REPUBLIKA HRVATSKA

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Zagreb, Ivana Lučića 3

Broj: 01-21-10-2001.

Zagreb, 12. studenoga 2001.

P O Z I V

____________________________________________________________

Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 3. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u petak, 16. studenoga 2001. u 9,00 sati u Vijećnici fakulteta.

Za sjednicu predlažem sljedeći

D N E V N I R E D:

1. Uručivanje Odluke Senata o potvrdi izbora u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora prof. dr. sc. Damiru Horgi

2. Uručivanje Odluka Senata o potvrdi izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora: prof. dr. sc. Vjekoslavu Afriću, prof. dr. sc. Karlu Budoru, prof. dr. sc. Ariani Miljak, prof. dr. sc. Mirjani Polić-Bobić.

3. Verifikacija zapisnika 1. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 11. listopada 2001. i 2. Svećane sjednice Fakultetskog vijeća, održane na Dan Fakulteta, 19. listopada 2001. (prilog)

A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, NASTAVNA, SURADNIČKA I ISTRAŽIVAČKA ZVANJA

4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, na Katedri za skandinavistiku u Odsjeku za anglistiku.

Pristupnica dr. sc. Goranka Antunović ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 4. ZVU. str. 22

5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika na Katedri za metodiku u Odsjeku za anglistiku.

Pristupnica mr. sc. Marta Medved Krajnović ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 2. ZVU. str. 26

6. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Domagoja Tončinića u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Odsjeku za arheologiju.

Imenovani ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti. str. 29

7. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Tomislave Lauc u istraživačko zvanje višeg asistenta u Odsjeku za informacijske znanosti.

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 4. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti. str. 30

8. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Hrvoja Stančića u istraživačko zvanje asistenta u Odsjeku za informacijske znanosti

Imenovani ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti. str. 31

9. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Koraljke Golub u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za informacijske znanosti.

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti. str. 33

10. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Krešimira Pintarića u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za informacijske znanosti

Imenovani ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti. str. 35

11. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr.sc. Gorane Stepanić u istraživačko zvanje asistenta u Odsjeku za klasičnu filologiju.

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti. str. 36

12. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Hrvoja Petrića u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Zavodu za hrvatsku povijest.

Imenovani ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti. str. 39

13. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr.sc. Nataše Štefanec u istraživačko zvanje asistenta za humanističke znanosti, polje povijest, u Zavodu za hrvatsku povijest.

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti. str.41

14. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr.sc. Mladena Tomorada u istraživačko zvanje asistenta za humanističke znanosti, polje povijest, u Zavodu za hrvatsku povijest.

Imenovani ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti. 42

15. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Odsjeku za povijest na Katedri za staru povijest, za predmete Povijest starog Istoka i Stara povijest hrvatskih zemalja.

Pristupnik dr.sc. Boris Olujić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena o nastupnom predavanju) str. 43

16. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Ane Butković u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za psihologiju

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti. str.49

17. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Ivane Hromatko u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za psihologiju

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti. 51

18. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slovakistika na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti.

Pristupnica Maria Kursar ispunjava uvjete iz članka 81. stav 1. ZVU. (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 53

B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA

19. Mišljenje za izbor dr. sc. Nevenke Tatković u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmete Opća pedagogija i Predškolska pedagogija, na Filozofskom fakultetu u Puli.

(negativno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 55

20. Mišljenje za izbor Vesnice Mlinarević u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti – pedagogija, za predmete Metodika predškolskog odgoja I, II na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 71

21. Mišljenje za izbor Sabine Morosini u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Razvojna psihologija na Visokoj učiteljskoj školi u Puli.

Pristupnica: ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 73

22. Mišljenje za izbor mr. sc. Neale Ambrosi Randić u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Pedagoška psihologija na talijanskom jeziku na Visokoj učiteljskoj školi u Puli

Pristupnica: ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 75

23. Mišljenje za izbor dr. sc. Zdenke Damjanić u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Ekonomska sociologija, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 4. ZVU. str. 78

C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA

24. Izvještaj o radu znanstvene novakinje dr. sc. Ide Raffaelli na projektu 130718 Računalna obradba hrvatskoga jezika u Zavodu za lingvistiku. str. 80

D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI

a) Izvještaji stručnog povjerenstva za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija

25. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Gorana Pavela Šanteka za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Neokatekumenski put. Kulturnoantropološka studija religijske zajednice.

str. 81

26. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Enesa Didića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Utjecaj mentaliteta na organizacijske modele društva. str. 84

27. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Aleksandre Uzelac za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Utjecaj novih informacijskih tehnologija na kulturni razvoj : uloga virtualnih mreža. str. 86

b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije

28. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Anje Nikolić - Hoyt pod naslovom Izrada tezaura (na primjeru hrvatskog standardnog jezika). str. 89

29. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr.sc. Husnije Kamberovića pod naslovom Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 19l8. godine.

str. 94

30. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. Gordane Buljan Flander pod naslovom Uloga privrženosti i nekih odrednica ličnosti u zlostavljanju djece: proširenje Bowlbyjeve teorije. str. 100

31. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Anke Mišetić pod naslovom Gradski rituali: sociološki aspekti retradicionalizacije socijalnog života u hrvatskim gradovima nakon 1990. str. 104

E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog rada

32. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Svjetlane Mokriš pod naslovom Model organizacije odjela periodike u knjižnici s dvojnom funkcijom. str. 116

33. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Antonija Tonija Jurčića pod naslovom Hrvatski kriminalistički roman pedesetih i šezdesetih godina.

str. 118

34. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Željka Jozića pod naslovom Fonologija govorā brodskoga Posavlja. str. 122

35. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Josipa Miletića pod naslovom Promjene nazivlja u novom hrvatskom kaznenom zakonodavstvu. str. 124

36. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Edite Slunjski pod naslovom Integralni predškolski kurikulum. str. 126

37. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Mirjane Marović pod naslovom Djela Palme Mlađega u Hrvatskoj i njihovo restauriranje. str. 134

38. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Eve Anđele Delale pod naslovom Povezanost percepcije roditeljskog stila odgoja, nekih karakteristika adolescenata i njihove emocionalne inteligencije. str. 137

39. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Nermina Đape pod naslovom Kompozitno pamćenje i kohezija memorijskih tragova. str. 141

40. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Krešimira Peračkovića pod naslovom Stavovi povratnih migranata o privatizaciji u Hrvatskoj.

str. 145

41. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

(prilog uz dnevni red)

G. PRIZNAVANJE DIPLOMA

42. Izvješće stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Snježane Hržice stečene na Filozofskom fakultetu u Bratislavi. str. 148

43. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplom e Corinne Gerbaz, stečene na Sveučilištu u Trstu. str. 149

44. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Ivane Grahovac Jurkota, stečene na Sveučilištu Ca Foscari, Fakultet stranih jezika i književnosti u Veneciji. str. 150

45. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Tatjane Gulić, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Trstu. str. 151

46. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Marije Prodan, stečene na Papinskom Salezijanskom Sveučilištu u Rimu. str. 152

47. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome Simone Jaunik, stečene na Pedagoškom fakultetu u Mariboru. str. 154

48. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Ilarie Rocchi Rukavina, stečene na Sveučilištu u Trstu. str. 155

49. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome Nikše Matijića, stečene na Pedagoškom fakultetu u Mostaru. str. 156

50. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome Dijane Korač, stečene na Pedagoškom fakultetu u Mostaru. str. 157

51. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome Adnana Busuladžića, stečene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. str. 158

52. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome Mirsada Sijarića, stečene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. str. 159

53. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome Salmedina Mesihovića, stečene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. str. 160

54. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Ivane Marčinko, stečene na University of Westminster u Velikoj Britaniji. str. 161

H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA

a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor

55. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog

profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za Engleski jezik, na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Osijeku

1. dr.sc. Damir Kalogjera, red.prof.

2. dr.sc. Vladimir Ivir, red. prof.

3. dr.sc. Dora Maček, red. prof.

56. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Poslovni engleski jezik, na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

1. mr.sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor

2. dr.sc. Vladimir Ivir, red. prof.

3. mr.sc. Jagoda Lukavac,viši predavač na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

57. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski i njemački, na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

1. mr.sc. Lovorka Zergollern Miletić, viši lektor

2. mr.sc. Nataša Pavlović, viši lektor

3. mr.sc. Marija Lutze Miculinić, viši lektor.

58. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmete Logika i filozofija odgoja i Filozofija odgoja, na Visokoj učiteljskog školi u Splitu Sveučilišta u Splitu

1. dr. sc. Lino Veljak, izv.prof.

2. dr. sc. Goran Švob, docent

3. dr. sc. Josip Milat, red.prof. Visoka učiteljska škola u Splitu.

59. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za Njemački i engleski jezik policijske struke, na Visokoj policijskoj školi Policijske akademije u Zagrebu

1. dr. sc.Milica Gačić, red. prof., Visoka policijska škola

2. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

3. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

60. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za Njemački jezik, na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima

1. dr. sc. Maja Häusler, doc.

2. Jasenka Kljaić, viši lektor

3. Tamara Marčetić, viši lektor.

61. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole ili znanstveno nastavno zvanje docenta, izvanrednog profesora ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu, u Odsjeku za izobrazbu učitelja (jedan izvršitelj)

1.dr. sc. Željko Panian, red. prof. Ekonomski fakultet u Zagrebu, Kanedijev trg

2. dr. sc. Velimir Topolovec, red. prof. Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu

3. dr. sc. Ivo Maroević, red. prof.

62. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje znanost o jeziku i književnosti za realizaciju programa trajne istraživačke djelatnosti pod nazivom "Hrvatski jezik i njegova povijest", na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu

1. Prof. dr. Ivo Pranjković, red. prof.

2. Akademik Petar Šimunović, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

3. Prof. dr. Marko Samardžija, red. prof.

63. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za Hrvatski jezik u Odsjeku za izobrazbu učitelja na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu

1. Prof. dr. Ivan Sović, red. prof. u miru

2. Prof. dr. Dunja Pavličević-Franić, izv. prof., Učiteljska akademija

3. Prof. dr. Josip Silić, red. prof.

64. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta, asistenta ili višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za Hrvatski jezik u Odsjeku za izobrazbu učitelja na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu

1. Prof. dr. Marko Samardžija, red. prof.

2. Prof. dr. Dunja Pavličević-Franić, izv. prof., Učiteljska akademija

3. Prof. dr. Ivo Pranjković, red. prof.

65. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje, za Predškolsku pedagogiju i Metodiku početne nastave matematike na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu

1. dr. sc. Arijana Miljak, red. prof.

2. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

3. dr. sc. Ivan Dumbović, izv. prof.

66. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za predmete Glezbena kultura, Glazbena kultura s metodikom i Sviranje, na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu

1. dr. sc. Pavel Rojko, izv. prof. (Muzička akademija-Zagreb)

2. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

3. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

67. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za Predškolsku pedagogiju u Odsjeku za izobrazbu odgojitelja predškolske djece na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu

1.dr. sc. Arijana Miljak, red. prof.

2. dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.

3. dr. sc. Milan Matijević, red. prof. (Učiteljska akademija-Zagreb).

68. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja za ispunjavanje uvjeta za izbor u nastavno zvanje profesora visoke škole, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za kolegij Didaktika, na Visokoj učiteljskoj školi u Puli

1. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

2. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

3. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

69. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu

1. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

2. dr. sc. Zvonimir Knezović, izv. prof.

3. dr. sc. Petar Bezinović, viši znan. sur. (Institut za društvena istraživanja).

70. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu

1. dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.

2. dr. sc. Branimir Šverko, red. prof.

3. dr. sc. Josip Obradović, red. prof.

71. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu

1. dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

2. dr. sc. Alija Kulenović, izv. prof.

3. dr. sc. Zora Raboteg-Šarić, viši znan. sur. (Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar").

72. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu

1. dr. sc. Zvonimir Knezović, izv. prof.

2. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

3. dr. sc. Liljana Kaliterna-Lipovčan, znan. sav. (Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar").

73. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za kolegije Emocije i motivacija i Evolucijska psihologija, na Filozofskom fakultetu u Rijeci

1. dr. sc. Zvonimir Knezović, izv. prof.

2. dr. sc. Goranka Lugomer-Armano, izv. prof.

3. dr. sc. Liljana Arar, izv. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci).

74. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za kolegije Socijalna psihologija i Zdravstvena psihologija, na Filozofskom fakultetu u Rijeci

1. dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

2. dr. sc. Alija Kulenović, izv. prof.

3. dr. sc. Liljana Arar, izv. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci).

75. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, u Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu

1. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

2. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

3. dr. sc. Josip Obradović, red. prof.

76. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta prodloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika, višeg znanstvenog suradnika ili znanstvenog savjetnika, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, u Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu

1. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

2. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

3. dr. sc. Ivan Rogić, red. prof. (Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu).

77. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu

1. dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.

2. dr. sc. Milan Mesić, red. prof.

3. dr. sc. Goran Durn, izv. prof. (Rudarsko-geološko-naftni fakultet u Zagrebu).

78. Promjena stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, u Zavodu za industrijsko inženjerstvo Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu

1. dr. sc. Vesna Putić, red. prof.

2. dr. sc. Nikola Šakić, red. prof. (Fakultet strojarstva i brodogradnje)

3. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme

79. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Josipa Kumpesa za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Religija i politika u postkomunističkom društvu: hrvatski primjer.

1. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

2. dr. sc. Nikola Skledar, red. prof. (Institut za društvena istraživanja u Zagrebu)

3. dr. sc. Ružica Čičak-Chand, viši znan. suradnik (Institut za migracije i narodnosti u Zagrebu)

c) Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada

80. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorske disertacije mr.sc.

Anite Peti-Stantić pod naslovom Poredbena sintaksa ličnih zamjenica u južnoslavenskim jezicima

l. dr. sc. Josip Silić

2.dr.sc. Ivo Pranjković

3 dr. sc. Francka Premk, Inst. za slovenski jezik Frana Ramovša,

SAZU, Ljubljana.

d) Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

81. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marine Ivašić Kos pod naslovom Usporedba konceptualnih metamodela u objektnoj paradigmi

1. dr.sc. Zdravko Dovedan, docent

2. dr.sc. Mario Radovan , red. prof. Filozofski fakultet u Rijeci

3. dr.sc. Mile Pavić , Filozofski fakultet u Rijeci.

82. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ive Šverko pod naslovom Struktura profesionalnih interesa u funkciji dobi

1. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, doc.

2. dr. sc. Alija Kulenović, izv. prof.

3. dr. sc. Marina Ajduković, red. prof. (Studijski centar socijalnog rada).

83. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Lidije Križan pod naslovom Provjera nekih postavki Sternbergove trijarhičke teorije inteligencije

1. dr. sc. Denis Bratko, doc.

2. dr. sc. Ksenija Bosnar, doc. (Kineziološki fakultet)

3. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

84. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu specijalističkog rada Marine Gulin pod naslovom Pokazatelji prilagodbe vojnika vojnoj okolini

1. dr. sc. Nataša Jokić Begić, doc.

2. dr. sc. Lidija Arambašić, doc.

3. dr. sc. Ivanka Živčić-Bećirević, doc. (Filozofski fakultet u Rijeci).

85. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivana Bogavčića pod naslovom Provjera radioničkog pristupa nastavi povijesti umjetnosti

1. dr.sc. Igor Fisković, redoviti profesor

2. dr.sc. Jadranka Damjanov, redoviti profesor

3. dr.sc. Gordana Bosanac, redoviti profesor u mirovini

86. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Damira Pilića pod naslovom Agresivnost ekstremnih nogometnih navijača

1. dr. sc. Denis Bratko, doc.

2. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

3. dr. sc. Dražen Lalić, doc. (Fakultet političkih znanosti)

87. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Hrvoja Hefferm pod naslovom Analogija kao jezikoslovni pojam i njezin ostvaraj u rječnicima

1. dr.sc. Milena Žic-Fuchs, izv.prof.

2. dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski, zn.suradnik

3. dr.sc. Nada Vajs, zn.suradnik

88. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Aleksandre Kitarović, pod naslovom Kritičko-teorijske odrednice u talijanskim pjesničkim antologijama 20. stoljeća.

1. dr. sc. Sanja Roić, red.prf.

2. dr. sc. Mladen Machiedo, red.prof.

3. mr. sc. Valnea Delbianco (Filozofski fakultet Pula)

I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

89. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti na Katedri za englesku književnost u Odsjeku za anglistiku.

1. dr.sc. Sonja Bašić, red.prof.

2. dr.sc. Ivo Vidan, red.prof. u mirovini

3. dr.sc. Janja Ciglar Žanić, izv.prof.

90. Raspis natječaja za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za amerikanistiku u Odsjeku za anglistiku.

1. dr.sc. Sonja Bašić, red.prof.

2. dr.sc. Borislav Knežević, docent

3. dr.sc. Dora Maček, red.prof.

91. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje viši asistent za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika na Katedri za njemački jezik na Odsjeku za germanistiku.

1. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

2. dr. sc. Mirko Gojmerac, red. prof.

3. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

92. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana teatrologija, na Katedri za teatrologiju i filmologiju pri Odsjeku za komparativnu književnost

1. dr.sc. Ante Peterlić, red.prof.

2. dr.sc. Milivoj Solar, red.prof.

3. dr.sc. Nikola Batušić, red.prof.

93.Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana kroatistika na Katedri za noviju hrvatsku književnost u Odsjeku za kroatistiku

1. Prof. dr. Cvjetko Milanja, red. prof.

2. Prof. dr. Krešimir Nemec, red. prof.

3. Akademik Miroslav Šicel, u miru

94. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika na Katedri za hrvatski standardni jezik u Odsjeku za kroatistiku.

1. Prof. dr. Josip Silić, red. prof.

2. Prof. dr. Marko Samardžija, red. prof.

3. Prof. dr. Marija Turk, red. prof. na Filozofskom fakultetu u Rijeci

94.1. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest za predmet Povijest srednje i jugoistočne Europe u 19. stoljeću, na Katedri za povijest srednje i jugoistočne Europe u Odsjeku za povijest

1. dr.sc. Mira Kolar, red. prof.

2. dr.sc. Filip Potrebica, red.prof.

3. dr.sc. Zvonko Lerotić, red.prof.

95. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Margarete Jelić u istraživačko zvanje mlađeg asistenta, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, u Odsjeku za psihologiju

1. dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

2. dr. sc. Alija Kulenović, izv. prof.

3. dr. sc. Dinka Čorkalo, doc.

96. Imenovanje stručnoga povjerenstva za izbor znanstvenog novaka mr. sc. Bože Bekavca u istraživačko zvanje asistenta bez javnog natječaja za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje lingvistika u Zavodu za lingvistiku.

1. dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski

2. dr. sc. Marko Tadić, doc.

3. dr. sc. Ranko Matasović, izv. prof.

__________________

97. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu nastupnog predavanja dr. sc. Darje Maslić Seršić, predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta

1. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

2. dr. sc. Branimir Šverko, red. prof.

3. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, doc.

98. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu nastupnog predavanja dr. sc. Gordane Keresteš, predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta

1. dr. sc. Goranka Lugomer-Armano, izv. prof.

2. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

3. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

99. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu nastupnog predavanja dr. sc. Željke Kamenov, predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta

1. dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

2. dr. sc. Dinka Čorkalo, doc.

3. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, doc.

J. NASTAVNI PREDMETI I OSTALO

100. Donošenje odluke o načinu provedbe razredbenog postupka.

101. Prijedlog Povjerenstva za ECTS i reviziju nastavnih programa str. 162

102. Dodjela jednog znanstveno-nastavnog radnog mjesta Odsjeku za povijest umjetnosti. str. 163

103. Odluka o ispitima. str. 164

104. Određivanje upisnih kvota za sljedeću akademsku godinu.

104.1. Biranje članova Stegovnoga suda.

104.2. Imenovanje članova Etičkoga povjerenstva.

105. Prijedlog Odsjeka za filozofiju za gostovanje prof.dr. Pavela Zgage, profesora teorije obrazovanja s Univerze v Ljubljani, da održi predavanja 9. i 23.11., te 7., 14. i 21.12.2001.

106. Prijedlog Odsjeka za filozofiju za gostovanje prof.dr. Matthiasa Schirna, Institut für Philosophie, Logik und Wissenschaftstheorie, Universität München

107. Gostovanje prof. dr. sc. Primusa Heinza Kuchera sa Sveučilišta u Klagenfurtu 18.12.2001. Predavanje na temu “Herminia zur Myhlen”.

108. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku za gostovanje u ljetnom semestru ak. god. 2001/2002. (datum će biti naknadno utvrđen) dr. Stjepana Lukača, docenta Sveučilišta Eotves Lorand u Budimpešti.

109. Prijedlog Odsjeka za pedagogiju za odobrenje gostovanja

- dr. sc. Pavelu Zgagi iz Međunarodnog centra za razvoj i strategiju u Ljubljani, Republika Slovenija, radi održavanja predavanja “Obrazovanje i strategija razvoja”, 26.01.2002.

- dr. sc. Jonasu Wingrenu iz Centra za europske migracije iz Beča, radi održavanja predavanja, pod naslovom “Migracije i tržište rada”, 12.01.2002.

- prof. Ulli Berlingdh iz Instituta za pedagogiju i didaktiku Univerziteta Göteborg, redi održavanja predavanja “Internacionalizacija švedskog školskog sustava”, 14.12.2001.

110.Prijedlog Odsjeka za povijest da prof. dr Peter Štih s Filozofskog fakulteta iz Ljubljane, Slovenija, u akadem. godini 2001/2002. održi nastavu kao gost-profesor iz predmeta Pomoćne povijesne znanosti, Hrvatska povijest u srednjem vijeku I i Povijest srednje i jugoistočne Europe u srednjem vijeku.

111. Prijedlog Odsjeka za sociologiju da se odobri održavanje predavanja dr. Keithu Doubtu s Wittenberg University, Department of Sociology, Ohio, SAD.

(naslov: REVISITING TALCOT PARSON’S "The Structure of Social Action").

112. Molba Odsjeka za talijanistiku da se odobri gostovanje profesora Grytzka Mascionija koji će 19.studenog 2001. u 18 sati u dvorani V održati predavanje pod naslovom: PERCEZIONE ITALIANA NOVECENTESCA DEL LEVANTE ADRIATICO.

113. Prijedlog Centra za strane jezike da se Azra Plićanić Mesić,prof. izabere za voditeljicu Centra, a Ariella Fabrio,prof. za zamjenicu voditeljice te da se dr.sc. Alka Krvavac izabere za koordinatoricu jezika struke.

Sudjelovanje u nastavi znanstvenih novaka

114. Prijedlog Odsjeka za povijest da se navedenim novacima odobri sudjelovanje u održavanju nastave, Kornelija Jurin Starčević, novak i Marko Šarić, novak iz Hrvatske povijesti u ranom novom vijeku pod nadzorom dr.sc. N. Moačanina, izv.prof.

115. Prijedlog Odsjeka za povijest da se navedenim novacima odobri sudjelovanje u održavanju ispita, mr.sc. Zrinki Blažević i mr.sc. Zvjezdani Sikirić iz predmeta Svjetska povijest u ranom novom vijeku, pod nadzorom dr.sc. D. Roksandića

Vanjski suradnici

116. Prijedlog Odsjeka za arheologiju za odobrenje angažiranja vanjskog suradnika Maria Šlausa, (2 sata predavanja tjedno) za Arheološka antropologija za akad. god. 2001/2002.

117. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti za odobrenje angažiranja vanjskog suradnika dr. sc. Jelke Petrak, za izvođenje nastave na dodiplomskom i dopunskom studiju bibliotekarstva iz predmeta Sveučilišne knjižnice (2 sata tjedno u zimskom semestru) za akademsku godinu 2001./2001.

118. Molba za angažiranje vanjskog suradnika na Odsjeku za kroatistiku u ak. god. 2001/2002., prof. dr. Krunoslav Pranjić, red. prof.; "Stilistika hrvatskoga jezika", 2 sata predavanja tjedno.

119. Molba Katedre za kineziologiju za odobrenje angažiranja vanjskih suradnika: Svetlane Božić, prof. i Vite Blagojevića, prof. za izvođenje nastave iz kolegija "Tjelesna i zdravstvena kultura" u akad. god. 2001/2002.

Održavanje nastave na visokim učilištima

120. Molba prof. dr. Line Veljaka za odobrenje održavanja nastave iz predmeta Filozofija povijesti na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci, u akad. god. 2001/2002.

121. Molba dr. sc. Ozrena Žuneca, red. prof. za odobrenje održavanja nastave na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zadru Sveučilišta u Splitu u akad. godini 2001/2002. str. 167

122. Molba mr.sc. Jagode Večerina za odobrenje održavanja nastave stranih jezika struke na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu i Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

122. 1. Molba prof.dr.sc. Mate Križmana za odobrenje održavanja predavanja iz "Latinske povijesne gramatike", na Filozofskom fakultetu u Puli, u akad.god. 2001/2002.

122. 2. Molba Filozofskog fakulteta u Puli za odobrenje održavanja nastave mr.sc. Gorani Stepanić iz predmeta Rimska književnost, u akad.god. 2001/2002.

122.3. Molba Filozofskog fakulteta u Rijeci za odobrenje održavanja nastave sljedećim nastavnicima: dr. sc. Damiru Kalogjeri: dr. sc. Sonji Bašić, dr. sc. Dragutinu Horvatu, dr. sc. Mirku Gojmercu i mr. sc. Slađanu Turkoviću, za akad. god. 2001/2002.

122.4. Molba Filozofskog fakulteta u Tuzli za odobrenje održavanja nastave mr. Tomislavu Brleku, za akad. god. 2001/2002.

Demonstratori

123. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za izbor Katarine Coha za demonstratora u Švedskoj knjižnici, pri Katedri za skandinavistiku za akad. god. 2001/2002.

124. Prijedlog Odsjeka za arheologiju za izbor demonstratora za akad. god. 2001/2002.

Bruno Nahod, Anita Sičić, Janko Živković - za nastavu:; Emil Podrug - biblioteka

125. Prijedlog Odsjeka za etnologiju za izbor demonstratora za akad. god. 2001/2002.

Marijana Ban, Jasmina Jurković - nastava; Karmen Mumlek - biblioteka

126. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti za izbor demonstratora za predmet Matematika i statistika, u akad. god. 2001/2002.

1. Sonja Buljan

2. Damir Haramina

127. Molba za odobrenje demonstratora u Odsjeku za kroatistiku:

1. Domagoj Basa, Katedra za metodiku nastave hrvatskog jezika i književnosti.

2. Miroslav Fresel, Katedra za noviju hrvatsku književnost.

128. Prijedlog Odsjeka za pedagogiju da se Nina Cesarec i Višnja Novosel izaberu za demonstratore za rad u knjižnici Odsjeka za pedagogiju.

129 Prijedlog Odsjeka za povijest za demonstratore u akademskoj god. 2001/2002.:

Dujmić Ivan, Čapo Hrvoje, Tupek Mario, Galenić Dubravka, Babić Tanja

130. Prijedlog Odsjeka za povijest umjetnosti za izbor demonstratora (13 za nastavu 2 u radnoj sobi) za ak.god.2001/02.:

1. Bruna Bach

2. Saša Brkić

3. Lidija Butković

4. Maja Duplančić

5. Snežana Križan

6. Marko Kružić

7. Zinka Kujić

8. Silvija Limani

9. Tatjana Masnec Šoškić

10. Lovorka Magaš

11. Lena Puhar

12. Lana Skuljan

13. Magdalena Smokrović

14. Sanje Barč (radna soba)

15. Danko Dujmović (radna soba)

131. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se kao demonstratori u akad. god. 2001/2002. izaberu slijedeći studenti:

Nataša Antunović, Ivan Babajko, Tomislav Čekolj, Tomislav Dolenec, Zvonimir Galić, Tatjana Kostanjevečki, Tina Martinis, Irena Nekić, Vesna Pliško, Antea Popović, Jelena Zelenbrz

132. Prijedlog Odsjeka za romanistiku za izbor demonstratora u ak.god. 2001/2002.

Vanja Kulaš - biblioteka

Ana Mrakovčić - "

Ksenija Andrašević - "

Anita Pean - nastava metodike francuskog jezika

133. Prijedlog Odsjeka za slavenske jezike i književnosti za izbor demonstratora za akad. godinu 2001/2002.

l. Mateja Hotujec (Slovenska i makedonska književnost)

2.Gabrijela Bolfek (Srpska i crnogorska književnost i Bugarski jezik i književnost)

3. Zoran Jurić (Češki jezik i književnost)

4. Marina Napan (Ruski jezik)

5. Irena Škreblin (Ruska književnost)

6. Ana Galicka (Ukrajinski jezik i književnost)

7. Sonja Kramar (Slovački jezik i književnost)

8. (ime naknadno) (Poljski jezik i književnost)

134. Prijedlog Odsjeka za sociologiju za izbor demonstratora u akad. godini 2001/2002.

- Mirna Krivokuća i Marina Marić (na predmetu Statistika),

- Ante Šalinović (na predmetu Odabrana poglavlja statističke analize),

- Branka Kuridža (na predmetu (Obrada i analiza podataka)

- Nataša Bokan (u knjižnici Odsjeka).

135. Prijedlog Odsjeka za talijanistiku za izbor demonstratora za akademsku godinu 2001/2002:

Danijela Banović

Etami Buljan

Karla Kiš

Ivana Lalli

Vida Papić

Dunja Suton

136. Prijedlog Katedre za kineziologiju za izbor demonstratora za akad. god. 2001/2002.

- Renato Tripalo

- Ana Severinac

- Vanja Novaković

- Marcela Tuđa

- Tomana Burger

- Goran Cvijović

- Ivan Oreb

- Martina Vrbanić

Mentori

137. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za izbor mentori za školsku praksu za akad.god. 2001/2002. str. 168

138. Prijedlog Odsjeka za pedagogiju za izbor mentora iz Didaktike u Osnovnoj školi “Davorina Trstenjaka” – vježbaonici Filozofskog fakulteta, u akademskoj godini 2001/2002.

1. Vlasta Božić

2. Ružica Cernajić

3. Silvija Fostač

4. Ksenija Gojmerac

5. Vera Kovačević

6. Ivana Krajačič-Sokol

7. Jadranka Krajačić-Puk

8. Marijana Nutrizio

9. Sanja Polak

10. Ružica Sabalić

11. Anica Sanjković

12. Lucija Veseli

139. Prijedlog Odsjeka za pedagogiju za izbor mentora za kolegije Predškolska pedagogija i Predškolski kurikulum, u akad. god. 2001/2002.

1. Marija Šegović (Dječji vrtić Gajnice)

2. Ivanka Šarić-Jakir (Dječji vrtić “Mali princ”)

3. Ružica Matijević (Dječji vrtić Utrine)

4. Dubravka Pintarić (Dječji vrtić Malešnica)

140. Prijedlog Odsjeka za psihologiju za izbor mentora za kolegij Metodika nastave psihologije, za akad. god. 2001/2002.:

- Mirella Kosar

- Vanja Medić

- Ana Ribarić

- Jadranka Žarković

- Renata Turčinović Kramar

141. Prijedlog Odsjeka za povijest da se za akadem.god. 2001/2002. imenuje Andrija Lovrić za mentora iz Metodike nastave povijesti

142. Prijedlog Odsjeka za romanistiku za izbor mentora za francuski jezik, za akad. god. 2001/2002.

Jadranka Strabić Jasna Peršun Reškovac

Jasna Gajić Dubravka Šernhorst

Gordana Jelenski Galjina Venturin

Mirjana Pavlović Franić Božena Vorkapić

Davorka Prodan-Franić Dubravka Kostadinović

Viky Perić-Hasanefendić Marijana Katušić

Jasna Rebrović Ana Majsec Filipović

Jagoda Jurišić-Radaković Vesna Kosovac

Miljenko Mayer Marija Djamić

Blanka Parašćić-Zahija Sanja Stević

Arijana Ševo Snježana Rukavina Gortan

K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE

143. Molba dr. sc. Gorana Švoba za odobrenje plaćenog dopusta od 1. do 11. studenog 2001. radi studijskog boravka u Beču i Münchenu.

144. Molba prof.dr.sc. Mirjane Polić-Bobić za odobrenje plaćenog dopusta od 19.-29. studenog 2001. radi sudjelovanja na međunarodnom kongresu o doprinosu hrvatskih doseljenika čileanskom društvu u Čileu

145. Izvještaj dr. sc. Ognjena Čaldarovića, red. prof. o korištenju slobodne studijske godine u akad. god. 2000/2001. str. 169

146. Molba dr. sc. Ognjena Čaldarovića, red. prof. za odobrenje plaćenog dopusta od 14. do 22. studenog 2001. godine, radi sudjelovanja u radu seminara "Out of the Rubble: Impact of a City’s Destruction on Country and Society" koji se u organizaciji AMAC (Association of Alumni and Friends of Croatian Universities" - National Capital Group), a u znaku obilježavanja desete godišnjice destrukcije Vukovara održava u Washingtonu, D.C., USA.

_______________

147. Rasprava o izboru novog rektora.

148. Godišnji izvještaj dekana. (prilog)

149. Godišnji izvještaj o sportskim aktivnostima. (prilog)

150. Obilježavanje obljetnice studentskog štrajka 1971.

151. Donošenje odluke o dodjeli javnih priznanja i nagrada Fakulteta.

152. Obavijesti dekana i prodekana.

153. Razno.

Dekan

Prof. dr. sc. Neven Budak, v.r.

P R I L O Z I

Fakultetskom Vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Broj: 293

Zagreb, 24. listopada 2001.

Predmet: Izbor višeg asistenta na Katedri

za skandinavistiku

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 17. rujna 2001. izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, na Katedri za skadinavistiku u Odsjeku za anglistiku. Na natječaj objavljen u Vjesniku 25. rujna 2001. godine prijavila se dr. sc. Goranka Antunović. Pregledavši molbu i dokumente priložene kao natječajni materijal podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Naobrazba

Goranka Antunović je rođena u Splitu 1962. godine, a školovala se u Zagrebu. 1985. godine je diplomirala kao odlični i rektorovom nagradom nagrađeni student, nakon završenog dvopredmetnog studija engleskog jezika i književnosti te ruskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu završila i poslijediplomski studij lingvistike, te stekla naslov magistra znanosti obranom magistarskog rada o engleskom elementu u švedskom jeziku. U srpnju 2001. obranila je doktorsku disertaciju iz područja jezikoslovlja, uže iz teorije prevođenja, naslovljenu “Komunikacijski aspekti prijevodnog procesa i njihov utjecaj na izbor prijevodnog ekvivalenta.”

Nakon stjecanja diplome usavršavala se godinu dana (1986/7) na Odsjeku za nordijske jezike i književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Göteborgu, Švedska, pohađajući program za nastavnike švedskog jezika kao stranog, te završila pripremni program za poslijediplomski studij. 1994. godine je sudjelovala u radu dvotjednog lingvističkog seminara u Centru “Vilém Mathesius” Karlovog univerziteta u Pragu, Češka.

Zaposlenja

1986. je radila osam mjeseci kao prevoditelj i voditelj Prevodilačke službe RZ “Univerzijada ‘87” u Zagrebu. Od 1987. do 1990. je asistent u Zavodu za lingvistička istraživanja tadašnje Jugoslavenske akademije znanost i umjetnosti, a od 1990. do danas asistent za švedski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Od 1987. do danas povremeno prevodi u svojstvu konsekutivnog i simultanog prevoditelja, a dvije godine (1988/89. do 1990/91) je predavala engleski kao stručni strani jezik na Poljoprivredno-šumarskom i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Znanstveni rad

Pristupnica se znanstvenim radom na području lingvistike počela baviti još kao student, kad je sudjelovala u izradi rječnika anglicizama u hrvatskom jeziku, čiji je urednik bio R. Filipović. U okviru discipline jezici u kontaktu nastavila je raditi i u okviru magistarskog rada i radeći kao asistent na projektu R. Filipovića “Jezični dodiri u neposrednom i posrednom posuđivanju – Engleski element u evropskim jezicima.” U prosincu 1990. je uvedena u Registar istraživača Ministarstva znanosti kao znanstveni asistent u znanstvenom području Filologija. Suradnik toga projekta je ostala i nakon odlaska s Akademijina instituta. Kao zaključni rad tih istraživanja je objavila vrlo vrijedan rad A Dictionary of Anglicisms in Swedish iz serije “Dictionaries of Anglicisms in European Languges” ur. R. Filipović (vidi Popis radova). Ovaj rječnik je obuhvatio sve posuđenice iz engleskog jezika koje se koriste u suvremenom švedskom, podrobno razrađene s obzirom na adaptaciju na svim jezičnim razinama, i time je najiscrpnija studija te vrste. Rječnik je naišao na zanimanje u Švedskoj, na drugim sveučilištima (na pr. Sveučilište u Mannheimu) na kojima se radi na kontaktnoj lingvistici. Još valja spomenuti da je pristupnica surađivala i na drugim publikacijama JAZU, koje su se bavile ovom temom.

Od 1991. znanstveni interes Goranke Antunović se usredotočuje na područje kontrastivnog proučavanja hrvatskog i švedskog jezika, te u tom smislu surađuje i na projektu “Supostavna istraživanja hrvatskog i švedskog jezika” voditeljice D. Maček. Iz toga je područja objavila niz znanstvenih i stručnih članaka u časopisima sa stranom recenzijom kao što su Filologija, Studia Romanica et Anglica, i Suvremena lingvistika, u Zborniku radova međunarodnog skandinavističkog skupa održanog 2000. u Budimpešti (primljeno za tisak), u nekoliko zbornika radova skupa Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, te u drugim hrvatskim časopisima. Sve zajedno 20, pretežito znanstvenih, radova te nekoliko prikaza i prijevoda (vidi Popsi radova).

Teme kojima se u svojim radovima bavi mogu se svrstati u dvije skupine: a) različita pitanja jezičnog posuđivanja i adaptacije posuđenica i b) pitanja prevodilačke teorije i prakse. U potonjim se istraživanjima posebice bavi komunikacijskim aspektom prevođenja, problem koji je izvrsno teoretski postavljen i razrađen u doktorskoj disertaciji.

Zanstveni se radovi Goranke Antunović odlikuju oštrovidnim zamjećivanjem i preciznom definicijom problema, koji se zatim izuzetno sustavno razrađuje, te dovodi do relevantnih zaključaka. Ova se mlada znanstvenica od najranijih dana odlikovala velikom istraživačkom sposobnošću, temeljitim radom i smislom za red, što su sve odlike bitne za bilo kakav znansvtveni rad.

Nastavna djelatnost

Nastavnom se djelatnošću pristupnica počela baviti i prije zasnivanja radnog odnosa na Filozofskom fakultetu, predajući engleski kao stručni strani jezik. Kao asistent za švedski jezik, bila je opterećena i više nego je uobičajeno, s obzirom na to da je studij toga jezika relativno nov i da u Hrvatskoj nema kvalificiranih nastavnika. Tako je vodila kolegij Uvod u lingvistički studij švedskog, te Prijevodni seminar i Gramatičke vježbe. Sudjelovala je također i u koncipiranju i izvođenju kolegija Uvod u studij skandinavistike – kultura i civilizacija.

Valja posebno istaknuti da je nastavu planirala i osmislila sama, izvodeći je na suvremen i metodički izuzetno kvalitetan način. Seminar za treću godinu se, na pr., bavi relevantnim temama iz sintakse, ligvnistike teksta i leksikografije, s time da se teme smjenjuju prema onome što pristupnica ocijeni da je najsvrsishodnije i najzanimljivije za neku generaciju studenata.Unatoč činjenici što studij švedskog traje svega tri godine, a započinje početničkim tečajem, studenti koji ga završe stječu vrlo dobro znanje švedskog, koje se uz praktičan rad temelji na čvrstim sintaktičkim i semantičkim osnovama. Štoviše, studij uključuje i sociolingvistička objašnjenja i vještine, koje su nužne za vladanje stranim jezikom. U svemu tome nemala je zasluga kolegija Goranke Antunović, posebno gramatičkih vježbi i seminara iz prevođenja. Potonji omogućava osim stjecanja jezičnih znanja i konkretna znanja upotrebljiva u prevodilačkoj djelatnosti, kojom se sa skandinavskim jezicima u Hrvatskoj za sada bavi svega dvoje-troje prevoditelja.

Kako je u organizaciji novog studija potrebno mnogo rada na programima, određivanju literature, te opće organizacije nastave, i ovdje je pristupnica obavila vrlo mnogo posla i to vrlo temeljito i kompetentno.

Stručna djelatnost

Dr. Goranka Antunović redovito sudjeluje na skupovima Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, te skupovima i seminarima koji se bave prevođenjem. Vrlo je cijenjeni simultani i konsekutivni prevoditelj, te predavač.

ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG

Iz gornjeg prikaza je vidljivo da je dr. sc. Goranka Antunović ozbiljan mladi znanstvenik, čiji su dosadašnji radovi pokazatelj da će i u svom daljem radu značajno pridonijeti proučavanju lingvističkih pitanja švedskog, kao i kontrastivnih studija švedskog i drugih jezika, posebice hrvatskog. Iz njenog se rada mogu očekivati značajni radovi kako teorijski u području prevođenja, tako i sasvim praktične naravi, na pr. udžbenik i rječnik za nastavu švedskog na sveučilištu, koji za sada nedostaju.

Pristupnica je izrazito talentiran predavač i nastavnik, te je njen rad sa studentima i slušačima živ i zanimljiv, uvijek obogaćen novim materijalom i pristupima. Kao vrstan prevoditelj znade svoje znanje i vještinu prenijeti drugima i savjetovati ih.

I konačno, ali ne manje važno u radu Katedre za skandinavistiku, pristupnica je izvanredan organizator, i poznavatelj švedskog obrazovnog sustava. Te će sposobnosti zasigurno doprinijeti i da se studij švedskog jezika uključi u reformu studija na sveučilištu na nabolji mogući način.

Uzevši u obzir izvrsnost pristupnice kako je gore prikazano, predlažemo da ju se izabere u suradničko zvanje višeg asistenta na Katedri za skandinavistiku Odsjeka za anglistiku

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Dora Maček, redoviti profesor

dr. sc. Vladimir Ivir, redoviti profesor

dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izvanredni profesor

Zagreb, 19. listopada 2001.

Imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za metodiku u Odsjeku za anglistiku, podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Na natječaj objavljen u Vjesniku 20. srpnja 2001. godine prijavila se mr. sc. Marta Medved Krajnović, mlađi asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Marta Medved Krajnović rođena je 1973. godine u Senju, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. 1991. godine na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu upisala, a 1996. godine diplomirala, engleski jezik i književnost i talijanski jezik i književnost. Od 1996. do 2001. godine radila je kao znanstvena novakinja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a u siječnju 2001. godine postala je mlađi asistent na Katedri za metodiku Odsjeka za anglistiku. 1997. godine upisala je poslijediplomski znanstveni studij lingvistike. Magistrirala je u svibnju ove godine obranivši magistarski rad pod nazivom Uloga priče u razvijanju i mjerenju jezične i komunikacijske kompetencije kod učenika engleskog jezika mlađe školske dobi.

Nakon diplomiranja, Marta Medved Krajnović znanstveno se i stručno usavršavala u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1997. do 1999. godine sudjelovala je na nekoliko seminara i radionica koje je organizirao Britanski savjet. 1999. godine sudjelovala je u radionici Vijeća Europe u Grazu Language Resource Centres o uporabi novih tehnologija u nastavi stranih jezika. 2000. godine sudjelovala je u radionici o obrazovanju mentora studenata stranih jezika u Rumunjskoj te polazila međunarodnu školu New Theoretical Perspectives on Syntax and Semantics in Cognitive Science u Dubrovniku.

Kao znanstvena novakinja na projektu Ministarstva znanosti i tehnologije Istraživanje procesa učenja i usvajanja stranog jezika u ranoj školskoj dobi (403/1-91) Marta Medved Krajnović sudjelovala je u istraživanjima o razvijanju jezične kompetencije u engleskom jeziku, o čemu je objavila niz znanstvenih radova i održala nekoliko izlaganja na stručnim i znanstvenim skupovima. Svoj interes za usvajanje jezika kod djece proširila je i istraživanjem ranog leksičkog razvoja hrvatskoga kao materinskog jezika. Od 2001. godine suradnica je na projektu Ministarstva znanosti i tehnologije Jezična obrada u hrvatskome (voditeljica: dr. sc. Melita Kovačević). Dosadašnji istraživački rad Marte Medved Krajnović odlikuje interdisciplinarnost, temeljitost i visoka kvaliteta, pa su njezini radovi i istupi bili vrlo zapaženi.

Osim rada na spomenutim znanstvenim projektima Marta Medved Krajnović bavila se i tipologijom uloga nastavnika, istraživanjem kulturoloških aspekata u nastavi engleskog jezika, razrednom komunikacijom, ulogom standarda i nestandarda u nastavi engleskog jezika te mjerenjem jezične kompetencije.

Marta Medved Krajnović dosada je objavila pet znanstvenih radova (od kojih jedan u koautorstvu), četiri stručna rada i jedan prikaz.

Uz znanstveno-istraživački rad, Marta Medved Krajnović uspješno se bavi i stručnim radom. Aktivna je članica Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku, Hrvatskoga filološkog društva, Hrvatskoga društva za anglističke studije i Hrvatskog udruženja profesora engleskog jezika. Tri je godine bila tajnica časopisa Strani jezici, a od prošle je godine članica njegova uređivačkog odbora. Recenzentica je i autorica nastavnih materijala za izdavačke kuće Naprijed i Školska knjiga, te autorica i recenzentica testova za županijska i državna natjecanja iz stranih jezika. Potpredsjednica je državnog povjerenstva za natjecanja iz stranih jezika. Održala je i nekoliko izlaganja na seminarima za nastavnike u organizaciji Ministarstva prosvjete i športa.

Marta Medved Krajnović stekla je i nastavno iskustvo kao nastavnica engleskog jezika u Osnovnoj školi Dobriše Cesarića u Zagrebu (1996-1998), kao predavačica engleskog jezika na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu (1997. godine) te sudjelujući u seminarima i vježbama iz kolegija Metodike nastave engleskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (od ak. god. 1998/1999.) pod mentorstvom prof. dr. sc. Mirjane Vilke. U svim trima nastavnim aktivnostima kandidatkinja se pokazala vrlo uspješnom.

Marta Medved Krajnović vrlo je cijenjena među kolegama zbog svoje komunikativnosti, kolegijalnosti i marljivosti, a studenti je poštuju zbog njezine stručnosti, korektnosti i prijateljskog odnosa prema njima.

Na temelju svega iznesenoga zaključujemo da je Marta Medved Krajnović odlična kandidatkinja za suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za metodiku u Odsjeku za anglistiku: udovoljava zakonskim uvjetima (članak 89., stavak (2) Zakona o visokim učilištima), tj. stekla je akademski stupanj magistra znanosti, svojim se dosadašnjim radom dokazala kao kvalitetna znanstvena novakinja i mlađi asistent, a sudjelovanjem u seminarima i vježbama iz kolegija Metodike nastave engleskog jezika pokazala je visoku nastavnu vještinu i interes za ovu granu filologije. Ocjenjujemo je kao iznimno talentiranu i perspektivnu buduću znanstvenicu i nastavnicu.

Stoga predlažemo da se za suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za metodiku u Odsjeku za anglistiku izabere Marta Medved Krajnović.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

dr. sc. Mirjana Vilke, red. prof.

dr. sc. Dora Maček, red. prof.

Odsjek za arheologiju Zagreb, 5.11.2001.

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

I. Lučića 3

10 000 ZAGREB

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

PREDMET: Mišljenje o ispunjavanju uvjeta predloženika za

izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta na

Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta za

predmet Antička provincijalna arheologija

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 11. listopada 2001. g. imenovani smo u Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika Domagoja Tončinića za izbor u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu za predmet Antička provincijalna arheologija te podnosimo slijedeći

I Z V J E Š T A J

Domagoj Tončinić rođen 6. 07. 1972.g. je u Zagrebu gdje je završio osnovno obrazovanje. Gimnaziju je završio u Beču a arheologiju i povijest je diplomirao 2000.g. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kandidat je od kolovoza 2001.g. zaposlen kao znanstveni novak na projektu Rimski vojni logori na katedri za Antičku provincijalnu arheologiju.

Tijekom studija kandidat je pokazao živo zanimanje i izuzetnu sposobnost za arheološku, pogotovo provincijalnu problematiku. Više godina je sudjelovao u arheološkim istraživanjima kao npr. rimskog legionarskog logora Tilurij gdje se iskazao kao vrijedan i pouzdan suradnik. Kandidat perfektno govori njemački i engleski jezik.

Na radnom mjestu znanstvenog novaka Domagoj Tončinić zasada uredno ispunjava obveze koje traži takvo mjesto.

Zbog svega navedenoga predlažemo Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da Domagoja Tončinića izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Odsjeku za arheologiju za predmet Antička provincijalna arheologija.

Dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.

Dr. sc. Marina Miličević - Bradać, izv. prof.

Dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.

Odsjek za informacijske znanosti

Filozofski fakultet

Zagreb, 20. listopada 2001.

FAKULTETSKOME VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izbor dr.sc Tomislave Lauc u istraživačko zvanje višeg asistenta

Na sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj -- listopada 2001. imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor dr.sc. Tomislave Lauc, znanstvenoga novaka, u istraživačko zvanje višeg asistenta (bez javnog natječaja) na Odsjeku za informacijske znanosti. Stoga podnsimo Vijeću sljedeće

IZVJEŠĆE

Dr.sc Tomislava Lauc rođena je 01.07.1966.godine u Vukovaru, gdje je i maturirala 1985. kao suradnik za razrednu nastavu. Akademske godine godine1987/88. upisala je studij filozofije i informatologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je u prosincu 1991. s radom na temu logičkog programiranja. U siječnju 1992. zaposlena je kao znanstveni novak na tadašnjem projektu "Modeli znanja i komunikacijski obrasci". Potom je pohađala poslijediplomski studij pri Odsjeku za informacijske znanosti i u prosincu 1995. s izvrsnim je obranila magistarsku radnju pod naslovom "Mogućnosti strojnoga označavanja i lematiziranja korpusa tekstova hrvatskoga jezika", a u srpnju 2001. obranila je doktorsku disertaciju "Problemi obrade prirodnoga jezika u sustavima za pretraživanje obavijesti putem pretraživanja punoga teksta na hrvatskome književnom jeziku". U razdoblju od 1996. do danas radi kao znanstveni novak na projektu "Modeli znanja o obrada prirodnoga jezika", te pomaže u organizaciji i ostvarenju nastave iz predmeta Organizacija znanja i Teorija informacijske znanosti na katedri za dokumentalistiku pri Odsjeki za informacijske znanosti.

Na osnovu izloženoga predlažemo Fakultetskome vijeću da dr.sc. Tomislavu Lauc izabere u istraživačko zvanje višeg asistenta (bez javnog natječaja) na Odsjeku za informacijske znanosti.

Dr.sc. Miroslav Tuđman, izv.prof.

Dr.sc. Damir Boras, docent

Dr.sc. Miroslav Kržak, izv.prof.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za informacijske znanosti

Zagreb, 25.10.2001.

Predmet: Izvještaj o izboru mr. sc. Hrvoja Stančića u istraživačko zvanje asistenta

(bez javnog natječaja)

Izabrani u stručno povjerenstvo za izbor mr. sc. Hrvoja Stančića u istraživačko zvanje asistenta (bez javnog natječaja) na Odsjeku za informacijske znanosti podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Mr. sc. Hrvoje Stančić zasnovao je ugovor s Ministarstvom znanosti i tehnologije Republike Hrvatske o sudjelovanju na znanstvenoistraživačkom projektu 130762 u svojstvu znanstvenog novaka.

Mr. sc. Hrvoje Stančić rođen je u Zagrebu 2. listopada 1970. godine, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Godine 1990. upiso je Filozofski fakultet u Zagrebu, profesorske smjerove na Odsjeku za anglistiku i Odsjeku za informacijske znanosti (smjer Opća informatologija), a diplomirao s temom “Intranet” 2. listopada 1996. Iste godine upisuje poslijediplomski studij na Odsjeku za informacijske znanosti (smjer Opća informatologija). Magistrirao je 7. rujna 2001. godine na temi “Upravljanje znanjem i globalna informacijska infrastruktura”. Od 1996. godine sudjeluje u organizaciji međunarodnih znanstvenih skupova Proljetna škola školskih knjižničara (1997., 1998., 1999., 2000.) i CoLIS 3 – Digitalne knjižnice: interdisciplinarni koncepti, izazovi i mogućnosti (1999.), te sudjeluje s izlaganjima na međunarodnim znanstvenim skupovima Proljetna škola školskih knjižničara (1997., 1998., 1999., 2000.), BOBCATSSS (1997., 1998., 2000.), Arhivi, knjižnice i muzeji – AKM (1998., 2000.), Carnet Users’ Conference – CUC (2000., 2001.), Intelligent Information Systems (2000.), MIPRO (2000.), Libraries in the Digital Age (2000., 2001.)

Mr. sc. Hrvoje Stančić s kolegama i demonstratorima priređuje i vodi računalnu radionicu za sve studente koji žele unaprijediti svoja znanja i vještine u području primjene i uporabe računalnih i mrežnih tehnologija. Također je angažiran u izvođenju izvanredne nastave na Odsjeku za informacijske znanosti

O C J E N A I P R I J E D L O G

Stručno povjerenstvo predlaže da se mr.sc. Hrvoje Stančić izabere u istraživačko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, na Odsjeku za informacijske znanosti.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, redoviti profesor

2. dr. sc. Aleksandra Horvat, izvanredni profesor

3. dr. sc. Damir Boras, docent

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za informacijske znanosti

Zagreb, 25.10.2001.

Predmet: Izvještaj o izboru Koraljke Golub u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja)

Izabrani u stručno povjerenstvo za izbor Koraljke Golub u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) na Odsjeku za informacijske znanosti podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Koraljka Golub zasnovala je ugovor s Ministarstvom znanosti i tehnologije Republike Hrvatske o sudjelovanju na znanstvenoistraživačkom projektu 130762 u svojstvu znanstvenog novaka za razdoblje od 1. veljače 2001. na rok od četiri godine.

Koraljka Golub rođena je u Čakovcu 23.10.1975. godine, gdje je završila osnovnu školu i opću gimnaziju. Godine 1994. upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu, profesorske smjerove na Odsjeku za anglistiku i Odsjeku za informacijske znanosti (smjer bibliotekarstvo), a diplomira 4.7.2000. s ukupnim vrlo dobrim, a na bibliotekarstvu s izvrsnim uspjehom. Godine 1999. dodijeljena joj je Nagrada Ljerke Markić-Čućuković za najboljeg studenta bibliotekarstva u školskoj godini 1998/9. Od 1999. godine sudjeluje u organizaciji međunarodnih skupova (CoLIS 3, LIDA 2000/2001/2002) te održava radionice i izlaganja na domaćim i međunarodnim skupovima (Proljetna škola školskih knjižničara 1998/2000/2001; seminar Arhivi, knjižnice, muzeji 1999/2000; seminar Libraries in the Digital Age 2000/2001; Skupština Hrvatskog knjižničarskog društva 2000; simpoziji BOBCATSSS 1998/1999/2000; Konferencija Carnet Users’ Conference 2000/2001). Razdoblje od 6. 08. do 22.9.2000. provodi na studijskom usavršavanju u edinburškoj knjižnici Sveučilišta Napier, Škotska. Od 15.9.1999. do 31.1.2001. radi na Odjelu za katalogizaciju Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Od 1999. članica je Komisije za automatizaciju Hrvatskog knjižničarskog društva. Bavi se prevođenjem stručnih knjižničarskih članaka za Vjesnik bibliotekara Hrvatske i Novosti HKD-a. Prevela je i knjigu M. Bucklanda Redesigning Library Services (Preoblikovanje knjižničnih službi i usluga : program / Michael Buckland. Rijeka: Benja, 2000.).

Stručno povjerenstvo predlaže da se Koraljka Golub izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Katedri za bibliotekarstvo Odsjeka za informacijske znanosti.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, redoviti profesor

2. dr. sc. Božidar Tepeš, izvanredni profesor

3. dr. sc. Slavko Tkalac, redoviti profesor

Odsjek za informacijske znanosti

Filozofski fakultet u Zagrebu

18. listopad 2001.

Re: Izvještaj o izboru Krešimira Pintarića

u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja)

FAKULTETSKOM VIJEĆU

Izabrani u stručno povjerenstvo za izbor Krešimira Pintarića, znanstvenog novaka na projektu Tezaurus knjižničarskog nazivlja, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) na Odsjeku za informacijske znanosti, podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Krešimir Pintarić rođen je 26. travnja 1971. u Osijeku. Godine 1998. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu opću informatologiju i komparativnu književnost, a 1999. bibliotekarstvo. Od 1998. godine radi kao znanstveni novak na projektu Tezaurus knjižničarskog nazivlja. Šk. god. 2000/01. upisao je poslijediplomski studij informacijskih znanosti, smjer bibliotekarstvo. U ljetnom semestru šk. god. 2000/01. pomagao je u izvođenju nastave iz predmeta Pravni propisi i norme za knjižnice. Dosad je objavio tri rada, podatke o kojima navodimo:

Horvat, A.; Pintarić, K. Dostupnost službenih publikacija u narodnim knjižnicama Grada Zagreba i Zagrebačke županije. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43, 4(2000), str. 132-146.

Horvat, A.; Pintarić, K. Accessibility of official publications in public libraries in Zagreb. // Knowledge, information and democracy in the open society : the role of the library and information sector : proceedings of the 9th International BOBCATSSS Symposium, January 29-31, 2001. Vilnius : Vilnius University, 2001. Str. 437-447.

Pintarić, K. Pojmovnik internetskog nazivlja. // Mogućnost suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture : zbornik radova / 4. seminar Arhivi, knjižice, muzeji, Rovinj, 22. do 24. studenoga 2000. ; uredile Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2001. Str. 143-153.

S obzirom da Krešimir Pintarić ispunjava uvjete za izbor u istraživačko zvanje mlađeg asistenta, jer udovoljava odredbama Zakona o visokim učilištima, tj. diplomirao je, upisao poslijediplomski studij i ima objavljene radove, i kako vjerujemo da bi sudjelovanje u nastavi povećalo njegovo zanimanje za informacijsku struku, predlažemo Vijeću da ga izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Odsjeku za informacijske znanosti.

