SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb

Broj: 01-20-6-2002.

Zagreb, 11. lipnja 2002.

P O Z I V

_____________________________________________________________

Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 10. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u ponedjeljak, 17. lipnja 2002. s početkom u 9,00 sati u Vijećnici fakulteta.

Za sjednicu predlažem sljedeći

DNEVNI RED:

1. Uručivanje Odluke Senata o potvrdi izbora prof. dr. sc. Yvonni Vrhovac za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora.

2. Verifikacija zapisnika 9. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 15. svibnja 2002.

A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, NASTAVNA, SURADNIČKA I ISTRAŽIVAČKA ZVANJA

3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Zrinke Božić-Blanuša u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na projektu u Odsjeku za kroatistiku.

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.

str. 21

4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Jelene Rudeš u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na projektu u Odsjeku za kroatistiku.

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.

str. 23

5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Marine Protrka u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na projektu u Odsjeku za kroatistiku.

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.

str. 26

6. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr.sc. Ivana Bogavčića u istraživačko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, u Odsjeku za povijest umjetnosti.

Imenovani ispunjava uvjete čl. 41. stav 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.

str. 27

7. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za školsku psihologiju u Odsjeku za psihologiju

Pristupnica: dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić ispunjava uvjete iz čl. 74 stav. 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 29

8. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr.sc. Nine Lanović u suradničko zvanje asistenta, znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za luzitanistiku u Odsjeku za romanistiku

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 2. ZVU. str. 34

9. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, u Centru za strane jezike.

Pristupnica: Azra Plićanić Mesić, prof. ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena o nastupnom predavanju) str. 36

B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA

10. Mišljenje za izbor dr. sc. Igora Karduma u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Emocije i motivacija i Evolucijska psihologija u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav. 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 39

11. Mišljenje za izbor dr. sc. Jasne Hudek-Knežević u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Socijalna psihologija i Zdravstvena psihologija u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav. 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 45

C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA

12. Izvještaj o radu Jelene Jesenković, znanstvene novakinje u Odsjeku za fonetiku.

str. 50

13. Izvještaj o radu Eveline Rudan, znanstvene novakinje u Odsjeku za kroatistiku na Katedri za hrvatsku usmenu književnost. str. 51

14. Izvještaj o radu Andree Vranić, znanstvene novakinje u Odsjeku za psihologiju

str. 52

D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija

15. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Jelene Šesnić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom »E pluribus unum«: politika identiteta i uobličavanje etničnosti u suvremenoj američkoj prozi, mentor prof. dr. Stipe Grgas. str. 53

16. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li tema Alke Domić Kunić pod naslovom Plinijeva geografija i etnografija Ilirika svojim sadržajem i dalje aktualna za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija (odobrena od ZNV-a 25. veljače 1991. u skladu s propisima Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti). str. 56

17. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Tomislava Pletenca za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Nacionalna etnologija kao proizvod transkulturacije, mentor prof. dr. sc. Vitomir Belaj.

str. 57

18. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Tomislava Bogdana za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Tekstualni subjektivitet u hrvatskoj ljubavnoj lirici 15. i 16. stoljeća, mentorica prof. dr. sc. Dunja Fališevac. str. 59

19. Izvještaj stručnoga povjerenstava za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Simone Delić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i prihvaćanje teme pod naslovom Žanr balade na Mediteranu: književnoteorijski i književnoantropološki aspekti hrvatske i španjolske usmene tradicije u 20. stoljeću, mentorica dr. sc. Tanja Perić-Polonijo. str. 61

20. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Ivice Zvonara za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Svećenik, teolog i političar dr. Fran Barac (1872.-1940.), mentor prof. dr. sc. Nikša Stančić. str. 63

21. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ane Kandare za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Značaj sklonosti doživljaju srama i krivnje za interpersonalne odnose i motivaciju, mentor prof. dr. sc. Predrag Zarevski. str. 65

22. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Branka Krištofića za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Sociološka analiza procesa formiranja hrvatske upravljačke elite, mentor prof. dr. Vjeran Katunarić.

str. 69

b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije

23.Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr.sc. Stjepana Jagića pod naslovom Interkulturalno-pedagoške promjene pod utjecajem turizma u slobodnom vremenu. str. 71

24. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Suzane Marjanić pod naslovom Mitsko u usmenoknjiževnom – tragom Nodilove (re)konstrukcije »stare vjere« Srba i Hrvata. str. 80

25. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Andreje Brajša-Žganec pod naslovom Roditeljske meta-emocije i socijalno-emocionalni razvoj djece.

str. 85

26. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. spec. Mirjane Pibernik Okanović pod naslovom Provjera psihosocijalnog modela osnaživanja u kliničkom radu s bolesnicima tipa 2 šećerne bolesti. str. 90

E. STJECANJE MAGISTERIJA

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog rada

27. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vinka Prizmića pod naslovom Pripadnost vremenu i prostoru Simona Carmiggelta i Miljenka Smoje, kroz kolumnu i tjednu rubriku "Kronkel" i "Dnevnik jednog penzionera". str. 95

28. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vesne Buljubašić-Kuzmanović pod naslovom Kooperativno učenje u nastavi kao faktor socijalizacije.

str. 97

29. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Nataše Novak-Mučalo pod naslovom Kasnoantička arhitektura na otocima sjevernog Jadrana.

str. 104

30. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tanje Radionov pod naslovom Interakcionistički pristup analizi posttraumatske prilagodbe nakon ratne traume. str. 106

31. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Adrijane Košćec-Đuknić pod naslovom Odnos različitih pokazatelja pobuđenosti i učinka u funkciji doba dana. str. 109

32. Molba mlađe asistentice Milke Car na Odsjeku za germanistiku za odobrenje pisanja magistarskog rada na njemačkom jeziku Die deutschsprachige Dramatik im kroatischen Nationaltheater 1895-1940. (Njemačka dramska književnost u hrvatskom kazalištu u Zagrebu od 1895. do 1940). Tema je prihvaćena na sjednici Fakultetskog vijeća od 18.6.2001. str. 113

F. PREDMETI S VIJĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 6. lipnja 2002. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta (od točke 33. do točke 57. )

Izvještaji stručnih povjerenstava za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju

i odobrenje predložene teme

33. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li Ivica Peša ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Tvorba riječi u jeziku talijanskog baroka. Mentor: prof.dr.sc. Smiljka Malinar. str. 114

34. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li mr.sc. Ksenija Juretić ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Metaforizacija u engleskom i hrvatskom jeziku ekonomske struke. Mentori: prof.dr.sc. Vladimir Ivir i Damir Kalogjera. str. 121

Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju

35. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li mr.sc. Silvija Golubić ispunila sve uvjete predviđene programom jednogodišnjeg Doktorskog studija književnosti, može li se odobriti tema pod naslovom Mutterliebe – Klischee und Erfahrung (Majčinska ljubav – klišej i iskustvo) i pisanje rada na njemačkom jeziku. Mentorica: prof.dr.sc. Ute Karlavaris-Bremer.

1. dr. sc. Andrea Zlatar, red. prof.

2. dr. sc. Ute Karlavaris-Bremer, red. prof. Filozofskog fakulteta u Rijeci

3. dr. sc. Nadežda Čačinovič, red.prof.

