociolingvističko-pragmatičke perspektive. Premda do prebacivanja kodova u izabranom dubrovačkom korpusu dolazi u svim sintaktičkim funkcijama u rečenici, komponente umetnutoga jezika javljaju se češće u funkcijama koje se mogu smatrati perifernim, kao što su priložne oznake, a rjeđe u centralnim funkcijama subjekta i predikata. U složenim rečenicama prebacivanje kodova najčešće je na granici između dviju rečenica, a veznik je u pravilu na istome jeziku kao rečenica koju uvodi. Iako su konstituente jezika matrice u skladu s hrvatskim, u pojedinim hrvatskim konstrukcijama znatan je utjecaj talijanske sintakse. Kandidatkinja primjećuje da unutar jezika matrice nailazimo na velik broj talijanizama, a da hrvatskih posuđenica u talijanskom kao umetnutom jeziku praktički uopće nema. Zaključuje da fiksne fraze, koje su vrlo česte u prebacivanju kodova, predstavljaju prijelazni oblik između prebacivanja kodova i posuđivanja. Dijakronijski gledajući, taj tip komponenti umetnutoga jezika javlja se vrlo rano, a zadržava se najduže, čak i u vrijeme kad hrvatski preuzima dominantnu ulogu, jer se sociolingvistička situacija promijenila. Situacijsko prebacivanje kodova odražava sociolingvistički status jezika, pri čemu talijanski ima funkciju jezika autoriteta, a hrvatski jezika solidarnosti. Prebacivanje kodova javlja se u pragmatičkim funkcijama kao što su ponavljanje, prilagođavanje sugovorniku, citatnost, igra riječi itd.

Dijakronijska nam perspektiva pokazuje da je u Dubrovniku sociolingvistička situacija stoljećima bila razmjerno stabilna, ali se u dvadesetom stoljeću gubi hrvatsko-talijanski bilingvizam, a raste prestiž hrvatskoga, koji je preuzeo sve sociolingvističke funkcije.

U zaključku radnje kandidatkinja ukratko iznosi rezultate svoga istraživanja. Posuđenice do kojih dolazi uslijed kulturnoga posuđivanja zadržavaju se na periferiji jezičnoga sustava i prilagođuju se sustavu jezika primaoca. Kandidatkinja naglašava da su kod intimnog posuđivanja međujezični utjecaji mnogo dublji, a zahvaćaju, primjerice, i morfosintaksu, frazeologiju, transfer značenja, sinonimiju itd. Budući da je te aspekte u ovoj radnji tek dodirnula, završava radnju riječima da ''ovaj rad smatramo početnim korakom u istraživanju vrlo složene i izuzetno zanimljive problematike hrvatsko-romanskih/talijanskih dodira koji mogu donijeti važne spoznaje vezane uz hrvatsku jezičnu i kulturnu povijest''.

U dodatku radnje nalazimo Rječnik talijanizama u hrvatskome standardnom jeziku i Rječnik talijanizama u dubrovačkoj književnosti. Oba rječnika izrađena su po uzoru na pažljivo razrađen rječnik anglicizama prof. Rudolfa Filipovića. Abecednim redom navode se natuknice koje se temelje na ortografskom obliku talijanskoga modela. Slijedi talijanski izgovor, oznaka vrste riječi, uz imenicu i oznaka roda, te broja značenja na temelju talijanskog Zingarellijeva rječnika (izd. 1995.), kao i Devotova (izd. 1996.). U ovim tehnički veoma zahtjevnim rječnicima talijanskih posuđenica posebnim se oznakama bilježe rezultati analiza provedenih u tri faze: utvrđuje se podrijetlo, prati se razvoj u procesu fonološke i morfološke adaptacije i određuje značenje u odnosu prema broju i poljima značenja modela. Rimskim brojem I označene su promjene kroz koje prolazi posuđenica u primarnoj adaptaciji, kad se prilagođuje hrvatskom jezičnom sustavu, a brojem II obilježene su promjene u sekundarnoj adaptaciji, kakve karakteriziraju i svaku drugu hrvatsku riječ.

Nakon što je briżno obradila natuknice sadržane u korpusu standardnoga jezika i u dubrovačkom korpusu, bilo bi korisno da kandidatkinja ovaj opsežan leksikografski posao zaokruži izradom kazala svih talijanizama, njihovih varijanti i izvedenica navedenih u jednom i u drugom rječniku. Kazalo u kojemu bi se upućivalo na talijansku riječ pod kojom je pojedini oblik obrađen znatno bi olakšalo traženje pojedinih talijanizama, ali i njihovih varijanti i izvedenica, koje se ponekad znatno razlikuju od svojih talijanskih modela, koji su u rječnik uneseni abecednim redom.

Na kraju radnje navedena je opsežna bibliografija koja svjedoči o dobrom poznavanju lingvističkih djela relevantnih za obradu talijanizama u hrvatskom standardnom jeziku i u dubrovačkom hrvatskom govoru na temelju teorije jezika u kontaktu, kao i za sintaktičke, sociolingvističke i pragmatičke aspekte prebacivanja kodova. Popis obuhvaća 243 bibliografske jedinice, većinom na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku.

Svojom disertacijom kandidatkinja je pokazala da je u potpunosti usvojila metodologiju znanstvenoga rada. Polazeći od Haugenove podjele fenomena vezanih za jezične dodire na prebacivanje kodova, posuđivanje i interferenciju, na temelju opsežnih korpusa uspješno je usporedila talijanizme u standardnom hrvatskom, koji u pravilu pripadaju kulturnom posuđivanju, s onima u dubrovačkoj književnosti, koji velikim dijelom pripadaju intimnom posuđivanju. Talijanski kao jezik davatelj shvaćen je u širem smislu, tj. ne samo kao normirani jezik nastao kao rezultat prve (Bembo), druge (Manzoni) i treće (tzv. neostandard) kodifikacije, pa obuhvaća i (kolonijalni) mletački izgrađeni jezik, firentinske likove koji nisu ušli u standard i lekseme posuđene iz raznih talijanskih dijalekata (Rim, Apulija). Podrobno, metodološki strogo, sustavno i odmjereno doktorandica je obavila nadasve opsežno i zahtjevno znanstveno istraživanje. Dugogodišnja vrijedna suradnica prof. Filipovića, znalački je umjela primijeniti njegovu teoriju jezika u kontaktu u prikazu prilagodbe modela na osnovnim jezičnim razinama. Prva dva, povijesna poglavlja, a isto tako i srž disertacije (III.-VII. poglavlje) sadrže vrlo zanimljiva zapažanja, sintetičke sudove i zaključke. Posebno je vrijedno i originalno poglavlje o prebacivanju kodova u uvjetima hrvatsko-talijanske dvojezičnosti.

Na temelju svega što smo izložili zaključujemo da je kandidatkinja mr. sc. Lelija Sočanac pokazala da je sposobna samostalno znanstveno analizirati i najsloženije leksikološke i leksikografske probleme, posebno iz područja lingvistike jezičnih dodira, da je temeljito upućena u suvremenu relevantnu znanstvenu općelingvističku i romanističku literaturu, napose leksikološku, da je pokazala temeljito poznavanje problematike vezane za adaptaciju talijanizama u hrvatskom jeziku, kao i za različite aspekte prebacivanja kodova, pa stoga

PREDLAŽEMO FAKULTETSKOMU VIJEĆU

da ovu ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Lelije Sočanac pod naslovom Talijanizmi u hrvatskome knjiżevnom jeziku prihvati, te kandidatkinju uputi na daljnji postupak za stjecanje doktorata znanosti.

U Zagrebu, 10. studenoga 2001. Dr. sc. Maslina Ljubičić, izv. prof.

predsjednik povjerenstva

Dr. sc. Žarko Muljačić, red. prof. u miru

član povjerenstva

Dr. sc. Josip Silić, red. prof.

član povjerenstva

Dr. sc. Tihomila Težak Gregl, izv. prof.

Dr. sc. Nives Majnarić Pandžić, red. prof.

Dr. sc. Dunja Glogović, viši znan. sur.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

Izvješće i ocjena disertacije

mr. sc. Klare Buršić Matijašić

Fakultetsko vijeće nas je na sjednici održanoj 11. listopada 2001. imenovalo u stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije mr. sc. Klare Buršić Matijašić pod naslovom Prapovijesne gradine Istre, topografija, tipologija i kronologija.

Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeće skupno

I z v j e š ć e

Mr. sc. Klara Buršić Matijašić predala je u rujnu ove godine Filozofskom fakultetu disertaciju Prapovijesne gradine Istre, topografija, tipologija i kronologija. Disertacija je izrađena na 515 stranica teksta, a dodani su joj, uz 53 slike, za svaku gradinu posebno grafički predstavljeni dosjei (dossieri) te brojni topografski planovi gradina u njihovom okruženju i međusobnom odnosu. Tu su i geodetski snimci pojedinih užih područja s ucrtanim položajem gradina. Sve je sistematizirano u okviru istarskih regija, tj. 32 zone.

Već se na početku može reći da je ovo prava i potpuna sinteza dosadašnjeg obimnog proučavanja istarskih gradina i da nigdje dosada nisu bile obuhvaćene u cjelini poluotoka i s toliko podataka o svakoj od njih, kao i o svima valoriziranima zajedno.

U uvodu se obrađuju metode rada na zadanoj temi, zatim se definiraju granice poluotoka i pojedinih zona, iznosi se kriterij odabira karata, predočeni su svi provedeni terenski obilasci. Ujedno je određen nacrt za kanonizirani dossier nalazišta.

Doktorandica je u prvom poglavlju znatnu pažnju posvetila prirodnoj podlozi gradina, tj. zemljopisnim faktorima. To je ujedno poglavlje koje predočava moderne zahtjeve predstavljanja naselja, koji ranije nisu bili zadovoljeni u objavama, osim posve parcijalno i sporadično. U disertaciji taj je pristup proveden dosljedno i potpuno i u tome se također očitava vrijednost rezultata doktorandičnih dugogodišnjih proučavanja. U tom se poglavlju predočava geološki sustav, pedološke značajke i gospodarske mogućnosti življenja u pojedinom naselju. Sve je, dakako, praćeno na konkretnim primjerima. Prikazani su dalje klimatski uvjeti, opskrbljenost vodom, biljni i životinjski svijet te konačno sam gradinski stanovnik u svom okruženju.

Kao i u svakoj dobroj sintezi detaljno je predočena povijest dosadašnjih istraživanja, kronologija otkrivanja pojedinih nalazišta, te sam proces pojedinih istraživanja i sazrijevanje saznanja o fenomenu istarskih gradina. Predstavljeni su i svi oni znanstvenici, stručnjaci, putnici ili samo ljubitelji povijesnih spomenika koji su u stogodišnjem radu sabirali i očuvali podatke: tu susrećemo vrlo poznata imena, ali i manje poznate, no za ovu temu zaslužne pojedince.

Tim podrobnim, preglednim pristupom dolazi se do drugog i glavnog poglavlja disertacije "Gradine Istre". Nakon objašnjenja o pristupu topografskim podacima definira se tipologija gradina prema kojoj su one sustavno predstavljene u disertaciji. One su prema sustavu mr. sc. Buršić Matijašić svrstane prema obliku i prema ustrojstvu. Podrobno se opisuju i sistematiziraju građevinski elementi gradina, tih u osnovi utvrđenih naselja na strateškim položajima u svom okolišu: zidovi, bedemi, ulazi. Ulazi su osobito karakteristični, i pokazuju zanimljiv razvoj tijekom vremena; njima je posvećena posebna pažnja. Navode se, opisuju u detalje i u određeni sustav uvrštavaju stambeni objekti, kojih je doduše otkriven i zadovoljavajuće dokumentiran vrlo ograničen broj. Nakon što je doktorandica proanalizirala arhitektonske gradinske elemente obraća pažnju na gradinske stanovnike i njihov način življenja, gospodarenja, korištenja prostora i komuniciranja s bližim i daljim područjima.

Treće poglavlje nastoji definirati naseljenost Istre u prapovijesti. Bavi se mnogostrukim pitanjima: prvo o važnom problemu gradinske toponimije, zatim gustoćom arhitektonskih i općih arheoloških nalaza u odnosu na prirodnu konfiguraciju prostora. S time u vezi razmišlja se i o ulozi uzvišenja u prostornoj komunikaciji. Doktorandica pokušava odrediti ukupan broj gradina, što je vrlo teško jer mnoge od njih nisu ni istraživane, a druge su opet s vremenom potpuno uništene. Za neke treba tražiti tragove u starim zapisima i staroj literaturi.

Znatna pažnja posvećena je, dakako, važnom, a nimalo laganom pitanju kronologije izgradnje i života na gradinama. To je trebalo razmotriti od slučaja do slučaja, ali ipak se u ovako opsežnoj i ka potpunosti okrenutoj disertaciji ocrtavaju zajedničke crte karakteristične za određeno vrijeme. Pažnja je posvećena i "povijesti razvoja misli o dataciji gradina". Taj je razvoj tekao vrlo postupno; treba se samo sjetiti da su istarske gradine u literaturu i stručnu svijest ušle kao antička utvrđena mjesta!

Razmatranja i podaci o svakoj pojedinoj gradini predstavljeni su u okviru 32 "liste", tj. istarske regije (zone; na pr. Pula, Vodnjan, Marčana, Kašćerga itd.). Sve je dano tekstovno, ali i pregledno grafički. Na svakom se listu nižu poznate gradine neke od zona, svrstane i navođene i u drugih autora. Među autorima navode se, dakako, najpoznatiji od starih istraživača, kao Carlo Marchesetti, a od poslijeratnih Boris Babić, te od najnovijih čak i oni kojih je doprinos skroman, kao Maja Škiljan ili Luka Bekić.

Ovoj disertaciji neprolaznu vrijednost daje opsežan registar svih poznatih gradina: za svaku od njih skupljeni su baš svi podaci, dakako i potpuna literatura o njima. Bio je to ogroman posao sabrati sve te podatke, katkada sačuvane samo arhivski i neobjavljene, a konačno i dati na temelju svih sabranih podataka živu sliku rekonstrukcije života na istarskim gradinama u njihovom vremenu i organiziranom životnom prostoru. Sama je doktorandica dala ovom sistematskom prikazu istarskih gradina veliki vlastiti doprinos obilazeći sustavno teren radi provjere svih podataka, ali i poradi prikupljanja novih i dodatnih. Na taj je način ustanovila sadašnje stanje gradina i otkrila mnoge nove devastacije. Pritom je, svjesna opasnosti od subjektivnih procjena, sve akribično provjeravala, kako u arhivima tako i na terenu. Dragocjen je pregled (popis) nalazišta koja kontinuiraju očuvana u prostoru, kao i onih koja su degradirana. Na stranicama 443 i 446 nižu se tabele s popisom devastiranih gradina i s vrstom njihova oštećenja.

U četvrtom poglavlju doktorandica se posvetila uspoređivanju istarskih gradina s ostalim u susjednim područjima: u Slovenskom i Hrvatskom primorju, Tršćanskom krasu, Dalmaciji sa zaleđem, u Lici te u bosansko-hercegovačkom prostoru. Tu je bilo važno istaknuti stanje istraženosti, definirati njihove specifične osobenosti i mogućnosti usporedbe.

Zaključak je napisan na 16 stranica i iskazuje današnje mogućnosti interpretacije istarskih gradinskih naselja. Ona je oslonjena na maksimalan broj sigurnih podataka koji su lišeni spekulacija, iznosi niz zaključaka, a pokazuje i urgentnost zaštite gradina i njihovih daljnjih istraživanja. Dužna je pažnja posvećena najnovijim kompleksnim istraživanjima rano- i srednjobrončanodobne gradine Monkodonja kod Rovinja. Ta su istraživanja još u tijeku, vrše se s velikim materijalnim sredstvima, a istraživačka ekipa je internacionalna. Već dosadašnji rezultati otvaraju novo poglavlje pristupa fenomenu istarskih gradina i ta su pitanja u disertaciji mr. sc. Klare Buršić Matijašić jasno navedena.

Ovako cjelovitim pristupom, uvođenjem novih analiza, pogleda i pitanja, pojava istarskih gradina ocrtava nam se svakako u novom i kompleksnom, ali i jasnijem svjetlu.

Disertacija mr. sc. Klare Buršić Matijašić vrijedan je znanstveni doprinos našem znanju o već odavno zapaženom fenomenu istarskih gradina. Donosi potpuni zbir dosadašnjih podataka prosijan kroz kritičko rešeto i na vrlo dobar način izvodi iz njih sinteznu interpretaciju, oživljavajući ujedno arheološko-povijesnu sliku naseljenosti Istre u posljednja dva tisućljeća prije Krista. Ta je slika stvorena na impresivnom broju svih mogućih podataka, pa tako i iz raznih, arheologiji komplementarnih, disciplina.

Stručno povjerenstvo ocjenjuje disertaciju mr. sc. Klare Buršić Matijašić vrijednim znanstvenim doprinosom hrvatskoj arheologiji. Povjerenstvo moli Fakultetsko vijeće da prihvati pozitivnu ocjenu disertacije Prapovijesne gradine Istre, topografija, tipologija i kronologija i da doktorandicu uputi na daljnji postupak za stjecanje doktorata znanosti.

Stručno Povjerenstvo:

Dr. sc. Tihomila Težak Gregl, izv. prof.

Dr. sc. Nives Majnarić Pandžić. red. prof.

Dr. sc. Dunja Glogović, viši znan. sur.

Dr. sc. Iskra Iveljić, docent

Dr. sc. Nikša Stančić, redoviti profesor

Dr. sc. Stijepo Obad, redoviti profesor Filozofskog fakulteta u Zadru

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici održanoj 16. srpnja 2001. godine u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Tade Oršolića naslovljenog “Ustroj kopnene vojske u Dalmaciji od 1867. do 1890. godine”. Stoga Fakultetskom vijeću podnosimo

I z v j e š ć e

Magistarski rad obuhvaća ukupno 166 stranica i sastoji se od predgovora (1-4), osam poglavlja (5-147), zaključka (148-151), priloga (152-158) te izvora i literature (159-166).

T. Oršolić je za temu svoga magistarskoga rada odabrao u hrvatskoj historiografiji gotovo u potpunosti neobrađenu problematiku vojske u Dalmaciji. Služeći se brojnim tiskanim izvorima, prvenstveno brojnim vojnim shematizmima, arhivskom građom te domaćom i stranom literaturom pokušao je prikazati strukturalne promjene kopnene vojske nakon Austro-ugarske nagodbe 1867. do 1890. godine kada počinje razdoblje izražene krize dualizma. Složeni i dugotrajni procesi modernizacije – kretanja od staleškog ka modernom građanskom društvu podrazumijevali su i preobrazbu vojske feudalnog značaja u modernu vojsku u nizu elemenata – od naoružanja, ustroja, načina ratovanja, korištenja modernih prijevoznih sredstava, školovanja časnika do uvođenja opće vojne obveze. Te reforme nisu mogle mimoići niti Habsburšku monarhiju, ali su u njoj provođene za znatnim zakašnjenjem i sporo u odnosu na razvijene europske zemlje.

Nakon kratkog pregleda literaure i izvora u predgovoru, u uvodu (5-27) Oršolić ukratko prikazuje reforme koje su već od početka 19. stoljeća zahvatile važne europske vojske, posebice francusku i prusku. Iako su neke promjene taktike i ustroja i u Monarhiji provedene tijekom napoleonskih ratova, razdoblje reformi započinje tek nakon 1848. godine kada se ukidaju feudalni odnosi, s time što će korjenite reforme vojske uslijediti tek nakon teškog poraza u austro-prusko-talijanskom ratu 1866. i sklapanja Austro-ugarske nagodbe 1867. godine jer se 1868. utemeljuje stalna vojska, ratna mornarica, domobranstvo i pričuva.

U zasebnom poglavlju (“Politički i vojno-strateški položaj Dalmacije” 28-36) T. Oršolić osvrće se na politički, gospodarski i vojno-strateški položaj Dalmacije od 1815. godine kada ona odlukama Bečkog kongresa biva definitivno dodijeljenja Habsburškoj monarhiji. Posebice ističe kako je sve do uoči okupacije Bosne i Hercegovine 1878. bečko središte potpuno zanemarivalo Dalmaciju, koja je nerazvijena, rubna pokrajina Monarhije, iako je njeno geostrateško značenje bilo nezanemarivo. Nakon izlaganja vojno-teritorijalne podjele i organizacije vojske u Monarhiji (37-56) T. Oršolić posvećuje se u sljedećih pet ključnih poglavlja samoj temi svoga rada – ustroju vojske u Dalmaciji. Tako u poglavlju “Ustroj i razmještaj vojnih postrojbi u Dalmaciji” (57-76) prikazuje zapovjednu hijerarhiju i razmještaj postrojbi u Dalmaciji. Specifičnost položaja Dalmacije sastojala se i u objedinjenosti vrhovne civilne i vojne uprave sve do 1902. godine, te u postojanju teritorijalnih snaga (forza territoriale) koje se sve do osnutka domobranstva u mnogome oslanjanju na tradicionalne elemente. Ključne promjene zbivaju se nakon Nagodbe osnutkom XVIII. vojne divizije te posadne vojske, obje pod zapovjedništvom vojnog zapovjedništva u Zadru. Nove promjene slijede tijekom 1880-ih godina kada se reducira vojska u Dalmaciji, te 1883. ukida mirnodopski razmještaj postrojbi izvan njihovog popunidbenog područja. Zasebno poglavlje Oršolić je posvetio pitanju popune postrojbi (“Novačenje i vojna obveza” 77-105), prikazujući kako je sustav novačenja u Dalmaciji započeo tek 1852. a 1868. uvedena je opća vojna obveza. Aktivna vojna služba trajala je do 3 godine u vojsci, 4 u mornarici ili samo godinu dana za jednogodišnje dobrovoljce, te 2 godine u domobranstvu. Osim samih odredbi, T. Oršolić prikazao je i stavove pojedinih zastupnika Dalmatinskog sabora o neregularnostima popune, nevoljkost mladića da služe vojsku, ali, u mjeri u kojoj su mu to izvori omogućili, i detalje novačke i časničke svakodnevice (obuka, prehrana, disciplina), pokazujući i “tamnu stranu medalje službe u vojsci” (99), što su ujendo i najbolje strnice rada. Osim redovne vojske autor iscrpno prikazuje ustroj, popunu, odore (u kojima se čak do 1886. zadržao utjecaj narodne nošnje) i oružje domobranstva (“Ustroj domobranstva” 106-130), u Dalmaciji ustrojenog zapravo tek 1872. Isprva zamišljeno kao potpora vojsci, domobranstvo je 1889. s njom u potpunosti izjednačeno. Nadalje, T. Oršolić se bavi časnicima (“Časnički kadar u Dalmaciji” 131-141) prikazujući njihovo školovanje i materijalni položaj te konstatirajući kako je bilo izuzetno malo časnika dalmatinskog podrijetla. Naposljetku ukratko prikazuje i vojno sudstvo (“Organizacija vojnog sudstva s naglaskom na Dalmaciju”, 142-147) – njegovu strukturu, nadležnosti i sustav kaznenih postupaka.

T. Oršolić je rad osim uobičajenog popisa izvora i literature opremio popisom časničkih činova te preslikama oglasa biogradske općine za popunu vojske, odora i činova vojske.

Iz navedenoga vidljivo je da je T. Oršolić detaljno prikazao ustroj redovne vojske i domobranstva u Dalmaciji, međutim te pojedinačne činjenice nije uvijek u dovoljnoj mjeri uklopio u opći okvir. Tako se gotovo uopće nije temeljitije osvrnuo na odnos političke, vojne i nacionalne komponente bez čega se ne može u potpunosti razumjeti vojna komponenta u mnogonacionalnoj Monarhiji te na promjene unutar samog časničkoga zbora u kojemu se od kasnih 1860-ih godina dadu zamijetiti liberalni pomaci itd. Nedostaju i neka nužna objašnjenja (primjerice, svih promjena ustroja, nedostatka visokih dalmatinskih časnika itd.). Stoga je interpretativna razina ovoga magistarskoga rada ostala skučena a metoda kojom se Oršolić služi gotovo isključivo deskriptivna. Ipak, s obzirom da je Oršolićeva tema ograničena upravo na ustroj vojske, te da u hrvatskoj historiografiji postoji tek nekolicina ozbiljnih radova o vojnoj problematici predlažemo Fakultetskome vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati magistarski rad Tade Oršolića “Ustroj kopnene vojske u Dalmaciji od 1867. do 1890. godine” i da odobri nastavak postupka za stjecanje znanstvenog stupnja magistra znanosti.

U Zagrebu, 26. studenog 2001.

Povjerenstvo:

Dr.sc. Iskra Iveljić, docent

Dr.sc. Nikša Stančić, redoviti profesor

Dr. sc. Stijepo Obad, redoviti profesor

dr. sc. Zdravko Dovedan, docent

dr. sc. Mario Radovan, red. prof.