Članovi Povjerenstva:

dr. sc. Aleksandra Horvat, izv prof.

dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.

dr. sc. Damir Boras, docent

Predmet: Izvještaj stručnoga povjerenstva

i prijedlog da se mr. sc. Gorana Stepanić

izabere u istraživačko zvanje asistenta

na Odsjeku za klasičnu filologiju

Zagreb, 29. listopada 2001.

Vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Na sjednici održanoj 11. listopada izabrani smo u stručno povjerenstvo za izbor mlađeg asistenta mr. sc. Gorane Stepanić u istraživačko zvanje asistenta bez javnog natječaja na Katedri za latinski jezik i rimsku književnost na Odsjeku za klasičnu filologiju. Podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Gorana Stepanić rođena je u Zagrebu 22.XI.1973. Maturirala je 1992. u Jezičnoj (XVI.) gimnaziji i iste godine na Filozofskome fakultetu u Zagrebu upisala studij Komparativne književnosti i Latinskoga jezika i rimske književnosti. Diplomirala je 1997. (Stih crkvene pjesme u nekih hrvatskih crkvenih pjesmarica od sedamnaestog do dvadesetog stoljeća, mentor prof. dr. Zoran Kravar). Dobitnica je Rektorove nagrade za akad. god. 1996/97. U studenom 1997. zapošljava se kao znanstveni novak na projektu Neolatina Croatica (voditelj prof. dr. Darko Novaković). U travnju 2000. izabrana je u istraživačko zvanje mlađeg asistenta. Magistarski rad pod naslovom "Jišajida" Kajetana Vičića obranila je 29. IX. 2001. pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. Dunja Fališevac, predsjednica, prof. dr. Darko Novaković, mentor i član, prof. dr. Ivan Golub, član povjerenstva.

U tom radu, o kojem je Vijeće opsežno izviješteno na rujanskoj sjednici, Gorana Stepanić iscrpno je analizirala latinski ep riječkoga teatinca Kajetana Vičića, postumno tiskan 1700. Iako je riječ o najduljem primjerku žanra u cjelokupnom hrvatskom latinizmu, o njemu se do sada nije pisalo, a sam se autor ni uzgredno ne spominje ni u najopsežnijim povijestima nacionalne književnosti. Nalazeći se tako u istinskoj poziciji pionirskoga istraživača, Gorana Stepanić uspjela je vrlo oskudnu primarnu faktografiju proširiti nekim važnim zaključcima, a u središnjem dijelu svojega rada utemeljeno je, i vrlo sustavno, istražila pripovjednu dimenziju Vičićeva epa. Posebna je pozornost u njezinu magistarskom radu posvećena žanrovskim obilježjima Jišajide, pri čemu je valjalo uzimati u obzir golemu tradiciju poganske i kršćanske latinske epike. Ne na posljednjem mjestu, u prilogu je njezina rada otisnut cjelovit latinski Vičićev tekst, očišćen od brojnih tiskarskih pogrešaka, a na nekim mjestima i popravljen prema svim pravilima struke.

Gorana Stepanić objavila je i četiri znanstvena rada koji nisu u vezi s njezinim magisterijem. Dva su od njih posvećena latinskim tekstovima Marka Marulića, Instituciji i Evanđelistaru s jedne strane, zbirci Pedeset priča s druge. Autorica je u njima Marulićeve tekstove podvrgnula inovativnom naratološkom i genološkom čitanju, nudeći vrlo zanimljive zaključke. U trećem je radu prikazala rukopis trojezičnoga dubrovačkog latinista Marka Bruerevića, a u raspravi o Dioklijadi Josipa Čobarnića analizirala jedan od posljednjih velikih tekstova hrvatskoga latinizma. Od njezinih stručnih radova brojnošću se ističu prilozi za Hrvatsku enciklopediju (7 natuknica) i za Leksikon hrvatskih pisaca (39 natuknica). Dva njezina velika prijevoda predana su u tisak i trebala bi se uskoro pojaviti: Moreova Utopija (Globus, Zagreb) i troknjižni Ciceronov traktat O govorniku (De oratore: Matica hrvatska, Zagreb).

Gorana Stepanić sudjelovala je na nekoliko znanstvenih skupova. U kolovozu 1997. održala je u Nici na simpoziju Feriae Latinae predavanje o epigramima dubrovačkog latinista Marka Bruerevića (De epigrammatis Marci Bruerii); u svibnju 1998. u Hvaru na skupu Dani hvarskog kazališta referirala je o "Dioklijadi" Josipa Čobarnića; u travnju 1999. u Splitu na skupu Marko Marulić, hrvatski pjesnik i katolički humanist: prijedlog za Europu novog tisućljeća održala je izlaganje Quinquaginta parabolae - tipologija površinskih narativnih struktura; u ožujku 2000. u Zagrebu na znanstvenom skupu o Baru Boškoviću govorila je o Odama Bara Boškovića; u travnju 2000. u Splitu na skupu Marko Marulić, europski humanist predstavila je Modele karakterizacije u "Instituciji" i "Evanđelistaru"; u lipnju 2000. u Opatiji na VI. hrvatskom filološkom skupu (međunarodni slavistički simpozij) sudjelovala je referatom Rijeka u epu Jišajida latinista Kajetana Vičića, a u srpnju 2001. na stručnom skupu Seminarium L.V.P.A.-e (Latinitati vivae provehendae associatio), Kamień Śląski, Opole, Poljska, imala je predavanje o hrvatskom latinistu Jurju Husu (Viator invitus - de peregrinatione Georgii Hustii). Posebno valja istaknuti da se Gorana Stepanić intenzivno bavi govornim latinskim, pohađa seminare i ima zapažene istupe: Feriae Latinae (veljača 1995, veljača 1996: St. Georgen, Austrija; srpanj 1996: Tainach, Austrija; kolovoz 1997: Nica, Francuska); Seminarium L.V.P.A.-e: srpanj 2001 (Opole, Poljska).

Od samoga početka rada na projektu Gorana Stepanić sudjeluje i u nastavi. Za studente druge godine kroatistike u šk. god. 1997/1998. i 1998/1999. držala je seminar iz hrvatskog latinizma Hrvatska književnost na latinskom. Na Odsjeku za klasičnu filologiju u šk. god. 1998/1999. držala je vježbe iz Rimske metrike za studente prve godine i seminar Kajetan Vičić za studente treće i četvrte godine studija latinskoga jezika. U ljetnom semestru 1999/2000. držala je seminar Hrvatski latinizam: humanistički žanrovi i vrste za studente prve godine kroatistike. U ovoj školskoj godini drži seminar Rimska književnost: razdoblja i vrste i vježbe iz Rimske metrike za studente prve godine latinskog jezika, a za studente druge godine kroatistike seminar Humanistička poetika u djelima hrvatskih latinista.

Povjerenstvo je jednodušno u mišljenju da dosadanji znanstveni i nastavni rad mr. Gorane Stepanić zaslužuje najvišu ocjenu te stoga predlaže Vijeću da ju izabere u istraživačko zvanje asistenta.

dr. sc. Olga Perić, izv. prof.

dr. sc. Darko Novaković, red. prof.

mr. sc. Vladimir Rezar, asistent

dr. sc. Mira Kolar, red. prof.

dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof.

dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici održanoj 18. lipnja 2001. izabralo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja ispunjava li znanstveni novak Hrvoje Petrić uvjete za izbor izvan natječajnoj postupka u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest u Zavodu za hrvatsku povijest. Nakon uvida u dokumentaciju podnosimo Vijeću sljedeće

Izvješće:

Hrvoje Petrić rođen je u Koprivnici 12. XII. 1972 godine. Osnovno obrazovanje završio u Torčecu i Koprivnici, srednju školu u Koprivnici, a 1998. je diplomirao geografiju i povijest na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Kao student dobio je 1993. nagradu "dr. Franjo Marković" Filozofskog fakulteta. Od 1996. do 1999. radio je kao nastavnik povijesti i zemljopisa u Osnovnoj školi Drnje, a 1999. zapošljava se kao urednik za povijest u nakladnoj kući "Dr. Feletar" Koprivnica, te je kao urednik uredio i zbornik radova sa znanstvenog skupa "Dr. Rudolf Horvat - život i djelo". Od 1. svibnja 2001. znanstveni je novak u Zavodu za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 1999/2000 je polaznik poslijediplomskog studija na istom Odsjeku, te mu je 29. siječnja 2001. prihvaćena tema magistarskog rada "Koprivnica u 17. stoljeću - demografske, društvene i gospodarske promjene".

Hrvoje Petrić je već objavio dosta veliki broj znanstvenih i stručnih radova. Objavio je i tri knjige: "Koprivnica na razmeđi epoha (1765-1870)" (Koprivnica 2000), "Općina i župa Drnje. Povijesno-geografska monografija" (Drnje 2000). U suautorstvu s Draženom Ernečićem i dr. Dragutinom Feletarom objavio je priručnik za zavičajnu nastavu "Koprivničko-križevačka županija", a u suautorstvu s Dragutinom Feletarom i Petrom Feletar "Zrin - zrinska utvrda na Muri (1661-1664" (Donja Dubrava - Zagreb 2001). Sudjelovao je svojim prilogom u monografiji "Ludbreg - Ludbreška Podravina" koju je objavio Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu (Zagreb 1997, str. 43-64), te u monografiji "Novigradska Podravina od ranog srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća (Novigrad Podravski 2001., str. 43-80). Prof. Petrić je napisao dva priloga u časopisima s međunarodnom priznatom recenzijom: "Prilog poznavanju srednjovjekovnih putova u središnjoj Hrvatskoj" (Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 26, 1993, str. 17-26), i "Imena u Drnju od 1918. do 1977. (Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 32-33, 1999-2000., str. 191-199), dok je tri znanstvena rada objavio u domaćim časopisima: "Đelekovac u doba kasnog feudalizma" (KAJ, 2000, br. 5, str. 85-102), Prilog poznavanju Koprivnice u XVI. i XVII. st." (KAJ, 2000, br. 6, 85-96), te "Antičke ceste i naselja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj" (Obavijesti Hrv. arh. društva, 26/1, 1994., str. 32-40).

Objavio je i prilog "Dr. Rudolf Horvat kao povjesničar Podravine" u zborniku "Dr. Rudolf Horvat - život i djelo" (Koprivnica 1998, str. 72-81.), a u gotovo svim monografijama koje se odnose na povijest pojedinih mjesta u Podravini ima Petrićev prilog, kao i u časopisima "Scientia Podraviana" (br. 7-14 od 1992. do 1999) odnosno "Podravskom zborniku" (br. 18-27 od 1992. do 2000) objavio je vrijedne stručne priloge.

Do sada je nastupio na dva međunarodna znanstvena skupa i 11 domaćih skupova, te će svi ti radovi biti objavljeni.

Iz izvanredno bogate bibliografije vidi se, da se prof. Hrvoje Petrić vrlo uspješno bavi povijesnim istraživanjima središnje i sjeverozapadne Hrvatske osobito temama koje pripadaju domeni povijesne geografije, urbane, agrarne, kulturne, gospodarske, demografske i socijalne povijesti s težištem na proučavanju kasnog srednjovjekovlja i ranog novog vijeka. Prof. Hrvoje Petrić je perspektivan mladi istraživač koji se bavi poviješću sjeverne Hrvatske na kojem području se još uvijek osjeća nedostatak znanstvenih istraživanja.

Smatramo da su na osnovu gore napisanog ispunjeni svi zakonski uvjeti za izbor, te Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu predlažemo da Hrvoja Petrića izabere izvan natječajnog postupka u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U Zagrebu, 5. listopada 2001.

Stručno povjerenstvo:

_____________________________

dr. sc. Mira Kolar, red. prof.

_____________________________

dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof.

_____________________________

dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

dr. sc. Nenad Moačanin, izv. prof.

dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof.

dr. sc. Neven Budak, izv. prof.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici održanoj 18. lipnja 2001. god. izabralo nas je u povjerenstvo za davanje mišljenja ispunjava li znanstvena novakinja mr. Nataša Štefanec uvjete za izbor izvan natječajnog postupka u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijesti, grana nacionalna povijest. Nakon uvida u dokumentaciju podnosimo Vijeću sljedeće

i z v j e š ć e :

Mr. Nataša Štefanec je od 1. 5. 2001. znanstvena novakinja u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. God. 2000. upisala je poslijediplomski na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Time su ispunjeni svi zakonski uvjeti, te Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu predlažemo da mr. Natašu Štefanec izabere izvan natječajnog postupka u istraživačko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijesti, u Zavodu za hrvatsku povijest. Imenovana ispunjava uvjete članka 41, stav 2 Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.

U Zagrebu, 29. listopada 2001.

Povjerenstvo:

dr.sc. Nenad Moačanin, izv.prof.

dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof.

dr. sc. Neven Budak, izv. prof.

dr. sc. Petar Selem, red. prof.

dr. sc. Bruna Kuntić-Makvić, izv. prof.

dr. sc. Ivo Goldstein, izv. prof.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu sa sjednici održanoj 18. lipnja 2001. god. izabralo nas je u povjerenstvo za davanje mišljenja ispunjavali li Mladen Tomorad uvjete za izbor u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (izvan javnog natječaja) u Zavodu za hrvatsku povijest. Nakon uvida u dokumentaciju podnosimu Vijeću sljedeće

i z v j e š ć e:

Mladen Tomorad zaposlen je od 1. lipnja 2000. kao znanstveni novak u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1998. upisao je poslijediplomski studij na Odsjeku za povijest istog fakulteta čime je ispunio sve zakonske uvjete za izbor u istraživačko zvanje mlađeg asistenta. Međutim, Mladen Tomorad je 27. lipnja 2001. obranio magistarsku radnju pod naslovom Egipatske starine u hrvatskim povijesnim znanostima.

Time su ispunjeni svi zakonski uvjeti za izbor u istraživačko zvanje asistenta, te Fakultetskom vijeću

p r e d l a ž e m o

da Mladena Tomorad izabere u istraživačko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijesti, grana povijest staroga vijeka u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U Zagrebu, 10. listopada 2001. god.

Povjerenstvo:

dr. sc. Petar Selem, red. prof.

dr. sc. Bruna Kuntić-Makvić, izv. prof.

dr. sc. Ivo Goldstein, izv. prof.

dr. sc. Petar Selem, red. prof.

dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić, red. prof.

dr. sc. Bruna Kuntić-Makvić, izv. prof.

FAKULTETSKO VIJEĆE

FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA

U ZAGREBU

Predmet : Izvješće Stručnog povjerenstva s prijedlogom

da se dr. sc. Boris Olujić, viši asistent, izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 23. studenog 2000. godine imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Katedri za staru povijest, za predmete Povijest starog Istoka, Stara povijest hrvatskih zemalja na Odsjeku za povijest te Vijeću podnosimo slijedeće :

i z v j e š ć e :

Na natječaj objavljen u « Vjesniku » od 12. prosinca 2000. godine prijavio se dr. sc. Boris Olujić, viši asistent na Odsjeku za povijest, kao jedini kandidat.

Životopis

Dr. sc. Boris Olujić rođen je 23. lipnja 1965. godine u Zagrebu. Osnovnu školu završio je u Zagrebu. Od 1980. do 1984. je pohađao Obrazovni centar za jezike (klasični smjer) u Zagrebu, gdje je i maturirao s odličnim uspjehom. Studij povijesti i arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao je 1984. godine, a diplomirao je 1990. godine s odličnim uspjehom 1990. Iste je godine upisao poslijediplomski studij na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Magistarski rad Povezivanje hrvatskih gospodarstvenika s Francuskom posredstvom Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu. Međunarodna djelatnost komore od 1852. do 1931. godine (mentor prof. dr. Mira Kolar-Dimitrijević) obranio je 27. studenog 1993. godine. Od 13. do 23. 1992. boravio je u Salzburgu (Austrija) gdje je pohađao International University Course “New Methods in History, Methods and Approaches in the Fields of Family History and Historical Demography”. U studenom je 1994. godine, kao stipendist francuske vlade, boravio u Parizu (jednomjesečni boravak, studeni 1994.) na Ecole des Hautes Etudes en Sciences Sociales (mentor prof. dr. André Burguičre). Školsku godinu 1995/96. proveo je na stručnom usavršavanju na Ecole Pratique des Hautes Etudes en Sciences historiques et philologiques, gdje je 1996. godine obranio i francuski doctorat d’études approfondies (DEA), Les Liburniens de l’Adriatique au contact du monde grec, VIIe-IIIe sičcle av. J.-C.

U okviru doktorskog studija na Ecole Pratique des Hautes Etudes en Sciences historiques et philologiques, Sorbonne, 45-47 Rue des Ecoles, 75006 Paris, Boris Olujić je ostvario višemjesečne boravke tijekom 1997., 1998. i 1999. godine. Doktorsku disertaciju Japodi od 5. do 1. stoljeća prije Krista. Kultura u prostoru između latenske kontinentalne i jadranske (sredozemne) civilizacije obranio je na Filozofskom fakulteta u Zagrebu 24. lipnja 1999. godine. U Parizu je na Ecole Pratique des Hautes Etudes, 18. ozujka 2000. godine, obranio disertaciju Les Iapodes, un peuple de l’arriere pays adriatique du Ve au Ier siecle av. J.-C.

Od prosinca 1990. godine Boris Olujić je zaposlen kao mladi istraživač na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta od 8. studenog 1999. izabran je u zvanje višeg asistenta na Katedri stare povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta.

Dr. sc. Boris Olujić predsjednik je Povijesnog društva Otium, član Hrvatskog arheološkog društva i Matice hrvatske. Aktivno se koristi francuskim, engleskim i talijanskim jezikom.

Znanstvena djelatnost

Od 1990. do 1993. godine dr. sc. Boris Olujić je kao znanstveni novak sudjelovao u radu znanstvenog projekta “Problemi gospodarskog i socijalnog života Hrvatske u XX. stoljeću”, pod vodstvom prof. dr. Mire Kolar-Dimitrijević. Kao najvažniji rezultat ovog dijela znanstvene djelatnosti dr. sc. Boris Olujića trebalo bi naglasiti magistarski rad « Povezivanje hrvatskih gospodarstvenika s Francuskom posredstvom Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu. Međunarodna djelatnost komore od 1852. do 1931. godine”. Ovaj je rad plod autorovih istraživanja do tada vrlo slabo poznate arhivske građe o ovom izuzetno važnom segmentu hrvatske gospodarske povijesti. Uloga Trgovačko-obrtničke komore za gospodarski razvitak Hrvatske od 2. polovice 19. stoljeća je toliko važna da doista možemo konstatirati kako je povijest komore zapravo i povijest hrvatskog gospodarstva. Među radovima o ovoj problematici treba naglasiti i rad “Dva jubileja Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu”, također rezultat istraživanja slabo poznate arhivske građe.

Skupini radova posvećenoj hrvatskoj povijesti novog vijeka pripadaju i radovi “Prilozi proučavanju lokalne vlasti u Bosni i Hercegovini za vrijeme Turaka”, Historijski zbornik XLV (1), 1992, 247-251 i “Razlike u metodološkom pristupu između dvije zbirke putopisa “Britanski putnici u našim krajevima” Zdenka Leventala i “Na vratima istoka” Omera Hadžiselimovića”, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu 25, 1992, 167-171.

Drugom dijelu znanstvene djelatnosti dr. sc. Borisa Olujića pripadaju radovi posvećeni istrazivanjima različitih problema pretpovijesnog i antičkog razdoblja hrvatskog povijesnog prostora, ali i njegova šireg okruženja. Radom “Liberov kult na području rimske provincije Dalmacije”, Latina et Graeca 35, Zagreb 1990, 3-30, prvi je puta sintetski i sustavno obrađen problem kulta Libera i Libere na čitavom prostoru rimske provincije Dalmacije. U prvom je dijelu ovog rada autor obradio etimologiju i porijeklo Liberova kulta, a u drugom je dijelu kataloški obradio spomenike ovog kulta na području rimske Dalmacije.

U radu “"Ethnie, culture, identité: problčmes de l’origine des Iapodes et des Liburniens (âge du Bronze; âge du Fer)”, L’Illyrie méridionale et l’Epire dans l’Antiquité III. Actes du IIIe colloque international de Chantilly (16-19 octobre 1996). Réunis par Pierre Cabanes, Paris 1999, De Boccard, 57-60, Boris Olujić je donio nove poglede na procese etnogeneze Japoda i Liburna, tijekom kasnog brončanog doba i početka starijeg željeznog doba.

Rad “Japodi i Rim do sredine 1. stoljeća prije Krista”, Historijski zbornik 43, Zagreb 1999, 1-16, znanstveni je doprinos poznavanju odnosa rimske države i Japoda, utemeljen na iscrpnoj analizi antičkih literarnih vrela.

Rad “Japodi, Apijanovi plemeniti barbari”, Opuscula archaeologica 23-24, Zagreb 1999, 59-64, predstavlja novi metodološki pogled na različite mogućnosti u interpretaciji i analizi antičkih literarnih vrela.

Radom “Japodski svijet mrtvih”, prihvaćenim za tisak u Zborniku radova znanstvenog projekta Prapovijest i antika hrvatskog povijesnog prostora, Boris Olujić je sintetizirao sve do sada dostupne podatke o pogrebnim običajima Japoda te naznačio prioritete i smjerove budućeg istraživanja ovog problema.

“O japodskoj obali u svjetlu arheoloških izvora”, rad prihvaćen za tisak u zborniku radova sa znanstvenog skupa Rijeka, Liburnija i Hrvatsko primorje u svjetlu arheoloških istraživanja, održanom u Rijeci 2000. godine (u tisku), pokušaj je novog metodološkog pogleda na vrlo važan problem japodske etničke prisutnosti na obali od Rijeke do Jablanca.

“Grob kao znak i poruka. O japodskim pogrebnim običajima”, rad prihvaćen za objavljivanje u zborniku radova sa znanstvenog skupa Grad mrtvih uz grad živih. Ovaj rad predstavlja metodološko promišljanje i iščitavanje poruka koje nalazimo u ostacima čina ukapanja jedne ili više osoba. Osim toga, ovim se radom problematiziraju i grobne cjeline, izvor neophodan za razumijevanje pogrebnih običaja.

Ovoj tematskoj skupini pripada i pregledni rad «Ogulinski kraj u antičko doba», u: Ogulin povijesna i kulturna baština (ur. Višnja Lipovšćak, Stjepan Sučić), Ogulin 2000, 30-34. Svakako najvažniji znanstveni radovi dr. sc. Borisa Olujića doktorske su disertacije “Japodi od 5. do 1. stoljeća prije Krista. Kultura u prostoru između latenske kontinentalne i jadranske (sredozemne) civilizacije”, Zagreb 1999. i “Les Iapodes, un peuple de l’arričre-pays adriatique du V^e au I^er sičcle av. J.-C.”, Paris 2000. Ovi su radovi sinteza japodske povijesti i važan iskorak prema sustavnom etnohistorijskom istraživanju stare povijesti hrvatskih zemalja (rukopis monografije o Japodima, znatno proširena doktorska disertacija, trenutno je u pripremi za tisak).

Dr. sc. Boris Olujić aktivno sudjeluje u radu istraživačkog projekta Prapovijest i antika hrvatskog povijesnog prostora (šifra 130728, Filozofski fakultet u Zagrebu). Nositelj je poticajnog istrazivačkog projekta Japodi u prapovijesti i antici (šifra 130777, Filozofski fakultet u Zagrebu). U više je navrata boravio na istraživačkom radu u inozemstvu, a stalno i kontinuirano sudjeluje i u terenskim arheološkim istraživanjima (istraživanje grčke naseobine u Visu 1996., rekognosciranje pretpovijesnih i antičkih lokaliteta na području Josipdola i Ogulina tijekom 1998-2001., rekognosciranje više lokaliteta na području Like: Gacka-Otočac, Brinje, Udbina, tijekom 1998-2001, istraživanje antičkog lokaliteta u Lumbardi na otoku Korčuli 2001).

Sudjelovao je na znanstvenim skupovima: International University Course “New Methods in History, Methods and Approaches in the Fields of Family History and Historical Demography”, 13.-23. 1992., Salzburg (Austrija), Universal and Regional Ideas in the Medieval and Early Modern Historiography of Eastern and Central European Countries, Lublin 17.-18. 5. 1994., IIIe Colloque International sur l’Illyrie méridionale et l’Epire dans l’Antiquité, Chantilly (Francuska), 16.-19. 10. 1996., I. kongres hrvatskih povjesničara, Zagreb, 6. 5. 2000., Znanstveni skup Rijeka, Liburnija i Hrvatsko primorje u svjetlu arheoloških istraživanja”, Rijeka, 10.-13. 10. 2000., Međunarodno arheološko savjetovanje “Grad mrtvih uz grad živih”, Pula, 21.-25. 11. 2000.

Nastavna djelatnost

Dr. sc. Boris Olujić sudjeluje u nastavi na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu od školske godine 1991/92. Sudjelovao je u nastavi na Katedri za opću povijest Novog vijeka, a od školske godine 1994/95. na Katedri za staru povijest, u nastavi iz predmeta Povijest starog Istoka i Stara povijest hrvatskih zemalja (šest sati tjedno). U okviru svojih nastavnih obveza pristupnik redovno obavlja i ispite iz predmeta Stara povijest hrvatskih zemalja i Povijest starog Istoka. Dr. sc. Boris Olujić vodi i praktičnu terensku nastavu na Odsjeku za povijest, a pored toga vodi i studentska stručna putovanja. U više je navrata bio mentorom pri izradi diplomskih radnji. Tijekom školske godine 2000/1. mentor je 12 diplomskih radnji. Također je i član povjerenstava za obranu diplomskih (20) i magistarskih radnji (1). Od školske godine 1999/2000. dr. sc. Boris Olujić sudjeluje svojim predavanjima i u poslijediplomskom studiju na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Stručna djelatnost

Do ovog izbora pristupnik je objavio tri stručna rada, veći broj natuknica u Hrvatskom leksikonu (Zagreb, sv. I-II, 1996, 1997), surađivao je u sastavljanju kronologije stare povijesti za djelo Kronologija (Hrvatska Europa Svijet), Zagreb 1996. Radio je i na populariziranju znanstvenih istraživanja svojim feljtonom “Zagrebačka Trgovačko-obrtnička komora 1852-1994” u Hrvatskom gospodarstvu (od veljače 1994 do veljače 1995. godine). Tijekom školske godine 2000/1. bio je znanstvenim recenzentom atlasa povijesnih zemljovida za 5. i 6. razred osnovne škole. Objavio je deset ocjena i prikaza.

Zaključak: mišljenje i prijedlog

Unatoč velikoj promjeni područja znanstvenog istraživanja, tijekom 1994. godine, te prelasku s Katedre za opću povijest novog vijeka (19. i 20. stoljeće) na Katedru za staru povijest, pristupnik se kontinuirano razvijao u kvalitetnog nastavnika i znanstvenika. U svojim je dosadašnjim radovima pristupnik pokazao izrazitu sklonost prema suvremenim metodološkim postupcima, ali i uopće sklonost teoretskom promišljanju znanstvenih metoda i postupaka.

Pristupnik je obranio doktorske disertacije na Filozofskom fakultetu 1999. godine i na Ecole Pratique des Hautes Etudes en Sciences historiques et philologiques 2000. godine. Svojom je znanstvenom djelatnošću dr. sc. Boris Olujić danas usmjeren prema istraživanjima razdoblja samog početka rimske vlasti na prostoru Ilirika, problemima etnogeneze naroda poput Japoda, Histra, Liburna, pitanju prostorne i društvene organizacije prapovijesnih etničkih zajednica te različitim problemima prisutnosti orijentalaca na prostoru rimskih provincija Dalmacije i Panonije. U nastavnom radu pristupnik se ističe izuzetno ozbiljnim pristupom obvezama, temeljitošću i odličnom komunikacijom sa studentima.

Iz svega je izloženog vidljivo da se radi o vrlo perspektivnom znanstveniku i nastavniku širokog obrazovanja i znanstvenog interesa. Stoga Stručno povjerenstvo smatra da dr. sc. Boris Olujić zadovoljava svim zakonskim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Dr. sc. Boris Olujić ima stupanj doktora povijesnih znanosti. Objavio je četiri znanstvena rada, a tri su prihvaćena za tisak i čekaju objavljivanje. Tri su rada objavljena u časopisima s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima, odnosno u zbornicima radova najviše znanstvene razine. Time udovoljava uvjetima člana 43, stavka 1, Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti te uvjetima što ih određuju “Minimalni uvjeti za izbor u znanstvena zvanja”, Narodne novine 38, od 11. travnja 1997.

Obzirom na veliku angažiranost pristupnika u nastavnom i pedagoškom radu, na činjenicu da je od školske godine 1991/92. redovno uključen u nastavni proces Odsjeka za povijest, pristupnik udovoljava i uvjetima člana 74. Zakona o visokim učilištima.

U skladu s tim Stručno povjerenstvo

p r e d l a ž e

da se dr. sc. BORIS OLUJIĆ izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmete Povijest starog Istoka i Stara povijest hrvatskih zemalja u Odsjeku za povijest.

Stručno povjerenstvo:

-----------------------------------------------------------

Dr. sc. Petar Selem, redoviti profesor

-----------------------------------------------------------

Dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić, redoviti profesor

--------------------------------------------------------------- Dr. sc. Bruna Kuntić-Makvić, izvanredni profesor

U Zagrebu, 27. travnja 2001.

Prof. dr. Petar Selem

Prof. dr. Nives Majnarić-Pandžić

Izv. prof. Bruna Kuntić-Makvić

Zagreb, 29. listopada 2001

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Nastupno predavanje dr. sc. Borisa Olujića za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest,

na Katedri za staru povijest, za predmete Povijest starog Istoka, Stara povijest

hrvatskih zemalja na Odsjeku za povijest

Pristupniku su na propisani način ponuđene tri teme: 1. Kult Jupitera Dolihenskog. Od starog Istoka do rimske provincije Dalmacije; 2. O ranodinastičkom razdoblju južne Mezopotamije; 3. O etničnosti i identitu u staroj povijesti. Pristupnik je odabrao prvu temu «Kult Jupitera Dolihenskog. Od starog Istoka do rimske provincije Dalmacije».

Nastupno predavanje najavljeno je osam dana ranije. Održano je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u dvorani VI. u 18 sati, u ponedjeljak 29. listopada 2001. godine, u nazočnosti nastavnika i studenata.

Pristupnik je pokazao izvrsno poznavanje teme, povezavši problematiku stare povijesti Male Azije s povijesnim prostorom hrvatskih zemalja. Izlagao je prikladno studentskoj nastavi, zanimljivo i koncizno iznoseći sadržaj teme. Predavanje je odlično pratio slikovni materijal, jasno ilustrirajući pristupnikovo izlaganje.

Na temelju svega navedenog, pozitivno ocjenjujemo nastupno predavanje dr. sc. Borisa Olujića u postupku izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta.

prof. dr. Petar Selem

prof. dr. Nives Majnarić-Pandžić

izv. prof. Bruna Kuntić-Makvić

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Zagreb, 29.10.2001.

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izbor Ane Butković, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za psihologiju

Na temelju 46. članka Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti (NN, broj 59/96) Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabralo nas je na sjednici od 17.09.2001. u komisiju za izbor Ane Butković, znanstvenog novaka, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za psihologiju. Stoga Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Ana Butković rođena je 1977. godine u Zagrebu, gdje je i završila OŠ. Maturirala je 1995. godine na Klasičnoj gimnaziji. Iste godine je upisala studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studij je završila 2001. godine s odličnim uspjehom. Paralelno sa studijem psihologije, Ana Butković je studirala flautu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Taj je studij završila 1999. godine. Tijekom studiranja primala je stipendije Ministarstva znanosti i tehnologije RH (od 1996. do 1998. godine), te Sveučilišta u Zagrebu (1999. godine).

Tijekom apsolventskog staža (školske godine 1999/2000.) Ana Butković je radila kao profesor flaute na Glazbenom učilištu Elly Bašić. U okviru studija psihologije je sudjelovala na Ljetnoj psihologijskoj školi studenata i nastavnika psihologije, koja se 1999. godine održala na Visu (Generacijske razlike u osobinama ličnosti i mjerama psihološkog zdravlja). Na temelju te Ljetne škole nastao je izvještaj tiskan u obliku manje knjižice, u čijoj je izradi Ana Butković sudjelovala. Također, rezultate istraživanja provedenog u okviru Ljetne škole izlagala je na znanstvenom skupu XIV. Dani Ramira Bujasa, koji se održao u 1999. godine u Zagrebu.

U okviru svog Diplomskog rada Ana Butković provela je porodično istraživanje u kojem je ispitivala dimenziju traženja uzbuđenja. Taj je rad obranila 6.6.2001. s odličnim uspjehom.

Ministarstvo znanosti 26.7.2001. odobrilo je zahtjev za angažiranje Ane Butković za znanstvenog novaka za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti na projektu 130-725. Na temelju tog odobrenja Ana Butković je 3.9.2001. sklopila ugovor s Filozofskim fakultetom na razdoblje od četiri godine.

Ana Butković ispunjava zakonom predviđene uvjete za izbor u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za psihologiju. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da je izabere u to zvanje.

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Denis Bratko, doc., predsjednik povjerenstva

Dr.sc. Ante Fulgosi, red.prof., član

Dr.sc. Zvonimir Knezović, izv.prof., član

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Zagreb, 10. listopada 2001.

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izbor Ivane Hromatko, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za psihologiju

Na temelju članka 46. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (Narodne novine, br. 59/96) Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 17. rujna 2001. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za izbor Ivane Hromatko, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za psihologiju. Podnosimo Vijeću sljedeće

IZVJEŠĆE

Ivana Hromatko rođena je 1976. u Osijeku, gdje je završila osnovnu školu te maturirala 1995. na Prirodoslovno-matematičkoj gimnaziji. Akademske godine 1995/96. upisala je studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom cijelog studija bila je vrsna studentica što pokazuje i njezin prosjek ocjena 4,48. Kao odlična studentica tri je uzastopne akademske godine (od 1997. do 2000.) primala stipendiju grada Osijeka. Već kao studentica istaknula se svojim interesom za istraživački rad. U kolovozu 1999. aktivno je sudjelovala u radu Ljetne psihologijske škole "Generacijske razlike u osobinama ličnosti i mjerama psihologškog zdravlja" na Visu. Sudjelovala je i u projektu grupe studenata "Studentska percepcija seksualnog uznemiravanja", čiji su rezultati objavljeni u tercijarno referenciranom časopisu (Balenović, T., Hromatko, I., Markovina, J., Perica, V., Paratušić, A. Poljanić, S. (2000). Studentska percepcija seksualnog uznemiravanja. Društvena istraživanja, 9, 6, 811-827.) Diplomski rad pod naslovom "Utjecaj estrogena na shvaćanje prostornih odnosa, perceptivnu brzinu i fine motoričke sposobnosti" obranila je 2001. godine s ocjenom izvrstan. S Ministarstvom znanosti i tehnologije Republike Hrvatske zasnovala je 1. kolovoza 2001. godine ugovor o sudjelovanju na projektu "Stres i socijalna reintegracija" (voditelj projekta: prof. dr. Alija Kulenović) u svojstvu znanstvenog novaka na rok od četiri godine.

Kako Ivana Hromatko ispunjava zakonom predviđene uvjete, a njezin dosadašnji rad pokazuje da se radi o vrlo perspektivnoj kandidatkinji, predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da je izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za psihologiju.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Meri Tadinac Babić, doc.

Dr. sc. Alija Kulenović, izv. prof.

Dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

U Zagrebu, 18. srpnja 2001.

Predmet: Izvještaj stručnoga povjerenstva o rezultatima natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora za slovački jezik

Fakultetskom vijeću

Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Na svojoj sjednici, održanoj 18. lipnja 2001. godine, Fakultetsko nas je vijeće Filozofskoga fakulteta imenovalo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slovakistika na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti. Vijeću podnosimo svoj

I Z V J E Š T A J

Na natječaj, objavljen u Vjesniku 28. lipnja 2001. godine, prijavila se jedna kandidatkinja - Maria Kursar. Svojoj je prijavi priložila:

1. životopis,

2. izvještaj o nastavnoj, stručnoj i znanstvenoj djelatnosti (i popis objavljenih radova),

3. domovnicu Republike Hrvatske,

4. ovjerenu fotokopiju diplome stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta J. A. Komenskoga u Bratislavi (Slovačka),

5. ovjereni prijevod diplome na hrvatski jezik

6. Rješenje o istovrijednosti fakultetske diplome profesora slovačkoga jezika i književnosti i francuskoga jezika i književnosti stečene na Sveučilištu u Bratislavi fakultetskoj diplomi Sveučilišta u Zagrebu (nostrifikat).

7. kopiju slovačke svjedodžbe o položenom državnom ispitu,

8. ovjereni hrvatski prijevod svjedodžbe o položenom državnom ispitu,

9. kopiju slovačke svjedodžbe o pedagoškoj osposobljenosti,

10. ovjereni hrvatski prijevod svjedodžbe o pedagoškoj osposobljenosti,

11. preporuke veleposlanika Republike Hrvatske u Slovačkoj - dr. sc. Ivice Tomića i dr. sc. Gjure Deželića,

12. kopiju svjedodžbe o dodatnom pedagoškom obrazovanju na području književnosti.

Maria Kursar rođena je 24. srpnja 1973. u Bratislavi (Slovačka). Hrvatica je i hrvatska državljanka. Materinski joj je jezik slovački. Od 1983. pohađala je osnovnu i srednju školu u Hrvatskoj (u Šibeniku). Godine 1992. upisala se na Filozofski fakultet Sveučilišta Komenskoga u Bratislavi, na kojemu je 1997. godine diplomirala. Iste je godine položila državni ispit i ispit iz pedagoške osposobljenosti te time stekla naslov magistra slovačkoga i francuskoga jezika i književnosti. Njezina je diploma nostrificirana u veljači 1998. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao fakultetska diploma profesora slovačkoga i francuskoga jezika i književnosti.

Od 1998. godine do danas predaje slovački, francuski i hrvatski jezik s književnostima na Privatnoj slavenskoj gimnaziji u Bratislavi. Promičući hrvatsku kulturu posebno je aktivna u uspostavljanju i održavanju kulturnih kontakata između Hrvatske i Slovačke. Uz nastavne obveze u gimnaziji, koje povezuje s organiziranjem učeničkih razmjena s partnerskom školom u Hrvatskoj, stručnih ekskurzija i natjecanja, vodi tečajeve hrvatskoga jezika za učenike slovačkih škola, a starijim polaznicima predaje hrvatski jezik na Ljetnoj školi u Bratislavi. Najtješnje surađuje s kulturnim ustanovama hrvatske manjine u Slovačkoj. Član je Hrvatskoga kluba u Bratislavi.

Maria Kursar sudjelovala je na nekoliko stručnih, znanstvenih i nizu kulturnih skupova u Slovačkoj. Objavila je više stručnih priloga i prijevoda (u časopisima Dotyky i Naše slovo). Na znanstvenom skupu Slovensko-chorvátske jazykové a literárne vzťahy sudjelovala je s izlaganjem Chorvátčina na slovanskom gymnáziu v Bratislave (istoimeni Zbornik - Bratislava 1999.). Uz slovački, hrvatski i francuski vlada još engleskim i češkim jezikom.

Iz dokumenata koje je kandidatkinja priložila svojoj molbi očito je da je Maria Kursar visoko kvalificiran stručnjak za slovački jezik i književnost i iznimno aktivan filolog. Budući da mladi studij slovakistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu do danas nema ni jednoga stalno zaposlenoga i k tome tako sustavno školovanoga slovakističkog stručnjaka, povjerenstvo sa zadovoljstvom zaključuje da Maria Kursar po svojim stručnim kvalifikacijama može bitno doprinijeti poboljšanju kvalitete nastave na studiju slovakistike od akademske godine 2001./2002.

Maria Kursar ispunjava sve uvjete za zvanje lektora propisane odredbama Zakona o visokim učilištima te stoga

p r e d l a ž e m o

da se Maria Kursar izabere u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slovakistika na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Dubravka Sesar, izv. prof.

2. mr. sc. Zrinka Kovačević, asistent

3. dr. sc. Željka Fink, docent

Prof. dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof.

predsjednik Stručnog povjerenstva,

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Prof. dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

član Stručnog povjerenstva,

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Prof. dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.

član Stručnog povjerenstva.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 27. svibnja 2001. godine.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Ivana Lučića 3.

10000 Zagreb

PREDMET: Dr. sc Nevenka Tatković , doc.

Mišljenje Stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta natječaja.

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koja je donijeta na sjednici od 16. siječnja 2001. godine ( broj; 01-12-123-2000.) izabrano je Stručno povjerenstvo u svezi provedbe raspisanog natječaja objavljenog u «Glasu Istre» 9. listopada 2000. godine za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmete Opća pedagogija i Predškolska pedagogija. Natječaj je raspisao Filozofski fakultet u Puli i uputio molbu Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Nevenke Tatković koja se prijavila na spomenuti natječaj. Stručno povjerenstvo u naznačenom sastavu imalo je zadaću da procjeni opće i posebne uvjete za izbor u više zvanje dr. sc. Nevenke Tatković, doc.

Stručno povjerenstvo je temeljem Zakonskih odredbi i utvrđenih kriterija zaključilo da pristupnica ispunjava uvjete raspisanog natječaja, te Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu podnosi

I Z V J E Š Ć E

za pristupnicu dr. sc. Nevenku Tatković, doc. (u kumulativnom radnom odnosu) na Visokoj učiteljskoj školi u Puli i Filozofskom fakultetu u Puli

I

KRATAK ŽIVOTOPIS

Dr. sc Nevenka Tatković rođena je 12. studenog 1950. godine u Krku. Osnovnu školu i gimnaziju pedagoškog smjera pohađala je i završila u Puli. Studije je upisala na Filozofskom fakultetu u Ljubljani i diplomirala pedagogiju i psihologiju na istom fakultetu 1974. godine. Poslijediplomske magistarske studije je završila 1983. godine na Sveučilištu u Zagrebu iz bibliotekarstva, dokumentacije i informacijskih znanosti, te magistrirala obranom rada pod nazivom Pedagoško metodičko osposobljavanje odgajatelja za primjenu zbirki dječje literature u odgojno-obrazovnom radu u dječjem vrtiću, posebno u starijoj odgojnoj grupi te stekla akademski stupanj magistra informacijskih znanosti i bibliotekarstva ( br. diplome 02-975/1-1983). Prijedlog za doktorsku tezu predložila je Pedagoškom fakultetu u Rijeci, ista je prihvaćena i obranjena 1995. godine pod nazivom Integracijski pristup u ostvarivanju sadržaja odgojno-obrazovnog rada u predškolskom odgoju . Obranom doktorske disertacije pristupnica je stekla akademski stupanj doktora društvenih, humanističkih i teoloških znanosti u polju odgojnih znanosti što se dokazuje diplomom br. 159/339-1995.

Pristupnica je prvi puta zaposlena 1975. kao pedagog u osnovnoj školi u Rovinju a potom je radila u Centru za socijalni rad u Puli sve do 1979. godine. Od 15.listopada 1979. godine uposlena je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci OOUR Znanstveno nastavne djelatnosti u Puli , redoslijedom kao predavač, znanstveni asistent i viši predavač. Dr. sc N. Tatković izabrana je 27. svibnja 1997. godine u znanstveno-nastavno zvanje docenta u znanstvenom području društvenih znanosti , polje odgojnih znanosti u grani didaktike za predmetne metodike u odgojno obrazovnom području prirodoslovlja. Od akademske godine 1998./99. do pisanja ovog izvješća pristupnica je radila kao vanjski suradnik na Visokoj učiteljskoj školi u Puli, gdje izvodi dodiplomsku nastavu iz kolegija Metodika upoznavanja okoline i početnih matematičkih pojmova i kolegija Metodika govorne komunikacije. Osim izvođenja nastave pristupnica dr. sc N. Tatković od akademske godine 1998./99. obnaša funkciju dekana Visoke učiteljske škole. Reorganizacijom bivšeg Pedagoškog fakulteta u Puli i organizacijska podjela na Visoku učiteljsku školu i Filozofski fakultet, pristupnicu raspoređuju na poslove u spomenutom svojstvu na Visokoj učiteljskoj školi i na Filozofskom fakultetu na kojem izvodi nastavu iz kolegija Opće pedagogije (kumulativni radni odnos raspoređen je tako da 60% radnog vremena pripada VUŠ, a 40% radnog vremena Filozofskom fakultetu u Puli).

Tijekom više od dvadeset godina aktivnog nastavnog i znanstvenog rada dr. sc. N. Tatković profilirala je svoj stručni i znanstveni prostor interesa u području integracijskih procesa, poglavito u segmentu predškolskog odgoja, suvremenih pristupa i koncepcija u obrazovanju odgajatelja i učitelja, pitanja suvremene obrazovne tehnologije i osobito njezine primjene u visokom obrazovanju kao i pitanja opće i predškolske pedagogije, te metodike odgojnog i obrazovnog rada u predškolskom odgoju.

Dugogodišnjim nastavnim, stručnim i znanstvenim radom , aktivnim sudjelovanjem u domaćim i međunarodnim skupovima, studijskim posjetima i usavršavanjem ( Sjedinjene Američke Države), autorskim radovima koje je pristupnica publicirala samostalno ili u koautorskoj suradnji. Sudjelovanjem u brojnim odborima i povjerenstvima za brojna i raznolika pitanja pristupnica je dala vidljiv prinos suvremenoj teoriji i praksi hrvatskog školstva. Aktivno korištenje tri strana (engleski, talijanski i slovenski) jezika proširuju mogućnosti pristupnice u praćenju i sudjelovanju na područjima stručnog kao i znanstvenog djelovanja. Nakon bogatog i neprijeporno raznolikog praktičnog iskustva, značajnog istraživačkog i inovativnog doprinosa i unapređivanja visokoškolske nastave, pristupnica je imenovana za dekanicu Visoke učiteljske škole u Puli koju dužnost i sada obnaša.

II

a) Znanstvena djelatnost

A.1. Znanstvena istraživanja (1.)

a) Pedagoško-metodičko osposobljavanje odgajatelja za primjenu zbirki dječje literature (magistarski rad) , 182 stranice, 64 bibliografske jedinice, bazična inf. kartica na hrvatskom i engleskom . Sveučilište u Zagrebu, rad obranjen 10. listopada 1983. godine ( mentor: Milivoj Gabelica).

d) Integracijski pristup u ostvarivanju sadržaja odgojno-obrazovnog rada u

predškolskom odgoju (doktorska disertacija), 448 stranica, 115 bibliografskih jedinica (46 tablica i 24 grafikona), bazična inf. kartica na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku ( mentor: Vladimir Rosić).

c) Analiza stanja i projekcija razvoja odgoja i obrazovanja , dugoročni znanstveni projekt republičkog značenja (šifra: 1.10.01.00.00.). Pristupnica vodi istraživanje u potprojektu; Integracijski pristup u ostvarivanju sadržaja odgojno-obrazovnog rada u predškolskom odgoju (šifra:1.10.01.01.24.). Financiranje projekta osigurava Ministarstvo znanosti i tehnologije RH. Znanstvenoistraživački projekt je u cijelosti završen.

d). Istraživački projekt usmjeren na metodička pitanja pod nazivom «Dijete, govor, okolina» u kojem je pristupnica vodila istraživanja i sudjelovala na temi: Integralni pristup kolegijima metodika upoznavanja okoline, početnih matematičkih pojmova i metodike hrvatskoj jezika. Prikaz rezultata projekta ostvaren 1997. godine priopćenjima i izložbom u dječjim vrtićima («Ivan Jadreško» i Dječji vrtić i jaslice u Puli) u Puli.

e) Pristupnica je vodila istraživački projekt iz područja metodike upoznavanja okoline i početnih matematičkih pojmova pod nazivom «Ekološki sadržaji u predškolskom odgoju». Istraživanja i prezentacija rezultata obavljeni su u suradnji s dječjim vrtićima i jaslicama u Puli, 1998. godine.

f) Akcijski istraživački projekt izveden u suradnji s dječjim vrtićima i jaslicama u Puli uz sudjelovanje pristupnice pod nazivom «Igrom u matematiku». Rezultati istraživanja predočeni su odgajateljima Pule izlaganjem i izložbom 1999. godine u Puli.

g) Sudjelovanje u akcijskom istraživačkom projektu na području metodike predškolskog rada pod nazivom «Dijete i studenti». Projekt je izveden u suradnji s dječjim vrtićima i jaslicama u Puli i prezentiran izlaganjem i izložbom u Gradskoj knjižnici i čitaonicu (lipanj 2000) u Puli.

A. 2. Knjige (1.2.)

a) Happ, D. & Tatković, N. (2001), Gmazovi Hrvatske, Svezak I –

Zmije, Naklada Dieter Happ, «Rima» , Rijeka

Znanstvena sistematizacija gmazova na području Republike Hrvatske s opisom svih pojedinih primjeraka, među njima i osobito rijetkih primjeraka koji se obrađuju po prvi puta. Knjiga daje cjeloviti prikaz gmazova u Hrvatskoj s biotopom, načinom prehrane, izgledom i rasprostranjenošću za što su korištene i odgovarajuće karte. Knjiga osobito naglašava ekologijske aspekte stanja i zaštite vrste, te ugrožene i zaštićene primjerke gmazova u Republici Hrvatskoj, što je imalo i korisnu primjenu u dopuni programskog usmjerenja za odgojni i obrazovni rad s djecom predškolskog uzrasta

A. 3. Poglavlja u knjizi (1.3.)

a) Tatković, N. (1984), «Integracijski i korelacijski pristup u ostvarivanju sadržaja predškolskog odgoja» , U: Rosić, V.,(1984), Predškolski odgoj i društvo, SIZ društvene brige o djeci predškolskog uzrasta općina Buje, Buzet, Labin, Pazin, Poreč, Pula , Rijeka, Pedagoško društvo Pula, Pedagoški fakultet Rijeka –OOUR Nastavne djelatnosti Pula (str. 127-136).

Prilog po prvi puta u našoj literaturi obrađuje zamisao integracije sadržaja

koji je primjeren odgojnom radu u predškolskim ustanovama i upućuje na neke mogućnosti integracije odgojnih i obrazovnih područja u jednu konzistentnu cjelinu. Temeljem ovog istraživanja omogućen je inovacijski pristup u izradi programskih usmjerenja odgojnog rada u dječjim vrtićima za što je prema mišljenju autorice nužno izmijeniti i način izobrazbe odgajatelja.

4. Znanstveni radovi objavljeni u referiranim časopisima (1.4. i 1.5.)

a) Tatković, N., (2000), Integracija sadržaja u metodikama

predškolskog odgoja (pregledni rad), U: Metodika (str. 75-85) – časopis za teoriju i praksu metodika u predškolskom odgoju, školskoj i visokoškolskoj izobrazbi, No 1, Vol. 1, Učiteljska akademija , Zagreb.

Rad pobliže analizira pristupe visokoškolskih metodika za izobrazbu studenata predškolskog odgoja u dijelu metodičkih pristupa integriranim sadržajima. Budući da integrirani sadržaji iskazuju potrebu jedinstvenog i optimalnog metodičkog postupanja rad problematizira razlike i neusklađenosti koje su uočene. U radu se naglašava potreba izrade novih standarda za predškolski odgoj, dorada programskog usmjerenja, unapređivanje izobrazbe odgojitelja te usklađivanje metodičkih pristupa koji se odnose na integrirane sadržaje rada u predškolskom odgoju.

b) Špelić, A. – Tatković, N. – Zubović, M. ( 1999), Roditeljski stil i socijalizacija djeteta u razrednoj sredini (izvorni znanstveni rad), U: «Tabula» (str. 223-239), Časopis Filozofskog fakulteta u Puli.

U radu se izlažu rezultati opsežnih istraživanja roditeljskog stila odgoja i njegovog utjecaja na socijalizaciju djeteta u razredu putem dimenzije odbačenosti i skrbi, te kontrole i autonomije djeteta ( PBI-BC test: Parker, Tuplin i Browel). Sociometrijskim mjerenjima utvrđene su korelacije između statusa učenika i vrste roditeljskog stila. Na temelju dobivenih rezultata izrađeni su poželjni modeli stilova roditeljskog odgojnog djelovanja koji pridonose boljoj socijalizaciji u razredu.

c) Špelić, A. – Tatković, N. – Orbanić, S. (2000) , Poticanje autonomije djeteta i psihološka prilagodba. U: «Društvena istraživanja» , Institut za društvena istraživanja «I.Pilar», Zagreb ( potvrda glavne urednice o prihvaćanju rada).

Rezultati opsežnih istraživanja procjene formirane autonomije učenika –studenata i njihove pozitivne predispozicije za psihološku prilagodbe potvrdili su pretpostavku da viša razina autonomije učenika ima za posljedicu i uspješniju psihološku prilagodbu. Potvrđeni su rezultati sličnih istraživanja da stalna kontrola potencira u djeteta osjećaj osobne nekompetentnosti kao i važnu ulogu oca koji češće potiče nezavisne postupke djeteta. Ovo istraživanje u kojem je primijenjen široki spektar instrumenata (npr. Rosembergove skale procjene i PBI test) dopunjuje istraživanje o roditeljskom odgojnom stilu i uspješnosti socijalizacije djeteta preko dimenzije učenikove autonomije.

A.5. Radovi objavljeni u recenziranim zbornicima s međunarodnih

znanstvenih skupova (1.6.)

a) Tatković, N.- Špelić,A. (1998), Istraživanje važnosti odgojno

obrazovnog rada u predškolskim ustanovama za kvalitetno uključivanje djeteta u redovno obrazovanje (pregledni rad), U: Zbornik radova «Kvaliteta u odgoju i obrazovanju» međunarodnog znanstvenog kolokvija (str. 293-306), Pedagoški fakultet u Rijeci Sveučilište u Rijeci.

Utvrđivanje važnosti odgojnog i obrazovnog rada ostvareno je praćenjem školskog uspjeha učenika koji su pohađali predškolske ustanove. Utvrđeno je da tijekom školovanja učenici koji su pohađali predškolu postižu bolje rezultate od učenika koji nisu pohađali predškolske ustanove. Znanstveni doprinos ovog istraživanja potvrđuje slična istraživanja o pozitivnoj ulozi institucionaliziranog predškolskog odgoja temeljem rezultata koje postižu djeca (test zrelosti za školu) prilikom ulaska u obvezno obrazovanje i tijekom kasnijeg školovanja u različitim područjima kognitivnih, emocionalnih i motoričkih sposobnosti.

b) Tatković, N. – Špelić, A. (1998), Primjena obrazovne tehnologije u odgojno obrazovnom radu , U: Zbornik radova Međunarodnog znanstvenog skupa «Tehnologija i razvoj društva» ( str. 235-238), Sveučilište u Rijeci, Rijeka.

Rad daje prikaz razvoja nastavne tehnologije u obrazovnom procesu i potvrđuje značajnu ulogu nastavne tehnologije u razvoju školstva ali je ne sučeljava ulozi učitelja i odgojitelja u nastavnom procesu. Određujući se prema važnosti obrazovne tehnologije, specifičnostima koje ona unosi u nastavni proces, raznolike aspekte njezine primjene i analizirajući promjene do kojih je nastavna tehnologija dovela autorica iznosi rezultate istraživanja u predškolskim ustanovama . Rezultati pokazuju da su materijalni preduvjeti, standardi i osposobljenost odgajatelja za upotrebu suvremene tehnologije bitni faktori od kojih ovisi uspješnost primjene suvremene tehnologije.

c) Tatković, N. – Špelić, A. (1997), Sagledavanje razvojnih potreba djeteta u uvjetima institucionaliziranog predškolskog odgoja, U: Zbornik radova Kongresa pedagoških delavcev Slovenije «Programska prenova naše osnovne i srednje škole ( str. 372-378), Portorož .

Sagledavanje ostvarivanja razvojnih potreba djeteta izvedeno je longitudinalnim istraživanjem koje je provedeno u uzorku odgojitelja u vremenskim razmacima od pet godina što se poklapalo s promjenama programskih dokumenata. Odgojitelji su na temelju svojeg iskustva procjenjivali stupanj zadovoljavanja raznolikih razvojnih potreba djeteta u uvjetima institucionaliziranog predškolskog odgoja i zahtjeva koje nameće razvojna koncepcija predškolskog odgoja. Rezultati upućuju na zaključak da su nedovoljno operacionalizirane spomenute razvojne potrebe djeteta iako je njihova teorijska razrađenost dostatna.

d) Špelić, A. – Tatković, N. – Krbavčić, N. ( 1999), Uloga razine savjesnosti u socijalizaciji djece u razrednom okruženju i školskom uspjehu, U: Zbornik radova II međunarodnog znanstvenog kolokvija «Nastavnik kao čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju» (str. 403-416), Filozofski fakultet Rijeka, Rijeka.

U radu su iznijeti podaci istraživanja u kojem je razina savjesnosti učenika razredne nastave utvrđena odgovarajućim instrumentima (V. Bikić; test savjesnosti). Dobiveni rezultati o pojedinačnoj razini savjesnosti potom su praćeni za svakog učenika u uzorku, putem školskog uspjeha i razine socijalizacije. Utvrđeno je da razina savjesnosti korelira s školskim uspjehom i uspješnom socijalizacijom na razini odabranog uzorka učenika u razrednoj nastavi .

e) Tatković, N. – Špelić, A. – Obranić, S. (1999), Materijalni aspekti institucijskog konteksta ostvarivanja odgoja i obrazovanja, U: Zbornik radova (str. 159-164) međunarodnog stručno-znanstvenog skupa «Likovna komunikacija u teoriji i praksi predškolskog odgoja, Opatija.

Opremljenost, kvaliteta, dostupnost, funkcionalnost, raznolikost kao i drugi tehnički čimbenici materijalnih i didaktičkih sredstava važna su pretpostavka ostvarivanja programske koncepcije odgoja i obrazovanja. Dobra opremljenost predškola i škola jedan je, ali ne i jedini faktor uspješnog ostvarivanja programske koncepcije i standarda koje ona postavlja općenito, ali i posebno u pojedinim područjima odgojnog i obrazovnog rada kao što je primjerice likovni odgoj.

U istom Zborniku ( str. 193-196) tiskan je i rada Tatković,N.-Orbanić S. ; Slikovnica kao medij likovnog odgoja djece s cerebralnom paralizom i pridruženim smetnjama.

f) Tatković, N. – Orbanić, S. (2000), Psihosocijalno gledište u definiranju pojma odgajatelja / učitelja . U: Knjiga referatov z mednarodnoga posveta «Didaktični in metodični vidiki nadaljnjega razvoja izobraževanja (str. 291-293), Univerza v Mariboru , Pedagoška fakulteta, Maribor .