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova

(znanstvenih i stručnih)

36. Eneje Berković-Borovina pod naslovom Uloga institucije u transformaciji grada. Primjer Američkog koledža za management i tehnologija (ACMT) u Dubrovniku, mentor prof.dr.sc. Ognjen Čaldarović. str. 124

37. Dragice Dragičević pod naslovom Osobitosti njemačkog jezika u funkciji policijskog prava, mentor prof.dr.sc. Mirko Gojmerac. str. 126

38. Zrinke Dujmović pod naslovom Frekvencijska analiza pravnog nazivlja u Ustavu Republike Švicarske i ustavu Republike Italije, mentor doc.dr.sc. Marko Tadić i sumentor: doc.dr.sc. Damir Boras. str. 128

39. Nele Jurko pod naslovom Supostavna analiza načina integracije engleskog računalnog nazivlja u talijanskom i hrvatskom jeziku, mentorica prof.dr.sc.Nives Sironić-Bonefačić. str. 130

40. Gorana Pavelića pod naslovom Kontrastivna fonološka analiza: hrvatski-turski (Analiza grešaka u izgovoru turskih glasova kod govornika hrvatskog), mentor prof.dr.sc. Damir Horga. str. 131

41. Silvane Ereiz pod naslovom Strukture i žanrovske karakteristike dubrovačkih smješnica, mentorica prof.dr.sc. Dunja Fališevac. str. 132

42. Ive Polak pod naslovom Književnost australskih Aboridžina. Od usmenog do postkolonijalnog diskursa (Literature of Australian Aborigines. From Oral to Postcolonial Discourse), mentorica prof.dr.sc. Janja Ciglar-Žanić. Molba za pisanje rada na engleskom jeziku. str. 134

43. Ivane Sajko pod naslovom Uloga i tematizacija ludila u drami 20. stoljeća, mentor prof.dr.sc. Boris Senker. str. 137

44. Hedvige Štoos pod naslovom Alegorijski postupci Ranka Marinkovića u romanu "Kiklop", mentor prof.dr.sc. Ante Stamać. str. 139

45. Nenada Smoljana pod naslovom Velika rasprava Shapley-Curtis u kontekstu povijesti znanosti i filozofije spoznaje, mentor akademik Žarko Dadić i sumentor dr.sc. Krešimir Pavlovski. str. 141

46. Tamare Krajna pod naslovom Međunarodna zapaženost hrvatskih autora s područja tehničkih znanosti (1992-2001), mentorica dr.sc. Jelka Petrak. str. 143

47. Hrvoja Klasića pod naslovom Društveno-političke promjene u gradu Sisku 1970.-1972., mentor prof.dr.sc. Marijan Maticka. str. 145

48. Vladimira Kalšana pod naslovom Međimurje 1941.-1945., mentor prof.dr.sc. Mira Kolar. str. 147

49. Luke Juriča pod naslovom Društveno-gospodarski vidovi demografskih promjena u Bosni i Hercegovini 1878.-1910., mentor prof.dr.sc. Božena Vranješ Šoljan.

str. 149

50. Relje Seferovića pod naslovom Srednjovjekovni prevoditelji: naličje križarskih ratova, mentor prof.dr.sc. Ivo Goldstein. str. 151

51. Željka Pavića pod naslovom Stvaranje europskog identiteta, mentor prof.dr.sc. Vjeran Katunarić. str. 153

52. Tvrtka Vukovića pod naslovom Pjesništvo quorumaškog naraštaja, mentor prof.dr.sc. Cvjetko Milanja. str. 155

53. Martine Budimir pod naslovom Potrebe za znanjem njemačkog jezika u Hrvatskoj, mentorica doc.dr.sc. Maja Häusler. str. 157

54. Adise Imamović pod naslovom Sintaksička sredstva funkcionalnog raslojavanja pravnog i administrativnog jezika u engleskom i bosanskom, mentor prof.dr.sc. Damir Kalogjera. str. 158

Nastavni predmeti

55. Prijedlog Pravilnika o izmjeni Pravilnika o poslijediplomskim studijima na Filozofskom fakultetu. str. 160

56. Molba Buta Jaku za prijelaz s upisanog poslijediplomskog znanstvenog studija Povijest i teorija književnosti pri Centru za postdiplomske studije u Dubrovniku na Poslijediplomski znanstveni studij književnosti. Odobrava se prijelaz pod uvjetom upisa III. semestar studija u ak. godini 2002/2003., slušanja i polaganja ispita iz II. godine studija te prijave teme za izradu magistarskog rada u dogovoru s mentorom.

57. Molba Tončia Borovca za prijelaz s upisanog poslijediplomskog znanstvenog studija Kultura istočnojadranske obale pri Centru za postdiplomske studije u Dubrovniku na Poslijediplomski znanstveni studij arheologije. Odobrava se prijelaz pod uvjetom upisa u IV. semestar studija u ak.god. 2001/2002. i prijave teme za izradu magistarskog rada u dogovoru s mentorom.

G. PRIZNAVANJE DIPLOMA

58. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Miloša Živkovića stečene na Filološkom fakultetu u Prištini. str. 161

59. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Đure Dobrosavljevića stečene na Sveučilištu u Trstu. str. 162

60. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Svjetlane Goluže, stečene na Pontifica Universitas santae Crucis u Rimu. str. 163

61. Izvještaj stručnog povjerenstva za nostrifikaciju fakultetske diplome Marka Kovačevića stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. str. 164

62. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Jelene Rogić, stečene na Papinskom Salezijanskom Sveučilištu u Rimu. str. 165

63. Izvještaj stručnog povjerenstva za nostrifikaciju fakultetske diplome Dragane Vranješ stečene na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, SR Jugoslavija. str. 167

64. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Dejane Novković, stečene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu.

str. 168

H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA

a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor

65. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Veleučilištu u Dubrovniku (Pristupnici: Marija Baća, Lia Dragojević, Jelena Tušan, Ivana Nakić i Jasenka Maslek)

1.dr.sc. Dora Maček, red. prof.

2.mr.sc. Lovorka Zergollern Miletić, viši lektor

3.mr.sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor.

66. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana muzikologija za kolegije Povijest glazbe i Etnomuzikologija na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku (Pristupnica: Brankica Ban)

1. dr. sc. Nikša Gligo, red. prof. (Muzička akademija u Zagrebu

2. dr. sc. Vjera Katalinić, nasl. doc. (Muzička akademija u Zagrebu)

3. dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.

67. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmete Kultura poslovnog komuniciranja i Etika u tržišnim odnosima, na Veleučilištu u Dubrovniku (Pristupnica: dr. sc. Maja Žitinski Šoljić)

1. dr. sc. Hotimir Burger, red.prof.

2. dr. sc. Ante Čović, izv.prof.

3. dr. sc. Nenad Smokrović, docent, Ekonomski fakultet u Rijeci

4. dr. sc. Davorka Matić, doc.

5. dr. sc. Vjekoslav Afrić, red.prof.

68. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika za predmet Njemački jezik, na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

(Pristupnici: Lidija Eterović, Nada Karačić, Mirela Landsman Vinković)

1. dr. sc. Maja Häusler, doc.

2. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

3. Tomislav Martinović, viši predavač.

69. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno- nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za predmet "Informatika", na Agronomskom fakultetu u Zagrebu ( Pristupnik: dr. sc. Vitomir Grbavac, red. prof.)

1. dr. sc. Slavko Tkalac, red. prof.

2. dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u miru

3. dr. sc. Josip Žužul, red, prof. (Pravni fakultet u Zagrebu)

4. dr. sc. Mario Plenković, red. prof. (Grafički fakultet u Zagrebu)

5 . dr. sc. Ante Kolega, red. prof. (Agronomski fakultet u Zagrebu).

70. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za Metodiku nastave hrvatskog jezika, u Odsjeku za izobrazbu učitelja na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu (Pristupnik: dr. sc. Ante Bežen, docent)

1. dr. sc. Dragutin Rosandić, red. prof. u miru

2. dr. sc. Vlado Pandžić, izv. prof.

3. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

71. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, za Dječju književnost, u Odsjeku za izobrazbu učitelja na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu (Pristupnica: dr. sc. Diana Zalar)

1. dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

2. dr. sc. Dubravka Težak, izv. prof.

3. dr. sc. Vlado Pandžić, izv. prof.

72. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmete Predškolska pedagogija i Metodika predškolskog odgoja I., na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku (Pristupnica: prof. dr. sc. Nada Babić)

1. dr.sc. Arjana Miljak, red.prof.

2. dr.sc. Dubravka Maleš, red.prof.

3. dr.sc. Ana Sekulić-Majurec, red.prof.

73. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Psihologija rada, na Filozofskom fakultetu u Rijeci (Pristupnik: dr. sc. Zoran Sušanj)

1. dr. sc. Branimir Šverko, red. prof.

2. dr. sc. Darja Maslić-Seršić, doc.

3. dr. sc. Igor Kardum, doc. (Filozofski fakultet u Rijeci).

74. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti , polje psihologija, za predmete Forenzička i kriminalistička psihologija i Opća i socijalna psihologija, na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu (Pristupnica: dr. sc. Tajana Ljubin)

1. dr. sc. Željka Kamenov, doc.

2. dr. sc. Slavko Kljaić, red. prof. u miru

3. dr. sc. Mirjana Grubišić-Ilić, doc. (Visoka policijska škola u Zagrebu).

75. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Zdravstvena psihologija, u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru (Pristupnik: mr. sc. Mladen Mavar)

1. dr. sc. Lidija Arambašić, izv. prof.

2. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc.

3. dr. sc. Anita Vulić-Prtorić, doc. (Filozofski fakultet u Zadru).

76. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Razvojna psihologija, u Odsjeku za izobrazbu odgojitelja predškolske djece, na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu (Pristupnici: mr. sc. Renata Miljević-Riđički i Mario Bogdanović)

1. dr. sc. Gordana Keresteš, doc.

2. dr. sc. Goranka Lugomer-Armano, izv. prof.

3. dr. sc Majda Rijavec, izv. prof. (Učiteljska akademija u Zagrebu).

77. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu (Pristupnik: dr. sc. Furio Radin)

1. dr. sc. Dinka Čorkalo, doc.

2. dr. sc. Željka Kamenov, doc.

3. dr. sc. Vlasta Ilišin, znan. suradnica (Institut za društvena istraživanja u Zagrebu).

78. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu (Pristupnica: dr. sc. Branislava Baranović)

1.dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

2. dr.sc. Vedrana Vrkaš-Spajić, red.prof. (Odsjek za pedagogiju)

3. dr.sc. Nikola Skledar, red. prof. (Institut za društvena istraživanja u Zagrebu).

b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme

79. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Danijele Angeline Jelinčić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Stanje, potencijali i perspektive kulturnog turizma u Hrvatskoj: uloga sustava u planiranju i sprovođenju programa kulturnog turizma

1. dr. sc. Biserka Cvjetičanin, znanstv. savjetnik (Institut za međunarodne odnose)

2. dr. sc. Branko Đaković, docent

3. dr. sc. Tihana Petrović, docent.

80. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Dlibora Lovrića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom: Internacionalni sadržaj: dualizam i naturalizam - studija o intencionalnosti u suvremenoj filozofiji jezika i psihologije u analitičkoj tradiciji

1. dr. sc. Lino Veljak, izv.prof.

2. dr. sc. Borislav Mikulić, doc.

3. dr. sc. Mirko Jakić, izv.prof. Filozofski fakultet u Zadru.

81. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Bernardine Petrović za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Leksička sinonimija u hrvatskome jeziku

1. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

2. dr. sc. Josip Silić, red. prof.

3. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

82. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Anke Juričević-Lozančić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Razvoj socijalne kompetencije i predškolskog djeteta u institucionalnom kontekstu

1. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red.prof.

2. dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

3. dr. dr. sc. Dubravka Maleš, red.prof.

83. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Dubravke Pejić Čaldarević za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Razvoj građanskog društva i djelovanje kulturnih institucija u Hrvatskoj 19l8.-1941. (primjer Hrvatskog narodnog muzeja)

1. dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof.

2. dr.sc. Ivo Maroević, red.prof.

3. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.

84. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Slavka Slišković za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Strossmayerovi politički pogledi

1. dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.

2. dr.sc. Iskra Iveljić, docent

3. dr.sc. Petar Korunić, red.prof.

85. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Zrinke Kovačević za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Slovačka drama i kazalište nakon baršunaste revolucije

1. dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.

2. dr. sc. Josip Užarević, red. prof.

3. dr. sc. Živa Benčić-Primc, red. prof.

86. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Krešimira Peračkovića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Društvo usluga: promjene u socioprofesionalnoj strukturi radno aktivnog stanovništva Hrvatske od 1971. do 2001.

1. dr. sc. Nenad Karajić, doc.

2. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

3. dr. sc. Ivan Rogić, red. prof. (Institut za društvena istraživanja Ivo Pilar u Zagrebu).

87. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Žarka Paića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Kultura kao nova ideologija: od postmoderne do globalizacije

1. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

2. dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.

3. dr. sc. Milan Galović, red. prof. (Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu).

88. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Sonje Podgorelec za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Kvaliteta života starijeg stanovništva u izoliranim sredinama – primjer hrvatskih otoka

1. dr. sc. Milan Mesić, red. prof.

2. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

3. dr. sc. Ivan Lajić (Institut za migracije i narodnosti).

c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

89. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Gorana Novakovića pod naslovom Usmena književnost danas

1. dr. sc. Stipe Botica, red. prof.

2. dr. sc. Josip Kekez, red. prof.

3. akademik Miroslav Šicel (u miru).

4. dr. sc. Vlado Pandžić, izv. prof.

5. dr. sc. Estela Banov, doc. na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

90. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Antuna Arbunića pod naslovom Struktura slobodnog vremena djece (učenika) osnovnoškolske dobi

1. dr.sc. Ana Sekulić-Majurec, red.prof.

2. dr.sc. Vlatko Previšić, red.prof.

3. dr.sc. Branko Nikolić, red.prof. (Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb).

91. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Nikše Dubrete pod naslovom Društvo i odnos prema drogama: sociokulturni kontekst upotrebe marihuane i hašiša u Hrvatskoj

1. dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.

2. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

3. dr. sc. Dražen Lalić, doc. (Fakultet političkih znanosti u Zagrebu).

d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog rada

92. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Melanije Marušić pod naslovom Percepcija prostora i vremena u romanima Aleksandrijski kvartet L. Durrella i Sotonski stihovi S. Rushdiea

1. dr.sc. Tatjana Jukić Gregurić, docent

2. dr.sc. Matej Mužina, izv. prof.

3. dr.sc. Sonia Bićanić, red. prof. u miru.

93. Promjena člana stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Hasnije Ilazi pod naslovom Uloga transcendentalne uobrazilje u Kantovoj teoriji spoznaje

1. dr. sc. Lino Veljak, ivz. prof.

2. dr. sc. Gvozden Flego, izv. prof.

3. dr. sc. Snježana Prijić Samaržija, doc. Filozofskog fakulteta u Rijeci, (umjesto dr.sc.

Ivana Pripića, red.prof.).

94. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ane Barbarić pod naslovom Javno dostupni knjižnični računalni katalozi - nastavnik i razvitak

1. dr. sc. Mirna Willer (Nacionalna i sveučilišna knjižnica Zagreb)

2. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.

3. dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.

95. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Sergia Bracanovića pod naslovom "Insulae" i suvremeno hrvatsko pjesništvo

1. dr.sc. Cvjetko Milanja, red.prof.