Filozofskog fakulteta u Rijeci

dr. sc. Mile Pavlić, docent

Filozofskog fakulteta u Rijeci

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Izvješće o ocjeni magistarskog rada Marine Ivašić-Kos,

pod naslovom Usporedba konceptualnih metamodela u objektnoj paradigmi

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 16. studenog 2001. godine, imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Marine Ivašić-Kos, pod naslovom Usporedba konceptualnih metamodela u objektnoj paradigmi, te mu podnosimo ovo

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Marine Ivašić-Kos, pod naslovom Usporedba konceptualnih metamodela u objektnoj paradigmi, obuhvaća 179 stranica kompjuterskog ispisa, od kojih 10 sadrži Sadržaj, Popis slika i Popis tablica, 4 Literaturu i 4 Dodatak A - rječnik termina na engleskom jeziku i njihov prijevod koji se koristi u radu. Rad sadrži 96 grafičkih prikaza i 28 tablica.

Rad se dijeli na slijedeća poglavlja:

(1) Uvod,

(2) Usporedba OO jezika za modeliranje,

(3) Objektni jezik za modeliranje - UML

(4) Objektni jezik za modeliranje - OML

(5) Usporedba objektnih jezik za modeliranje UML i OML

(6) Zaključ(7) ak

(8) Literatura.

U uvodu se definiraju osnovni pojmovi koji se odnose na projekt razvoja informacijskog sustava , ukazuje se na razliku između metode i jezika za modeliranje. U ciljevima rada izriče se namjera da se dva objektno orijentirana jezika za modeliranje, UML i OML, prikažu, evaluiraju i usporede naglašavajući njihove sličnosti i razlike.

U drugom poglavlju navedeni su kriteriji usporedbe odabranih objektnih jezika kao i tehnike usporedbe koje su primijenjene. Kao osnovni kriteriji uspoređivanja navode se konceptualni metamodeli, notacija koncepata, dijagrami, pragmatičke komponente, stupanj podrške softverskom inžinjerstvu te konkurentnost jezika.

U trećem poglavlju opisan je UML. Nakon povijesti i razvoja UML-a, opisana je njegova struktura, odnosno logički paketi i koncepti koji su u njima sadržani, te dijagrami UML-a koji su pojašnjeni primjerima.

U četvrtom poglavlju opisan je OML. Dana je filozofije i ciljevi prema kojima je OML dizajniran, a potom su definirani koncepti sadržani u njegovoj općoj formi i opisani dijagrami na kojima se opisani koncepti koriste. Dijagrami su prezentirani primjerima.

U petom poglavlju vrši se usporedba jezika sukladno kriterijima definiranim u drugom poglavlju. Definicija koncepata za svaki od jezika dana je i analizirana u poglavljima u kojima se opisuju jezici, a u ovom poglavlju se naglašavaju, analiziraju i objašnjavaju različitosti i sličnosti, između koncepata jezika i njihovih notacija, koje su identificirane prilikom uspoređivanja. Pored navedenog, jezici se uspoređuju prema složenosti, povezanosti s implementacijom, dostupnosti literature, postojećoj podršci CASE alata, a procjenjuje se i njihova konkurentnost na tržištu.

Rezultat analize i usporedbe jezika dan je u zaključku rada zajedno sa pitanjima koja su ostala otvorena i koja predstavljaju smjernice za buduća istraživanja.

Magistarski rad Marine Ivašić-Kos analizira i uspoređuje danas najutjecajnije OO jezike za modeliranje. U svom je radu iscrpno koristila dostupnu literaturu, vrlo detaljno analizirala objektne jezike i pokazala da je sposobna primjenjivati dosadašnja saznanja u uspoređivanju strukturnih i/ili objektnih metodika na usporedbu objektnih jezika koji su zbog svog konceptualnog bogatstva mnogo složeniji kako za analizu tako i za usporedbu. Rad je jedan od prvih radova na našim prostorima koji analizira i uspoređuje OO jezike za modeliranje, te omogućava brži uvid u postojeće karakteristike jezika i utvrđivanje njihovih mana i nedostataka, ali predstavlja i značajan doprinos i poticaj za daljnja istraživanja u tom području kako za unaprjeđivanje i dogradnju analiziranih jezika, tako i kao početna točka u daljnjem istraživanju životnog ciklusa procesa razvoja OO sustava i adekvatnih primjena odgovarajućih dijagrama u pojedinim fazama.

Na temelju iznesenog, Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Marine Ivašić-Kos, pod naslovom Usporedba konceptualnih metamodela u objektnoj paradigmi, i pristupnicu uputi na daljnji postupak.

Zagreb, 29. studenog 2001.

dr. sc. Zdravko Dovedan, docent

dr. sc. Mario Radovan, red. prof.

dr. sc. Mile Pavlić, docent

Dr. sc. Damir Boras, predsjednik povjerenstva

Dr. sc. Aleksandra Horvat, članica povjerenstva

Dr. sc. Josip Kolanović, član povjerenstva

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 16. srpnja 2001. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada DANIELE SRAGA. pod naslovom Ustroj informacijske službe u parlamentarnoj knjižnici. Temeljem te odluke podnosimo Vijeću sljedeće

S K U P N O I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Daniele Sraga pod naslovom Ustroj informacijske službe u parlamentarnoj knjižnici obuhvaća 137 stranica teksta i 10 listova s grafičkim prikazima. Popis korištene literature sadrži 73 bibliografske referencije. Rad se sastoji od jedanaest poglavlja koja su naslovljena: Uvod, Informacijska služba općenito, Informacijska služba u parlamentu, Istraživačka služba u parlamentu, Istraživačka služba američkog Kongresa, Knjižnica Donjeg doma Britanskog parlamenta, Istraživačka služba njemačkog parlamenta, Istraživačke službe poljskog parlamenta, Češki parlamentarni institut, Istraživačka služba Hrvatskoga sabora – prijedlog ustroja i Zaključak.

U Uvodu kandidatkinja ističe posebnu važnost informacijske službe u parlamentu i razlučuje je od istraživačke službe, koja za potrebe parlamentarnih zastupnika priprema sažete i obrađene informacije, primjerene njihovim specifičnim potrebama. U parlamentima u svijetu informacije o različitim temama od važnosti za pripremu i izglasavanje zakona priprema multidisciplinarni tim stručnjaka, obično okupljen u istraživačkoj službi. Dok je informacijska služba redovito organizirana unutar knjižnice, istraživačka služba u parlamentima u svijetu ustrojena je ili kao odjel knjižnice ili, pak, kao samostalni odjel parlamenta. Kandidatkinja navodi da će u radu istražiti odnos između informacijske i istraživačke službe u više europskih te u američkom parlamentu, te na temelju saznanja o načinu njihova ustroja i funkcioniranja, predložiti model ustroja istraživačke službe Hrvatskoga sabora.

U poglavlju Informacijska služba općenito kandidatkinja daje kratku povijest uvođenja informacijske službe, najprije u narodne knjižnice (1891. god.), a onda i u specijalne knjižnice, u kojima je ona temeljna služba. Zatim navodi mišljenja klasika bibliotekarstva J. Sherae, W. Katza, S. R. Ranganathana i S. Rothsteina o cilju, ustroju i funkcioniranju informacijske službe. Posebno raspravlja o Rothsteinovom razlikovanju konzervativnog ili minimalističkog pristupa informacijskoj službi od liberalnog ili maksimalističkog. Prvi je pristup karakterističan za organizaciju informacijske službe u narodnim, akademskim i školskim knjižnicama, koje korisnike upućuju na informacijske izvore, i stoga su usmjerene prema podučavanju korisnika za služenje izvorima. Liberalni ili maksimalistički pristup, uobičajen u specijalnim knjižnicama, usmjeren je na pribavljanje sadržaja informacija, za čiju autentičnost i relevantnost knjižnica jamči korisnicima. Iako većina knjižnica u svom poslovanju primjenjuje kombinirani pristup, kandidatkinja ističe da postoje takve knjižnice koje se ne mogu ograničiti na upućivanje na informacijske izvore, već moraju pribaviti određene sadržaje u obliku primjerenom i uporabivom za korisnike. Parlamentarne knjižnice, kao vrsta specijalnih knjižnica, pripadaju toj skupini knjižnica.

U trećem poglavlju naslovljenom Informacijska služba u parlamentu kandidatkinja najprije razmatra ulogu parlamenta kao zakonodavnog tijela u demokratskoj državi i definira njegove zadaće. Zatim ističe važnost rada i primjerenog odlučivanja parlamentarnih zastupnika, koji moraju biti izvrsno obaviješteni o temama o kojima odlučuju. Nedavno istraživanje provedeno u njemačkom parlamentu pokazalo je da zastupnici utroše 14% radnog vremena u vrijeme kad parlament ne zasjeda i 8,3% u vrijeme sjednica, na proučavanje informacija. Stoga informacijska služba parlamentarne knjižnice mora biti vrlo dobro organizirana i osigurati sve potrebne informacije za besprijekorno odvijanje rada parlamenta. Kandidatkinja posebno naglašava da se, za razliku od vlade i ministarstava koji imaju vrhunske stručnjake za savjetnike, parlament može osloniti samo na vlastitu knjižnicu, koja mu osigurava sve potrebne informacije. Zastupnicima su često potrebne posebno pripremljene, obrađene i analizirane informacije, prikupljene iz različitih, često i oprečnih izvora, koje moraju biti pouzdane, relevantne, primjereno sažete i pravodobno prezentirane. Pripremanjem i obradom tih informacija bavi se u parlamentima obično posebno organizirana istraživačka služba. Dva su osnovna modela ustroja te službe u parlamentima: anglosaksonski i kontinentalno-europski. U anglosaksonskom modelu istraživačka je služba organizirana u sklopu informacijske službe u knjižnici, poput na primjer istraživačke službe Kongresne knjižnice ili Knjižnice Donjeg doma britanskog parlamenta. U kontinentalno-europskom modelu istraživačka je služba organizirana kao samostalna služba, koja doduše s knjižnicom usko surađuje, ali joj organizacijski ne pripada. Tako su, na primjer, ustrojene istraživačke službe njemačkog i više srednjoeuropskih parlamenata. Kad je istraživačka služba organizirana kao samostalni odjel parlamenta, djelokrug rada informacijske i istraživačke službe moraju biti pažljivo razgraničeni, ali se od obje službe očekuje da usko surađuju.

U četvrtom poglavlju Istraživačka služba u parlamentu kandidatkinja najprije navodi uobičajenu tipologiju istraživačkih službi, a zatim govori o profilu zaposlenih i stručnim kvalifikacijama koje moraju imati za obavljanje tog posla. Posebno ističe da istraživači moraju poštovati pravo korisnika na nepristranu, pravodobnu, cjelovitu i pouzdanu informaciju. Informacije koje korisnik traži povjerljive su naravi i ne smiju se otkrivati drugim osobama. Kandidatkinja zatim nabraja vrste informacijske građe i izvora, koje istraživačka služba mora imati na raspolaganju, a nakon toga podrobno opisuje informacijske usluge i proizvode koje služba izrađuje. Istraživačka se služba bavi i drugim poslovima, poput pomaganja posebno osnovanim istražnim povjerenstvima, organizacijom seminara i radionica za korisnike, pripremanjem audio i video građe, te brifiranjem. Kandidatkinja zatim prikazuje kako je u različitim parlamentima u Europi (uključivši i Europski parlament) i SAD-u, riješeno pitanje javne dostupnosti dokumenata koji nastaju tijekom rada parlamenta. Uz načelnu ustavnu odredbu o slobodi tiska i sredstava priopćavanja, u Hrvatskoj je pitanje dostupnosti službenih publikacija i drugih dokumenata nastalih u radu državnih tijela uređeno odgovarajućim člancima pojedinih zakona i vladinih uredbi. Kandidatkinja navodi i popraćuje tumačenjem relevantne odredbe, te ističe da s obzirom da u Hrvatskoj nije donesen poseban zakon o pravu građana na pristup službenim dokumentima, te da informacijski proizvodi izrađeni za potrebe zastupnika i stručnih službi nisu objavljeni, Sabor mora sam odlučiti hoće li oni biti dostupni javnosti i pod kojim uvjetima.

U idućim poglavljima kandidatkinja prikazuje ustroj i rad istraživačkih službi američkog Kongresa, Donjeg doma britanskog parlamenta, te njemačkog, poljskog i češkog parlamenta. Na temelju tih saznanja i prikaza tijeka rada u Hrvatskome saboru, u poglavlju naslovljenom Istraživačka služba Hrvatskoga sabora – prijedlog ustroja, kandidatkinja predlaže vlastiti model ustroja istraživačke službe Sabora. Model slijedi kontinentalno-europsku tradiciju, jer je istraživačka služba organizirana kao samostalna jedinica, odvojena od knjižnice, a sastoji se od četiri odjela: informacijskog centra i čitaonice, odjela pravnih informacija i analiza, odjela ekonomskih analiza i informacija te odjela za europsku dokumentaciju i analize. Služba ima vlastitog voditelja koji je izravno odgovoran tajniku ili predsjedniku Sabora. Ovu odluku kandidatkinja obrazlaže potrebom brze i neometane komunikacije s nadređenima, mogućnošću brzog reagiranja na nove situacije i pravodobnog obavještavanja o budućim informacijskim potrebama. Djelatnici istraživačke službe surađuju sa stručnjacima u Saborskim odborima, a po potrebi i u suglasnosti s članovima odbora, mogu angažirati i vanjske stručnjake. Korisnici njezinih usluga isključivo su zastupnici i saborski djelatnici, a samo su izabrani informacijski proizvodi dostupni javnosti. O javnoj dostupnosti tih dokumenata odlučuje voditelj službe u dogovoru s tajnikom odnosno predsjednikom Sabora. Takvu odluku kandidatkinja obrazlaže tako da tvrdi da dokumenti koje priređuje istraživačka služba nisu službeni akti Sabora u pravom smislu te riječi, a kako ti dokumenti nisu objavljeni, ne podliježu ni odredbama Zakona o knjižnicama koje se odnose na obveznu predaju službenih publikacija depozitarnim knjižnicama. U argumentaciji se također poziva na uobičajenu praksu drugih parlamenata. Posebno navodi druge ustanove i organizacije s kojima istraživačka služba surađuje. Zatim nabraja informacijsku građu i izvore koje istraživačka služba mora imati, a poseban naglasak stavlja na interne i komercijalne baze podataka. Služba priprema dokumente o statusu zakonskih prijedloga, sinopsise i natuknice o politički relevantnim informacijama, mjesečne statističke ekonomske i socijalne pokazatelje, kronologije, preglede sadržaja zakona i zakonodavnu povijest prijedloga, usporedbe zakona, izvješća o temama o kojima Sabor raspravlja, sažetke o aktualnim zbivanjima, informacije za parlamentarna izaslanstva, memorandume za pojedinačne korisnike, vodiče kroz elektroničke izvore na Internetu i preglede svojih publikacija.

Zaključak, ocjena i prijedlog

Magistarski rad Daniele Sraga pod naslovom Ustroj informacijske službe u parlamentarnoj knjižnici bavi se odnosom između informacijske i istraživačke službe, kao posebnog dijela parlamentarne informacijske službe. Informacijska je služba redovita služba koju organiziraju parlamentarne knjižnice. Istraživačka se, pak, služba razvila kasnije od informacijske, kao posljedica povećanih potreba parlamentarnih zastupnika i drugih članova parlamenta za posebno pripremljenim informacijama vezanim uz rad parlamenta. Istražujući povijest nastanka i osamostaljivanja istraživačke službe, kandidatkinja je utvrdila da postoje dvije tradicije ustroja i organizacije te službe u parlamentima: anglosaksonska i kontinentalno-europska. Prema anglosaksonskoj tradiciji istraživačka se služba veže uz rad informacijske službe u knjižnici, dok se u europskim parlamentima najčešće osniva kao samostalna služba. U radu je podrobno prikazana organizacija informacijske i istraživačke službe američkog Kongresa, te britanskog, njemačkog, poljskog i češkog parlamenta. Kako Hrvatski sabor nema još organiziranu istraživačku službu, nego se dio složenijih informacijskih zahtjeva rješava u Informacijskom centru, posebnom odjelu knjižnice, kandidatkinja je svoj model ustroja istraživačke službe, utemeljila na osamostaljenju sadašnjeg Informacijskog centra, koji bi u skladu s tradicijom europskih parlamenata djelovao kao samostalni odjel Sabora, izravno podređen tajniku ili predsjedniku Sabora. Odjel bi se sastojao od četiri organizacijske jedinice za pripremu i analizu informacija o zakonodavnim, ekonomskim i pravnim pitanjima, te o pitanjima vezanim uz odnos s Europskom unijom. Svoj je prijedlog kandidatkinja potkrijepila rezultatima praćenja korisničkih zahtjeva za informacijama u Hrvatskom saboru tijekom 2000. godine. Praćenje je pokazalo da se korisnici sa složenijim informacijskim zahtjevima u većem postotku obraćaju Informacijskom centru, a da knjižnične službe i usluge koriste za jednostavnije upite. Iako treba primijetiti da se samo iz rezultata praćenja korisničkih zahtjeva ne može zaključivati da istraživačku službu treba osnovati kao samostalan saborski odjel, jer je današnji Informacijski centar ipak ustrojen kao odjel saborske knjižnice, smatramo da je izbor modela ipak opravdan, jer ga potvrđuje praksa prihvaćena u drugim europskim parlamentima, te činjenica da se istraživačka služba u svom radu uglavnom oslanja na stručnjake iz odgovarajućih područja, a ne na knjižničare.

S obzirom na izneseno, te na činjenicu da je kandidatkinja u svom radu proučila dostupnu relevantnu literaturu, izradila usporedni prikaz ustroja i funkcioniranja informacijskih službi u više svjetskih parlamenata, te predložila i samostalno izradila i prihvatljiv model (pre)ustroja informacijske službe u specijalnoj (parlamentarnoj) knjižnici, predlažemo Vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu njezina rada te da je uputi u daljnji postupak obrane.

Članovi Stručnog povjerenstva:

Doc. dr. Damir Boras, predsjednik

Prof. dr. Aleksandra Horvat, članica

Prof. dr. Josip Kolanović, član

Predmet: Ocjena magistarskoga rada

Marije Stanković - Avramović

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na

svojoj sjednici 21. ožujka 2001. u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada

Marije Stanković - Avramović pod naslovom Šimun Kožičić Benja kao

književnik. Podnosima Vijeću ovo

Izvješće

Magistarski rad Marije Stanković - Avramović Šimun Kožičić Benja kao

književnik obaseže 250 tipkanih kartica i podijeljen je na šesnaest poglavlja: I.

Životopis i povijesne okolnosti, II. Djelo i književno ozračje, III. Latinski govori/

Govori Šimuna Kožičića Benje, IV. Liturgijska, religiozna i poučna djela, V. Psaltir,

VI. Oficij, VII. Misal, VIII.Knjižice krsta, IX. Knjižice od žitja rimskih arhijerejov i

cesarov, X. Od bitja redovničkoga knjižice/ Liturgijska, evangelizacijska i poučna

djela, XI. O jeziku Kožičićevih izdanja, XII. Književnik Šimun Kožičić Benja, XIII.

Kožičićeva izdanja u povijesti tiskarstva, XIV. Glagoljaštvo Rijeke, XV. Zaključak,

XVI. Dodatak. Na kraju dolazi Literatura.

Šimun Kožičić Benja ( oko 1460 - 1536) djelovao je u hrvatskoj kulturi u zadnjim

desetljećima petnaestoga i u prvoj polovici šesnaestoga stoljeća. Svojim djelovanjem

povezuje srednjovjekovlje i renesansu te latinističku i glagoljašku sastavnicu hrvatske

kulture. Pristupnica Marija Stanković - Avramović polazi s gledišta da se Kožičićevi

glagoljični tekstovi mogu zvati književnima samo ako pojam književni upotrijebimo

u značenju puno širem od današnjega, dok se njegova latinska djela mogu držati

literaturom i po nama suvremenim kriterijima. Prva dva poglavlja nude nam

Kožičićevu biografiju ( sa svim upitnicima koje dosadašnja istraživanja nisu uspjela

razriješiti) i kulturno - književni kontekst njegova djelovanja. Kožičić je, tvrdi

autorica, izdanak zadarskoga humanističkoga kruga i njegovo je stvaranje u izravnoj

vezi s poslovima koje je obavljao. Podijelila je njegovo djelovanje u tri razdoblja:

prvo (1480 - 1510) nije zasvjedočeno tekstovima, ali pristupnica razložno

pretpostavlja da je ispunjeno povijesnim istraživanjima, kronikama, biografijama;

drugo ( 1510 - 1516) je obilježeno njegovom govorničkom djelatnošću, a treće

( 1516 -1531) pripremnim radnjama za tiskarsku djelatnost i samo tiskanje šest

glagoljičnih knjiga. Treće je poglavlje posvećeno latinskim Kožičićevim govorima

koji su smješteni u širok kontekst hrvatskih latinističkih protuturskih govora.

Pristupnica, naime, puno pažnje poklanja i govorima koji su prethodili Kožičićevima

(Divnić, Zane i drugi) i onima koji su mu slijedili ( Statilić, Posedarski, Marulić). Dva

Kožičićeva govora, onaj iz 1513. održan na šestoj sjednici Lateranskoga koncila i

poznati govor Opustošena Hrvatska Marija Stanković - Avramović analizira

podrobno služeći se dosadašnjim dostignućima i obogaćujući ih svojim zapažanjima.

Dolazi do zaključka da su ti govori "originalna djela koja slijede antičku retoričku

strukturu" ( 50 - 51) te nalazi u njima odstupanja od redovnih sklopova riječi,

paralelizme, homeoteleute, hijazme, anafore, epifore, sinonime. Provedena analiza

pokazuje da je Kožičić vrlo zauzet govornik koji izravnost svojih poruka odijeva u

birane govorničke postupke.

Od četvrtoga do desetoga poglavlja obrađuju se pojedina djela otisnuta u

Kožičićevoj tiskari u Rijeci 1531. g. ( Psaltir, Oficij, Misal, Knjižice krsta, Knjižice

od žitja rimskih arhijerejov i cesarov, Od bitja redovničkoga knjižice). Opseg

poglavlja, tj. opširnost kojom je pojedino Kožičićevo djelo obrađeno, uvelike ovisi o

stručnoj literaturi koja o njemu postoji ( Benvin, Bratulić, Hercigonja, Nazor,

Štefanić, Tutschke i drugi) Pristupnica je iščitala tu literaturu i u pojedinim se

dijelovima svojega rada previše veže uz ranije izrečene ocjene. Ta je vezanost prejaka

i kad uzmemo u obzir visoku razinu znanstvenih i stručnih priloga o Kožičiću. No

nema sumnje da nam je pristupnica u tim poglavljima ponudila najcjelovitiji

sada mogući uvid u glagoljašku Kožičićevu djelatnost. Vodila je računa o namjeni

tekstova, o onodobnom kontekstu njihova nastanka, sažeto progovorila o jeziku

svakoga od njih i posebice se zadržala na njihovom mjestom u povijesti hrvatskih

liturgijskih i poučnih djela.

Jeziku Kožičićevih izdanja posvećeno je i posebno poglavlje ( jedanaesto) u kome se

pokušava taj jezik promotriti u kontekstu jezika hrvatskoglagoljske tradicije i u vezi s

Kožičićevim nastojanjima da popravi jezik glagoljskih izdanja. I ova radnja pokazuje

da to popravljanje nipošto nije samo zamjenjivanje staroslavenskih jezičnih osobitosti

hrvatskima: naime, Kožičić itekako često, kadšto i dosljedno, upotrebljava

staroslavenizme i gradi jezik svojih djela i od njih i od starohrvatskih osobitosti, u

skladu sa svojim poimanjem pravilnoga i lijepoga. Uz niz dobrih zapažanja i

svrhovitoga korištenja literaturom kadšto nailazimo i na formulacije koje će trebati na

usmenom dijelu raspraviti jer su posljedica neadekvatnoga poimanja ponekoga

stručnoga priloga ili, a to se događa i u dijelovima koji se ne tiču jezika, povremeno

pretjerane želje za efektnim iskazom.

Naredno poglavlje ( Književnik Šimun Kožičić Benja) pokušava stegnuto opisati

sve književnosne elemente u Kožičićevim tekstovima poštujući različito poimanje

termina književnost u različitim razdobljima. Marija Avramović - Stanković posebice

upozorava da se hrvatska renesansna književnost nije razvijala uz velikaške dvorove,

kao u nekim tzv. velikim književnostima: na našim prostorima reagirala je na

najvažnije događaje iz života pojedinca i naroda pa je stoga i ona vrlo često zasićena

protuturskom problematikom. Ta tematika nije popunjavala samo neke, nego gotovo

sve književne oblike. Kožičić svojim latinskim govorima ostvaruje djela u kojima i

danas možemo uživati s obzirom na razinu ostvarene umjetnosti riječi. S druge strane,

njegove glagoljicom otisnute knjige, iako liturgijske i poučne, također svjedoče o

umjetniku riječi i kreativnom prevoditelju koji u sretnim trenucima postaje

sustvarateljem.