Polazeći od tradicionalne definicije odgajatelja i njegovih stručnih kompetencija za rad s djecom istraživanje se pobliže usmjerava na više aspekata (društveni, institucionalni i psihosocijalni) prosudbe kompetentnosti koji se odnosi na spomenute značajke odgajatelja, s osobitim naglaskom na rad koji se odvija u situacijama dinamičnih kvalitativnih promjena u podsustavu predškolskog odgoja i obrazovanja. Istraživanje je utvrdilo da se u takvim situacijama dominantno iskazuju odlike grupe, a gube se ili potiskuju psihosocijalne značajke odgojitelja kao pojedinca

g) Tatković, N. – Orbanić, S. (1999), Računalo kao pomagalo u liječenju djece s cerebralnom paralizom . U: Prikaz radova s međunarodnog znanstvenog skupa (str. 75-78) «Društvo i tehnologija», «Informatologija» No.33, 2000.

Rad polazi od poznate činjenice da je primjena računala u radu s djecom koja imaju smetnje u razvoju višestruko korisno i primjenjivo za brojne oblike podrške razvoju pojedinih sposobnosti i kreativnosti takve djece. Istraživanje je provedeno na manjoj grupi djece koja boluju od cerebralne paralize. Utvrđeno je kako je računalo pogodno sredstva za identifikaciju i podršku razvoju brojnih sposobnosti i kreativnosti djeci koja boluju od te bolesti. Korisnost računala utvrđena je različitim područjima stvaralaštva ( likovno, glazbeno, animacija likova i simbola i sl.) putem posebnih programa koji su bili sastavljeni za potrebe ovog istraživanja.

U istom broju «Informatologije» objavljen i sažetak rada ( str. 262) Current Conditions in using advanced «Smart Class» Tehnology, koji će u cijelosti biti objavljen u spomenutom časopisu Vol. 34. (br. 1-2) 2001. (str. 1-135).

h) Šehanović, J. – Tatković, N. (2000), Internet – način obrazovanja. U: Zbornik radova međunarodnog znanstvenog kolokvija «Nastavnik i suvremena nastavana tehnologija» (str. 88-95), Visoka učiteljska škola, Gospić.

Računalne mreže među kojima i «Internet» bitno utječu na promjene obrazovanja na svim razinama školskog sustava i otvara nove mogućnosti rada za sve sudionike procesa (učenici, roditelji, studenti i nastavnici). Osobitosti obrazovnog rada putem računalnih mreža mogu se razvrstati u sasvim nove postupke korištenja izvora informacija, manipulativne postupke i algoritme, te mogućnost brze povratne veze tj. primarne evaluacije. Uočeni nedostaci tehnološke ograničenosti računara, brojnih problema u selektivnosti izvora, mogućnost korištenja netočnih baza podataka i različite devijacije ne umanjuju razvoj ovog sasvim novog oblika obrazovanja i njegovu perspektivu kao ni vodeću ulogu učitelja i odgojitelja.

i) Tatković, N. (2000), Zadovoljavanje djetetovih potreba -pretpostavke za humanistički pristup djetetu. U: Zbornik radova znanstvenog skupa «Dani Mate Demarina» u Petrinji na temu «Humanizam u nastavi» ( str. 115-124), Visoka učiteljska škola u Petrinji i Hrvatsko pedagoško književni zbor, Zagreb.

Rad polazi od zaključka da je većina programskih koncepcija načelno utemeljena na humanističkom pristupu kao općem okviru ljudskih i dječjih prava, jednakosti i nediskriminativnosti po bilo kojoj osnovi, te zadovoljavanju razvojnih potreba svakog djeteta. Deklarativno postavljanje humanističke koncepcije odgoja i obrazovanja djece može se praktično ostvariti samo uz pretpostavku zadovoljavanja širokih i složenih razvojnih potreba djeteta, a definiranje tih razvojnih potreba kompleksan je problem kojeg treba sustavno, temeljito i postupno rješavati.

j) Tatković, N. (2000) , Odrednice kvalitete u predškolskom odgoju. U: Zborniku radova međunarodnog skupa prosvjetnih djelatnika koji primjenjuju Glasserove ideje kvalitetne škole, «RI-KVAŠ» (str. 33-36), Medicinska škola, Rijeka.

Pristup kvaliteti odgoja i obrazovanja utemeljen je na Glasserovoj ideji koja primarno zadovoljava potrebe pojedinca za kvalitetu života, a u radu se strukturira prikladnim elementima ( zadaće, sadržaji, organizacija, metode rada, individualizacija i sl.). Zaključuje se da kvalitetu predškolskog odgoja i obrazovanja (internu i eksternu) treba utvrđivati postupcima koji mjere postavljene zadaće i definirane standarde. Subjektivne procjene kvalitete u odgoju i obrazovanju nevjerodostojne su i redovito više štete nego što pridonose unapređivanju kvalitete odgoja i obrazovanja.

k) Šehanović, J. – Tatković, N. (2001), Informatizacija obrazovnih ustanova – strategijski pregled. U: «Informatologija br. 34., 2001. (Međunarodni znanstveni skup «Informatologija na pragu 21. stoljeća).

Informatička tehnologija se razvija brzo i svestrano u čemu naš sustav odgoja i obrazovanja ozbiljno zaostaje u korištenju te tehnologije. Republika Hrvatska ima razvojnu koncepciju informatizacije školskog sustava , ali nedostaju druge važne i brojne pretpostavke (financije, kadrovi, prostor, programi i sl.). Zadovoljavanje tih pretpostavki na svim razinama školskog sustava prioritetan je zadatak , a od svih segmenata školskog sustava on je najznačajniji za visokoškolske ustanove. U radu se iznose podaci istraživanja tijekom 1999 i 2000 godine te ih se uspoređuje s rezultatima sličnih istraživanja u inozemstvu.

l) Tatković, N. (2001), Obrazovni doprinos visokoškolskih institucija informatizaciji škola. U: Zbornik radova XI križevački pedagoški dani ( str. 139-150), Hrvatski pedagoško književni zbor, Zagreb.

Kao i svaka inovacija tako i informatizacija odgoja i obrazovanja ima brojne pozitivne i negativne posljedice. Istraživanje ukazuje na potrebu da se u najvećoj mogućoj mjeri otklone negativni aspekti informatizacije , a to je prema mišljenju autorice moguće učiniti kvalitetnim obrazovanjem i izobrazbom nastavnih kadrova na svim razinama. Otklanjanje i/ili ublažavanje negativnih učinaka koje proizvodi primjena računala u odgoju i obrazovanju mogu ostvariti stručnjaci koji osim tehnološkim i operativnim znanjima vladaju i pedagoškim, metodičkim i psihološkim aspektima primjene računala u nastavnom procesu.

m) Tatković, N. – Šehanović, J. ( 2001), Application of Modern Means in Education of Teaching Personel. U: Zbornik radova međunarodnog simpozija Menagament i globalizacija» (Prva knjiga, str. 424-428), Sveučilište u Mariboru, Fakultet organizacijskih znanosti, Maribor.

Autorica otvara i problematizira brojna i složena pitanja osposobljavanja kadrova za primjenu informatičke i komunikacijske tehnologije (IKT) za potrebe školskog sustava na svim razinama. Budući su stavovi studenata prema suvremenoj tehnologiji pozitivni, uz činjenicu da već postoji nekoliko ustanova koje izvode izobrazbu informatičara, autorica procjenjuje da su programske osnove tih izobrazbi raznovrsne i izvan jedinstvenog temeljnog okvira kakav bi bio potreban i koji bi jamčio optimalnu kvalitetu njihova znanja. Posebno se naglašava nedostatnost pedagoških i psiholoških znanja koja bi pospješila kvalitetni i djelotvoran prijenos znanja i manipulativnih vještina na učenike koje će podučavati.

n) Tatković, N. & Močinić, S.N. (2001), Kreativna primjena egzemplarne nastave kao doprinos kvaliteti obrazovanja, U: Zbornik radova međunarodnog znanstveno stručnog skupa II dani Mate Demarina, Visoka učiteljska škola, Pula.

Egzemplarna nastava je klasično i svestrano istraženo pedagoško i metodičko pitanje koje u sadašnjem trenutku sadržajnih redukcija i tehnoloških inovacija poprima sasvim novu vrijednost. U radu se egzemplarna nastava dovodi u kontekst razvoja kreativnosti učenika i djece u predškolskim ustanovama. Autorica naglašava da svaki nastavni proces koji pridonosi razvoju kreativnih sposobnosti učenika pridonosi i kvaliteti obrazovanja.

o) Tatković, N. (2000), Approccio integrativo ai contenuti multiculturali nell' educatione. U: Zbornik radova (str. 7-19) s međunarodnog skupa mladih u Bedoniji (Parma) u Italiji, Associazione Centro Studi Card. A. Casaroli, Bedonia, Parma.

Multikulturalno obrazovanje danas se iskazuje kao europska odrednica odgoja i obrazovanja. Ovo istraživanje koje je provedeno u vjerodostojnoj multikulturalnoj sredini ukazuje na štetne posljedice neusklađenih, partikularnih, neprimjerenih i sučeljenih sadržaja koji ne pridonose multikulturnom razumijevanju već pospješuju nejasnost i brojne dvojbe, a izlaz iz takvog stanja je prema mišljenju autorice integralni i korelirani odabir sadržaja za odgoj i obrazovanje na svim razinama te adekvatno osposobljeni odgojitelji i učitelji koji mogu značajno doprinijeti unapređivanju ove europske dimenzije u odgoju i obrazovanju.

p) Tatković, N. (2000), Multikulturalni odgoj i obrazovanje. Rad sa znanstvenog skupa II dani predškolslog odgoja , Varaždin, na temu; «Razvoj osobnosti djeteta na vrijednostima kultura. U: Posebni broj časopisa «Andragoške teme», Ljubljana.

U radu Multikulturalni odgoj i obrazovanje autorica ukazuje na još jedno pitanje koje ozbiljno ugrožava ostvarivanje zadaće multikulturalnog obrazovanja, a to su odgovarajuća izobrazba odgojitelja i učitelja. Sistematizirani su teorijski i praktični aspekti izobrazbe odgojitelja i učitelja za multikulturalno obrazovanje i na brojnim praktičnim primjerima pokazuje se iznimna složenost u radu odgojitelja i učitelja na sadržajima multikulturalnog obrazovanja. Autorica osobito ističe odgovornost svih razina školskog sustava, a osobito onih ranijih, da sustavno razvijaju autentičnu kulturu, poštuju tuđu kulturu i prihvaćaju civilizacijske, kulturne i druge vrijednosti suvremenog svijeta.

r) Tatković, N. – Orbanić, S. (1999), Odgoj za razvoj i turizam. U: Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa «Mediji, kultura i turizam» ( str. 81- 89), Dubrovnik.

Odgoj i obrazovanje za razvoj i turizam kao strateške odrednice RH nisu samo pitanje profesionalnog obrazovanja i izobrazbe koje provode stručne škole, već cjelokupnog školskog sustava na svim razinama. Iz takvog općeg stava autorica izvodi brojne zaključke među kojima svakako treba izdvojiti zaključak da bi na svim razinama školskog sustava ovim pitanjima trebalo posvetiti primjerenu pozornost i praktično je ostvarivati putem odgovarajućih sadržaja, ekskurzija, izleta, školskih zadaća, istraživanja i drugim oblicima koji školi stoje na raspolaganju.

s) Tatković, N. ( 2001) , Teorijske postavke o istraživanju stavova odgojno-obrazovnih djelatnika, U: Zbornik radova znanstvenog i stručnog skupa «Pedagoško andragoški dani» , Filozofski fakultet, Rijeka, ( str. 59-64).

Konformizam je kod odgojitelja značajna karakteristika u profesionalnom ponašanju, utvrđuje ovo istraživanje. Konformizam posebno dolazi do izražaja kada se provodi evaluacijska analiza ostvarivanja konceptualnih zadaća (individualizacija, razvoj kreativnosti, samoevaluacija i sl.). U takvom modelu ponašanja posebno je uočena tendencija u pristupu i nepotpunom ostvarivanju temeljnih suvremenih pretpostavki za kvalitetno izvođenje predškolskog odgoja i obrazovanja što se opravdava psihosocijalnim razlozima gdje se iskazuju društveno očekivane i poželjne vrijednosti a ne one koje su objektivno ostvarene.

š) Tatković, N. (2001), Informatizacija obrazovnih institucija - doprinos kvaliteti obrazovanja, U: Zborniku međunarodnog znanstveno stručnog skupa II dani Mate Demarina , Visoka učiteljska škola, Pula.

Istraživanje informatičke opremljenosti osnovnih i srednjih škola obuhvatilo je sve škole Istarske županije. Podaci su sistematizirani u dvije skupine od čega se prva skupina odnosila na opremljenost vrstama računala i njihovim tehničkim značajkama, a druga skupina podataka odnosila se na korištenje računala na «internetu». Raščlamba podataka ukazala je na akutni problem i nedostatak odgovarajućeg kadra kao i njegovu neadekvatnu izobrazbu za rad u školama. Na temelju istraživanja predložen je program pojačanog predmetnog studija informatike na VUŠ u Puli.

t) Tatković, N. ( 2001), Poimanje darovitosti i uloga odgajatelja / učitelja u rad s darovitom djecom , Izlaganje na međunarodnom znanstvenom skupu («preliminarno izvješće») pod nazivom «Nadarjeni med teorijo in prakso», Zavod za unapređivanje školstva Republike Slovenije, Otočec pri Novem mestu .

Rad donosi rezultate istraživanja o poimanju darovitosti kod studenata Visoke učiteljske škole u Puli. Istraživanje je osim određenja studenata prema pitanju darovitosti i darovite djece tražilo i odgovore o vlastitoj samoprocjeni darovitosti. Odgovori studenata o vlastitom statusu (ako su se smatrali darovitima) tijekom školovanja pokazuju brojne nedorečenosti i nedostatke rada s darovitom djecom. Na kraju su iskazani prijedlozi koje iznose studenti o načinu i postupcima poboljšanja sadašnjeg stanja rada s nadarenim učenicima.

III

a) NASTAVNA DJELATNOST

Pristupnica ima dugogodišnje i zapaženo iskustvo u nastavnom radu kojeg je

obnašala dvadesetak godina. Tijekom akademske godine 2000/2001. pristupnica je izvodila nastavu iz kolegija Metodika upoznavanja okoline i početnih matematičkih pojmova i Metodika govorne komunikacije, te Opća pedagogija i Predškolska pedagogija. Osim nastavnog rada u vidu predavanja pristupnica je izvodila vježbe, seminare i radionice kao i brojne druge oblike rada sa studentima, a svoja iskustva zabilježila je i prezentirala na brojnim domaćim i međunarodnim stručnim i znanstvenim skupovima u vidu izlaganja, rasprava i pisanih radova.

Izravno je sudjelovala u više reorganizacija studija, sadržajnim promjenama i pripremanju osnova za takve promjene, te stekla bogato iskustvo u vođenju nastavnih poslova na svim razinama.

B.1. Izrada nastavnih programa i uvođenje novih kolegija (1)

a) Koautorica ( s mr. sc. Srđom Orbanićem) u izradi novog Nastavnog plana i programa za studij učitelja razredne nastave s pojačanim izbornim predmetom za kolegije Engleski jezik i Informatika ( programi su prihvaćen na Senatu Sveučilišta u Rijeci akademska god. 1998./99. i upućeni NVVN).

b) Koautorica ( s mr. sc. Aidom Muradbegović) pri osuvremenjivanju i dopuni Nastavnog plana i programa za studij odgojitelja predškolske djece . Nastavni plan i programi prihvaćeni su na Senatu Sveučilišta u Rijeci akademske god. 1999./2000.

c) Koautorica ( s dr. sc. Milanom Polićem) pri izradi novog nastavnog plana i programa izvanrednog studija za odgojitelje u predškolskom odgoju.

B.2. Drugi oblici djelovanja na unapređivanju nastavnog rada

a) Izrada elaborata o načinu podizanja kvalitete nastave i opremanja metodičkih i nastavničkih kabineta Visoke učiteljske škole u Puli. U okviru toga i izrada specifikacije za opremu specijalizirane visokoškolske učionice za kolegij Informatike kao pojačani izborni studij ( u suradnji s profesorom matematike i informatike J. Šehanovićem).

b) Osnivanje stručne udruge za unapređivanje nastavnog rada pod nazivom «Inovacije u odgoju i obrazovanju». Osnivanje ove udruge na Visokoj učiteljskoj školi u Puli ostvareno je u suradnji Međunarodne akademija za informatizaciju iz Moskve (International Informatization Academy, Moscow), u kojoj je pristupnica član.

c) Mentor za izradu preko četrdesetak diplomskih radova studenata i studentica Visoke učiteljske škole u Puli što pristupnica dokazuje posebnom potvrdom

d) Član Slovenskog društva pedagoga , Ljubljana , Slovenija.

e) Od akademske godine 1998./1999. pristupnica obnaša dužnost privremenog dekana Visoke učiteljske škole u Puli što se dokazuje posebnom Odlukom Sveučilišta u Rijeci koja je u prilogu dokumentacije. Od 26. travnja 2001. godine pristupnica je izabrana za dekanicu s mandatom od dvije godine.

C. STRUČNA DJELATNOST

C.1. Stručni radovi

a) Stručne recenzije slikovnica («Kiki i leptiri»), nastavnih materijala, stručnih radova, primljenih materijala za objavljivanje kao i raznovrsnih drugih materijala .

b) U pripremi je tiskanje skripte za nastavni program Metodike početnih matematičkih pojmova koje će se koristiti na Visokoj učiteljskoj školi u Puli.

c) U pripremi za tiskanje je i stručna knjiga priručnika za odgajatelje u predškoli ; Igrom u početne matematičke pojmove - Metodika upoznavanja okoline i početnih matematičkih pojmova

C.2. Druge stručne aktivnosti, usavršavanje i članstva

a) Predsjednica povjerenstva za organizaciju međunarodnog znanstveno stručnog skupa II dani Mate Demarina (Kvaliteta obrazovanja i stvaralaštvo»), lipanj 2001. u Puli kao i sličnih povjerenstava za raznovrsne aktivnosti i inicijative.

b) Član redakcijskog odbora stručnog časopisa Visoke učiteljske škole u Puli.

c) Član Organizacijskog odbora za II Kongres žena Republike Hrvatske koji će se održati u Rovinju 2001.godine.

d) Urednica Studijskog vodiča , Sveučilište u Rijeci , Visoka učiteljska škola u Puli , 2000. godine.

e) Član organizacijskog odbora za obilježavanje pedesete obljetnice Učiteljske škole u Puli u suradnji s Županijskim uredom za kulturu, prosvjetu, informiranje, šport i tehničku kulturu u Puli.

f) Stručni rad i raznovrsne forme sadržajnog i organizacijskog unapređivanja i osuvremenjivanja programa za pedagoško i psihološko osposobljavanje osoba koje nisu završile nastavničke fakultete i visoke škole.

g) Izrada elaborata za opremanje i organizaciju rada praktikuma za Metodiku upoznavanja okoline i početnih matematičkih pojmova , te za praktikum iz

Metodike govorne komunikacije , kao i kabineta za nastavnike na odjelu razredne nastave i predškolskog odgoja.

h) Pristupnica je poduzetno sudjelovala u svim etapama osnivanja i uvođenja u rad knjižnice Visoke učiteljske škole i opremanja kabineta za nastavu na odsjeku za razrednu nastavu i predškolski odgoj na talijanskom jeziku VUŠ-e.

i) Izradila procjenu, prikupila relevantne statističke podatke i analitički razradila materijal pod nazivom «Samoanaliza» koja je bila potrebna za utvrđivanje stanja i opravdanost osnivanja Visoke učiteljske škole u Puli.

j) Utvrdila koncepcija te izradila elaborata za Prijedlog programa razvoja Visoke učiteljske škole u Puli za sljedećih pet godina.

k) Izravno sudjeluje, organizira i obavlja uvid u provođenje projekta informatizacije Visoke učiteljske škole u Puli čime se svi odsjeci uvezuju u jedinstveni informatički sustav VUŠ-e a osobito se podiže kvaliteta izvođenja nastave iz pojačanog studija informatike. O učincima ostvarene razine informatičke tehnologije pristupnica je već iznijela podatke svojih istraživanja na nekoliko skupova.

l) Uz aktivnosti koje obavlja u znanstvenom, nastavnom i stručnom radu pristupnica u primjerenoj mjeri sudjeluje i na seminarima, radionicama i drugim različitim oblicima usavršavanja vlastitog znanja. U prilog takvog zaključka priloženo je sedam potvrda o sudjelovanju na seminarima za osposobljavanje i usavršavanja , kao primjerice:

- Media, Culture and Turism ; Inter-University Centre, Dubrovnik , 1999.

- «Step by step», (Early Childhood Faculty Seminar) A Program for Children and

Families, Dubrovnik , 1998. ( Opatija, 2000).

- «Obrazovanje za stoljeće znanja – XXI stoljeće» , Znanstveno stručni skup u

organizaciji HPKZ, Zagreb, 1998.

D. Zaključna ocjena

Znanstveni, nastavni i stručni rad pristupnice dr. sc. Nevenke Tatković zaposlene na Visokoj učiteljskoj školi u Puli gdje predaje dva kolegija metodike (Metodika upoznavanja okoline i početnih matematičkih pojmova i Metodika govorne komunikacije) ukazuje na širok spektar znanstvenog i stručnog interesa. Na istoj visokoškolskoj ustanovi trenutno obnaša dužnost dekanice i pokazuje sustavni, kontinuirani rad i napredak u znanstvenom, nastavnom i stručnom razvoju od svog posljednjeg izbora u zvanje docenta 27. svibnja 1997. godine.

U razdoblju od posljednjeg izbora u zvanje docentice sadašnja Visoka učiteljska škola u Puli prošla je kroz brojne transformacije, formalnih i organizacijskih promjena, izrade novog nastavnog plana i novih predmetnih programa u čemu je pristupnica aktivno sudjelovala i kao nastavnik i kao rukovoditelj ustanove, dajući svoj obol inovacijama i poboljšanjima izobrazbe učitelja i odgajatelja..

Znanstveni rad pristupnice, koji je u vidljivoj tendenciji povećanog znanstvenog stvaralaštva u većini se širi na brojna pitanja u koja pristupnica ulazi prvi put. Takva štetna praksa vidljiva je i kod drugih znanstvenika koji od prilike do prilike, od jednog do drugog međunarodnog ili domaćeg znanstvenog skupa prilagođavaju radove temama skupova bez mogućnosti da održe visoku razinu znanstvenog istraživanja na onim područjima koja su im prevladavajuća preokupacija i u kojima su potvrđeni stručnjaci. Ta područja su kod pristupnice predškolski odgoj s vidljivim interesom za probleme prilagodbe djeteta i izobrazbe odgajatelja, te metodike koje su u uskoj vezi s djelovanjem u području predškolskog odgoja. Informatika i informatizacija obrazovnih ustanova na svim razinama jedno je od područja u kojem je pristupnica ostvarila zapaženi broj radova. Većina radova se odnosi na promjene u procesu nastave putem uvođenja nove informatičke tehnologije, što je bez upitnosti aktualno i suvremeno pitanje današnjeg hrvatskog školstva. Znatan broj znanstvenih radova i istraživanja izveden je u timskoj suradnji s drugim autorima i istraživačima. Koliko se može zamijetiti prednost takve suradnje je konkretna interdisciplinarnost koja se ostvaruje u svim fazama istraživanja i prožima na temi istraživanja na primjeren način. Prema prikupljenoj i dostavljenoj, veoma bogatoj dokumentaciji koju je Povjerenstvo imalo na uvidu očigledno je da je pristupnica poslije zadnjeg izbora ostvarila tridesetak znanstvenih radova različitog opsega, vrijednosti i usmjerenja na brojna pitanja i područja suvremene pedagogije i školske prakse. Imajući u vidu ograničene mogućnosti publiciranja znanstvenih radova u našoj znanstvenoj periodici ovo se može smatrati solidnim postignućem. Izuzev nekoliko znanstvenih radova koje je pristupnica objavila i koji su usmjereni na čista teorijska propitivanja određenih pitanja, većina radova je praktične uporabne vrijednosti i vjerodostojno slijede empirijsku utemeljenost i funkcionalne kriterije svakodnevne praktične primjene, što se razumljivo može uzeti kao pozitivna značajka cjelokupnog znanstvenog rada koji je pristupnica ostvarila nakon prošlog izbora u zvanje docentice. Zamjetna su terminološka pitanja koja se ponekad otvaraju u radovima pristupnice zbog korištenja neadekvatne ili nedovoljno precizne terminologije, što se usprkos mnogih dvojbi ne bi moglo uzeti za loše, budući da još u polju obrazovnih znanosti ne raspolažemo standardiziranom stručnom terminologijom stoga je uporaba različiti sinonima i tuđica nužno prihvatljiva. Povremeni otkloni od matice znanstvenog interesa mogu se razumjeti i pravdati prikladnim situacijama. Na kraju prosudbe znanstvenog rada pristupnice utvrdimo da se povjerenstvo u punoj mjeri oslanja na procjene recenzenata iako je u manjem broju slučajeva njihov odabir bio nedovoljno kompetentan.

Nastavni rad pristupnice zadovoljava minimalne propisane uvjete za napredovanje i prema priloženim radovima nadmašuje solidan prosjek. Bogato nastavno iskustvo ( predavač od 1979, viši predavač do 1983, docent 1997.) koje je stekla pristupnica u visokoškolskoj nastavi obnašajući poslove u gotovo svim zvanjima, potvrđuje se u mnogostranim interesima, aktivnostima i inicijativama. Mogu se samo potvrditi i ponoviti dosadašnje ocjene nastavnog rada pristupnice o učinkovitom i metodički veoma uspješnom nastavnom djelovanju. Zapažen je rad pristupnice sa studentima s kojima uspostavlja dobru komunikaciju i konstruktivan odnos prema predmetu studija. Nastavni rad kontinuirano ostvaruje u području kolegija predškolske izobrazbe odgajatelja, utemeljuje ga kroz suvremene teorije vodeći računa o izvedbenim realnostima i adekvatnostima naših kadrovskih, tehnoloških i financijskih mogućnosti. Dobronamjerno zaključujemo da je izborom pristupnice za dekanicu otvorena nova mogućnost šireg djelovanja i neposrednog utjecaja na unapređivanje i osuvremenjivanje nastavnog rada na toj ustanovi.

Značajna vrijednost koja se može primijetiti u nastavnom radu pristupnice je stalno usavršavanje, sudjelovanje na seminarima i raspravama, praćenje suvremene literature i stalno poticanje inovacija, osobito u području metodika. U formalnom smislu pristupnica ima potrebne elemente zadovoljavanja traženih kriterija za izbor u više znanstveno nastavno zvanje.

Brojni stručni radovi različitog opsega, rad na stručnim materijalima koji se koriste u nastavi, uključujući tu i odgovarajuće skripte, ispunjavaju znatan dio ukupnog profila pristupnice. Stručni radovi su međusobno povezani, progresivno nadograđuju spoznaju i rješenja određenih problema koji su u krugu stručnog i znanstvenog interesa. Povjerenstvo može zaključiti da stručni rad pristupnice ne zaostaje za njezinim znanstvenim i nastavnim postignućima.

Povjerenstvo je imalo uvid u izvješće za izbor pristupnice u prošlom postupku za nastavno zvanje docenta i može konstatirati da se citirani radovi ne ponavljaju već da su svi navedeni radovi u ovom izvješću izrađeni i objavljeni nakon zadnjeg izbora u nastavno zvanje docenta što uostalom pokazuju i godine objavljivanja radova. Zamjetljiv nedostatak je svakako citirana i referirana literatura navedena u pojedinim znanstvenim i stručnim radovima, koja ponekad nije najsretnije odabrana i ne predstavlja najznačajnije radove i autore u pojedinim područjima i za pojedina pitanja. U tom slijedu je i nedostatak izvora koje bi trebalo koristiti u vidu brojnih preporuka i deklaracija mnoštva međunarodnih organizacija, te brojne smjernice o postupcima i sadržajima rada koje moraju biti važne i za našu pedagošku teoriju i praksu.

a) Mišljenje Stručnog povjerenstva

Bogato radno iskustvo, brojna područja interesa, visoka razina svakovrsne

aktivnosti i zapaženi rezultati u prilozima putem kojih pristupnica reagira na brojne aktualne situacije u okviru akademske zajednice i područjima iskazanog interesa pokazuju serioznu znanstvenicu i poduzetnog djelatnika. Uvid Povjerenstva u najznačajniji dio radova i aktivnosti koje je pristupnica ostvarila za prošli izbor kao i u razdoblju od zadnjeg izbora, pokazuju dinamično i produktivno djelovanje na velikom broju znanstvenih, nastavnih i stručnih pitanja.

Na temelju svega iznijetog razvidno je da je dr. sc. Nevenka Tatković zadovoljava kriterije Znanstvenog područnog vijeća za društvene znanosti (Glasilo Ministarstva znanosti i tehnologije RH, MOST, prosinac 1994. godine, Zagreb) za izbor u nastavno zvanje IZVANREDNOG PROFESORA.

Temeljem već iznijetih činjenica Stručno povjerenstvo utvrđuje da je pristupnica udovoljila minimalne uvjete za izbor u više znanstveno i nastavno zvanje jer udovoljava postavljene kriterije i zadana uvjete;

a) ima doktorat iz područja društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti i grane opće

pedagogije,

b) ukupno radno iskustvo i vrijeme provedeno u statusu docenta zadovoljava

zakonske uvjete,

c) ima objavljena tri znanstvena rada u referentnim znanstvenim časopisima

(«Društvena istraživanja» i «Napredak» ),

d) objavljena dva recenzirana rada u fakultetski zbornicima,

e) sudjelovala je na tri domaća znanstvena skupa s izlaganjem bez objavljivanja

radova,

f) sudjelovala je na sedamnaest (17) međunarodnih skupova od toga na četiri

međunarodna znanstvena skupa u inozemstvu, te na svim skupovima imala

priopćenje a radovi su objavljeni u recenziranim zbornicima skupova ( sedamnaest

radova) ,

g) koautor je jedne tiskane stručne knjige ,

h) provela je više akcijskih istraživanja (četiri istraživanja problematike rada u

predškolskim ustanovama odgoja i obrazovanja) na pitanjima organizacije i

metodike rada u predškoli,

i) autor je ili koautor više stručnih radova u kojima se aktualizira niz pitanja

sadašnjeg trenutka promjena u hrvatskom školstvu kao i ustanove na kojoj djeluje,

Pristupnica je prema naznačenom u vremenu od posljednjeg izbora objavila ukupno dvadeset i četiri znanstvena rada , a tome možemo pridodati još tri koja se pripremaju za tisak, što je potvrđeno od urednika ili uređivača publikacija u kojima će radovi biti objavljeni ( od toga jedan u inozemstvu). Broj bodova prema kriterijima utvrđenim temeljem čl. 45. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i objavljenim u NN br. 38/97. nadmašuje minimalne uvjete u izbor u znanstveno zvanje.

Pristupnica također zadovoljava uvjete za izbor u znanstveno nastavno zvanje prema uvjetima određenim od strane Rektorskog zbora koju su usklađeni s odredbama čl. 43. stavka 1. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i čl. 74. stavka 1. Zakona o visokim učilištima, budući da;

a) je samostalno i u suautorstvu sudjelovala u izradi nastavnih materijala, nastavnih

pisama, skripata i priručnih materijala za izvođenje nastave i potrebe studenata u

dodiplomskoj nastavi,

b) sustavno i kontinuirano istražuje pitanje metodike rada na visokoškolskoj ustanovi

i u području predškolskog odgoja, obavila nekoliko akcijskih istraživanja i

publicirala tri stručna rada koji predstavljaju značajan doprinos unapređivanju

metodici rada

c) obavljala je ulogu i poslove mentora u izradi diplomskih radnji za četrdesetak

studena ,

d) značajno je unaprijedila nastavni rad na Visokoj učiteljskoj školi inovacijom

nastavnih planova za različite smjerove studije kao i inovacijom brojnih nastavnih

programa, otvaranjem Metodičkog centra i inovacijama u organizaciji praktikuma,

e) više puta je bila voditelj i organizator stručnih i znanstvenih skupova, kao i

organizator jednog međunarodnog znanstvenog skupa.

Osim navedenog, pristupnica je obavljala i brojne druge znanstveno nastavne poslove (recenzije znanstvenih i stručnih radova, izrada eleborata, samoprocjena, recenzija knjiga, izvješća za napredovanje, izrada bibliografija i sl.) te aktivno sudjelovala u brojnim komisijama, odborima i radnim tijelima gdje je svojim radom pomogla unapređenju i osuvremenjivanju rada akademske zajednice i školstva Republike Hrvatske.

Na temelju izloženih činjenica stručno povjerenstvo procjenjuje da pristupnica zadovoljava minimalne uvjete određene čl. 43. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti RH i čl. 74. Zakona o visokim učilištima RH i zaključuje da su

ISPUNJENI SVI ZNANSTVENI, NASTAVNI I STRUČNI formalni i materijalni zahtjevi da se Dr. sc. NEVENKA TATKOVIĆ, docent, izabere u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora, a temeljem raspisanog natječaja, u znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmete Opća pedagogija i Predškolska pedagogija, sukladno citiranim propisima, kriterijima i odredbama Zakona o visokim učilištima RH i Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti Republike Hrvatske.

U Zagrebu, 27. svibnja 2001. godine.

Članovi Stručnog povjerenstva:

----------------------------------------------------

Dr. sc Antun Mijatović, izv. prof.

----------------------------------------------------

Dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

----------------------------------------------------

Dr. sc Dubravka Maleš, red. prof.

dr.sc. Arijana Miljak, izv. prof.

dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.

dr. sc. Nada Babić, red. prof.

Visoka učiteljska škola, Osijek

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta pristupnice za izbor u nastavno zvanje predavača

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održanoj 18. svibnja 2000. godine imenovani smo za članove stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta pristupnica za izbor u nastavno zvanje za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti - pedagogija - na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku i to za predmet Metodika predškolskog odgoja I i II. Nakon razmatranja pristiglih prijava, Vijeću podnosimo sljedeći

I Z V J E Š T A J

Na natječaj objavljen u "Glasu Slavonije" od 5. veljače 2000. godine, prijavile su se dvije pristupnice, Vesnica Mlinarević i Dubravka Padjen-Farkaš. Izvještaj je napisan na temelju materijala s kojima je stručno povjerenstvo raspolagalo. U nastavku najprije se daje izvješće za Vesnicu Mlinarević.

1. Vesnica Mlinarević rodjena je 21. listopada 1959. godine u Osijeku, gdje je završila gimnaziju (1978. godine) i studij predškolskog odgoja na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (1981. godine). radila je kao odgojiteljica u Centru za predškolski odgoj u Osijeku. Na Pedagoškom fakultetu u Osijeku upisala je izvanredni studij pedagogije na istom diplomirala 1990. godine. Školske godine 1990/91. upisuje poslijediplomski studij pedagogije na Pedagoškom fakultetu u Rijeci ali zbog ratnih zbivanja i bolesti djeteta ga prekida.

Stalno je zaposlena u Ministarstvu prosvjete i športa, Zavodu za unapredjenje školstva kao školska nadzornica za pet slavonskih županija. Položila je i državni ispit.

Sudjelovala je u projektu "Reintegracija Hrvatskog Podunavlja u odgojnoobrazovni sustav Republike Hrvatske". Od godine 1996/97. radi kao vanjski suradnik na Pedagoškom fakultetu u Osijeku za predmete Metodika predškolskog odgoja - vježbe i seminar iz Predškolske pedagogije.

Pristupnica je objavila tri stručna rada. Dva rada su joj objavljena u Zbornicima sa stručnog i znanstvenog skupa s medjunarodnim sudjelovanjem u Osijeku. 1. Pretpostavke kvalitetnog sustava predškolskog odgoja. U, Babić, N.(ur): Kvalitetno djelovati-dobro se osjećati. 1998. str. 31-36. Drugi rad pod naslovom: Kompetencija odgojitelja i autonomija djeteta. U: Babić,N.; Irović,S.(ur): Interakcija odrasli dijete i autonomija djeteta, 1999. str. 143-150. Jedan je rad objavljen u Zborniku radova Čakovec 98: Mogućnost interakcije malih predškolskih ustanova 1998. str. 51-54.

2. Druga pristupnica koja se javila na natječaj je Dubravka Padjen_Farkaš profesor pedagogije stalno zaposlena kao voditeljica igraonice Dječjeg odjela Gradske i sveučilišne knjižnice u Osijeku, osim kratkog životopisa nije dostavila potrebnu dokumentaciju.

Zaključno mišljenje i prijedlog

Na temelju izloženog Stručno povjerenstvo nalazi da pristupnica Vesnica Mlinarević ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača za predmet Metodika predškolskog odgoja I i II. na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku.

U Zagrebu, 10. rujna 2000.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Arijana Miljak, izv. prof.

2. dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.

3. dr. sc. Nada Babić, red. prof.

Visoka učiteljska škola Osijek

Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu

Predmet: Mišljenje o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje
predavača ili višeg predavača

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Na svojoj sjednici od 18. lipnja 2001. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je stručnim povjerenstvom za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice Sabine Morosini za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologije, za predmet Razvojna psihologija na Visokoj učiteljskoj školi u Puli. To je mišljenje od Fakultetskog vijeća 15. svibnja 2001. zatražila Visoka učiteljska škola u Puli, na čiji se natječaj objavljen u "Glasu Istre" 26. veljače 2001. prijavila Sabina Morosini.

I Z V J E Š Ć E

Sabina Morosini rođena je 1971. u Puli gdje je 1989. završila srednju glazbenu školu nakon čega je upisala studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je 1995. godine, a školske godine 2000./2001. upisala je poslijediplomski znanstveni studij psihologije na Odsjeku za psihologiju istog fakulteta.

Svoje radno iskustvo stjecala je u Puli – prvo kao profesorica psihologije na Glazbenoj školi Ivana Matetića–Ronjgova (od 1995. do 1996.) a potom kao profesorica zdravstvene psihologije u Medicinskoj školi (od 1996. do 1998.). Od 1997. radi i kao stručna suradnica – psiholog u Osnovnoj školi „Monte Zaro“ u Puli, a ujedno od 1999. kao vanjska suradnica Visoke učiteljske škole u Puli sudjeluje u izvođenju kolegija Seminar iz razvojne psihologije i Seminar iz pedagoške psihologije. Od 1997. godine Sabina Morosini uključena je u brojna stručna usavršavanja u organizaciji Zavoda za unapređenje školstva i Uprave za programiranje, udžbenike i razvoj Ministarstva prosvjete i športa RH koja za cilj imaju unapređenje rada stručnih suradnika i kroz to kvalitete odgojno-obrazovnog rada u školi. Dopredsjednica je Društva psihologa Istre od 1999. godine a trenutno aktivno sudjeluje u organizaciji IX godišnje konferencije Hrvatskog psihološkog društva. Svojoj prijavi na natječaj, Sabina Morosini je priložila potvrdu o predaji članka za objavljivanje u Zborniku radova međunarodnog znanstvenog i stručnog skupa „Drugi dani Mate Demarina – Kvalitetna edukacija i stvaralaštvo“ koji se u lipnju ove godine trebao održati u Puli.

Možemo sumirati da Sabina Morosini ima petogodišnje radno iskustvo u struci – čime ispunjava uvjete iz članka 80. stavka 1. Zakona o visokim učilištima („Narodne novine“- pročišćeni tekst 59/96) (uz pretpostavku da prije izbora održi potvrdno ocijenjeno nastupno predavanje), da svojim višegodišnjim nastavničkim radom iskazuje sklonost prema nastavnom radu, a da sudjelovanje u kontinuiranom stručnom usavršavanju u području unapređenja odgojno-obrazovne prakse, uključenost u poslijediplomski studij iz psihologije, aktivno učešće na međunarodnom znanstveno-stručnom skupu i aktivnost u okviru Društva psihologa Istre govori o njenoj angažiranosti i na stručnom planu – što kao minimalne uvjete propisuje Rektorski zbor Visokih učilišta RH.

Na osnovi iznesenih podataka zaključujemo da Sabina Morosini ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologije, za predmet Razvojna psihologija na Visokoj učiteljskoj školi u Puli.

Zagreb, 15. srpnja 2001.

Stručno povjerenstvo:

Prof. dr. sc. Goranka Lugomer Armano

Doc. dr. sc. Vesna Vlahović Štetić

Prof. dr. sc. Mira Čudina Obradović

(Učiteljska akademija Zagreb)

Odsjek za psihologiju

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Lučićeva 3, Zagreb

Zagreb, 18.6.2001..

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 21.3.2001.. godine izabrani smo u Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti , polje psihologije, za predmet Pedagoška psihologija na talijanskom jeziku u Visokoj učiteljskoj školi u Puli. Na natječaj objavljen u “Glasu Istre”, 8.3.2001. javila se mr.sc. Neala Ambrosi Randić. Stručno povjerenstvo razmotrilo je njezinu molbu i priloženu dokumentaciju i podnosi Vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ

Mr. sc. Neala Ambrosi Randić rođena je 1965. u Puli gdje je završila osnovno i srednje školovanje. Studij psihologije diplomirala je 1988. godine pri Zavodu za psihologiju Pedagoškog fakulteta u Rijeci. U studenom 1994.g. moliteljica je stekla akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog polja psihologije, obranivši na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu magistarski rad pod naslovom Provjera konstrukta „predodžba o vlastitom tijelu“.

Nastavna djelatnost

Mr.sc. Neala Ambrosi Randić se tijekom svog radnog vijeka najvećim dijelom bavila nastavnim radom. Na početku profesionalne karijere radila je kao nastavnik u srednjoj školi, zatim kao predavač u Otvorenom sveučilištu u Puli, te kao psiholog u Nastavnom središtu hrvatske vojske u Puli. Od prosinca 1996. g. radi kao asistent za znanstveno područje humanističkih znanosti (psihologija) za kolegije: Razvojna psihologija, Pedagoška psihologija i Psihologija odgoja i obrazovanja u Talijanskom odsjeku Filozofskog fakulteta u Puli. Trenutno je zaposlena na istim poslovima na Filozofskom fakultetu u Puli (70%) radnog vremena i u Visokoj učiteljskoj školi u Puli (30% radnog vremena).

Znanstvena i stručna djelatnost

Moliteljica je do sada objavila 7 znanstvenih i stručnih radova, a posebno valja istaknuti rad Perception of current and ideal body size in preschool age children objavljen u uglednom časopisu Perceptual and motor skills koji ulazi u kategoriju časopisa s međunarodnom recenzijom.

Glavno područje njezina znanstvenog interesa je razvojna psihologije, pri čemu je najviše pažnje posvetila provjeri kontrukta “predodžba o vlastitom tijelu” kod različitih dobnih skupina te ispitivanju povezanosti tog konstrukta s poremećajima u hranjenju kod djece i adolescenata. Štoviše, predloženica se i dalje intenzivno bavi istraživanjem u ovom području u kojem joj je u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu odobrena i izrada disertacije.

Usto valja istaknuti i da je autor skripte “Psihologija obuke vožnje”.

Kao istraživač sudjelovala je u više projekata Znanstvene udruge Pietas Julia kao i u projektu Istarske županije usmjerenih na ispitivanje nekih aspekata psihosocijalne prilagodbe mladih.

Sudjelovala je s izlaganjima i na stručnim skupovima kao i na seminarima za stručno usavršavanje nastavnika iz područja psihologije obrazovanja.

Zaključno mišljenje

Stručno povjerenstvo smatra da je mr.sc. Neala Ambrosi Randić u svojoj dosadašnjoj karijeri uspješno obavljala nastavnu djelatnost te da je pokazala izrazitu sklonost prema znanstvenom i stručnom usavršavanju u čemu je ostvarila značajne rezultate. Vrednujući njezin cjelokupan nastavni, znanstveni i stručni rad pod vidom zahtjeva koje Zakon o visokim učilištima (članak 80, stavak 3) postavlja za nastavno zvanje višeg predavača, ustanovili smo da predloženica udovoljava svim navedenim uvjetima te ih čak i nadmašuje. Pristupnica ima magisterij znanosti, sudjelovala je u istraživačkom radu, objavila je dovoljan broj znanstvenih i stručnih radova, sudjelovala je u stručnim skupovima , te ima dugogodišnje nastavno iskustvo.

Na temelju iznijetih činjenica stručno povjerenstvo daje mišljenje da predloženica mr.sc. Neala Ambrosi Randić ispunjava sve uvjete za izbor u zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti (psihologija) za predmet Pedagoška psihologija na talijanskom jeziku u Visokoj učiteljskoj školi u Puli.

U Zagrebu. 25.8.2001.

Stručno povjerenstvo

dr.sc. Vlasta Vizek Vidović, red.prof.

dr.sc. Vesna Vlahović Štetić, doc.

dr.sc. Nikola Pastuović,red.prof.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

I. Lučića 3, Zagreb

Predmet: davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Ekonomska sociologija, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Stučno povjerenstvo izabrano na sjednici Fakultetskog vijeća od 11. listopada 2001. podnosi sljedeći

I Z V J E Š T A J

Na natječaj objavljen u "Vjesniku", 4. srpnja 2001. godine, prijavila se jedna pristupnica, dr. sc. Zdenka Damjanić.

Pristupnica je rođena u Zagrebu, gdje je, 1972. godine, upisala sociologiju i filozofiju. Tijekom studija, pristupnica se bavi novinarski radom (Studentski list), angažirana je na fakultetu (studenski delegat u Nastavnom vijeću fakulteta u dva mandata) i sudjeluje u raznim istraživačkim projektima. Kao studentica sudjeluje u više znanstvenih i stručnih skupova, uključujući i međunarodnu konferenciju Nauka i društvo u Cavtatu. Na trećoj godini studija, pristupnica je angažirana kao stalna stučna suradnica u Istraživačkom odsjeku Centra za društvenu djelatnost omladine Hrvatske. Višegodišnje iskustvo istraživačkog rada, poglavito vezano uz industrijsku sociologiju, potvrđeno je koautorstvom knjizi Omladina, tehnološki razvoj i samoupravljanje.

Nakon što je diplomirala, pristupnica je upisala poslijediplomski studij pri Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagreb. Godine 1981. pristupnica je izabrana za honorarnu asistenticu iz predmeta Sociologija na Građevinskom fakultetu. Dvije godina kasnije, zapošljava se na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu kao asistentica na predmetu Sociologija. Nakon obrane magistarskog rada (Tehnološki razvoj kao komponenta razvoja jugoslavenskog samoupravljanja), primljena je u stalni radni odnos. Ukinućem sociologije kao predmeta (1990.) i promjenom nastavnog programa (1994.) Ekonomskog fakulteta, pristupnica sudjeluje u izvođenju nastave iz Teorije demokracije i Sociologije turizma, a od 1997. godine samostalno izvodi Ekonomsku sociologiju kao izborni predmet.

Godine 1992. pristupnica je prijavila disertaciju naslovljenu Nove tehnologije, promjene u organizaciji i menadžment. Tri godine kasnije, predaje završni tekst, no zbog bolesti i duljeg oporavka, kako navodi u svojem životopisu, nije u mogućnosti pristupiti obrani doktorata. Nakon promjene sastava Povjerenstva za ocjenu doktorata, pristupnica prepravlja disertaciju u skladu s primjedbama i uspješno je brani u srpnju 2000. godine.

Iz priloženog je popisa radova razvidno da je pristupnica u razdoblju 1987.-2000. objavila tri (3) stručna priloga. Sva tri priloga referirana su na stručnim skupovima.

Pristupnica se služi engleskim i ruskim jezikom.

Prema članku 89, stavku 4, Zakona o visokim učilištima (NN 59/1996.) pristupnica je obranom disertacije (6. srpnja 2000.) udovoljila uvjetima propisanim za izbor u zvanje više asistentice za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija.

U Zagrebu, 30. 10. 2001.

Povjerenstvo:

_______________________________________

Dr. sc. Aleksandar Štulhofer, docent, predsjednik

_______________________________________

Dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.

_______________________________________

Dr. sc. Alica Wertheimer-Baletić, red. prof.

Zavod za lingvistiku

Filozofskoga fakulteta

I. Lučića 3

Zagreb

Predmet: Izvještaj o radu znanstvene novakinje dr.sc. Ide Raffaelli

ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Kao glavni istraživač projekta 130718 Računalna obradba hrvatskoga jezika u Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta podnosim izvješće o radu znanstvene novakinje dr.sc.Ide Raffaelli koja je na projekt primljena nakon obustavljanja rada na projektu 130739 Supostavne gramatike: hrvatska i francuska uslijed smrti glavnoga istraživača prof.dr. Mira Kačića.

1. Doktorski rad pod naslovom Polisemija i sinonimija u leksiku klasičnoga starofrancuskoga Ida Rafffaelli je obranila 21. veljače 2001. pred povjerenstvom u sastavu: prf.dr. Nenad Ivić, prof.dr. August Kovačec i prof. dr. Vjekoslav Ćosić.

2. U akademskoj godini 2000/2001 uključuje se u nastavu dodiplomskoga studija na Odsjeku za opću lingvistiku s dva kolegija: Lingvistička propedeutika (obvezatni kolegij na 1. godini) te izbornim kolegijem za 3. i 4. godinu Značenje - put u poimanje svijeta.

3. U svibnju 2000. sudjelovala je na jezičnom savjetovanju HDPL-a u Opatiji Primjena novih tehnologija u proučavanju jezika s izlaganjem Uporaba i primjenjivost računalnih korpusa u dijakronijskoj semantici.

4. U rujnu 2000. sudjelovala je na međunarodnoj konferenciji u Dubrovniku Cognitive Syntax and Semantics s izlaganjem Some Thoughts on Typology of Adjectives: Interrelation of Syntactic and Semantic Structures.

5. Još u okviru projekta Supostavne gramatike: hrvatska i francuska započela je s glavnim istraživačem pripreme za intenziviranje međunarodne suradnje sa suradnicima iz Francuske.

6. U lipnju 2001. prešla je na projekt 130718 Računalna obradba hrvatskoga jezika.

7. I dalje uspješno obavlja dužnost tajnice časopisa Suvremena lingvistika.

Svojim se radom i zalaganjem kao i prije roka obavljenim dužnostima pokazala kao sposobna i vrijedna novakinja koja i više nogo što se to od nje traži udovoljava postavljenim zahtjevima te stoga molim Vijeće da prihvati ovo izvješće i proslijedi ga Ministarstvu znanosti i tehnologije.

Zagreb, 18. listopada 2001.

Dr. Marko Tadić, docent

glavni istraživač

Zagreb, 19 10. 2001.

Predmet: Izvještaj povjerenstva o tome, zadovoljava li mr. sc. Goran Pavel Šantek uvjete za stjecanje doktorata i može li se prihvatiti disertacija pod naslovom Neokatekumenski put. Kulturnoantropološka studija religijske zajednice.

Vijeću Filozofskoga fakulteta sveučilišta u Zagrebu

Imenovani smo na sjednici vijeća Filozofskoga fakulteta, održanoj 26. veljače 2001., U povjerenstvo sa zadatkom da utvrdimo zadovoljava li mr. Sc. Goran Šantek uvjete propisane Člankom 51. St. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje, izradu i obranu disertacije izvan doktorskoga studija, te može li se prihvatiti predložena tema disertacije pod naslovom Neokatekumenski put. Kulturnoantropološka studija religijske zajednice i dodijeliti mentor prof. Dr. Sc. Vitomir Belaj.

Pošto smo pregledali prispjele priloge, podnosimo vijeću sljedeće

Izvješće

1. Mr. Sc. Goran Pavel Šantek rođen je 24. Travnja 1970. U Zagrebu. Državljanin je Republike Hrvatske. Školovao se u Zagrebu, gdje je i studirao te god. 1995. Diplomirao na Filozofskome fakultetu sveučilišta u Zagrebu Filozofiju i Etnologiju. Nato je godine 1967. Upisao poslijediplomski studij Etnologije i 14. Srpnja 2000. S uspjehom obranio magistarski rad pod naslovom Cresko ribarstvo te stekao akad. Stupanj magistra humanističkih znanosti iz znanstvenoga polja Etnologija.

Od godine 1996. Zaposlen je u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu kao znanstveni novak-mlađi asistent, a od srpnja 2001. Kao asistent, i to na znanstvenom projektu Etnografija Hrvata: etnografija Hrvatske i Hrvata u dijaspori.

Sudjelovao je na jednom znanstvenom skupu s vlastitim priopćenjem, a objavio je i nekoliko manjih radova (prethodno priopćenje “Ekonomsko-antropološki pristup u izučavanju creskoga ribarstva”, u: Narodna umjetnost 37/2:133-150, dvije leksikografske jedinice u Hrvatskom leksikonu, sv. 2. Te dva prikaza u Narodnoj umjetnosti 36/2).

»lanak 51. Zakona o visokim učilištima u svojem prvom stavku propisuje, da Izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija može pristupiti osoba koja je stekla akademski stupanj magistra znanosti i objavila najmanje jedan znanstveni rad u Časopisima s priznatom međunarodnom recenzijom ili najmanje godinu dana sudjelovala u istraživačkom radu visokog učilišta ili znanstvenoistraživačkog instituta. Mr. Sc. Goran Pavel Šantek, kako se iz izloženoga može vidjeti, zadovoljava propisane uvjete jer je:

· Stekao akademski stupanj magistra znanosti i

· Pet godina sudjeluje u organiziranom istraživačkom radu znanstvenois-traživačkog instituta.

2. Mr. Sc. Goran Pavel Šantek priložio je sinopsis disertacije u kojem je definirao, kao cilj disertacije, istraživanje u jednoj religijskoj udruzi, dokumentiranje života u njoj sa svim njezinim pobožnostima, obredima i drugim aktivnostima, analiziranje članstva, njegove postojanosti i motivacije za pripadanjem; dalje, istraživanje nastajanja i razvoja jedne ovakve zajednice, njezina unutarnjeg ustrojstva i podjele uloga, načina predstavljanja i prema rimokatoličkoj Crkvi i prema širem društvenom okruženju.

Užim predmetom disertacije bit će rimokatolička skupina Neokatekumenski put, nastala u Španjolskoj 1964. Godine, koja funkcionira kao put, tj. Dugotrajno uvođenje neokatekumena u kršćanstvo.

Doktorand namjerava disertaciju strukturirati tako, da će imati tri cjeline. U jednoj će prikazati etnografsku građu, tj. Svoje bilješke, kao i svoje refleksije o toj građi, u drugoj će tu građu smjestiti u kulturnoantropološke teorijsko-metodološke okvire (primjerice, Weberova postavka o religijskoj racionalizaciji, van Gennepova teorija tranzicijskih obreda, Turnerovo razmnatranje liminalne faze obreda prijelaza, Radcliff-Brownovo viđenje religije kao podržavatelja društvenoga reda), a u trećoj će pokušati dati odgovore na pitanja koja je naznačio u uvodu.

Sinopsisu je pridodana kulturnoantropološka literatura kojom se namjerava poslužiti.

Doktorand je disertaciju brižno koncipirao te treba očekivati da će dobiti valjane rezultate. Predložena tema predstavlja zanimljiv isječak hrvatske stvarnosti i njezino je obrađivanje svakako znanstveno relevantno.

Treba ipak dodati, da se u podnaslov uvukao nesporazum. Pojam “religijska (vjerska) zajednica, denominacija” točno je određen i znači nešto drugo (pa i u zakonskim tekstovima) nego skupina unutar jedne od etabliranih crkava, a što je Neokatemunenski put. Povjerenstvo stoga predlaže, da doktorand riječ “zajednica” zamijeni riječju “udruga”.

Ova tema, kao, uostalom, većina kulturnoantropoloških tema, presiže na područja drugih znanosti, pa Će pri imenovanju povjerenstva za ocjenu i obranu disertacije trebati složiti veće, multidisciplinaro povjerenstvo.

3. Kako se iz izloženoga vidi, tema spada u područje humanističkih znanosti, znanstveno polje 6.06 Etnologija i antropologija, pa je Filozofski fakultet sveučilišta u Zagrebu ovlašten za područje kojemu pripada tema.

4. Prof. Dr. Sc. Vitomir Belaj, kojega je mr. Sc. Goran Pavel Šantek predložio za mentora, bavi se etnološkim/kulturnoantropološkim aspektom religijskih pojava, pa. Nema zapreke da mu se povjeri mentorstvo nad izradom doktorske disertacije mr. Sc. Gorana Pavela Šanteka.

Zaključak: Na temelju svega što je rečeno, povjerenstvo zaključuje da se molbi može udovoljiti te preporuča vijeću Filozofskoga fakulteta da odobri mr. Sc. Goranu Pavelu Šanteku pristupanje izradi disertacije izvan doktorskoga studija u znanstvenom polju Etnologija i antropologija, da prihvati predloženu temu pod popravljenim naslovom Neokatekumenski put. Kulturnoantropološka studija religijske udruge te odredi za mentora prof. Dr. Sc. Vitomira Belaja.

Povjerenstvo:

Prof. Dr. Sc. Vitomir Belaj

Doc. Dr. Sc. Branko Đaković

Doc. Dr. Tihana Petrović

Predmet: Izvještaj povjerenstva o tome, zadovoljava li mr. sc. Enes Didić uvjete za stjecanje doktorata i može li se prihvatiti disertacija pod naslovom Utjecaj mentaliteta na organizacijske modele društva

Vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Imenovani smo na sjednici Vijeća Filozofskoga fakulteta, održanoj 18. lipnja 2001., u povjerenstvo sa zadatkom da utvrdimo zadovoljava li mr. sc. Enes Didić uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje, izradu i obranu disertacije izvan doktorskog studija, te može li se prihvatiti predložena tema disertacije pod naslovom Utjecaj mentaliteta na organizacijske modele društva i dodijeliti mentor prof. dr. sc. Slavko Kulić.

Pošto smo pregledali priloge, podnosimo Vijeću sljedeće

i z v j e š ć e

1. Mr. sc. Enes Didić rođen je 7. ožujka 1973. u Zagrebu. Državljanin je Republike Hrvatske. Školovao se u Zagrebu (Matematičko-informatički obrazovni centar), a završni razred i maturu položio je na Loyalsock High School, Williamsport PA, USA. Diplomirao je 24. listopada 1997. na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, našto je upisao četverosemestralni poslijediplomski znanstveni studij na Filozofskom fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu gdje je 7. listopada obranio magistarski rad pod naslovom NATO kao model europske i svjetske sigurnosti i time stekao akademski stupanj magistra znanosti.

Od 1998. sudjeluje na znanstvenim i stručnim seminarima i skupovima u zemlji i inozemstvu, na nekim i s vlastitim prilogom, član je brojnih udruga, dobitnik dvostruke plakete i priznanja "Mare Nostrum Croaticum" i "Tera Nostra Croatica" 99.