2. dr.sc. Vinko Brešić, red.prof.

3. dr.sc. Milorad Stojević, red.prof., Pedagoški fakultet, Rijeka.

96. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dubravke Volenec pod naslovom Klasifikacija sinonima

1. dr. sc. Josip Silić, red. prof.

2. dr. sc. Vesna Požgaj-Hadži, doc. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani

3. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

97. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivice Šute pod naslovom Položaj i obilježje trgovine u Banovini Hrvatskoj (1939.-1941.)

1. dr.sc. Marijan Maticka, izv. prof.

2. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.

3. dr.sc. Suzana Leček, znan. suradnik, Hrvatski institut za povijest, Zagreb.

98. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Daine Glavočić pod naslovom Arhitektura i skulptura riječkog groblja Kozala

1. dr. sc. Jasna Galjer, viši asistent

2. dr. sc. Zvonko Maković, docent

3. dr.sc. Željka Čorak, znanstveni savjetnik Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu.

99. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Sonje Tadej pod naslovom Prijedlog rekonstrukcije i revitalizacije kompleksa franjevačkog samostana na Lopudu

1. dr. sc. Igor Fisković, red.prof.

2. dr. sc. Ivo Maroević, red.prof.

3. dr. sc. Ivan Juras, red.prof. Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.

100. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Petra Preloga pod naslovom Slikarstvo Proljetnog salona

1. dr. sc. Ivanka Reberski, znanstveni savjetnik Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu

2. dr. sc. Zvonko Maković, docent

3. dr. sc. Jasna Galjer, viši asistent.

I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

101. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje grana germanistika, na Katedri za njemački jezik Odsjeka za germanistiku

1. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

2. dr. sc. Velimir Petrović, red.prof. (Pedagoški fakultet, Osijek)

3. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

102. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlja, grana germanistika, na Katedri za njemački jezik Odsjeka za germanistiku

1. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

2. dr. sc. Velimir Petrović, red. prof. (Pedagoški fakultet, Osijek)

3. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

103. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, na Katedri za informatologiju u Odsjeku za informacijske znanosti

1. dr. sc. Slavko Tkalac, red. prof.

2. dr. sc. Mirko Čubrilo, izv. prof. (Fakultet organizacije i informatike - Varaždin)

3. dr. sc. Božidar Tepeš, izv. prof.

104. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana klasična filologija, na Katedri za grčki jezik i književnost u Odsjeku za klasičnu filologiju

1. dr.sc. Mate Križman, red.prof.

2. dr.sc. Milivoj Sironić, red.prof. u miru

3. dr.sc. Olga Perić, izv.prof.

4. dr.sc. Kajetan Gantar, red.prof. u m. (Filozofska fakulteta, Ljubljana) - rezervni član.

105. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za hrvatski standardni jezik u Odsjeku za kroatistiku

1. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

2. dr. sc. Josip Silić, red. prof.

3. dr. sc. Marija Znika, znan. savjetnik (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb).

J. NASTAVNI I OSTALI PREDMETI

106. Prijedlog nastavnog programa slobodnoga trogodišnjeg studija Sinologije.

str. 169

107. Prijedlog Fakultetske katedre za antropologiju da se studentima 2. godine studija antropologije, upisanima u akad. god. 2001/02., odobri upis u 3. godinu studija bez odslušanog izbornog predmeta. str. 184

108. Prijedlog Odsjeka za etnologiju da se studentima 1. godine studija etnologije, upisanima u akad. god. 2001/02., odobri upis u 2. godinu studija bez odslušanog kolegija "Kulture Sredozemlja", kojeg nisu bili u mogućnosti pratiti u ovoj akad. god. zbog službene odsutnosti dr. sc. Jelke Vince Pallua, predmetnog nastavnika, uz obvezu slušanja istog kolegija na 2. godini studija.

109. Obavijest Odsjeka za povijest i molba za očitovanje Fakultetskog vijeća o promjeni diplomske radnje studentice dvopredmetnog studija povijest-anglistika Ivane Jadrijević

110. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se u satnici izbornog kolegija Psihologijski aspekti suvremenih tehnologija, uz dosadašnja dva sata predavanja i jedan sat vježbi, odobri još jedan sat seminara.

111. Molba Katedre za zapadnoslavenske jezike i književnosti Odsjeka za slavenske jezike i književnosti za odobravanje dvije dopune u programu studija polonistike za akademsku godinu 2002./2003. str. 185

112. Prijedlog Odsjeka za sociologiju da se studentima III. godine studija jednopredmetne i dvopredmetne sociologije odobri prenošenje još jednog ispita koji nije uvjet za upis u IV. godinu, u IV. godinu akadem. god. 2002/2003. Studenti jednopredmetnog studija prenijeli bi tri ispita, a studenti dvopredmetnog studija dva ispita koji nisu uvjet za upis u IV godinu.

Pročelnici i predstojnici katedara

113. Prijedlog Odsjeka za etnologiju da se doc. dr. sc. Branko Đaković imenuje za pročelnika Odsjeka u razdoblju od 1.10.2002. do 1.10.2003. godine, a da se za zamjenika pročelnika Odsjeka u razdoblju od 1.10.2002. do 1.03.2003. godine imenuje doc. dr. sc. Tomo Vinšćak, a od 1.03.2003. do 1.10.2003. doc. dr. sc. Tihana Petrović.

114. Prijedlog Odsjeka za povijest da se dr.sc. Nenad Moačanin, izv.prof. imenuje za pročelnika Odsjeka, a da se za zamjenika pročelnika imenuje dr.sc. Zdenka Janeković Roemer, docent, za akadem. god. 2002/2003. i 2003/2004.

115. Prijedlog Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju da se dr. Ekrem Čaušević imenuje za pročelnika Odsjeka, a da se za zamjenika pročelnika imenuje mr. Klara Gönc – Moačanin, za akad. god. 2002./2003. i 2003./2004.

116. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se prihvati ostavka dosadašnjeg pročelnika prof. dr. Alije Kulenovića, te da se do kraja ovog mandata (od 28. svibnja do 01. listopada 2002. god.) za pročelnicu Odsjeka za psihologiju izabere prof. dr. Meri Tadinac Babić, a za zamjenicu pročelnice doc. dr. Vesna Vlahović-Štetić.

117. Molba Odsjeka za slavenske jezike i književnosti da se dr. sc. Magdalena Medarić-Kovačić imenuje za predstojnicu Katedre za rusku književnost, za akadem. god. 2002./2003. i 2003./2004.

Gostovanja

118. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti za odobrenje gostovanja Sergea Harveyja, pomoćnika ravnatelja Knjižnice Paul-Emile-Boulet, na Sveučilištu Quebec Chicoutimiju, u Kanadi od 15. 04. do 15. 06. 2003. i održavanja nastave iz predmeta Knjižnično poslovanje i Organizacija znanja i kompetitivna inteligencija.

Molba da se g. Harveyju omogući upotreba stana u vlasništvu Fakulteta od 15.04. do 16.06. 2003.

119. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti za odobrenje gostovanja Kevin Moore, predavač na Muzejskim studijima Sveučilišta u Leicesteru i ravnatelj Nacionalnog muzeja nogometa Engleske (predavanje i radionica 21.10.2002). Molba za osiguranje smještaja u fakultetskom stanu od 19- 22. 10. 2002.).

Mentori

120. Prijedlog Odsjeku za kroatistiku da se Srećka Škare (I. Gimnazija, Av. Dubrovnik 36, Novi Zagreb) imenuje za mentora, za akad. god. 2001/2002.