Trinaesto poglavlje ( Kožičićeva izdanja u povijesti tiskarstva) pokušava odrediti mjesto Kožičićevih izdanja u povijesti hrvatskoga, posebice glagoljaškoga, tiska i u njemu se analiziraju dostignuća senjske i riječke glagoljaške tiskare te ona koja su tiskana u Veneciji. Analiza pokazuje da se Kožičić itekako koristi iskustvima prijašnjih glagoljskih tiskara, ali njegova je tiskarska djelatnost donijela i novine koje je zahtijevalo vrijeme. On nije, naravno, mogao znati da su njegovi tiskarski proizvodi dio završnoga razdoblja glagoljaške djelatnosti, barem one kontinuirane, i ponašao se kao renesansni čovjek koji u starom mediju otkriva nove mogućnosti.

U četrnaestom poglavlju ( Glagoljaštvo Rijeke) pristupnica promatra Kožičićevu aktivnost kao odsječak staroga i bogatoga riječkoga glagoljaštva, a u Zaključku promatra tu aktivnost kao produžetak slavensko - romanskoga suživota i kao dokaz da teške društvene prilike ne mogu onemogućiti čovjekovu kreativnost. U Dodatku donosi tri slike i dvije tablice, a Literatura nudi više od 120 bibliografskih jedinica vezanih uz djelo Šimuna Kožičića Benje i uz teoretske probleme koje je u radu trebalo rješavati.

Zaključak i prijedlog

Magistarski rad Marije Stanković - Avramović pokušao je osvijetliti književnu

dimenziju rada modruškoga biskupa Šimuna Kožičića Benje. Zamišljen

kao cjelovita slika njegova kulturološkoga rada s osobitim obzirom na ona

ostvarenja koja se u užem ili u širem smislu mogu smatrati književnima rad nije

posve ujednačen po kvaliteti, ali je solidno utemeljen na relevantnoj literaturi i

dosadašnjim istraživanjima Kožičićeva djela. U tom smislu pristupnica je poklonila

dužnu pažnju i Kožičićevu djelu i pripadajućim kontekstima.

Predlažemo Vijeću Filozofskoga fakulteta da prihvati našu pozitivnu ocjenu i pristupnicu uputi

na usmenu obranu.

Zagreb, 20. listopada 2001. Stručno povjerenstvo

dr. sc. Stjepan Damjanović, predsjednik

Akademik Josip Bratulić, član

Akademik Anica Nazor, član

REPUBLIKA HRVATSKA

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Ivana Lučića 3

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Daniela Mikulaca: Rukopisna ostavština Vinka Kosa

Izabrani na sjednici Fakultetskoga vijeća od 16. studenoga 2001. u stručno povjerenstvo za ocjenu naslovljena magistarskog rada prof. Daniela Mikulaca, podastiremo Vijeću skupno

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Daniela Mikulaca Rukopisna ostavština Vinka Kosa strukturiran je dvodijelno. Jedan, prvi je dio (str. 1-111.) znanstveno-kritički opis rukopisne ostavštine, koju je kandidat uspio dešifrirati i srediti, a drugi dio, dodatak, čine tekstovi iz navedene književne ostavštine (str. 1-236.), koji dosada nisu bili objavljeni, i koji su tekstovi podlogom prvoga, znanstvenoga dijela. Razvidno je da magistarski rad ima uz znanstveni dio i tekstološki, koji je sačinjen uzornom tekstološkom metodom, tako da je urađen i priređivački posao za možebitno objavljivanje. Možemo utvrditi da uz dosad objavljene Kosove knjige (od Vodopada, 1939., do Pjesme, I, 1997.) imamo pred sobom cjelokupni književni rad Vinka Kosa, kojim se već sada stručnjaci mogu koristiti. Već i radi tih razloga ovaj Mikulicin napor zaslužuje pohvalu, jer je produkt znanstveno-istraživalačkoga i tekstološkoga posla.

Međutim, nama se osvrnuti na prvi dio ovoga rada o kojemu i podnosimo izvješće. Njega čini šest poglavlja, s pridodanom literaturom, ali se može grupirati u dva dijela. U prvom dijelu (prva četiri poglavlja, str. 1-50.) kandidat podastire biografske i bibliografske podatke Vinka Kosa, što je u funkciji tekstoloških istraživanja, ali i društveno-političkoga konteksta u kojemu živi i djeluje Vino Kos. Kako drugi dio, peto poglavlje (str. 50-111.), opisuje stilske značajke poezije, proze i drame, odnosno detektira Kosovu poetiku, to već četvrto poglavlje skicira modele hrvatske književne prakse tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća, dakle ocrtava književni kontekst u kojemu djeluje Kos. Iz biografije i “dossiea” doznajemo o tragičnoj sudbini mnogih hrvatskih kulturnih djelatnika, pa tako i Vinka Kosa, neposredno nakon drugoga svjetskog rata, ali i o njegovu prosvjetno-pedagoškom radu u Zagrebu. U poglavlju, dakle, koje skicira književni kontekst kandidat ukazuje na različite modele književne prakse koji čine razdoblje 1930-1945., pa tako uočava ne samo pojavu “sintetičkog realizma” i “socijalno angažirane književnosti”, nego i ostale tendencije od nacionalne, regionalne do artističke. Riječ je, dakle, o onim kretanjima koja su imala podlogu u liberalnoj ideologiji, i onim koja su ideju (nacionalnoga) tla poimale kao temeljnu pretpostavku književnosti. Taj je fenomen iznimno zanimljiv, jer ga se mora problematizirati u širokom rasponu od “zemljaša” (K.Hegedušića, Krleže) do “lirike grude” i orijentacije regionalnom, ali i liriku pastoralno-bukoličke utopije. Prema tome, to je razdoblje plurimodalno, što kandidat i apostrofira. U tom kontekstu pojavom Almanaha hrvatskih sveučilištaraca (1938.) i Lirika hrvatskih sveučilištaraca (1939.) inaugurirala se u hrvatskoj književnosti mlada nacionalistička generacija (T. Mortiđija, V. Rieger, S. Jakševac, J. Ercegović, N. Kesterčanek, F. Nevistić, M. Čović i dr.), u koju se obično ubraja i Vinko Kos. Oni su se u sferi manifestnih istupa deklarirali kao tradicijski utilitaristi. Uostalom, to je u skladu s onodobnim europskim populizmom u umjetnosti, lijeve ili desne orijentacije. Unutar tako naznačena poetičkoga horizonta kandidat poetiku Vinka Kosa određuje kao dominantno modernističku, dakle artističku, ali s elementima prosvjetiteljske utilitarnosti.

Središnji dio magistarskog rada jest opis poetike Kosove ostavštine. Prva je i kolikoćom i kakvoćom lirika. Kandidat o lirici iz Kosove ostavštine, to jest o tri kraće zbirke, posebno o svakoj, riše osnovne poetičke značajke, pa utvrđuje da Kosovu poeziju karakterizira, s jedne strane, tradicijska značajka hrvatske i europske moderne lirike, s druge strane zavičajno i nacionalno, a s treće strane univerzalno i kozmičko. Međutim, Kos se nigdje ne može osloboditi utilitarnoga segmenta. Ono što je u idejnom postamentu Kosova književnoga djela prepoznati je i u poeziji, a to je ideja mira, ljepote i dobrote. S formalne strane Mikulaco utvrđuje da Kosova lirika posjeduje različite tipove stišne organizacije, od vezanoga tipa stiha do slobodnoga, odnosno sintagmatskoga (Slamnig) stiha. U stilskomu sloju, pak, kao i u nekim motivima i temama, Kosovo pjesništvo “osvjetljava put kojima će nastaviti generacija krugovaša i razlogaša” (str. 64.), ističe kandidat.

U ostavštini Vinka Kosa Mikulaco je pronašao svega nekoliko proznih tekstova, dvije novela i dva putopisa. Prema skici strukturne tipologije, što je na temelju teorijske nudi Mikulaco, dvije Kosove novele on određuje kao, prvu realističko-anegdotalnu i zavičajno-regionalnu, a drugu kao modernističku e elementom fantastike i većim naglaskom na psihologizaciji lika. Putopise, koji su inače aksiološki insuficijentniji, kandidat također situira u tradiciju hrvatskoga putopisanja.

Kao i pri problematiziranju poezije i proze, tako i u obradi drama Vinka Kosa kandidat najprije teorijski i poetički određuje onaj model i onu poetiku koju oprimjeruje Kosova književna praksa. Ovaj je to put model verističke i modernističke simbolističko-artističke drame. Detektirajući poetičke značajke Kosovih nedovršenih i dovršenih drama (tragedija, povijesne drame, drame sa suvremenom tematikom, komedija) dolazi do zaključka da su Kosove drame tematski i stilski raznorodne, od elemenata trivijalno-sentimentalističkih, prosvjetiteljsko-didaktičkih do izrazito artističko-simbolističkih, s elementima patosa i poetizacije. Neke se Kosove drame mogu okarakterizirati kao varijanta poetsko-filozofske drame, pa se i one mogu usidriti u modernističku tradiciju 20. stoljeća.

U zaključku, na temelju analitičkoga opisa, kandidat određuje mjesto i značaj Vinka Kosa u povijesti hrvatske književnosti prošloga stoljeća, te ističe da uz navedene značajke, koje ga situiraju u određen kontekst, Kosa odlikuje idealističko vjerovanje u dobro, pa otud didaktičnost, apelativnost, etičnost, moraliziranje. U tom se smislu i njegove budućonosne projekcije ne odnose na realnu društveno-političku zbilju, nego utopijsko mjesto idealiteta. S jedne strane, dakle, riječ je o odmaku od aktualne društvene zbilje, u što nas osvjedočuje metaforički sloj, a s druge strane pak, riječ je o kontemplativnom, meditativnom, spiritualiziranom, transcendencijskom “nadsvođenju” rugobnosti svijeta, pri čemu se pobožanstvenjuje i prirodni bitak. Upravo tom značajkom Kos se uklapa u novosimbolističku tradiciju hrvatskoga pjesništva.

Magistarski rad Daniela Mikulaca izniman je tekstološki rad, opremljen ilustracijama (skeniranim naslovnicama, faksimilima i drugim materijalom), pri čemu je, vjerujem, jedinstven, a u znanstvenom dijelu elaboracije konzekventno je i koherentno metodološki proveden, utemeljen u suvremenim književno-znanstvenim spoznajama, a u skladu s književnim vrstama i žanrovima motrenih tekstova Vinka Kosa, pa u tom smislu predstavljaju značajan doprinos spoznaji mjesta i značenja književna djela Vinka Kosa u hrvatskoj književnoj povijesti 20. stoljeća. Osim u analitičkom dijelu o poeziji - očito je kandidat bio fasciniran svojim tekstološkim otkrićima - u kojem je kandidat precijenio estetsku vrijednost Kosove poezije, o čemu će povjerenstvo s kandidatom prodiskutirati na usmenom dijelu ispita, pri obradi proze i drama Mikulaco je objektivno i nepristrano, te znanstveno primjereno opisao i ocijenio taj dio Kosova rada. Zbog navedenih odlika magistarski rad Daniela Mikulaca premašuje zadane okvire. Molimo dakle Vijeće da kandidatu odobri usmenu obranu svojega rada.

U Zagrebu, 26.studenoga 2001.

Povjerenstvo:

Prof.dr.sc. Vinko Brešić, predsjednik

Prof.dr.sc. Cvjetko Milanja, član

Prof.dr.sc. Milorad Stojević, član

Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada

Gorana S. Pristaša

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održanoj 17. rujna 2001, u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Gorana S. Pristaša, pod naslovom Situacija, događaj, pregnantni trenutak, podnosimo Vijeću ovo skupno

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Gorana S. Pristaša, pod naslovom Situacija, događaj, pregnatni trenutak, ima ukupno 110 stranica teksta, kojima je dodana “Bibliografija” citiranih djela (str. 111-122). Tekst radnje podijeljen je na nenaslovljeni predgovor (2-3), “Uvod” (4-6), poglavlja “Situacija, događaj” (7-22), “Sličnost” (23-28), “Prizor, slika, plan” (29-51) i “Zakon energija i interesa” (75-105) te “Zaključak” (106-110). Autor tim radom, metodološki gledano, “sustav pojmova kojim se [Denis] Diderot služi” nastoji “posredno emancipirati” (3). To bi značilo dvoje. Prvo, Denisa Diderota riješiti predrasuda o antiknosti njegove teorije teatra i, drugo, Diderotove ključne pojmove (teatarske, ali ne manje i estetičke) osamostaliti, tj. osloboditi ih od zavisnosti o teatru “kao umjetnosti” te ih staviti u “perspektivu” nečeg daleko modernijeg, naime teatra kao “strategije gledanja i izražavanja” (6). Ovaj magistarski rad nastoji znanstveno ući u proces emancipacije ne samo nekih Diderotovih pojmova već i čitavih odjeljaka njegove teatarske estetike. To pak čini s osloncem na ona aktualna istraživanja, tj. na ona područja znanstvene interpretacije koja su korelativna području teatra, i to teatra kao zasebne i posebno moćne umjetnosti interpretacije. Rad je to koji ima visoko postavljene teorijske i znanstvene ciljeve; izuzetno je uspješan u njihovu postavljanju, moderan u svojem usmjerenju i, najzad, ostaje otvoren spram čitavog niza teorijskih problema koje njegov autor postavlja.

U prvom poglavlju svojega rada Goran S. Pristaš najprije ustvrđuje kako je Denis Diderot rodonačelnik modernog pojma dramske situacije i naglašava vrijednost tog pojma unutar filozofske, poglavito egzistencijalne, i strukturalne, poglavito funkcijske, analitike. Istražujući odnos situacije i događaja, s obzirom na Diderotovu teoriju teatra, Pristaš bilježi dvije važne stvari. Prvo, Diderotova briga za događaje u kazališnoj umjetnosti vezana je uz Aristotelovo shvaćanje “sastava događaja”. Drugo, Diderotova briga, kad je riječ o izmjenama u “toku događaja” koji se “mogu i mijenjati premda s nužnim oprezom”, nastaje u “karakterističnom (pred)revolucionarnom kontekstu” (14). Time se sugerira da Diderotov pristup problemu događaja nikako nije razriješen njegovom načelnom akcepcijom Aristotelove doktrine. Ovaj problem i ne može biti, prema Pristaševu mišljenju, razriješen izravno poetički, jer su “teatar i svijet u istoj igri umatanja i odmatanja” i jer se “slika svijeta u Diderotovom djelu objavljuje kao teatar mišljenja” (11). Pristaš na Diderotov “teatar mišljenja” ponajprije upućuje postavkom da je “činjenica da u gotovo svim spisima ovog klasičnog pantofila možemo naći derivaciju teatra ili derivirati opće ideje koje se odražavaju u njegovu pismu o teatru” (11). Sigurno je da je takvih “derivacija” u Diderota posvuda, jer je kod njega s teatrom kao i s “društvom u kojem svatko žrtvuje ponešto od svojih prava za dobro zajednice i za cjelinu” (Paradoxe sur le comédien) i jer “nema ničeg što se u svijetu događa a što se ne bi moglo zbiti u teatru” (Discours su la poésie dramatique). Rekli bismo ovdje kako ovu drugu, temeljnu postavku “ranomodernog” svijeta, aktualni, postmoderni svijet, doista izokreće na glavu. Temeljna postavka posmodernog svijeta glasila bi, prema našem mišljenju, ovako: “Nema ničeg što se može zbiti u teatru, a što se ne bi moglo dogoditi u svijetu”. Iz ovoga slijedi: ukoliko je za ranomoderni svijet karakteristična stanovita teatralizacija mišljenja, utoliko je za postmoderni, u samo središte njegova interesa, postavljena drama događanja. S nedvojbenim osjećajem za Diderotovu stvar, Goran S. Pristaš, međutim, ne ide samo za Diderotom, nego i prema Diderotu i prema njegovoj teoriji teatra. Pristaš ide prema ranomodernoj teatralizaciji mišljenja s uporištem i polazištem u postmodernoj, ali ne teoriji nego intenciji prema teatralizaciji moći. Unutar nje moć događaja ima prvorazredni značaj.

Kad G.S. Pristaš u svom magistarskom radu ide za Diderotom i njegovom specifičnom analitikom, tada je, smatramo, metodološki uvjerljiviji i znanstveno ovjerljiviji nego onda kad ide prema Diderotu. U prvom slučaju on pokazuje zavidnu erudiciju te nedvojbenu interpretacijsku osjetljivost. U drugom slučaju, kad mora izabrati nešto iz množine suvremenih polazišta prema Diderotovim ključnim riječima ili temeljnim pojmovima, unatoč tomu što i tu pokazuje erudiciju, zna mu nedostajati znanstvenog opravdanja u povezivanju prividno bliskih, ali ne i zaista blizih suvremenih teorijskih ideja ili, pak, stajališta. Primjerice: u suvremenoj teoriji odnos situacije i događaja interpretira se, na kraju, dvjema nasuprotnim postavkama o prirodi tog odnosa. Događaj “pripada” ili “ne pripada” situaciji. Za Pristaševo razumijevanje tog odnosa u ovom su radu ključni bili Alain Badiou i Michel Foucault. Iz njihova smjera Pristaš taj odnos definira u nekoliko navrata: “Situacija je […] ‘istina’ događaja” (9); “situacija [je] čin ‘imenovanja’ [događaja]” a ovaj je “izboj iz situacije” (106). U Badiouovu glavnom djelu, L’ętre et l’évenment, ne bi bilo uporišta tako odrješitom definiranju odnosa situacije i događaja. Za Badioua događaj je po svojoj prirodi “mnogostruk” ili “mnoštven”. Ukoliko se smatra da on pripada situaciji, tada se on u njoj “singularizira”, postaje tek njezin dio, ali nikada “ne koincidira” s “nekim položajem”, odnosno s nekom situacijom čije elemente događaj “mobilizira”.

Iz toga bi teško bilo govoriti o događaju kao “istini” situacije. Ukoliko se pak smatra da događaj ne pripada situaciji, to je zbog toga jer, prema Badiouu, “nikakvo mnogostruko ne može odgovoriti na poziv njenog imena”. Dakle, iz ovog ugla teško je uopće govoriti o nekakvom “imenovanju”. U oba pak slučaja događaj, kod Badioua, ne može biti “izboj iz situacije”, jer bi tada u samoj situaciji imao osnov za svoje definiranje. Niti Foucaultov – sasvim drukčiji pristup problematici događaja – ne dopušta prizivanje “istine” uz događaj i situaciju. Foucaultovo “načelo događaja” samo je jedno od ona četiri načela (tu su još načela izvanjskog, fikcionalnog i disperzivnog) koja upravo “krše” ili, barem, “slabe”, prema Foucaultovu mišljenju, “dominantni model istine”.

Sve kad bi situacija i bila “istina” događaja – što je legitimna tvrdnja uz pretpostavku da događaj pripada situaciji – niti jedan, dakle, od dva glavna izvora za ovakvu Pristaševu postavku o odnosu događaja i situacije tu postavku ne osigurava. Time ne tvrdimo da njegova postavka nije točna, ili da to ne bi mogla biti, već jedino nastojimo upozoriti na to kako je autor jedan od važnijih zaključaka svojega magisterija morao znanstveno nešto pažljivije izvesti.

Neosporno je da je G.S. Pristaš izuzetno uspješno povezivao i povezao Diderotova istraživanja u području teatra s onima iz područja likovne umjetnosti. Taj mu je zahvat omogućio da uz pojmove događaja i situacije već u drugom poglavlju rada (“Sličnost”) postavi još sliku i model, te na kraju linije koju sam povlači, naime “događaj – situacija – slika – model” locira i “Diderotovo poimanje teatra” (26). Ozbiljnim prolaskom kroz problematiku klasicističke dramaturgie du tableau Pristaš je uvjerljivo povezao rezultate odnosa između tzv. “estetike slike” i “pikturalne predodžbe dramskog prizora” (P. Pavis). Tu je kazališni gledatelj kao pred platnom slike, i to što se u klasicističkom teatru slike samo “ulančuju”, to što je načelo slike toliko snažno da Diderot traži od pisca i od glumca da zamisle zid prema parteru, tj. da imaju tamo “zavjesu” koja se “nije digla”, to sve zajedno poziva Prisraša da u analizu situacije uvede atribute slike: perspektivu i kompoziciju. S dobrim argumentima Pristaš ih drži pojmovima koji jesu iskaz likovnosti slike, ali su ujedno i “elementi” teatralnosti kao takve. Kad Pristaš pak govori o teatralnosti teatra, tada je kod njega riječ o “prožetosti elemenata istom moći” te “njihovoj obuhvaćenosti istim zakonom” (26). Takvo shvaćanje teatralnosti značajno je i za Pristaševo kasnije “odmrzavanje” problematike tijela, primjerice u četvrtom poglavlju (“Presjecište”). Cilju tog “odmrzavanja” on usmjerava i završno, peto poglavlje svojega magistarskog rada (“Zakon energije i interesa”), koje se dijeli na potpoglavlja “Objektifikacija”, “Interes” i “Dah”.

Goran S. Pristaš izuzetno pažljivo priprema ta završna poglavlja, koja problematiziraju odnos tijela i teatra. Ne zanima ga tijelo kao “zasebni fenomen” već tijelo kao “nužan uvjet teatra” (52). Tijelo pak, na istom mjestu, definira kao “propust” ili kao “presjecište događaja u svijetu i događaja u teatru”. U teoriji Denisa Diderota Pristaš nalazi osnovu ne samo istraživanju situacije i događaja nego i odnosu tijela i događaja; u Diderotovim zapažanjima o improvizaciji i pantomimi pronalazi – barthovski rečeno – “zrno” događaja tijela, a ne tijelo isključivo kao “segment” slike. U tom on vidi moment provokacije, poremećaj u paradigmi same epohe, inzult unutar klasicističke organizacije “reprezentacijske igre”. “Živost i prisutnost živog tijela”, kaže, “teatru daje dojam predreprezentacijske umjetnosti” (52). Odovud G.S. Pristaš definitivno kreće u pretragu odnosa tijela i događaja, koji je odnos, za njega, ključ razumijevanja odnosa teatarske i izvedbene umjetnosti.

Druga polovica Pristaševa magistarskog rada tekst je jednog opsežnog – načelno panoptičkog – istraživanja iz kojeg autor ipak nije uspio do kraja ukloniti izuzetno složenu problematiku tijela kao “zasebnog fenomena”. S velikim oprezom on to pokušava učiniti podjelom na “življeno tijelo” i “tijelo tehnike”. To čini uz uputstvo da upravo “ovo drugo tijelo jest ono koje nas je zanimalo” (74) i kojim se on u svojem magisteriju doista i bavi. Ovakva podjela tijela na dva – koja ni nekim suvremenim teoretičarima nije strana – u ovom se radu oslanja najprije na tekstove Diderotovih kazališnih suvremenika, ali i filozofa iz samog srca racionalizma. Više Spinoze, manje Leibnitza. Smatramo, međutim, da ovakva odlučna podjela tijela na dva u tome razdoblju ima veće uporište u Leibnitzu nego u Spinozi. Naime, upravo Leibnitz razlikuje fizičke i metafizičke tendencije u “apetitu” (conatus) tijela, tendenciju prema kretanju i tendenciju prema saznavanju. Tragom Pristaševa magistarskog rada moglo bi se reći da je subjekt svojim tijelima “pripravan na događajnost” (53). Kad bismo ovo željeli reći nešto jednostavnije, te ustvrdili: Glumac/Akter je svojim tijelima pripravljen za Uloge/Događaje, tad bismo možda jasnije označili onu točku prema kojoj ide Pristaševo istraživanje i teatra i izvedbenih umjetnosti. To istraživanje je izuzetno ambiciozno, što mu je i vrlina i mana. Ono često vodi u preveliku širinu pa onda panoptičnost zasjenjuje znanstvenost. Winnicott i Merleau-Ponty, Spinoza i Hill, Barthes i Barba tada postaju dijelovi optike, a ne sudionici jedne analitike. Ta mana, međutim, nastaje iz Pristaševa respekta prema temi, pa je spominjemo jedino da bismo, s druge strane, istaknuli Pristaševu intelektualnu osjetljivost i onu znanstvenu discipliniranost koju ovaj magisterij inače neosporno ostvaruje.

Polazeći od Diderotove analitike, a nikako ne s namjerom revalorizacije cjelokupne njegove teorije teatra, Goran S. Pristaš uspio je u svojem magistarskom radu Situacija, događaj, pregnantni trenutak pokazati kako je ta analitika bila položena na pojmove s otvorenim vremenskim hodnicima (prema Aristotelu, ali i prema Brechtu i Beckettu), te s tematskom perspektivom (npr. situacija kao egzistencijal, kao struktura, kao kontekst itd). To je obavio znanstveno disciplinirano i tek s manjim metodološkim propustima. Jedan od njih je tek usputično spominjanje Diderotove definicije pojma coup de théâtre (84) o kojem najviše materijala daje Diderotov spis Entertiens sur le fils naturel (1757), a koji je pojam izuzetno vrijedan u otvaranju dinamičke perspektive samoga pojma događanja. Naime, pojmovi “incident”, “nepredviđenost” i “nagla promjena” tj. “promjena odjednom”, koje Diderot afirmira u svojem definiranju pojma coup de théâtre, u stvari su sastavnice samog događaja, tj. momenti njegove “prezentativne strukture” (A. Badiou). Tu je kod Diderota doista malo Aristotela, ali tu ima – u samo predvečerje događaja Francuske revolucije – doista one intuicije koju se obično označuje kao povijesnu.