U časopisu Collegium Anthropologicum, koji se referira u Current Contents, objavio je izvorni znanstveni rad pod naslovom The Renewal of Aristocratic Principles (Collegium Anthropologicum 23/1999-1:265-272.). Autor je ovdje obradio pojavu socijalne elite, posebice tzv. aristokracije duše i aristokraciju vlasništva, s glavnim značajkama; analizirao problem aristokracije u demokratskim društvima, njezinu ulogu i spregu s politikom.

Članak 51. Zakona o visokim učilištima u svojem prvom stavku propisuje, da Izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija može pristupiti osoba koja je stekla akademski stupanj magistra znanosti i objavila najmanje jedan znanstveni rad u časopisima s priznatom međunarodnom recenzijom ili najmanje godinu dana sudjelovala u istraživačkom radu visokog učilišta ili znanstvenoistraživačkog instituta. Mr. sc. Enes Didić, kako se iz izloženoga može vidjeti, zadovoljava sve propisane uvjete jer je:

- stekao akademski stupanj magistra znanosti i

- objavio najmanje jedan znanstveni rad u časopisima s priznatom

međunarodnom recenzijom (navedeni izvorni znanstveni rad u Collegium Anthropologicum).

2. Mr. sc. Enes Didić priložio je opširan sinopsis disertacije na 20 stranica. Polazi od hipoteze o utjecaju mentaliteta na organizacijske modele društva te namjerava izložiti i valorizirati dosadašnje modele i teorije o mentalitetima. Želi zatim razmotriti ostvarene spoznaje kroz pozicioniranost čovjeka kao biološkog, biopsihopološkog i sociološkog bića. Istraživanjem želi dokazati nužnost respektiranja mentaliteta u izboru organizacijskih modela modernih društava, kao podloga za njihovu optimalizaciju, što znači stvaranje harmoničkih društvenih modela, te zajednice društava. Nada se da će ovom disertacijom doprinijeti optimaliziranju spoznaje modela modernih društava, glede kvalitete njihove sveukupne organiziranosti, kao i kvalitetnijem promatranju međunarodnih odnosa koji proizlaze iz bolje unutrašnje organiziranosti pojedinih društava.

Disertaciju je zamislio podijeljenu u pet cjelina. U Uvodu će obrazložiti hipotezu i izložiti metodičke postupke koje će primijeniti u disertaciji. Građu će izložiti u trima cjelinama - retrospektivnoj, analitičko-iskustvenoj i perspektivnoj. U prvoj će izložiti biopsihološki, sociobiološki i psihosociološki portret čovjeka kao pojedinca, u drugome stavove i teorijske postavke o razmatranim pojavama, a u trećoj će raspravljati o uvjetima postanka modernih društava i o modelima društvene ustrojstvenosti Europe. Svaka će cjelina biti razdijeljena na poglavlja.

Razmatranjima kroz ove tri cjeline slijedit će zaključak. Mr. sc. Enes Didić nada se da će disertacija moži pridonijeti razumijevanju postojećih teorija o nastanku modernih društava, posebice uzimajući u obzir i prirodne zakonomjernosti, koje su vidljive iz antropološko-bioloških zakonomjernosti rasta i razvoja čovjeka u društvenim zajednicama.

Disertacija je brižno koncipirana i, ukoliko će se doktorand držati osnovne koncepcije a postupak dokazivanja provesti logično i valjanim metodičkim pomagalima, treba očekivati valjane rezultate. Predložena tema je svakako znanstveno relevantna.

3. Kako se izloženoga vidi, doktorand namjerava prići pojavama koje želi obraditi s antropološkoga gledišta. Prema Pravilniku o utvrđivanju znanstvenih područja (NN 28/14. ožujka 1997.) antropologija spada u područje humanističkih znanosti, znanstveno polje 6.06 Etnologija i antropologija. Budući da Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu izvodi dodiplomski studij antropologije i poslijediplomski studij etnologije/kulturne antropologije, ovaj je Fakultet ovlašten za područje kojemu pripada tema.

4. Prof. dr. sc. Slavko Kulić, kojega je mr. sc. Enes Didić predložio za mentora, istaknuti za međunarodne ekonomske odnose s afinitetom za antropološka pitanja. Povjerenstvo ne vidi zapreke da mu se povjeri mentorstvo nad izradom doktorske disertacije mr. sc. Enesa Didića.

Zaključak: Na temelju svega što je rečeno, povjerenstvo zaključuje da se molbi može udovoljiti te preporuča Vijeću Filozofskoga fakulteta da odobri mr. sc. Enesu Didiću pristupanje izradi disertacije izvan doktorskog studija u znanstvenom polju Etnologija i antropologija da prihvati predloženu temu pod naslovom Utjecaj mentaliteta na organizacijske modele društva te odredi za mentora prof. dr. sc. Slavka Kulića s Ekonomskoga fakulteta u Zagrebu.

Povjerenstvo:

Prof. dr. sc. Vitomir Belaj

Prof. dr. sc. Branko Despot

Prof. dr. sc. Slavko Kljaić

Prof. dr. sc. Pavao Rudan

Prof. dr. sc. Slavko Kulić

Da07_1

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, Ivana Lučića 3

Stručno povjerenstvo:

Doc. dr. sc. Damir Boras, predsjednik povjerenstva

Prof. dr. sc. Tomislav Šola, član povjerenstva

Dr. sc. Biserka Cvjetičanin, znan. savj., član povjerenstva

PREDMET: Izvješće Stručnog povjerenstva o tome zadovoljava li mr. sc. Aleksandra Uzelac uvjete za
pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 11. listopada 2001. imenovani smo u Stručno povjerenstvo koje treba ocijeniti zadovoljava li mr. sc. Aleksandra Uzelac uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija te dali se može prihvatiti tema disertacije u području društvenih znanosti, polju informacijskih znanosti pod naslovom Utjecaj novih informacijskih tehnologija na kulturni razvoj: uloga virtualnih mreža te mentor dr. sc. Damir Boras. Proučivši sve relevantne podatke iz molbe pristupnice, podnosimo sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Osobni podaci

Mr. sc. Aleksandra Uzelac, državljanka Republike Hrvatske , rođena je 16. rujna 1967 u Zagrebu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Godine 1986. upisala se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na dvopredmetni studij etnologije i informatologije. Diplomirala je 1993. godine, a od 1. rujna 1993 radi kao znanstveni novak u Institutu za međunarodne odnose u Zagrebu na znanstvenoistraživačkim projektima Ministarstva znanosti i tehnologije: 'Suvremene civilizacijske promjene i razvoj Hrvatske', 'Globalna komunikacija i transformacijski procesi – položaj Hrvatske u međunarodnom komunikacijskom i kulturnom okruženju' te 'Unapređenje međunarodnih odnosa Hrvatske: komunikacijski i kulturni aspekti' (00170103) gdje je glavni istraživač dr. sc. Biserka Cvjetičanin. Magistarski rad iz područja društvenih znanosti, polja informacijskih znanosti pod naslovom Informacija u kulturi i mogućnosti izrade informacijskog sustava u području kulturne baštine i muzeologije u Hrvatskoj obranila je u prosincu 1998. godine.

Znanstveni rad

Od 1993 godine pristupnica je radila na znanstvenoistraživačkim projektima u Institutu za međunarodne odnose, a trenutno na projektu 'Unapređenje međunarodnih odnosa Hrvatske: komunikacijski i kulturni aspekti ' (00170103), čime udovoljava uvjetima iz članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima.

Osim toga, pristupnica je objavila 6 radova iz područja kulture i informacijskih znanosti te je uredila dvije publikacije (1 poglavlje u knjizi u koautorstvu, 1 studija koji je izdao UNESCO - koordinator projekta i jedan od autora, 2 rada u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova, 1 rad u zborniku radova s ostalih skupova, 1 rad u posebnom tematskom broju časopisa Culturelink, te urednik dvaju direktorija).

Značajniji radovi

· Uzelac, Aleksandra. Semiological perspective to the organisation of knowledge in museums, in: INFORMATICA 2000: IV Congreso internacional de informatica en la cultura = IV International Congress of Informatics in Culture, Havana, Cuba, 22-27 May 2000. CD-ROM, ISBN 959-7160-01-3, 7 str.

• Dragojević, Sanjin; Uzelac, Aleksandra; Ivić, Sanja. Assessment of Cultural Information Needs in the Central European Countries in Transition Towards the Market Economy. Paris: UNESCO, 1997, 79 str. (CLT-98/WS/4)
• Uzelac, Aleksandra. Culturelink: A New Medium for Cultural information, in: Dynamics of Communication and Cultural Change: The Role of Networks: Proceedings of the First Culturelink Conference, Zagreb, June 1995, ur. B. Cvjetičanin, str. 301-308. - Zagreb-Paris: IMO - Unesco, 1996. - (Culturelink, Special Issue 1996)

· Peruško Čulek, Zrinjka; Uzelac, Aleksandra. Transition as a Menace? Women in the Arts and Media in Croatia, in: Pyramid of Pllars: Unveiling the status of women in arts and media professions in Europe / ed. by Danielle Cliché, Ritva Mitchell and Andreas Joh. Wiesand. – Bonn: ARCult Media, 2000, str. 293-298. ISBN 3-930395-3.

Ostali radovi

· Uzelac, Aleksandra. Networking - a new way of cooperation for the 21^st century (an example of a cultural network), in: Proceedings of the conference "Women's Entrepreneurship - East-West Cooperation, Brijuni, Croatia, 21-22 October 1999", ed. Dunja Pastizzi-Ferenčić. Zagreb: CESE/IMO, 2000, str. 273-276. ISBN 953-6096-20-X

· Uzelac, Aleksandra, ur. Directory of Institutions and Databases in the Field of Cultural Development in Central and Eastern Europe: 1996/97 Edition. Zagreb: Institute for International Relations, 1996, 173 str. (Culturelink publications ; 2) ISBN 953-6096-09-9

· Uzelac, Aleksandra, ur. Directory of institutions and databases in the field of cultural development. Zagreb: IRMO, 1995. - 258 str. (Culturelink Publications; 1)

· Uzelac, Aleksandra. New Technologies for Cultural Information. Culturelink, Special issue 1994, str. 57-62.

Znanstveni doprinos i tema disertacije

Tema kojom će se baviti disertacije i očekivani znanstveni doprinos jest istražiti i identificirati faktore i pokretačke snage koje utječu na kulturni razvoj, posebice utjecaj koji imaju informacijsko komunikacijske tehnologije, te također analizirati implikacije koje virtualna kultura ima na kulturne politike i upravljačke mehanizme u kulturnim organizacijama. Kako nove informacijske tehnologije imaju ekonomske, društvene i kulturne učinke, sazrijevanjem nekih od ključnih informacijskih i komunikacijskih tehnologija i servisa, a posebice Interneta, moguće je odrediti elemente koji utiču na promjene i razvoj društva u cjelini kao i na kulturni razvoj.

Istraživanje ima temeljna polazišta u u radovima svjetskih autora dok u Hrvatskoj radovi na ovu temu nisu osobito brojni. Stoga pristupnicu očekuje opsežan istraživački rad na ovoj temi, no s obzirom njezin višegodišnji rad na toj problematici sigurni smo da će pristupnica i rad na disertaciji uspješno obaviti.

Stoga stručno povjerenstvo smatra da se predložena tema disertacije Utjecaj novih informacijskih tehnologija na kulturni razvoj: uloga virtualnih mreža može odobriti.

Ovlaštenje fakulteta

Filozofski fakultet u Zagrebu ovlašten je za stručnu ocjenu radova iz područja društvenih znanosti, polja informacijskih znanosti, i svih njegovih grana.

Mentor

Stručno povjerenstvo za mentora predlaže dr. sc. Damira Borasa, docenta na Odsjeku za informacijske znanosti koji je ekspert za polje informacijskih znanosti.

ZAKLJUČAK

Na temelju iznesenog zaključujemo da pristupnica mr. sc. Aleksandra Uzelac zadovoljava uvjete članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija, jer

1. ima stupanj magistra znanosti iz polja informacijskih znanosti
2. ima 6 objavljenih radova od čega dva u zbornicima skupova s međunarodnom recenzijom

Uzelac, Aleksandra. Semiological perspective to the organisation of knowledge in museums, u: INFORMATICA 2000: IV Congreso internacional de informatica en la cultura = IV International Congress of Informatics in Culture, Havana, Cuba, 22-27 May 2000. CD-ROM, ISBN 959-7160-01-3, 7 str.

Uzelac, Aleksandra. Culturelink: A New Medium for Cultural information, u: Dynamics of Communication and Cultural Change: The Role of Networks: Proceedings of the First Culturelink Conference, Zagreb, June 1995, ur. B. Cvjetičanin, str. 301-308. - Zagreb-Paris: IMO - Unesco, 1996. - (Culturelink, Special Issue 1996)

odnosno,

3. ima više od jedne godine istraživačkog rada u Institutu za međunarodne odnose (Odjel Kultura i komunikacija)

te joj se može odobriti izrada predložene doktorske disertacije s visoko vjerojatnim znanstvenim doprinosom u određivanju mogućih implikacija Interneta i virtualne kulture na kulturnu i informacijsku politiku, i u identifikaciji elemenata bitnih za izradu strategije razvoja obaju područja uz mentorstvo docenta dr. sc. Damira Borasa.

U Zagrebu, 17. listopada 2001.

1. dr. sc. Damir Boras, docent, predsjednik povjerenstva

2. dr. sc. Tomislav Šola, izv. prof., član povjerenstva

3. dr. sc. Biserka Cvjetičanin, znanstveni savjetnik, član povjerenstva

Predmet: Izvještaj komisije za ocjenu doktorske disertacije mr.sc. Anje Nikolić-Hoyt Izrada tezaura (na primjeru hrvatskoga standardnog jezika)

Zagreb, 24.10.2001.

FAKULTETSKO VIJEĆE

FILOZOFSKOG FAKULTETA

U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj nas je sjednici 11. listopada 2001. izabralo u stručnu komisiju za ocjenu doktorske disertacije mr.sc. Anje Nikolić-Hoyt pod naslovom Izrada tezaura (na primjeru hrvatskoga standardnog jezika), pa podnosimo slijedeći

IZVJEŠTAJ

Doktorska disertacija mr.sc. Anje Nikolić-Hoyt Izrada tezaura (na primjeru hrvatskoga standardnog jezika) obasiže 229 stranica, od kojih je 218 stranica teksta, popraćenog sa 328 bilježaka uz tekst (većinom s referentnom literaturom, a djelomično i eksplikativnog karaktera), a preostale stranice zauzimaju detaljni analitički sadržaj disertacije i popis upotrijebljene literature sa 188 bibliografskih jedinica. Disertacija obuhvaća i više ilustracija – primjera strukture i izgleda pojedinih tezaurusa.

Tekst radnje podijeljen je na pet osnovnih poglavlja, od kojih svako sadržava veći broj potpoglavlja. U prvom poglavlju, pod naslovom O tezaurusu općenito, raspravlja se o mjestu tezaurusa unutar leksikografske produkcije, te se razlažu temeljni teorijski koncepti na kojima se tezaurusi zasnivaju. Kako bi se definirale specifičnosti tezaurusa, kandidatkinja ukazuje na razlike između konceptualno i abecedno strukturiranih rječnika, s jedne strane, te na moguće klasifikacije djela koja pripadaju općoj kategoriji tezaurusa, s druge strane. Ispitujući definicije tezaurusa koje se pojavljuju u leksikografskoj literaturi, dolazi do zaključka da ne postoji jedinstveno određenje tezaurusa, tako da se ovom žanru nerijetko pribrajaju veoma različita djela, od rječnika sinonima do enciklopedijski koncipiranih priručnika. Ipak, budući da se radi o rječniku koncepata koji se raspoređuju u određene, najčešće hijerarhijski raspoređene, kategorije, a konceptima, koji se i sami postavljaju međusobno u različite logičke odnose, pridružuju se adekvatne jezične jedinice određenog jezika, strukturiranje tezaurusa istovremeno predstavlja i filozofsko‑logički problem konstitucije kategorijalno‑konceptualnog sustava i semantički problem uspostavljanja odnosa među sadržajima pojedinih riječi.

Drugi je odjeljak, nazvan Iz povijesti tematske leksikografije, posvećen odabranim poglavljima iz »prethistorije« modernih tezaurusa. U osnovi kandidatkinja obrađuje dvije tradicije koje, svojim leksikografskim (i »paraleksikografskim«) rezultatima, prethode tezaurusima i determiniraju neke elemente njihove današnje strukture. To je, s jedne strane, leksikografsko-pedagoška tradicija, iz koje proizlaze različiti jednostavni konceptualno utemeljeni rječnici, kakvi se javljaju od renesanse nadalje, ali i univerzalne kompleksne koncepcije koje pretendiraju na obuhvaćanje cjelokupnog čovjekova svijeta mrežom pojmova koji omogućuju njegovu spoznaju i pedagošku interpretaciju – u disertaciji se kao primjer navodi teorija J.A. Komenskog i njegov rječnik sastavljen u pedagoške svrhe, Janua linguarum reserata. Na drugoj strani razmatra se retoričko‑filozofska tradicija, koja, dakako, seže u antiku, no kandidatkinja je u žarište svojeg interesa postavila problem retoričke memorije i izabrane filozofske teorije (od tomizma do Raymonda Lullea i Francisa Bacona) za koje su karakteristični pokušaji univerzalnih klasifikacija bilo gnoseološkog bilo ontološkog karaktera.

Pošto je tako analizirala, kroz povijesni pregled, filozofsku dimenziju problematike tezaurusa, u trećem odjeljku, pod naslovom Tezaurus i semantika, kandidatkinja se okreće lingvističkim aspektima konceptualno utemeljenih rječnika. Najprije ispituje u kakvu su odnosu neke od predsaussureovskih semantičkih teorija i struktura tezaurusa. Među modernim dvadesetostoljetnim učenjima sasvim očekivano najveća se pažnja pridaje teoriji semantičkih polja, osobito u njezinoj klasičnoj Trierovoj verziji, te njezinim kasnijim izvedenicama. Između ostalog, ukazuje se na moguće paralele između Fillmoreovih i Lakoffovih pristupa semantici i konstituiranja tezaurusa, te na probleme konceptualne semantike: modeli Anne Wierzbicke (koji je u disertaciji ekstenzivno prezentiran) i Mel’čuka zacijelo bi najviše mogli pridonijeti ne samo leksikografskoj teoriji nego i praksi sastavljanja tezaurusa, ali – kako mr.sc. Anja Nikolić-Hoyt s pravom konstatira – između lingvistički utemeljenih semantičkih teorija i leksikografije (pa i one koja se bavi tezaurusima) prava suradnja još nije uspostavljena.

U četvrtom poglavlju, naslovljenom Rogetov Tezaurus versus Longmanov Leksikon, detaljno je prikazan golemi konceptualni rječnik Petera Rogeta, Roget’s Thesaurus, koji od svojeg prvog izdanja, 1852.g., predstavlja zapravo paradigmatski oblik tezaurusa: njegova brojna kasnija izdanja, sa svim unutrašnjim, dakle strukturalnim, transformacijama koje su doživjela, ujedno ukazuju na dominantni razvojni pravac ove (u današnje vrijeme, uostalom, sve rjeđe) vrste rječnika – od filozofski utemeljenog sredstva spoznaje svijeta prema pragmatički orijentiranom priručniku koji omogućuje svojim korisnicima efikasniju upotrebu jezika i njegova leksičkog blaga. Ova je nova tendencija u sastavljanju tezaurusa sasvim jasno vidljiva u drugom, suvremenom, analiziranom rječniku, Longman Lexicon of Contemporary English, što ga je sastavio Tom McArthur i koji je prije svega namijenjen govornicima engleskog jezika kako bi, u konkretnoj jezičnoj praksi, što bolje realizirali jezični potencijal na leksičkoj razini. Razlika je između dvaju tezaurusa uočljiva i na makrostrukturnom i na mikrostrukturnom nivou.

Nakon teorijskih razmatranja i nakon analize dvaju glasovitih konkretnih primjera ostvarenja (engleskih) tezaurusa, kandidatkinja u posljednjem poglavlju, pod nazivom Izrada uzorka tezaurusa hrvatskog jezika, pristupa i sama primjeni rezultata do kojih je istraživanjem došla na jednom segmentu hrvatskog jezika, te sastavlja rječnik međusobno povezanih semantičkih polja »voće« i »povrće«. U tom – treba odmah naglasiti: vrlo uspjelom – pokušaju ona kao krajnji rezultat dobiva rječnik bez definicija, ali s uspostavljenim semantičkim vezama različitih tipova, praktički svih naziva za voće i povrće koji se u nas upotrebljavaju s nekom frekvencijom višom od minimalne. Ono što izradu ovog fragmentarnog tezaurusa čini osobito vrijednom činjenica je da kandidatkinja prikazuje i komentira sve faze rada na semantičkom polju: pri tome ona u predzavršnim fazama, u skladu s novijim leksikografskim tendencijama, prije svega primjenjuje instrumente semantičke (a ne filozofsko-logičke) analize i služi se, uz potreban oprez, elementima modela konceptualnih definicija Anne Wierzbicke.

Prema tome doktorska disertacija mr.sc. Anje Nikolić-Hoyt Izrada tezaura (na primjeru hrvatskoga standardnog jezika) problemu izrade tezaurusa pristupa u osnovi iz triju pravaca: s jedne strane, smješta taj problem u teorijsku domenu leksikografije i definira relacije tezaurusa prema drugim tipovima rječnika, osobito onih koji su tezaurusima bilo po svojoj strukturi bilo po svojoj namjeni slični; s druge strane, ispituje filozofske i logičke osnove na kojima se ideja konceptualnog rječnika uopće temelji; i, napokon, analizira u kojoj je mjeri suvremena lingvistička teorija, u semantičkoj domeni i u domeni preispitivanja odnosa između jezika, spoznaje svijeta i kulturno‑civilizacijskog konteksta, osposobljena za to da efikasno pomogne leksikografima u sastavljanju tezaurusa. U drugom dijelu disertacije kandidatkinja se okreće praktičnoj razini problematike, te na primjeru dvaju realnih tezaurusa i virtualnog tezaurusa hrvatskog jezika pokazuje kako se ovaj tip rječnika praktički realizira na objema razinama, makrostrukturnoj i mikrostrukturnoj.

Očito je, dakle, da su za obradu odabrane teme bila potrebna, ponekad i vrlo produbljena, znanja iz različitih znanstvenih oblasti, a prije svega iz leksikografije, filozofije i lingvističke semantike: kandidatkinja je tim znanjima nesumnjivo ovladala i, na način adekvatan doktorskoj disertaciji, primijenila ih je u svojim analizama. Sa stajališta teorije i povijesti leksikografije njezini su prikazi teorijskih i praktičkih prethodnika suvremenih tezaurusa korisni ne samo zbog obilja informacija koje sadržavaju nego i zato što u njima mr.sc. Anja Nikolić-‑Hoyt jasno ukazuje na kontinuitet problema odnosa između jezičnih elemenata, koji su, dakako, »površinska« struktura svakog tezaurusa, i »dubinskih« koncepata ontološkog ili gnoseološkog karaktera, koji su u većini starijih tezaurusa osnovni cilj obrade. Sa stajališta lingvistike i semantike unutar lingvistike treba posebno upozoriti na to da kandidatkinja, temeljito poznajući pravce razvoja moderne semantike koja se oslanja na učenje o semantičkim poljima, očito pokazuje kako između teorijskog nivoa izučavanja jezičnog sadržaja i leksikografske prakse izrade tezaurusa još uvijek postoji jaz čijem se premošćivanju zacijelo najviše (ali uz mnoge elemente teško prihvatljive i u lingvistici i u leksikografiji) približio model definiranja sadržaja koji je predložila Anna Wierzbicka.

Ipak – potrebno je to još jednom istaknuti – najveću vrijednost rada predstavlja priređen uzorak tezaurusa hrvatskog jezika, ne samo zbog toga što ukazuje svojim komentarima na teorijske i praktičke zamke koje se javljaju pri izradi ovog tipa rječnika nego, možda još više, zato što svojim primjerom dokazuje da bi takav rječnik bilo moguće kod nas sastaviti i da bi njegova korist, i za leksikografsku teoriju i za upotrebnu jezičnu praksu, bila golema.

Doktorska disertacija ovakva širokog tematskog obuhvata i predmeta koji je u našoj lingvistici u takvu opsegu rijetko bio obrađivan, dakako, mora imati svojih nedostataka, od kojih je vjerojatno najuočljivije to da je filozofska tradicija relevantna za ovu tematiku prikazana doista samo posve fragmentarno (no treba reći da kandidatkinja i sama naglašava da je riječ tek o nekim poglavljima iz povijesti filozofije), zacijelo pod utjecajem većinom anglo-američke literature o historiji tezaurusa koja je citirana. Osim toga, na više se mjesta u tekstu autorica dotiče problema odnosa između kategorijalne klasifikacije karakteristične za pojedina razdoblja i pojedine autore i idejnog (ili ideološkog) konteksta koji takvu klasifikaciju uvjetuje, ali, na žalost, tu relaciju ne razrađuje (za tu razradu, uostalom, vjerojatno bi trebalo napisati još jedan doktorat).

Prema tome, možemo konstatirati da je doktorska disertacija mr.sc. Anje Nikolić-Hoyt Izrada tezaura (na primjeru hrvatskoga standardnog jezika) u cjelini rad koji u potpunosti zadovoljava formalne i sadržajne kriterije koji se pred takvu vrstu teksta postavljaju, jer se u njemu primjerenim metodološkim pristupom pristupa problemu koji u takvu opsegu i na takav način kod nas još nije bio istražen, a kao rezultat smo dobili i kvalificirani teorijski prikaz brojnih aspekata izrade tezaurusa i praktični primjer kako bi upotrebljiv i moderan tezaurus hrvatskog jezika mogao izgledati.

Zbog svega toga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da doktorsku disertaciju mr.sc. Anje Nikolić-Hoyt Izrada tezaura (na primjeru hrvatskoga standardnog jezika)

PRIHVATI

a da kandidatkinju uputi na daljnji postupak stjecanja doktorata znanosti.

dr.sc. Dubravko Škiljan, red. prof.,

Institutum Studiorum Humanitatis, Ljubljana

dr.sc. Ivo Pranjković, red. prof.

dr.sc. Ranko Matasović, izv. prof.

dr. sc. Damir Agičić, docent

dr. sc. Mira Kolar, redovni profesor

dr. sc. Mirko Valentić, znanstveni savjetnik

Znanstveno-nastavno vijeće

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o disertaciji mr. sc. Husnije Kamberovića pod naslovom Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, Zagreb 2001.

Na sjednici Znanstveno-nastavnog vijeća Filozofskog fakulteta održanoj 11. listopada 2001. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije mr. sc. Husnije Kamberovića Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine. O navedenoj disertaciji podnosimo Vijeću Filozofskog fakulteta

I Z V J E Š Ć E

Tema disertacije prihvaćena je na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 13. travnja 1999. (broj 04-4-3-1999 od 16. travnja 1999.), a Senat Sveučilišta je na svojoj 11. sjednici održanoj 30. lipnja 1999. donio Odluku o odobravanju pokretanja postupka stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija (broj 02-1144/101-1999 od 1. srpnja 1999.). Disertacija je u završni postupak obrane predana u rujnu 2001. godine.

Rukopis disertacije mr. Husnije Kamberovića Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine sadrži 491 stranicu računalnog ispisa. Od toga je 409 stranica osnovni tekst s bilješkama ispod crte, 14 stranica izvora i literature, te 67 stranica priloga.

Disertacija je podijeljena na pet većih poglavlja i zaključna razmatranja, te dva priloga: “Evidencija begluka” i “Popis kmetskih selišta”.

U uvodnom je poglavlju, naslovljenom “Historiografska razmatranja. Izvori i metodologija” (str. 4-22), mr. Kamberović istaknuo golemu važnost teme proučavanja agrarnih odnosa općenito i uloge begovskih obitelji za povijest Bosne i Hercegovine u razdoblju austro-ugarske okupacije i vladavine (1878.-1918.). Naveo je i glavni cilj svoje disertacije – “da odredi mjesto i ulogu begova kao socijalne strukture unutar bosanskog društva” u navedenom razdoblju, te da “empirijski istraži razvoj zemljišnoga posjeda bosanskih begova”. U tom je poglavlju mr. Kamberović podrobno ukazao na glavne probleme kojima se bavila dosadašnja historiografija. Povijesnu literaturu koja se odnosi na probleme begovata podijelio je prema vremenskom kriteriju nastanka – na literaturu austro-ugarskog razdoblja, međuratnu literaturu i literaturu nastalu nakon 1945. godine. U potonjem razdoblju posebno je izdvojio literaturu nastalu u BiH od 1990. godine. Istaknuo je da sve rasprave, a posebno novije, koje govore o strukturi vlasničkih odnosa u Bosni i Hercegovini imaju jedan zajednički nedostatak - da se ne temelje na egzaktnim pokazateljima. U ovoj disertaciji po prvi su puta obavljena temeljita arhivska istraživanja zemljišnih knjiga i drugih izvora, te provedeni brojni intervjui i ankete s potomcima begovskih obitelji. Na taj je način doktorand mogao s velikim stupnjem sigurnosti iznijeti svoje zaključke o strukturi zemljišnih posjeda begovskih obitelji.

Drugo poglavlje disertacije nosi naslov “Značenje titule beg” (str. 23-78), a u njemu je mr. Kamberović pokušao odgovoriti na pitanje tko su bili begovi na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, te kakva je bila njihova uloga u bosansko-hercegovačkoj povijesti toga razdoblja. Podrobno je analizirao uporabu pojma beg u historiografiji i ostaloj literaturi, te teorije o postanku begova. Istaknuo je kako se brojna pitanja u vezi s begovima (npr. jesu li oni pripadnici plemstva ili nisu, tko ima pravo nositi titulu i sl.) počelo postavljati tek nakon dolaska austro-ugarske okupacijske administracije i promjene unutrašnjega političkog ustroja. Isprva su autori dokazivali predosmansko podrijetlo begova. Kasnija je literatura uvela u cijelu problematiku više reda, ali na temeljno pitanje - jesu li begovi plemstvo ili ne - nije bio dan odgovor. Doktorand smatra da je u cijeloj akademskoj raspravi o podrijetlu begova koja se vodila u austro-ugarsko doba bilo i mnogo neznanstvenih motiva budući da se kroz nju ogledala i politika državnih vrhova prema Bosni i Hercegovini, odnosno pokušaj da se pronađu društveni slojevi u samoj pokrajini koji će podržati interese Monarhije. Kamberović ističe kako se “forsiranjem bosanskog patriotizma preko begova [htjelo da se] stvori protuteža hrvatskim i srpskim tendencijama u Bosni” (str. 51). Stoga se u raspravama isticala državotvornost begova i naglašavala njihova uloga kao “čuvara državne tradicije”. Posebno se inzistiralo na povezanosti begova sa srednjovjekovnom bosanskom državom.

Doktorand u ocjenjivanju položaja i uloge begova u austro-ugarsko doba polazi od metodološki ispravne teze kako je instituciju begovata nužno promatrati u kontekstu toga vremena. Begovi u austro-ugarskom dobu nisu bili isti kao što su bili begovi u osmanskom vremenu. Istina, ističe Kamberović, bilo je starih begovskih obitelji koje su se procesom čitlučenja transformirale u zemljoposjedničku elitu, ali je bilo i novih zemljoposjedničkih obitelji koje sa starim begovima nisu imale ništa zajedničkoga osim interesa i – s vremenom – sve češćih i čvršćih obiteljskih veza.

U ovom je poglavlju doktorand istaknuo i činjenicu kako su bosanski begovi imali jedinstven stav kada je u pitanju bio njihov socijalni status i njihovi posjedi, ali su se razlikovali po političkim pogledima. Organizirano političko djelovanje begova započelo je potkraj stoljeća, a nalazimo ih u obje bošnjačke (muslimanske) političke stranke koje su tada postojale u Bosni i Hercegovini.

U trećem poglavlju disertacije mr. Kamberović govori o vrstama i strukturi zemljišnih posjeda (str. 79-140). Budući da je austro-ugarska uprava naišla na vrlo složeno i teško stanje u agrarnim odnosima, započeo je dugotrajan proces prilagođavanja tome stanju i usklađivanja terminološkog pojmovlja. Nije bilo točne evidencije posjedovnih odnosa, pa je jedan od prvih zadataka nove vlasti bio evidentiranje posjeda. Nakon premjeravanja zemlje uveden je sustav gruntovnice te utvrđeno vlasništvo i površina zemljišnih čestica. No, i begovi i kmetovi (seljaci) često su se žalili i osporavali točnost navoda u gruntovnim knjigama u vezi s česticama koje su upisivane kao begluk ili kao kmetska selišta. Kamberović je ustvrdio kako je razlika između tih dviju zemljišnih čestica nastala tek u austro-ugarsko doba, kao i da je njihova tržišna vrijednost bila jako različita – begluk je, naime, puno više vrijedio.

U ovom je poglavlju doktorand objasnio i načine prodaje kmetskih selišta. Posebnu je pozornost obratio obligatnoj prodaji, koju su forsirali srpski politički krugovi u Bosni, a pred I. svjetski rat prihvatile su je i pokrajinske vlasti želeći pridobiti srpske seljake. Magistar Kamberović tvrdi kako je proces prodaje kmetskih selišta bio spor, prije svega jer kmetovi nisu imali dovoljno novca za otkup. Navodi također da se nakon 1878. godine u Bosni i Hercegovini uočava i proces uspostave novih kmetskih odnosa, najviše kao posljedica doseljavanja seljaka iz drugih dijelova Austro-Ugarske.

Na temelju statističkih podataka i literature, te uvida u arhivske materijale Kamberović je došao do zaključka da je u ovo doba u Bosni i Hercegovini oko 47% zemljišta bilo u rukama 264 muslimanske zemljoposjedničke obitelji. Uzevši u obzir veličinu njihovih begluka i broj kmetskih selišta (najmanje 100), te one obitelji koje su bile općeprihvaćene kao begovske, došao je do broja od 46 begovskih obitelji koje smatra bosanskom begovskom zemljoposjedničkom elitom. Upravo tih 46 obitelji predmet su posebne analize u drugom dijelu disertacije. One su igrale i važnu ulogu u političkom životu.

Četvrto poglavlje disertacije naslovljeno je “Teritorijalni okvir i obiteljska mreža” (str. 141-180). U njemu je doktorand predstavio regionalnu podjelu begovata prema veličini begluka i broju kmetskih selišta. Ta je podjela nešto drugačija od onovremene administrativne podjele Bosne i Hercegovine.

U sjeveroistočnoj Bosni – području Bosanske Posavine i Semberije od Dervente do Bijeljine – begovske obitelji imale su i velike posjede i političku tradiciju. Bile su izrazito oporbenjački nastrojene prema austro-ugarskim vlastima, a od 55 velikih muslimanskih zemljoposjedničkih obitelji 16 se može smatrati begovskima.

U Bosanskoj krajini postojala je velika koncentracija krupnih begovskih obitelji. Upravo je ovdje pružen najsnažniji otpor austro-ugarskoj okupaciji, a tu su bili i najveći oporbenjaci novim vlastima. Krajiški begovi imali su velike komplekse begluka i vrlo brojna selišta. U rukama 88 zemljoposjedničkih obitelji bilo je više od 1/3 svih begluka, ali se izdvaja ukupno 17 obitelji koje doktorand smatra pripadnicima begovske zemljoposjedničke elite. Od njih je 12 podrijetlom iz Bosanske krajine. S druge strane, ukupno 24 begovske obitelji imale su po više od 100 kmetskih selišta. Uzimajući u obzir veličinu begluka i broj kmetskih selišta, te ostale spoznaje o krajiškim begovskim obiteljima, Kamberović zaključuje da je riječ o obiteljima koje su ulazile u sam vrh begovske društvene strukture.

U jugozapadnoj Bosni bilo je malo begovskih zemljoposjedničkih obitelji, ali su bile vrlo bogate i značajne u društvenom i političkom životu Bosne i Hercegovine. Pet begovskih obitelji držalo je većinu beglučkih zemljišta, a 16 ih je imalo po više od 100 kmetskih selišta. Područje Hercegovine bilo je specifično – tamo su begluci bili mali, a većinu zemljišnih posjeda činila su kmetska selišta. Od 15 krupnih begovskih obitelji osam ih je bilo podrijetlom iz toga kraja.

Brojčana prevlast muslimanskog stanovništva, napose slobodnog seljačkog sloja, bila je osobitost područja srednje Bosne. Oko 1/3 tamošnjih kmetskih selišta bilo je u vlasništvu 25 krupnih begovskih obitelji, od kojih je 15 bilo odatle. U istočnoj je Bosni – slično kao u Hercegovini – bilo malo krupnih begovskih obitelji. Većinu su činili sarajevski begovi. U ovom je području bilo dosta slučajeva da su nekadašnje begovske obitelji osiromašile i prestale ulaziti u krug begovske zemljoposjedničke elite. Od ukupno sedam velikih begovskih obitelji samo su tri izvorno s područja istočne Bosne dok su ostale četiri svoje posjede stekle najčešće ženidbenim vezama.

U petom – najopširnijem – poglavlju naslovljenom “Zemljoposjednička elita” (str. 181-406) Kamberović je dao vrlo detaljnu analizu zemljišnih posjeda 46 najvećih i najznačajnijih begovskih obitelji u Bosni i Hercegovini u doba austro-ugarske uprave. U uvodnim je napomenama objasnio kako se njegovi podaci mogu provjeriti u arhivskim izvorima. Za svaku od ovih 46 obitelji dao je osnovne podatke o podrijetlu te priložio tablicu s podacima o kmetskim selištima, a za neke je obitelji dao i tablicu s podacima o beglucima. Ustanovio je kako su se te obitelji granale i povećavale svoje posjede. Također, u mjeri u kojoj je to na temelju literature i izvora bilo moguće, analizirao je gospodarsku, društvenu i političku djelatnost pojedinih pripadnika tih begovskih obitelji. Među tim obiteljima neke se posebno ističu svojim bogatstvom i društvenim značenjem, primjerice Bašagić, Čengić, Filipović, Firdus, Gradaščević, Rizvanbegović, Teskeredžić.

U “Zaključnim razmatranjima” (str. 407-409) mr. Kamberović rezimirao je rezultate svojih istraživanja. Potom je dao opsežan popis izvora i literature (str. 410-423). Magistar Kamberović s pravom tvrdi da su bosanske begovske obitelji imale važnu ulogu u povijesti Bosne i Hercegovine u posljednjih stoljeće i pol osmanske vlasti, ali isto tako i u doba austro-ugarske vladavine. Za mnoge njihove posjede može se pratiti kontinuitet vlasništva i po nekoliko stoljeća. Svoje su posjede oni uglavnom nasljeđivali ili su ih povećavali ženidbenim vezama. Slučajevi prodaje bili su vrlo rijetki. Upravo među pripadnicima tih begovskih obitelji austro-ugarske vlasti pronašle su oslonac za provođenje politike. Zauzvrat su jamčile stabilnost posjeda što je begovima bio i najveći interes.

Na kraju disertacije stoje, kako je već napomenuto, dva priloga: “Evidencija begluka u vlasništvu 264 krupne muslimanske zemljoposjedničke obitelji” (str. 424-463) i ”Popis kmetskih selišta u vlasništvu 46 begovskih obitelji” (str. 464-491).

***

U svojoj je disertaciji mr. Kamberović pokazao tko je činio begovsku zemljoposjedničku elitu u Bosni i Hercegovini u razdoblju posljednje četvrtine 19. i početka 20. stoljeća. Ta je disertacija značajan doprinos boljem poznavanju problematike agrarne strukture i agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini tijekom austro-ugarske vladavine. Ona daje velik broj novih podataka o broju i raspodjeli zemljišnih posjeda među pripadnicima muslimanske begovske elite i govori o ulozi pojedinih obitelji u gospodarskom, društvenom i političkom životu. Tema koju je mr. Kamberović obradio izuzetno je važna za razumijevanje cjeline društvenih odnosa u Bosni i Hercegovini u austro-ugarsko doba.

Smatramo kako je doktorand svoj rad obavio stručno i temeljito te da će ova disertacija biti nezaobilazna u svakom budućem istraživanju povijesti Bosne i Hercegovine u razdoblju 1878.-1918. godine.

U skladu sa svime što je navedeno u ovom izvješću predlažemo Znanstveno-nastavnom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati disertaciju mr. Husnije Kamberovića Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine i odobri daljnji postupak za stjecanje doktorata znanosti.

U Zagrebu, 22. listopada 2001.

Stručno povjerenstvo:

………….…………………………………

doc. dr. Damir Agičić, predsjednik povjerenstva

…………….…………………………………

prof. dr. Mira Kolar, član povjerenstva

…………….…………………………………

dr. Mirko Valentić, član povjerenstva

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

Predmet: Ocjena disertacije mr.sc. Gordane Buljan Flander

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na svojoj sjednici od 11. listopada 2001. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je stručnim povjerenstvom za ocjenu disertacije mr.sc. Gordane Buljan-Flander pod naslovom “Uloga privrženosti i nekih odrednica ličnosti u zlostavljanju djece: proširenje Bowlbyjeve teorije”. Na osnovi uvida u priloženu disertaciju podnosimo slijedeće

I Z V J E Š Ć E

Doktorska disertacija mr.sc. Gordane Buljan-Flander pod naslovom “Uloga privrženosti i nekih odrednica ličnosti u zlostavljanju djece: proširenje Bowlbyjeve teorije” sadrži 172 stranice teksta, uključujući brojne tablice s rezultatima. Na kraju se nalazi 18 stranica korištene literature (141 referenca) te 19 stranica priloga (sadržaja u radu korištenih instrumenata i nekih rezultata njihove validacije).

Tekst disertacije sadrži šest standardnih poglavlja: Uvod, Cilj, Problemi i hipoteze istraživanja, Metodologija, Rezultati i rasprava, Opća rasprava i Zaključci.

Uvod se sastoji od tri dijela. U prvom se podrobno izlaže Bowlbyjeva teorija privrženosti u kontekstu različitih teorija ljudskog razvoja i psihopatologije. Privrženost je definirana kao specifičan tip socijalno-emocionalne veze između dojenčeta i skrbnika koja nastaje tijekom prve godine života, pri čemu je, prema Bowlbyju, presudna kvaliteta brige o djetetu. Objašnjava se privrženost kao ponašanje i kao emocionalna povezanost koja je rezultat interakcije s figurom privrženosti (najčešće roditeljem). Dalje se iznose podaci o razvoju privrženosti i načinu procjenjivanja privrženosti u dječjoj dobi, objašnjavaju se tipovi privrženosti (sigurna, izbjegavajuća i anksiozna privrženost odnosno uz grublju klasifikaciju - sigurna i nesigurna privrženost) sa svojstvenim obrascima ponašanja i emocionalnog doživljavanja, te pojam unutarnjeg radnog modela – složene dinamičke reprezentacije relevantnih aspekata sebe, svog ponašanja, okoline i objekata ili osoba koja posreduju ponašanje pojedinca, a rezultat je iskustva interakcije s figurom privrženosti. Teorija privrženosti pretpostavlja da reprezentativni radni modeli uglavnom ostaju stabilni, tj. održavaju sigurnu ili nesigurnu privrženost, te u odrasloj dobi određuje stil privrženosti i u odnosu prema vlastitoj djeci (transgeneracijski prijenos obrasca privrženosti). U drugom se dijelu uvoda izlaže rizik za zlostavljanje djece, a u trećem se navode rezultati istraživanja o povezanosti obrazaca privrženosti i depresivnosti, anksioznosti, i samopoštovanja, varijabli uključenih u istraživanje.

Na osnovi iznesenih podataka može se zaključiti da postoji velik broj radova koji su s jedne strane istraživali povezanost privrženosti i različitih oblika psihopatologije poput depresivnosti, ansksioznosti, graničnog poremećaja ličnosti, disocijacije, poremećaja hranjenja, shizofrenije, antisocijalnih poremećaja ličnosti i sl.., a s druge strane odnos obrazaca privrženosti i rizika za zlostavljanje vlastite djece. No, zbog različitosti metodoloških pristupa, uzoraka i primjenjenih instrumenata. nalazi tih istraživanja nejednoznačni su u zaključku. Većina je tih istraživanja korelacijskog tipa, provedena na prigodnim uzorcima studenata ili nereprezentativnim kliničkim uzorcima odraslih te je stoga nemoguće govoriti o uzročno–posljedičnim vezama.

Budući da su dosadašnja istraživanja povezanosti obrazaca privrženosti roditelja i zlostavljanja vlastite djece uglavnom provođena na kliničkoj populaciji majki koje zlostavljaju vlastitu djecu, cilj disertacije Gordane Buljan-Flander bio je provjera povezanosti i razmatranje mogućih utjecaja različitih tipova privrženosti i nekih odrednica ličnosti na rizik za zlostavljanje vlastite djece - na općoj populaciji majki, kako bi se omogućile šire generalizacije rezultata i pojašnjenje Bowlbyjeve teorije.

U skladu s ciljem, postavljeni su slijedeći problemi istraživanja: 1. Ispitati razlike u iskustvu, doživljavanju i ponašanju majki s različitim obrascima privrženosti; 2. Ustanoviti prediktore rizika za zlostavljanje vlastitog djeteta; i 3. Ispitati determinante transgeneracijskog prijenosa zlostavljanja. Pretpostavljeno je da će majke s nesigurnim obrascem privrženosti pokazivati viši rizik za zlostavljanje vlastite djece, te biti depresivnije, anksioznije i nižeg samopoštovanja od majki sa sigurnim obrascem privrženosti. Također je pretpostavljeno da će se veći rizik za zlostavljanje pojaviti kod majki s povješću poremećene obiteljske dinamike u djetinjstvu, kod depresivnijih i anksioznijih majki te kod majki nižeg samopoštovanja.

Uzorak ispitanika činilo je 649 majki, većine u dobi između 30 i 40 godina, koje su u trenutku ispitivanja imale dijete u prvom razredu osnovne škole. Time je ostvaren uvjet da su imale barem sedam godina iskustva u odgoju i odnosu s vlastitim djetetom. U opisu uzorka navode se podaci i o njihovom bračnom statusu i stručnoj spremi.

Nakon uvažavanja nalaza preliminarnog ispitivanja na uzorku od 50 majki sa svrhom provjere razumljivosti čestica upitnika, trajanja primjene, spremnosti na suradnju i reakcija ispitanica, ispitivanje je provedeno u pet hrvatskih gradova, u razdoblju od prosinca 2000. do travnja 2001. Neposredno nakon roditeljskog sastanka u školi, majke su anonimno ispunjavale upitnike. Sudjelovanje u istraživanju je bilo dobrovoljno – ispitanice su mogle predati neispunjen ili djelomično ispunjen upitnik.

Instrumentarij je u prvom dijelu sadržavao opsežan upitnik, konstruiran za potrebe ovog istraživanja o relevantnim anamnestičkim podacima (1. upitnik o sociodemografskim osobinama ispitanica, uključujući dob, trenutno bračno stanje, broj djece, trenutnu zaposlenost/nezaposlenost, struču spremu te podatak o planiranosti trudnoće i 2. upitnik o percepciji odnosa s partnerom, sudjelovanju partnera u brizi oko djece/djeteta, percepciji vlastitog djeteta, o percepciji majke i njenog odnosa prema ispitanici, obiteljskoj dinamici u vrijeme kad je ispitanica bila dijete, o njenim najčešćim brigama u djetinjstvu, o tome uz koga je odrasla, ranim separacijama od skrbnika te o trenutnom funkcioniranju u bliskim prijateljskim odnosima). U drugom je dijelu za određenje tipa privrženosti korišten Upitnik privrženosti odraslih (Adult Attachment Questionnaire, Hazan i Shaver, 1987.) i Skala za ispitivanje privrženosti odraslih (Adult Attachment Scale, Colins i Read, 1990.). Na kraju su korištene: Skala za procjenu iskustava zlostavljanja u djetinjstvu (Buljan Flander, 2000.), Zungova skala depresivnosti (Zung, 1971.), Zungova skala anksioznosti (Zung, 1965.), Rosenbergova skala samopoštovanja (Rosenberg, 1978.) i Inventar rizičnosti za zlostavljanje djeteta- IRZD (Milner, 1980.).

U obradi rezultata najprije su izračunate frekvencije kategorijalnih varijabli odnosno osnovni statistički parametri kontinuiranih varijabli. Za skale su određeni koeficijenti unutarnje pouzdanosti a zatim je za svaku skalu provedena analiza glavnih komponenti u svrhu određivanja konstruktne valjanosti i maksimiziranja valjane varijance za potrebe multivarijatne analize. Diskriminativnom analizom i analizom varijance određene su razlike između ispitanika različitog tipa privrženosti prema skupu prediktorskih varijabli. Kompletnom i hijerarhijskom regresijskom analizama ispitana je povezanost prediktorskih i moderator-varijabli s osnovnom kriterijskom varijablom – rizikom za zlostavljanje.

Pregled rezultata kvantitativne i kvalitativne analize obilježja obiteljske dinamike ispitanica doveo je do uvida u sklonost davanja socijalno poželjnih odgovora unatoč anonimnosti te djelomičnog idealiziranja primarne i aktualne obitelji. Tako je analiza obrasca privrženosti pokazala je da je u uzorku identificirano 63% sigurno privrženih, 24% izbjegavajuće privrženosti i, u usporedbi s literaturom, veoma potcjenjen udio od tek 4% anksiozno privrženih ispitanica. Zbog izrazitog brojčanog nesrazmjera te tri skupine, za daljnje su analize objedinjene ispitanice s izbjegavajućom i anksioznom privrženošću u kategoriju nesigurno privrženih.

Nađeno je da je za razlikovanje sigurno i nesigurno privrženih majki najdiskriminativnije njihovo iskustvo zlostavljanosti u djetinjstvu koje rezultira nesposobnošću regulacije emocija, ponašanja i impulsa, odnosno unutarnjim radnim modelom koji određuje formiranje kasnijih socijalnih odnosa. Po diskriminativnosti dalje slijede subskala «pod stresom» (iz IZDR-a), depresivnost, samopoštovanje i anksioznost.

Pri traženju prediktora rizika za zlostavljanje vlastitog djeteta, nađeno je da od varijabli obiteljske dinamike u primarnoj i aktualnoj obitelji i percepcije značajnih drugih, značajnu ulogu ima jedino procjena odnosa među vlastitim roditeljima. Značajan doprinos predikciji imala je i anksioznost, depresivnost, anksiozna privrženost, a potom nisko samopoštovanje i izbjegavajuća privrženost. Dvije hijerarhijske regresijske analize za kriterij rizika za zlostavljanje djece, od kojih je jedna kao prediktore imala zlostavljanje u djetinjstvu i tip privrženosti, a kao moderator varijable depresivnost, anksioznost i samopoštovanje, dok su kod druge zamijenjene varijable prediktora i moderatora, pokazale su da su za predikciju rizika za zlostavljanje djece – značajnije dimenzije depresivnosti, anksioznosti i samopoštovanje nego li obrasci privrženosti i iskustva zlostavljanja u djetinjstvu. Dijelom se takav nalaz pripisuje znatno većoj pouzdanosti tih skala, mada je neočekivano što im se po prediktivnoj moći nije pridružilo i iskustvo zlostavljanja u djetinjstvu, skala također solidne pouzdanosti. Da bi se provjerio mehanizam u podlozi tih rezultata koji nisu u skladu sa široko prihvaćenim teorijama o transgeneracijskom prijenosu nasilja, ispitanice su na osnovi medijana rezultata na skali iskustva zlostaljanosti u djetinjstvu i na skali rizika od zlostavljanja vlastite djece podjeljene u četiri kategorije za koje su potom provedene diskriminativne analize. Nađeno je da su za transgeneracijski prijenos zlostavljanja visoko indikativni poremećaji doživljavanja (kombinacija depresivnosti i anksioznosti) i anksiozna privrženost uz narušeno samopoštovanje. Ti su podaci dopunjeni analizom razlikovanja četiriju grupa po anamnestičkim podacima. Na osnovi visoke povezanosti između iskustva zlostavljanosti u djetinjstvu i nesigurne privrženosti, koja je prediktivna za rizik zlostavljanja djece, potvrđena je teza o prenošenju unutarnjeg radnog modela sebe i drugih, a ne nasilja samog po sebi. Zaključuje se da su za predikciju rizika za zlostavljanje djece relevantnije neke odrednice ličnosti nego li samo iskustvo zlostavljanosti u djetinjstvu, budući da njegov značaj može umanjiti odnos sigurne privrženosti s nekom drugom bliskom osobom.

U općoj raspravi, autorica sažima i podrobnije povezuje rezultate svog istraživanja s postavkama Bowlyjeve teorije privrženosti u smislu potvrde hipoteze da je unutarnji radni model sebe i drugih glavni izvor kontinuiteta između ranog iskustva privrženosti i kasnijih osjećaja i ponašanja uključujući i odnos roditelj-dijete. Ujedno se kritički osvrće na neka ograničenja u istraživanju korištene metode retrospektivnih iskaza, na pouzdanost subskale sigurne privrženosti i na duljinu upitnika. Razmatra i kontroverzu vezuje li se uz pojedinca samo jedan obrazac privrženosti ili nekoliko različitih stilova koji se očituju u različitim odnosima te mogućnost generalizacije dobivenih rezultata na kliničku populaciju. Na kraju se osvrće na mogućnosti teorijskih i praktičnih, psihoterapijskih, implikacija svojih nalaza.

Doktorska disertacija mr.sc. Gordane Buljan-Flander predstavlja zreli, veoma obuhvatan doprinos razumjevanju roditeljskog zlostavljanja djece. Utemeljeno na dobrom poznavanju teorije privrženosti i rezultata brojnih istraživanja korelata privrženosti i rizika za zlostavljanje djece, autorica je izvela korektno opsežno istraživanje, uključivši velik broj varijabli iz domene iskustava iz djetinjstva, obiteljske dinamike, osobina ličnosti i osobina doživljavanja i ponašanja u trenutnoj životnoj situaciji. Pri tome je zamjetna autoričina osjetljivost za etičku dimenziju ispitivanja intimnih životnih sadržaja. Izbor ispitanika i kontekst ispitivanja dobro je promišljen u smislu optimalne organizacije ispitivanja te osiguravanja motiviranosti ispitanika i reprezentativnosti uzorka. Korištenje multivarijatnih analiza i na statističkim postupcima utemeljenih kategorizacija ispitanika, omogućilo je da se uz korelacije stekne uvid u smjer mogućih uzročnih veza među varijablama. U obradi i interpretaciji rezultata autorica logički dograđuje analize i vješto integrira teorijske postavke i rezultate dosadašnjih istraživanja. Uz svjesnost određenih nedostataka – kao što je bila nužnost objedinjavanja ispitanica s izbjegavajućim i anksioznim obrascem privrženosti u kategoriju nesigurno privrženih, prilikom nekih analiza, dobivene nezadovoljavajuće pouzdanosti nekih skala (subskale za procjenu sigurne privrženosti odraslih) čime je otežana interpretacija i mogućnost generalizacije rezultata, autorica u radu donosi preporuke za metodološka poboljšanja i sugerira smjer daljnjih istraživanja. Sumarno, dobiveni rezultati mogu pomoći u razvijanju teorijskih modela koji objašnjavaju: odnose između roditelja i djece, utjecaj unutarnjih radnih modela na bliske obiteljske odnose i različite oblike socijalnih odnosa te odnose između kognitivnih, odnosno konativnih sadržaja u odrasloj dobi i obrazaca privrženosti. Ujedno ovo istraživanje pruža smjernice za psihoterapijski i savjetodavni rad s rizičnim majkama kao i sa zlostavljanom i zanemarenom djecom. Time ova disertacija predstavlja vrijedan doprinos integraciji teorijskog, znanstveno-istraživačkog i kliničkog pristupa problemu zlostavljanja djece.

Na temelju izloženog predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati doktorsku disertaciju mr.sc. Gordane Buljan-Flander te da joj odobri nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti iz psihologije.

U Zagrebu, 30.10.2001. Članovi stručnog povjerenstva:

Dr. sc. Goranka Lugomer Armano, izv. prof.
(predsjednica povjerenstva)

Dr. sc. Marina Ajduković, red. prof.
(Pravni fakultet u Zagrebu,
Studijski centar socijalnog rada)

Dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU

U Zagrebu, 10. listopada 2001. godine

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici održanoj 18. srpnja 2001. godine Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta izabralo nas je u stručno povjerenstvo koje treba ocijeniti doktorski rad pod naslovom: Gradski rituali: sociološki aspekti retradicionalizacije socijalnog života u hrvatskim gradovima nakon 1990. kojeg je izradila i predala mr. sc. Anka Mišetić. Proučivši tekst disertacije, podnosimo Vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ

Doktorski rad mr. sc. Anke Mišetić napisan je na sveukupno 332 stranice. Glavni tekstualni dio rada napisan je na 265 stranica kojima je pridodan popis literature (113 naslova na hrvatskom i engleskom jeziku), te popis ostalih izvora korištenih u empirijskom istraživanju (480). U prilogu je na 57 stranica izložen tablični pregled rezultata istraživanja; kvantitativni istraživački podaci prikazani su u 113 tablica. Tekst je dopunjen i citatima iz tiska kojima se ilustriraju pojedine teze; u tekstu je ukupno 79 slika (grafikona) i 196 bilježaka.

Rad je podijeljen u četiri dijela: I. Teorijska razmatranja (s 10 poglavlja); II. Analiza sadržaja dnevnog tiska na temu gradskih rituala (s 13 poglavlja); III. Analiza slučaja "Dani Radunice" (s 8 poglavlja); i IV. Zaključak (jedinstveno poglavlje). Ukupno rad je razdijeljen na 32 poglavlja.

U uvodnim poglavljima I. dijela rada autorica iznosi i definira predmet, ciljeve i metodu rada, te iznosi osnovne hipoteze koje temelji na pretpostavkama o ritualu kao "univerzalnoj" komunikacijskoj praksi i urbanom fenomenu koji se u kontekstu hrvatskog društva devedesetih godina pojavljuje svezan s naglašenim procesom retradicionalizacije društvenog života. Prihvaćajući da je moderni grad glavni nositelj i "proizvođač" civilizacije i kulture, autorica naglašava kako je fenomen rituala kroz istraživačku praksu postao važnim predmetom i urbane sociologije; ona se ravnopravno uključuje u interdisciplinarnu raspravu o ritualnim praksama. Izbor istraživačkih metoda usmjerio je rad na teorijsku analizu, analizu sadržaja, analizu slučaja.