Vanjski suradnici

121. Prijedlog Odsjeka za lingvistiku za odobrenje angažiranja vanjskih suradnika u akademskoj godini 2002./2003. i to:

- dr. Milana Mihaljevića ( Algebarska lingvistika )

- dr. Bulcsú Lászla ( Poglavlja iz srpštine i bosanštine, Poglavlja iz balto – slovjenštine )

- dr. Mate Križmana ( indoeuropsko čitanje staroslavenskih zapisa, Tvorba i značenje glagolskih vremena )

- dr. Zefa Mirdite ( Albanski jezik )

- mr. Alexandera Hoyta ( Sociolingvistički praktikum )

- dr. Georga Holzera.

122. Prijedlog Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju za odobrenje angažiranja vanjskih suradnika u akademskoj godini 2002./2003. i to:

- Tatjane Pajić – Vukić ( Arapski jezik I i II )

- Jolán Mann ( Mađarska književnost, Interpretacija mađarskih književnih tekstova )

- dr. Adalberta Rebića ( Hebrejski jezik I i II )

- dr. Istvána Lökősa ( Mađarska književnost iz svjetskog konteksta )

- dr. Fehima Nametka ( Suvremena turska književnost, Stara osmanska književnost, Osmanska književnost)

- Yukari Hill ( Japanski jezik )

- dr. Nenad Moačanin ( Osmanski jezik I i II )

- Ebtehay Nawayi ( Osnove perzijskoga jezika I i II ).

123. Prijedlog Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju za odobrenje angažiranja gosta profesora u akademskoj godini 2002./2003. i to:

- dr. Istvána Nyomárkaya ( Suvremeni mađarski jezik )

- dr. Csabe Gy. Kissa ( Mađarska književnost ).

124. Molba Odsjeka za slavenske jezike i književnosti za odobrenje angažiranja vanjskih suradnika za akad. god. 2002/2003. za dvopredmetni studij slavistike (južnoslavenski jezici i književnosti)

- dr. sc. Branko Tošović (Sveučilište u Grazu), 4 sata nastave tjedno

- dr. sc. Marko Stabej (Sveučilište u Ljubljani), 2 sata nastave tjedno

- dr. sc. Petar Svetina (Sveučilište u Ljubljani), 2 sata nastave tjedno

- dr. sc. Avgustina Hajdić (Filozofski fakultet u Zadru), 2 sata nastave tjedno

- dr. sc. Rumjana Sedefčeva, 4 sata nastave tjedno.

Održavanje i sudjelovanje u nastavi

125. Molba prof. dr. sc. Zrinjke Glovacki-Bernardi za odobrenje održavanja nastave na poslijediplomskom studiju lingvistike na Sveučilištu u Mariboru (kolegij Sociolingvistika) u šk. god. 2001/2002. i 2002/2003.

126. Prijedlog Odsjeka za povijest da se odobri sudjelovanje u održavanju seminara iz predmeta Svjetska povijest u ranom novom vijeku:

1. mr.sc. Zrinka Blažević, asistent, Zavod za hrvatsku povijest

2. mr.sc. Kristina Milković, ml. asistent, Zavod za hrvatsku povijest

3. mr.sc. Nataša Štefanec, asistent, Zavod za hrvatsku povijest iz izbornog kolegija "Uvod u gotičku paleografiju.

127. Prijedlog Odsjeka za povijest da se odobri sudjelovanje u održavanju hospitacija i seminara vanjskog suradnika iz predmeta Metodika nastave povijesti mr.sc. Robert Skenderović, asistent, Hrvatski institut za povijest, Zagreb.

128. Prijedlog Odsjeka za povijest da se Hrvoju Petriću, ml. asistentu iz Zavoda za hrvatsku povijest odobri sudjelovanje u održavanju izbornog kolegija pod naslovom Ekonomska i socijalna povijest podravsko-podunavskog višegraničja.

129. Prijedlog Odsjeka za sociologiju da se odobri izvođenje nastave dva jednosemestralna izborna kolegija Juvenile Delinquency i Introduction to Criminology u akademskoj godini 2002/2003, profesorici kriminologije Dorothy Spektorov McClellan (Texas A&M University‑Corpus Christi, College of Arts and Humanities Corpus Christi), kao gostujućeg profesora na Odsjeku za sociologiju, u sklopu Fulbrightovog programa.

Profesorica Spektorov McClellan se već tri desetljeća bavi područjem kriminologije i ima bogato međunarodno istraživačko i predavačko iskustvo.

Ugovorni lektori

130. Prijedlog Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju za odobrenje angažiranja stranih lektora u akademskoj godini 2002./2003. i to:

- lektorice za turski jezik ( Hediye Dizioglu )

- lektorice za kineski jezik ( Zhou Ying )

- lektorice za mađarski jezik ( ime naknadno ).

131. Produženje ugovora sa stranim lektorima na Odsjeku za romanistiku za akad. god. 2002/2003 i to:

1. Maria Bernardete Duarte Godinho - portugalski jezik

2. Clara Capatina - rumunjski jezik

3. Evaine Le Calve Ivičević - francuski jezik

4. Jean Frederic Germain - francuski jezik

5. Paloma Ponce Gonzalez - španjolski jezik.

K. DOPUSTI

132. Molba asistentice Jelene Šesnić za odobrenje plaćenog dopusta u trajanju od 11.8. 2002. do 30.6. 2003. zbog odlaska na Fulbrightovu stipendiju na University of Virginia, SAD.

133. Molba asistentice Ive Polak za odobrenje plaćenog dopusta u trajanju od 1. kolovoza 2002. do 1. ožujka 2003. zbog odlaska na stipendiju na Institut za anglistiku Sveučilišta u Bergenu u svrhu izrade magistarskog rada.

134. Molba za odobrenje plaćenog dopusta radi odlaska na arheološko iskopavanje u Gardun na kojem sudjeluje 30 studenata arheologije 3. i 4. godine studija:

- prof. dr. sc. Mirjani Sanader, voditelju istraživanja, - od 16.06. do 14.07.2002.

- prof. dr. sc. Marini Milićević Bradač - od 23.06. do 7.07.2002.

- mr. sc. Zrinki Šimić-Kanaet - od 30.06. do 14.07.2002.

- Marti Bezić, tehničkoj crtačici - od 30.06. do 14.07.2002.

135. Molba mr. sc. Krešimira Filipeca za odobrenje plaćenog dopusta od 26. lipnja do 27. srpnja 2002. godine, radi odlaska na arheološko iskopavanje u Lobor (Lobor, Majka Božja Gorska). Odsjek za arheologiju podržava molbu, jer se istraživanja provode u okviru terenske prakse studenata arheologije.

136. Molba Ninoslava Zubovića, bibliotekara na Odsjeku za klasičnu filologiju za odobrenje plaćenog dopusta od 17. lipnja do 31. srpnja 2002. godine zbog studijskog boravka na Odsjeku za grčku filologiju Sveučilišta u Ateni.

137. Molba Sanje Slukan za odobrenje plaćenog dopusta od 1. do 13. srpnja 2002. radi usavršavanja u Sloveniji (38. seminar slovenskog jezika, literature i kulture).

str. 186

138. Molba Orsolye Žagar – Szentesi, asistentice za odobrenje plaćenog dopusta od 24. lipnja do 12. srpnja 2002. radi istraživanja u Budimpeštanskoj biblioteci Országos Széchenyi Könyvtár.

139. Molba Klare Gönc – Moačanin, više lektorice za odobrenje plaćenog dopusta od 7. srpnja do 14. srpnja 2002. radi istraživanja na indološkim temama, u Londonskoj biblioteci School of Oriental and African Studies.