Unatoč netom spomenutim manjim metodološkim propustima, ponavljamo da magistarski rad Situacija, događaj, pregnantni trenutak Gorana S. Pristaša u najvećoj mjeri doseže svoje visoko postavljene teorijske i znanstvene ciljeve, uspješan je u njihovu postavljanju te svojom otvorenošću poticajan za dalja znanstvena i umjetnička istraživanja. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati našu pozitivnu ocjenu ovoga rada te autoru odobri njegovu usmenu obranu.

Dr. sc. Boris Senker, red. prof.

predsjednik Povjerenstva

Dr. sc. Vjeran Zuppa, red prof. ADU

član Povjerenstva

Dr. sc. Dean Duda, doc.

član Povjerenstva

Odsjek za povijest umjetnosti

Filozofskog fakulteta

SveuČilišta u Zagrebu

Broj: 03-01-14/3.

Zagreb: 5. 11. 2001.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici održanoj 17. rujna 2001. godine Fakultetsko vijeĆe imenovalo nas je u StruČno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada prof. Daniele MatetiĆ pod naslovom "Kretsko-venecijanske i srodne ikone u Galeriji umjetnina u Splitu", pa istom vijeĆu podnosimo skupno

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Daniele MatetiĆ ima 226 stranice i 59 slikovna priloga. Tekstualni dio magistarskog rada podijeljen je u šest dijelova: "Uvod" (str. 1-3), "Ikona produkt bizantske radionice" (str. 4-35), "Uloga prikaza na Zapadu i prisutnost ikone" (str. 36-59), "Kretsko-venecijansko slikarstvo" (60-117), "Katalog" (str. 120-215) i "ZakljuČak" (str. 216-218). Na kraju radnje je popis literature.

U kratkom uvodnom poglavlju autorica naglašava rasprostranjenost ikona u Dalmaciji, podjednako u crkvama i u privatnom vlasništvu. Nastale su u dugom vremenskom rasponu od 13. do 19. stoljeĆa, od ikona romaniČko-bizantskog stila do ruskih djela. Ukazuje se i na historijat dosadašnjih istraživanja te teme. Interes povjesniČara umjetnosti bio je usmjeren na najranija djela, romaniČkog i gotiČkog stila u kojima se prepoznaju utjecaji bizantskoga slikarstva, dok su kretsko-venecijanska djela, iako tvore najbrojniju skupinu, rijeđe bili predmetom temeljitih istraživanja. Kretsko-venecijanske ikone iz Galerije umjetnina u Splitu potjeČu od privatnih vlasnika, pa stoga pružaju najbolji i najcjelovitiji uvid u privatnu pobožnost, ikonografske teme, recepciju sredine. Zbirka ikona u Galeriji sadržava kretsko-venecijanske ikone, ikone jonske škole, ikone bokokotorskih radionica, grČke i ruske ikone.

U drugom poglavlju naslovljenom "Ikona produkt bizantske tradicije" autorica rasvjetljava ulogu i znaČenje ikone u bizantskoj kulturi. Ikona je na tom povijesnom prostoru, a nakon pada Carstva u pravoslavnim zemljama opĆenito, u središtu religioznosti prema kojemu konvergiraju svi oblici pobožnosti. U pravoslavlju ikona objedinjava umjetniČku i teološku dimenziju. U teološkom smislu ona se smatra vizualnim ekvivalentom Evanđelju, jer vizualnim rjeČnikom prenosi kršĆanske istine kao što to Sveto pismo prenosi rijeČima.

Difuzija ikone na Zapad osjeĆa se intenzivnije od 13. stoljeĆa, kada su ih, kao i relikvije svetaca, križari donosili iz bizantskih svetišta. Najbrojnije su u Južnoj Italiji, Rimu, Veneciji i Dalmaciji, gdje su smatrane svetom slikom. Oko pojedinih se vrlo brzo poČeo graditi javni kult.

U povijesti ikone mogu se razluČiti tri razdoblja:

-vrijeme predikone

-vrijeme ikone

-vrijeme ikone-devocijskog prikaza

U prvom razdoblju ikona još nema posve razrađene i teološki usklađene temelje. Nije precizno objašnjen odnos između prikaza i "prikazanog" niti je striktno određena njezina uloga u kultu i vjerskoj kulturi opĆenito. Predikona obuhvaĆa razdoblje od proglašenja Mira s Crkvom 313. godine do VIII. ekumenskog sabora 869. godine u Carigradu. Sabor je proglasio dogme koje Će ikona, nakon što je po važnosti izjednaČena s pisanom RijeČju, vizualnim putem prenositi vjernicima. Sabor je istovremeno odredio mjesto i ulogu kršĆanske figurativne umjetnosti i ikone u pobožnosti. Tada se po prvi put u latinskom tekstu saborskih akata upotrebljava naziv ikona umjesto naziva imago. U to se vrijeme ikona dakle razvijala usporedno s razvitkom teologije, što znaČi da je prošla put od od prikaza kojemu se osporavao kršĆanski identitet do simbola kršĆanskoga pravovjerja.

Drugo razdoblje započinje nakon ikonoklazma i traje neprekidno do formiranja kretsko-venecijanske škole. U tom vremenu ikona je punopravni dio Crkvene tradicije. Ona je vizualna teologija kojom se prenose temeljne kršĆanske istine. Likovni govor ikone strogo je određen teološko-estetskim kanonom koji sprijeČava samovoljna, slobodna tumaČenja ikonografskih shema i obrazaca, te ujedno garantira dosljedno poštivanje teoloških dimenzija koje prikaz mora sadržavati.

TreĆe poglavlje "Uloga prikaza na Zapadu i prisutnost ikone" raspravlja o ulozi ikone u Rimu, Veneciji i Dalmaciji. PišuĆi o Rimu kao centru kršĆanstva, autorica analizira najstarije ikone u gradskim crkvama, ali i položaj ikone u kasnom srednjem vijeku (relacija franjevci i dominikanci), osvrĆe se na Tridentski sabor i isusovaČku doktrinu te njihov odnos prema ikoni. Autorica ispravno zakljuČuje da je religiozni autoritet Rima u 13. stoljeĆu kontekstualizirao ikonu u katoliČku pobožnost u ulozi svete slike. MletaČka republika s druge strane utjeČe na njihovu difiziju na Zapadu. Ikona je u Veneciji bila povezana s državnim kultom-ona je sastavi dio mita o Serenissimi kojim se propagira njezina posebnost i uživanje stalne nebeske zaštite. Pietas veneziana ukljuČuje vezu sakralnog i profanog, božanske zaštite i simbolizma politiČkih nastojanja, što potvrđuju najvažniji javni kultovi ikona: Nikopeia, Madona del Pace i Mesopanditissa. Sastavni dio pietas veneziana bilo je i vjerovanje da pojedine ikone prenose Božju volju koju treba izvršavati. NajznaČajnije je razmatranje naslovljeno "Dalmacija i ikona". U toj je pokrajini ikona prisutna veĆ u 13. stoljeĆu; autorica starinu i široku rasprostranjenost tumaČi snažnom ranokršĆanskom tradicijom, bizantskom vlašĆu, a u kasnijim razdobljima utjecajem Rima i MletaČke republike. U analizi romaniČkih i gotiČkih ikona autorica naglašava ulogu Zadra, Splita i Dubrovnika, gdje su prisutna djela lokalnih i "stranih," u prvom redu mletaČkih umjetnika. Piše se i o javnim kultovima koji nastaju oko starijih ikona (npr. Ston, Hvar, Split, Zadar i dr.).

»etvrto poglavlje magistarskog rada "Kretsko-venecijansko slikarstvo" analizira slikarstvo nastalo sintezom bizantskoga ikonopisa koji poštuje teološko-estetski kanon, i zapadnjaČkih (talijanskih i flandrijskih) umjetniČkih elemenata. Autorica to razdoblje definira kao vrijeme ikone-devocijskog prikaza, u kojemu se ikonopis poČeo prilagođavati zapadnom

vjerskom "tržištu"- katolicizmu gdje se religiozni prikazi ne smatraju vizualnom teologijom, veĆ imaju prvenstveno ulogu da potiČu pobožnost. U kretsko-venecijanskoj školi postupno dolazi do izmjene pojedinih elemenata teološko-estetskoga kanona, uvođenja zapadnih ikonografskih i stilskih novina i utjecaja. Kretsko-venecijanske ikone u Dalmaciji zauzimaju istaknuto mjesto. Javljaju se nakon romaniČko-bizantskih ikona, a nastavljaju se, nakon zamiranja škole, u jonskim, bokokotorskim, grČkim i ruskim ikonama. U Dalmaciji se takve ikone javljaju sredinom 15. stoljeĆa, nakon krize "dalmatinske slikarske škole" i istovremenim pojaČanim importom (ranorenesansnih) slika iz Venecije. One su svojevrsni nadomjestak starih romaniČkih i gotiČkih ikona koje su imale važno mjesto u formiranju javnih kultova. Njihov je arhaiČan izgled proizišao iz teološko-estetskog kanona, tematika im je prilagođena zapadnoj devociji, dok su na tržištu bile relativno dostupne. Sve je to omoguĆilo izrazitu difuziju ikona u cijeloj regiji.

Autorica raspravlja o terminu kretsko-venecijanske škole upozoravajuĆi na razliČita, pa i suproststavljena mišljenja na tu temu. Koristi se naziv kretsko-venecijanaska škola (slikarstvo) jer se, opravdano, smatra da najtoČnije izražava bit simbioze koju su stvorili izbjegli kretski slikari u Veneciji gdje su pronašli prostor za rad i tržište. U tom je tržištu Dalmacija jedna od važnijih regija. Koriste se i termini madoneri (minorni slikari koji rade prema zapadnoj ikonografiji za skromnije naruČitelje). Terminom ikone jonskih otoka (slikarstvo sedam otoka, u prvom redu Zante i Krf) obuhvaĆene su ikone kraja Seicenta i poČetka Settecenta s određenim posebnostima u odnosu na slikarstvo Krete.

Ikone u Galeriji umjetnina u Splitu potjeČu iz privatnoga vlasništva, u prvom redu iz Splita (od njih je Čak 25 bilo u posjedu dr. Ive Tartaglia) i Dubrovnika. Ikone iz Galerije, posve logiČno, variraju u vrsnoĆi. Tek neke se mogu pripisati određenom slikaru i njegovoj radionici, dok su madonerske slike bliske skromnim naruČiteljima. Gotovo sve su izrađene tehnikom tempere i pozlate na dasci (samo dvije izrađene su temperom na staklu). Autorica obrađuje sve kretsko-venecijanske ikone, dok iz velike zbirke jonskih ikona analizira iskljuČivo ona djela koja nastavljaju kretske tradicije.

Ikone iz Galerije umjetnina obrađuju uglavnom mariološku i kristološku ikonografiju, dakle teme iz Marijina i Kristova života. Iz marijanskoga ikonografskog ciklusa izdvajaju se tipovi Madre della Consolazione, Glykophilouse (Eleouse), Galoktotropouse, Trenodouse, ikona s prikazom Oplakivanja (Pietŕ) ali i manje zastupljene teme bizantskoga podrijetla. I kristološka ikonografija zastupljena je brojnim tipovima i primjerima, poČam od Krista okrunjena trnovom krunom, Krista pod križom, Imago Pietatis do Veronikina rupca. Galerija posjeduje i skupinu ikona s narativnim scenama (Prikazanje Bogorodice u hramu, Navještenje, Poklonstvo kraljeva, UskrsnuĆe, i druge teme iz Kristova i Marijina života itd.). Posebnu skupinu saČinjavaju djela s prikazom svetaca. Najzastupljenije su ikone s prikazom relikvija sv. Spiridiona, ali se analiziraju i one s prikazima sv. Nikole, Jurja, Ante Padovanskoga, Frane Asiškoga i drugih svetaca.

Nakon tipološke podjele autorica pokušava utvrditi autore za pojedina djela, ili pak neke ikone situirati u određeni slikarski krug. Krugu Andrea Ritzosa (1421.-1492.) pripisuje se Bogorodica s Djetetom (Glykofilousa), dok je Nikola Zafuri izradio ikonu Madre della Consolazione. U krug Ioannesa Permeniatesa (prva pol. 16. stoljeĆa) svrstava se ikona Imago Pietatis. Najbrojnija su djela osrednja u likovnom izrazu što se može objasniti relativno slabom kupovnom moĆi dalmatinskih naruČitelja. Analiziraju se i djela jonskih majstora 17. i 18. stoljeĆa te nekoliko djela koja su izradili madoneri.

U "Katalogu" (peto poglavlje) autorica izrađuje inventar 59 ikona. Kataloška jedinica sadrži tehniČke podatke, dataciju, autorstvo, bibliografiju te podatke o restauraciji. Uz to, iznose se svi povijesno-stilski podaci o umjetnini: pronalaze se usporedbe, raspravlja se o dosadašnjim bilješkama i literaturi, valorizira likovna i ikonografska dimenzija djela. Na taj naČin stjeČe se cjelovito i iscrpno znanje o svakom pojedinom djelu.

Na kraju radnje donosi se i iscrpan popis literature.

Daniela MatetiĆ u magistarskom radu "Kretsko-venecijanske i srodne ikone u Galeriji umjetnina u Splitu" dala je cjelovito povijesno tumaČenje slikarstva ikona u najznaČajnijoj zbirci takvih djela u Dalmaciji. Ikone su nastale od 15. do kraja 18. stoljeĆa, a podrijetlom su iz razliČitih dalmatinskih gradova, najČešĆe iz Splita i Dubrovnika. Prema tome splitske ikone nastale u vremenskom rasponu od nekoliko stoljeĆa, zaista su reprezentativan primjer koji dozvoljava da se cjelovito sagleda i znanstveno analizira stoljeĆa, "idealan" za znanstvenu analizu.

U provedenim istraživanjima autorica je temeljito razmotrila prethodne spoznaje o toj temi. To se podjednako odnosi na analizu društvenog, religioznog i umjetniČkog prostora u kojima nastaje ikona, kao vizualni ekvivalent kojim se prenose kršĆanske Istine.

Nastala u Bizantu, ikona je postupno prodrla na zapadni dio Mediterana, u Rim, Južnu Italiju, Veneciju i Dalmaciju, gdje su u razvijenom srednjem vijeku imale istaknuto mjesto u privatnoj pobožnosti i difuziji javnih kultova. U umjetniČkom smislu te su rane ikone sjedinjavale elemente zapadnih stilskih previranja (romanika, gotika) i istoČnih teološko-estetskih kanona. PolitiČkim i umjetniČkim promjenama (pad Bizantskoga carstva, prodor Turaka, osvajanje Krete, renesansa u Italiji) otvorio se prostor simbiozi istoČnoga i mletaČkog slikarstva ikona u školu koja se u literaturi naziva kretsko-venecijanska škola. ZnaČajna skupina slika te škole pohranjena je u Galeriji umjetnina u Splitu koju Daniela MatetiĆ analizira u svom radu. PolazeĆi od samih djela protumaČila je njihove stilske osobine, ikonografsko znaČenje, definirala istovjetne i srodne skupine djela, odredila vrijeme njihova nastanka. Istovremeno je utvrdila njihovo podrijetlo, pronašla adekvatne usporedbe, te na temelju dosadašnje literature, ali još ČešĆe na temelju vlastitih prosudbi, donoslia meritorne opservacije i zakljuČke. Provjerila je rijetko postavljene atribucije i datacije djela, dok je pak pojedina djela svrstala u jasnije određen pojam radionice, škole i kruga.

Osobito je važan doprinos kolegice MatetiĆ u analizi uloge i znašenja ikona na Istoku i na Zapadu, među pravoslavnim i katoliČkim zemljama. U prvom redu važna su poglavlja o ikoni u Rimu, Veneciji i Dalmaciji, gdje se položaj i znaČenje ikone postavlja u realne okvire društvenih, politiČkih i vjerskih prilika. KatoliČka Dalmacija, na razmeđu istoka i zapada, u neposrednom dodiru s pravoslavljem i istoČnom likovnom kulturom, te pod izravnom vlašĆu Venecije, bila je idealan naruČitelj i kupac ikona, u prvom redu kretsko-venecijanskih djela koja sintetiziraju dva jezika i dvije religije, zapravo dvije posve opreČne koncepcije o funkciji i znaČenju umjetniČkog djela.

Daniela MatetiĆ u magistarskoj radnji temeljito je obradila i znanstveno utemeljeno protumaČila kretsko-venecijaske i srodne ikone u Galeriji umjetnina u Splitu koje su nastale u vremenskom razdoblju od 15.

do kraja 18. stoljeća, pa je time dala važan znanstveni doprinos hrvatskoj povijesti umjetnosti.

Na temelju iznesenog u ovom izvješĆu, predlažemo VijeĆu Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada prof. Daniele MatetiĆ pod naslovom "Kretsko-venecijanske i srodne ikone u Galeriji umjetnina u Splitu" i da je uputi na postupak obrane.

StruČno povjerenstvo:

Dr. Radoslav TomiĆ,

znanstveni suradnik Instituta

za povijest umjetnosti

Dr. Igor FiskoviĆ,

redoviti profesor

Dr. Vladimir MarkoviĆ,

redoviti profesor

1. Dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.

2. Dr. sc. Branka Migotti, viši znan. sur.

3. Dr. sc. Mirja Jarak, docent

Zagreb, 28. studenog 2001.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

Predmet: Skupno izvješće o ocjeni magistarskog rada

Magde Zorić pod naslovom Rano kršćanstvo

na širem području Šibenika

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 19. studenog 2001. donijelo je odluku o imenovanju dr. sc. Mirjane Sanader, izv. prof., dr. sc. Branke Migotti, višeg znan. sur. u dr. sc. Mirje Jarak, docenta u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Magde Zorić, pod naslovom Rano kršćanstvo na širem području Šibenika.

Stručno povjerenstvo podnosi sljedeće izvješće:

Magda Zorić zaposlena je kao arheolog-zaštitar u Upravi za zaštitu kulturne i prirodne baštine u Šibeniku. Predavanja iz poslijediplomskog studija arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu odslušala je 1997./1998.

Magistarski rad Magde Zorić sastavljen je od sljedećih poglavlja: Uvod (str. 1-23), Pregled lokaliteta (str. 24-86), Utvrde i crkve (str. 87-93) i Zaključna razmatranja (str. 94-123). Slijede kratice i opširan popis literature (str. 124-128, 669 jedinica), te slikovna dokumentacija sastavljena od karte nalazišta i 16 tabli s tlocrtima crkava i crtežima/fotografijama dijelova crkvene opreme. Na karti su pregledno predočena simbolima (prema kategorijama) obilježena sva nalazišta koja se spominju u tekstu. Manjim propustom pritom smatramo izostanak označavanja nalazišta na karti brojevima koji bi odgovarali brojevima u katalogu, čime bi onome tko nije podrobno upoznat s ranokršćanskom topografijom šibenskog prostora razumijevanje karte bilo znatno olakšano.

U Uvodu, podijeljenom na podnaslove Povijest istraživanja i obrazloženje teme, Zamljopisno-povijesne odrednice i Metodologija rada, autorica je logično i pregledno obrazložila svoj odabir teme i povoljne predispozicije prostora, smještenog u jasno predočene zamljopisno-povijesne odrednice, za stvaranje bogatog sloja antičkih i ranokršćanskih nalazišta. Pritom je uočila da je razmjerno siromaštvo šibenskog prostora ranokršćanskim nalazima, s obzirom da su prirodno-povijesni uvjeti za razvitak kršćanstva ondje bili podjednaki kao i u susjednim krajevima, djelomice posljedica činjenice da je u 19. st., pa i u dijelu 20. st., kada su se zacrtavale smjernice istraživanja u arheologiji hrvatskih prostora, zanimanje istraživača na zadanom području bilo okrenuto gotovo isključivo ranosrednjovjekovnim nalazima nacionalnog obilježja. Dvije u novije vrijeme napravljene arheološke topografije koje su uključivale i ranokršćanske nalaze Šibenika i šibenske okolice manjkave su u odnosu na šibenski prostor utoliko što obuhvaćaju ili znatno šire područje, ili pak cjelokupnu arheološku topografiju. U takvim okvirima ranokršćanski nalazi Šibenika i njegove okolice nisu mogli biti obuhvaćeni u svim detaljima, pa prema tome ni pružiti odgovarajuću sliku ranokršćanske civilizacije na tome dijelu Dalmacije.

S obzirom na dosadašnje stanje poznavanja problematike autorica je kao cilj svoga rada postavila izradu obuhvatne ranokršćanske topografije na temelju revalorizacije postojećih nalaza kao i uključivanja novih koje je sama uočila ili istražila. Pritom je izabrala metodologiju koja uključuje ne samo dokazanu ranokršćansku arhitekturu, nego i potencijalna nalazišta na kojima se ranokršćanski sloj može s više ili manje sigurnosti pretpostaviti na temelju arheoloških i povijesnih podataka, prije svega kasnoantičkih i ranokršćanskih nalaza u neposrednoj blizini srednjovjekovnih sakralnih zdanja, pogotovo ako na ranokršćanski sloj upućuju arhivsko-povijesni podaci i hagiografski elementi. Takva je metoda u izradi ranokršćanske topografije na prostoru Dalmacije ostvarena i prije ovog magistarskog rada, a pokazala se pravilnom utoliko što su se u međuvremenu mnoga potencijalna nalazišta ostvarila kao takva otkrićem ranokršćanske arhitekture. Prihvaćanjem opisane metodologije autorica je iskazala širinu razmišljanja u pitanjima pretpostavki i dokazivanja, ali i istodobno uspjela izbjeći zamci nedovoljno utemeljene argumentacije i preopćenitih zaključaka.

Sljedeći metodološku podjelu stupnjevanja nalazišta prema naravi ostataka i vjerojatnosti ranokršćanskog sloja autorica je poglavlje Pregled lokaliteta podjelila na sljedeće podnaslove: Lokaliteti na kojima je dokumentirana ranokršćanska crkva; Lokaliteti na kojima se s više sigurnosti može pretpostaviti ranokršćanska crkva; Lokaliteti na kojima se s manje sigurnosti može pretpostaviti ranokršćanska crkva, pustinjačka cela, samostan. Obrađeno je ukupno 41 nalazište, od čega njih 5 u prvoj skupini (Bilice, Ivinj, Srima, Danilo, Kornat), 12 u drugoj (Danilo Biranj, Šibenik - tvrđava Sv. Mihovil i lokacija sv. Roka, Razori, Biskupija, Dražica Pudarica, Prvić Luka, otočić Sustipanac pred Pirovcem, Mandalina, Grebaštica, Murter, Grušine), a 22 u trećoj skupini (Konjevrate, Skradin, Sustipanac u Prukljanskom jezeru, Raslina, Zaton, Dazlina, Tribunj, Kaprije, Žirje - podnožje Gradine, Kučišta i uvala Muna, Rogoznica, rt Ploče, uvala Stivančica u podnožju brda Movar, Danilo - sv. Danijel, Grebaštica - sv. Ivan de Tyro, Murte - Sutomišćica, Hramina, Bilice - Jerkulovac, Zlarin, Jadrtovac - Vruci, Morinjski zaljev, Šibenik - Stomica, Šibenski kanal - pećina sv. Antuna opata. Ovisno o kategorizaciji nalazišta, kataloške jedinice sadrže sve ili pojedine od sljedećih sastavnica: opće značajke nalazišta s obzirom na cjelokupni antički sloj, istraženost arhitekture, analize tlorisa i crkvenog namještaja, dataciju prema citiranoj literaturi, naznake o kontinuitetu i literaturu prema kronološkom redoslijedu. Očigledno je da su kataloške jedinice zamišljene kao opširna informacija o građevini i/ili nalazištu, ali i s prostorom za iznošenje vlastitih razmišljanja i saznanja, dok iscrpna bibliografija omogućuje uvid u pojedinosti koje u okviru naunačene teme nisu mogle biti predočene. Takvim je katalogom stvoren obrazac prihvatljiv i za druge regije, a u konačnici i za izradu obuhvatne ranokršćanske topografije Hrvatske.