U idućim poglavljima I. dijela autorica obrazlaže pojam rituala, strukturu rituala (koja se promatra na razini izvedbenog plana, te simboličkoj i kontekstualnoj razini), socijalne funkcije rituala, te specifični odnos modernog društva i rituala i proces obnove rituala u široj praksi retradicionalizacije društvenog života.

Autorica naglašava višeznačnu uporabu pojam ritual; posebno ukazuje na potrebu da se teorijski ukloni strukturna ovisnost ritualnog čina i primitivnih zajednica, odnosno predmodernih društava. Stoga se u radu predlaže polazište da su i sadržaj i način izvedbe rituala promjenjivi, te da trajnim predmetom znanstvenog interesa i ključem razumijevanja takvog društvenog djelovanja i u predgrađanskim i u građanskim društvima, i u ruralnoj i u urbanoj sredini postaju – struktura, logika, i socijalna funkcija ritualnog čina. Takvo mišljenje autorica izravno naslanja na strukturalističke uvide u strukturu rituala (analitička tradicija Levi-Straussa).

Posebna je pozornost posvećena usporedbi rituala sa srodnim pojmovima: obred, običaj i ceremonijal. Zbog podudarnosti mnogih strukturnih elemenata uporaba ovih pojmova često je opterećena poteškoćama u njihovom definiranju i razgraničenju. Njihova sličnost najviše se očituje u sljedećim osobinama: propisanost, kulturna tradicija, simboličke radnje, repetitivnost u vremenu i prostoru, "isključenje" svakodnevnog života, vremenska i prostorna ograničenost. Podudarnost je najviše izražena u usporedbi pojmova "ritual" i "obred", koji se nerijetko koriste i kao sinonimi, no autorica naglašava kako se obred iscrpljuje u religijskom ritualnom činu dok je ritual vrlo često praksa koja ostaje u domeni "svjetovnog." U tom smislu ritual može biti promatran i kao specifičan način na koji se proizvode i reproduciraju složeni oblici komunikacije, povezani sa znakovima, simbolima i predodžbama kojima se pripisuju značenja. Ritual se tako događa kroz niz procesa u "graničnom području" između prirode/kulture, integracije/isključivanja, reda/nereda.

Krećući se prema operacionalizaciji pojma, autorica u raspravu uvodi pojam tradicije uz koju se ritual često povezuje, te problem vrednovanja tradicijske baštine i njezine socijalne funkcije u suvremenom društvu. Zaključno se ritual definira kao "komunikacijski i simbolični čin" imanentan i suvremenom društvu, nužan u oblikovanju kulturnih identiteta, ali i u fragmentaciji njegovih razlika.

Struktura rituala već prethodno označena kao fundamentalna za razumijevanje takvog tipa društvenog djelovanja na izvedbenom planu prati se usporedbom s "klasičnom" strukturom igre kako su je opisali Huizinga i Caillois, ali i sa suvremenim spektaklom kao modernom inačicom rituala. Središnji dio ovog poglavlja čini rasprava o simboličnoj razini ritualne poruke i njenim reperkusijama po komunikacijsku prirodu ritualnog čina. Autorica se poziva na R. Barthesa koji govoreći o mitu u suvremenom društvu, zapravo govori o "obliku, tipu govora i načinu prenošenja poruke". Mit, a zatim, analogno shvaćen i ritual specifičan je semiološki sustav, znak – koji se može interpretirati. Štoviše, riječ je o dvostrukoj interpretaciji ili o "interpretaciji interpretacija" jer je ritualni čin i u svojoj izvedbi već "interpretacija izvođača/sudionika". Afirmaciju rituala kao simboličkog čina autorica izvodi na temelju Rogićevog "koncepta" četiri funkcije simboličke strukture, obrazlažeći je sposobnošću rituala da "razlike afirmira kao identitete", te da legitimira "premošćujući razlike unutar sfere života."

Prva cjelina završava s poglavljima o socijalnoj funkciji rituala, ulozi rituala u modernom društvu, te obnovi rituala kao sastavnom dijelu procesa retradicionalizacije. Autorica izdvaja kao temeljne socijalne funkcije rituala: obnovu društvene solidarnosti, socijalnu integraciju, socijalno legitimiranje pojedinaca/skupina, instituiranje osoba ili čitavog poretka, potvrdu i obnavljanje identiteta, prekid u "ritmu svakodnevnice," mobilizaciju za djelovanje i kontrolu članova zajednice/društva, naglašavajući da se ove funkcije ne javljaju izdvojeno već jedan ritual često predstavlja kombinaciju nekoliko navedenih.

Pitanje koje je stavljeno u središte rasprave odnosi se poglavito na vezu rituala i modernog (urbanog) društva ili, drugim riječima, može li, u kojoj mjeri, koliko razložno i koliko uspješno ritual biti predmetom suvremene sociologije, napose urbane sociologije. Autorica drži da je ritualno djelovanje osiguralo svoju ulogu u modernom/postmodernom društvu, te da u tom smislu razumijevajući rituale možemo, iz specifične perspektive sagledati i najsuvremenije socijalne pojave kao što je primjerice uloga masovne kulture ili medija. Jedna od teza u radu jest upravo ono o imanentnosti ritualnih praksi (post)modernom društvu i to najviše u oblikovanju kulturnog identiteta i/ili kulturnih različitosti. Mogućnosti za takvu ulogu ritual ima ponajprije zbog svog simboličkog karaktera i stalne otvorenosti za upis novoga. Kulturni identitet oslanja na tradicijsku kulturu podrazumijevajući trajnost i kontinuitet, no uz istodobnu otvorenost promjenama, stalnu revitalizaciju simboličkih elemenata kao prilagodbu društvenom kontekstu. Dodatni argument za ukorijenjenost rituala u modernom društvu jest i kompleksnost industrijskog društva koje ga treba u cilju socijalizacije, prihvaćanja određenih društvenih vrijednosti i načina života. Pri tome valja razlikovati rituale od rutinizacija kojima industrijsko društvo obiluje i koji su u službi efikasnosti i racionalizacije djelovanja, dok rituali, sukladno Bococku imaju više "terapijsku" funkciju zbog toga jer ujedinjuju "tjelesne osjećaje i emocije s racionalnim društvenim svrhama" (str. 91.). Posebno je istaknuta potreba za ritualima u cilju uspostave/održavanja političkih sustava što je vidljivo u najraširenijem političkom ritualu modernog društva – političkim izborima.

Zbog promjene političkog sustava u Hrvatskoj 90-ih godina prošlog stoljeća, politički ritual imao je još naglašeniju ulogu nego je to slučaj u redovitim demokratskim uvjetima, posebno kada je riječ o legitimiranju novih političkih elita i odnosu spram tradicije.

Strukturnu povezanost gradske svakodnevice i ritualnih praksi autorica temelji na Weberovoj analizi nastanka gradova; u toj genezi ritualni čin prisege građanina gradskoj zajednici ima konstrukcijsku vrijednost. No, tim činom ne završava uloga rituala već grad postaje i pozornica, a nerijetko i poprište raznovrsnih teatralizacija, posebno u razdobljima svetkovina kada se ritualnim praksama na simboličan način obnavlja čin bratimljenja i ujedinjenja, učvršćuje solidarnost zajednice i revitalizira identitet grada. Gradski javni prostori oblikuju se također pod utjecajem ovakvih društvenih događanja.

U radu je primjereno naglašena ta dvosmislenost/višeznačnost gradskog prostora koji se, premda svakodnevan, "stvaran", preobražava u "prigodan" i "simboličan." Autorica na ovom mjestu podsjeća na novije trendove u urbanoj sociologiji koja je sklona tipologizirati gradove i po - u njima prevladavajućem i specifičnom životnom stilu - koji se iskazuje na simboličnoj razini. Distribucija simbola (spomenici, skulpture, ambijentalne cjeline, ulice, građevine, običaji, ritualna događanja) u gradskom prostoru postaje predmetom simboličke ekologije, a simboli postaju "kulturne činjenice" važne za gradski identitet. U takvom odnosu može se reći da se u velikoj mjeri život u gradovima ritualizira, ali i da se u gradovima oblikuje jedan specifičan tip rituala - gradski ili urbani ritual koji postaje "regulator" u već spomenutim područjima reda/nereda, prirode/kulture, isključivanja/integracije ali u posebnim urbanim uvjetima.

U završnom ulomku analize izložene u I. cjelini autorica je istražila ulogu rituala u kontekstu procesa retradicionalizacije društvenog života. Autorica razlikuje tradicionalna događanja od folklora na tragu Boissevainovog kriterija "identifikacije s događajem." Ukoliko je taj kriterij izostao – riječ je tek o folkloriziranim svetkovinama koje imaju muzejsku vrijednost. Tradicija je živa i promjenjiva, a promjene koje se u tradicijskom modelu stalno zbivaju zapravo su revitalizacije simbola kao prilagodba društvenom kontekstu. Ključna teza ovog poglavlja, s kojim se završava teorijska rasprava jest mogućnost i zbiljnost izuma tradicije kojim se otvaraju vrata i procesu retradicionalizacije. Proces je definiran sukladno Hobsbawnovom shvaćanju izuma novih tradicija "posudbom" elemenata iz prošlosti. Autorica zaključuje da su "...najčešći ciljevi izmišljanja novih tradicija u modernom društvu...strukturiranje političkih, ali i nepolitičkih grupa, traženje novih načina da se osiguraju i izraze društvena kohezija i identitet i strukturiraju društveni odnosi." (str.121.) Posebno je ovdje iscrpan osvrt na novije radove europskih antropologa/sociologa na temu obnove tradicije u mediteranskim zemljama i gradovima koje su u sociokulturnom pogledu bliski hrvatskom primjeru.

U II. cjelini (Analiza sadržaja tiska na temu gradskih rituala) iznose se rezulati empirijskog istraživanja gradskih rituala u hrvatskim gradovima. Temeljni cilj istraživanja bio je metodom analize sadržaja hrvatskog dnevnog tiska doći do podataka o broju, vrstama/tipovima, organizatorima i drugim važnim obilježjima ritualnih događanja u hrvatskim gradovima u razdoblju od 1990. do 1995. godine. Analizom su bile obuhvaćene tiskovine: Večernji list, Slobodna Dalmacija, Glas Slavonije i Novi list. Ukupno je za statističku obradu izdvojeno 477 novinskih članaka. Zbog nemogućnosti procjene osnovnog skupa, uzorak je označen kao prigodni (neprobabilističkog) tipa. Jedinica analize je bila ritualni događaj, a novinski tekst je kodiran po predlošku kodnog plana kojim su obuhvaćeni podaci o članku, fizičke osobine ritualnog događaja, akteri, tipologija ritualnog događaja, te karakteristike događajnog plana s naglaskom na elemente retradicionalizacije. Sukladno tomu vrijednosti pridodane kodiranjem su unesene u SPSS program za statističku obradu. Osim frekvencija i postotaka koji su računani za ukupan uzorak ali i za pojedine skupine, u većini slučajeva primijenjena je i analiza značajnosti razlike među skupinama hi-kvadrat testom.

Prikaz ostvarenog uzorka pokazao je da su neki zadani parametri zadovoljeni: ostvarene su ravnomjerna "teritorijalna" i "vremenska" pokrivenost u postotcima dostatnim za daljnje statističke obrade.

U daljnjem tekstu u spomenutoj II. cjelini rada razmatraju se rezultati na razini cijelog uzorka. Tematski su rituali podijeljeni na: "štovanje kultne figure/sveca zaštitnika"; "obnovu memorije na povijesni događaj"; "suvremeni politički ritual"; "karnevalske svečanosti"; "folklorne svečanosti"; te "situacijski" ritual. Po kriteriju čestine pojavljivanja na vrhu popisa su rituali "kultne figure" što upućuje i na važnu ulogu tradicijske baštine, a slijede ih rituali iz skupine "situacijskih" koji su nastali kao posljedica raznorodnih inicijativa "civilnog" sektora društva.

U slučaju aktera autorica se oslonila na "organizatore" ritualnih događaja, te ih podijelila u četiri kategorije: institucije državne ili lokalne vlasti; javne institucije/ustanove; civilno društvo; i Crkva. Rezultati su pokazali da inicijativa ritualnih događanja, barem što se tiče "službenog potpisivanja" događaja dolazi pretežno od institucionaliziranih aktera – najviše od strane države, ali i od crkve kao institucije.

Kalendarski, ritualna događanja najzgusnutija su u proljetnim mjesecima, a zatišje je svojstveno zimskim mjesecima.

Posebno je razmatrana i distribucija rituala u gradskom prostoru pri čemu je gradski prostor definiran na dva načina. Prvi kriterij je razdijelio prostor na uže gradsko središte, širi prostor grada i periferiju, a dobiveni rezultati pokazali su dominaciju središta nad ostalim dijelovima. Drugi kriterij razlikuje prostor po funkcionalnom kriteriju: glavna ulica/šetalište, gradski trg, zelene površine/parkovi, sportsko-rekreacijski tereni, prostor oko crkve ili nekog povijesnog objekta, i "kombinacija" različitih prostora. I u ovom slučaju potvrđuje se dominacija središta, ali i privlačnost crkvenih i drugih povijesnih sklopova izvan silnica gradskog središta za održavanje ovakvih događaja zbog jačeg simboličkog naboja.

Analizirana je i razdioba rituala po kriteriju vremenskog trajanja, očekivanog utjecaja, te što je posebno zanimljivo za temu retradicionalizacije, broja zabilježenih tradicijskih elemenata u ritualima, te vremena nastanka (prvog javljanja rituala). Rezultati su pokazali značajnu prisutnost tradicijskih elemenata u "dramatizaciji izvedbe/protokolu", "scenografiji", "odjeći, nakitu, opremi", "glazbi, plesu" te "jeziku, nazivlju, sloganima". Također je sa stajališta izuma novih tradicija značajan i podatak da je udjel "novih", tj. rituala izumljenih nakon 1995. godine natpolovičan.

Analiza je pokazala da raspodjela rituala po nekoliko tipologija radova omogućuje daljnju usporedbu između velikih (makroregionalna središta) i malih (ostalih) gradova, primorskih i kontinentalnih, ali i po Zimmermanovoj klasifikaciji koja uvodi srednji i izdvaja glavni grad, te između četiri velika hrvatska grada napose.

U ovom dijelu rada autorica analizira rituale i po kriteriju dominantne teme i tipa organizatora, gradskog prostora, vremenskog trajanja, godinama, godišnjim dobima i tradicijskim elementima. Rezultati pokazuju da je više od polovice "situacijskih" rituala institucionalno organizirano te stoga autorica zaključuje o još uvijek naglašenom "izravnom" uplitanju državnih/lokalnih vlasti koje se može shvatiti i kao način kontrole u kreiranju "prekida u svakodnevnici". Kada je riječ o dužini trajanja rituala – vidljiva je tendencija skraćivanja "novijih" rituala. Dominacija pojedinih tema kroz godine slijedi tijek društvenih (političkih, pa i ratnih) zbivanja, dok je prisutnost tradicijskih elemenata, očekivano, snažnija u tradicijskim ritualnim događanjima.

Zanimljiva je i usporedba po klasičnoj tipologiji: religijski – svjetovni ritual i to na način da su teme jasno grupirane u te dvije skupine. Prva skupina koja je označena kao religijski ritual obuhvatila je samo jednu temu: ritual "kultne figure/sveca zaštitnika", dok je druga skupina (svjetovni tip) udružila teme: obnova memorije, suvremeni politički ritual, folklor, karneval i "situacijski" ritual. Analiza hi-kvadrat testom pokazala je da je ovdje zaista riječ o dvije različite skupine koje se značajno razlikuju po tipu organizatora, mjestu događanja, prosječnom broju tradicijskih elemenata, te vremenu prvog javljanja ("stari" i "novi").

Posebno je u okviru opisane analize važno pitanje o odnosu tzv. "starih" i "novih" rituala. Razdjelnicu među njima autorica je povukla kroz 1990. godinu. Podjela koja je ponuđena, kako je naglašeno, omogućava u konačnici, usporedbu između "novostvorenih s jedne strane i s druge strane: starih, premda možda retuširanih za nove prilike" (str. 188.) I u ovom slučaju je primjena hi-kvadrat testa pokazala da se radi o dvije različite skupine rituala i to u slučaju tema, organizatora, prostora, vremenskog trajanja i tradicijskih elemenata. Temeljem te analize autorica je skicirala dva tipa (skupine) rituala: "stare" rituale, nastale do 1990. godine i "nove" – nastale nakon 1990. godine, tj. prije i poslije društvenih promjena.

Slijedi analiza socijalnih funkcija rituala temeljena na novom pregrupiranju dominantnih tema uslijed čega su formirane tri nove skupine. Prvu skupinu čine rituali sa socijalnom funkcijom obnove/potvrde identiteta u koju su svrstane dominantne teme: kultne figure/sveca zaštitnika, obnova memorije na neki društveni događaj, te folklorne svečanosti. Druga je skupina rituala s mobilizacijskom socijalnom funkcijom u koju je ušao suvremeni politički ritual. Treći su ritualni događaji s pretežito terapijskom funkcijom: "situacijski" ritual i karneval. Analizom po svim kriterijima pokazala se statistički značajna razlika među tri skupine osim u slučaju "očekivanog utjecaja". U sve tri skupine pokazao se značajan udjel tradicijskih elemenata.

Završno poglavlje II. dijela rada nešto opširnije jer izravno zadire u središnju temu odnosa grada i rituala. Temeljem podataka o gradovima u kojima su se rituali događali napravljene su četiri tipologije gradova i za svaku od njih provjerene su razlike u karakteristikama ritualnih praksi. Analiza je pokazala da se četiri velika grada (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek) međusobno razlikuju, ali i naglašenu specifičnost Zagreba kao glavnog grada. Kada se pak ova četiri grada stave nasuprot ostalim hrvatskim gradovima razlika je također evidentna, no u tom slučaju govorimo o dvije skupine gradova: veliki (iznad 100.000 stanovnika) i mali (ispod 100.000 stanovnika). Neosjetljivost na širinu spektra gradova kao posljedica ovako izvedene podjele, autorica je nastojala prevladati u trećoj testiranoj tipologiji koja je u analizu uvela i skupinu tzv. srednjih gradova, pri čemu je glavni grad izdvojen kao posebna kategorija. Ova analiza premda je pokazala razlike među skupinama, ukazala je i na sličnost u ritualnim događanjima srednjih i malih gradova, te bliskost glavnog i velikih gradova. No sličnost je za neka obilježja ustanovljena i između glavnog grada i srednjih gradova (uloga crkve kao organizatora), te velikih i srednjih gradova (očekivani utjecaj). Analiza je pokazala da broj rituala s tradicijskim elementima raste što je grad manji. Na kraju ovog poglavlja testirana je i razlika s obzirom na još jednu tipologiju grada: primorski i kontinentalni grad koja je potvrdila tezu da je pripadanje nekom "kulturnom krugu" povezano s razlikama u načinu na koji se zbivaju i ritualna događanja.

Sažimljući nalaze autorica upozorava na potrebu veće postmodernizacijske osjetljivosti u čitanju pojedinih nalaza. Prvo zapažanje odnosi se na značajnu prisutnost tradicijskih elemenata u novim ritualima, drugo na značajnu ulogu aktera civilnog društva, treće na sve naglašeniji proces sekularizacije, četvrto na različiti intenzitet djelovanja civilnog društva u različitim tipovima gradova, te peto, na veličinu grada kao diskriminirajuću varijablu.

III. cjelina rada (s 8 poglavlja) u cijelosti je posvećena kvalitativnoj analizi tj. analizi slučaja jednog složenog višednevnog gradskog (splitskog) rituala pod nazivom "Dani Radunice". Autorica najprije upoznaje s predjelom (ulicom) Radunica kroz kratki povijesni presjek razvitka ove gradske četvrti. Nakon toga slijedi opis "povijesnih prethodnika" ovog ritualnog događaja od kojih su jedni ugasnuli, a drugi doživjeli transformaciju. U posebnom poglavlju izložen je scenarij, tj. opis ovog ritualnog događaja koji je oblikovan tek 1994. godine. Podatci o ritualnom događaju prikupljani su metodom promatranja sa sudjelovanjem, ali i analize prigodnog tiska koji je izdavan u više navrata. Posebno se analiziraju akteri, socijalne funkcije i tradicijski elementi po predlošku i kategorijama korištenim i u kvantitativnoj analizi dnevnog tiska, te se na taj način testira njihova primjena na konkretnom događaju.

U Zaključku iznesene analize slučaja autorica nalazi da je riječ o ritualu paradigmatskog značaja, tipičnom primjeru "novog starog" rituala gdje se na poseban način u postmodernističkoj maniri isprepliću tradicijski i moderni elementi, u kreaciji civilnog društva (građana) uz sveprisutnu dvosmislenost i igru riječima, u cilju potvrde/obnove identiteta jedne gradske zajednice. Ovaj događaj u kojem se teško može razlučiti tradicija od suvremenosti, religijska tema (motiv) od igre i terapijskog prekida u svakodnevnici, autorica ističe kao model potvrde identiteta u (post)modernom društvu koji se više ne oslanja na jednu izvornu, provjerenu i prostorno ograničenu tradiciju i baštinu, već se nastoji afirmirati kroz "originalnu kombinaciju" ili "novu kreaciju" iz svih dostupnih elemenata vlastite, ali i tuđih bliskih baština.

U IV. cjelini autorica iznosi cjeloviti zaključak rada. Zaključak se razvija s osloncem na klasično Durkheimovo shvaćanje rituala i njihovih socijalnih funkcija pri čemu autorica polazi od tvrdnje da "rituali uvijek uređuju prevodeći kaotična stanja u strukturirani poredak" (str. 255.). Slijedom takvog shvaćanja ritualnog čina, kao simboličkog oblika društvene komunikacije, uklanjaju se i nedoumice koje bi priječile suživot ritualnog čina i modernog društva. Za dodatnom argumentacijom smisla i opstanka rituala, pa i potrebe za jednom takvom simboličkom komunikacijskom i prezentacijskom praksom u modernom gradu, autorica poseže u Simmelovu analizu velikih gradova i duhovnog života gdje dinamičnost odnosa pojedinca i društva ostavlja stalno otvorenim pitanje identiteta ali i regulacije "kolektivnih/individualnih" emocija. Na taj način shvaćen, ritual dobiva socijalizacijsku ulogu u suvremenom urbanom društvu.

No, moderno društvo, drži autorica, zasnovano na podjeli rada i imperativu efikasnosti, nastoji intervenirati u području društvenih ritualnih praksi mijenjajući ih na način da ih nastoji sve više pomaknuti, okrenuti spram dva smjera - prema rutinizacijama, i prema spektaklu.

Stoga, se u radu upozrava na nužnost razlikovanja rituala i rutinizacija kojima obiluje moderno društvo primjenom kriterija prisutnosti/izostanka simbola u događaju. Rutinizacije, jer nemaju simboličkog značenja, označene su kao rituali "tehničkog društva" s temeljnim ciljem povećanja efikasnosti tehničkog društva, dok rituali uz mogućnosti interpretacije i promjene – što je svojstveno simbolima (Rogić) - mogu djelovati i konstrukcijski i motivacijski.

Autorica zatim upućuje i na tendenciju da se, poglavito zahvaljujući masovnim medijima, u modernom društvu ritual preobrazi u spektakl – shvaćen kao "dominacija slike nad značenjem" sukladno Handelmanovom shvaćanju.

Ove dvije tendencije da se ritual u modernom društvu pretvori u rutinizaciju ili spektakl, drži autorica, u konačnici, ne ugrožavaju ritual kao simboličku praksu za što su dokaz opstanak i brojna oživljavanja izvornih rituala ali i snažan proces retradicionalizacije društva. Razlog tomu vidi u brojnim otvorenim pitanjima i sumnjama modernog društva za koje odgovore ne nudi racionalno ili pozitivno-znanstveno mišljenje.

Podsjetivši još jednom na osnovne značajke pojma, strukture i socijalnih funkcija rituala, te socijalne uloge rituala u modernom (industrijskom) društvu i to napose kroz proces retradicionalizacije društvenog života, autorica još jednom na kraju daje sažeti prikaz rezultata empirijskog istraživanja ritualnih praksi u hrvatskim gradovima devedesetih godina prošlog stoljeća, pokazujući kako se u tadašnjim uvjetima društvenih i političkih promjena odvijao proces retradicionalizacije društvenog života kroz obnovu ritualnih praksi.

Sam pojam retradicionalizacije smješten je u širi kontekst društvenog razvitka koji, u susretu s mnogim nerazjašnjenim pitanjima i sumnjama, za odgovorima počinje tragati i "vraćajući se unatrag" – posežući u tradicijsku baštinu. Takav trend prisutan je u gotovo svim vidovima života, od gospodarstva i proizvodnje hrane, umjetnosti, posebno glazbe, ali i društvenog života. U tom smislu, autorica drži da je tema gradskih rituala i suvremena sociološka tema, a ne samo predmet antropoloških ili etnoloških radova.

U radu su otvorena mnoga pitanja, premda na sva nije odgovoreno jednako iscrpno. Neka od njih, poput odnosa suvremene kulture i rituala, suvremenih medija i rituala, pa i različitih religija i rituala – samo su naznačena. Odnos politike i rituala također nije do kraja iscrpljen. Svaka od tih tema, zaslužila bi jedan opsežan rad, no na ovom mjestu autorica je napravila prvi korak u namjeri da ritualni čin smjesti u društveni život i odredi mu odnose spram svakog od navedenih područja: politike, kulture, religije i slično, kako bi se istaknula njegova sveobuhvatnost.

Novost je što se, u hrvatskom kontekstu, tema rituala nastoji obraditi sa sociološkog aspekta i to iz perspektive urbane sociologije. Takav pristup stavio je u prvi plan pitanje socijalne uloge rituala u modernom gradu, no prije toga, zbog malobrojnih socioloških radova o temi, trebalo se "izboriti" za afirmaciju pojma "gradskog rituala". Kako i u tradiciji urbane antropologije etnolozi već postoji stabilan interes za istraživanje gradskog života, čini se da je sve širi prostor za interdisciplinarna istraživanja, a u metodološkom smislu sve više mogućnosti kombinacije kvantitativnih i kvalitativnih metodoloških procedura.

Zaključna ocjena

Doktorski rad mr. sc. Anke Mišetić Gradski rituali: sociološki aspekti retradicionalizacije socijalnog života u hrvatskim gradovima nakon 1990. značajan je znanstveni prinos empirijskim istraživanjima u urbanoj sociologiji u Hrvatskoj. Glavna specifičnost rada očituje se u pristupu koji daje prednost traganju za simboličnim mrežama i simboličnom arheologijom u ulozi usmjerivača socijalnih akcija u hrvatskim gradovima. Takav pristup osigurava brojne kvalitativne i dubinske uvide u urbane promjene, a napose u procese oblikovanja urbanog okoliša. Pristup otvara i više pitanja o odnosu istraživačke tradicije u urbanoj sociologiji i urbanoj antropologiji. Zbog toga se rad može promatrati i kao dio posebnog istraživačkog kontinuiteta gdje se multidisciplinarno (na "spoju" urbane sociologije i urbane antropologije) traga za strukturama svakodnevice u hrvatskim gradovima, te za mrežama urbanih aktera pomoću kojih oni vrijednosno diferenciraju urbani okoliš i izgrađuju specifične mehanizme njegove kontrole. Autorica primjereno koristi različite metodološke procedure (statističke metode, kvalitativne analize, studija slučaja). Time postiže dublji sociološki uvid i u strukturu fenomena i u empirijsku raznovrsnost kojom se on posreduje u socijalnom iskustvu. Sigurno i kritičko kretanje autorice kroz mjerodavnu teorijsku literaturu, te skrupuloznost u zaključcima dodatna su vrijedna obilježja rada. Predlažemo Znanstvenom vijeću da prihvati ovaj izvještaj, imenuje povjerenstvo za obranu i odobri obranu rada.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

Dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

Dr. sc. Ivan Rogić, red. prof.,

Filozofski fakultet u Zagrebu

Odsjek za informacijske znanosti

Zagreb, 30. listopada 2001.

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Odlukom Fakultetskog viječa Filozofskog fakulteta od 16.srpnja 2001. godine imenovali smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Svjetlane Mokriš pod naslovom Model organizacije odjela periodike u knjižnici s dvojnom funkcijom. Stručno povjerenstvo razmotrilo je radnju i podnosi Vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ

Magistarski rad Svjetlane Mokriš obuhvaća 136 stranica, ima 83 bilješke, u popisu literature navedeno je 88 bibliografskih jedinica, a radu su pridružena dva priloga.

Rad je podijeljen u osam cjelina: Uvod, O periodičkim publikacijama, Načela, kriteriji i postupci izgradnje, organizacije, očuvanja, zaštite i uporabe časopisa i novina, Istraživanje: časopisi i novine u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek i knjižnicama Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku, Model organizacije odjela periodike u knjižnici sa sveučilišnom i narodnom funkcijom, Zaključak, Prilozi, Bibliografija.

U uvodnome dijelu pristupnica ukazuje na osnovne teze od kojih je pošla u svojemu istraživačkom radu, obrazlaže hipoteze, očekivanja i odabranu metodologiju.

U drugome dijelu rada problematizira niz pitanja terminološke prirode, poglavito se bavi tumačenjima pojmova periodička i serijska publikacija, te upućuje na časopis i novine kao važan izvor informacija u znanstvenome radu, nastavi i općem obrazovanju.

U trećemu dijelu rada pregledno su i kritički predstavljeni prevladavajući ciljevi i kriteriji izgradnje zbirke časopisa i novina. Nadalje pristupnica raspravlja o postupcima izgradnje, organizacije, očuvanja i uporabe časopisa i novina, tumači teorijske osnove na kojima počivaju takvi postupci te ukazuje na probleme praktične prirode. U ovome su dijelu rada predstavljeni neki značajniji inozemni projekti i postignuća u organiziranju usluga na osnovi primjene novih tehnologija.

Dio rada zasnovan na istraživanju koje je pristupnica provela u knjižnicama Sveučilišta J. J. Strossmayer, premda zamišljen kao znanstveno istraživanje temeljem anketnih upitnika, obrade statističkih podataka i intervjua, nije u cijelosti ispunio očekivanja prije svega zbog vrlo skromnih zbirki časopisa i novina, ali je samo istraživanje ukazalo na nužnost sustavne izgradnje takvih zbirki, potrebu za suradnjom i zajedničkim korištenjem raspoloživih izvora.

U dijelu rada u kojemu je predstavljen model organizacije odjela periodike u knjižnici s dvojnom funkcijom, pošavši od valjanih teorijskih polazišta, pristupnica napose naglašava mogući djelotvoran utjecaj novih tehnologija, izdvaja optimalne načine povezivanja knjižnica u izgradnji zbirki časopisa i novina, stvaranju depozitarnih spremišta i restauratorskih radionica na regionalnoj razini.

Polazeći od teze da se znanstvenoistraživačka djelatnost u Hrvatskoj u velikoj mjeri odvija unutar sveučilišta, kandidatkinja je svojim radom nastojala ukazati na prednosti djelotvorne organizacije sveučilišnih knjižničnih sustava, a napose racionalne i fleksibilne mreže usluga koje se zasnivaju na periodičkim publikacijama. Naime, kako je sustav znanstvene komunikacije označen povezanošću nekoliko elemenata: znanstvenika/autora, prijenosnika znanstvenih informacija (formalnih i neformalnih), te izdavača i znanstvenih knjižnica, i kako se časopis pojavljuje kao jedan od najznačajnijih prijenosnika znanstvenih informacija, znanstvena knjižnica treba posvetiti posebnu pozornost odabiru relevantnih naslova (i na papiru i u elektroničkome obliku), njihovu redovitom pristizanju, obradi, pohrani i čuvanju te sustavu obavještavanja o sadržajima koji su u njima predstavljeni.

Pojava elektroničkih publikacija bitno je utjecala i utječe na ponudu i opseg usluga za korisnike, na organizacijski ustroj knjižnica i načine njihova povezivanja, napose u knjižnicama visokih učilišta. Stoga, osnovna hipoteza, koju je pristupnica nastojala potvrditi, jest da se boljom organizacijom knjižnice s dvojnom funkcijom – sveučilišne knjižnice i narodne knjižnice – a napose dogovornom izgradnjom zbirke periodičkih publikacija, korisničkoj populaciji mogu osigurati brže i kvalitetnije usluge.

U završnom dijelu kadidatkinja zaključuje koje su prednosti i nedostaci postojećih modela organizacije periodike u knjižnicama, s posebnim osvrtom na kvalitetu usluga zasnovanih na predloženome modelu.

OCJENA

Uvažavajući suvremena dostignuća knjižnične znanosti i prakse, kritički propitujući načela i postupke izgradnje i organizacije zbirki časopisa i novina, S. Mokriš u svojemu je magistarskom radu Model organizacije odjela periodike u knjižnici s dvojnom funkcijom ukazala na osnovne teorijske postavke izgradnji zbirki časopisa i novina, kritički vrednovala ponuđene pristupe i modele, te pojasnila terminološke dvojbe. Na osnovi saznanja do kojih je pritom došla, te na osnovi rezultata provedena istraživanja, ponudila je osmišljen, funkcionalan model organizacije odjela periodike u odnosu na mehanizme, procedure i procese koji predstavljaju tehničke aspekte knjižničnog poslovanja, na intelektualne sadržaje knjižnične građe bez obzira na vrstu nositelja, te na društveno i kulturno okruženje u kojemu djeluje knjižnica s dvojnom funkcijom, dakle na trima razinama, proceduralnoj, konceptualnoj i kontekstualnoj.

Predlažemo da se magistarski rad Svjetlane Mokriš pozitivno ocijeni te da se pristupnicu uputi na daljnji postupak.

Stručno povjerenstvo

dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof

dr.sc.Tatjana Aparac Jelušić, izv. prof

dr.sc. Mirna Willer, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Dr. sc. Stanislav Marijanović, red. prof.

Zagreb, 1. listopada 2001.

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

P r e d m e t:

Antonio Toni Juričić:

Hrvatski kriminalistički roman pedesetih i šezdesetih godina - izvješće.

Mentor prof. dr. Vinko Brešić

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 17. svibnja 2001. (Odluka br. 04-3-22-2001, Zagreb, 22. ožujka 2001.) imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Antonia Tonija Juričića pod naslovom Hrvatski kriminalistički roman pedesetih i šezdesetih godina. Primivši i pročitavši spomenuti rad, Vijeću podnosimo sljedeće skupno

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Antonia Tonija Juričića pod naslovom Hrvatski kriminalistički roman pedesetih i šezdesetih godina ima 109 stranica teksta koji je podijeljen u sedam poglavlja: Uvod (1), A. T. Solar (29), Virovitički Simenon (37), Mitar Balaban ili Armin Benko (80), Timothy Tatcher (90), Zaključak (98). Na kraju su popis analitičkog korpusa romana (101), literatura (103) i kazalo imena (105).

U uvodnome, teorijsko-metodološkome i književnopovijesnome dijelu radnje, najavljuju se tema, metodologija i ciljevi rada na izabranoj temi, odnosno definiraju operativni termini i istraživački korpus.

Polazeći od problema recepcije, u prvome redu od ambivalentna odnosa prema kriminalističkome romanu i drugim oblicima trivijalne književnosti, kandidat upućuje na njegova "opća i gotovo nezaobilazna mjesta" na kojima je bila moguća ne samo izgradnja vlastite poetike već nerijetko i preskriptivan odnos teoretičara i praktičara prema pisanju djela ovoga žanra. A naznačujući njegov povijesni razvoj tijekom 19. i 20. stoljeća s paradigmom koju čine Edgar Alana Poe, Emile Gaboriau, Arthur Conan Doyle, Agatha Christie, Georges Simenon, Mickey Spillane i Raymond Chandler, kandidat ujedno naznačuje i ključne probleme žanrovskoga usustavljivanja kriminalističkoga romana pozivajući se na njegove vodeće inozemne (S. S. van Dine, Thomas Narcejac, Francois Fosca, Cvetan Todorov ) i domaće (Zdenko Škreb, Stanko Lasić, Viktor Žmegač, Pavao Pavličić) teoretičare. Osim tipologije, jedan od problema je i pitanje termina, odnosno naziva, koji se od autora do autora različito rješava (kriminalistički, detektivski, detekcijski, policijski, krimić...).

A što se tradicije hrvatskoga kriminalističkoga romana tiče, rezimirajući dosadašnja istraživanja u tome području (Divna Zečević, Stanko Lasić, Igor Mandić, Vinko Brešić, Krešimir Nemec), kandidat zaključuje da se u nas - za razliku od stranih literatura - do sredine pedesetih godina 20. st. ostalo više-manje na pokušajima, pa se može govoriti tek o naznakama neke tradicije (od Marka Radojčića, preko Marije Jurić Zagorke do Branka Ranimira). Promjenu će, međutim, i u tome dijelu hrvatske književnosti donijeti pedesete godine s pojavom Jednostavnoga umorstva Antuna Šoljana, a potom niza krimića Milana Nikolića te Nenada Brixyja, Ivana Raosa i Branka Belana. Kandidat, međutim, ističe kako za domaći krimić tadašnje relativno pogodno ozračje "nije bilo u sferi društvenih strujanja i stremljenja", već u "promjenama koje su se dogodila u samoj umjetnosti, koja je napravila (...) odmak od socrealizma, otvorivši se idejnom pluralizmu i utjecajima svjetskih trendova i tradicija". S njima će korak hvatati i književna znanost, koja sredinom šezdesetih godina pokazuje zanimanje i za oblike trivijalne literature (Sekcija za književnost Hrvatskoga filološkog društva i redakcija časopisa "Umjetnost riječi" i splitskih "Mogućnosti").

Kandidat potom prelazi na središnji dio svoje radnje, tj. na eksplikaciju analitičkoga korpusa koji čine romani spomenutih autora.

Prvenstvo pripada A. T. Solaru, tj. Antunu Šoljanu (1932-1993) i njegovu Jednostavnome umorstvu, koje je kao feljton objavio 1955. u zagrebačkome tjedniku "Globus" a čijem objavljivanju je prethodilo intervju s tada mladim autorom. Šoljanov roman istrage, rađen po uzoru na engleski tip kriminalističkoga romana, "izgrađen je na konkretnoj društvenoj podlozi, inkriminiranom milieu koji bitno utječe na formiranje zapleta". Bez obzira na svoju vezanost za sociološku podlogu i čvrsto pridržavanje žanrovske sheme, on nosi - ističe kandidat - "visoku estetsku, žanrovsku i književnopovijesnu vrijednost", te uvelike problematizira naslijeđenu i danas prevladanu podjelu na tzv. ozbiljnu i trivijalnu književnost.

Dok je Šoljanu ovaj roman bila samo kratka epizoda u njegovu književnome bavljenju, i to "zbog preživljavanja", prvi će se profesionalno žanrom krimića u nas baviti "Virovitički Simenon" - Milan Nikolić (1924-1970). Raščlanjujući čak 28 njegovih kriminalističkih romana - od Prstena s ružom (1957) do Zelenog signala na prelazu (1970) - a potom im utvrđujući žanrovske dominante i tip (engleski - američki; krimić istrage, potjere, prijetnje ili akcije; špijunski, triler, siciente fiction), kandidat ističe kako većini Nikolićevih romana prijeti opasnost iskliznuća iz kriminalističkoga žanra ne samo odstupanjem od kanona (na razini naracije, motivacije i karakterizacije), već prvenstveno ideologizacijom diskursa. I pokraj toga nekoć popularni pisac vremenom je usavršio "zanatsku stranu svojih djela, želeći prije svega čitatelju pružiti vješto sročenu priču o zločinu i pobjedi nad njim, a da pri tom veliko moraliziranje ostane po strani". Dokaz su ponajprije žanrovski najuspjeliji mu romani Prsten s ružom, Nesuđeni vampir, Posljednja karta, Dosije 1714, Kristalna pepeljara, Tajna kanarinčeve krletke i Četiri pokojna šerifa.

I dok je radnja Nikolićevih romana smještena isključivo u domaću sredinu, radnja dvaju dosad objavljenih kriminalističkih romana Ivana Raosa (1921-1987) zbiva se u inozemstvu, i to u SAD-u i Velikoj Britaniji, što je bitno utjecalo na oblik diskursa i udaljilo njihova autora od prethodnika mu Šoljana i Nikolića. Poput Šoljana i Raos je svoje krimiće objavio pod pseudonimom (Ledi Anti Vasor ili Navi Vasor), što najbolje ilustrira društveni status domaćega krimića i kriminalističkog žanra uopće, a poput Nikolića objavio ih je izvan Zagreba, u tada uglednoj i popularnoj novosadskoj biblioteci Romani X-100, što pak govori o samome društvu i tadašnjim kulturnim srategijama. Crna limuzina (1960) i Mrtvaci poziraju (1961) romani su istrage pisani u kombinaciji američkoga i engleskoga tipa kriminalističkoga romana s detektivom i njegovim pomoćnikom kao središnjim likovima. Na stilskoj razini, međutim, oni su više od pukoga zanatskog oponašanja uzora, zaključuje kandidat, jer korespondiraju s ostalim dijelom njegova opusa gdje je također očita autorova "sklonost stilskome pastišu u stvaranju žanrovske literature".

Iza pseudonima Mitar Balaban i Armin Benko skrivao se još jedan predstavnik hrvatskoga kriminalističkoga romana - Branko Belan (1912-1986). Za razliku od Raosa, a posebice Nikolića koji je bio zapravo kućni pisac sarajevske "Svjetlosti" (Biblioteka Džepna knjiga), Belanove romane Biografija utopljenice (1962) i Obrasci mržnje (1965) objavili su zagrebački nakladnici (Znanje i Naprijed). Međutim, kako je u prvome riječ o romanu čija je kriminalistička fabula prožeta naglašenim socio-psihološkim elementima, drugi je žanrovski nešto čišći. U oba se pojavljuje lik fatalne žene, u oba je evidentna socijalna pozadina, oba su - bez obzira na svoju žanrovsku bastardnost - u osnovi krimići oblika istrage.

Napokon, i zadnji autor u ponuđenoj paradigmi služio se pseudonimom, ali je u žanrovsku sliku hrvatskog krimića unio novu kvalitetu. Riječ je o Timothyju Tatcheru, odnosno Nenadu Brixyju (1924-1984) i njegovim romanima Mrtvacima ulaz zabranjen (1960) i Hollywood protiv mene (1964). Neovisno o autorovoj ne/namjeri da se naruga jednome u nas relativno novome, u svjetskim razmjerima itekako tiražnome književnome obliku, te da eventualno "iskarikira njegov šablonizam do krajnjih granica", Brixy je "parodiranjem ostvario djelo (...) zanimljivo ne samo u kontekstu hrvatskoga kriminalističkog žanra, već i svjetskog"; o tome na svoj način govore i prijevodi na nekoliko stranih jezika i za naše prilike još uvijek nedostižna naklada od čak 250.000 primjeraka. Zato Stanko Lasić, autor u nas jedine eminentno teorijske studije o kriminalističkome romanu, nimalo slučajno, posvećuje pažnju upravo (i jedino!) ovome hrvatskome anti-kriminalističkome romanu ističući kako njegov autor "stilskom groteskom" podriva ozbiljno stil krimića. I kasniji istraživači uglavnom će isticati Brixyjev prvijenac, iako će sedamdesetih godina napisati još nekoliko žanrovskih romana ne skrivajući se više iza popularnoga pseudonima.

Nakon što je iscrpio analitički korpus, kandidat se vraća na polaznu točku, tj. na drugi dio svojega naslovljenoga operativnoga pojma. Primjećujući kako u toj generaciji nema jedinstvenoga poetičkog modela, kandidat se pita može li se - osim same činjenice da ih veže kakav-takva odanost jednome kanoniziranome žanru - uopće i govoriti o nekoj književnoj generaciji. Naime:

"Šoljan i Balen kreću se po granicama realističkog romana želeći ostvariti socijalno-psihološku motivacijsku podlogu na osnovi koje bi onda prešli u vode kriminalističkog žanra, Brixy je izabrao parodiranje žanrovske poetike za svoj temeljni postupak, Raos se služi pastišem, a Mialn Nikolić u svom bogatom opusu kombinira sva moguća, dopuštena i nedopuštena, tematska i oblikotvorna izražajna sredstva uz određeni socijalno-psihološki podtekst. Gotovo da nema Nikolićeva romana u kojem se ne događa poneko žanrovsko iskliznuće. To ga izvlači iz strogog kanona žanrovskog stvaranja i u neku ruku približava autorima druge generacije, koji se takvim 'izigravanjima' obilato služe. Samo je Jednostavno umorstvo Antuna Šoljana (...) 'disciplinirano' i ostaje u klasičnom žanrovskom kanonu".

Kada se sedamdesetih i osamdesetih godina budu promijenili stavovi autora i recepcijski kontekst, promijenit će se i status krimića u žanrovskoj slici moderne hrvatske književnosti. Krimić se nameće kao odgovor na dotadašnju nefabulativnu prozu, pa se novi naraštaj "ne stidi onoga što piše", a književna kritika počinje im priznavati status "prave domaće generacije pisaca krimića". Međutim, nastavlja kandidat, sada je već riječ o drugoj generaciji, a ona prva je tijekom pedesetih i šezdesetih godina već "popunila književnopovijesnu prazninu između onoga što smo nazvali kakvom takvom tradicijom (Radojčić, Zagorka) i onoga što zovemo "pravom domaćom generacijom". Zato bismo, zaključuje kandidat, Pavla Pavličića, Gorana Tribusona i Ljudevita Bauera ipak mogli proglasiti drugom generacijom, a Antun Šoljana, Milana Nikolića, Ivana Raosa, Branka Balena i Nenada Brixyja prvom generacijom hrvatskog krimića.

Ovime je kandidat, nakon metodološki dobro vođenoga postupka, uspješno ostvario glavni cilj svojega rada. Time je dokazao da je ovladao književnoznanstvenom metodom i instrumentarijem, te pridonio usustavljivanju žanrovske slike hrvatske književnosti druge polovice 20. stoljeća. Na stanovite propuste, npr. u referentnoj literaturi kao i na mjestimične terminološke dvojbe, povjerenstvo će kandidata upozoriti na obrani. Zato predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati ovo izvješće i da kandidatu odobri daljnji postupak za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti.

S kolegijalnim pozdravom!

Dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Dr. sc. Stanislav Marijanović, red. prof.

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

ODSJEK ZA KROATISTIKU

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Predmet: Ocjena magistarskog rada

Željka Jozića

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta humanističkih i društvenih znanosti na sjednici od 16. srpnja 2001. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Željka Jozića, pod naslovom “Fonologija govorā brodskog Posavlja”. Nakon uvida u priložene dokumente i magistarski rad, podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Magistarski rad Željka Jozića, pod naslovom “Fonologija govorá brodskog Posavlja”, ima 112 str., a sastoji se od uvoda, poglavlja o samoglasnicima, suglasnicima i prozodiji. Na kraju je radnje zaključak, donose se tekstovi i zvučni zapisi iz 15 istraženih mjesnih govora i popis literature. U radu je prikazana fonologija posavskoslavonskih govora oko Slavonskog Broda detaljnim sinkronijskim i djelomičnim dijakronijskim prikazom problematike.

Kandidat je 1999. i 2000. godine istraživao govore u brodskoj Posavini. Terenska su se istraživanja temeljila na upitniku za Hrvatski dijalektološki atlas, a na magnetofonske vrpce zabilježio je i 20-ak sati zvučnoga materijala, obuhvativši 15 sela: Bebrinu, Čajkovce, Donje Andrijevce, Garčin, Gundince, Gornju Vrbu, Klakar, Oprisavce, Rastušje, Sikirevce, Slobodnicu, Stare Perkovce, Svilaj, Veliku Kopanicu i Zdence Brodske. Na terenskim istraživanjima koja su trajala mjesec dana ispitana su fonološki relevantna pitanja, kako bi se uz nevezan razgovor i informatorovo kazivanje snimljeno na vrpce dobila potpuna slika o fonološkoj i posebno prozodijskoj strukturi tih govora. Ta je građa poslužila kao osnova za ovaj rad o govorima u okolici Slavonskog Broda, a dio snimljene građe dodan je radu u tekstualnom obliku i u zvučnom zapisu na CD-ROM-u.

Posavski se govori prema refleksu jata dijele na ikavske i ikavsko-jekavske. Obrađeni su ikavsko-jekavski govori, koji obuhvaćaju istočni dio brodskoga Posavlja. Za njih je karakteristična dvojaka zamjena jata s obzirom na to je li riječ o osnovnom dugom (>i) ili kratkom (>je) slogu, uključujući tzv. sekundarni jat. Utvrđuju se odstupanja od toga pravila. Utvrđeno je čuvanje distinkcije između dugoga i kratkog slogotvornoga r. Dočetno l u imenskih se riječi sačuvalo, a u glagolskih pridjeva redovito se vokaliziralo (>o). Utvrđuje se da je frikativ x dao ø ili j/v. U manjem dijelu govora zabilježen je samo jedan afrikatni par ć - đ. Uz leksikaliziranu pojavu šćakavizma u svim mjestima, utvrđuje se da su sva ispitana mjesta štakavska, osim jednog, koje je šćakavsko. Za naglasni sustav kandidat utvrđuje sadašnje stanje, a uspoređujući ga s Ivšićevim opisom, utvrđuje bitne promjene koje su nastale u zadnjih devedesetak godina, kao i smjer akcenatskoga razvoja. S obzirom na realizaciju, u nekoliko je mjesta zabilježena pojava zatvorenoga dugoga a:, u jednome od njih zatvoreno dugo e:.

Nakon što smo dobili prvu verziju rada na uvid, vratili smo je uz zahtjev da se radnja doradi. Pojedinačne preostale nejasnoće razjasnit će se na obrani.

Magistarska radnja Željka Jozića temelji se na dosadašnjima i velikim dijelom na vlastitim autorovim istraživanjima. Pokazuje samostalan pristup u primjeni metodologije dijalektološkoga opisa. Istraživanje je provedeno detaljno. Kandidat je pokazao poznavanje relevantne literature. Tom radnjom dobili smo opise govora koji su važni ne samo za štokavštinu nego i za cijelu hrvatsku dijalektologiju. Stoga

PREDLAŽEMO

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Željka Jozića i da kandidatu odobri nastavak postupka i obranu rada.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Mijo Lončarić, znanstveni savjetnik Instituta za hrvatski jezik, predsjednik povjerenstva

2. dr. sc. Mira Menac-Mihalić,

docentica na Filozofskom fakulttetu u Zagrebu

mentorica i član povjerenstva

3. dr. sc. Mladen Kuzmanović,

docent na Filozofskom fakulttetu u Zagrebu, član povjerenstva

U Zagrebu, 26. listopada 2001.

Fakultetskom vijeću

Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Ocjena magistarskog rada Josipa Miletića.

Poštovane gospođe i gospodo!

Na svojoj sjednici održanoj 18. lipnja 2001. imenovali ste nas u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Josipa Miletića, o čemu smo obaviješteni Vašim dopisom br. 14-3-27-2001. od 25. lipnja 2001. U skladu s donesenom odlukom podnosimo ovaj skupni

I Z V J E Š T A J

Magistrand Josip Miletić napisao je i u propisanom obliku predao magistarski rad PROMJENE NAZIVLJA U NOVOM HRVATSKOM KAZNENOM ZAKONODAVSTVU.

Rad ima 118 računalno ispisanih i obrađenih stranica teksta s prosječno 1800 znakovnih mjesta na stranici. Rad je podijeljen u osam poglavlja.

U "Uvodu" (str. 1-3) magistrand tvrdi da se novo hrvatsko kazneno zakonodavstvo, tj. kazneno zakonodavstvo nakon prvih višestranačkih izbora terminološki znatno razlikuje od onoga u prijašnjem razdoblju. Stoga on postavlja sebi zadaću istražiti to promijenjeno nazivlje s jezičnoga i terminološkoga gledišta. On pokazuje da je kaznenopravno nazivlje 1929. godine u Kraljevini Jugoslaviji unificirano u sadržajnom i terminološkom smislu, odnosno da je time izvršeno nasilje nad hrvatskim pravnim nazivljem, koje je sustavno potiskivano i zamjenjivano srpskim pravnim nazivljem i internacionalizmima za koje je u hrvatskoj pravnoj tradiciji postojalo hrvatski ekvivalent.

Svojevrstan je uvod u problematiku kojom se magistrand bavi i drugo poglavlje (str. 4-7), u kojem se daje kratki pregled kaznenoga zakonodavstva u nas s posebnim osvrtom na jezik i nazivlje, iz čega se jasno vidi dugi kontinuitet mnogih hrvatskih kaznenopravnih naziva i njihova duga uporaba u hrvatskom zakonodavstvu i sudskoj praksi.

U trećem poglavlju (str. 8-29) utvrđuju se konkretne terminološke promjene u novijem hrvatskom kaznenom zakonodavstvu, što će magistrandu poslužiti kao polazište pri njegovu daljnjem istraživanju.

Središnji dio rada jest četvrto poglavlje (str. 30-75), u kojem se s raznih gledišta uspoređuje novije kaznenopravno nazivlje s nazivljem koje je bilo u uporabi u kaznenim zakonima prije sustavne kaznenopravne kodifikacije u slobodnoj, samostalnoj Hrvatskoj. Terminološki se zahvati promatraju s obzirom na stanje u suvremenom hrvatskom standardnom jeziku uopće i posebno s obzirom na pojedine terminologizacijske postulate (točnost, preciznost, jednoznačnost, neemocionalnost, sustavnost, sažetost, pravilnost itd.). Miletić dokazuje da su s tih gledišta noviji hrvatski kaznenopravni nazivi bolji od onih koje su zamijenili. Osvrće se i na nazive koji su izgubljeni jer su ostali bez stvarne osnove kao i na nove nazive za nove pojmove.

Posebno, peto poglavlje (str. 88-101), gdje se također najčešće pokazuje opravdanost mnogih novijih terminoloških zahvata u kaznenopravnom nazivlju, jer se njima uglavnom uspostavlja kontinuitet s hrvatskom terminološkom tradicijom kakva je bila prije unifikacije (godine 1929) u tzv. "jugoslavenskom" razdoblju, koje on zbog nekih posebnosti opravdano dijeli u dva podrazdoblja: monarhističko i socijalističko. Svoju tvrdnju potkrjepljuje potvrdama iz starijega hrvatskog kaznenog zakonodavstva. Iz toga jasno proizlazi da su mnogi "noviji" hrvatski kaznenopravni nazivi zapravo stari, ali da su bili potisnuti u "jugoslavenskom" razdoblju, tj. bili su zamijenjeni nekim srbizmom ili internacionalizmom pod srpskim utjecajem, kako je to bilo u srpskom kaznenopravnom nazivlju.

Šesto poglavlje (str. 102-110) ističe neke nesavršenosti u novijem sustavu naziva, pri čemu dolazi do izražaja magistrandov kritički odnos prema nekim terminološkim zahvatima. Upozorava se i na nedosljednu provedbu nekih promjena unutar samoga novijeg kaznenog zakonodavstva tako da se negdje javlja stariji a negdje noviji naziv za isti pojam.

Zaključno, sedmo poglavlje (111-113) svojevrstan je sažetak rezultata rada.

Osmo poglavlje (str. 114-118) pokazuje opsežnu literaturu kojom se Miletić služio pri izradi toga rada.

ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG

Na osnovi izloženoga jasno je da magistarski rad Josipa Miletića PROMJENE NAZIVLJA U NOVOM HRVATSKOM KAZNENOM ZAKONODAVSTVU stručno povjerenstvo ocjenjuje pozitivnim jer je savjesno izrađen i stručno koristan prinos proučavanju hrvatskoga kaznenopravnog nazivlja (njegova kontinuiteta, diskontinuiteta i rekontinuiteta). Stoga povjerenstvo moli Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovu pozitivnu ocjenu i magistrandu Josipu Miletiću tako odobri nastavak postupka za stjecanje znanstvenog naslova magistra kroatistike.

S poštovanjem

Stručno povjerenstvo

...................................................

(Prof. dr. Josip Silić, predsjednik)

............................................ .....

(Prof. dr. Mile Mamić, član)

................................................

(Prof. dr. Marko Samardžija, član)

Zadar, 25. studenoga 2001.

Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

Dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

Dr. sc. Stanislava Irović, izv. prof.

Zagreb, 10. listopada, 2001.

Predmet: Magistarski rad Edite Slunjski "Integrirani predškolski kurikulum" -

izvješće i ocjena stručnog povjerenstva.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVELUČILIŠTA U ZAGREBU

Zagreb, Lučićeva 3

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta, na sjednici održanoj 18. lipnja 2001., imenovalo je stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof., dr. sc. Arjana Miljak, red. prof. s Odsjeka za pedagogiju i dr. sc. Stanislava Irović, izv. prof. na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku, za ocjenu magistarskog rada Edite Slunjski pod naslovom: ”Integrirani predškolski kurikulum“. Nakon primjedbi koje su članovi povjerenstva uputili pristupnici, a koje je ona, u prerađenom radu (predanom početkom rujna 2001. god.), u potpunosti uvažila, imenovano povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće skupno

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Edite Slunjski pod naslovom: ”Integrirani predškolski kurikulum” obuhvaća 224 stranice teksta u računalnom slogu, uključujući i slikovne priloge. Sastoji se od pet poglavlja u kojima se obrađuje tema rada, /1. Uvod (str. 1-5); 2. Teorijski pristup istraživanju integriranog predškolskog kurikuluma (str. 6-64); 3. Metodologijski pristup istraživanju odgojne prakse - rad na razvoju projekata kao jednom od oblika integriranog predškolskog kurikuluma (str. 65-72); 4. Istraživanja odgojne prakse i stvaranje uvjeta za rad djece na projektima (str. 73-165); 5. Zaključno razmatranje (str. 166-184)/, priloga (str. 185-219) i popisa korištene literature koji broji 67 jedinica na hrvatskom i engleskom jeziku.

S a d r ž a j r a d a

U prvom, uvodnom poglavlju pristupnica obrazlaže razloge koji su je naveli da izabere ovu temu istraživanja. Navodi veći broj suvremenih autora koji naglašavaju potrebu izrade integriranog kurikuluma za sve razine školovanja, a posebice za predškolsku razinu, te razloge zbog kojih to treba učiniti. Uz to spominje i neka tome oprečna mišljenja i argumente.