140. Molba mr.sc. Nataše Štefanec za odobrenje plaćenog dopusta od 30.rujna 2002. do 31. siječnja 2003. godine radi stručnog usavršavanja na School of Slavonic and East European Studies, University College London i istraživačkog rada u britanskim knjižnicama i arhivima. Navedena škola dodijelila mi je "Teacher/Fellowship in lCroatian Studies" za zimski semestar. Boravak u Londonu iskoristila bih i za istraživanja nužna za pisanje doktorske disertacije.

141. Molba doc. dr. sc. Dinke Čorkalo za odobrenje plaćenog dopusta od 29. lipnja do 30. srpnja 2002. god., radi prisustvovanju sastanku projektnog tima "Uloga pravde u socijalnoj rekonstrukciji zajednica" od 01. do 03. srpnja na Sveučilištu u Californiji, Berkeley, radi posjeta Odsjeku za psihologiju Sveučilišta Massachusets u Amherestu, te radi sudjelovanja u radu konferencije "Psychologists for social responsibility" od 24. do 27. srpnja na Sveučilištu Maine, Orono.

142. Molba Mirte Galešić, mlađe asistentice u Odsjeku za psihologiju, za odobrenje plaćenog dopusta od 01. do 22. srpnja 2002. god., radi pohađanja ljetne škole "Information Technology - Work and Organisational Psychology" u Parizu.

143. Molba Gordane Matić, mlađeg asistenta za odobrenje plaćenog dopusta od 01. do 26. srpnja 2002. godine, radi stručnog usavršavanja i arhivskog istraživanja na Sveučilištu u Salamanki (Universidad de Salamanca)

144. Molba Đurđice Čilić za odobrenje plaćenog dopusta od 3. do 24. lipnja 2002. g. radi boravka na stipendiji Fonda kraljice Jadvige Jagelonskog sveučilišta u Krakovu.

145. Molba Marijane Mišetić za odobrenje plaćenog dopusta od 2. do 21. srpnja 2002. radi sudjelovanja na Corso di Cultura Italiana Universita' di Udine.

146. Molba prof. dr. sc. Nenada Moačanina za odobrenje plaćenog dopusta od 6. do 14. srpnja 2002. radi sudjelovanja na 15. simpoziju Međunarodnog odbora za predosmanske i osmanske studije u Londonu.

147. Prijedlog za ustanovljenje Povelje Filozofskog fakulteta za zasluge za razvoj međunarodne suradnje.

148. Obavijesti dekana i prodekana

149. Razno

150. Postavljanje pitanja Upravi fakulteta.

Dekan

Prof. dr. sc. Neven Budak

PRILOZI

Odsjek za kroatistiku

Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 10. svibnja 2002.

Predmet: Izbor Zrinke Božić-Blanuša u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

Na sjednici od 15. siječnja 2002. godine Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za izbor Zrinke Božić-Blanuša, znanstvene novakinje na projektu u Odsjeku za kroatistiku, u istraživačko zvanje mlađega asistenta (bez javnog natječaja). Podnosimo Vijeću sljedeće:

IZVJEŠĆE

Zrinka Božić-Blanuša rođena je 25. travnja 1976. u Rijeci. Osnovnu školu završila je u Lovranu, a gimnaziju u Opatiji. Maturirala je s odličnim uspjehom 1994. godine. Studij je kroatistike završila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s prosjekom ocjena svih položenih ispita 4.41. Diplomirala je temom Problem zapleta u postmodernističkom romanu 11. srpnja 2000. godine s odličnim uspjehom. Upisana je u 4. semestar poslijediplomskog studija književnosti gdje uredno i uspješno polaže ispite.
Kao znanstvena novakinja na projektu Pojmovnik književne teorije, koji se vodi pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske pod brojem 130768, počela je raditi 1.ožujka 2001. godine.
U radu na projektu novakinja je:

- aktivno sudjelovala u prikupljanju, pripremanju i prorađivanju potrebne literature;

- pripremala tematska izlaganja za radne sastanke;

- pisala recenzije novih teorijskih knjiga;

- pod nadzorom mentora vrednovala studentske radove;

- aktivno sudjelovala u pripremi znanstvenog skupa Framing Contingency u IUC-u u Dubrovniku od 24-26. svibnja 2002.

- izlaganjem pod naslovom Bank(noting) Identity sudjelovala od 19.-20. listopada 2001. godine na međunarodnoj konferenciji Money, Meaning and Mind u Beču u organizaciji Institut für Sozio-Semiotische Studien; zbornik je pred objavljivanjem;

- izradila sljedeće natuknice:
fatras, felibrige, Leslie A. Fiedler, figuracija, fili, finida, Stanley
Fish, folia, fonestem, formacija, formula, Michel Foucault, Manfred Frank,
frottola i barzeletta, Henry Northrop Frye, Fugitives, gaita gallega,
galijamb, gatka, Clifford Geertz, georgike, Gesellschaftlied, gledište,
goliardi, govorni čin, gramatologija, Stephen Greenblatt, guslar, Geoffrey
H.Hartmann, hen benillion, heptametar, hermetizam, herojska igra, hijazam,
hiperbaton, hipogram, holijamb, Norman N. Holland, horijamb, hrynhent, igra,
imaginarno, impresionizam, inkantacija, intencija.(Znatan dio tih natuknica u ponešto je revidiranoj formi preuzet za Opću enciklopediju Leksikografskoga zavoda.)

Radovi:

O čemu povijest šuti, Republika 3-4/2001, 236-238 (recenzija romana Igora Štiksa Dvorac u Romagni)

Proza sočna i zavodljiva, Republika 5-6/2001, 251-253 (recenzija zbirke priča Zorana Ferića Anđeo u ofsajdu)

Pokazavši ozbiljnost i predanost u radu, znanstvena novakinja Zrinka Božić-Blanuša ispunila je sve predviđene obveze pa predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da je izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta.

Stručno povjerenstvo:

Prof. dr. Vladimir Biti

Prof. dr. Cvjetko Milanja

Doc. dr. Krešimir Bagić

Odsjek za kroatistiku

Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetskom vijeću

Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 10. svibnja 2002.

Predmet: Izbor Jelene Rudež u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

Na sjednici od 15. siječnja 2002. godine Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za izbor Jelene Rudež, znanstvene novakinje na projektu u Odsjeku za kroatistiku, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja). Podnosimo Vijeću sljedeće:

IZVJEŠĆE

Jelena Rudež rođena je 20. ožujka 1973. u Splitu gdje je završila i osnovnu školu. Maturirala je 1991. godine odličnim uspjehom na klasičnoj jezičnoj gimnaziji Natko Nodilo u Splitu. Godine 1996. diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku za kroatistiku i upisala poslijediplomski studij na Odsjeku za komparativnu književnost istog fakulteta. Završila ga je s prosjekom ocjena 5,0 i trenutno radi na dovršavanju magistarskog rada.