Izvorni doprinos autorice u prvoj skupini nalazišta ogleda se u argumentiranoj raspravi o pojedinim neriješenim pitanjima tipologije i datacije već objavljenih građevina, ali prije svega u činjenici da je i sama provela iskopavanja antičkoranokršćanskog nalazišta Ivinj na kojemu je otkrila crkvenu građevinu adaptiranu u postojećoj arhitekturi rimske vilče, a tipološki veoma zanimljivu i prilično neuobičajenu u srednjoj Dalmaciji. samo istraživanje, a potom i interpretacija zamršenih slojeva arhitekture tog nalazišta, premda istraživanja još nisu potpuno dovršena, vrijedan je doprinos ranokršćanskoj arheologiji Dalmacije. I u druge dvije skupine ranokršćanskih nalazišta M. Zorić dala je vlastite doprinose ukoliko što je pojedina od već katalogiziranim nalazišta osnažila novim dokazima arheološke, arhivske, povjesničarske, povjesničarsko-umjetničke i hagiografske naravi, dok je nekolicinu otkrila sama arhivskim istraživanjima, rekognosciranjima i sondažnim istraživanjima. S obzirom da je autorica i arheolog i zaštitar, treba naglasiti da katalog potencijalnih nalazišta može poslužiti kao putokaz pri planiranju istraživanja i zaštitnih radova, odnosno konzervaciji i prezentaciji ranokršćanske arhitekture.

Posebno poglavlje posvećeno je temi Utvrde i crkve, kao izrazitoj pojavi kasnoantičko-ranokršćanske topografije Dalmacije. Premda bi takav naslov zapravo trebao predstavljati podtemu u okviru sadžaja Vrste i namjene ranokršćanskih crkava, koji u radu inače nije posebno predviđen, ipak je taj dio rada koristan doprinos topografiji i u smislu ponovnog tematiziranja jedne već poznate karakteristične kasnoantičke pojave, i u smislu proširenja topografije utvrda i crkava zapažanjem niza potencijalnih lokaliteta u toj kategoriji.

Pogravlje Zaključna razmatranja sadrži sljedeće podnaslove: Tipologija crkava, Arhitektonski elementi, Spoliji, Neki vidovi preposvećivanja, Crkveno ustrojstvo, Uređeno redovništvo, Kontinuitet i Zaključak. I samo nabrajanje otkriva da je autorica prepoznala sadržaje neophodne za obuhvatnu analizu kršćanstva u kontinuitetu između antike i srednjeg vijeka, odnosno da se njeno zanimanje nije iscrpilo u izradi kataloga. U tim razmatranjima nije došla do nekih novih spoznaja važnih za ranokršćansku arheologiju Dalmacije, ali je podatke prikupljene u katalogu koji se odnosi na područje Šibenika i okolice uspjela smisleno i argumentirano uklopiti u opća saznanja o ranome kršćanstvu u Dalmaciji. Na taj je način postigla glavni cilj rada, a to je izrada iscrpne topografije sigurnih i vjerojatnih ranokršćanskih nalazišta na zadanome području, koja taj dio Dalmacije otkrivaju kao prostor razvijene ranokršćanske civilizacije s potencijalom novih nalaza i nizom otvorenih pitanja koja će autorica, nadamo se, nastaviti rješavati u svom budućem znanstvenom radu.

Magda Zorić je u obradi teme pokazala niz osobina neophodnih za izradu znanstvenog rada u kategoriji magisterija: solidno poznavanje šire teme i odabranog sadržaja, sustavnost u prikupljanju građe i sposobnost odabira pravilne i svrsishodne metodologije, kao i sposobnost korištenja podataka različitih znanstvenih disciplina u svrhu što obuhvatnije slike arheoloških nalazišta, a potom i samostalnost u donošenju vlastitih zaključaka i pretpostavki u odnosu na prethodna razmišljanja o pojedinim temama i spomenicima. Stoga Stručno povjerenstvo smatra da je Magda Zorić zadovoljila uvjete za pokretanje postupka obrane magistarskog rada, te preporučuje Fakultetskom vijeću da navedeni rad prihvati i kandidatkinju uputi na postupak obrane.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Mirjana Sanader, izv.prof.

Dr. sc. Branka Migotti, viši znan. sur.

Dr. sc. Mirja Jarak, docent

Dr.sc.Igor Fisković, red .prof. predsjednik Stručnog povjerenstva

Dr.sc.Jadranka Damjanov, red.prof. član Stručnog povjerenstva

Dr.sc.Gordana Bosanac, red.prof. u mirovini član Stručnog povjerenstva

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: ocjena magistarskog rada Ivana Bogavčića

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 16. studenog 2001. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ivana Bogavčića pod naslovom Provjera radioničkog pristupa nastavi povijesti umjetnosti. Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50. Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću slijedeće

S K U P N O I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Ivana Bogavčića pod naslovom Provjera radioničkog pristupa nastavi povijesti umjetnosti ima 182 stranice od toga 55 stranica ilustracija, 8 stranica bilješki (68), 4 stranice bibliografije (55), te kazalo. Ilustracije su uklopljene u tekst jer su funkcionalne i s tekstom zajedno čine organsku cjelinu.Sastoje se od originalnih snimaka (fotografskih i filmskih) i crtački izvedenih analiza.

U bibliografiji su navedena djela u rasponu od rječnika, filozofskih, do umjetničko-teoretskih i likovno-metodičkih djela, pa do monografija umjetnika čije je pojedino djelo kandidat analizirao.

U Uvodu se Ivan Bogavčić bavi s tri momenta svoje teme. Polazi od etimologije riječi radionica i umjetnost u hrvatskom jeziku i iz toga izvlači smisao umjetničkih radionica. Zatim rezultate povezuje s kratkom povješću radionica, njihovim funkcioniranjem u tradicionalnim društvima, nestankom u industrijskom, te ponovnim pojavljivanjem u najnovije doba. Treći i najbitniji moment jeste postavljanje pitanja, postoji li uzorak, iza originalnih paradigmi (objavljenih u J.Damjanov: Umjetnost Avantura, bilježnica, Slobodna škola radioničkog tipa za svestrano upoznavanje likovno-umjetničkih djela, 8 x 10 radionica, Hermes, Zgb 1998.) uzetih kao polazište i u misaonom eksperimentu kao i njegovom prikazu u magistarskom radu.

U Strukturi misaonog eksperimenta obrazlaže se izbor sklopa

“Počela i načela” (deset radionica od objavljenih 80) i razlozi zbog čega se smatrao najprikladnijim za provjeru. Obrazlaže se paralela između tročlane strukture svakog djelovanja i tročlane strukture odabranih radionica, te zašto su se u misaonom eksperimentu mijenjala dva člana (metode i odabir djela) a treći ( namjera), ostavljao netaknut.

Opisuje se odnos prema originalnoj paradigmi i to kako će se taj odnos u

Magistarskom radu prezentirati.

U poglavlju Priprema misaonog eksperimenta i vizualni materijal navodi se višegodišnja praksa u izvođenju originalnih radionica te način prikupljanja vizualnog materijala - snimanje na terenu.

Glavni dio magistarskog rada Ivana Bogavčića sastoji se u Opisu misaonog eksperimenta. Misaoni eksperiment – provjera, radi li se odista o uzorku koji stoji iza originalnih paradigmi koje služe kao polazište, sastoji se u izvođenju novih paradigmi mijenjajući metode, ili odabir djela ili i jedno i drugo, ostavljajući namjeru istim.U magistarskom radu eksperiment se prezentira tako da se navode originalne namjere, iz strukture događanja originalne paradigme izvlače se metode i nakon toga slijedi opis novih paradigmi nastalih promjenom metode ili promjenom odabira djela, pri čemu metode ili ostaju, kao u originalnoj paradigmi ili se mijenjuju, uvjetujući novu paradigmu. Iz opisa misaonog eksperimenta je jasno da je teoretski temelj originalnih paradigmi kao usustavljeni pojmovnik odista savladan i s lakoćom se koristi u pripremi novih paradigmi ( dio teoretske literature citiran u bilješkama i naveden u bibliografiji). Postignuće ovoga rada se najviše vidi u uspješnim analizama djela, uvijek funkcionalno izvedenim u odnosu na postavljeni problem/zadatak i u inventivnosti iznalaženja metoda. U ovom dijelu, kako smo već istakli, Ivan Bogavčić pokazuje da je savladao čitanje umjetničkih djela pristupajući im s univerzalne vizualno/likovne razine. Jedina zamjerka jeste da je refleksija nešto manjkava ( upute su šture u bilješkama) i tako metoda pristupa djelu se malo doimlje kao sama po sebi razumljiva.

U Zaključku Ivan Bogavčić daje obrazoženja za to, da iza originalne paradigme stoji uzorak . Prvo: “da se dijelovi radioničke strukture, poput metoda i umjetničkih djela mogu zamijeniti drugim metodama i djelima, a da pritom radionica u svojoj biti ostaje ista.” Drugo: “pošto je radionica najčešće strukturirana od više samostalnih dijelova koji se poklapaju s brojem odabranih umjetničkih djela, moguće je mnogostruko uvećati broj paradigmi. ..Broj mogućih paradigmi jednak je broju temeljnih paradigmi na onu potenciju koliko temeljna paradigma ima umjetničkih djela. Tako npr. radionica s tri djela ima 64 paradigme, a ona s pet djela preko tisuću. ..Upravo je beskonačnost mogućnosti jedna od bitnih osobina uzorka” . Treće : jedinstvo trostrukosti originalne paradigme koje usprkos mijenjaju paradigmi ostaje isto. Osvještavanje opažaja je zajednički temelj svih namjera, proces shvaćen kao igra/vježba objedinjuje namjeru i djelo, a treći čimbenik shvaćen u svojoj biti (djelo= beskonačnost ponuđena osjetilima) omogućuju jedinstvo. U pojmovniku koji je u temelju originalne paradigme uzorak je shvaćen kao “govor kvalitete” što osiguravaju umjetnička djela. Kao drugu karakteristiku uzorka koja se nalazi u odredbi brojnih autora Ivan Bogavčić navodi neprestano prakticiranje, što osiguravaju vježbe, koje jer nikada ne mogu iscrpsti bit umjetničkog djela, smisao im je u stalnom ponavljanju. Kao treća karakteristika navodi se i sloboda od korisnosnosti čime se može jedino “pokušati zahvatiti bit svijeta”.

Na temelju iznesenoga u ovom izvješću, predlažemo slijedeću

O C J E N U

Magistarski rad Ivana Bogavčića pod naslovom Provjera radioničkog pristupa nastavi povijesti umjetnosti pokazuje da je savladao i metodologiju za čitanje umjetničkog djela i uspješno je primjenio. Da je savladao metodologiju oblikovanja vježbi za radionički pristup umjetničkom djelu i također je uspješno primjenio.Ivan Bogavčić je u prezentaciji svoga misaonog eksperimenta pokazao ovladavanje elementima znanstvenog rada.

Značaj ovoga rada je u tome što je teoretski utemeljenu radioničku praksu pristupu umjetničkom djelu u nas, uspješno provjerio.

Na kraju predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Ivana Bogavčića pod naslovom Provjera radioničkog pristupa nastavi povijesti umjetnosti i da je uputi na daljnji postupak obrane.

U Zagrebu, 4. XII. 2001.

Dr.sc. Igor Fisković red. prof.

Dr.sc. Jadranka Damjanov red. prof. član

Dr. sc.Gordana Bosanac red.prof. u mirovini, član

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet:

ocjena magistarske radnje

Odlukom Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 16. studenoga 2001. godine imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu magistarske radnje Zrinke Pešorde pod naslovom «Odnos Dubrovnika prema ugarskoj kruni i kralju u vrijeme Sigismunda Luksemburškog (1387-1437)», pa istome vijeću podnosimo skupno

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Zrinke Pešorde ima ukupno 147 stranica, od toga 137 stranica teksta i 10 stranica priloga (popis korištenih izvora i literature). Tekstualni dio podijeljen je u šest osnovnih poglavlja. To su: «Uvod», «Dubrovnik i protudvorski pokret», «Sigismund i Dubrovnik», «Kralj i grad – Sigismund kao bliski i daleki vladar», «Slika vladara» te «Zaključak».

U «Uvodu» (3-7) se objašnjava položaj Dubrovnika nakon potpisivanja Višegradskog ugovora 1358. godine, kojim je Dubrovnik potvrđen kao dio kraljevstva Dalmacije i Hrvatske. Dubrovčani su se obvezali na godišnji danak te na sudjelovanje u kraljevskoj floti. Otvorile su im se mogućnosti trgovanja po velikoj državi. Ostavljena im je i autonomija te su im uvažavane geopolitičke posebnosti, odnosno, dopušta im se poslovanje s Mlečanima i Srbijom čak i za suverenova rata s njima. Bile su to važne godine i desetljeća dubrovačke povijesti: pod okriljem ugarsko-hrvatskoga kralja, kada dubrovačka općina počinje poprimati obličje samostalnoga grada-države. Moto pod kojim je kandidatkinja započela tekst jest citat iz djela dubrovačkoga učitelja Filipa de Diversis koji odnos Dubrovnika prema Sigismundu opisuje kao «pohvalni običaj čuvanja vjernosti». Autorica tvrdi da je «Sigismund u Dubrovniku postao najomiljeniji kralj kojega su ikad imali.». Potom obrazlaže osnovne crte razvoja odnosa Dubrovnika i kralja do kraja vladavine Ludovika Anžuvinca (do 1382) i kaos koji je nastupio nakon njegove smrti, odnosno početke tzv. protudvorskoga pokreta, sve dok na vlast nije 1387. godine došao Sigismund Luksemburški. Postavlja i osnovna pitanja na koja će u magistarskoj radnji pokušati dati odgovor: «Kako je u Dubrovniku nastala predodžba dobroga vladara Sigismunda? Tko ju je oblikovao i zašto? Koliko je Sigismund doista utjecao na ključne procese dubrovačke povijesti, a koliko je postao simbolom dubrovačkih postignuća toga doba?»

U poglavlju «Dubrovnik i protudvorski pokret» (8-38) kandidatkinja analizira odnos Dubrovčana prema kraljici Mariji, koja je, kao žena na prijestolju, bila neviđena novost i zaključuje kako su je priznali kao legitimnu vladaricu, za razliku od pristalica protudvorskog pokreta. Kasnije su Dubrovčani igrali na obje karte u sukobu, imajući uvijek rezervnu varijantu ukoliko se događaji raspletu na neočekivan ili neželjen način. Potom autorica razlaže način na koji je “sacra corona Hungarie” Dubrovniku omogućila presudne korake na putu prema samostalnosti. Ovo poglavlje završava analizom dubrovačke prisege kralju Sigismundu 1387. godine i zauzvrat, Sigismundovom potvrdom privilegija Dubrovčani te objašnjenjem u čemu je položaj Dubrovnika prema kralju bio bitno drugačiji od položaja koji su imali drugi dalmatinski gradovi.

Poglavlje «Sigismund i Dubrovnik” (39-97) jest centralno poglavlje knjige: u njemu se nižu kronološki i tematski zatvorene cjeline u kojima se, kroz prizmu odnosa prema Sigismundu, ocrtavaju i bitne odrednice dubrovačkog položaja i politike u to doba: u odnosu prema Bosni, prema vojvodi Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, prema Veneciji, Osmanskom Carstvu koje baš u to doba postaje sve značajniji faktor na širem prostoru dubrovačkoga zaleđa. Kandidatkinja razlaže bitnu Sigismundovu ulogu u teritorijalnom širenju dubrovačke komune, koja je baš u to doba zauzela Primorje i Konavle, prostore koji su bitno zaokružili kasniji teritorij Dubrovačke Republike, te njegov utjecaj na razvoj dubrovačkog gospodarstva i političke autonomije unutar države. Naposljetku, analizira sadržaj natpisa na Kneževu dvoru koji je postavljen kratko nakon Sigismundove smrti, a uspomena je na njegovu blagodatnu vladavinu. Kandidatkinja i simboliku Orlandova kipa povezuje sa Sigismundovom kraljevskom zaštitom, interpretirajući to pitanje na nov način, u kontekstu vjerske politike Republike.

U poglavlju «Kralj i grad – Sigismund kao bliski i daleki vladar» (98-110) autorica je nastojala rasvijetliti predodžbu Dubrovčana o Sigismundu te opisati njegovu posjetu gradu 1396. godine. U završnom dijelu analizira na koji su način Dubrovčani 1437. obilježili kraljevu smrt.

U poglavlju «Slika vladara» (111-132) dodatno se analiziraju predodžbe Dubrovčana o Sigismundu kao «kralju zaštitniku», «odvjetniku i branitelju crkve» te posebno s obzirom na carsku krunu koju je zadobio potkraj vladavine, način na koji ga Dubrovčani tituliraju i obraćaju mu se. Slika o Sigismundu kao «idealnom vladaru», zaključuje autorica ovo poglavlje, nastala je u sasvim određene političke svrhe – kako bi se kao antipod mogla stvoriti i idealna slika o njegovim vjernim podanicima Dubrovčanima te o njihovoj «idealnoj vlasti».

Konačno, u «Zaključku» (133-137), kandidatkinja je zaključila kako su «u izgradnji samostalnosti Dubrovčani pripadnost zemljama ugarske krune i priznavanje kraljevske vlasti vješto i vrlo pragmatično iskoristili za ostvarivanje vlastite samostalnosti, kroz spoj monarhijske vlasti i aristokratskog republikanizma. «Bivajući vladarem u vrijeme ostvarenja dubrovačke slobode Sigismund je postao jedan od simbola toga zlatnog vremena i tako ostao upamćen kao najdraži kralj kojeg je grad pod Srđem ikada priznavao».

Na temelju iznesenoga u izvješću donosimo sljedeću

Ocjenu

Zrinka Pešorda je u magistarskom radu iskoristila vrlo bogatu izvornu građu, kako objavljenu, tako i neobjavljenu iz Povijesnoga arhiva u Dubrovniku (serije «Reformationes» i «Acta Consilii Rogatorum»). Koristila se i bogatom literaturom na hrvatskom i stranim jezicima. Konačno, pokazala je da savladala osnovne tehnike historiografskog zanata; tj. naučila je iskoristiti bogatstvo podataka koje je prikupila transformirati u vrlo složenu fresku prošle stvarnosti. Naime, kolegica Pešorda je napisala je magistarski rad u najboljoj maniri suvremenih historiografskih strujanja. Krenuvši od vojno-političkih događaja i procesa, strogo omeđenih razdobljem vladavine kralja Sigismunda (1387-1437), stigla je, skladno razlažući činjenice i procese, do vrijednih razmatranja o simbolici krune i carstva, ritualima, ideologiji i imaginarnom (osobito u četvrtom i petom poglavlju).

Radi se o temi o kojoj su dosad uglavnom bili cjelovito obrađeni samo pojedini elementi, pa se tekst Zrinke Pešorde može smatrati prvim cjelovitim pregledom odnosa Dubrovnika i kraljevske vlasti potkraj 14. i u prvoj polovini 15. stoljeća.

Na temelju izloženoga predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu magistarske radnje Zrinke Pešorde pod naslovom «Odnos Dubrovnika prema ugarskoj kruni i kralju u vrijeme Sigismunda Luksemburškog (1387-1437)», i dopusti dalji postupak obrane.

.

U Zagrebu, 27. studenoga 2001.

Povjerenstvo:

Prof. dr. Ivo Goldstein

Doc. dr. Zdenka Janeković-Roemer

Dr. Nenad Vekarić, znanstveni savjetnik

Na temelju članka 50. stavka 5. Zakona o visokim učilištima («Narodne novine»,
br. 50/96 i 129/2000.) i članka 47. Statuta Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Fakultetsko vijeće, na sjednici održanoj __________ donosi

PRAVILNIK

O

POSLIJEDIPLOMSKIM STUDIJIMA FAKULTETA

I. Opće odredbe

Članak 1.

Ovim Pravilnikom uređuje se organizacija i izvođenje poslijediplomskih studija koji se provode na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (u daljnjem tekstu: Fakultet).

II. Ustroj i izvedba studija

Članak 2.

Na Fakultetu organiziraju se i izvode poslijediplomski studiji kao:

- poslijediplomski znanstveni dvogodišnji studij za stjecanje akademskog stupnja magistra
znanosti,

- poslijediplomski znanstveni trogodišnji studij za stjecanja akademskog stupnja doktora
znanosti,

- poslijediplomski jednogodišnji doktorski studij za kandidate s akademskim stupnjem magistra
znanosti,

- poslijediplomski stručni dvogodišnji i jednogodišnji studij za stjecanje stručnog naziva
magistra specijalista.

Poslijediplomski studiji izvode se u skladu s programima studija koji donosi Fakultetsko vijeće Fakulteta, u skladu sa Zakonom.

III. Upis na poslijediplomske studije

Članak 3.

Pravo upisa na poslijediplomski znanstveni studij ima osoba koja je završila odgovarajući sveučilišni dodiplomski studij u trajanju od najmanje četiri godine ili srodni studij uz polaganje razlikovnih ispita i ima prosjek ocjena stručnih predmeta najmanje 3,5.

Pravo upisa na poslijediplomski stručni studij ima osoba koja je završila odgovarajući sveučilišni dodiplomski studij u trajanju od najmanje četiri godine.

Članak 4.

Koji se sveučilišni dodiplomski studij smatra odgovarajućim ili srodnim za upis na studije iz članka 3. ovoga Pravilnika, utvrđuje se pojedinim programom poslijediplomskog studija.

Vijeće poslijediplomskog studija pojedinog smjera utvrđuje eventualne razlikovne ispite koje treba položiti kandidat radi uključivanja u pojedini znanstveni ili stručni poslijediplomski studij.

Članak 5.

Upis studenata na poslijediplomske studije provodi se na temelju natječaja koji se objavljuje u dnevnim novinama.

Natječaj iz stavka 1. ovoga članka sadrži osnovne podatke o studiju, uvjetima za izbor pristupnika, rokovima prijava, iznos školarine te dokumente koji se prilažu prijavi za upis.

Odluku o raspisu natječaja za upis studenata donosi Vijeće poslijediplomskih studija.

IV. Izvođenje nastave poslijediplomskih studija

Članak 6.

Nastava poslijediplomskog studija izvodi se prema nastavnom planu i programu poslijediplomskog studija.

Nastava počinje načelno kad počinje akademska godina.

Student je obvezan uredno pohađati sve oblike nastave.

Članak 7.

Nastava poslijediplomskih studija izvodi se na hrvatskom jeziku.

Izrada i obrana završnog rada provodi se na hrvatskom jeziku.

Nastava poslijediplomskih studija te izrada i obrana završnog ispita mogu se provoditi na stranom jeziku, ovisno o posebnosti određenog studija, o čemu, posebnom odlukom, odlučuje Vijeće poslijediplomskih studija i Fakultetsko vijeće.

V. Mentori

Članak 8.

Student poslijediplomskog znanstvenog i stručnog studija ima mentora, koji mu pomaže u pripremi teme i izradi završnog rada.

Mentor studentu u poslijediplomskom znanstvenom magistarskom i doktorskom studiju je nastavnik izabran u znanstveno-nastavno ili odogovarajuće znanstveno zvanje, a mentor studentu u stručnom studiju je nastavnik izabran u znanstveno-nastavno ili nastavno zavanje.

Mentora studentu imenuje Vijeće poslijediplomskog studija.

VI. Ispiti poslijediplomskih studija

Članak 9.

Znanje studenta može se provjeravati za nastave, a konačna se ocjena utvrđuje na ispitu.

Ispit student polaže nakon odslušanih predavanja, odnosno nakon drugih obveza utvrđenih u nastavnom planu i programu studija.

Članak 10.

Ispit se prijavljuje prijavnicom.

Ponavljanje ispita student uređuje u dogovoru s nastavnikom ispitivačem.

Članak 11.

Ocjena ispita unosi se u indeks uz naziv predmeta. Uz ocjenu navodi se i datum polaganja ispita i potpis ispitivača.

Ocjenu potpisuje ispitivač ili ispitivači ako se ispit polaže pred povjerenstvom.

Članak 12.

Student stječe pravo upisa u sljedeću godinu studija ako do roka upisa ovjeri semestre i udovolji svim obvezama iz nastavnog programa studija.

VII. Prihvaćanje teme završnog rada

Članak 13.

Pristupnik, u dogovoru s mentorom, u pisanom obliku (sinopsis) predlaže temu magistarskog rada, disertacije ili stručnog rada Vijeću poslijediplomskih studija i Fakultetskom vijeću.

Nakon odobrenja teme i sinopsisa, pristupnik može pristupiti izradi magistarskog rada, disertacije ili stručnog rada.

Prijedlog teme magistarskog rada, disertacije, odnosno stručnog rada sadrži: naslov, ciljeve istraživanja, opis rada, očekivane rezultate i drugo, prema posebnostima pojedinih struka.

Tema završnog rada važeća je 10 godina od dana prihvaćanja. Nakon proteka toga roka podliježe ponovnom postupku prihvaćanja.

VIII. Završetak poslijediplomskih studija – izrada rada

Članak 14.

Magistarski studij završava izradom i obranom magistarskog rada.

Doktorski studij završava izradom i obranom disertacije.

Stručni studij završava izradom i obranom stručnog rada.

Članak 15.

Magistarski znanstveni i stručni rad predaje se u 5 primjeraka.

Disertacija se predaje u 10 primjeraka.

Članak 16.

Magistarski rad i stručni rad izrađuju se u roku 2 akademske godine nakon odslušanog četvrtog semestra na dvogodišnjem studiju, odnosno drugog semestra na jednogodišnjem stručnom studiju.