U drugom se poglavlju detaljnije razrađuje teorijski pristup istraživanju integriranog predškolskog kurikuluma. Autorica najprije navodi što se sve najčešće podrazumijeva pod pojmom kurikulum, jer i u svjetskoj literaturi, a posebice u našoj, o tome postoji puno neslaganja. Kao ilustraciju te postojeće zbrke u određenju pojma kurikulum navodi veći broj različitih, pa i međusobno suprotnih određenja (i shvaćanja) pojma kurikulum, od onih koji tim nazivom označavaju ono što se najčešće misli pod nazivom nastavni ili odgojnoobrazovni plan i program, do onih koji ga određuju kao “cjelovit tijek odgojnoobrazovanog procesa (...) ciljeve odgoja i obrazovanja, sadržaje, nastavne medije, metode, situacije i strategije te načine evaluacije” (str.6). Te različite koncepcije pojma kurikulum autorica povezuje s tri različite teorijske meta-orijentacije u odnosu na kurikulum, prisutne u suvremenoj literaturi, a koje idu od shvaćanja kurikuluma kao transmisije (prijenosa i usvajanja znanja, što je značajka i tradicionalnih usmjerenja većine naših nastavnih planova i programa, pa i onog predškolskog iz 1971.), do suvremenih shvaćanja kurikuluma kao transakcije i transformacije, tj. kao procesa u kojem se znanje konstruira u stalnoj akciji između djeteta i fizičkog i socijalnog okruženja.

U sljedećem je dijelu ovog poglavlja detaljnije prikazano tradicionalno (transmisijsko) i suvremeno određenje predškolskog kurikuluma (transakcijsko i transformacijsko). Bit je suvremenih određenja da se kurikulum ne smatra zbirkom sadržaja koje dijete mora naučiti, već pristupom sadržajima koji se biraju na osnovi pažljivog promatranja djeteta, njegovih interesa, potreba i naravno njegovih mogućnosti (str 15). Nadalje se navode i detaljno obrazlažu osnovni smjerovi razvoja tako shvaćenog kurikuluma (str. 16-27), od tematskog programiranja temeljenog na teoriji situacijskog učenja, do različitih modela integriranog kurikuluma. Potom slijedi opis načina tvorbe kvalitetnog kurikuluma i uloge odgajatelja u tome.

Potom je posebno opisan jedan oblik integriranog kohezivnog kurikuluma, rad djece na projektima. Detaljnije su prikazane dvije suvremene koncepcije rada djece na projektima, ona autorica L. Katz i S.Chard, iz kasnih osamdesetih godina, koja naglašava pravo djeteta na izbor onoga što će raditi (učiti), i najnovija, koja se javila u Reggio Emilija u Italiji, čiji je autor Malaguzzi, a koja se danas proširila po cijelom svijetu. Detaljno obrazlažući ove oblike kurikuluma pristupnica se odredila za kohezivni integrirani kurikulum, koji se provodi u obliku rada djece na projektu, kao najprimjereniji djeci predškolske dobi i najpogodniji za istraživanja njihova učenja, cjelokupnog razvoja i odgoja, te kao onaj koji odgajatelju omogućuje meta analizu svog odgojnoobrazovnog rada. U posljednjem dijelu ovog poglavlja (2.4.) autorica iscrpno raspravlja o učenju predškolskog djeteta, posebice se usmjerujući na promijenjenu paradigmu o učenju djeteta koje zastupaju autori iz Reggio koncepcije, pa Stoll, Fink (2000), Bruner (2000) i još brojni znanstvenici.

U trećem poglavlju rada, u kome se govori o metodologijskom pristupu istraživanju odgojne prakse, pristupnica određuje predmet svog istraživanja kao istraživanje mogućnosti tvorbe i razvoja kohezivnog integriranog kurikuluma kroz jedan od oblika takvog kurikuluma, rad na projektima, koji polazi i razvija se na osnovi interesa djece i objedinjuje sva područja njihova razvoja (str. 65). Razmatrajući mogućnosti i ograničenja različitih metodologijskih pristupa istraživanju odgojne prakse, pristupnica se opredjeljuje za tzv. kvalitativni pristup i postupak akcijskog istraživanja, i to koncepciju tog istraživanja koju zastupaju autori Kemmis, Car, Wilkinson i dr., a koja sadrži i neke elemente etnografskog istraživanja. U svezi s tako odabranim pristupom, kao cilj istraživanja postavlja "zajedničko, suradničko (s odgajateljima) promatranje, istraživanje i mijenjanje odgojne obrazovne prakse" (str.69) sa svrhom da se uspostavi jedno za djecu poticajno okruženje (fizičko i socijalno), i to ono koje će djecu poticati na samostalno istraživanje različitih materijala, njihovih svojstava, mogućnosti njihova kombiniranja, transformiranja itd., koje će doprinositi razvoju strategija koje djeca koriste u realizaciji svojih ideja - projekata u praksi, uvjeta koji omogućuju razvoj suradnje među djecom u realizaciji njihovih projekata, koje će jačati ulogu odgajatelja u poticanju i razvijanju njihovih projekata u praksi, te omogućiti istraživanje Brunerove teze o tomu kako djeca posjeduju intuitivno ili praktično znanje o mnogim fenomenima koje treba osvijestiti i u odgojnoj praksi primijeniti. Potom se ukratko opisuje tijek istraživanja, koje je provedeno u tri odgojne grupe vrtića u Čakovcu.

Četvrto je poglavlje najopsežniji dio rada (73 – 185.). U njemu je prikazano istraživanje odgojne prakse i stvaranje uvjeta za rad djece na projektima. Strukturirano je na način kojeg je pristupnica naznačila u metodologijskom dijelu. U njemu autorica detaljizira sve bitne elemente istraživanja koje je provela. U prvom nas dijelu ovog poglavlja (4.1.) detaljno upoznaje s istraživanjem početnog stanja odgojne prakse u grupama u kojima je provodila istraživanje. Posebno je prikazan način praćenja i dokumentiranja promjena u okruženju i u aktivnostima djece (načinom vođenja etnografskog zapisa), početno stvaranje poticajnog materijalnog i socijalnog okruženja u grupama u kojima se provodilo istraživanje /detaljnije je prikazano stvaranja poticajnog okruženja kroz opis Centra za istraživanje drva (str. 86), Centra igara s vodom i pijeskom (str. 90) i Centra za istraživanje voća, povrća i druge hrane ( str. 96)/ , te način sudjelovanja odgajatelja i aktivnostima djece.

U sljedećem dijelu ovog poglavlja detaljizira se način provođenja akcijskog istraživanja i ono što je njime postignuto (4.2.). Opisan je rad na projektima i razvoj suradnje među djecom do kojeg je taj rad doveo, kao i javljanje suradničkog učenja među djecom (4.4.). Detaljizirana je uloga koju je vođenje dokumentacije imalo u pružanju podrške razvoju interesa djece za rad na projektu (4.3.). Na kraju se na osnovi onoga što je tijekom ovog akcijskog istraživanja učinjeno i postignuto iznose prijedlozi za unapređenje odgojne prakse i profesionalnog razvoja odgajatelja (4.5.). Sve uvedene promjene dokumentirane su video zapisima, fotografijama i bilješkama značajnih sekvenci razgovora djece, te djece i odgajatelja, (od kojih je dosta priloženo u tekstu rada), kao i bilješkama o diskursu razgovora među sudionicima istraživanja, koji se vodio poslije svake zajednički provedene aktivnosti.

U posljednjem, zaključnom dijelu rada autorica integrira suvremene teorijske spoznaje o ulozi integriranog predškolskog kurikuluma u razvoju i učenju djeteta predškolske dobi sa različitim istraživanjima te problematike i sa svojim istraživanjem, te ukazuje na poboljšanja prakse do kojih je tijekom istraživanja došlo.

M i š lj e n j e o r a d u i o c j e n a r a d a

Povjerenstvo pozitivno ocjenjuje magistarski rad "Integrirani predškolski kurikulum" pristupnice Edite Slunjski.

U teorijskom dijelu rada autorica je uspješno prikazala različita suvremena shvaćanja kurikuluma, čime pokazuje da dobro poznaje svjetsku i našu literaturu s tog područja koja je, kako i sama navodi, vrlo raznolika i često puta kontradiktorna. Nakon detaljnog prikaza tih različitih mišljenja, pristupnica se argumentirano priklanja ideji da se predškolski integrirani kurikulum ne smije shvatiti kao neki unaprijed definiran plan i program, već treba omogućavati odgajatelju da ga zajedno s djecom stvara i razvija, usklađujući ga s individualnim potrebama djece i kontekstualnim posebnostima svake odgojne skupine i okruženja općenito. To znači da taj kurikulum, po autorici, valja shvatiti kao individualizirani, konstruktivistički i sukonstruktivistički kurikulum, tj. pristup učenju djeteta koji uvažava i podržava sve oblike autonomnog učenja djeteta i potiče dijete na preuzimanje odgovornosti za procese vlastitog učenja, tako da postupno samo planira tijek svog vlastitog učenja, za što je dijete sposobno već u ovoj dobi (str. 9).

Transformacijskoj funkciji kurikuluma i konstruktivističkim pristupom učenju djece, za koje se povjerenica argumentirano zalaže, posve je primjereni integrirani kohezivni kurikulum, za koji se pristupnica opredijelila, posebice s obzirom na dob djece. Ostvariti kohezivni kurikulum znači osigurati i organizirati temu ili koncept u domeni iskustva djeteta koja će mu omogućiti istraživanje, interpretiranje i sudjelovanje u aktivnostima koje se mogu odnositi na jedno ili više područja učenja ili disciplina. U tvorbi takvog kurikuluma odgajatelj mora posebnu pozornost posvetiti odabiru teme koja mora odražavati stvarne interese djece, a ne odgajatelja, što je najčešći slučaj, te poznavati aktualne mogućnosti djeteta kao i specifične načine na koje ono razmišlja i uči, i sukladno tomu oplemenjivati i bogatiti neposredno okruženje koje će djetetu omogućiti učenje aktivnim istraživanjem i interakcijom s drugom djecom, odraslima i dostupnim mu materijalima.

U tako određenom kurikulumu, Reggio koncepcija rada na projektima je ono što je autorica odabrala kao mogući pristup u radu s djecom predškolske dobi u ustanovama. U toj koncepciji tijek rada na projektu nije moguće unaprijed planirati, ni unaprijed odrediti njegovo trajanje, niti se zna kojim će smjerom rad krenuti, već samo globalno odrediti ("projicirati") smjernice kojima će projekt krenuti. Djeca određuju temu, smjer i trajanje rada, a odgajatelj im u tomu mora pružit punu podršku. Polazna je pretpostavka da dijete najbolje uči kroz rad, neposredno istraživanje i grupnu diskusiju. U tom se pristupu radu posebno naglašava obveza vođenja vrlo detaljne i iscrpne dokumentacije o svakom koraku rada s djecom. Ta dokumentacije omogućuje odgajateljima stvaranje zajedničkog znanja i zajedničko učenje, prisjećanje na ideje ili teorije koje su ranije prihvaćali, bolje razumijevanje svog (prijašnjeg) znanja i razumijevanja fenomena kojeg istražuju, te ulazak u meta razinu svog znanja i učenja.

Iz Reggio koncepta kurikuluma (kohezivnog, integriranog), posebice rada na projektima, pristupnica u svom istraživanju kvalificirano preuzima bitne elemente, ali ih primjereno modificira i prilagođava našim uvjetima i općenito našem kontekstu odgojnoobrazovnog rada, što povjerenstvo smatra njezinim originalnim doprinosom tvorbi ovako određenog kurikuluma. Ona koristi neke njihove postupke koji su u praksi potvrđeni kao djelotvorni, ali ih na originalan način prilagođava korištenju u našim predškolskim ustanovama, koje su po svom ustrojstvu bitno drugačije od ustanova u kojima je taj način rada nastao, razvio se i unapređivao, što predstavlja izazov koji je autorica uspješno riješila svojim velikim poznavanjem problematike i primjerenim kreativnim naporom, te time izravno doprinijela unapređenju rada u predškolskim ustanovama.

Bit je magistarskog rada pokazati ne samo da pristupnik dobro poznaje određeno područje, već i da dobro vlada metodologijom istraživanja tog područja. Akcijski pristup kojeg zastupaju znanstvenici Car, Kemmis, Wilkinson i dr. s elementima etnografskog istraživanja, za koji se pristupnica opredijelila, povjerenstvo ocjenjuje kao posve primjereno naravi problema kojim se bavi i koji u neposrednoj odgojnoj praksi istražuje. Problem kojim se ona bavi, stvaranje jednog predškolskom djetetu primjerenijeg kurikuluma, moguće je istraživati i kvantitativnim pristupom, i tako doći do zaključaka o tome koje se može prihvatiti s većim stupnjem sigurnosti. No, tu se uvijek javlja niz problema već dobro ekspliciranih u metodološkim raspravama o odnosu kvantitativnog i kvalitativnog pristupa istraživanjima, od kojih se posebno izdvaja problem transmisije dobivenih rezultata u praksu. Najbolja ilustracija tog problema jest to da u našoj sredini, primjerice, postoji niz istraživanja koja ukazuju na to kako naša praksa u odgojnoobrazovnim ustanovama nije primjerena osobitostima djece ni poticanju njihova razvoja, i kako bi je sve trebalo mijenjati, a ona uporno ostaje ista.

Namjera je autorice bila izravno doprinijeti promjeni postojeće prakse na bolje, što nužno pretpostavljaju izravno zajedničko, participacijsko istraživanje i mijenjanje odgojne prakse usporedo s odvijanjem istraživanja, za što je akcijsko istraživanje najprimjereniji postupak. U njenom se pristupu odgojna akcija i istraživanje integrirano i simultano provode i međusobno podržavaju u ciklusima akcija koje se izmjenjuju na osnovi elaboracije i evaluacije prethodne akcije. Temelj za zajedničke rasprave i donošenje prijedloga za promjene koje će se unositi u okruženje i u aktivnosti djece, predstavljala je sakupljena dokumentacija ili sačinjeni etnografski zapisi. Istodobno je, kako pristupnica konstatira, za procjenjivanje vrijednosti nekih ideja ili teorija odgajatelja služila i bogata i raznovrsna dokumentacija koju su izrađivala sama djeca (str. 133). Na osnovi tog materijala oni su mogli raspravljati o svom radu i postignutim rezultatima, ispravljati ga i mijenjati.

Pristupajući izravno istraživanju prvo stanja u odgojnoj praksi a potom i mijenjaju tog stanja u smjeru kojeg je zacrtala u zadacima, povjerenica se opredijelila za ona stajališta i autore kojih u zadnje vrijeme ima sve više, a koji tvrde kako je iluzorno očekivati da će se stanje u odgojnoj praksi mijenjati odozgo, dekretima, novim programima i novim zakonima, jer se praksa može mijenjati samo izravnim pristupom, suradnjom i zajedničkom akcijom praktičara i istraživača. Tu je svoju postavku potvrđivala tijekom istraživanja. Istražujući početno stanje, autorica restriktivnost okruženja u većini naših predškolskih ustanova, jednim dijelom tumači kao posljedicu prihvaćanja važećih (razvojnih) normi i teorija dječjeg razvoja (teorija kao dogma), koje na dijete gledaju kao na neko standardizirano, unaprijed određeno biće. Pružajući djeci mogućnost različitih izvora spoznavanja, mijenjajući okruženje u ustanovi i to fizičko i socijalno u granicama prostornih i ljudskih, kadrovskih mogućnost, stvarajući jedno drukčije ozračje, ozračje povjerenja, tolerancije, uvažavanja, ali ne na papiru nego u zbilji, ona je potvrdila teorijske spoznaje o tome što sve dijete može i što zna. Ona pokazuje, da za razliku od uobičajene slike djeteta, kad ono ima pored sebe kompetentnog odraslog, odgajatelja, koji mu osigurava nužne uvjete za njegov odgoj i učenje, dijete već u predškolskoj dobi može biti samostalno, kompetentno, kreativno, željeti istraživati i surađivati, raspravljati o onome što je otkrilo, te uvažavati drugu djecu, posebice mlađu.

Iz rada se vidi da je stvaranjem novih i za ovo okruženje neobičnih centara aktivnosti, s obiljem recikliranog materijala, alata, i drugih potrebnih pribora stvoreno u vrtiću neobično ozračje. Aktivnosti djece s ovim materijalima, u početku pretežno individualne, trajale su po nekoliko dana, a zbog raznovrsnosti i bogatstva ponude materijala i aktivnosti, za to vrijeme među djecom nije bilo nikakvih sukoba ni svađa. Ilustracije i zapisi navedeni u tekstu (kao i ostali postojeći video, foto i pisani zapisi) dokazuju bogatstvo iskazane dječje kreativnosti koje je iznenadilo i njihove odgajatelje. Tako su npr. neka djeca, umjesto da na osnovi ponuđenog materijala oblikuju očekivano - ježa, oblikovala uličnu rasvjetu, umjesto kućice - vijadukt, umjesto da samo prelijevaju vodu iz posude u posudu - izradila mlinsko kolo i istraživala hoće li se okretati i zašto.

Rad pristupnice potvrđuje postavku da trajanje pojedinih aktivnosti djece u predškolskim ustanovama ne treba vremenski ograničavati. Tijekom istraživanja se pokazalo kako su djeca tek nakon određenog vremena provedenog u individualnim istraživanjima počela surađivati, najčešće s ciljem rješavanja nekog sebi postavljenog zadatka. Međusobno surađujući dolazili su na ideje koje daleko premašuju uobičajena očekivanja odraslih pa i ono što je u uobičajenim planovima i programima rada u vrtićima predviđeno: npr. prelijevanjem vode su došli do zaključaka koji se temelje na zakonu spojenih posuda, namještanjem kosine od drvenih pločica "da bi se kuglica brzo ili polako kotrljala" - do zakona gravitacije, itd., što potvrđuje postojanje onoga što Bruner naziva intuitivnim znanjem djece koja oni stječu iskustveno i koje bi odgajatelji (a posebice učitelji) trebali uzeti u obzir prilikom obrađivanja gradiva bliskog složenim zakonima fizike. Drugim riječima, konstatira pristupnica, kad se djeci pruži obilje različitog materijala, slobodan pristup tom materijalu i njegov izbor, kad im se dopusti dovoljno vremena za istraživanje i kad je odgajatelj samo osjetljiv promatrač, koji nema ulogu kontrolora već je usmjeren na shvaćanje i razumijevanje njihovog načina istraživanja i učenja i pomaganje u tome, onda su moguća i takva ostvarenja i postignuća djece ove dobi koja često prelaze razinu očekivanja odraslih, odgajatelj i istraživača. Iz toga pristupnica zaključuje da uloga odgajatelja nije uloga sveznajućeg odraslog, niti pak tradicionalno shvaćenog izravnog proučavatelja, nego onog koji prati, promatra interese djece, i na osnovi toga kreira okruženje, osigurava materijale, sredstva i alate, jednom riječju različite izvore spoznavanja, koje djeca samostalno biraju i koriste na njima primjeren način. Njegova je uloga, po autorici, da pažljivo i odgovorno sluša dječje rasprave, čime im pokazuje kako ih podržava u njihovim istraživanjima, cijeni njihov uradak, njihova razmišljanja i njih osobno, što mu omogućava da postupno uđe u meta razinu svog odgojnoobrazovnog rada.

Realizirajući projekte Drvo, Riba, Bicikl o čemu pristupnica detaljno izvještava, djeca su se integrirano bavila sadržajima koji bi u tradicionalnom pristupu bili umjetno raščlanjeni na područja prirode (npr. kako se riba hrani, nazivi i funkcije pojedinih organa, povezanost s drugim morskim vrstama), likovnog (crtanje, slikanje ribe, izrada makete ribe), fizike (kretanje ribe, stvaranje valova, gravitacija, plovnost), kemije (metabolizam, tjelesne tekućine, pretvaranje hrane u energiju), matematike (uspoređivanje različitih veličina ribe, geometrijska organizacija kostura, ) hrvatskog (pričanje o ribi, zapisivanje imena organa, dnevno zapisivanje slijeda događanja, izrada pisanih bilježaka za diskusiju), razvijanje demokratskog načina raspravljanja, slušanja jedni drugog, shvaćanja da u prirodi i životu nema apsolutnih istina itd.

Praćenjem i promatranjem interesa djece ne samo u ovim aktivnostima nego i u međusobnim razgovorima pokazalo se da djecu zanima puno više toga no što se unaprijed određenim planovima rada pretpostavlja. To najbolje ilustriraju njihova, u radu navedena, pitanja, primjerice, kako nastaje propuh, kako radi fotoaparat, što sve živi u moru, kako “ funkcionira” ronilac, kako riba može živjeti u moru, čime ona diše, kako raste drvo, kako se glista kreće, kako pauk plete svoju mrežu i zašto, od čega se sastoji bicikl i kako i zašto se kotači okreću i dr. Različiti oblici izražavanja djece (dvodimenzionalnih, trodimenzionalnih i naravno verbalnog izraza), korišteni su ne samo radi boljeg razumijevanja njihovih ideja, pretpostavki ili kako ih u Reggio koncepciji nazivaju, teorija, nego i radi stvaranja uvjeta za učenje djece putem rasprave, dijaloga i dogovora. Kroz raspravu i dijalog djeca ispravljaju i mijenjaju svoju “teoriju” i stvaraju zajedničku koja je najčešće kvalitetnija od bilo koje polazne teorije pojedinog djeteta.

Koristeći mogućnosti druženja djece različite dobi, autorica je pokazala i prednosti ovakvog oblika grupiranja, jer ne samo da omogućuje mlađoj djeci druženje sa starijima nego ih i potiče na razmišljanje, učenje i takva izvršavanja zadaća koja su često bolja i originalnija od rješenja starije djece (str.126). U svezi ove problematike, pristupnica u dijelu rada gdje iznosi prijedloge za unapređivanje rada, posebice odgojnog procesa u dječjim vrtićima, upitnim drži ustaljenu naviku dijeljenja djece u odgojne grupe prema kriteriju kronološke dobi, tj. stvaranje tzv. homogenih grupa nasuprot mješovitih, te iznosi prednosti mješovitog grupiranja.

Iako povjerenstvo smatra da rad Edite Slunjski zadovoljava propisane kriterije

magistarskog rada, ipak skrećemo pozornost i na neke propuste. Posebno se to odnosi na stanovitu nesustavnost i nepreciznost u četvrtom dijelu rada, posebice u iznošenju etapa istraživanja i u elaboraciji tijeka istraživanja, kao i na nepreciznost i nedosljednost u uporabi određenih izraza. U teorijskom je dijelu postoje još uvijek stanovite disproporcije između cjelina, primijećeno je dosta ponavljanja npr. u uvodu i tekstu koji iza toga slijedi, te u zaključnim razmatranjima, što je moguće izbjeći sažimanjem ovih dijelova.

Svi ovi prigovori i sugestije za moguća poboljšanja ne umanjuju temeljni zaključak povjerenstva da ovaj magistarski rad pokazuje da pristupnica dobro poznaje područje kojim se u radu bavi, metodologiju njegovog istraživanja, te da je uporabom te metodologije u stanju dati značajan doprinos predškolskoj pedagogiji i institucijskom predškolskom odgoju. Posebice se to odnosi na doprinos tvorbi integriranog predškolskog kurikuluma. Ukazujući na moguće smjerove istraživanja odgojne prakse u našim uvjetima i u našoj kulturi, pristupnica otvara mogućnost drukčijeg pristupa mijenjanja odgojne prakse od onog tradicionalnog (odozgo, putem reformi), koji nigdje u svijetu nije postigao rezultate koji su bili očekivani.

P r i j e d l o g

Na osnovi iznesenog u ovom Izvješću, povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati našu pozitivnu ocjenu magistarskog rada Edite Slunjski pod naslovom “Integrirani predškolski kurikulum"” i da povjerenici odobri nastavak propisanog postupka pred istim povjerenstvom.

Povjerenstvo:

Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

-------------------------------------------

Dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

---------------------------------------------

Dr. sc. Stanislava Irović, izv. prof.

---------------------------------------------

Dr. sc. Sanja Cvetnić, docent, predsjednica Povjerenstva

Dr. sc. Ivo Maroević, red. prof., član Povjerenstva

Dr. sc. Radoslav Tomić, stručni suradnik Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, član Povjerenstva

Fakultetskome vijeću

Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Predmet: ocjena magistarskoga rada Mirjane Marović

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 17. rujna 2001. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Mirjane Marović pod naslovom »Djela Palme Mlađega u Hrvatskoj i njihovo restauriranje«. Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50. Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću slijedeće

S K U P N O I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Mirjane Marović pod naslovom »Djela Palme Mlađega u Hrvatskoj i njihovo restauriranje« broji 216 stranica, od čega 205 stranica teksta s 96 ilustracija i 793 bilješke, potom 5 stranica bibliografije i izvora, 4 stranice popisa ilustracija te na posljetku kazalo. Ilustracije su u funkciji teksta – reproduciraju obrađena djela, povremeno njihove sugerirane predloške, pripremne crteže ili komparativne slike te na dva mjesta fotografske portrete bečkoga restauratora Palminih djela, Eduarda Gerischa i konzervatora don Frane Bulića.

U »Uvodu« Mirjana Marović opisuje tijek svoga istraživanja i njegove ciljeve: evidenciju djala Palme Mlađega na hrvatskome području s popisom slika, prezentaciju stanja postojećega fundusa kroz popis lokaliteta te identifikaciju dokumentiranih rastauratorskih postupakaka za svako djelo od druge polovice 19. stoljeća do danas. Kao temelj tome dijelu istraživanja polužila joj je analiza arhivske građe Restitucije (C. K. Savezni ured za zaštitu spomenika kulture – Bundesdenkmalamt, 1848.-1914.) koja je u pohrani u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu i usporedba s građom arhiva Konzervatorskoga odjela u Splitu.

Sljedeće poglavlje, »Palma il Giovane – Profil« razmatra povijesnoumjetničku biografiju i kontekst iz kojega izrasta i u kojemu djeluje Palma Mlađi (1548.-1628.). U ovom je dijelu Mirjana Marović posebnu pozornost posvetila Palminu položaju u odnosu na velikane venecijanske škole Cinquecenta, potom na ulogu znatnoga broja sačuvanih crteža za razumijevanju Palmina opusa, kao i na funkciju i brojnost radionice koja je podupirala veliku potražnju za Palminim djelima.

Središnji dio magistarskoga rada »Djela Palme Mlađega u Hrvatskoj i njihovo restauriranje« posvećen je topografskome pregledu Palminih djela u Hrvatskoj. Potpoglavlja su imenovana po lokalitetima njihova sadašnjega smještaja: Nin, Zadar, Šibenik, Trogir, Kaštel Lukšić, Split, Omiš, Brač, Hvar, Stari Grad, Orebić, Osor, Svetvinčent, Poreč, Zagreb. Za svako djelo Mirjana Marović navodi kataloški opis (naziv, tehnika, dimenzije, signatura, datacija); opis samoga djela (formalnu analizu); današnji i prethodne smještaje slike koji se mogu utvrditi kroz dosadašnje publikacije o obrađenim djelima; dataciju i naručitelje u kojemu se također kroz literaturu i arhivsku građu djela određuju vremenski i kroz profil naručitelja; vrednovanje u kojemu djelo smješta u kontekst Palmina opusa, povlači usporednice i razlaže »fortuna critica« djela u domaćoj i stranoj literaturi; restauratorske postupke u kojima kronološki navodi sve zabilježene zahvate i njihove izvođače na Palminim djelima. Pri tome Mirjana Marović donosi i najvažnije prinose poznavanju Palminih slika i restauratorskih postupaka na njima. Uz svaku su sliku navedene bilješke. Više od dvadeset slika Palme Mlađega u Hrvatskoj, koje pripadaju njegovoj posljednjoj fazi u 17. stoljeću, čine ga najzastupljenijim mletačkim slikarem u zemlji. Mirjana Marović naglašava kako prisutnost njegovih djela u Hrvatskoj, od kojih se najveći broj nalazi u Dalmaciji, kao i velik broj slika njegovih suradnika i sljedbenika, dokumentiraju i potvrđuju kulturnu i socijalnu homogenost jadranskoga bazena u to vrijeme. Ona ističe kako je za hrvatsku povijest umjetnosti i za kulturno-povijesnu analizu razdoblja značajna činjenica da su Palmina djela naručivale na samo velike katedrale (splitska, hvarska, zadarska, porečka), nego i manja mjesta (Omiš, Trogir, Svetvinčent), periferni samostani (Drid) i sela na otocima (Škrip, Pučišća). Kao naručitelji pojavljuju se različiti socijalni slojevi i skupine.

U poglavlju »Djela s novom ili upitnom atribucijom« Mirjana Marović razmatra daljnja četiri djela (Baška na Krku, Bribir, Zagreb, Veli Lošinj) u kojima uz kataloški opis daje povijest atribucija koja je u nekoj fazi obuhvaćala i atribuciju Palmi Mlađemu, ali je s vremenom otklonjena, zamijenjena drugom ili tek stavljena u sumnju.

Najvažniji doprinos istraživanju Mirjane Marović (uz sistematski pregled dosadašnjih saznanja o Palminim djelima u Hrvatskoj) još je jednom razmotren i objedinjen u poglavlju »Restauratorski postupci«. Ono je podijeljeno u tri dijela. U prvom je dijelu opisana arhivska građa (25 kutija građe Restitucije u HDA u Zagrebu) čijim je pregledom Mirjana Marović pronašla podatke o popravcima djela Palme Mlađega u Dalmaciji za vrijeme austrijske uprave i usporedila ih s podatcima iz arhiva Konzervatorskoga odjela u Splitu. Drugi je dio posvećen restauratorskim postupcima u doba austrijske uprave u kojima su istaknuta imena restauratora, vrijeme, mjesto restauriranja i postupci koje su – mahom bečki restauratori primjenjivali. Treći dio obuhvaća popravke u domaćim restauratorskim radionicima, dakle novije razdoblje (od pedesetih godina 20. stoljeća) i u kojima također navode autore, vrijeme, postupke, ali i odnos prema starijim restauratorskih zahvatima.

U »Zaključku« Mirjana Marović daje završnu analizu svojih istraživanja – uspoređuje kvalitetu narudžbi Palminih djela u prvoj četvrtini 17. stoljeća i kvalitetu njihova restauriranja u razdoblju kraja 19. i početka 20. stoljeća. Ona posebno ističe intelektualnu ulogu konzervatora don Frane Bulića. U istraživnju djelovanja austrijskih restauratora, poglavito Hermanna Ritschla (Prvoga Restauratora) i Eduarda Gerischa, Mirjana Marović uspostavila je metodološki postupak kroz koji je moguće provjeravati i uspoređivati numeracije na poleđinama slika sa zapisima u arhivskoj građi, vrijedan i za druge slike iz koje su restaurirane u Ritschlovu ateljeu.

Na temelju iznesenoga u ovom izvješću, predlažemo sljedeću

O C J E N U

Magistarski rad Mirjane Marović pod naslovom »Djela Palme Mlađega u Hrvatskoj i njihovo restauriranje« pokazuje da je ona savladala i uspješno primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkoga rada tijekom istraživanja hrvatskoga korpusa djela Palme Mlađega, da je konzultirala relevantnu literaturu, te da se u obradi odabrane teme koristila temeljnim i komparativnim istraživanjima. Ona je došla do rezultata koji su primjereno analitički iscrpni, a pokušavaju proširiti uvid u naručiteljski uzlet u prvoj četvrtini 17. stoljeća u Dalmaciji i istaći odgovarajuću skrb u valorizaciji konzervatorskoga djelovanja don Frane Bulića. Za puno shvaćanje nedostaje nam možda neka europska paralela onovremenoga konzervatorskog rada, premda je visoka razina odnosa prema slikarskome naslijeđu ipak razumljiva. Posebno je važan pristup svakome pojedinom djelu koje je monografski obrađeno s različitih aspekata – atributivne povijesti, konteksta iz kojega izlaze, potom promjene smještaja, recepcije u literaturi te na posljetku obzirom na konzervatorski i restauratorski tretmanu.

Znanstveni postignuće ovoga rada je u prvome naporu okupljenja i ocjene kulturnohistorijskoga, povijesnoumjetničkoga i restauratorskoga značenja djela Palme Mlađega u Hrvatskoj. Naglasak koji je posvećen ovome posljednjemu, a bez zanemarivanja prvih dviju pogleda predstavlja njegovu specifičnost. Mirjana Marović je uvidom u veliku arhivsku građu austrijskih restauratorskih zahvata, usporedbu nađenih podataka o restauraciji na samim djelima (oznake na poprečnim daskama slijepih okvira), slijed restauriranja u domaćim radionicama posebno uspješno naglasila dvije sastavnice koje su bile presudne za sudbinu Palminih (ili njemu pripisivanih) djela: kontinuitet skrbi s jedne strane i nikada dovoljno naglašenu potrebu dokumentacije u svakome koraku restauratorskoga postupka i konzervatorske djelatnosti općenito.

Na kraju predlažemo Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskoga rada Mirjane Marović pod naslovom naslovom »Djela Palme Mlađega u Hrvatskoj i njihovo restauriranje« i da je uputi na daljnji postupak obrane.

U Zagrebu, 17. 10. 2001.

Doc. Dr. sc. Sanja Cvetnić, predsjednica

Prof. Dr. sc. Ivo Maroević, član

Doc. Dr. sc. Radoslav Tomić, član

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

Predmet: Izvješće o magistarskoj radnji

Eve Anđele Delale

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 19.IX. 2001. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarske radnje Eve Anđele Delale

pod naslovom Povezanost percepcije roditeljskog stila odgoja, nekih karakteristika adolescenata i njihove emocionalne inteligencije. Stručno povjerenstvo razmotrilo je priloženu radnju, pa podnosi Vijeću sljedeće

I z v j e š ć e

Magistarska radnja Eve Anđele Delale ima 191 stranicu teksta koji uključuje veći broj tablica i grafičkih prikaza, 118 referenci u popisu korištene literature te 7 priloga.

Na početku uvoda radnje autorica iznosi opće karakteristike socijalizacijskog procesa djece s naglaskom na razvojnim procesima koji se tiču emocionalnog razvoja. U nastavku uvoda Eva Anđela Delale podrobno opisuje dva stila roditeljskog odgoja: onaj autorice Baumrind te dobro poznatu Rohnerovu teoriju roditeljskog prihvaćanja/odbijanja. Prema prvom modelu postoje tri kvalitativno različita obrasca roditeljskog odgoja: autoritativni, autoritarni i permisivni. Prema Rohneru, roditeljski se stilovi svrstavaju na dimenziji prihvaćanja/odbijanja. Na temelju takve podjele Rohner razlikuje četiri stila roditeljskog odgoja: toplina/prihvaćanje, agresija/neprijateljstvo, indiferentnost/zanemarivanje te nediferencirano odbijanje. Autorica iznosi prednosti i nedostatke spomenuta dva modela u objašnjavanju dječjeg emocionalnog razvoja. Osobitu pažnju Eva Anđela Delale posvećuje dimenziji kontrole u okviru stila roditeljskog odgoja. Drugi dio uvoda odnosi se na emocionalnu inteligenciju: definiranje pojma, objašnjenje teorijske zasnovanosti i različite modele emocionalne inteligencije. Posljednji dio uvoda posvećen je mjerenju emocionalne inteligencije i praktičnom značaju njezina poznavanja i razvijanja.

Cilj magistarske radnje Eve Anđele Delale bio je utvrditi postoji li i kakva je povezanost doživljaja stila roditeljskog odgoja sa samoprocjenama emocionalne inteligencije adolescenata.

U skladu s ciljem postavljeni su i problemi istraživanja:

1. Ispitati postoje li razlike u samoprocjenama emocionalne inteligencije s obzirom na spol i školski uspjeh
2. Ispitati razlike u percepciji stila roditeljskog odgoja s obzirom na spol ispitanika i spol roditelja
3. Ispitati povezanost stila roditeljskog odgoja s različitim mjerama samoprocjena emocionalne inteligencije
4. Utvrditi interaktivni učinak stila roditeljskog odgoja i socijalne podrške te stila roditeljskog odgoja i procjene osobne nekompetentnosti u tumačenju različitih mjera samoprocjena emocionalne inteligencije.

U ispitivanju su sudjelovala 923 ispitanika. Od toga, njih 156 sudjelovalo je u preliminarnom istraživanju, a 92 u naknadnoj primjeni novokonstruirane Skale samoprocjena emocionalne inteligencije u svrhu njezine validacije. Preostalih 675 ispitanika sudjelovalo je u glavnom ispitivanju. Riječ je o učenicima prvog razreda srednje škole. Omjer učenica i učenika bio je 44% naprama 56%.

Prikupljanje podataka obavljeno je u tri faze. Prva je uključivala prikupljanje i analize tvrdnji za Skalu roditeljskog nadzora. U drugoj fazi provedeno je glavno ispitivanje, dok su u trećoj fazi prikupljeni podaci u prilog validaciji instrumenta za procjenu emocionalne inteligencije.

U okviru istraživanja korišteni su postojeći mjerni instrumenti (Upitnik o roditeljskom prihvaćanju/odbijanju, Skala percipirane nekompetentnosti, Skala percipirane socijalne podrške), dok su neki konstruirani ili prilagođeni za potrebe istraživanja. (Upitnik općih podataka, Skala samoprocjena emocionalne inteligencije i Skala roditeljskog nadzora).

Statistička obrada dobivenih rezultata uključivala je korelacijske i regresijske analize te složene analize varijance.

Dobiveni rezultati pokazuju da se mladići i djevojke statistički značajno razlikuju u samoprocjenama emocionalne inteligencije: djevojke u većoj mjeri od mladića prepoznaju vlastite emocije i emocije drugih, te su otvorenije za pokazivanje emocija. Mladići značajno bolje reguliraju svoje emocije od djevojaka. Utvrđeno je i da postoje značajne razlike u nekim aspektima samoprocjene emocionalne inteligencije s obzirom na školski uspjeh ispitanika.

Mladići i djevojke ne razlikuju se u percepciji prihvaćanja/odbijanja roditelja ni na jednoj subskali upitnika, osim što djevojke doživljavaju očeve hladnijima nego mladići. Isto tako, na ukupnom rezultatu Upitnika roditeljskog prihvaćanja/odbijanja nema razlike između mladića i djevojaka u percepciji majčinog i očevog prihvaćanja. Međutim, i mladići i djevojke doživljavaju da ih majke više prihvaćaju od očeva.

Kad je riječ o povezanosti doživljaja stila roditeljskog odgoja sa samoprocjenama četiri aspekta emocionalne inteligencije adolescenata, rezultati pokazuju da prediktori stila

roditeljskog odgoja objašnjavaju mali dio varijance emocionalne inteligencije. Primijenjeni skup prediktorskih varijabli roditeljskog odgoja pokazao se najuspješnijim u objašnjenju varijance kriterijske mjere samoprocjene Regulacije emocija. Ovaj kriterij najbolje objašnjavaju rezultati na subskalama Roditeljsko praćenje i Uplitanje u intimu.

Statistički značajne razlike u nekim aspektima samoprocjene emocionalne inteligencije, s obzirom na percipiranu socijalnu podršku, postoje samo kod djevojaka. Rezultati pokazuju da visoka percipirana podrška, u nedostatku doživljaja roditeljskog prihvaćanja, djeluje kao zaštitna snaga koja pridonosi samoprocjeni Prepoznavanja emocija kod drugih.

Utvrđene su i statistički značajne razlike u nekim aspektima samoprocjene emocionalne inteligencije s obzirom na percipiranu nekompetentnost.

Na kraju radnje Eva Anđela Delale zaključuje kako su istraživanjem utvrđene razlike u samoprocjenama emocionalne inteligencije s obzirom na spol i na školski uspjeh Sljedeći zaključak je da je samo manji dio varijance samoprocjena emocionalne inteligencije objašnjen varijablama stila roditeljskog odgoja. Procjena osobne kompetentnosti i percepcija socijalne podrške pokazale su se umjereno povezanima sa samoprocjenama emocionalne inteligencije. Prema mišljenju autorice radnje, buduća bi se istraživanja trebala usmjeriti na proučavanje samog koncepta emocionalne inteligencije, njezino mjerenje i provjere modela. Sljedeći smjer istraživanja trebao bi uključivati formiranje i proširivanje interaktivnog modela gdje bi se utvrdilo mjesto emocionalne inteligencije u svakodnevnom životu i njezin utjecaj u pojedinim razvojnim razdobljima. Prema autorici radnje, u istraživanjima bi, uz mjere samoprocjene emocionalne inteligencije, bilo nužno uključiti i tzv. objektivne mjere kao što su testovi učinka i neposredno procjenjivanje i mjerenje.

Sveukupno ocjenjujući magistarsku radnju Eve Anđele Delale može se reći da je riječ o radu u kojem autorica jasno i strukturirano iznosi temeljne postavke dva najpoznatija modela emocionalne inteligencije, povezujući ih s varijablama koje se odnose na roditeljski stil odgoja. Promišljenim odabirom rezultata istraživanja u tom području, koje će prikazati u radnji, autorica je pokazala da dobro poznaje ispitivanu problematiku te da se dobro snalazi u mnoštvu do sada prikupljenih rezultata. Što se metodologije provedenog istraživanja tiče, držimo da ona u potpunosti odgovara postavljenom cilju i problemima, ispitivane varijable su dobro odabrane, a provedeni statistički postupci obrade rezultata omogućuju odgovor na postavljene probleme istraživanja. I konačno, držimo da je Eva Anđela Delale u raspravi dobivenih rezultata i u općoj raspravi pokazala visoku profesionalnu zrelost pri obrazlaganju mnoštva dobivenih rezultata i u njihovu povezivanju s već postojećima.

Teorijsko-spoznajna svrha istraživanja je povezivanje znanstvenih spoznaja iz područja djelovanja obitelji kao socijalizacijskog činitelja i područja emocionalne inteligencije te doprinos razumijevanju veze između stila roditeljskog odgoja u širem smislu i emocionalne inteligencije. Praktična korist ovog istraživanja je bolje razumijevanje načina roditeljskog utjecaja na emocionalni razvoj djece, radi unapređivanja roditeljskih vještina i mogućnosti sprečavanja emocionalnih i ponašajnih teškoća djece i mladih.

Na temelju svega rečenog Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati magistarsku radnju Eve Anđele Delale te da joj odobri nastavak postupka za stjecanje magistarske diplome iz psihologije.

U Zagrebu, 1.X. 2001.

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Lidija Arambašić, doc.

predsjednica povjerenstva

Dr.sc. Marina Ajduković, red.prof.

Pravni fakultet u Zagrebu

Studijski centar socijalnog rada članica povjerenstva

Dr.sc. Alija Kulenović, izv.prof.

član povjerenstva

dr.sc. Alija Kulenović

dr.sc. Predrag Zarevski

Filozofski fakultet, Zagreb

dr.sc. Milko Mejovšek

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb

U Zagrebu, 19.10.2001.

Fakultetsko vijeće

Filozofski fakultet, Zagreb

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu br. 04-3-42-2001. od 19.9.2001. donijetom na sjednici održanoj 17.9.2001. izabrani smo u stručno povjerenstvo koje treba ocijeniti magistarski rad koji je, kao završni rad na postdiplomskom studiju znanstvenog usavršavanja iz psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pod naslovom

KOMPOZITNO PAMĆENJE I KOHEZIJA MEMORIJSKIH TRAGOVA

izradio i predao Nermin Đapo. Proučivši priloženi tekst, podnosimo Vijeću ovaj

I Z V J E Š T A J

Magistarska radnja Nermina Đape napisana je na sveukupno 82 stranice raspoređene u 8 dijelova. Glavni tekstualni dio koji obuhvaća prvih 6 poglavlja, u koji je uključeno 12 tablica i 13 grafička prikaza rezultata numeričkih analiza kvantitativnih podataka, napisan je na 65 stranica. Njemu su pridodane 3 stranice s popisom od 39 jedinica korištene literature te 14 stranica priloga u kojima se nalaze detaljniji prikaz rasporeda zadavanja podražaja, tablice i grafički prikazi s detaljnijim ispisom rezultata statističkih analiza eksperimentalno prikupljenih podataka i uzorci 4 kategorije podražaja korištenih u glavnom pokusu. U prvom dijelu rada, naslovljenom kao Uvod, obrađeni su glavni teorijski pristupi i objašnjenja kompozitnog pamćenja i kohezije memorijskih tragova te sustavno prikazana najvažnija eksperimentalna istraživanja u ovom području. Nakon toga sistematizirani su, izloženi i obrazloženi Cilj i problemi istraživanja. Poglavlje Metoda sadrži detaljan opis ispitanika, eksperimentalnog postupka, podražajnog materijala, korištenih uređaja i sustavni prikaz operacionalizacije svih nezavisnih i zavisnih varijabli. Pod naslovom Rezultati i rasprava navedeni su i opisani glavni nalazi te provedena njihova interpretacija. Dobiveni rezultati zatim su raspravljeni u širem teorijskom kontekstu (Opća rasprava), a u posljednjem dijelu radnje - Zaključku - rezimirani su odgovori provedenog istraživanja na postavljena pitanja.

Tema magistarske radnje Nermina Đape odnosi se na uvjete i okolnosti u kojima dolazi do iluzija ili distorzija pamćenja. Činjenica da pamćenje nije fotografski proces u kojem dolazi do vjerne reprodukcije prezentiranih sadržaja izvrsno je dokumentirana eksperimentalnim nalazima i potkrijepljena svakodnevnim iskustvom. Međutim, objašnjenje pogrešaka u pamćenju nije sasvim jasno: ono je do sada izvedeno u različitim teorijskim perspektivama među kojima ne samo da postoje nejasni odnosi već katkada i očigledne kontradikcije. Ovaj navod autor je solidno dokumentirao prikazujući tri glavna suvremena teorijska pristupa kao i rezultate pripadnih empirijskih istraživanja. Jedna od novijih ideja, potencijalno upotrebljivih u elaboraciji iluzija pamćenja, utemeljena je na konceptu tzv. kompozitnog pamćenja zamišljenom kao proces prizivanja ili dosjećanja sadržaja u kojem dolazi do miješanja različitih elemenata ili karakteristika događaja. U uskoj vezi s poimanjem kompozitnog pamćenja je i teorijsko rješenje problema pohranjivanja informacija u tragove pamćenja. Umjesto klasičnog poimanja koje operira s tragovima kao diskretnim i odijeljenim jedinicama, u novije vrijeme na značaju dobivaju tzv. distributivni modeli kojima se pretpostavlja mogućnost formiranja miješanih podloga nastalih npr. procesom konvolucije u kojem se informacije “pakiraju” u asocijativnu matricu čijom kompresijom nastaje jedinstveni kompozitni trag. Posebnu pažnju autora privukla je ideja Moscovitcha i Krolla o nesavršenoj koheziji memorijskih tragova kao mogućem uzroku iluzija pamćenja. Kohezija memorijskih tragova zamišljena je kao “brza konsolidacija”, proces kratkog trajanja (između 1 i 60 sekundi) čija je funkcija “uvezivanje” različitih aspekata primljenih informacija u koherentan trag. Ukoliko je proces kohezije ometen djelovanjem izvanjskih faktora ili pak oštećen poremetnjama u funkcioniranju izvjesnih hipokampalnih područja, očekuje se povećavanje broja pogrešaka konjunktivnog tipa, odnosno tzv. kompozitnih prizivanja.

Iako je, čini se, interes kandidata koncentriran u prvom redu na efekte kohezije memorijskih tragova, njegovo objašnjenje iluzija pamćenja je eklektičke naravi. Osim utjecaja “brze konsolidacije” on očigledno pretpostavlja da do pogrešaka u pamćenju može doći i zbog nekih drugih razloga, u prvom redu onih koji su povezani sa svojstvima podražajnih struktura. Stoga je glavna zadaća njegovog eksperimenta postavljena kao utvrđivanje utjecaja kohezije tragova pamćenja, simetričnosti podražaja i stupnja sličnosti memoriranih i percipiranih struktura na točnost i vrstu pogrešaka u prepoznavanju zadanog materijala.

Da bi odgovorio na postavljena pitanja Nermin Đapo je organizirao i proveo eksperimentalno istraživanje u kojem je, manipulirajući vrijeme ekspozicije podražaja, njihovu simetričnost i sličnost s percipiranim strukturama, vrstu kompozitnih podražaja i vrijeme proteklo od zadatka pamćenja, dobio odgovarajuće mjere svojih zavisnih varijabli (proporcija točnih prepoznavanja, proporcije pogrešnih prepoznavanja i vrijeme odluke). U proceduri koja je bila najvećim dijelom potpuno automatizirana, svaki od 35 ispitanika (studenata psihologije i pedagogije) prošao je kroz 4 etape pokusa: (a) ispitivanje Wechslerovim skalama pamćenja, (b) upoznavanje glavne procedure i prezentacija 18 ciljnih podražaja, rad na neutralnom zadatku i zadatak prepoznavanja s ukupno 84 “test”- podražaja, (c) zadatak prepoznavanja nakon 24 sata i (d) zadatak prepoznavanja 7 dana nakon prezentacije ciljnih struktura. Sažimanjem individualnih rezultata preko odgovarajućih eksperimentalnih tretmana dobiveni su podaci koji su poslužili kao ulazna matrica za multifaktorsku analizu varijance te procjenu i statističku evaluaciju efekata glavnih manipuliranih faktora i njihovih interakcija.

Glavne ishode svoga istraživanja kandidat je prikazao u 4 odjeljka koji korespondiraju njegovim zavisnim varijablama (proporcije točnih i pogrešnih identifikacija te vrijeme odlučivanja). Niti u jednoj od provedenih analiza nije registriran značajan utjecaj vremena ekspozicije ciljnih podražaja, varijable koja predstavlja operacionalizaciju kohezije memorijskih tragova odnosno “brze konsolidacije”. Iz ovoga nalaza autor je izveo jedini mogući zaključak: očigledno je da se u ovom eksperimentalnom aranžmanu “brza konsolidacija” odvija i završava u vremenu koje je kraće od 5 sekundi što je u njegovom pokusu bilo najkraće vrijeme ekspozicije ciljnih podražaja. Jedini značajni utjecaji na proporciju točnih identifikacija zabilježeni su za vrijeme proteklo od prezentacije i simetričnost podražaja: proporcija točnih prepoznavanja uglavnom slijedi dobro poznatu krivulju zaboravljanja, a asimetrični likovi bolje su zapamćeni od simetričnih čime je demonstriran poznati efekt “lošeg Gestalta” ili atipičnosti. Zanimljivije rezultate pokazale su analize pogrešnih identifikacija. U ovom slučaju značajni efekti registrirani su osim za vrijeme proteklo od prezentacije i simetričnost (kao u prethodnom slučaju) i za vrstu podražaja te interakciju ovih faktora. Krivulje koje opisuju proporciju pogrešaka u vremenu slične su ranije opaženim krivuljama zaboravljanja. Asimetrični podražaji češće se (pogrešno) prepoznaju kao “već viđeni”, dok je najizrazitiji efekt dobiven za vrstu distraktornog podražaja: najveći broj pogrešnih identifikacija dobiven je za kompozitne strukture tipa 1 (najsličnije ciljnim) a najmanji za podražaje koji nemaju zajedničkih elemenata s ciljnim. Nadalje, čini se da broj netočnih identifikacija različitih vrsta distraktornih podražaja ovisi o vremenu proteklom od prezentacije: dok je vremenski razvoj pogrešnih identifikacija prvih dviju vrsta distraktora sličan, čini se da kada se radi o potpuno novim podražajima taj broj polagano ali sustavno raste u funkciji vremena. Pogreške prepoznavanja kompozitnih podražaja 1. tipa (najsličniji ciljnim) posebno su analizirane sa svrhom procjene efekta njihove složenosti. Kao i u prethodnoj analizi, i u ovom slučaju ustanovljen je efekt proteklog vremena, ali također i masivan utjecaj složenosti distraktornog podražaja. Pogrešnim identifikacijama očigledno najviše pogoduju identičnost općeg oblika i oblika elemenata, a najmanje kombinacija asimetričnog oblika i simetričnih elemenata. Konačno, posljednje analize su pokazale da se vrijeme odluke smanjuje u funkciji proteklog vremena te da je najduže za najsličnije, a najkraće za potpuno nove distraktore: vrijeme potrebno za identifikaciju ciljnih i njima najsličnijih podražaja sustavno je duže od onoga koje je potrebno za isti proces s različitijim strukturama.

U završnom dijelu svoga rada Nermin Đapo je ponudio interpretaciju svojih rezultata i njihovu teorijsku integraciju. Izostanak efekta kohezije memorijskih tragova pripisan je neuspješnoj operacionalizaciji tog faktora. Bolje pamćenje asimetričnih struktura dovedeno je u vezu s većom dubinom procesiranja uvjetovanom dodatnim kognitivnim naporom potrebnim za semantičku identifikaciju. Analize pogrešaka općenito su ukazale na dobro poznate efekte sličnosti materijala na točnost pamćenja. Ključni pojam kojim autor objašnjava svoje nalaze je osjećaj poznatosti koji je, iako subjektivne naravi, utemeljen na objektivnim sadržajima u dugoročnom pamćenju. Analizirajući procese reaktivacije inaktivnih elemenata potaknute percipiranim (ponuđenim) znakovima te svoje glavne rezultate, on je na kraju logički konzistentno izveo zaključak o adekvatnosti distributivnih modela pamćenja (ali ne i modela jednog traga) koje podržavaju ishodi njegovog istraživanja.

Magistarska radnja Nermina Đape može se ocijeniti kao vrijedan prilog istraživanju mnestičkih procesa kod čovjeka. Problem njegovog istraživanja teorijski je solidno utemeljen, eksperimentalni nacrt primjereno isplaniran i realiziran, a sažimanje, prikaz i analiza podataka provedeni na odgovarajući način. Kvantitativna i kvalitativna interpretacija dobivenih rezultata u cijelosti su usuglašeni sa suvremenim mjerilima ove vrste znanstvenog rada. Osim spretne organizacije i elegantne provedbe vrlo kompliciranog eksperimenta, posebne komplimente zaslužuju njegove teorijske elaboracije i integracija vlastitih podataka u teorijske okvire šireg značaja. Dodaju li se ovome elementi novosti u eksperimentalnoj manipulaciji nezavisnih varijabli i doprinos potencijalnim objašnjenjima iluzija pamćenja, dobiva se zaokružena pozitivna slika uratka koji ispunjava sve uvjete kojima treba udovoljavati završni rad na studiju postdiplomskog znanstvenog usavršavanja iz psihologije.

Iako je kandidat uzevši u cjelini uspješno apsolvirao većinu teorijskih, operativnih i izvedbenih problema koje je nametnula njegova eksperimentalna studija, neka pitanja i rješenja predstavljaju nedoumice koje zaslužuju posebnu raspravu. Vjerovatno najvažnije od njih predstavlja izostanak bilo kakvog efekta vremena prezentacije ciljnih podražaja. Autor pretpostavlja da se ovdje radi o neuspješnoj operacionalizaciji kohezije memorijskih tragova i pretpostavlja da je taj proces kraći od njegovog najkraćeg vremena prezentacije ciljnih podražaja. Međutim, ta pretpostavka nije potpuno dokumentirana što otvara mogućnost i drugačijih interpretacija ovoga nalaza. Nadalje, donekle je ostalo nejasno i teorijsko utemeljenje “simetričnosti” kao svojstva podražajnih struktura i njegove generalnosti u drugim senzornim modalitetima. Konačno, autor duguje i adekvatno obrazloženje načina formiranja svojih eksperimentalnih skupina koje je izveo sustavnim izjednačavanjem s obzirom na memorijske sposobnosti, a ne slučajnim raspoređivanjem ispitanika. Navedeni i neki drugi sitniji nedostaci ne spadaju u kategoriju ozbiljnijih propusta već su najvećim dijelom pitanja za raspravu i promišljanja koja mogu precizirati značaj i dosege rezultata ovog vrijednog istraživanja. Stoga oni nisu utjecali na općenito pozitivnu ocjenu koju je povjerenstvo suglasno pridružilo analiziranom magistarskom radu.

Predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati našu pozitivnu ocjenu magistarskog rada Nermina Đape i da kandidatu odobri nastavak postupka pred istim povjerenstvom.

Stručno povjerenstvo:

prof. dr. Alija Kulenović, predsjednik

prof. dr. Predrag Zarevski, član

prof. dr. Milko Mejovšek, član

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Na sjednici održanoj 17. rujna 2001. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta imenovalo nas za članove stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Krešimira Peračkovića pod naslovom Stavovi povratnih migranata o privatizaciji u Hrvatskoj, o čemu podnosimo slijedeći izvještaj.

IZVJEŠTAJ

Magistarski rad Krešimira Peračkovića Stavovi povratnih migranata o privatizaciji u Hrvatskoj ima ukupno 139 stranica, uključujući popis korištene literature i dodatak s prikazima statističke obrade varijabli.

Sadržaj je podijeljen na šest većih dijelova: Uvod, Teorijsko-konceptualni okvir, Hipotetski okvir, Metodologija, Rezultati i interpretacija te Zaključno razmatranje. Kao što se iz tih podnaslova vidi, rad se zasniva na empirijskom istraživanju. Predmet istraživanja su stavovi migranata povratnika u Hrvatsku o procesu privatizacije, specifične društvene skupine koja je i prije razdoblja tranzicije bila zainteresirana za mogućnosti ulaganja privatnog kapitala u Hrvatsku (na osnovi njihovih ušteđevina od rada u inozemstvu).

U uvodnom dijelu autor razmatra dosadašnje rezultate prijelaska na tržišnu privredu i privatizaciju u Hrvatskoj. Oslanjajući se na postojeću istraživačku literaturu, zaključuje da su u većini slučajeva rezultati privatizacije neuspješni a njihova percepcija u javnom mnijenju uglavnom negativna. Svrha je, pak, ovog istraživanja utvrditi stavove povratnih migranata kao kontrolne skupine, čiji je dosadašnji rad i život, kako autor pretpostavlja, »u uvjetima tržišne privrede utjecao... na njihovo drugačije viđenje rekonstrukcije kapitalizma za razliku od većine građana Hrvatske koji to iskustvo nemaju« (str. 4). U tom je smislu razrađena glavna hipoteza istraživanja, tj. da povratnici a) općenito pozitivnije gledaju na čitav proces privatizacije, b) manje su kritični prema lošim primjerima privatizacije, c) više su skloni tržišnim rješenjima, i d) manje su osjetljivi na socijalne posljedice privatizacije.

Da bi što bolje objasnio sociološku specifičnost povratnika, autor prikazuje četiri moguća teorijska modela povratnih migracija: teoriju neostvarenih ciljeva, teoriju cirkularnih migracija, teoriju ostvarene zarade i teoriju društvene mreže. U svima njima povratak je očekivani stvarni ishod migracije (kod većine migranata), što autor uzima i kao svoje teorijsko polazište. Nadalje, skupinu povratnika obilježavaju zajedničke točke iskustva: migracije, adaptacije ili asimilacije u imigracijskoj sredini i povratka i reintegracije. Napokon, povratnici su stekli specifičan sociokulturni identitet koji ih razlikuje od domicilnog stanovništva i u imigracijskoj i u izvornoj sredini.