Godine 1996/1997. predavala je hrvatski jezik i književnost u O.Š. Davorin Trstenjak te u XV. gimnaziji u Zagrebu. Od 1. ožujka 1997. godine bila je zaposlena u državnoj službi, u Ministarstvu razvitka i obnove, temeljem javnog natječaja, u Upravi za znanstveno-stručna istraživanja i programe, u Odjelu za humanističke programe. Nakon položenoga državnog stručnog ispita, promaknuta je u zvanje savjetnice u Odsjeku za kulturu Odjela za humanističke programe Ministarstva razvitka i obnove. Sudjelovala je na međunarodnim simpozijima Patrimonie de la Passion, Hvar-Korčula, 1998, Mediterranean Maritime Heritage, Dubrovnik 1998, Conference on Reconstruction and Development of Croatia, Zagreb 1999. Upućena je na razmjenu kulturnih djelatnika u Veronu, ESSU Sveučilište – Verona, Republika Italija, u kolovozu 1998. Završila je seminar EU-labirint, organiziran od strane Ministarstva za europske integracije, tada Ureda, te dvije godine pohađala predavanja organizirana od strane istog ureda o bilateralnim odnosima Hrvatske i različitih zemalja, gdje su predavači bili hrvatski veleposlanici i stručnjaci iz EU-a. Po konstituiranju Ministarstva razvitka, useljeništva i obnove, postavljena je u zvanju savjetnice u Odsjek za informiranje i izdavačku djelatnost, Odjela za informiranje iseljeništva. U travnju 2000. godine bila je nositeljica projekta Patrimonie de la Passion des les Jeunes, Amiens, Francuska, gdje je predvodila skupinu hrvatskih studenata na navedenoj međunarodnoj debati. Prelaskom nadležnosti rada Uprave za iseljeništvo u Ministarstvo vanjskih poslova, nastavlja s radom u MVP-u, u službeničkom zvanju savjetnice u IV. Upravi, Odjelu za kulturu, prosvjetu i znanost. Od 15. siječnja 2001. godine, u službeničkom zvanju savjetnice, radila je u II. Upravi za međunarodne političke bilateralne odnose, u Odjelu za Aziju i Afriku, MVP RH. Tri godine uzastopce bila je ocijenjena ocjenom “naročito uspješan”.

Kao znanstvena novakinja na projektu Pojmovnik književne teorije, koji se vodi pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske pod brojem 130768, počela je raditi 1. travnja 2001. godine.

U radu na projektu novakinja je:

- aktivno sudjelovala u prikupljanju, pripremanju i prorađivanju potrebne literature;

- pripremala tematska izlaganja za radne sastanke;

- pisala recenzije novih teorijskih knjiga;

- pod nadzorom mentora vrednovala studentske radove;

- aktivno sudjelovala u pripremi skupa Framing Contingency u IUC-u u Dubrovniku od 24-26. svibnja 2002.

- izlaganjem pod naslovom Forging Selves: A Re-Mapping of the Recent Croatian Socio-Cultural Paradigm sudjelovala u Beču od 19-20. listopada 2001. na međunarodnoj konferenciji Money, Mind and Meaning u organizaciji Institut für Sozio-Semiotische Studien; zbornik je u pripremi;

- izradila sljedeće natuknice: gazela; Gates, Henry Louis, Jr; Genette, Gerard; Girard, Rene; glas; gnoma; glikonej; gongorizam; Goldmann, Lucien; gradacija; grobljansko pjesništvo; hemijep; hendijada; Greimas, Algirdas Julien; herojski kuplet; herojski stih; hermeneutički krug; habitus; himna; hiperbola; hipalaga; hiporhem, Hirsch, Eric Donald, Jr.; homeoteleuton; humoreska; horizont; ikon; ilokucija; imaginizam; improvizacija; indeks; Ingarden, Roman; interludij; intermedijalnost; intertekstualnost (U revidiranoj formi znatan je dio natuknica preuzet u Opću enciklopediju Leksikografskoga zavoda.)

Budući da je znanstvena novakinja Jelena Rudež savjesnim i predanim radom u potpunosti udovoljila svim predviđenim obvezama, predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta da je izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta.

Stručno povjerenstvo:

Prof. dr. Vladimir Biti

Prof. dr. Cvjetko Milanja

Doc. dr. Krešimir Bagić

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Dr. sc. Cvjetko Milanja, red prof.

Dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.

Zagreb, 8. travnja 2002.

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 15. siječnja 2002. (Odluka br. 01-0-1/2002) imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za izbor Marine Protrke, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za kroatistiku. Vijeću podnosimo sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Martina Protrka zaposlena je od 1. studenoga 1998. kao znanstvena novakinja na projektu Hrvatska književna periodika (Br. 130704) voditelja prof. dr. Vinka Brešića. Tijekom dosadašnjega angažmana apsolvirala je poslijediplomski studij književnosti, radila na sastavljanju bibliografije hrvatskih književnih časopisa 19. i 20. stoljeća, sudjelovala na dvama znanstveno-stručnim skupovima (Drugi hrvatski slavistički kongres, Osijek 1999. i Riječki filološki dani, Rijeka 2000.), surađivala u izvođenju nastave na kolegijima pri Katedri za noviju hrvatsku književnost te objavljivala književne kritike, prikaze i članke u domaćoj periodici i na radiju. Glavni rezultati njezina dosadašnjega rada su položeni ispiti na poslijediplomskome studiju, dovršena prva knjiga projekta s bibliografijom hrvatske književne periodike 19. stoljeća, rukopis magistarskog rada Novela u hrvatskoj književnoj periodici do 1881. godine koji je pri završetku, objavljena dva znanstvena rada (Postmodernizam i novopovijesni roman, Zbornik Drugoga hrvatskoga slavističkog kongresa, Osijek, 2001, str. 413-418; Pripovjedačeva maska lakrdijaša. Čitanje Kamovljeve novele Katastrofa,"Umjetnost riječi", 2001, br. 2, str. 117-124), desetak stručnih natuknica u Leksikonu hrvatskih pisca (gl. ur. K. Nemec, Zagreb, 2000.) i pedesetak kritika i prikaza djela suvremenih hrvatskih književnika i književnih znanstvenika u "Vijencu", "Zarezu", "Vjesniku" i na Hrvatskome radiju.

Iz navedenoga se može zaključiti da je Marina Protrka dosad uspješno radila, te da udovoljava propisanim uvjetima za izbor u istraživačko zvanje mlađeg asistenta.

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Dr. sc. Cvjetko Milanja, red prof.

Dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Broj:01-01-63/3.

Zagreb, 29.05.2002.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 15. siječnja 2002. godine imenovalo nas je u povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta znanstvenog novaka mr.sc. Ivana Bogavčića u zvanje mlađeg asistenta na Odsjeku za povijest umjetnosti (bez javnog natječaja). Nakon razmatranja predmeta s priloženom dokumentacijom, podnosimo Vijeću ovo skupno

IZVJEŠĆE

Mr.sc. Ivan Bogavčić je rođen 27. studenog 1966. godine u Zagrebu, gdje je 1996. godine završio studij filozofije i povijesti umjetnosti na našem Fakultetu. Ujesen 1997. upisavši poslijediplomski studij povijesti umjetnosti, zasnovao je ugovor s Ministarstvom znanosti i tehnologije Republike Hrvatske o sudjelovanju na znanstveno istraživačkom projektu Umjetnička baština Jadranske Hrvatske od 11. do 16. stoljeća (voditelj prof.dr.sc. Igor Fisković pri Odsjeku za povijest umjetnosti). O njegovome radu je 13. veljače 2002. godine Fakultetsko vijeće prihvatilo pozitivno izvješće, a 23. siječnja 2002. godine je obranio svoj magistarski rad pod naslovom "Provjera radioničkog pristupa nastavi povijesti umjetnosti".

U cjelini su po navedenim stavkama ispunjani zakonski uvjeti iz člana 41. stav 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti za izbor u zvanje asistenta, te za slijedeću sjednicu Fakultetkom vijeću

predlažemo

da se mr.sc. Ivan Bogavčić izabere u istraživačko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija.

Stručno povjerenstvo:

dr.sc. Igor Fisković, red.prof

dr.sc. Jadranka Damjanov, red.prof

dr.sc. Miljenko Jurković, izv.prof.

Odsjek za psihologiju

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 25. veljače 2002.