Disertacija se izrađuje u roku 3 akademske godine nakon odslušanog šestog semestra studija, odnosno nakon odslušanog drugog semestra na jednogodišnjem doktorskom studiju.

Rok utvrđen u stavku 1. ovoga članka može se izuzetno produžiti na osnovi obrazložene molbe studenta, najdulje za dvije godine, a rok iz stavka 2. ovoga članka za tri godine.

Nakon proteka utvrđenih rokova student je obvezan ponovno upisati najmanje jedan semestar studija, o čemu odluku donosi vijeće poslijediplomskog studija pojedinog smjera.

Članak 17.

Magistarski rad, disertacija i stručni rad imaju obvezne dijelove:

- naslov,

- uvod,

- obrazloženje teme,

- metodologiju rada,

- raspravu,

- literaturu,

- zaključak,

- sažetak rada na hrvatskom i jednom stranom jeziku,

- životopis studenta.

IX. Ocjena završnog rada

Članak 18.

Završni rad predaje se uz pismenu suglasnost mentora.

Završni rad ocjenjuje se skupnim izvještajem stručnog povjerenstva za ocjenu završnog rada. Skupni izvještaj podnosi se najkasnije u roku šest mjeseci od dana primitka odluke o imenovanju povjerenstva.

Povjerenstvo iz prethodnog stavka ovoga članka sastoji se od neparnog broja članova.

Predsjednik povjerenstva za ocjenu i obranu završnog rada ne može biti mentor studenta.

Najmanje jedan član povjerenstva za ocjenu i obranu završnog rada mora biti izvan visokog učilišta koje provodi postupak.

Članove povjerenstva za ocjenu i obranu završnog rada imenuje Fakultetsko vijeće.

Članak 19.

Stručno povjerenstvo za ocjenu završnog rada može završni rad prihvatiti, vratiti završni rad studentu na doradu uz pisane primjedbe ili odbiti.

Student je obvezan doraditi završni rad najkasnije u roku jedne godine.

X. Obrana završnog rada

Članak 20.

Obrana završnog rada provodi se nakon usvajanja pozitivnog izvještaja povjerenstva za ocjenu završnog rada na Fakultetskom vijeću Fakulteta, najkasnije u roku 3 mjeseca.

Obrana završnog rada je javna.

Obrana završnog rada obavlja se, u pravilu, pred povjerenstvom koje je ocijenilo završni rad.

Članak 21.

O obrani završnog rada sastavlja se zapisnik, koji sadrži:

- ime i prezime studenta,

- smjer poslijediplomskog znanstvenog ili stručnog studija,

- naslov rada,

- podatak o datumu prihvaćanja izvještaja povjerenstva za ocjenu završnog rada,

- datum obrane,

- pitanja članova povjerenstva,

- ocjenu,

- potpis članova povjerenstva.

XI. Diplome i promocije

Članak 22.

O završetku poslijediplomskog znanstvenog i stručnog studija studentu se izdaje diploma u skladu s odredbama Zakona.

Članak 23.

Promocija magistra znanosti i magistra specijaliste provodi se na Fakultetu.

Promocija doktora znanosti provodi se na Sveučilištu u Zagrebu.

XII. Nastavak prekinutog poslijediplomskog studija

Članak 24.

Student koji je prekinuo poslijediplomski studij ima pravo nastaviti prekinuti studij, pod uvjetima koje utvrdi vijeće poslijediplomskog studija pojedinog smjera.

XIII. Prijelaz na studij

Članak 25.

Student koji je započeo poslijediplomski studij na drugom visokom učilištu u Republici Hrvatskoj ili u inozemstvu, iz područja koja se ustrojavaju i izvode na Fakultetu, može nastaviti studij ako postoje opravdani razlozi za prijelaz, pod uvjetima koje utvrdi vijeće poslijediplomskog studija pojedinog smjera i Vijeće poslijediplomskih studija.

XIV. Vijeće poslijediplomskih studija

Članak 26.

Svaki smjer poslijediplomskog znansvenog ili stručnog studija Fakulteta ima svoje vijeće. Vijeće smjera poslijediplomskog znanstvenog ili stručnog studija imenuje voditelja i zamjenika voditelja.

Voditelji svih poslijediplomskih znanstvenih i stručnih studija Fakulteta čine Vijeće poslijediplomskih studija.

Vijeće poslijediplomskih studija donosi Poslovnik o svojem radu.

Članak 27.

Vijeće poslijediplomskih studija:

- koordinira rad poslijediplomskih studija,

- razmatra pojedina pitanja i donosi odluke u vezi s uključivanjem pristupnika u
poslijediplomske studije u skladu s ovim Pravilnikom,

- priprema i predlaže Fakultetskom vijeću Fakulteta donošenje odgovarajuće odluke u postupku
stjecanja akademskog stupnja ili stručnog naziva.

XV. Oduzimanje akademskog stupnja magistra i doktora znanosti

Članak 28.

Oduzimanje akademskog stupnja magistra ili doktora znanosti ili magistra specijalista provodi se u skladu sa Zakonom.

XVI. Evidencija i dokumentacija o studentima

Članak 29.

Evidencija i dokumentacija o studentima poslijediplomskog studija provodi se u skladu sa Zakonom i podzakonskim aktima.

XVII. Prijelazne i završne odredbe

Članak 30.

Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika svaki smjer poslijediplomskog studija dužan je uskladiti svoje akte o poslijediplomskim studijima s ovim Pravilnikom.

Članak 31.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana nakon usvajanja na sjednici Fakultetskog vijeća.

D E K A N:

Prof. dr. sc. Neven Budak

Ovaj Pravilnik usvojen je na sjednici Fakultetskog vijeća ________________ i stupa na snagu _______________________.

Broj: 01-1006 -1-2001.

Zagreb, 12. prosinca 2001.

Na temelju članka 26. stavka 3. Pravilnika o poslijediplomskim studijima Fakulteta, Vijeće poslijediplomskih studija, uz suglasnost Fakultetskog vijeća, donosi

P O S L O V N I K

O RADU VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

I. O p ć e o d r e d b e

Članak 1.

Vijeće poslijediplomskih studija Fakulteta (u daljnjem tekstu: Vijeće) stručno je tijelo Fakulteta koje donosi pojedine odluke i prijedloge za donošenje odluka o pojedinim pitanjima poslijediplomskih studija, u skladu s odredbama Pravilnika o poslijediplomskim studijima Fakulteta.

II. S a s t a v V i j e ć a

Članak 2.

Vijeće čine voditelji svakog smjera poslijediplomskog znanstvenog ili stručnog studija Fakulteta, prodekan za znanost i prodekan za nastavu.

Vijećem predsjeda prodekan za znanost, a zamjenjuje ga prodekan za nastavu.

III. R a d V i j e ć a

Članak 3.

Vijeće poslijediplomskih studija odlučuje na sjednicama.

Sjednice Vijeća saziva predsjednik Vijeća sam ili na inicijativu pojedinog člana Vijeća.

Vijeće donosi odluke javnim izjašnjavanjem, apsolutnom većinom, odnosno većinom svih članova Vijeća.

Članak 4.

Vijeće razmatra pojedina pitanja i donosi odluke u vezi s uključivanjem pristupnika u poslijediplomske studije. Pitanja o kojima Vijeće donosi odluke utvrđena su odgovarajućim odredbama Pravilnika o poslijediplomskim studijima Fakulteta.

Vijeće priprema i predlaže Fakultetskom vijeću Fakulteta donošenje odgovarajuće odluke u postupku stjecanja akademskog stupnja ili stručnog naziva.

Članak 5.

Vijeće se sastaje u pravilu jedanput mjesečno, desetak dana prije održavanja sjednice Fakultetskog vijeća Fakulteta.

IV. Z a v r š n e o d r e d b e

Članak 6.

Ovaj Poslovnik stupa na snagu osmog dana nakon usvajanja na sjednici Fakultetskog vijeća.

D E K A N

Prof. dr. sc. Neven Budak

Ovaj Poslovnik usvojen je na sjednici Fakultetskog vijeća ______________ i stupa na snagu __________________.

Broj: 01-1006-2-2001.

Zagreb, 12. prosinca 2001.

Nacrt za izradu sinopsisa

Ime i prezime student

Ulica stanovanja

Grad

Znanstveno područje:

Sinopsis zanstvenog /stručnog rada iz ____________

PUNI NASLOV RADA VELIKIM SLOVIMA U SREDINI STRANICE

eventualni podnaslov - malim slovima

Sinopsis treba sadržavati:

1. Kratki uvod iz kojeg će biti vidljivi razlozi za predloženo istraživanje

2. Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje

3. Ako je potrebno i praktičnu primjenjivost spoznaja do kojih se kani doći

4. Odrediti uže područje rada

5. Obrazložiti ciljeve istraživanja

6. Obrazložiti metodološke postupke

7. Nacrt strukture rada, ako je potrebno

Datum

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata

ili zamjenika

Titula, ime i prezime Titula, ime i prezime Ime i prezime

_____________________________________________________________________________

Tekst sinopsisa treba pisati prema ovoj uputi, do 2500 znakova.

Prije predaje, sinopsis i naslov mora odobriti mentor.

Važno je da mentor posebno obrati pažnju na jasnoću i prikladnost naslova.

Sinopsis se predaje s potpisima studenta i mentora i na disketi

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA FILOZOFIJU

VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

I FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Imenovani u Stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvješće o tome da li je tema mr.sc. Ivana Mišea, odobrena od ZNV-a 24.travnja 1991. u skladu s propisima Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, pod naslovom "Suprotnost u spekulativnoj logici" svojim sadržajem i dalje aktualna za izradu disertacije. slobodni smo podnijeti slijedeće

I Z V J E Š Ć E

Mr. sc. Ivanu Mišeu odobrilo je ZNV Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na sjednici od 24. travnja 1991. temu za izradu disertacije pod naslovom: Suprotnost u spekulativnoj logici.

Kako se iz sinopsisa vidi, prvi poticaj ovome istraživanju dala je "Croceova koncepcija logike". Samo istraživanje vrši se dijelom historijski, a dijelom sistematski. Tako u izradbi, korak po korak, izlazi na vidjelo "Aristotelova, Hegelova i Croceova logička misao", sabrane pod vidom problema suprotnosti u spekulativnoj logici. Konstitutivni dio istraživanja pogađa pri tome odnos između spekulativne i formalne logike, te, često zanemarivanu, ali vrlo aktualnu problematiku "objektivne" i "subjektivne" logike.

Smatramo da je tema pod naslovom "Suprotnost u spekulativnoj logici" svojim sadržajem i dalje aktualna za izradu disertacije

U Zagrebu, 25.studenoga 2001.

prof.dr.sc.Branko Despot

predsjednik povjerenstva

prof.dr.sc.Lino Veljak

član povjerenstva

prof.dr.sc.Nadežda Čačinovič

član povjerenstva

Mr.sc. Ivan Miše

S I N O P S I S

doktorske disertacije

Naslov: SUPROTNOST U SPEKULTAIVNOJ LOGICI

Obrazloženje sadržaja i cilja moje doktorske disertacije polazi od moje magistarske radnje Croceova koncepcija logike. U ovoj sam odredio neke pojmove koje sada namjeravam obraditi podrobnije i obuhvatnije. To su, da nabrojim, bez nekog strogog

reda, pojmovi oblika i sadržaja i građe ili forme i materije u logici, zatim pojmovi suprotnosti, surpotnih pojmova i proturječja. Dalje, to su Croceovi takozvani distrinktni pojmovi /concetti distinti/ koje nazivam različitim jpojmovima u užemu smislu ili, jednostavno, različitim pojmovima, a koje Croce nije dostatno odredio niti potanje razlikovao od suprotnih pojmova. Nadalje, zbog Croceova negiranja odnosa superordinacije, subordinacije i koordinacije čistih, filozofskih pojmova /concetti puri/ i njegova nedostatnog učenja o suprotnim i različitim pojmovima, bio sam se pozabavio, u magistarskoj radnji, jednim složenijim postupkom definiranja koji bi mi pomogao razlikovati dotične pojove, a to kanim još opširnije obraditi. Budući da i Hegel i Croce, u svojoj općop teoriji, u izvjesnome smislu zanemaruju subjektivnu misao, ono, što sam u magistarskoj radnji dao u zbitijem obliku, ovdje bih proširio i raznostranije obradio.

Kada ulazimo u pojedinosti, opažamo, kao što je Aristotel već primijetio, da ima pojmova kojima filozofija nije suprotstavila njihove suprotne pojmove niti ovima dala termin, a to opažanje nismo uočili u Hegelovoj Logici niti u Croceovoj Logici. to je jedna poteškoća koju valja objasniti.

Namjera mi je usporediti neke dijelove spekulativne logike s nekim dijelovima formalne logike i istražiti što bi im moglo biti zajedničko a što iz razdvaja, i je li moguće spekulativnu logiku donekle više formalizirati a formalnoj logici pružiti više sadržaja, materije misli.

Glavni tekstovi na kojima bi se temeljila ova disertacija bila bi Aristotelova, Hegelova i Croceov a logička misao, a svoje logičke poglede i izvedbe ilustrirao bih na filozofskim djelima počevši od antike pa do novoga vremena.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA FILOZOFIJU

VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

I FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Imenovani u Stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvješće o tome odobrava li se mr. sc. Igoru Mikecinu djelomična promjena teme za izradu disertacije i promjena naslova "Religija, zajednica i sloboda u ranoga Hegela" u novi naslov "Religija, zajednica i sloboda u ranoga Hegela i Hölderlina" , slobodni smo podnijeti slijedeće

I Z V J E Š Ć E

Mr.sc. Igor Mikecin, kojemu je Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 10.lipnja 1999. prihvatilo temu disertacije pod naslovom Religija, zajednica i sloboda u ranoga Hegela, što je potvrdio i Senat Sveučilišta u Zagrebu, 30.lipnja 1999, ne traži "djelomičnu promjenu teme za izradu disertacije" nego traži samo izmjenu naslova disertacije. Molbi je priloženo i detaljno obrazloženje. Iz uvida u materijal proizlazi da je kandidat tijekom rada na disertaciji (posebno u okviru studijskog boravka na Sveučilištu u Tübingenu) i nakon konsultacija s mentorom zaključio "da bi radi adekvatne obrade prihvaćene teme bilo potrebno izmijeniti postojeći naslov".

Smatramo da se može odobriti promjena (zapravo neznatna izmjena) u novi naslov: Religija, zajednica i sloboda u ranoga Hegela i Hölderlina.

prof.dr.sc.Branko Despot

predsjednik povjerenstva

prof.dr.sc.Hotimir Burger

član povjerenstva

prof.dr.sc. Nadežda Čačinovič

član povjerenstva

U Zagrebu, 23.studenoga 2001.

IVAN BULIĆ

SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA

VOJNA CENZURA U TROJEDNOJ KRALJEVINI

HRVATSKOJ, SLAVONIJI I DALMACIJI

ZA VRIJEME PRVOGA SVJETSKOG RATA

Vojna cenzura kao posebna organizacija javlja se tek u Prvom svjetskom ratu. Uvode je sve zaraćene države s ciljem onemogućavanja i iznošenja vojnih, političkih, ekonomskih i drugih podataka u tisku, privatnoj korespodenciji i drugim sredstvima informiranja.

Cenzura je imala zadatak spriječiti dostavljanje špijunskih izvještaja i onemogućiti propagandu protivnika postojećeg državnog uređenja. Na početku rata u Beču je osnovan Ratni nadzorni odbor za štampu (Kriegs-Űberwachungsamt), izravno odgovoran Vrhovnoj vojnoj komandi. Stoga je u Zagrebu vrhovnu vojnu cenzuru vršio zapovjednik štaba XIII. vojnog zbora. Novine u Hrvatskoj mogu objaviti samo ratne vijesti koje su već objavljene u bečkim i peštanskim novinama, a prošle su cenzuru. Unatoč ograničenjima koja je nametala cenzura novinstvo u Hrvatskoj izuzetno se razvilo što je uočljivo u dnevnim nakladama od 10 000 - 20 000 primjeraka.

STANJE ISTRAŽENOSTI:

O postanku i razvoju novinstva u Hrvatskoj važno je istaknuti knjigu Josipa Horvata "Novinstvo u Hrvatskoj 1771.-1939.". U poglavlju "Novinstvo Hrvatske u prvom razdoblju Prvog svjetskog rata" spomenute knjige autor je iznio kratak osvrt na vojnu cenzuru.

Osim spomenutog poglavlja općenito se može zaključiti da je izostala znanstvena obrada vojne i političke cenzure tijekom Prvog svjetskog rata.

IZVORI: 1. Državni arhiv u Zagrebu, Spisi Državnog nadodvjetništva u Zagrebu

2. Državni arhiv u Zagrebu, Spisi XIII. vojnog zbora u Zagrebu

3. Državni arhiv u Zagrebu, Spisi predsjedništva Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu

4. Novine: Riječki Novi list, Narodne Novine, Jutarnji list, Dom, Zastava, Vihor, Narodno Jedinstvo, Obzor, Pokret, Hrvat

5. Josip Horvat, Povijest novinstva Hrvatske 1771.-1939.Zagreb,1962.

METODA:

Metodom komparacije između zakonskih odredbi Državnog nadodvjetništva i novinskih članaka pokušat će se točno rekonstruirati opseg vojne i političke cenzure tijekom Prvog svjetskog rata. Prema izvorima odnos treba biti kritički što će nastojati postići prikazom jednog događaja u raznim novinama. Uspoređivat će se materijal različite provenijencije.

STRUKTURA RADA

1) UVOD

2) REAKCIJE HRVATSKOG TISKA NA ATENTAT U SARAJEVU 28.VI.1914.

3) OBUSTAVA TISKOVNOG ZAKONA 27. VII. 1914. TE PODVRGAVANJE

VRHOVNOJ VOJNOJ CENZURI CJELOKUPNOG TISKA

4) DJELATNOST VRHOVNE VOJNE CENZURE U ZAGREBU DO

SAZIVA HRVATSKOG SABORA 14. VI. 1915.

5) DRŽAVNO NADODVJETNIŠTVO U SLUŽBI VOJNE CENZURE OD 27. VII. 1914. DO 14.V. 1917.

6) CENZURA PISAMA I IZVJEŠTAJA RATNIH DOPISNIKA U VOJSCI

7) INTERVENCIJE VOJNIH VLASTI PREMA UREDNIŠTVIMA I SURADNICIMA NOVINA ZBOG POČINJENOG TISKOVNOG DELIKTA

8) BANSKA NAREDBA OD 14.V.1917. SA NOVIM PROPISIMA O TISKU ČIME JE OSTVAREN OSNOVNI PREDUVJET ZA OBNOVU POLITIČKOG NOVINSTVA.

9) ZAKLJUČAK

10) IZVORI I LITERATURA

Postdiplomant: Mentor: Voditelj:

Ivan Bulić Dr. Mira Kolar, red. prof. dr.sc. Zdenka Janeković Römer

Kandidat: Linda Laković

Poslijediplomski znanstveni studij: Arheologija

Registar arheoloških nalaza Langobarda na tlu Hrvatske i Slovenije

U svom magistarskom radu namjera mi je obraditi arheološku ostavštinu Langobarda na tlu Republike Hrvatske te Republike Slovenije, pri čemu se vodim ovim ciljevima:

1. Uspostava registra langobardskih arheoloških nalaza uz korištenje relevantnih podataka objavljenih u našoj i stranoj literaturi, odnosno studijski rad u muzejskim ustanovama u kojima su nalazi dostupni. U obzir dolaze materijalni nalazi svih kategorija (pokretni i eventualno nepokretni), a posebice oprema ratnika, nakitne tvorevine, numizmatika, keramika, pisani izvori i sl. Registar se oblikuje prema regionalnom ključu.

2. Odčitavanje svekolike sintezne slike materijalnog i duhovnog svijeta Langobarda u onodobnom okruženju; odnosno prepoznavanje relacije Langobarda s ostalim narodima s kojima su dolazili u kontakt u proučavanom području, a koji se manefestiraju kroz materijalnu ili duhovnu kulturu.

3. Iznošenje prijedloga moguće relativno-kronologijske slike fundusa Langobarda u odnosu na susjedna područja (Panonija, Italija).

4. Prepoznavanje utjecaja italskih Langobarda na promatrani prostor.

Prostorni okvir:

Ovaj rad obuhvatio bi današnji prostor Republike Hrvatske te susjedne Slovenije. U granicama potrebe uvažava se područje Panonije sjeverno od rijeke Drave. Od posebne je važnosti utjecaj s prostora Italije na slovenski i hrvatski prostor. Posebna pozornost usmjerena je prema širem posavskom koridosu od Cibala preko Siscije prema Emoni-Kranju-dolini Vipave.

Bitno je uvažavanje langobardskih nalaza u Dolenjskoj i povezivanje s onima na području središnjeg dijela Hrvatske.

Podjednako se razmatra koridor iz Panonije preko Poetovio-Emona do sjevernoitalske nizine.

Vremenski okvir:

Obuhvatio bi langobardsku nazočnost na prostorima obuhvaćenim radom, kao i sve oblike materijalne i duhovne kulture koji predstavljaju relikte Langobarda ili se mogu dovesti u pouzdaniju svezu s njima, a pripadaju razdoblju do franačkog pokoravanja (posebice Istre).

Svrha ovog rada:

Oblikovanjesveobuhvatnog arheološkog prikaza nasljeđa Langobarda na prostoru Republike Hrvatske i Republike Slovenije.

Sadržaj

1. Uvodne napomene - prirodne i povijesne danosti i okviri

2. Registar langobardskih arheoloških nalaza i nalazišta (po regijama) s razradom pojedinih kataloških jedinica (tekst, ilustracija, literatura), odnosno tematskim kartama pojedinih skupina nalaza

3. Toponimija Langobarda na promatranom području (tematski zemljovid)

4. Zaključna razmatranja

5. Ilustrativni prilozi

6. Kratice

7. Bibliografija

Mentor: Kandidat:

Dr. sc. Željko Tomičić, znan. sav. Linda Laković

Voditelj poslijediplomskog studija arheologije:

Prof. dr. sc. Nives Majnarić Pandžić

Saša Puzić

Institut za društvena istraživanja u Zagrebu

Centar za istraživanje i razvoj obrazovanja

Trg kralja Tomislava 21

Sinopsis magistarskog rada

INTERKULTURALNO OBRAZOVANJE U POSTTRADICIONALNOM DRUŠTVU: IZAZOVI U RAZVOJU EUROPSKE DIMENZIJE IDENTITETA

Sve obuhvatnije i intenzivnije društvene promjene temeljna su karakteristika suvremenih razvijenih društava, pa tako i europskih. (Giddens, 1995) Procesi globalizacije, praćeni širokim društvenim restrukturiranjem, odražavaju se i na području kulture u vidu kulturne pluralizacije, kao i u kulturom određenom području individualnog identiteta. (Castells, 2000) Anthony Giddens suvremena visokorazvijena društva tako naziva posttradicionalnim društvima. To su društva u kojima tradicije nisu nestale, već su izgubile svoj dotad neproblematičan status, te se načelno moraju obrazlagati i argumentirati. (Giddens, 1994) Ako se ovome doda učinak masovnih radnih migracija u Europi nakon Drugog svjetskog rata u toku kojih je došlo do priljeva dvadesetak milijuna stranih radnika i useljenika, kao i brojnost različitih autohtonih manjina, nameće se zaključak o značajnoj promjeni u smjeru kulturnog i etničkog pluralizma u današnjim europskim društvima. Spomenute društvene procese, zbog njihova sve većeg ubrzavanja, nužno prati mogućnost (individualne i grupne) društvene dezorijentiranosti i gubitka smisla (Sinnverlust). (Berger, Luckmann, 1996) Ljudima prisna shvaćanja i predodžbe "trpe" pred naletom najrazličitijih alternativa, pa se tako svijet pojedincima nerijetko prikazuje "okrenutim naglavce". Reakcije na sva ova događanja su različite: od fatalističkog stava "što je suđeno bit će", preko različitih oblika "povratka korijenima", do pokušaja konstrukcije novih identiteta sukladnim sa novim problemima i situacijama. No, ono što zasigurno prati svaku od ovih reakcija jest veće ili manja mjera nesigurnosti, pa stoga i uvijek prisutna mogućnost agresivnih i netolerantnih reakcija i društvenih sukoba. Posebnu opasnost u ovome kontekstu predstavlja fundamentalistička reakcija koja bezuvjetno teži očuvanju tradicije, istovremeno odbijajući svaki iskreni dijalog. (Giddens, 1994) Pod ovaj pojam mogu se svesti različiti isključujući i netolarantni svjetonazori poput etničkog nacionalizma ili vjerskog fundamentalizma.