Autor napose razmatra ekonomska, sociološka i formalnopravna određenja privatizacije, uklapajući ih u širi kontekst promjena u postsocijalističkim društvima, iz čega izlučuje dvije tri niza indikatora, što ih je primijenio u svojoj analizi percepcije privatizacije među povratnicima i ostalim građanima, a odnose se na procjenu ekonomskih, političkih i socijalnih ciljeva privatizacije.

Hipotetski okvir istraživanja govori o statistički značajnim razlikama između povratnika i ostalih građana u stavovima o privatizaciji te je uz to iznesen niz alternativnih hipoteza u smislu statistički značajnih razlika kao i u smislu nultih hipoteza (nepostojanja značajnih razlika) o pojedinim pitanjima koja se tiču procesa privatizacije.

Ispitivanje je provedeno metodom ankete na dva nezavisna uzorka s tim što je uzorak povratnika nereprezentativan i prigodan (od 520 adresa anketirana 133 ispitanika), a uzorak ostale populacije je probabilistički, višeetapno stratificiran, reprezentativan (N=1000). Svi instrumenti u upitniku su Lickertovog tipa. Rezultati su obrađeni u SPSS programu. Na prvoj razini obrade korištene su metode deskriptivne statistike, distribucija frekvencija sa histogramom te mjere centralne tendencije.

Dalje u radu slijedi detaljna analiza prikupljenih podataka iz koje ćemo izdvojiti najvažnije rezultate. Obje skupine ispitanika izražavaju nezadovoljstvo dosadašnjom provedbom privatizacije, a značajne razlike se očituju u intenzitetu tog nezadovoljstva, kao i preferenciji poželjnih ciljeva privatizacije. Povratnici drže da su bolje informirani o privatizaciji te, za razliku od ostalih ispitanika, manje kao izvor informacija uzimaju medije. Nadalje, većina u obje skupine ispitanika drži da je privatizacija trebala biti sporija, no 10% među ostalim građanima smatra da je bivši oblik vlasništva bio bolji a čak 35% da su prije privatizacije poduzeća poslovala daleko uspješnije. Za povratnike najpoželjniji vlasnici poduzeća su menadžeri, a za ostale radnici. Također, povratnici su skloniji ulasku stranog kapitala u Hrvatsku kao i privatizaciji javnih službi. Svakako je najzanimljiviji i sociološki najheurističniji nalaz po kojem povratnici kao poželjan cilj privatizacije vide daljnji razvoj tržišne privrede a ostali pravednu raspodjelu bogatstva i očuvanje/dobivanje radnih mjesta. Najzad, povratnici drže da kontrolu/reviziju privatizacije treba provoditi samo u nekim slučajevima, dok ostali građani drže da je ona potrebna u svim slučajevima i to u čitavoj zemlji.

Zaključujući analizu, autor ističe da se na osnovi većine rezultata može prihvatiti glavna hipoteza o tome da su povratnici u sociokulturnom pogledu različita skupina od ostalih hrvatskih građana. Taj nalaz objašnjava dvama tezama: o profesionalnoj socijalizaciji i ekonomskoj asimilaciji povratnika i o potrebi za sigurnošću zaposlenja kod građana bez migrantsko-povratničkog iskustva. Prvu tezu izvodi iz klasične teorije integracije koja je nastala u sociološkoj čikaškoj školi, dok drugu tezu izvodi iz rezultata istraživanja radne motivacije u Hrvatskoj 1990-ih.

Zaključak i prijedlog

Magistarski rad Krešimira Peračkovića Stavovi povratnih migranata o privatizaciji u Hrvatskoj predstavlja originalan znanstveni rad zasnovan na empirijskom istraživanju. Kandidat je pokazao da iscrpno poznaje područje istraživanja, referirajući se na najvažnije radove koji se odnose na povratne migracije. Temu je znalački obradio kako sa stajališta sociološke analize specifičnih obilježja migranata tako i sa stajališta ekonomske analize poželjnih i objektivnih učinaka privatizacije. Rad pruža zanimljiv presjek ekonomske i sociokulturne zbilje te u najboljoj tradiciji ekonomske sociologije dokazuje kako se ekonomski sustav ne može uspješno graditi ako se pri tom zanemaruje sociokulturna matrica sredine, odnosno ljudske potrebe i interesi različitih društvenih skupina.

Manji nedostaci mogu se zapaziti u kompoziciji prvog dijela rada, zatim objašnjenju povratka kao težišta migracija te procjeni metodoloških ograničenja uzorka povratnika. No u cjelini to je vrlo uspješan rad i svakako jedan od najboljih na postdiplomskom studiju sociologije.

22. listopada 2001. Stručno povjerenstvo:

1. dr.sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

predsjednik povjerenstva

2. dr.sc. Milan Mesić, red. prof.

3. dr.sc. Drago Čengić, viši znanstveni

suradnik Instituta društvenih znanosti

»Ivo Pilar«

Broj:294

Zagreb, 25. listopada 2001.

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Snježane Hržice stečene na Filozofskome fakultetu u Bratislavi

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Snježana Hržica rođena je 1976. godine u Sarajevu. Hrvatska je državljanka. Osnovnu je školu završila u Sarajevu, a gimnaziju u Našicama. Kao stipendistica Vlade Republike Slovačke 1966. je godine na Filozofskome fakultetu u Bratislavi upisala petogodišnji studij engleskog jezika i književnosti i slovačkog jezika i književnosti.

Diplomirala je u svibnju 2001. godine polaganjem državnog ispita usmjerenja učiteljstvo općeobrazovnih predmeta, specijalizacija: engleski jezik i književnost i slovački jezik i književnost te stekla akademsku titulu magistar.

Moliteljica traži priznavanje potpune istovrijednosti stečene strane diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti i slovačkog jezika i književnosti.

Uvidom u ovjerne prijevode diplome, uvjerenja o završnome državnom ispitu, potvrde o položenim ispitima, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane Člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti i slovačkog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Kako je moliteljica srednjoškolsko obrazovanje završila u Hrvatskoj, ne mora pristupiti provjeri znanja hrvatskog jezika.

Prof.dr. Damir Kalogjera

Prof.dr. Jelena Mihaljević Djigunović

Prof.dr. Dubravka Sesar

ODSJEK ZA FILOZOFIJU

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Ivana Lučića 3

Zagreb

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

U ZAGREBU

Imenovani za članove/ice stručnog povjerenstva koje će dati mišljenje može li se priznati potpuna istovrijednost fakultetske diplome koju je gđa Corinna Gerbaz stekla na Sveučilištu u Trstu, Italija, dajemo Vijeću sljedeće

MIŠLJENJE I PRIJEDLOG

Moliteljica, rođena 31. siječnja 1963. u Rijeci, državljanka Republike Hrvatske, upisala je 1981. godine studij filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Trstu, te je odslušavši osam semestara i položivši propisane ispite stekla 29. lipnja zvanje "doktora filozofije".

U svojoj molbi navodi da bi htjela prizanje jednakovrijednosti diplome našoj diplomi "profesor filozofije".

Uvidom u program studija filozofije i popis položenih ispita ustanovljeno je da nema nikakvih prepreka za priznaje jednakovrijednosti stečene diplome našoj diplomi koja se dobije po okončanju studija filozofije nenastavnog smjera. Ukoliko moliteljica želi diplomu profesorice filozofije (nastavni smjer) dužna je položiti razlikovni ispit iz Metodike nastave filozofije.

U Zagrebu, 24.rujna 2001. Stručno povjerenstvo:

Prof.dr.sc. Lino Veljak

Prof.dr.sc. Nadežda Čačinovič

dr.sc. Gordana Škorić

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva

za nostrifikaciju fakultetske

diplome Ive GRAHOVAC JURKOTA

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Izabrani u stručno povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Ive GRAHOVAC JURKOTA, stečene na Sveučilištu Ca Foscari, Fakultet stranih jezika i književnost u Veneciji, Republika Italija, podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Temeljem uvida u molbu i priloženu joj dokumentaciju utvrdili smo da je Iva GRAHOVAC JURKOTA, rođena 21 travnja 1976. u Puli, 30. listopada 2000. godine na Sveučilištu Ca Foscari, Fakultet stranih jezika i književnost u Veneciji, Republika Italija, diplomirala povijesno - kulturni smjer studija stranih jezika i književnosti (njemački jezik i književnost i engleski jezik i književnost).

Međutim provjerom položenih ispita zaključili smo da rečeni studiji svojim opsegom i sadržajem nisu usporedivi sa studijem germanistike i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te da postoje vrlo bitne razlike i glede opsega, a i glede sadržaja studijskih predmeta između zagrebačkog studija tih dviju studijskih grupa i njihovog studija u Veneciji.

Kako moliteljica zahtijeva priznavanje potpune istovrijednosti stečene diplome, mišljenja smo da se moliteljičinom zahtjevu ne može udovoljiti, jer studijski predmeti, navedeni u dokumentaciji o položenim ispitima moliteljicu prema kriterijima studija na zagrebačkom Filozofskom fakultetu ne osposobljavaju niti za zvanje diplomiranog germanista i anglista niti za zvanje profesora njemačkog jezika i književnosti i profesora engleskog jezika i književnosti.

Stoga predlažemo da se moliteljica sa svojim zahtjevom obrati nadležnoj službi Rektorata Sveučilišta u Zagrebu, koja će razmotriti mogućnosti nostrifikacije njezine diplome u primjerenom opsegu.

Zagreb, 25. 10. 2001.

dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.

dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

dr. sc. Marijan Bobinac, izv. prof

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva

za nostrifikaciju fakultetske

diplome Tatjane GULIĆ

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Izabrani u stručno povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Tatjane GULIĆ, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Trstu, Republika Italija, podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Uvidom u molbu i priloženu dokumentaciju utvrdili smo da je Tatjana GULIĆ, rođena 21. svibnja 1976. u Puli, godine 1994. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Trstu, Republika Italija, upisala studij germanistike i anglistike, te iste studije diplomirala s odličnim uspjehom 29. lipnja 2000. godine.

Ujedno smo uvidom u program studija germanistike i anglistike na spomenutom Sveučilištu i u potvrde o pohađanim oblicima nastave i položenim ispitima zaključili da su rečeni studiji svojim opsegom i sadržajem usporedivi sa srodnim studijima na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ali da postoje razlike, koje zadiru u bit i jedne i druge struke.

Stoga smo mišljenja da se diploma Tatjane GULIĆ, stečena na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Trstu , može priznati kao istovrijedna onoj kojom se završava studij germanistike i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pod uvjetom da moliteljica položi niže navedene razlikovne ispite, i to

Na studiju anglistike:

ispit iz kolegija Metodike nastave engleskog jezika

ispit iz kolegija Uvod u lingvistički studij engleskog jezika.

Na studiju germanistike:

ispit iz kolegija Metodike nastave njemačkog jezika,

Zagreb, 25. 10. 2001.

dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.

dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

dr. sc. Marijan Bobinac, izv. prof.

Stručno povjerenstvo za priznavanje diploma stečenih u inozemstvu

Odsjek za pedagogiju

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Zagreb, 21. 10. 2001.

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije

stečenih u inozemstvu, o mogućnosti priznavanja diplome Marije

Prodan, stečene na Papinskom Salezijanskom Sveučilištu u Rimu, kao

istovjetne diplomi iz pedagogije u Republici Hrvatskoj

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVELUČILIŠTA U ZAGREBU

Zagreb, Ivana Lučića 3

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zatražilo je od Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije stečenih u inozemstvu izvješće o mogućnosti priznavanja diplome Marije Prodan, stečene na Papinskom Salezijanskom Sveučilištu u Rimu, kao istovjetne diplomi iz pedagogije u Republici Hrvatskoj.

Povjerenstvo, nakon uvida u dokumentaciju priloženu u spisu, konzultacija s Bogoslovnim fakultetom u Zagrebu, a u skladu s prethodnim odlukama ovog Povjerenstva u sličnim slučajevima, te uvažavajući Zakon o priznavanju istovjetnosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN, 57/96.), podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E :

Pristupnica Marije Prodan, rođena u 14. Rujna 1962. godine u Vinežu, kraj Labina. Od 1987. godine redovnica je Družbe sestara milosrdnica u Rijeci. Na Filozofskom fakultetu - Pedagogijske znanosti Sveučilišta u Zagrebu završila je 1988. godine dvogodišnji studij predškolskog odgoja. Od 1995. do 1997. studirala je na Papinskom Salezijanskom Sveučilištu u Rimu (Universita' Pontificia Salesiana) dvogodišnji studij Odgojnih znanosti (smjer: Školska pedagogija i društvena komunikacija). Taj je studij diplomirala 4. srpnja 1997. (stupnjem "baccalauteato"). Odmah potom nastavila je specijalistički studij pedagogije na istom fakultetu i diplomirala ga 7. veljače 2000. godine (dobivši akademski naziv ”Licenza in Scienze dell Educazione”), magistarskim radom "Televizija u obrazovanju: odgojne smjernice pri uporabi televizije. Drugih podataka o školovanju nema.

Na osnovi uvida u nastavni plan studija koji je pristupnica završila povjerenstvo je utvrdilo da, iako pristupnica ima stupanj "licencijata", koji se u nas ponekad prevodi nazivom "magisterij", uvjeti tog studija ne odgovaraju uvjetima za stjecanje magisterija u Republici Hrvatskoj, kao i da taj studij nije završio izradom odgovarajuće magistarskog rada. Kako se studij koji je pristupnica završila velikim dijelom poklapa sa studijem pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a rad koji je ona izradila kao magistarski rad u nas odgovara boljem diplomskom radu, povjerenstvo donosi sljedeći

P r i j e d l o g :

Povjerenstvo predlaže Znanstveno-nastavnom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da se pristupnici Mariji Prodan prizna diploma "Licenza in Scienze dell'educazione cum specializzatione di Pedagogia per la Scuola e la Comunicazione sociale " stečena na Papinskom Salezijanskom Sveučilištu u Rimu kao potpuno istovjetna diplomi “Diplomirani pedagogije” u Republici Hrvatskoj.

Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:

1. Prof. dr. Ana Sekulić-Majurec

-------------------------------------

2. Prof. dr. Edita Šooš

--------------------------------------

3. Asist. Koraljka Posavec

-------------------------------------

Filozofski fakultet u Zagrebu / Odsjek za povijest

Strucno povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome

Znanstveno-nastavno vijeće

Filozofskog fakulteta

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o žalbi protiv odluke Vijeća FF-a o nostrifikaciji fakultetske diplome Simone Jaunik, stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mariboru, Republika Slovenija

- ur. broj 04 / 5-38 od 1.10.2001.

Simona Jaunik podnijela je u svibnju ove godine zahtjev za nostrifikaciju fakultetske diplome profesorice povijesti i geografije koju je stekla na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mariboru. Povjerenstvo je nostrifikaciju uvjetovalo polaganjem dodatnih ispita iz hrvatske povijesti i geografije Republike Hrvatske.

Moliteljica se potom žalila Ministarstvu znanosti i tehnologije s napomenom da nostrifikaciju traži radi upisa na poslijediplomski studij na Odsjeku za informacijske znanosti.

Povjerenstvo prihvaća žalbu i predlaže Vijeću Filozofskog fakulteta da se kolegici Simoni Jaunik prizna istovrijednost stečene diplome profesorice povijesti i geografije, ali isključivo u svrhu nastavka obrazovanja (poslijediplomski studij) u Republici Hrvatskoj.

S poštovanjem!

Zagreb, 5. listopada 2001.

Stručno povjerenstvo:

..............................................................

dr. Damir Agičić, docent

..............................................................

dr. Božena Vranješ-Šoljan, izvanredni profesor

.............................................................

dr. Dragutin Feletar, redovni profesor PMF

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti diplome

Odlukom Vijeća Odsjeka za povijest imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome profesora povijesti kolegice ILARIE ROCCHI RUKAVINA, stečene na Sveučilištu u Trstu (Italija). U skladu s navedenom odlukom podnosimo Vijeću izvješće:

Ilaria Rocchi Rukavina rođena je 27. srpnja 1966. u Rijeci. Hrvatska je državljanka. Diplomirala je povijest na Sveučilištu u Trstu, 27. studenog 1991., sa 110 od 110 bodova te je proglašena akademskim doktorom (profesorom) povijesti. Položila je tijekom studija ukupno dvadeset i jedan (21) ispit. Kolegica Rocchi Rukavina predočila je povjerenstvu ovjerene prijepise i prijevode relevantnih isprava (diploma, popis položenih ispita), iz kojih su navedene činjenice u potpunosti razvidne. Osim toga, u prilogu je dostavila zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti strane diplome, izjavu da po prvi puta podnosi zahtjev za potpuno priznavanje diplome Filozofskom fakultetu u Zagrebu, presliku domovnice te priznanicu o uplaćenoj naknadi za troškove postupka nostrifikacije. Uvidom u sve navedeno povjerenstvo je utvrdilo da je prijava kolegice Rocchi Rukavina za provođenje postupka priznavanja potpune istovrijednosti diplome pravovaljana.

Nakon izvršene analize tijeka studija i položenih ispita, povjerenstvo je jednoglasno zaključilo da se kolegici Ilarii Rocchi Rukavina uvjetno prizna potpuna istovrijednost diplome akademskog doktora (profesora) povijesti Sveučilišta u Trstu s diplomom Sveučilišta u Zagrebu. Uvjet za priznavanje potpune istovrijednosti tršćanske diplome sa zvanjem diplomiranog povjesničara u Hrvatskoj polaganje je ispita iz hrvatske povijesti (Hrvatska povijest srednjeg vijeka I, Hrvatska povijest srednjeg vijeka II, Hrvatska povijest ranog novog vijeka, Hrvatska povijest u 19. stoljeću i Hrvatska povijest u 20. stoljeću), a sa zvanjem profesora povijesti u Hrvatskoj, uz sve navedeno, uvjet je i pohađanje nastave te polaganje ispita iz Metodike nastave povijesti.

U Zagrebu, 4. 10. 2001.

Povjerenstvo:

1. dr. sc. Borislav Grgin, doc.

2. dr. sc. Damir Agičić, doc.

3. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.

Filozofski fakultet u Zagrebu / Odsjek za povijest

Strucno povjerenstvo za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome

Znanstveno-nastavno vijeće

Filozofskog fakulteta

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o priznavanju istovrijednosti fakultetske diplome Nikše Matijića radi nastavka studija

- ur. broj 04 / 5-70 od 11.10.2001.

Nikša Matijić podnio je u listopadu ove godine zahtjev za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome profesora povijesti i zemljopisa koju je stekao na Pedagošom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Republika Bosna i Hercegovina.

Iz priložene dokumentacije može se zaključiti sljedeće:

- Nikša Matijić pohađao je studij povijesti i geografije na Pedagoškom fakultetu u Mostaru

- studij je trajao osam semestara

- položio je sve propisane ispite

- 25. studenog 1998. stekao je visoku stručnu spremu i stručni naziv profesor povijesti i zemljopisa.

Povjerenstvo predlaže da se – u skladu sa Zakonom o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedožbi i diploma (NN, br. 57/1996) – Nikši Matijiću prizna istovrijednost stečene diplome profesora povijesti i zemljopisa u svrhu nastavka obrazovanja (poslijediplomski studij) u Republici Hrvatskoj.

S poštovanjem!

Zagreb, 29. listopada 2001.

Stručno povjerenstvo:

..............................................................

dr. Damir Agičić, docent

..............................................................

dr. Boris Olujić, docent

.............................................................

dr. Borislav Grgin, docent

Filozofski fakultet u Zagrebu / Odsjek za povijest

Strucno povjerenstvo za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome

Znanstveno-nastavno vijeće

Filozofskog fakulteta

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o priznavanju istovrijednosti fakultetske diplome Dijane Korać radi nastavka studija

- ur. broj 04 / 5-66 od 3.10.2001.

Dijana Korać podnijela je u listopadu ove godine zahtjev za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome profesora povijesti i zemljopisa koju je stekla na Pedagošom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Republika Bosna i Hercegovina.

Iz priložene dokumentacije može se zaključiti sljedeće:

- Dijana Korać pohađala je studij povijesti i geografije na Pedagoškom fakultetu u Mostaru

- studij je trajao osam semestara

- položila je sve propisane ispite

- 24. studenog 1998. stekla je visoku stručnu spremu i stručni naziv profesor povijesti i zemljopisa.

Povjerenstvo predlaže da se – u skladu sa Zakonom o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedožbi i diploma (NN, br. 57/1996) – Dijani Korać prizna istovrijednost stečene diplome profesora povijesti i zemljopisa u svrhu nastavka obrazovanja (poslijediplomski studij) u Republici Hrvatskoj.

S poštovanjem!

Zagreb, 29. listopada 2001.

Stručno povjerenstvo:

..............................................................

dr. Damir Agičić, docent

..............................................................

dr. Boris Olujić, docent

.............................................................

dr. Borislav Grgin, docent

Filozofski fakultet u Zagrebu / Odsjek za povijest / Odsjek za arheologiju

Strucno povjerenstvo za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome

Znanstveno-nastavno vijeće

Filozofskog fakulteta

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o priznavanju istovrijednosti fakultetske diplome Adnana Busuladžića radi nastavka studija

- ur. broj 04 / 5-64 od 25.09.2001.

Gospodin Adnan Busuladžić podnio je u rujnu ove godine zahtjev za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome profesora povijesti koju je stekao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Republika Bosna i Hercegovina.

Iz priložene dokumentacije može se zaključiti sljedeće:

- Adnan Busuladžić pohađao je Filozofski fakultet u Sarajevu

- studirao je jednopredmetni studij povijesti u trajanju od osam semestara

- položio je sve propisane ispite s prosječnom ocjenom vrlo dobar

- 23. veljače 2000. stekao je visoku stručnu spremu i stručni naziv profesor istorije.

Povjerenstvo predlaže Vijeću Filozofskog fakulteta da se – u skladu sa Zakonom o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedožbi i diploma (NN, br. 57/1996) – Adnanu Busuladžiću prizna istovrijednost stečene diplome profesora povijesti isključivo u svrhu nastavka obrazovanja (poslijediplomski studij) u Republici Hrvatskoj.

S poštovanjem!

Zagreb, 15. listopada 2001.

Stručno povjerenstvo:

..............................................................

dr. Damir Agičić, docent

..............................................................

dr. Boris Olujić, docent

.............................................................

dr. Mirja Jarak, docent

Filozofski fakultet u Zagrebu / Odsjek za povijest / Odsjek za arheologiju

Strucno povjerenstvo za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome

Znanstveno-nastavno vijeće

Filozofskog fakulteta

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o priznavanju istovrijednosti fakultetske diplome Mirsada Sijarića radi nastavka studija

- ur. broj 04 / 5-63 od 25.09.2001.

Gospodin Mirsad Sijarić podnio je u rujnu ove godine zahtjev za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome profesora povijesti koju je stekao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Republika Bosna i Hercegovina.

Iz priložene dokumentacije može se zaključiti sljedeće:

- Mirsad Sijarić pohađao je Filozofski fakultet u Sarajevu

- studirao je jednopredmetni studij povijesti u trajanju od osam semestara

- položio je sve propisane ispite s prosječnom ocjenom vrlo dobar

- 25. rujna 1997. stekao je visoku stručnu spremu i stručni naziv profesor istorije.

Povjerenstvo predlaže Vijeću Filozofskog fakulteta da se – u skladu sa Zakonom o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedožbi i diploma (NN, br. 57/1996) – Mirsadu Sijariću prizna istovrijednost stečene diplome profesora povijesti isključivo u svrhu nastavka obrazovanja (poslijediplomski studij) u Republici Hrvatskoj.

S poštovanjem!

Zagreb, 15. listopada 2001.

Stručno povjerenstvo:

..............................................................

dr. Damir Agičić, docent

..............................................................

dr. Boris Olujić, docent

.............................................................

dr. Mirja Jarak, docent

Filozofski fakultet u Zagrebu / Odsjek za povijest / Odsjek za arheologiju

Strucno povjerenstvo za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome

Znanstveno-nastavno vijeće

Filozofskog fakulteta

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o priznavanju istovrijednosti fakultetske diplome Salmedina Mesihovića radi nastavka studija

- ur. broj 04 / 5-71 od 11.10.2001.

Salmedin Mesihović iz Sarajeva podnio je u listopadu ove godine zahtjev za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome profesora povijesti koju je stekao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Republika Bosna i Hercegovina.

Iz priložene dokumentacije može se zaključiti sljedeće:

- Salmedin Mesihović pohađao je Filozofski fakultet u Sarajevu

- studirao je jednopredmetni studij povijesti u trajanju od osam semestara

- položio je sve propisane ispite s prosječnom ocjenom odličan

- 25. listopada 1999. stekao je visoku stručnu spremu i stručni naziv profesor istorije.

Povjerenstvo predlaže Vijeću Filozofskog fakulteta da se – u skladu sa Zakonom o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedožbi i diploma (NN, br. 57/1996) – Salmedinu Mesihoviću prizna istovrijednost stečene diplome profesora povijesti isključivo u svrhu nastavka obrazovanja (poslijediplomski studij) u Republici Hrvatskoj.

S poštovanjem!

Zagreb, 29. listopada 2001.

Stručno povjerenstvo:

..............................................................

dr. Damir Agičić, docent

..............................................................

dr. Boris Olujić, docent

.............................................................

dr. Mirja Jarak, docent

Odsjek za psihologiju

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Molba Ivane Marčinko za priznavanje potpune istovrijednosti

diplome iz psihologije stečene na University of Westminster,

Velika Britanija

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Ivana Marčinko podnijela je molbu da joj se prizna potpuna istovrijednost diplome iz psihologije stečene na University of Westminster, London. Molbi je priložila ovjerenu diplomu, ovjereni prijepis položenih ispita te tiskani plan i program studija psihologije na University of Westminster (moliteljica je priložila također svoj životopis, domovnicu, ovjerenu diplomu Access Course, preporuke od dva profesora).

Uvidom u relevantne dokumente povjerenstvo je utvrdilo da je trajanje studija psihologije na University of Westminster tri godine i da moliteljici nedostaju ispiti iz nekoliko temeljnih predmeta što čini bitnu razliku prema studiju psihologije u Hrvatskoj. Inače, studij psihologije na University of Westminster je vrlo sličan studiju psihologije u Hrvatskoj osim što je bitno kraći pa nedostaju neki za psihologe važni predmeti. Tako stečena diploma niti u Engleskoj ne predstavlja licencu za praktičan rad kao psihologa.

Povjerenstvo je zaključilo ovo:

Potpuna istovrijednost diplome iz psihologije stečene na University of Westminster može se priznati uz uvjet da moliteljica Ivana Marčinko u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu položi sljedeće ispite: Biološka psihologija II, Psihometrija, Socijalna psihologija II, Psihologija rada, Psihologija obrazovanja te Psihopatologija.

U Zagrebu, 30. listopada 2001.

Povjerenstvo:

Dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

Dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

Dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.

PRIJEDLOG POVJERENSTVA ZA ECTS I REVIZIJU NASTAVNIH PROGRAMA

Povjerenstvo je na sjednici održanoj 6. studenog 2001. odlučilo predložiti Fakultetskom vijeću slijedeće:

1. Studij će se organizirati po modelu 3+2+2.

2. Trogodišnji studij ne daje kvalifikaciju za rad u struci. Ta se kvalifikacija stječe tek nakon
završetka petogodišnjeg studija.

3. Nastava se organizira u jednosemestralnim kolegijima.

4. Maksimalno nastavno opterećenje studenata može biti 20 sati nastave tjedno.

5. Studij se organizira kao jednopredmetni, s mogućnošću da student u izbornoj nastavi izabere
dovoljno bodova za dvopredmetni studij.

6. Broj kolegija na kraju kojih se polažu ispiti ne može biti veći od pet po semestru.

7. Za svaki studij mora se odrediti minimum koji čini jezgru studija koja se može apsolvirati u tri godine, u obliku "B" predmeta.
ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Zagreb, 07.11.2001.

Prof. dr. Neven Budak

Dekan

Odlaskom prof. dr. Radovana Ivančevića u mirovinu 1. listopada 2001. ostali smo u ovoj akademskoj godini bez nastavnika na predmetima prve i treće godine.

Molimo Vas da odobrite raspisivanje natječaja za znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijesti umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti arhitekture i vizualnih komunikacija, na Katedri za umjetnost renesanse i baroka.

Pročelnik:

dr. sc. Zvonko Maković, docent
REPUBLIKA HRVATSKA

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Zagreb, Ivana Lučića 3

Broj: 01-950-1-2001.

Zagreb, 16. studenoga 2001.

Na temelju članka 37. stavka 4. podstavka 4. Statuta Fakulteta, te mišljenja Fakultetskog vijeća, dekan donosi

O D L U K U

o i s p i t i m a

I.

Ispiti se provode u skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima (članak 41. do 45.), Statuta Sveučilišta u Zagrebu (članak 152. do 160.), Statuta Fakulteta (članak 93. do 101.) i Pravilnika o sveučilišnom dodiplomskom studiju na Filozofskom fakultetu (članak 19. do 21.).

Ispiti su javni.

II.

Ispiti se održavaju u ispitnim rokovima koji su:

1. Redoviti - zimski od 1. do 28. veljače,

- ljetni od 10. lipnja do 15. srpnja,

- jesenski od 1. rujna do 30. rujna.

U redovitim ispitnim rokovima nastavnik mora studentu punuditi tri termina za polaganje ispita, od kojih student ima pravo iskoristiti dva.

2. Izvanredni, koji se održavaju u studenom, prosincu, ožujku, travnju i svibnju, posljednji tjedan u mjesecu.

U ispitnom roku u svibnju može se održati i predrok.

Fakultetsko vijeće može utvrditi i druge izvanredne ispitne rokove.

3. Dekanski, koji ima pravo utvrditi dekan, o kojima obavještava studente na oglasnoj ploči Fakulteta i odsjeke Fakulteta najmanje 15 dana prije utvrđenoga roka.

Nastavnici odsjeka mogu organizirati još i druge ispitne rokove.

III.

Obveza je svakoga odsjeka Fakulteta da:

- izradi plan ispitnih rokova iz točke II. ove Odluke za cijelu školsku godinu do početka školske godine, a najkasnije do 15. listopada,

- objavi ga na mreži, na web-stranici odsjeka, na oglasnim pločama studijskih grupa, odnosno odsjeka, za svaku studijsku grupu, za svaku godinu studija te

- da plan svih ispitnih rokova dostavi prodekanu za nastavu.

IV.

Obveza je svakoga nastavnika da pisanom obavijesti na web-stranici i na oglasnoj ploči obavijesti studente o nemogućnosti održavanja ispita najkasnije 2 dana prije dana zakazanog ispita, odnosno na dan zakazanog ispita, ako je uzrok nemogućnosti održavanja ispita nastao toga dana, o čemu nastavnik obvezno obavještava prodekana za nastavu dopisom.

U slučaju iz stavka 1. ove točke Odluke nastavnik je obvezan na web-stranici i na oglasnoj ploči obavijestiti studente o novom roku održavanja ispita, a prodekana za nastavu dopisom.

Nastavnik je dužan prvi dan ispita napraviti raspored održavanja ispita na taj način da će svaki student znati približno vrijeme u koje mora pristupiti ispitu. Studenti ne smiju čekati na usmeni ispit dulje od sat vremena.

V.

Raspored održavanja ispita mora biti sastavljen tako da ispiti ne mogu početi prije 8,00 sati niti nakon 19,00 sati, a moraju završiti najkasnije do 21,00 sat.

VI.

Nastavnik je obvezan osigurati studentu pravo uvida u ispitne rezultate pismenog ispita.

Nastavnik je dužan testove i druge materijale pismenih ispita čuvati najkraće do upisivanja ocjene u indeks.

Nastavnik je dužan voditi vlastitu evidenciju o održanim ispitima. Ta se evidencija mora čuvati trajno, u prostorijama Fakulteta.

VII.

Student prijavljuje polaganje ispita prijavnicom koju ovjerava na odsjeku, u tajništvu odsjeka, najkasnije 8 dana prije početka ispitnog roka.

VIII.

Ako student iz bilo kojeg razloga ne može pristupiti prijavljenom ispitu, dužan je odjaviti ispit najkasnije 24 sata prije dana određenog za polaganje ispita.

Student koji pravodobno ne odjavi ispit gubi pravo na polaganje do idućeg ispitnog roka, a ispitivač u prijavnicu upisuje "nije pristupio".

Studentu koji odustane od već započetog ispita, ispitivač u prijavnicu upisuje ocjenu "nedovoljan" (1).

IX.

Student koji nije zadovoljan pozitivnom ocjenom ima pravo samo jedanput odbiti pozitivnu ocjenu i tada se to ne evidentira kao izlazak na ispit.

Ispit iz istoga predmeta student može polagati najviše četiri puta u tijeku godine. Četvrti put student ima pravo i dužnost polagati ispit pred nastavničkim povjerenstvom.

Nastavnik je dužan voditi evidenciju o broju izlazaka svakog studenta na ispit te studentu nakon trećeg izlaska na ispit u istoj školskoj godini osigurati polaganje pred nastavničkim povjerenstvom.

Nastavničko povjerenstvo sastoji se od tri nastavnika, od kojih svaki postavlja barem jedno ispitno pitanje. Ocjena se donosi zajednički.

X.

Student ima pravo i obvezu polagati ispit kod nastavnika kod kojega je slušao nastavu iz dotičnog predmeta. Samo u slučaju spriječenosti nastavnika student može ispit polagati kod njegove zamjene.

XI.

Ispitnu literaturu, na prijedlog nastavnika, potvrđuje odsjek, odnosno katedra. Ako se ispit može polagati kod dva ili više nastavnika, ispitna literatura mora kod svih biti jednaka.

Ispitna se literatura mora sastojati od dostupnih jedinica, a njezin obim mora biti prilagođen realnim mogućnostima studenta s obzirom na broj uvjetnih i drugih ispita te drugih nastavnih obveza na pojedinoj studijskoj godini.

XII.

Nakon održanih ispita tajnik odsjeka dostavlja prijavnice, razvrstane po godinama studija i po predmetima u Studentsku službu, gdje se ulažu u dosje svakoga studenta.

XIII.

Pojedini odsjeci mogu specifična pitanja vezana uz polaganje ispita riješiti odlukom vijeća odsjeka.

XIV.

Postupanje protivno ovoj Odluci podliježe stegovnoj odgovornosti prema Pravilniku o odgovornosti radnika za povrede radne dužnosti Fakulteta.

XV.

Ova Odluku stupa na snagu danom donošenja.

D E K A N:

Prof. dr. sc. Neven Budak

Dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.

Odsjek za sociologiju

Fakultetskom vijeću

Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Slobodan sam zamoliti Fakultetsko vijeće da mi odobri održavanje nastave iz predmeta Sociologija vojske i rata na Odsjeku za sociologiju Filozofskoga fakulteta u Zadru Sveučilišta u Splitu u akademskoj 2001./2002. godini.

Zamolbu nisam mogao podnijeti ranije jer je Odsjek za sociologiju Filozofskoga fakulteta u Zadru odgovarajuću odluku o vanjskoj suradnji donio dne. 8. listopada 2001. godine, a fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zadru konačnu je odluku donijelo na sjednici održanoj 18. listopada 2001. godine.

U Zagrebu, dne 19. listopada 2001. godine

Ozren Žunec

Prilog:

1. Obavijest Odsjeka za sociologiju Filozofskoga fakulteta u Zadru.

Mentori za školsku praksu studenata anglistike u ak. god. 2001/2002.

OSNOVNA ŠKOLA

Milica Bilić-Štefan (OŠ Dugave), Sandra Bobinac-Grdić (OŠ Dobriše Cesarića), Tatyana Butorac (OŠ Granešina), Dubravka Despot (OŠ Vrbani), Nives Goričnik (OŠ Davorina Trstenjaka), Alica Gracin (OŠ Josipa Račića), Mirta Grizak Štrbenac (OŠ D. Domjanića), Marina Hadžiomerović (OŠ Medvedgrad), Sanja Horvatić-Golubić (OŠ Augusta Šenoe), Ivana Kuštera (OŠ Dobriše Cesarića), Ana Markočić (OŠ Voltino), Fedora Mikota (OŠ Voltino), Gordana Neuhold (OŠ V. Nazora), Željka Paleka (OŠ Prečko), Branka Pavlek (OŠ Vrbani), Mirjana Peroković (OŠ Dobriše Cesarića), Jelena Štingl (OŠ B. Kašića), Jasenka Topličanec (OŠ D. Domjanića), Dajana Vukadin (OŠ M. Mrkša)

SREDNJA ŠKOLA

Cvjetanka Božanić (X. gimnazija), Marija Erić (XV. gimnazija), Vesna Hibler-Gobović (X. gimanzija), Jasna Hideg (Športska gimnazija), Zdenka Jukić (V. gimanzija), Melita Jurković (Privatna ekonomska škola), Darija Kos (XV. gimnazija), Ljerka Letica (Prehrambeno-tehnološka škola), Snježana Mahmet-Novković (V. gimnazija), Zoja Mandić-Požgaj (X. gimnazija), Renata Mikulec (IV. gimnazija), Vida Nikpalj (IV. gimnazija), Nataša Nikpalj-Juraić (Gimnazija Sesvete), Ingeborg Radimiri (IX. gimnazija), Danijela Stanković (XVI. gimnazija), Jelena Tanfara (Športska gimnazija), Sanja Vrhovec Vučemilović (V. gimnazija), Vesna Zelić (Klasična gimnazija)

ŠKOLE STRANIH JEZIKA

Centar za strane jezike: Dora Belso, Dubravka Blažić, Tesa Cernjak, Nada Findrik, Iva Granić, Tamara Jakovljević, Ana Jurković, Darka Klasinc, Vida Kostrenčić-Lukić, Miljenko Kovačićek, Tatjana Lovreček, Anka Madunić, Jasna Pavuna, Slavica Plavšić, Zdenka Rukavina, Agata Sallakh, Zdravka Samardžija, Maja Selanec, Lidija Šikić, Dobrila Vignjević, Vedrana Vinja, Silva Zlatar, Marina Živković, Mirjana Puljar

Škola stranih jezika Sova: Svjetlana Dupalo, Mirta Jelenc

Škola stranih jezika Suvag: Mirjana Granik

Aliter: Renata Geld

Class: Sandra Barbić, Zvjezdana Čegir, Hrvoja Heffer, Miljen Matijašević, Lucija Miškulin, Saša Šegrt, Vedrana Vojković

Centar stranih jezika za mlade ‘Stara Vlaška’: Jadranka Ušnik

Prof. dr. Ognjuen Čaldarović Zagreb, 2.11.2001.

Odsjek za sociologiju

Fakultetskom vijeću

Predmet: Izvještaj o studijskoj godini 200/2001.

U akademskoj godini 200-2001. g. odobreno mi je korištenje studijske godine.

Podnosim kraći izvještaj.

Tijekom studijske godine, u nekoliko navrata sam borvio na studijskim kraćim boravcima u inozemstvu. U X-Xi mjesecu 2000. g. boravio sam na University of Pennsylvania u lock Havenu (s kojim naš fakultet razvija međusveučilišnu suradnju) gdje sam održao nekoliko predavanja tamošnjoj akademskoj zajednici (jedno plenarno, kao dio realizacije programa International Lecture Visitor Programe - "Global Risk Production and Major Ethnical Concerns" _ kao i više predavanja studentima). Također, na Florida Atlantic University u Boca Ratonu, USA održao sam predavanje pod naslovom "Social Construction of Ethnicity in a Transitional Society". Nadalje, boravio sam u kraćem posjedtu na Universität Tübingen, Njemačka, gdje sam učestvovao u godišnjim sastancima na kojima se raspravljao daljnji rad na međunarodnom projektu o socijalnoj integraciji etniciteta (uključeno nekoliko Europskih zemalja). Također, učestvovao sam u nekoliko seminara pri IUC, Dubrovnik, gdje sam bio podnosilac saopćenja.

Najveći dio vremena proveo sam u radu na rukopisu iz područja sociologije rizika te na proširivanju curriculuma nastavnih predmeta koje izvodima na Odsjeku za sociologiju (Sociologija grada, Suvremene sociološke teorije i Sociologija rizika).

Zahvaljujem se članovima Fakultetskog vijeća na odobrenoj studijskoj godini.

S poštovanjem,

Dr. Ognjen Čaldarović, red. prof.

Ad.41. Vijeće poslijediplomskih studija preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta:

Izvještaj stručnog povjerenstava za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju i odobrenje predložene teme

1. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome da li je mr.sc. Matea Birtić ispunila uvjete propisane programom jednogodišnjeg doktorskog studija Lingvistike i prihvaćanje teme za izradu disertacije pod naslovom Argumentna struktura imenskih riječi (Tvorba riječi u generativnoj morfologiji. Mentor dr.sc. Milan Mihaljević, znanstveni savjetnik Staroslavenskog instituta.

str. 5

Izvještaje stručnih povjerenstava za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje predložene teme

2. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Zrinke Blažević za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Ilirski ideologem tijekom 17. stoljeća: upotrebe, funkcije i značenja, mentor: dr.sc. Drago Roksandić, izv.prof. str. 8

3. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Nataše Štefanec za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Bručka Libela (1578.) i plemstvo na Hrvatsko-slavonsko-ugarskog Vojnoj krajini, mentor: dr.sc. Drago Roksandić, izv.prof. str. 11

4. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Zdravka Matića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Ivan Merz i katolička akcija u Hrvatskoj, mentor: dr.sc. Mira Kolar, red.prof.

str. 15

Imenovanja stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme

5. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Dalibora Paulika za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Libreto u hrvatskoj operi i njegova ukorijenjenost u europsku i hrvatsku tradiciju

1. Dr.sc. Zoran Kravar, red.prof.

2. Dr.sc. Nikola Batušić, red.prof. Akademija dramske umjetnosti

3. Dr.sc. Boris Senker, red.prof.

Imenovanje stručnog povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

6. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada
mr.sc. Nataše Bajić Žarko pod naslovom Split kao trgovački i tranzitni centar na razmeđu Istoka i Zapada u 18. stoljeću

1. dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.

2. dr.sc. Vjeko Omašić, znan.savjetnik

3. dr.sc. Nikša Stačić, red.prof.

Imenovanja stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog rada

7. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Višnje Modrić pod naslovom Prikriveno čitanje i slobodni pripremljeni govor na televiziji

1. dr.sc. Ivo Škarić, red.prof.

2. dr.sc. Boris Petz, red.prof. u miru

3. dr.sc. Ivan Ivas, docent

8. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Raula Raunića, pod naslovom Pretpostavke liberalnog shvaćanja pojedinca u srednjovjekovnoj filozofiji politike

1. dr. sc. Gvozden Flego, izv.prof.

2. dr. sc. Žarko Puhovski, red.prof.

3. dr. sc. Ivan Prpić, red.prof., Fakultet političkih znanosti

9. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Zanete Stambuljak pod naslovom Književnost i knjižarstvo ilirizma prema austrijskoj cenzuri i književnosti biedermeiera

1. Dr.sc. Vinko Brešić, red.prof.

2. Dr.sc. Ivan Pederin, red.prof., Filozofski fakultet Zadar

3. Dr. sc. Aleksandar Stipčević, red.prof. u miru

10. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dunje Fuchs Brajković pod naslovom "Poetika lirskog u prozi hrvatske književnosti od kraja 19. do sredine 20. stoljeća". Mentor prof. dr. Krešimir Nemec.

2. Prof. dr. Krešimir Bagić, docent

3. Prof. dr. Krešimir Nemec, red. prof.

4. Prof. dr. Goran Rem, docent na Pedagoškom fakultetu u Osijeku

11. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Sanje Tadić-Šokac pod naslovom "Književno djelovanje Mije (Miška) Radoševića". Mentor dr. sc. Mirjana Strčić.

1. Akademik Miroslav Šicel, u miru

2. Prof. dr. Mirjana Strčić, Filozofski fakultet u Rijeci

3. Prof. dr. Krešimir Nemec, red. prof.

12. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Branke Hlevnjak pod naslovom Ljudevit i Đuro Griesbach i moderna hrvatska fotografija

1. dr.sc. Zvonko Maković, docent

2. dr.sc. Radovan Ivančević, red.prof. u miru

3. dr.sc. Tonko Maroević, zn.savjetnik Instituta za povijest umjetnosti

13. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dunje Pivac pod naslovom Ladanjsko-fortifikacijsko graditeljstvo splitsko-trogirskog područja na prijelazu XV. u XVI. stoljeće

1. dr.sc. Nada Grujić, red.prof.

2. dr.sc. Igor Fisković, red.prof.

3. dr.sc. Pavuša Vežić, docent Filozofskog fakulteta u Zadru

14. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Lucije Franić-Novak, pod naslovom Pučko svilarstvo u hrvatskim krajevima

1. dr.sc. Tvrtko Zebec, Institut za etnologiju i folkloristiku

2. dr.sc. Mijo Korade, Institut za hrvatsku povijest

3. dr.sc. Vitomir Belaj, red.prof.

15. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Magde Zorić, pod naslovom Rano kršćanstvo na širem području Šibenika

1. dr.sc. Mirjana Sanader, izv.prof.

2. dr.sc. Branka Migotti, HAZU, Odjel za arheologiju

3. dr.sc. Mirja Jarak, doc.

16. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Biljane Stojaković, pod naslovom Značenjske promjene francuskih posuđenica u hrvatskom leksiku

1. dr.sc. Željko Klaić, Leksikografski zavod

2. dr.sc. August Kovačec, red.prof.

3. dr.sc. Vesna Muhvić Dimanovski, znan. suradnik

17. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Violete Herman pod naslovom Funkcioniranje zdravstvene službe u Požeškoj županiji tijekom prvog svjetskog rata - primjer Kraljevske bolnice u Pakracu

1. dr.sc. Filip Potrebica, red.prof.

2. dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.

3. dr.sc. Biserka Belicza, docent

18. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Zrinke Pešorda pod naslovom Odnos Dubrovnika prema ugarskoj kruni i kralju u vrijeme Sigismunda Luksemburškog (1387-1437.)

1. dr.sc. Ivo Goldstein, izv.prof.

2. dr.sc. Zdenka Janeković Römer, docent

3. dr.sc. Nenad Vekarić, znan.savjetnik

19. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Roberta Skenderovića pod naslovom Stanovništvo Požege 1699-1781. prema matičnim knjigama

1. dr sc. Nenad Moačanin, izv.prof.

2. dr.sc. Filip Potrebica, red.prof.

3. dr.sc. Nenad Vekarić, znan.savjetnik

20. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dinka Župana pod naslovom Pučko školstvo u vrijeme banovanja Ivana Mažuranića

1. dr.sc. Iskra Iveljić, docent

2. dr.sc. Petar Korunić, red.prof.

3. dr.sc. Stjepan Matković, znan.suradnik

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih i specijalističkih radnji

21. Rajka Petkovića pod naslovom Film noir i njegovo nasljeđe u modernom američkom filmu, mentor prof. dr. Ante Peterlić str. 18

22. Megi Drezga Janković pod naslovom Razlike u empatiji u funkciji obrazovanja i radnog iskustva, mentor dr. sc. Slavko Kljaić, red. prof. u miru. str. 20

23. Hansije Ilazi pod naslovom Uloga transcendentalne uobrazilje kod Kanta, mentor dr.sc. Gvozden Flego, izv.prof. str. 21

24. Tihane Klepač pod naslovom Krajolik u australskoj književnosti, mentor dr.sc. Janja Ciglar-Žanić, izv.prof. str. 22

25. Krešimira Blaževića pod naslovom Matica hrvatska i hrvatska etnologija, mentor dr.sc. Branko Đaković, doc. str. 24

26. Ivice Lučića pod naslovom Sigurnosno-obavještajni sustavi u Bosni i Hercegovini 1980.-1992. godine, mentor: dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof.

str. 25

Nastavni predmeti i drugo

27. Prihvaćanje programa tečaja trajnog poslijediplomskog usavršavanja Selekcijski intervju. str. 27

28. Prijedlog da Fakultetsko vijeće osudi izjavu zastupnika u Hrvatskom Saboru Ante Kovačevića kojom se tvrdi da je 90 posto doktorata prepisano, jer to ne odgovara istini i nije praksa Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te da isto predloži Senatu Sveučilišta u Zagrebu.

29. Odobrenje za upis u I. semestar poslijediplomskog magistarskog i doktorskog studija Književnosti u akademskoj godini 2001/2002.

30. Prijedlog Odsjeka za povijest za upis kandidata u I. semestar poslijediplomskog studija iz Hrvatske povijesti u akademskoj godini 2001/2002.

31. Prijedlog nastavnika poslijediplomskog i doktorskog studija književnosti da se dr.sc. Dean Duda, docent izabere za zamjenika voditelja za akademsku godinu 2001/2002.

32. Prijedlog da se prof.dr.sc. Vladimir Ivir imenuje za voditelja, a prof.dr.sc. Mirko Gojmerac za koordinatora poslijediplomskog stručnog Prevoditeljskog studija.

POSLIJEDIPLOMSKI ZNANSTVENI STUDIJ LINGVISTIKE

FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

Predmet: Izvješće povjerenstva o uvjetima za prihvat teme disertacije

mr. sc. Matee Birtić

FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

U ZAGREBU

Odlukom Vijeća od 19. srpnja 2001. izabrani u povjerenstvo koje će utvrditi je li mr. sc. Matea Birtić ispunila sve uvjete propisane programom jednogodišnjega doktorskog studija lingvistike i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Argumentna struktura imenskih riječi (Tvorba riječi u generativnoj morfologiji), podnosimo ovo izvješće i prijedlog:

I. Mr. sc. Matea Birtić rođena je 6. siječnja 1967. u Zagrebu. U jesen 1987. godine upisala je dvopredmetni studij povijesti umjetnosti i opće lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1993. godine i dvogodišnji studij švedskog jezika i književnosti na istom fakultetu. Povijest umjetnosti i opću lingvistiku diplomirala je 1995. godine. Posredovanjem Katedre za skandinavske jezike i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu natjecala se za primitak na poslijediplomski studij generativne skandinavske lingvistike u Norveškoj koji je upisala u kolovozu iste godine na Odsjeku za opću lingvistiku Sveučilišta u Tromsřu. Rad na engleskom jeziku Croatian and Norwegian Possessive Constructions obranila je 10. lipnja 1996. pred povjerenstvom: prof. Kirsti Koch Christensen, prof. Anders Holmberg i prof. Knut Tarald Taraldsen (mentor). Zbog dobrih rezultata na poslijediplomskom studiju odobrena joj je stipendija za boravak i usavršavanje na istom odsjeku u trajanju od još četiri semestra. U Zagreb se vratila 1998. godine. Od 1. veljače 1999. zaposlena je u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje na programu Hrvatski jezik i njegova povijest kao znanstveni novak. Odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu od 6. travnja 1999. priznata joj je istovrijednost norveške diplome sa stupnjem magistra znanosti iz područja humanističkih znanosti (polje jezikoslovlje). Nakon te odluke, 1. srpnja 1999. izabrana je u zvanje asistenta. U školskim godinama 1999./2000. i 2000./2001. sudjelovala je kao vanjski suradnik u nastavi predmeta Sintaktički opis na dodiplomskom studiju opće lingvistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U srpnju i kolovozu 1997. pohađala je Central European Summer School in Generative Grammar u Olomoucu, a u kolovozu 2001. godine samostalno se znanstveno usavršavala u University College of London Library. U tisku su joj dva jezikoslovna rada: Imati ili biti u časopisu Riječ i Norveški posvojni oblici i teorija strukturnoga genitiva u Suvremenoj lingvistici.

II. Mr. sc. Matea Birtić upisala je jednogodišnji doktorski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2000. godine. Obveze mentorskog rada obavila je kod prof. dr. Mire Kačića (1. semestar) i dr. sc. Milana Mihaljevića (2. semestar).

III. Kandidatkinja predlaže za temu svoje doktorske radnje Argumentnu strukturu imenskih riječi (Tvorba riječi u generativnoj morfologiji) uz sljedeće obrazloženje i nacrt sadržaja:

Tema je rada istraživanje tvorbe deverbalnih imenskih riječi u hrvatskom jeziku u teorijskim okvirima generativne gramatike. Detaljno će se razmotriti svojstva i razdioba imeničkih sufiksa, tj. njihova selekcijska ograničenja kao i selekcijska ograničenja riječi i vezanih osnova koje čine složenice. Najveća će pozornost biti usmjerena na argumentnu strukturu imenskih riječi s glagolskom osnovom. U prvom će dijelu radnje biti prikazani različiti pogledi na morfologiju unutar generativnoga jezikoslovlja kao i dosadašnja istraživanja i rezultati na području tvorbe riječi. Pogledi generativnih gramatičara na unutarnji ustroj i mjesto morfologije u gramatici vrlo su različiti. Dva su suprotstavljena teorijska motrišta: 1. cijela je morfologija, tj. i fleksija i tvorba, dio leksikona ili 2. morfologija je u cijelosti dio sintaktičke sastavnice. Prva je pretpostavka u svom najradikalnijem obliku poznata kao strogi leksikalizam. Među jezikoslovcima koji ga zastupaju je i Noam Chomsky, pa je takvo gledanje na morfologiju uklopljeno i u njegovu najnoviju teoriju, minimalistički program. Prema toj teoriji riječi u izračun (derivaciju) ulaze morfološki potpuno oblikovane, a u sintaksi se samo provjerava jesu li morfosintaktička obilježja različitih riječi u istoj derivaciji međusobno usklađena ili nisu. Suprotno mišljenje zastupa u svojim radovima Mark Baker koji smatra da se i fleksija i tvorba odvijaju u sintaksi i da za njih vrijede ista načela i ograničenja kao i za sve druge sintaktičke procese. Dakako, nisu svi jezikoslovci isključivi, tako da ima i onih koji zastupaju pretpostavku o podijeljenosti morfologije između sintakse i leksikona. Stoga je otvoreno pitanje treba li međusobno formalno razdvajati i razlikovati fleksijsku od derivacijske morfologije.

U drugom će se dijelu radnje prikazati dosadašnja istraživanja tvorbe riječi u hrvatskom jeziku i opisati imenske riječi tvorene od glagola, tj. utvrdit će se broj, vrste i razdioba sufiksa, vezanih osnova i riječi.

U trećem, središnjem dijelu radnje opisat će se i objasniti argumentna struktura imenskih tvorenica u hrvatskom jeziku. Argumentna je struktura pojam koji je prenesen iz logike u jezikoslovlje da bi se mogla prikazati gramatička svojstva predikata i dio je rječničke natuknice. Obično se pod tim nazivom podrazumijeva skup obavijesti o broju i vrsti argumenata nekoga predikata. Uzajamni odnos između predikata i njegovih argumenata određuje se najčešće tzv. tematskim ulogama (ili kraće θ-ulogama) kao što su: vršitelj, tema, instrument, cilj, izvor i sl. Neki jezikoslovci smatraju da tematske uloge nisu primitivni pojmovi lingvističke teorije, već da su izvedivi iz tzv. pojmovne strukture s pomoću koje se opisuje značenje izraza. Zanimljiva je u svezi s argumentnom strukturom činjenica da je ona u tvorbi riječi prenosiva s jedne vrste riječi na drugu, tj. promjenom kategorijalne pripadnosti dodavanjem afiksa argumentna struktura osnove može ostati netaknuta. To se svojstvo u generativnoj morfologiji zove nasljeđivanjem (engl. inheritance, naziv je predložila Rochelle Lieber). Naravno, u različitim slučajevima nasljeđivanje može biti spriječeno (blokirano). Stoga valja utvrditi okolnosti u kojima se to događa. Uočeno je isto tako da pri prijenosu argumentne strukture afiksi mogu popunjavati argumentna mjesta, tj. preuzeti na sebe ulogu pojedinih argumenata koji su dio argumentne strukture osnove, jednako kao što to unutar većih sintaktičkih cjelina čine riječi. Tako hrvatski sufiks -ač (npr. u riječi bacač) može na sebe preuzeti ulogu agenta (vršitelja), pa imenica koja nastaje dodavanjem toga sufiksa ne može više pridruživati tu ulogu svojim dopunama, već samo ulogu teme (bacač koplja). Katkada afiks sudjeluje u stvaranju argumentne strukture izvedenice. Takvi su obično tzv. glagolski afiksi (crven > crven-i-ti). Središnja tema radnje biti će istraživanje uvjeta koji vrijede za takve procese kod tvorbe imenskih riječi od glagolskih osnova.

U četvrtom, zaključnom dijelu razmotrit će se dobiveni rezultati i usporediti s rezultatima sličnih istraživanja tvorbe u drugim jezicima. Na temelju tih rezultata provjerit će se univerzalna vrijednost određenih morfoloških načela i razmotriti pitanje granica i mjesta morfologije u gramatici, te hipoteze o tome koje su prikazane u prvom dijelu.

Zaključak i prijedlog:

Na temelju izloženoga Povjerenstvo zaključuje da mr. sc. Matea Birtić ispunjava sve uvjete propisane programom jednogodišnjega doktorskog studija lingvistike za stjecanje doktorata znanosti, da tema njezine radnje obrađuje područje koje je jako zanimljivo i važno, a u hrvatskom je jezikoslovlju dosad slabo istraženo, i da obrazloženje i predloženi nacrt radnje obećavaju vrijedne i zanimljive izvorne znanstvene rezultate. Stoga predlažemo Fakultetskomu vijeću da kandidatkinji odobri izradu doktorske radnje pod navedenim naslovom.

U Zagrebu, 25. rujna 2001.

Povjerenstvo

dr. sc. Zrinka Jelaska, docent, predsjednik povjerenstva

dr. sc. Milan Mihaljević, znan. savjetnik, član povjerenstva

dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski, znan. suradnik, član povjerenstva

Prof. dr. sc. Drago Roksandić, predsjednik povjerenstva

Prof. dr. sc. Nikša Stančić, član povjerenstva

Prof. dr. sc. Bruna Kuntić- Makvić, član povjerenstva

Zagreb, 22. listopada 2001.

Br.:

FAKULTETSKOM VIJEĆU

Ovdje

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva

Prijava doktorata znanosti mr. sc. Zrinke Blažević

Znanstveno-nastavno vijeće Filozofskog fakulteta odlukom br. 04-4-48-2001. od 19. srpnja 2001. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo zadaća kojega je utvrditi ispunjava li mr. sc. Zrinka Blažević uvjete propisane člankom 51. st. 1 Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom Ilirski ideologem tijekom 17. stoljeća: upotrebe, funkcije i značenja.

Za mentora je predložen dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof.

Nakon pregleda dokumentacije koju je kandidatkinja priložila i razmatranja predloženih teza disertacije, stručno povjerenstvo podnosi

IZVJEŠĆE

I. Podaci o životu pristupnice

a) osobni podaci i školovanje

Mr. sc. Zrinka Blažević rođena je 25. ožujka 1972. godine u Zagrebu. Osnovnu je školu pohađala u Velikoj Gorici, a srednju, Obrazovni centar za jezike u Zagrebu. Školske godine 1991./92. upisala se na studij povijesti i latinskog jezika s rimskom književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te diplomirala 1996. godine.

b) posao i napredovanje

Od travnja 1997. do svibnja 2001. godine bila je zaposlena kao mlađi asistent na projektu Hrvatska latinistička historiografija na Hrvatskom institutu za povijest, a od svibnja 2001. radi kao asistent na projektu Temeljni dokumenti hrvatske povijesti u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Tajnica je Centra za komparativne historijske studije Zavoda za hrvatsku povijest.

c) stručno usavršavanje, znanstveni stupnjevi

Nakon završetka dodiplomskog studija Zrinka Blažević 1997. godine upisuje poslijediplomski studij povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Sudjelovala je s priopćenjima na pet međunarodnih znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu.

II. Znanstvena i stručna djelatnost pristupnice

A. Magistarski rad: Ideološka koncepcija u djelima postkarlovačkog ciklusa Pavla Rittera Vitezovića (1652.-1713.) napisan pod mentorskim vodstvom dr. sc. Drage Roksandića obranila je s ocjenom izvrstan 5. veljače 2001. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

B. Objavljeni znanstveni i stručni radovi

Objavila je jednu knjigu, tri znanstvena rada, od kojih jedan na engleskom jeziku i sedam stručnih radova koje većinom čine prijevodi latinske poezije i historiografske proze.

C. Članstvo i funkcije u znanstvenim i stručnim društvima

Od 1999. godine redovita je članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca, a od 2001. i članica Udruge za istraživanje povijesti žena "Klio".

D. Suradnja na projektima

Od 1998. godine suradnica je Međunarodnog istraživačkog projekta "Triplex confinium" (inicijatori: Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, CEU History Department, Budimpešta i Institut für Geschichte, Graz).

E. Ocjena znanstvenog i stručnog rada

Kolegica mr. Blažević dosadašnjim svojim radom potvrdila se kao uistinu talentiran interdisciplinarni stručnjak, koji svoje temeljno obrazovanje povjesničarke i klasičnog filologa umije iskoristiti za teorijski i metodski inovativne pristupe u već istraživanim, kao i u manje istraživanim tematikama hrvatske historiografije. Njezin rad s izvorima, dosad nerijetko nekorištenima, također je pouzdan pokazatelj ozbiljnosti njezina pristupa struci i profesionalnim obvezama. Iskustvo koje je stekla u radu na prevođenju i objelodanjivanju radova iz hrvatske latinističke historiografije, kao i radovima - uključujući i magisterij - u kojima je na nov način pristupila rješavanju važnih problema povijesti ranonovovjekovnih ideologija, jamstvo su da će i zahtjevnoj problematici doktorske disertacije primjereno pristupiti.

Kandidatkinja je u projektnoj suradnji u Zavodu za hrvatsku povijest te u nastavi na Odsjeku za povijest dokazala da može i samostalno i timski vrlo učinkovito, s punim uvažavanjem svojih obveza prema drugima, ostvariti vrlo kvalitetne rezultate u istraživačkom i nastavnom smislu. Realno je očekivati da će i njezin rad na doktorskoj disertaciji dodatno razviti upravo takve njezine potencijale.

Nastavna djelatnost pristupnice

A. Sudjelovanje u nastavi

Tijekom prvog semestra šk. god. 2000./2001. surađivala je s prof. dr. Dragom Roksandićem u izvođenju kolegija " Historiografske kontroverze i izvori za povijest plemstva u europskoj povijesti novog vijeka (cca. 1650.-1750.)" na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ove školske godine isto tako sudjeluje u izvođenju seminara na predmetu Svjetska povijest ranoga novog vijeka u suradnji s prof. dr. D. Roksandićem.

IV. Prijedlog teme za doktorski rad Ilirski ideologem tijekom 17. stoljeća: upotrebe, funkcije i značenja

Predstavljajući svoju koncepciju u vezi predložena znanstvenog istraživanja, mr.sc. Zrinka Blažević temeljito je obrazložila motive koji su je potakli na odabir teme. Polazeći od pretpostavke da je ilirski ideologem, kao narativna konfiguracija identiteta, izvrstan predložak za istraživanje dugotrajnog procesa restrukturiranja i reartikuliranja etničkog/ih i nacionalnog/ih identiteta jer ga obilježava ideologijska produktivnost i sociopolitička funkcionalnost, te ne manje značajno, kulturalna prepoznatljivost, kandidatkinja namjerava u doktorskoj disertaciji ovom fenomenu pristupiti s funkcionalističkog stajališta.

Temeljeći svoju istraživačku konceptualizaciju na činjenici da je ilirski ideologem, polisemičan i varijabilan, a istodobno izrazito sociohistorijski i sociokulturno i determiniran, kandidatkinja kani ponajprije analizirati njegove strukturne sastavnice na topičkom nivou, te na odabranom korpusu istražiti potencijalna značenja i virtualna i stvarna djelovanja ilirskog ideologema u okviru određene jezične, kulturne, političke i ideološke prakse. Idući će stupanj istraživanja biti sinkronijska i dijakronijska analiza njegovih kontekstualno uvjetovanih strukturnih i funkcionalnih modifikacija, dok će rad zaključiti komparacijom ilirskog sa sarmatskim ideologemom. Izbor komparabilnog ideologema kandidatkinja argumentira time da je sarmatski ideologem kronološki i funkcionalno blizak ilirskome, a usto je u velikoj mjeri ugrađen i u njegovu vlastitu strukturu.

Kandidatkinja je korpus odlučila ograničiti na široko shvaćenu historiografsko-publicističku produkciju (memorandumi, traktati, kronike, povjesnice i grbovnici), opravdavajući to činjenicom da je, uz književnoumjetničke žanrove i jezikoslovna djela, ilirski ideologem upravo tu najprisutniji. Što se pak tiče kronoloških okvira istraživanja, kandidatkinja će nakon sumarnog osvrta na formiranje ilirskog ideologema u kasnohumanističkom razdoblju, te prikaza njegove strukturne i funkcionalne prilagodbe reformacijskom ideologijskopolitičkom okviru, težište istraživanja staviti na analizu modifikacija ilirskog ideologema tijekom 17. stoljeća. To obrazlaže konstatacijom da se u tom razdoblju vrlo jasno može pratiti intenzivno ideologijsko, političko i kulturalno investiranje i prilagođavanje ilirskog ideologema suvremenim univerzalističkim paradigmama.

Temeljni zadatak i cilj istraživanja je minuciozna analiza i interpretacija ilirskog ideologema kao simboličke nacionalno-identifikacijske matrice koja je ne samo ugrađena u temelje modernoga hrvatskog i drugih južnoslavenskih nacionalnih identiteta, već je kulturalno relevantna i u širim europskim okvirima.

U metodološkom pogledu, kandidatkinja se namjerava oslanjati na Pocock-Skinnerov model analize «političkih jezika», njemačku Begriffsgeschichte, te metode kritičke analize diskursa. Čitavo će istraživanje biti situirano u disciplinarni okvir intelektualne historije, s interdisciplinarnim pomacima sociologiji znanja.

IV. Mišljenje i prijedlog

Na osnovi uvida u priložen životopis, diplomu o završenom visokoškolskom i poslijediplomskom studiju, popis objavljenih radova te predloženi sinopsis disertacije, stručno povjerenstvo utvrđuje da mr. sc. Zrinka Blažević ispunjava uvjete iz čl. 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima i da se iz predočenog sinopsisa predložene disertacije pod naslovom Ilirski ideologem tijekom 17. stoljeća: upotrebe, funkcije i značenja može zaključiti o opravdanosti istraživanja. Za mentora se predlaže izv. prof. dr. Drago Roksandić

Nadalje, mr. sc. Zrinka Blažević:

a) magistrirala je na području humanističkih znanosti, znanstveno polje povijesti i stekla znanstveni stupanj magistra znanosti

b) sudjelovala je s izlaganjima na pet međunarodnih znanstvenih skupova

c) objavila je knjigu i više znanstvenih i stručnih radova

Stoga predlažemo Znanstvenom vijeću da prihvati kandidatkinju i predloženu temu. Može se očekivati da će doktorski rad mr. sc. Zrinke Blažević osvijetliti zanimljiva pitanja u vezi strukturnih i funkcionalnih modifikacija ilirskog ideologema u 17. stoljeću te da će ponuditi znanstveno utemeljen model i teorijskometodološku osnovu za daljnja slična istraživanja.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof.

Dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

Dr. sc. Bruna Kuntić-Makvić, izv. prof.

Prof. dr. sc. Drago Roksandić, predsjednik Povjerenstva

Prof. dr. sc. Nenad Moačanin, član Povjerenstva

Prof. dr. sc. Neven Budak, član Povjerenstva

Zagreb, 24. listopada 2001.

Fakultetsko vijeće

Ovdje

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva - Prijava doktorata mr. sc. Nataše Štefanec

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta odlukom br. 04-4-65-2001. od 11. listopada 2001. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo zadaća kojega je utvrditi ispunjava li mr. sc. Nataša Štefanec uvjete propisane člankom 51. st. 1 Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom Bručka Libela (1578.) i plemstvo na Hrvatsko-slavonsko-ugarskoj Vojnoj krajini.

Za mentora je predložen dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof.

Nakon pregleda dokumentacije koju je kandidatkinja priložila i razmatranja predloženih teza disertacije, stručno povjerenstvo podnosi

IZVJEŠĆE

I. Podaci o životu pristupnika

a) Osobni podaci i školovanje

Mr. sc. Nataša Štefanec rođena je 28. travnja 1973. godine u Čakovcu. Osnovnu školu pohađala je u Štrigovi, a srednju školu, smjer suradnik u nastavi, u Čakovcu. Školske godine 1991./92. upisala se na studij filozofije i povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i diplomirala početkom 1997. godine.

b) Posao i napredovanje

Od svibnja 2001. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kao suradnik sudjeluje u izvođenju seminara iz hrvatske povijesti ranoga novog vijeka i izbornog kolegija iz gotičke paleografije na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

c) Stručno usavršavanje, znanstveni stupnjevi

Školske godine 1996./97. upisala je poslijediplomski studij povijesti (M.A. History Program) na Srednjoeuropskom Sveučilištu u Budimpešti (Central European University Budapest), gdje je i magistrirala 1997. godine. Školske godine 1998./99. upisala je poslijediplomski studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je također magistrirala 2000. godine. Rujna 1998. godine primljena je na petogodišnji Ph.D. program Odsjeka za povijest Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti (CEU).

Sudjelovala je u radu više znanstvenih kolokvija i dvije međunarodne znanstvene konferencije. Dobitnica je nekoliko međunarodnih stipendija za istraživački rad u stranim arhivima i knjižnicama, posebno mađarskim i austrijskim.

Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta pokrenuo je proceduru izbora u zvanje znanstvenog asistenta u Zavodu za hrvatsku povijest.

II. Znanstvena i stručna djelatnost pristupnice

A. Magistarski rad The Ascend of the Zrinski Family and Their Role in the Spread of Protestantism in the Second Half of the 16^th Century, napisan pod mentorstvom prof. dr. Katalin Péter i prof. dr. Drage Roksandića, obranila je s ocjenom A+ (with distinction) 26. lipnja 1997. na Srednjoeuropskom Sveučilištu u Budimpešti (CEU).

Magistarski rad Rod Zrinskih u drugoj polovini 16. stoljeća. Pola stoljeća hrvatske povijesti iz perspektive jednog velikaškog roda, napisan pod mentorstvom prof. dr. Nevena Budaka, obranila je s ocjenom izvrstan 17. veljače 2000. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

B. Objavljeni znanstveni i stručni radovi

Objavila je monografiju Heretik njegova veličanstva. Povijest o Jurju IV. Zrinskom i njegovu rodu (Barbat. Zagreb, 2001, str. 316.). Suurednik je dvije knjige od kojih je jedna zbornik radova s međunarodne znanstvene konferencije i tiskana je na engleskom jeziku. Objavila je i četiri znanstvena rada od kojih je jedan objavljen u časopisu Radovi Zavoda za hrvatsku povijest u kategoriji izvornih znanstvenih radova("Kartografske obavijesti o gradovima na širem prostoru Triplex Confiniuma", Radovi 32-33/1999-2000, str. 383-397), koji je publikacija po vrsnoći izjednačena s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom.

C. Organizacija znanstvenih i stručnih skupova

Kao akademski koordinator Međunarodnog istraživačkog projekta Triplex Confinium, osnovanog 1997. godine u suradnji Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Odsjeka za povijest jugoistočne Europe Sveučilišta u Grazu i Odsjeka za povijest Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti, radila je na organizaciji dviju realiziranih međunarodnih znanstvenih konferencija u Grazu (1998.) i Zadru (2000.), a trenutno radi i na organiziranju četvrte međunarodne projektne konferencije koja će se održati u Veneciji, Vizenci i Padovi 2002. godine.

Trenutno radi i na organizaciji međunarodne znanstvene konferencije Zavoda za hrvatsku povijest Povijesna istraživanja, studij povijest i informatizacija, koja će se održati od 10-12. prosinca 2001. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

D. Članstvo i funkcije u znanstvenim i stručnim društvima

Član je i akademski koordinator međunarodnog istraživačkog projekta Triplex Confinium

Član je Hrvatsko-njemačke povijesne radionice na Odsjeku za povijest i to od njezina osnutka 1995. godine.

Član je HNOPZ.

E. Znanstvene i stručne nagrade i priznanja

F. Ocjena znanstvenog i stručnog rada

Mr. sc. Nataša Štefanec pokazuje izniman interes za istraživanje hrvatske povijesti 16. i 17. stoljeća u širem euromediteranskom kontekstu s posebnim interesom za povijest hrvatskog, ugarskog i unutrašnjeaustrijskog plemstva u to doba te za povijest vojnokrajiških sustava na prostoru današnje Hrvatske, Austrije, Mađarske i Bosne i Hercegovine u 16. i 17. stoljeću.

Imajući na umu da se hrvatskom poviješću ranoga novog vijeka inače bavi vrlo mali broj istraživača, u njezinu slučaju važno je istaći da je od početka svoga istraživačkog rada razvijala smisao i sposobnosti istraživanja problematike i područja pod banskom vlašću i područja u vojnokrajiškim jurisdikcijama, k tome, uvijek u širim hrvatsko-ugarskim i hrvatsko-unutrašnjeaustrijskim kontekstima. Vrijedno radeći na izvornoj građi pisanoj i hrvatski i njemački i mađarski i latinski, sigurno je da će se razviti u uistinu dobrog stručnjaka za tako slabo istraženu problematiku hrvatskoga kasnog 16. i ranog 17. stoljeća. Tema teze je obvezuje na kontekstualiziranje istraživanja i interpretacije u kontekstu suvremene hrvatske, austrijske i mađarske historiografije. Imajući na umu njezina već stečena iskustva, upornost i pozdanost u radu na izvorima, smisao za inovacije i u teorijskom i u metodskom smislu, mr. Štefanec zaslužuje podršku za ovu zahtjevnu temu.

Svojom projektnom suradnjom u Zavodu za hrvatsku povijest potvrdila se kao vrlo vrijedan, praktičan i pouzdan suradnik. Ona je sposobna osmisliti i izvesti, sa smislom za timsku suradnju, organizacijski komplicirane poslove (međunarodne znanstvene konferencije, nakladnički projekti, informatički projekti i sl.). Suradnjom u nastavi s prof. dr. Nenadom Moačaninom i prof. dr. Dragom Roksandićem, u dva kolegija, također svjedoči o umjeću inovativnog i sustavnog rada sa studentima.

III. Nastavna djelatnost pristupnice

A. Sudjelovanje u nastavi

Od listopada 2001. godine, kao suradnica, sudjeluje u izvođenju dva kolegija na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu:

a) u seminaru Ranonovovjekovne svakodnevice (16. i 17. stoljeće) iz kolegija Hrvatska povijest od 16. do 18. stoljeća, nastavu izvodi u suradnji s prof. dr. Nenadom Moačaninom, radeći sa studentima u Hrvatskom državnom arhivu na izvornoj građi na hrvatskom, njemačkom i latinskom jeziku.

b) u izbornom kolegiju Uvod u gotičku paleografiju, nastavu izvodi u suradnji s prof. dr. Dragom Roksandićem, radeći na njemački pisanim izvorima za hrvatsku povijest ranoga novog vijeka.

Za oba ova kolegija mr. sc. Nataša Štefanec jedan je od koautora čitanki, pripremljenih za studente za potrebe izvođenja nastave.

IV. Prijedlog teme za doktorski rad pod naslovom Bručka Libela (1578.) i plemstvo na Hrvatsko-slavonsko-ugarskoj Vojnoj krajini

Predstavljajući svoje zamisli o potrebi i izvedbi predložena znanstvenog istraživanja mr. sc. Nataša Štefanec je iscrpno obrazložila svoj prijedlog teme i naslova doktorske disertacije. Bručka libela temeljni je dokument kojim su bili regulirani odnosi između bečkog habsburškog dvora i unutrašnjeaustrijskih staleža u izgradnji, održavanju i financiranju vojnokrajiškog sustava. Iako u njezinu nastanku hrvatski staleži nisu imali udjela, njome je za sljedeća nepuna dva stoljeća, uveliko bila limitirana hrvatska pozicija habsburškog krajišta na osmanskoj granici. Iako Bručka libela stručnjacima nije nepoznata, nitko dosad nije radio na kritičkoj rekostrukciji njezina teksta i brojnih konteksta. Među njima je nesumnjivo jedan od ponajvažnijih oblikovanje konfliktne interesne zajednice hrvatskog, ugarskog i unutrašnjeaustrijskog plemstva na velikom višegraničnom prostoru na kojem je Bručka libela bila relevantna. Kolegice mr. Štefanec zanima vrlo širok spektar problematike koji uključuje povijest ranoga habsburškog apsolutizma u Hrvatskoj, Ugarskoj i unutrašnjeaustrijskim zemljama, povijest staleškog društva u ovim zemljama, obiteljsku plemićku povijest, povijest fenomena klijentelizma, povijest plemićkoga svakodnevnog života, povijest plemićke kulture - kako u granicama pojedinih zemalja, tako i prekogranično. Budući da izvedba ove doktorske disertacije pretpostavlja rad na de facto kritičkom izdanju Bručke libele, što je uistinu izazovan zadatak, realizacijom ove disertacije osiguralo bi se jednu od temeljnih pretpostavki za nesravnjivo zahtjevija istraživanja hrvatske povijesti tog doba prije svega u njezinu srednjoeuropskom kontekstu.

V. Mišljenje i prijedlog

Na osnovi uvida u priložen životopis, diplome o završenom visokoškolskom i poslijediplomskom studiju te dokaza o objavljivanju jednoga rada u časopisu po vrsnoći izjednačenom s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom i na kraju uvida u predloženi sinopsis disertacije (s pregledom arhivskih fondova koji će se koristiti), stručno povjerenstvo utvrđuje da mr. sc. Nataša Štefanec ispunjava uvjete iz čl. 51 st. 1 Zakona o visokim učilištima i da se iz predočenog sinopsisa predložene disertacije pod naslovom Bručka Libela (1578.) i plemstvo na Hrvatsko-slavonsko-ugarskoj Vojnoj krajini može zaključiti o opravdanosti istraživanja. Za mentora se predlaže dr. sc. Drago Roksandić.

Nadalje, mr. sc. Nataša Štefanec je:

a) magistrirala u području humanističkih znanosti, polje povijest i stekla znanstveni stupanj magistra znanosti,

b) sudjelovala u organizaciji i radu dvije međunarodne znanstvene konferencije,

c) objavila monografiju i jedan rad u časopisu po vrsnoći izjednačenom s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom.

Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati kandidatkinju i predloženu temu. Može se očekivati da će doktorski rad mr. sc. Nataše Štefanec osvijetliti jedan od ključnih momenata hrvatske, austrijske, slovenske i mađarske vojnokrajiške povijesti 16. stoljeća s dalekosežnim posljedicama, te da će i ona sama i u suradnji s drugim istraživačima iz ove četiri zemlje biti u mogućnosti realizirati mnogo kvalitetniju istraživačku suradnju nego što je to dosad bio slučaj.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof., predsjednik

Dr. sc. Neven Budak, izv. prof., član

Dr. sc. Nenad Moačanin, izv. prof., član

Stručno povjerenstvo:

1. prof. dr. sc. Mira Kolar, predsjednik

2. prof. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, član

3. Prof. dr. sc. Marijan Maticka, član

FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 23. svibnja 2001. godine, donijelo je Odluku kojom smo imenovani članovima Stručnog povjerenstva koje treba utvrditi zadovoljava li mr. sc. Zdravko Matić uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da li se može prihvatiti tema njegove disertacije pod naslovom "Ivan Merz i katolička akcija u Hrvatskoj" i predložio za mentora dr. sc. Božidar Nagy, docenta Katoličko bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.

Na temelju uvida u dokumentaciju Povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću slijedeće

IZVJEŠĆE

Kandidat mr. sc. Zdravko Matić podnio je zahtjev za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija pod naslovom "Ivan Merz i katolička akcija u Hrvatskoj". Uz zahtjev je priložio: Diplomu o stečenoj stručnoj spremi (VII/1) stupnja, Diplomu o završenom poslijediplomskom obrazovanju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, Životopis, potvrdu uredništva Časopisa za suvremenu povijest o prihvaćanju izvornog znanstvenog rada "Osnivanje i djelatnost podružnice Hrvatskog kulturnog društva "Napredak" u Gospiću (1926.-1945.) za tisak u broju 2 za 2001. godinu.

Životopis.

Mr. sc. Zdravko Matić rođen je 25. veljače 1959. u Šibeniku. U Šibeniku je završio osnovnu školu, a srednju školu završava u Zagrebu 1979. godine. Jedno vrijeme je zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova, zatim u Gradskom poglavarstvu u Rijeci, a od 1985. do 1989. radio je u Turističkoj zajednici Poreča kao turistički radnika, te stručni suradnik hotelijersko-turističke zajednice Šibenik.

Godine 1989. upisao je petogodišnji studij teologije na Katoličko bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je diplomirao 15. listopada 1997. Iste godine upisao magisterij na Filozofskom fakultetu družbe Isusove u Zagrebu i obranio 11. studenog 2000. magistarski rad "Problem prolaznosti i stalnosti u antičkoj filozofiji". Tijekom Domovinskog rata aktivno sudjeluje u stvaranju hrvatske policije i vojske.

Od 1998. je zaposlen na Hrvatskom vojnom učilištu kopnene vojske "Fran Krsto Frankopan" u Zagrebu na katedri vojne povijesti kao predavač hrvatske vojne povijesti i domovinskog rata. Član je Društva za hospicij i palijativnu skrb, suradnik sestara majke Terezije "Misionarski ljubavi", te katoličke udruge "Kap dobrote".

Uvjeti.

Kandidat mr. sc. Zdravko Matić stekao je stupanj magistra znanosti, znanstveno polje filozofija. Prihvaćen mu je za tisak u "Časopisu za suvremenu povijest" kao izvorni znanstveni rad "Osnivanje i djelatnost podružnice Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak" u Gospiću (1926.-1945.). Ovaj časopis je izjednačen sa časopisima s međunarodnom priznatom recenzijom a objavljuje radove iz humanističkih znanosti. Ovaj rad ima povijesni karakter. U njemu se obrađuje uloga gospićke podružnice Hrvatskog kulturnog društva "Napredak" od 1926. do 1945. godine i njegova uloga u kulturnom prosvjećivanju Hrvata. Ova je podružnica uspjela na svom programu okupiti znatan dio Hrvata iz Gospića i Like, a cilj je društva bio da na temeljima katoličke vjere podučava mlade naraštaje i pomaže Hrvate u Bosni i Hercegovini, Istri, Dalmaciji i Slavoniji. Ovaj rad je širi od naslova, jer donosi i dosta opširnu povijest "Napretka" od 1902. do 1926., koje ima centralu u Sarajevu, a kojemu je glavna djelatnost bila pružanje materijalne pomoći učenicima i učenicama koji su učili na stručnim, srednjim i visokim školama, kao i naučnicima kojima je društvo pomoglo da se iškoluju za obrtnička zanimanja, a osniva i konvikte za učenike u Sarajevu i Mostaru, te dakle ima sličnu ulogu kao Hrvatski radiša u Hrvatskoj, a u radu ovog društva bio je aktivan i dr. Ivan Merz, jer se rad "Napretka" uklapao u program rada Katoličke akcije preko kulturnih i prosvjetnih društava. Autor je detaljno prikazao rad "Napretkove" podružnice u Gospiću, koja radi u izvanredno teškim uslovima. Rad treba ocijeniti kao kvalitetan izvorni znanstveni rad iz domene povijesti.

Kandidat dakle zadovoljava uvjete za prijavu doktorske disertacije.

1. Tema doktorske disertacije.

Tema "Dr. Ivan Merz i katolička akcija u Hrvatskoj" nije sustavno ni cjelovito ocijenjena u području povijesti. Dr. Ivan Merz se je odupirao politizaciji kulturnih društava smatrajući da ta društva trebaju imati humanitarni, prosvjetni i kulturni karakter. Prema sinopsisu doktorska disertacija imala bi sedam poglavalja. Poslije uvoda dala bi se kratka biografija Ivana Merza. Drugo poglavlje sadržavalo bi analizu ratnog dnevnika Merza, poglede Merza na strane sukobljene u ratu i duhovno dozrijevanje u viđenju patnji rata. Treće poglavlje odnosilo bi se na Katoličku akciju pape Pija XI. uz analizu Enciklike Ubi arcano Dei, definiciju rada katoličke akcije i razvoj Akcije u Italiji. Četvrto poglavlje odnosilo bi se na Merza koji pokreče Katoličku akciju u Hrvatskoj. Pažnja bi se obratila Merzovom shvaćanju Crkve i papinstva, zatim ulozi Merza koji preko "Orlovstva" provodi načela Katoličke akcije, a posebno bi se obradila "Zlatna knjiga" i njezin predgovor u redakciji dr. Ivana Merza. Peto poglavlje sadržavalo bi spise Ivana Merza o Katoličkoj akciji. Poglavlje bi sadržavalo prijevod enciklike Ubi arcano Dei, objavljene članke i brošuru Merza o Katoličkoj akciji uz njihovu analizu, te osvrt na rad Katoličke akcije u ostalim spisima Ivana Merza. Šesto poglavlje sadržavalo bi opis otpora uvođenju Katoličke akcije u Hrvatskoj od Hrvatskog katoličkog pokreta i Seniorata, analizu sporova u katoličkim redovima koja je trajala sve do početka Drugog svjetskog rata, a sadržavalo bi i dokumente koji se odnose na ove otpore i konačno na odluku Biskupske konferencije 1926. kada ona odobrava uvođenje Katoličke akcije. Sedmo poglavlje sadržavalo bi pregled djelovanja Katoličke akcije u Hrvatskoj nakon smrti Ivana Merza, jer poslije rada Ivana Merza ništa više nije bilo kao prije. Djelovanje Ivana Merza u Hrvatskoj nije dovoljno istraženo. Naročito nisu istraženi međuodnosi prema papinstvu i prema ,društvenom i političkom životu u Hrvatskoj, pa je to do danas ostalo nedovoljno jasno. U svakom slučaju obrada ove teme u jednoj povijesnoj doktorskoj radnji ima puno opravdanje. Radnja bi bila rađena na izvornim materijalima Hrvatskog državnog arhiva, Arhiva Zagrebačke nadbiskupije, Arhiva Ivana Merza, Arhiva hrvatske provincije Družbe Isusove i franjevačke provincije.

2. Mentor.

Kandidat je predložio za mentora Božidara Nagya. On je rođen u Bedekovčini 1941. i završio je njemački i latinski na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. G. 1961. odlazi u Rim gdje studira filozofiju na Gregorijani, te 1968. magistrira filozofiju a 1972. teologiju, obranivši 1978. doktorat iz teologije na temu "Ivan Merz čovjek vjere i odgojitelj za vjeru." Od 1977. do 1982. predaje na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, gdje je od 1982. docent. G. 1972. imenovan je dijecezantskij postulatorom kauze za proglašenje Ivana Merza blaženim. S tim ciljem on je urednik od 1973. do danas časopisa "Ivan Merz". Svakako da je dr. sc. Božidar Nagy najpozvaniji da bude mentor ove radnje, jer će najbolje voditi kandidata prema cilju.

Ukoliko bi postojala smetnja da mentor bude dr. sc. teologije i filozofije, jer se disertacija piše na povijesti, predlažemo da mentor bude dr. sc. Mira Kolar, koja je specijalizirana za gospodarsku i socijalnu povijest Novog vijeka, i koja može uspješno obaviti vodstvo kandidata do obrane doktorske radnje.

3. Zaključak.

Na temelju svega što je gore rečeno Stručno povjerenstvo zaključuje:

1. Kandidat mr. sc. Zdravko Matić zadovoljava uvjete čl. 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima. Ima završen fakultet VII/1 stupnja, obranjen magisterij i prihvaćen za tisak izvorni znanstveni rad kojemu je stručno povjerenstvo utvrdilo autorstvo.

2. Tema doktorske disertacije je opravdana jer je potrebno da se ova tema sagleda i s povijesnog gledišta.

3. S obzirom na znanstveno polje (povijest) Filozofski fakultet je ovlašten provesti postupak obrane doktorske disertacije.

4. Predložen je mentor dr. sc. Božidar Nagy a u slučaju da mora biti mentor povjesničar za mentora se predlaže dr. sc. Mira Kolar iz Odsjeka za povijest.

Zagreb, 7. rujna 2001.

Stručno povjerenstvo:

_________________________

(dr. sc. Mira Kolar, red.prof.)

_________________________

(dr. sc. Božena Vranješ - Šoljan, izv.prof.)

_________________________

(dr. sc. Marijan Maticka, izv. prof.)

Student: Rajko Petković Fakultetsko vijeće

Poslijediplomski studij Amerikanistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Sinopsis magistarskog rada: Film noir i njegovo nasljeđe u modernom američkom filmu

Magistarski rad « Film noir i njegovo nasljeđe u modernom američkom filmu « bavio bi se analizom klasičnog perioda film noira i njegovog utjecaja na razvoj američkog filma.

Film noir specifičan je filmski pravac nastao 40-ih godina u Americi, u razdoblju Drugog svjetskog rata, i u značajnom je dijelu reperkusija tadašnjih društvenih prilika. Netipično za dotadašnji američki film, njegovi junaci su antijunaci, ljudi bez osjećaja pripadnosti i orijentacije. Oni su odraz vremena u kojem moralne vrijednosti gube svoj značaj. Film noir, ili crni film, iznimno je značajan segment američkog filma, jer možda najizravnije korespondira sa društvenom stvarnošću. Kroz prizmu pesimizma i naturalizma autori film noira seciraju američko društvo dajući snažnu refleksiju atmosfere ratne i poratne Amerike. Film noir nije pojava koja se iscrpila u 40-im godinama, već je vršila konstantan utjecaj na razvoj američkog filma (Aldrich, Siegel, Polanski), da bi i danas suvremena djela tog usmjerenja kotirala među najvrjednijima u modernom američkom filmu ( braća Coen, Dahl, Hanson ).

Rad bi se sastojao od tri zasebne cjeline, od kojih svaka pokriva različito vremensko razdoblje. Uvodni dio prve cjeline nastojat će ocrtati prilike u američkoj kinematografiji do pojave film noira, te specifične uvjete koji su pogodovali razvoju tog filmskog usmjerenja. Prije analize klasičnog film noira, obradit ću utjecaje iz različitih svjetskih kinematografija na američki film noir ( Francuska, Italija, Velika Britanija, a posebno tradiciju njemačkog filmskog ekspresionizma ). Ukratko ću se osvrnuti i na slične tendencije u svjetskom filmu

( Francuska, SFRJ, Poljska ), ali i na povratni utjecaj koji je američki film noir imao na svjetsku kinematografiju.

Naglasak prve cjeline je na analizi klasičnog perioda film noira ( 1941 - 1958, odnosno od međašnog filma Malteški sokol do filma Dodir zla ). Analiza klasičnog perioda film noira nastojat će zahvatiti sve najbitnije sastavnice potrebne za njegovo razumijevanje - od nastanka imena film noir i prijepora oko periodizacijskih podjela, analize društvenog konteksta i specifičnih proizvodnih uvjeta nastanka, pa sve do posebnih narativnih postupaka i proizvodnih tehnika, te likova i tema u film noiru. Osim kronoloških odrednica, filmovi će se analizirati i u odnosu na ključne predstavnike tzv. « tvrdo-kuhane « literarne škole ( Hammett, Chandler, Cain, Woolrich ), čija su literarna djela inspirirala neke od najznačajnijih klasika film noira. Zbog iznimne žanrovske i stilske raznovrsnosti film noira, kao ključni pristup odabrat ću razradu najistaknutijih tematskih i stilskih elemenata koji se pojavljuju u korpusu klasičnog film noira.

Sljedeći dio rada svojevrsna je poveznica između dva razdoblja navedena u samom naslovu rada. Klasični film noir završava 1958., a moderni noir, ili neo-noir, počinje 1974. sa filmom Kineska četvrt. Te dvije godine daju okvir unutar kojega ću nastojati zahvatiti ključne filmove nastale u tom prijelaznom razdoblju, a koji ukazuju na činjenicu da je film noir, u većoj ili manjoj mjeri, konstantno prisutan element u američkoj kinematografiji.

Završni dio rada odnosi se na neo-noir, odnosno na razdoblje od 1974. do danas ( posljednji obrađeni naslov bit će Grad tame iz 1998. ). Period neo-noira označava povratak film noira na američku filmsku scenu, a taj utjecaj ni do danas nije izgubio na vitalnosti. Odabrani naslovi

( Kineska četvrt, Taksist, Sedam, L.A. povjerljivo ) ukazuju na nesmanjenu tematsku, stilsku i žanrovsku raznovrsnost neo-noira, u kojima se klasični film noir otkriva kao ključan utjecaj, a sami ti filmovi svojom visokom kvalitativnom razinom upućuju na nužnost propitivanja važnosti film noira za modernu američku kinematografiju.

U skladu s navedenim odrednicama, magistarski rad bih podijelio na 3 cjeline:

1. Klasični film noir

2. Prijelazno razdoblje film noira

3. Neo-noir

Unutar tih cjelina obradio bih prije navedene elemente i ukazao na važnost sva tri razdoblja, kao i samog film noira, za modernu američku kinematografiju.

Student: Mentor:

Rajko Petković Prof. dr.sc. Ante Peterlić

Voditelj poslijediplomskog studija Amerikanistike:

Prof. dr.sc. Sonja Bašić

MEGI DREZGA JANKOVIĆ

PRISAVLJE 12

10 000 ZAGREB

Sinopsis specijalističkog rada

RAZLIKE U EMPATIJI U FUNKCIJI OBRAZOVANJA I RADNOG ISKUSTVA

Empatija se definira s jedne strane kao sposobnost preuzimanja uloge, stanovišta druge osobe dok drugi pravac slijedi definiciju empatije kao sposobnost vikarijskog doživljavanja osjećaja drugih. Danas prevladava shvaćanje da empatija uključuje i afektivne i kognitivne elemente, a relativna uloga svakoga ovisi o situaciji, dobi i ličnosti osobe. Istraživanja o promjenama u empatiji u odrasloj dobi stavljaju naglasak na okolinske varijable koje utječu na empatičnost i na posljedice empatiziranja na prosocijalno ponašanje. U skladu s hipotezom o pozitivnoj povezanosti empatije i pomaganja podržanoj u istraživanjima Batsona i sur., pretpostavili smo da bavljenje pomagačkim zanimanjima podrazumijeva razvijenije suosjećanje, razumijevanje, razvijeniju empatičnost. Hoffman je razradio model prema kojem empatičko uzbuđenje unutar određenih intenzitetnih granica djeluje stimulirajuće na ispoljavanje prosocijalnog ponašanja, dok je izvan tih granica ili preslabo da bi dovelo do neke akcije u smislu pružanja pomoći, ili je pak previše jako i djeluje kao egoističan motiv. Praktična implikacija bila bi da bi se u selekciji kandidata za studij ili za posao u pomagačkim zanimanjima mogli izabrati oni koji ne bi bili skloni zaokupljenosti vlastitim emocijama, a bili bi u stanju pružiti potrebnu količinu topline i razumijevanja ili bi se isto moglo nastojati postići kroz edukaciju. Stoga smo smatrali vrijednim i važnim ciljem istraživanja ispitati odnos empatije kao dispozicijske karakteristike pojedinca i izbora zanimanja, i razlike u empatiji u funkciji obrazovanja odnosno radnog iskustva.

PROBLEMI :1. Ispitati postoji li razlika u empatiji kao dispozicijskoj karakteristici ličnosti i njezinim različitim facetama kod ispitanika koji studiraju pomagačke i nepomagačke smjerove; 2. Ispitati da li postoji razlika u empatiji kod ispitanika koji tek započinju obrazovanje i kod onih koji završavaju prvu odnosno drugu i treću godinu studija; 3. Ispitati da li postoji razlika u empatiji kod ispitanika koji imaju radnog iskustva u struci i kod ispitanika koji nemaju nikakvog radnog iskustva u struci.

METODOLOGIJA: Istraživanje će obuhvatiti 900 studenata I, II, III i dopunske godine studija na Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu i to smjerove: inženjer medicinske radiologije, sanitarni inženjer, inženjer medicinsko laboratorijske dijagnostike, više medicinske sestre, viši fizioterapeuti i radni terapeuti. Mjerenje će se provesti u dvije vremenske točke: u prvom mjerenju će se ispitati studenti koji završavaju I, II i dopunsku godinu studija i studenti koji će tek upisati I godinu, a u drugom mjerenju nakon godinu dana, ispitat će se studenti koji završavaju I, II i III godinu studija što omogućuje analizu na zavisnim i nezavisnim skupinama ispitanika. U grupnom ispitivanju primjenit će se sljedeći instrumenti: Indeks interpersonalne reaktivnosti i Marlowe-Crowne skala socijalne poželjnosti. Pokušat će se utvrditi razlike u empatiji (rezultati na skalama empatičke brige, osobne uznemirenosti, preuzimanja perspektive drugoga i skali mašte) u funkciji obrazovanja (godina studija), radnog iskustva i smjera studija (pomagački i nepomagački).

Pri obradi prikupljenih podataka koristit će se analiza varijance i korelacijske analize.

Mentor: Voditelj Poslijediplomskog studija: Specijalizant:

Prof. dr. Slavko Kljaić Prof. dr. Dean Ajduković Megi Drezga Janković

Hasnija Ilazi

Poslijediplomski studij filozofije

- suvremena filozofija

S I N O P S I S

magistarskog rada

Naslov:

Uloga transcendentalne uobrazilje kod Kanta

U predgovoru svoga djelaProlegomena za svaku buduću metafiziku Kant se pita da li je metafizika uopće moguća. Baveći se njome čovjek nužno zastaje pred nedoumicom: ako je metafizika znanost, zašto nije općenito i trajno priznata? Budući da nije, otkuda ljudskom umu neprestano postavljanje istih pitanja koja nikada ne prestaju, niti se na njih dobiva odgovor? Kantova je filozofija pokušaj pronalaska rješenja problema postanka i opstanka metafizike kao znanosti. Ona istovremeno uvodi razliku između same metafizike kao sistema i transcendentalne filozofije koja bi trebala biti princip za mogućnost nekog sistema a ne sam sistem s obzirom na sadržaj.

Tema ovog rada je ispitivanje vjerojatno najkontroverznijeg problema transcendentalne filozofije, naime problema transcendentalne uobrazilje u Kritici čistog uma. Ovo ispitivanje ima za cilj propitati ulogu transcendentalne uobrazilje u arhitektonici Kantove kritičke filozofije i istovremeno pomoći u osvjetljavanju ostalih aspekata Kantove filozofije. Riječ je o suprotnim shvaćanjima raznovrsnosti i veze između razuma i čulnosti u procesu spoznavanja. Nesumjnjivo je da Kant u svojoj teoriji razuma pridaje neizrecivu važnost transcendentalnoj uobrazilji no postavlja se pitanje zašto je uobrazilja, toliko bitna za Kanta, tako malo raspravljana u sekundarnoj literaturi. Vjerojatno je jedan od uzroka i sama Kantova 'nedosljednost' u vezi s ovim problemom, različito definiranom u I i II transcendentalnoj dedukciji. Nedoumica stvorena "različitim" tumačenjima funkcije uobrazilje vrlo vjerojatno je utjecala na to da se veoma mali broj autora zadržao na njenom tumačenju ili se od nje potpuno ogradio. Također postoje različita tumačenja i veze između dvije potpuno različite forme spoznavanja čulnosti i razuma, a prisutna je i dilema da li iz sinteze transcendentalne uobrazilje proizlazi ova veza ili je njen proizvod uobrazilja.

Struktura

Postavljen između dvaju ekstrema (a koji su samo logički zamislivi), između apsolutnog koji nije ni malo receptivan i koji sve što čulno opaža sam proizvodi; i ektimusa apsolutno receptivnog uma, ljudski um, i receptivan i spontan, predstavlja granicu iznad koje nema ničega što bi prerađivalo materijal čulnosti. U tom smislu Kantova filozofija ima pripremni karakter kao kritika koja istražuje moć uma s obzirom na čitavu spoznaju a priori. Strukturalna podjela njegove Prve kritike poslužila je kao model za tematske cjeline u okviru ovog rada. Drugi dio transcendentalne logike (transcendentalna dijalektika) nije obuhvaćen, što znači da će ispitivanje mogćnosti i granica ljudske spoznaje završiti shematizmom čistog razuma.

Uvodni dio rada bavi se ispitivanjem osnovnih pojmova transcendentalne filozofije i obuhvaća: 1) sadržaj spoznaje koja se može nazvati metafizičkom, i 2) transcendentalnu dedukciju kategorija. U drugom, za naslovljenu tem centralnom dijelu bavit ću se transcendentalnom uobraziljom u Kantovoj spoznajnoj teoriji koja obuhvaća treću osnovnu moć i konstitutivno središte ontološke spoznaje, prvu primjenu razuma na čulnost te uobrazilje, vrijeme i shematizam (u smislu shemata kao transcendentalnog proizvoda uobrazilje, slika i shema, uobrazilja, čulnosti i percepcija u pojmu transcendentalne sheme).

Korištena literatura broji trideset i pet bibliografskih jedinica.

studentica: voditelj poslijediplomskog studija: mentor:

Hasnija Ilazi dr.sc. Branko Despot, red.prof. dr.sc. Gvozden Flego, izv.prof.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Poslijediplomski studij književnosti

Tihana Klepač

Put za Forticu 22

51211 Matulji

SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA

KRAJOLIK U AUSTRALSKOJ KNJIŽEVNOSTI

- postkolonijalna kritika -

S obzirom na relativno mali broj studija o australskoj književnosti u Hrvatskoj, te na moj osobni interes za tu književnost, u magistarskom sam radu odlučila pisati o ulozi krajolika u australskoj književnosti. Na to su me potakla postkolonijalna proučavanja književnosti bivših kolonija velikih svjetskih sila, primarno Velike Britanije i Francuske, u kojima današnji stanovnici bivših kolonija pokušavaju postaviti odrednice vlastitoga kulturnog i nacionalnog identiteta u odnosu na europsko naslijeđe. Proces je to složeniji u doseljeničkim kolonijama u kojima je izvorni jezik stanovništva onaj kolonizatora, te gdje su običaji, u najširem smislu te riječi, preuzeti od kolonizatora. Ipak specifični uvjeti života, uvjetovani i specifičnošću krajolika, oblikovali su kulturne obrasce koji se danas značajno razlikuju od onih bivšega kolonizatora. Krajolik se pokazuje izuzetno važnim elementom u oblikovanju australskog kulturnog identiteta.

U radu ćemo prvo, prema postkolonijalnoj teoriji, dati prikaz modaliteta kojima se kolonizator služi pri kolonizaciji, a potom ćemo opisati modalitete kojima se koloniziran narod opire tom procesu. Zatim ćemo se pozabaviti s pet načina prikazivanja krajolika u australskoj književnosti. Krajolik se prikazuje u obliku motiva “dviju gospodarica,” odnosno stare, osiromašene Engleske i mlade, podatne djevice Australije. Na to se nadovezuje tema australskog ruralnog krajolika, odnosno “busha” (šikara), koji se također percipira dvojako: drugačiji od svega prethodno poznatog iskustvu bijelog čovjeka on se doživljava kao terra australis incognita, zemlja koja obiluje prirodnim bogatstvima, te kao zemlja ogromnih praznih i suhih površina i neistraženih divljih šuma u kojima čovjek može umrijeti, ili ga one mogu progutati – otkriva se i ova druga, mračna, strašna i nedokučiva Australija. "Australija se mora pripitomiti i pokoriti u ime Britanije". Tako se javlja tema britanske kolonizacije Australije i australskog krajolika koji joj se opire, što se očituje u odnosu kultiviranog engleskog krajolika i australske šikare. Šikara je autentično australska kategorija, iz nje izrasta ideja o egalitarnoj demokraciji, te mit o “pajdaštvu” koji naglašava jednakost i solidarnost, osobine neophodne za preživljavanje u takvom krajoliku. Šikara se doživljava i kao autentična prirodna zajednica, za razliku od grada odnosno urbanog krajolika, što se zasniva na staroj dihotomiji između prirode i društva. Zatim ćemo dati primjere prikaza krajolika kroz povijest, od početaka kolonizacije do danas, te ćemo na primjerima tih tekstova pokazati kako je krajolik oblikovao australski kulturni identitet. Pri tome ćemo se usredotočiti na tekstove Henryja Lawsona, Barbare Baynton, Banja Pattersona, Miles Franklin i Katherine Susannah Pritchard. Od modernih i suvremenih autora izdvojit ćemo Murreyja Baila, Petera Careyja, A.D. Hopea, Joan Lindsay, Davida Maloufa, Franka Moorhousea i Patricka Whitea. Tekstove ćemo smjestiti u povijesni kontekst. Poseban dodatak ovom radu bit će prikaz aboridžinske književnosti. Dat ćemo njezin povijesni pregled, a zatim je opisati u kontekstu australske doseljeničke književnosti. Na kraju ćemo prikazati viđenje krajolika iz perspektive aboridžinskih pisaca.

Rad će biti podijeljen kako slijedi:

KRAJOLIK U AUSTRALSKOJ KNJIŽEVNOSTI

1. UVOD

2. KOLONIJALNIZAM, POSTKOLONIJALIZAM, POSTKOLONIJALNA TEORIJA

2.1 Erozija kulturnog identiteta

2.2 Književne strategije kolonijalnog otpora

3. PET NAČINA SHVAĆANJA KRAJOLIKA U AUSTRALSKOJ KNJIŽEVNOSTI

A. Motiv “dviju gospodarica”

B. Čarolija australske šikare

C. Engleski park nasuprot australske šikare

D. Mit o “pajdaštvu”

E. Dihotomija priroda-društvo

4. PROMJENA OPISA KRAJOLIKA KROZ POVIJEST I NJEGOVA ULOGA U STVARANJU KULTURNOG IDENTITETA

A. Engleski kolonizatori o australskom krajoliku

B. Pisci kolonijalnog razdoblja o australskom krajoliku – osuđenici, radnici u divljini, kopači zlata, sindikalisti

C. Književni nacionalizam iz 1890-tih u časopisu The Bulletin

D. Dvadeseto stoljeće

5. ABORIDŽINSKA KNJIŽEVNOST – NAROD KOJI JE KOLONIZIRALA KOLONIJA

A. Povijesni pregled

B. Doseljenička i aboridžinska književnost: usporedba

C. Krajolik u djelima aboridžinskih pisaca

6. ZAKLJUČAK

7. LITERATURA

Kandidat: Mentor: Voditelj poslijediplomskog studija:

Tihana Klepač prof. dr. Janja Ciglar-Žanić prof. dr.sc. Milvoj Solar

Krešimir Blaževiæ

Bužanova 14

10000 Zagreb

SINOPSIS ZA MAGISTARSKI RAD

MATICA HRVATSKA I HRVATSKA ETNOLOGIJA

Uloga Matice hrvatske u prikupljanju i objavljivanju etnografske graðe od njenoga osnutka 1842. godine do poèetka XX. stoljeæa

Ovim radom želio bih pokazati važnost Matice hrvatske od njenoga osnutka 1842. godine do poèetka XX. stoljeæa. Kako je, kao stožerna kulturna ustanova, pripomogla u buðenju nacionalne svijesti te koliko je svoje èlanstvo ponukala na skupljanje etnografske graðe.

U uvodnom dijelu obradio bih politièke i gospodarske prilike u Europi (Hrvatskom okruženju i u samoj Hrvatskoj) te na razdoblje romantizma i njegov odraz u Hrvatskoj.

U prvom poglavlju spomenuo bih preteèe hrvatskih etnologa i ukratko opisao njihov rad da bih pojasnio da samo prikupljanje narodne graðe nije poèelo osnivanjem Matice hrvatske veæ da je osnivanjem ove ustanove taj rad ponovo probuðen. Takoðer bih se pozabavio radovima onih, napose biskupa Maksimilijana Vrhovca i Ljudevita Gaja koji su zapoèeli rad na prikupljanju narodne graðe šaljuæi svoje okružnice odnosno upitnice meðu puèanstvo te ih objavljivali u èasopisu Danica Ilirska.

U drugom poglavlju pozabavio bih se samom Maticom hrvatskom i njenom prikupljaèkom i izdavaèkom djelatnošæu te objavljnenim radovima u Matièinim èasopisima Neven, Kolo i Vienac. Takoðer bih pokušao razraditi iz kojih krajeva Hrvatske je bio kakav odziv na upite za sakupljanje narodne graðe.

U treæem poglavlju usporedio bih tadašnji rad JAZU (HAZU) kojoj je Matica hrvatska dala veliku kolièinu graðe skupljene s terena preko svojih povjerenika i koji su na kraju doveli do nastanka "Zbornika za narodni život i obièaje" kojega je prvi broj uredio Ivan Milèetiæ 1896. godine.

U zakljuènom dijelu radnje pokušao bih pokazati kako su sve ove okolnosti te rad Matice hrvatske i njenih èlanova radnika, a pogotovo tadašnjih predsjednika Tadije Smièiklasa i Ivana Kukuljeviæa Sakcinskog, dovele do toga da Antun Radiæ postavi prave temelje hrvatskoj etnologiji.

Prilikom istraživanja služio bih se knjižnicom i arhivom Matice hrvatske, HAZU-a i drugih institucija koje bi mogle posjedovati potrebnu graðu.

U Zagrebu 01. rujna 2001.

Kandidat: Mentor: Voditelj poslijediplomskog studija:

Krešimir Blaževiæ docent dr. Branko Ðakoviæ prof. dr. Vitomir Belaj

Ivica Lučić Sinopsis magistarskog rada

« Sigurnosno-obavještajni sustavi u Bosni i Hercegovini 1980.- 1992. godine»

Za opstanak jedne države, odnosno nacije potrebno je uspostaviti stanje nacionalne sigurnosti. To je stanje u kojem je osiguran opstanak i razvoj određene društvene zajednice konstituirane u nacionalnom, odnosno državnom smislu, u odnosu prema drugim društvenim zajednicama i prirodi. Za uspostavu stanja nacionalne sigurnosti provodi se određena politika nacionalne sigurnosti. Elementi koji utiču na određivanje te politike su vanjska politika, međunarodna ekonomska politika, obrambena politika, unutarnja politika, i obavještajna politika. Proučavanjem politike nacionalne sigurnosti u određenom periodu, a posebno rada obavještajno sigurnosnih službi, te usmjerenosti obrambenih snaga, kao i proučavanja nacionalnih odnosa (u višenacionalnim zemljama), najprije kroz kadrovsku politiku može se utvrditi protiv koga je taj rad usmjeren, čije interese štiti, te koji su stvarni odnosi u društvu.

Cilj istraživanja je utvrditi kakva je bila politika nacionalne sigurnosti, posebno elementi obavještajne i obrambene politike u BiH, uloga pojedinih službi, odnosno njihovih dijelova u razdoblju slabljenja Jugoslavije, političkih zaoštravanja, priprema za rat i samoga početka ratnih djelovanja u Bosni i Hercegovini.

Početak istraživanja određen je s 1980. godinom, kada je sa političke scene otišao doživotni Predsjednik SFRJ. Josip Broz. Njegova smrt otvorila je proces demokratizacije, ali i krize, te raspada Jugoslavije, što se posebno odrazilo na Bosnu i Hercegovinu, često nazivanu i Jugoslavija u malom. Istraživanje završava s istekom 1992. godine.

Tema rada je gotovo potpuno neistražena, a kako je u Republici Hrvatskoj započet projekt istraživanja Domovinskog rata, ovaj rad bi mogao biti doprinos razumjevanju nekih važnih događaja, koji su utjecali i na prilike u Republici Hrvatskoj.

Struktura rada:

I. Uvod

II. Politika nacionalne sigurnosti u BiH.

III. Organizacija obavještajno sigurnosnih sustava u BiH. od 1980.- 1991. godine.

1. Obavještajno sigurnosni sustav SFRJ.

2. Obavještajno sigurnosni sustav SR BiH.

3. Metode i sredstva rada

IV. Ciljevi obavještajno sigurnosnih službi u BiH od 1980.-1991. godine.

1. Vanjski neprijatelj

2. Unutarnji neprijatelj

3. Neprijateljska emigracija

V. Nacionalni odnosi kroz kadrovsku politiku u BiH od 1980.-1991. godine

1. Nacionalna struktura u SK BiH

2. Nacionalna struktura u R SUP-u BiH, (posebno SDB)

3. Nacionalna struktura JNA

VI. Kriza i raspad BiH, novi politički i sigurnosno obavještajni sustavi

1. Stvaranje Srpske republike BiH (Republike Srpske)

2. Nastanak Hrvatske Zajednice Herceg-Bosna

3. Republika Bosna i Hercegovina

VII. Zaključak

IX. Izvori i literatura

Istraživanje će biti rađeno na temelju izvornoga materijala, koji je uglavnom bio nedostupan u ranijem periodu, jer je bio internog, ili povjerljivog karaktera, te objavljene literature. Istraživanje će obuhvatiti politička događanja ( naglasak je na ob. Sigurnosnoj i obrambenoj politici), razvoj i rad ob. sigurnosnog sustava.

Izvori:

Arhivski fondovi:

Arhiv BiH, Sarajevo

Arhiv MUP-a BiH Sarajevo

Hrvatski državni arhiv, Zagreb

Tiskani izvori:

Službeni listovi, savezni, R BiH, HZ HB

Različite interne tiskovine CK SKJ, CK SK BiH, MUP-a BiH, te JNA

Ivica Lučić Mentor

prof. dr.sc. Marijan Maticka

Voditeljica

doc.dr.sc. Zdenka Janeković Römer

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJI PSIHOLOGIJE

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet Zagreb

Rujan 2001.

SELEKCIJSKI INTERVJU

Program tečaja trajnog poslijediplomskog usavršavanja

U okviru Poslijediplomskih studija psihologije predlaže se održavanje tečaja trajnog usavršavanja "Selekcijski intervju". Tečaj je namijenjen stručnjacima različitog profila koji se bave upravljanjem ljudskim resursima, kadrovskim poslovima, izborom radnika i poslovima zapošljavanja.

Trajanje tečaja je 15 školskih sati, a broj polaznika ograničen je na 15. Način rada uključuje kratka predavanja, grupne rasprave, iskustveno učenje i uvježbavanje vještine. Nastava će se održavati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Nastavnici tečaja su: prof. dr. sc. Branimir Šverko, doc. dr. sc. Lidija Arambašić, prof. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, prof. dr. sc. Dean Ajduković i dr. sc. Darja Maslić Seršić.

Izvedbeni program tečaja:

1. Uvod u seminar (definiranje ciljeva i očekivanja, predstavljanje polaznika i nastavnika

- 1 sat)

2. Što je selekcijski intervju (1 sat predavanja)

þ uloga intervjua u selekcijskom postupku

þ vrste intervjua

3. Planiranje intervjua (4 sata radioničke vježbe)

þ određivanje cilja intervjua

þ određivanje sadržaja intervjua iz analize posla

þ oblikovanje pitanja i strukturiranje predloška za intervjuiranje

þ priprema okruženja i materijal

þ priprema intervjuera

4. Provdba intervjua (2 sata predavanja i 4 sata radioničkih vježbi)

þ intervju kao interpersonalni odnos

þ ključne komunikacijske vještine: slušanje, postavljanje pitanja i opažanje

þ učinci prvog dojma

þ opažanje neverbalnih znakova tokom intervjua

þ pogreške i teškoće pri intervjuiranju

þ bilježenje odgovora i provjera podataka nakon razgovora

5. Odlučivanje na temelju intervjua (2 sata predavanja)

þ činitelji koji utječu na kvalitetu odluke

þ izbjegavanje izvora pristranosti u odlučivanju

6. Završavanje tečaja i evaluacija (1 sat rasprave).

Po završtku polaznici će dobiti potvrdu o pohađanju i završetku tečaja u kojoj će biti navedeno njegovo trajanje i program. Uvjet za dobijanje potvrde je prisustvovanje na najmanje 12 sati nastave i izvršena uplata školarine.

Financijski proračun:

Uplatna cijena tečaja po polazniku je 1.000,00 kn, što uključuje održavanje nastave, pripremu i izradu radnih materijala.

Na temelju kalkulacije za 12 polaznika moguće je isplatiti neto honorar od 380 kn po satu održane nastave, Poslijediplomskim studijima priskrbiti 15%, a Fakultetu 10% uplatne cijene.

Rad na pripremi materijala, predavanja i radioničkih vježbi akontirao bi se iz sredstava Poslijediplomskih studija psihologije. Nakon troškova pripreme izvedbenog programa i radnih materijala, budući varijabilni troškovi održavanja tečaja su samo reklamiranje i obavještavanje potencijalnih korisnika.

Ovaj je prijedlog i program tečaja prihvaćen na sjednici Odsjeka za psihologiju održanoj 25. rujna 2001. god.