U takvom društvenom ozračju sve veću važnost zadobiva interkulturalni koncept uređenja društvenih odnosa. (Perotti, 1995) Temeljna pretpostavka ovog koncepta je da su sve kulture jednako vrijedne te da se između njih pokušava naći mogućnost ravnopravnog dijaloga. Ističući vrijednost svake kulture interkulturalistički pristup stavlja si u zadatak prerastanje višekulturnog u interkulturno društvo međusobnim prožimanjem kultura. (Čačić-Kumpes, Heršak, 1994) Europski interkulturalizam glavni naglasak stavlja na obrazovanje i integracije djece migranata i autohtonih manjina u matični školski sistem, no isto se tako može koristiti i kao opći pristup u rješavanju društvenih problema i sukoba. (Perotti, 1995) Koncept interkulturalnog obrazovanja posebno važnu ulogu zauzima u sastavljanju školskog kurikuluma, gdje se vrijednosti interkulturalizma nužno transferiraju u sve kurikulumske dimenzije: ciljeve obrazovanja, nastavne sadržaje, nastavni proces i evaluacija rezultata. (Pastuović, 1999)

Nama se čini da Habermasova teorija komunikativnog djelovanja pruža pogodno polazište za interkulturalni pristup, budući da dublje zahvaća problem posttradicionalnog utemeljenja kulturno heterogenih zajednica. (Habermas, 1981)

Svrha rada je kritička analiza pretpostavki i praktičnih dosega i mogućnosti interkulturalizma.

Osnovni ciljevi rada jesu:

1. odrediti osnovne društvene procese koji utječu na moguće formiranje i razvoj interkulturalizma odnosno europske dimenzije identiteta;

2. opisati i objasniti kako se ti društveni procesi prelamaju u individualnom razumijevanju etničkog, odnosno nacionalnog identiteta, koristeći rezultate empirijskih istraživanja provedenih u Hrvatskoj;

3. utvrditi dosadašnje rezultate i mogući daljnji razvoj interkulturalizma i interkulturalnog obrazovanja kao europskog programa uređivanja etničkih i kulturnih odnosa. U tu svrhu, između ostalog, istražiti vrijednosnu strukturu nacionalnih kurikuluma odabranih europskih zemalja, kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri u njimasadržana struktura obrazovnih ciljeva i nastavnih sadržaja prenosi opće i specifične vrijednosti interkulturalizma;

4. obrazložiti osnovnu tezu po kojoj su interkulturalizam u širem smislu (kao generalni pristup uređenju kulturno heterogenih društava), i interkulturno obrazovanje, nezaobilazan model kulturno-obrazovne orijentacije u sadašnjem, a još više u budućem rješavanju tradicionalnih kulturnih konflikata, ako i mogućem razvoju europske dimenzije identiteta.

U Zagrebu, 22. studenog, 2001.

Mentor: Prof. dr. sc. Vjeran Katunarić Magistrant: Saša Puzić

Voditelj poslijediplomskog studija - smjer Sociologija migracija: Prof. dr. sc. Milan Mesić

Filozofski fakultet, Zagreb

Poslijediplomski znanstveni studij: Američki studiji

Kandidat: Lia Dragojević

Analiza pomorske terminologije u romanu "Moby Dick"

sinopsis magistarskog rada

I. UVOD

U uvodu se raspravlja o osnovnim pojmovima leksičke semantike i o različitim teoretskim pristupima lingvističkom opisu leksika, posebice specifičnog leksika struke.

2. CILJ ISTRAŽIVANJA

Utvrditi i opisati engleski pomorski leksik u romanu "Moby Dick", utvrditi leksičke skupove i leksičke sveze na temelju semantičkih paradigmatskih i sintagmatskih odnosa i kontrastirati ga s hrvatskim nazivljem s ciljem utvrđivanja formalno-sadržajnih sličnosti i razlika između ta dva specifična leksika. Analiza se ograničava na jednočlane i višečlane imenice.

3. TEORETSKI PRISTUP I METODOLOGIJA

Pri analizi prikupljene engleske i hrvatske leksičke građe u radu će se koristiti metode leksičke semantike te metode korpusne lingvistike, kontrastivne analize i stilističke analize.

U kontrastiranju leksika također će se koristiti teoretski pristup i metodologija u radovima iz englesko-hrvatskog kontrastivnog projekta Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1969 – 1995) te na objavljenim radovima iz drugih europskih kontrastivnih projekata.

4. KORPUS

- relevantni pojmovi iz korpusne lingvistike

- opis korpusa engleskog i hrvatskog pomorskog nazivlja

5. LEKSIK ENGLESKOG JEZIKA U POMORSTVU

- engleski jezik kao jezik komunikacije u svjetskom pomorstvu

- kratak pregled povijesnog razvitka engleskog pomorskog jezika jezika – kulturni, povijesni i književni okvir romana Moby Dick

- leksikološki opis i obilježja engleskog pomorskog nazivlja

6. LEKSIK HRVATSKOG JEZIKA U POMORSTVU

- hrvatski jezik i njegova uporaba u pomorstvu

- kratak pregled povijesnog razvitka hrvatskog pomorskog jezika i njegovih kontakata s engleskim

- leksikološki opis i obilježja hrvatskog pomorskog nazivlja

7. POMORSKO NAZIVLJE U ROMANU MOBY DICK – IMENICE

leksikološka analiza imenica koja se oslanja na teoretske postavke:

- leksičke semantike

- analize diskursa i obrade teksta

- kontrastivne analize engleskog i hrvatskog pomorskog nazivlja

Istraživanje semantičkih odnosa (homonimija, sinonimija, antonimija, hiponimija, metonimija) te stilističkih obilježja pomorskoga nazivlja iz romana Moby Dick rezultirat će utvrđivanjem i opisom leksičkih jedinica, parova i skupova u engleskom tekstu i njihovih ekvivalenata u hrvatskom prijevodu. Obrada obuhvaća:

- imenice koje označuju pojmove za brod

- imenice koje označuju pojmove za dijelove broda

- imenice koje koje označuju pojmove za opremu na brodu

- imenice koje označuju pojmove za osobe na brodu

- imenice koje označuju pojmove iz oceanografije i meteorologije

U Zagrebu, 26. studenog 2001.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

dr.sc. Boris Prichard, izv.prof. dr.sc. Sonja Bašić, red.prof. Lia Dragojević

Maja Tir

Rusanova 7

Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

Rastava braka kao izvor stresa: provjera postavki Lazarusovog modela stresa i suočavanja

Rezultati brojnih istraživanja, kao i iskustva iz prakse, pokazuju da je za znatan broj ljudi rastava braka stresan događaj, koji uzrokuje stres od blagog do snažnog intenziteta, kao i da za jedan broj ljudi to ne predstavlja poseban problem (Bloom, Asher & White, 1978).

Kod nas su se istraživači također bavili pitanjem rastave braka – ali kroz posljedice koje ona ima na emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj djece (Obradović i suradnici, 1990), dok istraživanja o samom procesu rastave braka i njegovom djelovanju na bračne partnere kod nas nisu provođena. Bilo bi interesantno i korisno utvrditi čimbenike koji su povezani sa stresnim doživljajem rastave braka, na koje se načine ljudi sa tim stresom u rastavi nose, koliko uspješno i s kakvim ishodom.

CILJ: Provjeriti, u skladu s Lazarusovim modelom stresa i suočavanja, kako su neke osobne i okolinske varijable i procesi kognitivne procjene rastave braka (važnosti i značenja rastave braka te mogućnosti kontrole ishoda rastave braka) međusobno povezani, kako su povezani s načinima suočavanja sa stresom u rastavi i s kratkoročnim ishodima (stupnjem stanja depresije i anksioznosti) te koje načine suočavanja sa stresom u rastavi osobe procjenjuju efikasnima.

PROBLEMI

1. Ispitati intenzitet stresa doživljen na početku rastave braka, u funkciji osobnih i okolinskih

čimbenika te procjene značenja rastave braka (gubitak, prijetnja, izazov ili dobitak) i

mogućnosti utjecaja na njen ishod.

2. Ispitati suočavanje sa stresom u rastavi braka u funkciji trajanja poremećenih odnosa u braku, kognitivnih procjena (važnosti i značenja situacije i mogućnosti utjecaja na njen ishod), uspješnosti suočavanja te kratkoročnih ishoda stresnog događaja.

3. Ispitati doprinos osobnih i okolinskih čimbenika, kognitivnih procjena i načina suočavanja u varijabilitetu mjera kratkoročnog ishoda (stanja anksioznosti i depresije).

ISPITANICI I METODOLOGIJA

Ispitanici će biti osobe u započetom procesu rastave braka, koje su primile prvi poziv za sud. Ispitivanje će se provesti na 100 žena i 100 muškaraca, putem baterije upitnika, u centrima za socijalnu skrb, od strane psihologa.

Ulazne varijable su: osobne i okolinske karakteristike.

Posredujuće varijable su: procjena važnosti i značenja rastave braka, procjena mogućnosti djelovanja na ishod rastave braka, načini suočavanja sa stresom u rastavi, procjena uspješnosti suočavanja.

Izlazne varijable su: stanje anksioznosti i stanje depresije.

ANALIZA PODATAKA:

Koristit će se postupci deskriptivne statistike, te analize varijanci, korelacije i regresijska analiza.

Mentor: Voditelj poslijediplomskih studija: Magistrant:

Prof.dr. Slavko Kljaić Prof. dr. Dean Ajduković Maja Tir

HELENA DELAŠ

Vinkovačka 77

32280 Jarmina

Sinopsis magistarskoga rada iz kroatistike - hrvatski jezik

SILAZNI NAGLASCI NA NEPOČETNIM SLOGOVIMA RIJEČI

Na području akcentologije hrvatskoga standardnog jezika nemamo dovoljno specijalnih istraživačkih radova. Većina jezikoslovaca prihvaća organsko zapadnonovoštokavsko naglašavanje kao zaseban prozodijski entitet i kao jezgru hrvatskoga standardnojezičnog naglašavanja. Ono što je u standardnom naglašavanju nazočno po organskom razvoju i unutarnjoj koherenciji jezičnog ustrojstva koje je u temelju uglavnom nije prijeporno, jer su posrijedi ishodi prozodijske evolucije koja se davno smirila. Međutim, zapadnonovoštokavski govori i dalje iskušavaju i nalaze nove razvojne putove u naglašavanju. Naglasne pojave poznate kao analogijski naglasci, odsutnost alternacija u paradigmama (endosilabičkih, a posebice intersilabičkih), gubljenje zanaglasnih dužina, veća otvorenost zapadnonovoštokavskog naglašavanja prema silaznoj intonaciji u nepočetnom slogu i drugi pomaci u sustavu, čine polje inovacija u pravcu rasterećivanja, pojednostavljivanja novoštokavskoga naglasnog sustava i bitnim su obilježjem naglasne priopćajne prakse u hrvatskom standardnom jeziku, koju obično nazivamo hrvatskom uporabnom naglasnom normom. Zato se u radu upravo govor na Hrvatskoj radio-televiziji uzima izvorom znanja o najnovijim tendencijama i pruža odgovarajući korpus za proučavanje razlika između sadašnje kodificirane naglasne norme i jezične prakse. Na osnovi tog korpusa utvrđuje se da je silazno naglašavanje nepočetnog sloga pojava koja u sustavu nije zanemariva: u sklopovima prednaglasnica s naglasnicama, u složenicama i vlastitim imenima, u oblicima koji metatoniraju uzlazne naglaske u silazne (genitiv množine i prezent) i u posuđenicama. Oko silaznog naglaska na nepočetnom slogu određuju se odnosi i stvaraju struje, a mogli bismo ih svrstati u dvije skupine:

- prva skupina traži radikalne promjene u sustavu i to odmah;

- druga skupina drži da treba očuvati zapadnonovoštokavski naglasni sustav, unapređivati i pojednostavljivati ga onim uporabnim naglasnim tendencijama koje ne ugrožavaju bit toga sustava, tj. raspodjelna pravila prozodijskih sredstava u hrvatskome standardnom jeziku.

U radu se traži moguće srednje rješenje podjednako bliskim krajnjim točkama, koje bi na razini kodificirane norme omogućilo naglasno sudioništvo većine govornika hrvatskoga standardnog jezika i spriječilo regionalizaciju standardne govorne prakse. Pojava silaznih naglasaka na nepočetnim slogovima objašnjava se ne samo vanjskim pritiskom jezičnog posuđivanja i utjecajem ostalih dvaju hrvatskih narječja (čakavskoga i kajkavskoga), nego se nalazi i kao mogućnost u samim novoštokavskim govorima. Rad se posebno osvrće na naglasna kolebanja novijih normativnih priručnika (rječnika, gramatika, savjetnika).

Mentor: Voditelj studija: Student:

________________________ __________________ ____________

prof. dr. sc. Marko Samardžija prof. dr. sc. Josip Silić Helena Delaš
Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Vijeće poslijediplomskog studija Kroatistike

Ul. Ivana Lučića 3 Zagreb

ILIJA KRIŠTO : sinopsis magistarskoga rada

UTJECAJ JUGOSLAVENSKIH IDEJA NA DJELO

ANTE TRESIĆA PAVIČIĆA

Misao o etničkom jedinstvu Južnih Slavena ostavila je izrazito duboki trag u hrvatskoj književnosti.

Kako su do sada, radi političkih i društvenih prilika u bivšoj državi (SFRJ), istraživanje i znanstveni pristup bili jednosmjerni, ova radnja ima istraživački karakter s namjerom dokazati na koji način i u kolikoj je mjeri navedena ideja utjecala na hrvatske književnike, i to na djelu Ante Tresića Pavičića.

Književno djelo Tresića Pavičića obradit će se kroz tri prizme: povijesno političku, književnu i jezičnu, kako bi se što jasnije stekla slika utjecaja ideje jugoslavenstva na početno politički pravaško orijentiranog Tresića Pavičića, te na mjene koje je njezin upliv imao na život i djelo književnika i političara Tresića Pavičića.

Istraživanje će naznačiti i razlike između dviju potpuno različitih ideja jugoslavenstva i jugounitarizma, te različitost utjecaja koje su imale na književnika Tresića Pavičića.

1. UVOD

U samom uvodu u temu prikazat će se vezanost političkih ideja i književnog stvaranja Tresića Pavičića.

U označenim crtama objasnit ća se korijeni ideje jugoslavenstva, kao i otklone jugounitarizma od osnovne ideje, te njihov utjecaj na književno stvaranje, tj. književnost jugoslavenskih ideja kao refleks povijesnih, političkih i socioloških odrednica kraja XIX i početka XX stoljeća.

2. JUGOSLAVENSKE IDEJE U HRVATSKOJ POLITICI DO PRVOG SVJETSKOG RATA

Definiranje osnovne ideje jugoslavenstva.

Jugoslavenstvo Iliraca.

Strossmayerovo jugoslavenstvo.

Franjo Rački

Politika "Novog kursa"

Jugoslavenska ideja socijalista.

"Jugoslavenstvo" i "jugounitarizam"

3. POLITIČKO I KNJIŽEVNO DJELOVANJE ANTE TRESIĆA PAVIČIĆA

3.1. Pravaško razdoblje

3.2. Uoči prvog svjetskog rata

3.3. Prvi svjetski rat i vrijeme neposredno poslije

3.4. Doba opadanja političkog i književnog djelovanja

4. ODRAZI POLITIČKIH IDEJA U TRESIĆEVU STVARANJU

4.1. Poezija

4.2. Proza

4.3. Drama

5. UTJECAJ IDEJA O ETNIČKOM I JEZIČNOM JEDINSTVU JUŽNIH SLAVENA NA JEZIK I IZRAZ ANTE TRESIĆA PAVIČIĆA

5.1. Pojava fonetskih crta tipičnih za srpski jezik

5.2. Prodori srpskih jezičnih oblika u Tresićevo djelo

5.3. Pojava riječi karakterističnih za srpski jezik

5.4. Ostali utjecaji

6. ZAKLJUČAK

Rezultat radnje i istraživanja treba dokazati prvotni otpor srpskim utjecajima (političku i književnu), a potom iskrenu oduševljenost idejom jugoslavenstva kao idejom bratske borbe za slobodu Hrvatske s hrvatskim narodima, a zatim i iskrenu razočaranost i povratak prvotnim pravaškim idejama kada postaje svjestan kako se hrvatska ideja jugoslavenstva pretvorila u srpsku ideju jugounitarizma.

Također, radnja treba dokazati da i uz ozbiljnu političku aktivnost i usmjerenost gornjim idejama, Tresić Pavičić ipak ne dopušta ozbiljnog upliva u svoje književno djelo ni formi, ni stilu, ni jeziku, ni izrazu, pa ni temama iz Srbije, čime se dokazuje kako je kod njega jugoslavenska ideja ipak ostala prvenstveno politička, a manje književna zanesenost.

MENTOR: VODITELJ STUDIJA: STUDENT:

__________ ______________________ ____________

dr.sc. ANTE STAMAĆ dr.sc. JOSIP SILIĆ ILIJA KRIŠTO
Tomislav Stňjanov

sinopsis magistarskog rada iz Kroatistike

Sintagmemske strukture u hrvatskome jeziku

O sintagmemskim (sintagmatskim) strukturama u hrvatskim gramatikama izuzetno se malo piše. Problematika imeničnih, glagolnih, pridjevnih, priložnih, prijedložnih, kvantifikatorskih, infleksijskih, determinatorskih i komplementatorskih sintagmema leži u osnovi svake transformacijske i netransformacijske gramatike (osim pojedinih strogo formalnih i praktičnih word-based gramatika, te najnovijeg minimalističkog programa).

Tradicionalna sintaktička klasifikacija jedinica koja uključuje semantiku nije adekvatna u strogo definiranom opisu, iz čega i proizlaze različiti pristupi toj problematici. Formalni opis u razredbi temeljnih sintaktičkih jedinica – tagmema i njihovih projekcija – sintagmema polazi od morfosintaktičkih kategorija i sintaktičkih zakonitosti upravljanja i slaganja. Usvojen je metodološki pristup X’-teorije generativne gramatike.

Sintaksa sintagmema (syntax of phrase structures) ima izrazito bogatu tradiciju u opisu engleskoga jezika; stoji u osnovi američkog strukturalizma (Bloomfieldovog nauka i tagmemike), svih generativnih gramatika (transformacijskih i netransformacijskih) i mnogih negenerativnih gramatika (npr. Hallideyeva gramatika skala i kategorija, Tesničreova gramatika i dr.). Proučavanje sintakse sintagmema i procesa koji vladaju među njima danas je najpropulzivniji dio jezikoslovlja i izvorište za mnoga interdisciplinarna istraživanja i projekte.

Iz razlikovanja konstrukcijske i funkcionalne metode razriješit će se pitanje kvantifikatorskih sintagmema u hrvatskome jeziku.

U radu će se prikazati različite metodologije i teorije koje su se bavile sintagmemskim konstrukcijama, te uspostaviti temeljna načela i zakonitosti određivanja sintaktičkih jedinica.

Mentor: Zamjenik voditelja: Student:

____________________ ____________________ ____________________

(prof. dr. sc. Josip Silić) (prof. dr. sc. Cvjetko Milanja) (Tomislav Stňjanov)

SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA

Četnički pokret u Hercegovini i južnoj Dalmaciji od 1918. do 1941.

Marijan Mandić

Predložena tema dio je znanstvenoistraživačkog rada na povijesti Hrvatske i Bosne i Hercegovine u XX. stoljeću. Hercegovina i južna Dalmacija gotovo da su od antičkih vremena dijelile svoju povijest kroz iste kneževine, carstva i kraljevstva, osim u razdoblju osmanske vladavine kada je Hercegovina bila pod vlašću Carigrada. Zajednički državni okvir nastavljen je sve do 1990., kad ta područja postaju teritoriji dviju suvremenih država.

Već u drugoj polovici XIX. stoljeća, a osobito nakon proglašenja Kraljevstva Slovenaca, Hrvata i Srba, teritorij Hercegovine i južne Dalmacije našao se na udaru srpskog nacionalizma u kojemu je najveću ulogu imao četnički pokret. Područje Hercegovine i južne Dalmacije postaje i formalno administrativno povezano u vrijeme formiranja Banovine Hrvatske. Zbog većinske srpske nacionalne strukture i pograničnog statusa Hercegovina postaje žarište četničke ideologije kojoj je krajnji cilj bio priključiti te prostore u granice velike Srbije. Na tom programu radilo se stidljivo već 1875., ali je ta politika dosegla vrhunac u razdoblju od 1918. do 1945. godine.

Magistarski rad pokušat će osvijetliti četnički pokret u vremenskom razdoblju od 1918. do 1941. godine.

Stanje istraženosti:

Historiografija o četničkom pokretu još je potkraj XIX. stoljeća dala prve priloge (M. Ban, Lj. Ivanović, A. Jovanović, J. Hadživasiljević, K. Pečanac, M. Milenović). U međuraćui poslije Drugog svjetskog rata o tom su fenomenu pisali Č. Popović, J. Marjanović, V. Čubrilović, N. Rakočević, M. Ekmečić, B. Gligorijević, V. Đurić, M. Milović, M. Vesović, M. Lalić, S. Skoko. Prinos hrvatske historiografije izučavanju četničkog pokreta dali su J. Tomašević, F. Jelić-Butić, Lj. Boban, M. Sobolevski, Z. Dizdar i dr. U Bosni i Hercegovini o tome su pisali N. Šehić, R. Hurem, E. Redžić, A. Purivatra, S. Bandžović. Ovome valja dodati brojnu domaću memoarsku literaturu, novinske članke, romane, filmske prikaze, te neke najnovije inozemne monografije (P. J. Cohen) i tematske časopise posvećene četničkom pokretu. Ipak, cjelovitog znanstvenog rada o četničkom pokretu u Hercegovini i južnoj Dalmaciji još uvijek nema.

Izvori:

Magistarski rad temeljit će se uglavnom na rezultatima izvornih povijesnih istraživanja u arhivama i knjižnicama u Mostaru, Dubrovniku, Splitu, Zagrebu, Sarajevu, Banjoj Luci, Trebinju, Podgorici i Beogradu. Koristit ću i onodobni tisak – kako lokalni, tako i onaj iz glavnih upravnih banovinskih oblasnih središta. Koristit ću i suvremeni tisak u Srbiji i Crnoj Gori.

Metode:

Metodom komparacije izvorne građe, tiska i literature prikazat ću nastanak, djelovanje i ideologiju četničkog pokreta u Hercegovini i južnoj Dalmaciji u razdoblju 1918.-1941.

Struktura magistarskog rada:

1. Predgovor

Predgovor će sadržavati nužne napomene, kraći osvrt na temu i istraživačke probleme koji će se u radu osvijetliti.

2. Uvod

Uvod će sadržavati osvrt na raspoloživu izvornu građu, historiografski osvrt na postojeću literaturu, zemljopisno-povijesno određenje Hrcegovine i južne Dalmacije.

3. Četnički pokret u Hercegovini i južnoj Dalmaciji do 1918. godine

Prikazat će se ukupno kretanje i najvažnije demografske strukture (nacionalna, vjerska) stanovništva, društveno-politički odnosi, te gospodarsko-socijalno stanje u Hercegovini i južnoj Dalmaciji do stvaranja Kraljevine SHS.

4. Četnički pokret u Hercegovini i južnoj Dalmaciji od 1918. do1941. godine

Na temelju izvorne građe, te uz pomoć relevantne literature i tiska prikazat će se nastanak i organizacija četničkog pokreta, s posebnim osvrtom na Hercegovinu i južnu Dalmaciju. Prikazat će se također djelovanje četničkog pokreta u političkom, gospodarskom i socijalnom životu navedenog područja, kao i odnos službenih vlasti prema četničkom pokretu. Osvijetlit će se vanjska politika zbivanja i njihov utjecaj na političku i društvenu moć četničkog pokreta. Na kraju, predočit će se posljedice četničkog pokreta na tom prostoru.

5. Zaključak

Predviđeni sadržaj magistarskoj rada:

PREDGOVOR

I. UVOD

II. ČETNIČKI POKRET U HERCEGOVINI I JUŽNOJ DALMACIJI DO 1918.

2.1. Programske osnove, organizacijska izgradnja i djelovanje četničkog pokreta u Srbiji i njegovo širenje na prostor Hercegovine i južne Dalmacije do 1918. g.

2.2. Društveno-političke prilike u Hercegovini i južnoj Dalmaciji prvih godina Kraljevine SHS

2.3. Gospodarsko-socijalne prilike u Hercegovini i južnoj Dalmaciji prvih godina Kraljevine SHS

III. ČETNIČKI POKRET U HERCEGOVINI I JUŽNOJ DALMACIJI DO 1941. G.

3.1. Službena udruženja i organizacije četnika u Hercegovini i južnoj Dalmaciji od 1918. do 1941.

3.2. Odnos četničkih udruženja prema Kraljevini SHS i prema parlamentarnim strankama

3.3. Odnos vlasti prema četničkim organizacijama

3.4. Odnos četničkog pokreta prema uspostavi Banovine Hrvatske

3.5. Posljedice i rezultati četničkog djelovanja u Hercegovini i južnoj Dalmaciji do 1941. g.

3.6. Kapitulacija Kraljevine Jugoslavije

IV. ZAKLJUČAK

V. IZVORI I LITERATURA

Kandidat Mentor Voditelj studija,

Mandić Marijan Prof. dr. Božena Vranješ Šoljan prof.dr.sc. Zdenka Janeković Römer

SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA

“KOPNENA VOJSKA DOMOBRANSTVA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE, 1941.-1945.”

Do danas ne postoji rad koji na opširan i cjelovit način prikazuje strukturu i razvoj Kopnene vojske Domobranstva NDH od travnja 1941. do svibnja 1945. iako upravo Kopnena vojska Domobranstva predstavlja najbitniju sastavnicu cjelokupnih oružanih snaga NDH. Smatram da bi takav rad pridonio boljem poznavanju hrvatske vojne i ratne povijesti i povijesti Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj.

Oružanim snagama NDH se u svojim radovima bavilo više autora (npr. Ferdo Čulinović, Bogdan Krizman, Fikreta Jelić-Butić, Zdravko Dizdar, Nikola Slavica), ali mislim da su o toj temi najvažniji radovi Mladena Colića, Damira Juga i Ivana Košutića.

Do sada je najznačajnije djelo o Kopnenoj vojsci Domobranstva magistarski rad Mladena Colića Oružane snage kvislinške NDH 1941. godine. Kasnije je taj rad objavljen i kao treće poglavlje Colićeve knjige Takozvana Nezavisna Država Hrvatska 1941. godine (Beograd, 1973.). Colić daje temeljit i opširan prikaz razvoja Kopnene vojske Domobranstva, ali on je ograničen samo na 1941. godinu. Nakon toga Colić je objavio još nekoliko kraćih radova koji daju sažeti prikaz organizacije oružanih snaga NDH u razdoblju 1942.-1945. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1999. obranjena je disertacija Damira Juga Ustroj i odnosi u oružanim snagama NDH u kojoj je prikazan ustroj cjelokupnih oružanih snaga NDH od njihovog osnutka do prestanka postojanja. Budući da se autor bavio svim sastavnicama oružanih snaga NDH, mnoge pojedinosti razvoja Kopnene vojske Domobranstva su prikazane u najosnovnijim crtama ili su izostavljene. Na kraju treba navesti i knjige Ivana Košutića Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu (1992. i drugi dio 1994.). Njegove knjige spadaju u publicistiku i nemaju obilježja znanstvenog rada, nemaju znanstveni aparat i ne daju sustavan prikaz strukture Domobranstva. Osim toga, Košutić je u prikazu povijesnih događaja često nekritičan i pristran.

Namjera mi je temeljitim istraživanjem raspoloživih arhivskih izvora načiniti što opširniji i detaljniji prikaz strukture i razvoja Kopnene vojske Domobranstva u razdoblju od njegovog osnutka do propasti NDH. Pokušat ću opisati i sustav zapovijedanja, opremu i naoružanje te vojske. Isto tako važno je objasniti i odnos Domobranstva prema njemačkoj i talijanskoj vojsci, kao i dati osnovne podatke o časnicima i vojnicima koji su služili u Domobranstvu. Budući da takav rad do sada ne postoji, mislim da bi moj magistarski rad pridonio znanju o tom dijelu oružanih snaga NDH.

Od arhivskih izvora namjeravam u prvom redu pregledati fondove i zbirke u Hrvatskom državnom arhivu (fond Domobransko popunidbeno zapovjedništvo Bjelovar, Ministarstvo oružanih snaga NDH, Jadransko divizijsko područje, Domobranska 6. pješačka divizija, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, zbirka mikrofilmova, zbirka stampata), ali i izvore u drugim ustanovama (Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Hrvatski povijesni muzej, itd.). Od objavljene građe namjeravam, među ostalim, koristiti Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda (tom IV, V, XII, XIII), kao i zbornike dokumenata Sjeverozapadna Hrvatska u NOB-i i socijalističkoj revoluciji, NOB-a u Dalmaciji 1941-1945., Građa za historiju NOP-a u Slavoniji.

Magistarski rad podijelio bih u slijedeća poglavlja:

1. Osvrt na literaturu i arhivske izvore o ovoj temi

2. Razvoj i struktura Kopnene vojske Domobranstva

2. 1. Od proglašenja NDH do reorganizacije u studenom 1941.

2. 2. Struktura i osnivanje novih jedinica Domobranstva od studenog 1941. do sredine 1943.

2. 3. Preustroj Domobranstva tijekom druge polovice 1943. i prve polovice 1944.

2. 4. Stvaranje jedinstvenih Hrvatskih oružanih snaga od kraja 1944. do svibnja 1945.

3. Odnos Domobranstva prema njemačkoj i talijanskoj vojsci

4. Politička opredjeljenja domobranskih časnika

5. Karakteristike položaja vojnika - pripadnika domobranstva

6. Zaključak

7. Popis korištenih izvora i literature.

Kandidat Mentor Voditelj studija,

Nikica Barić Prof. dr. Marijan Maticka prof.dr.sc. Zdenka Janeković Römer

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti

diplome postdiplomskog studija

Odlukom Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 16. studenoga 2001. godine imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome postdiplomskog studija koji je podnio prof. Relja Seferović.

Relja Seferović rođen je 4. kolovoza 1975. u Dubrovniku. Hrvatski je državljanin. U rujnu 1998. diplomirao je dvopredmetni studij povijesti i latinskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Iste je godine upisao poslijediplomski studij povijesti srednjega vijeka na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a sljedeće završio prvu godinu studija. Godine 1999. dobio je inozemnu stipendiju za jednogodišnji poslijediplomski studij povijest srednjega vijeka na Sveučilište Cambridge, te mu je odobrena molba za prekidom postdiplomskog studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

U Cambridgeu je boravio do listopada 2000, te je izvršivši sve propisane obveze na tamošnjem Faculty of History stekao naslov Master of Philosophy, o čemu je priložio valjane dokaze.

Prof. Seferović je tijekom studija u Cambridgeu ispunio značajan broj pismenih obveza i time položio niz ispita. Sve to po količini obveza i kvaliteti njihova ispunjavanja istovrijedno je godini poslijediplomskog studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pa i više. Stoga je povjerenstvo jednoglasno zaključilo da se potpuna istovrijednost može priznati, ali pod određenim uvjetima.

Studij u Cambridgeu značajno se razlikuje od poslijediplomskog studija u Zagrebu, prvenstveno time što kandidat nije bio obvezan da izradi i obrani rad koji kvantitetom i kvalitetom odgovara magistarskom radu. Stoga je povjerenstvo jednoglasno odlučilo da će u smislu članka 8, stavak 2. i članka 9, stavak 2. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma Republike Hrvatske do priznavanja potpune istovrijednosti doći kada kandidat izradi i obrani rad koji kvantitetom i kvalitetom odgovara magistarskom radu branjenom na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta, o čemu će se naknadno dogovoriti sa nastavnicima poslijediplomskog studija.

U Zagrebu, 27. studenoga 2001.

Povjerenstvo:

Prof. dr. Ivo Goldstein

Prof. dr. Neven Budak

Prof. dr. Tomislav Raukar

Filozofski fakultet u Zagrebu

Odsjek za povijest

Povjerenstvo za priznavanje istovrijednosti doktorske diplome Damira Karbića, imenovano na sjednici Fakultetskog vijeća od 16. studenog 2001. godine podnosi

IZVJEŠTAJ

Damir Karbić, rođen 16. studenog 1962. u Slavonskom Brodu, državljanin Republike Hrvatske, podnio je zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti diplome doktora znanosti koju je stekao na Srednjoeuropskom sveučilištu (Central European University) u Budimpešti 2000. godine.

Damir Karbić diplomirao je 1988. povijest i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslijediplomski studij srednjovjekovne povijesti završio je na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budmipešti i stekao titulu Master of Arts in Medieval Studies 1994. godine. Na istom Sveučilištu završio je i doktorski studij tijekom kojega je odslušao 6 semestara nastave i položio ispite na predmetima “Srednjovjekovno plemstvo”, “Obitelj i rod u srednjem vijeku”, te “Plemićki dvorci i rezidencije”. Položio je i ispite iz latinskog i mađarskog jezika, paleografije i diplomatike. Od 1996-1998. bio je koordinator projekta “Plemstvo u srednjovjekovnoj srednjoj Europi”. U zimskim semestrima 1996. i 2000. držao je nastavu na temu “Plemstvo u srednjovjekovnoj srednjoj Europi” i o srednjoeuropskoj arhivistici. Tijekom toga vremena izradio je disertaciju pod naslovom "Šubići Bribirski: Studija hrvatskog srednjovjekovnog roda (The Šubići of Bribir, A Case Study of a Croatian Medieval Kindred). Disertaciju je obranio u siječnju 2000.

Temeljita analiza obilne izvorne građe dovela je Karbića do novih zaključaka o političkoj povijesti roda Šubića, o funkcioniranju roda, njegovoj strukturi, odnosima između pojedinih grana ui obitelji. Analizirao je simbole roda, imanja, podložnike i čitavu mrežu političkih i društvenih odnosa Šubića i obradio čitav niz novih historiografskih pitanja.

Obimna i vrijedna disertacija Damira Karbića “Šubići Bribirski. Analiza hrvatskog srednjovjekovnog roda” u potpunosti odgovara kriterijima koji se primjenjuju na našem Sveučilištu. Štoviše, ona svojim metodama i razinom interpretacije predstavlja vrlo vrijedan doprinos hrvatskoj medievistici. Stoga predlažemo da se Damiru Karbiću prizna naslov doktora humanističkih i društvenih znanosti iz područja povijesnih znanosti.

U Zagrebu, 26. studenog 2001.

Stručno povjerenstvo

doc. dr. Zdenka Janeković Römer, predsjednik
prof. dr. Ivo Goldstein, član

doc. dr. Borislav Grgin, član

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

ODSJEK ZA KROATISTIKU

I. Lučića 3, Zagreb

Broj: 473/2001.

Zagreb, 27. studeni 2001.

Predmet: Nostrifikacija diplome Elene Stojanove sa Sveučilišta u Sofiji (Bugarska)

Gđa. Elena Stojanova podnijela je ovomu fakultetu molbu za nostrifikaciju dodiplomskoga studija stečena na Sveučilištu u Sofiji (Bugarska). Molbi je priložena sva potrebna dokumentacija.

Na osnovi te dokumentacije povjerenstvo je zaključilo da je dodiplomski studij slavenske filologije koji je moliteljica završila u svemu odgovarajući studij za nastavak stručnoga usavršavanja (upis poslijediplomskoga studija) u Republici Hrvatskoj.

Povjerenstvo:

__________________________

Prof. dr. Marko Samardžija

__________________________

Prof. dr. Josip Silić

__________________________

Prof. dr. Cvjetko Milanja

Odsjek za arheologiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

Postupak priznavanja diplome stečene

u inozemstvu - priznavanje potpune

istovrijednosti doktorske diplome

Kristine Mihovilić

Kristina Mihovilić iz Arheološkog muzeja Istre u Puli podnijela je Filozofskom fakultetu u Zagrebu "Zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome" koju je stekla na Filozofskom fakultetu u Ljubljani 20.11.2000.

Odsjek za arheologiju izabrao je na svom sastanku 20.11.2001. stručno povjerenstvo u rečenom postupku u sastavu:

dr. sc. Nives Majnarić Pandžić, red. prof.

dr. sc. Tihomila Težak Gregl, izv. prof.

dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.

Pregledavši sve dokumente i disertaciju stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće

I z v j e š ć e

Kristina Mihovilić, rođena u Puli 1951. godine, hrvatska je državljanka, studirala je i diplomirala arheologiju na Odjelu za arheologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani. Iz priložene kopije indeksa vidljivo je da ljubljanski program studija arheologije posve odgovara zagrebačkom. Tu su u jednakom omjeru kao i u Zagrebu predstavljani svi stručni i pomoćni predmeti, a čak im je i sadržaj uglavnom podudaran.

Nakon diplomiranja 1976. godine Kristina Mihovilić se zaposlila u Arheološkom muzeju Istre u Puli gdje radi i danas u svojstvu voditelja prapovijesne zbirke.1995. godine prijavila je temu disertacije "Starejša železna doba Istre" i ona je prihvaćena od Vijeća Filozofskog fakulteta u Ljubljani. Vijeće je uzelo u obzir njezine objavljene znanstvene radove kao ekvivalent za magisterij i uputilo kandidaticu na polaganje doktorskog ispita prije obrane same disertacije.

Disertacija je Filozofskom fakultetu u Zagrebu priložena na hrvatskom jeziku. Radi se o opsežnom, izvanrednom radu koji je vrlo dobro razradio kronologiju željeznodobne Istre, bazirajući je prvenstveno na značajnom nalazištu Nezakcij. Disertacija je napisana na 360 stranica i opremljena sa 50 tabli crteža među kojima je prvi puta predočen zanimljiv arheološki materijal.

O tome da je disertacija znatni znanstveni doprinos svjedoči ljubljanska komisija u sastavu najpoznatijih slovenskih znanstvenika-arheologa: prof. dr. B. Slapšak, mentorica, prof. dr. Biba Teržan, prof. dr. Mitja Guštin i prof dr. S. Gabrovec.

Stručno povjerenstvo smatra dakle da je disertacija Kristine Mihovilić "Starije željezno doba Istre" potpuno istovrijedna disertacijama obranjenima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pa dakako treba priznati i potpunu istovrijednost doktorske diplome. Molimo Fakultetsko vijeće da prihvati naše Izvješće i prizna potpunu istovrijednost doktorske diplome.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Nives Majnarić Pandžić, red. prof.

Dr. sc. Tihomila Težak Gregl, izv. prof.

Dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.

FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Faculty of Filosophy University of Zagreb

Department of Art History

Zagreb

Ivana Lučića 3

Broj:04-01-16/1.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti strane diplome radi nastavka naobrazbe u Republici Hrvatskoj

Kandidatkinja Aleksandra Nikoloska diplomirala je 15. ožujka 2001. studij povijesti umjetnosti s arheologijom na Institutu povijest umjetnosti sa arheologijom Filozofskog fakulteta Sveučilišta Sveti Kiril i Metodije u Skopju. Iz Potvrde o diplomiranju i položenim ispitima vidljivo je da je nastavni program sukladan nastavnom programu za znanstveno usmjerenje Odsjeka za povijest umjetnosti i Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Na temelju priložene dokumentacije stručno povjerenstvo donijelo je odluku:

Diploma Aleksandre Nikoloske stečena na Sveučilištu Sveti Kiril i Metodije u Skopju izjednačava se s diplomom "Diplomirani povjesničar umjetnosti i Diplomirani arheolog" u Republici Hrvatskoj, radi nastavka naobrazbe na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo:

dr.sc. Igor Fisković,

redoviti profesor

mr.sc. Predrag Marković

asistent

dr.sc. Nives Majnarić Pandžić,

izvanredni profesor

U Poliklinici za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Zagreb u zimskom semestru akad.god. 2001/2002

Kolegij: Patologija govora (V. semestar, 38 studenata)

Đurđica Vranić, prof. individualna rehabilitacija govornih poremećaja 100 sati

Kolegij: Patologija sluha (VII. semestar, 32 studenata)

Dr. Katarina Zahradka dijagnostika, 6 sati, 16 studenata

Daniela Marincel, prof. funkcionalne pretrage sluha i odabir slušnog pomagala, 6 sati 16 studenata

Marija Valjak, prof. nastava hrvatskog i matematike u nižim razredima osnovne
škole, 2 sata, 32 studenata

individualna rehabilitacija djece osnovnoškolskog uzrasta, 5 studenata po mentoru

1. turnus

Zrinka Šaler, prof. 4 sata

Ivanka Jurjević-Grkinić, prof. 4 sata

Vesna Reljić, prof. 4 sata

Ines Štih, prof. 4 sata

Božica Matanović, prof. 4 sata

Branka Sovulj, prof. 4 sata

2. turnus

Lada Damiani, prof. 6 sati

Marina Karneluti, prof. 6 sati

Ivana Karačić, prof. 6 sati

Boška Munivrana, prof. 6 sati

Zora Galić, prof. 6 sati

Željka Pajnić-Crnolatac, prof. 6 sati

Kolegij: Teorija VT sistema (VII. semestar, 32 studenata)

Vedrana Ledić, prof. grupni rad s malom slušno oštećenom djecom, 1 sat, 16
studenata

Zvjezdana Lukec, prof. grupni rad s malom slušno oštećenom djecom, 1 sat, 16
studenata

Dubravka Mišetić, prof. muzičke stimulacije 2 sata, po 16 studenata

Greta Milošević, prof. stimulacije pokretom, 2 sata, po 16 studenata

Ružica Sakić, prof. rehabilitacija u grupi predškolske djece, 2 sata, po 16 studenata

individualni rad s djecom predškolske dobi, 3-5 studenata po mentoru

Sanja Baklaić, prof. 28 sati

Dunja Benković, prof. 16 sati

Marija Sabadoš Adamec, prof. 18 sati

Mirjana Kutleša, prof. 18 sti

Zorica Čavlina, prof. 18 sati

Kornelija Gavranović-Jevtović, prof. 8 sati

U Službi za jezik i govor HTV-a, Zagreb u ljetnom.semestru akad.god. 2001/2002

Kolegij: Govor masovnih medija

· Jasmina Nikić, prof. 3 sata, po 14 studenata

· Višnja Modrić, prof. 3 sata, po 13 studenata

· Ksenija Krajačić, prof. 3 sata, po 13 studenata

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb

Broj: 01-21-12-2001.

Zagreb, 10. prosinca 2001.

DOPUNA DNEVNOG REDA

za 4. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu,

koja će se održati u srijedu 12. prosinca 2001. s početkom u 9,00 sati u Vijećnici fakulteta.

G. PRIZNAVANJE DIPLOMA

87.1. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Denisa Bićanića, stečene na Filozofska fakulteta Univerze u Ljubljani, Republika Slovenija. str. 2

87.2. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Dragana Nakira, stečene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. str. 4

J. NASTAVNI PREDMETI I DRUGO

143.1. Prijedlog Odluke o izvođenju terenske nastave koja se provodi u skladu s odobrenim nastavnim programima i planovima za pojedine studije koji se organiziraju i izvode na Fakultetu. str. 5

Dekan,

prof.dr.sc. Neven Budak

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za sociologiju

10000 Zagreb, I. Lučića 3

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva

za priznavanje potpune istovrijednosti

fakultetske diplome Denisu Bićaniću,

stečene na Filozofskom fakultetu u

Ljubljani, Republika Slovenija.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

I z v j e š ć e

Denis Bićanić, rođen 02. veljače 1973. godine, u Rastattu, SR Njemačka, hrvatski državljanin, podnio je Filozofskom fakultetu u Zagrebu zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome, stečene na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.

Iz priložene dokumentacije (Diploma stečena na Filozofskom fakultetu u Ljubljani 5.06.2000. godine i Program na osnovi kojega je završio sveučilišni studij) vidljivo je da je Bićanić stekao zvanje diplomiranog sociologa i filozofa. Program završenog studija podudaran je s programom studija sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i stoga stručno povjerenstvo predlaže da se Denisu Bićaniću prizna potpuna istovrijednost diplome sveučilišnog studija sociologije, stečene na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.

2. dr. sc. Aleksandar Štulhofer, docent

3. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA FILOZOFIJU

Zagreb, 6.12.2001.

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva

za priznavanje potpune istovrijednosti

fakultetske diplome Denisu Bićaniću,

stečene na Filozofskom fakultetu u

Ljubljani, Republika Slovenija

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

I z v j e š ć e

Denis Bićanić, rođen 2.veljače 1973. godine u Rastattu, SR Njemačka, hrvatski državaljnin, podnio je Filozofskom fakultetu u Zagrebu zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome, stečene na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.

Iz priložene dokumentacije (Diploma stečena na Filozofskom fakultetu u Ljubljani 5.06.2000. godine i Program na osnovi kojega je završio sveučilišni studij) vidljivo je da je Bićanić stekao zvanje diplomiranog sociologa i filozofa. Program završenog studija podudaran je s programom studija filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i stoga stručno povjerenstvo predlaže da se Denisu Bićaniću prizna potpuna istovrijednost diplome sveučilišnog studija filozofije - diplomirani filozof, stečene na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.

Stručno povjerenstvo:

dr.sc. Gordana Škorić, viši asistent

dr.sc. Goran Švob, docent

dr.sc. Ante Čović, izv.prof.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za filozofiju

Odsjek za sociologiju

10000 Zagreb, I. Lučića 3

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva za priznavanje

potpune istovrijednosti fakultetske diplome

Nakiru Draganu, stečene na Filozofskom fakultetu

u Sarajevu, Bosna i Hercegovina

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

I z v j e š ć e

Nakir Dragan, rođen 4.06.1966. godine u Splitu, Republika Hrvatska, hrvatski državljanin, podnio je Filozofskom fakultetu u Zagrebu zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome, stečene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Iz priložene dokumentacije (Diploma Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu 11.01.2001. i Uvjerenje o položenim ispitima) vidljivo je da je Nakir Dragan stekao zvanje profesora filozofije i sociologije. Uvjerenje o položenim ispitima pokazuje predmetnu i programsku podudarnost s programom studija filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Stoga stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da Nakiru Draganu prizna potpunu istovrijednost diplome studija filozofije i sociologije, stečene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu,te da mu se prizna stručni naziv prof. filozofije i sociologije.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.

2. dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.

3. dr. sc. Gordana Škorić, viši asistent

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Zagreb, Ivana Lučića 3

Broj: 01-1057-1-2001.

Zagreb, 12. prosinca 2001.

Na temelju članka 37. stavka 4. podstavka 3. Statuta Fakulteta, dekan Fakulteta, na prijedlog Fakultetskog vijeća, donosi

O D L U K U

o i z v o đ e nj u t e r e n s k e n a s t a v e

I.

Terenska nastava dio je obveze studija koja se provodi u skladu s odobrenim nastavnim programima i planovima rada za pojedine studije koji se organiziraju i izvode na Fakultetu.

II.

Terenska nastava prema nastavnim planovima studija Fakulteta izvodi se najviše do 32 dana u tijeku godine raspoređenih po godinama studija.

III.

O organizaciji, izvedbi terenskog rada i financijskom planu terenske nastave za sljedeću kalendarsku godinu pročelnik odsjeka obavještava u pisanom obliku prodekana za nastavu i prodekana za financijska i organizacijska pitanja najkasnije do 15. studenoga tekuće godine.

Obavijest iz prethodnog stavka obuhvaća:

I. podatak o terenskom radu – svrha rada, mjesto održavanja i vremensko

razdoblje, odnosno termin održavanja terenskog rada,

- broj studenata koji su obuhvaćeni terenskim radom,

- broj nastavnika koji sudjeluje u izvođenju terenskog rada.

IV.

Troškovi terenske nastave namiruju se iz namjenskih sredstava Ministarstva znanosti i tehnologije u skladu s ovom Odlukom.

V.

Pravo nastavnika s osnova terenskoga rada:

- pravo na troškove prijevoza u visini cijene autobusne karte ili karte vlaka II. razreda do odredišta i natrag,

II. pravo na naknadu za noćenje,

III. pravo na dnevnicu.

Ako Fakultet organizira zajednički prijevoz autobusom ili vladom do mjesta održavanja terenskoga rada i natrag, tada nastavnik nema pravo naknade putnih troškova iz stavka 1. podstavka 1. ove točke.

Svaki drugi prijevoz na terenski rad, iznad visine naknade za organizirani prijevoz autobusom ili vlakom, ide na teret nastavnika.

VI.

Pravo na naknadu troškova za organizaciju i izvedbu terenske nastave (putni troškovi, dnevnica i noćenje) imaju nastavnici prema sljedećim kriterijima:

IV. na grupu do 20 studenata – jedan nastavnik,

V. na grupu do 40 studenata – dva nastavnika,

- na grupu veću od 40 studenata – tri nastavnika.

Izuzetak predstavlja terenska nastava u okviru ljetnih škola koja se u pravilu provodi najmanje dva tjedna, a pohađa je 20 i više studenata. U tom slučaju pravo na naknadu troškova ima do četiri nastavnika.

VII.

Pravo studenta s osnova terenskog rada:

-pravo na troškove u visini cijene organiziranog prijevoza autobusom ili vlakom II. razreda

ili

- pravo na naknadu od 100,00 kn dnevno po studentu.

VIII.

Terenski rad koji se organizira i provodi izvan Europe je dragovoljan, ne obvezuje studente niti ga Fakultet financira.

IX.

Terenski rad koji organiziraju odsjeci Fakulteta, a koji je izvan obveze utvrđene nastavnim programom, odnosno nastavnim planom studija, može se organizirati i provesti uz suglasnost dekana.

Troškove za organizaciju i provedbu terenskoga rada iz prethodnoga stavka ove točke snose odsjeci iz vlastitih sredstava.

X

Sve financijske obveze Fakulteta koje proizlaze iz točaka V. do VII. ove Odluke proporcionalno se podmiruju u skladu s doznačenim namjenskim sredstvima Ministarstva znanosti i tehnologije za terenski rad.

Sredstva za terensku nastavu mogu se prenositi u sljedeću kalendarsku godinu.

XI.

Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja.

D E K A N:

Prof. dr. sc. Neven Budak