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Na sjednici Vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu 12. prosinca 2001. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje društvenih znanosti, polje psihologije, na Katedri za školsku psihologiju u Odsjeku za psihologiju. Na natječaj objavljen u Vijesniku 15. siječnja 2002. prijavila se doc. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić. Povjerenstvo je razmotrilo materijale koje je pristupnica priložila prijavi za natječaj pa podnosi Vijeću ovaj

IZVJEŠTAJ

Doc. dr. sc.Vesna Vlahović-Štetić rođena je 1959. godine u Zagrebu gdje je završila osnovnu i srednju školu (XV gimnaziju). Studij psihologije u Odsjeku za psihologiju diplomirala je 1982. a tema diplomskog rada bila je Radne vrijednosti i salijentnost uloga. Magistrirala je 1986. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranom teme Utjecaj (ne)uspjeha u realizaciji profesionalnih planova na vrijednosti. Doktorski rad pod naslovom Problemski matematički zadaci i uspješnost njihova rješavanja u početku školovanja obranila je 1996. godine.

Od 1982. do 1987. radila je kao asistent na Katedri za školsku psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru. Od 1987. radi kao znanstveni asistent, a od 1997. kao viši asistent na Katedri za školsku psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U znanstveno- nastavno zvanje docenta izabrana je 1998. godine. Trenutno na dodiplomskom studiju vodi dva kolegija (Psihologija obrazovanja nadarenih učenika i Metodika nastave psihologije) i sudjeluje u izvođenju vježbi na trećem (Psihologija obrazovanja), a na poslijediplomskom studiju psihologije vodi kolegij Psihologija učenja i poučavanja.

Od 1998.do 2000. obavljala je dužnost šefice Katedre za školsku psihologiju, a više puta bila je član Znanstveno-nastavnog (Fakultetskog) vijeća. Obavljala je dužnost članice i predsjednice Povjerenstva za razradbeni postupak u Odsjeku za psihologiju.

Bila je tajnica Sekcije za školsku psihologiju i dopredsjednica Sekcije za potporu darovitima Hrvatskog psihološkog društva.

Surađivala je kao recenzent u časopisima Review of Psychology, Primijenjena psihologija, Društvena istraživanja, Suvremena psihologija i Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja.

Pregled znanstvene djelatnosti:

Znanstveni radovi

Pristupnica je do sada objavila 24 znanstvena rada. Devet radova je objavljeno u časopisima s međunarodnom recenzijom (od toga 7 poslije zadnjeg izbora, a jedan od njih je iz dijela disertacije), a deset u sekundarnim publikacijama ili domaćim časopisima s recenzijom (od toga 1 poslije zadnjeg izbora). Pet znanstvenih radova objavljeno je u priručnicima koji prate znanstveni skup.

Iz objavljenih znanstvenih radova vidljiva su tri glavna područja znanstvenog interesa pristupnice: ispitivanje vrijednosnih orijentacija učenika, područje darovitosti te kognitivni aspekti rješavanja matematičkih problema i učenja matematike.

Šest radova (pod rednim brojem 14, 16, 17, 21, 22, 23 u Popisu radova i magistarski rad) bave se vrijednostima učenika osnovnih i srednjih škola. U tim se radovima ispituje hijerarhija vrijednosti mladih, međusobno se uspoređuju pojedine skupine i provjerava do kakvih promjena dolazi u vrijednostima i u percepciji mogućnosti realizacije vrijednosti nakon upisa u različita obrazovna usmjerenja. U nekim od spomenutih radova ispituje se odnos vrijednosti i profesionalnih namjera učenika. Radovi pod brojem 10 i 11 ispituju učeničke profesionalne namjere s obzirom na spol i inteligenciju djeteta te socioobrazovni status obitelji.

Radovi pod brojem 2, 4, 6, bave se kognitivnim i socio-emocionalnim osobinama darovite djece i pronalaze razlike među skupinama darovite i "prosječne" djece u nekim varijablama kao i razlike među "uspješnom" i "neuspješnom" darovitom djecom u atribucijama uspjeha i neuspjeha, intrinzičnoj motivaciji i matematičkoj anksioznosti. U području darovitosti ispitano je i slaganje učiteljskih procjena dječje darovitosti i rezultata testa, te je utvrđeno da se skupine točno i netočno identificirane djece razlikuju po školskom uspjehu, akademskom samopoimanju, obrazovanju majki i sudjelovanju u izvannastavnim aktivnostima.

Noviji radovi pristupnice (pod brojem 1, 3, 5, 9, 19) i doktorska disertacija vezani su kognitivne aspekte rješavanja matematičkih problema i učenja matematike. U dva rada ispitivana je kognitivna reprezentacija brojeva u djece, pri čemu je izvršena usporedba djece različite dobi (predškolska djeca te učenici 1. i 2. razreda osnovne škole) i djece iz Hrvatske i SAD-a. Rezultati ovih radova govore o značajnom doprinosu kognitivnog razvoja i razvoja jezika dječjem razumijevanju brojeva. Rad s kroskulturalnom usporedbom dječjeg razumijevanja pojma razlomka sugerira također važnost jezika za uspješno rješavanje zadataka. Disertacija i rad koji je objavljen iz dijela disertacije ukazuju na važnost razumijevanja situacije opisane u zadatku za njegovo uspješno rješavanje. To se pokazalo posebno važnim za zadatke usporedbe koji su djeci najteži problemski zadaci zbrajanja i oduzimanja.

U radu pod rednim brojem 7 prikazana je konstrukcija nove skale za procjenu ponašanja djece u razredu napravljena pod ekološkim modelom, a u radu broj 18 dan je prikaz nove skale za procjenu dječjeg agresivnog i prosocijalnog ponašanja. Rad pod brojem 8 bavio se socio-emocionalnim razvojem djece i pokazao više rezultate djece privržene svojim kucnim ljubimcima na skali empatije i prosocijalne orijentacije u odnosu na djecu bez ljubimaca, odnosno djecu koja su manje privržena svojim ljubimcima. Rad broj 24 je pregledni rad koji opisuje izvore stresa u nastavničkom zanimanju i moguće načine smanjenja ratnog stresa učitelja.

Jedan od radova izvan područja psihologije obrazovanja bavi se ispitivanjem stavova prema starijim osobama (broj 13), drugi efektom razine krvnog tlaka na učinak u zadacima psihomotorike (broj 12), a treći utjecajem kognitivnih i situacionih faktora na način odgovaranja na upitnicima ličnosti (broj 15).

Sudjelovanje u znanstveno-istraživačkim projektima

Doc. dr. sc. Vesna Vlahovi-Štetić trenutno sudjeluje u projektu Psihosocijalna prilagodba djece nakon rata i podrška škole (odobrenim od Ministarstva znanosti RH), voditeljice prof.dr.sc.Vlaste Vizek Vidović i u projektu Institutional Approaches to Teacher Education [within higher education] in the Europe Region: Current Models and New Developments, (UNESCO).

Do sada je sudjelovala u znanstvenim projektima Ministarstva znanosti: Psihologijska istraživanja kognitivnih i konativnih osobina sudionika u odgojno obrazovnom procesu, (voditelj prof.dr.sc.Vladimir Kolesarić) i Neki aspekti profesionalnog sazrijevanja u adolescenciji, (voditeljica prof.dr.sc.Vlasta Vizek Vidović).

Pristupnica je izlagala rezultate svojih istraživanja na 14 međunarodnih i 6 domaćih znanstvenih skupova.

Pregled nastavne djelatnosti:

Nastava na Sveučilištu:

Pristupnica je na dodiplomskom studiju izvodila sljedeću nastavu:

Vježbe iz Psihologijskog praktikuma I i II i vježbe iz kolegija Pedagoška psihologija na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru (1982.-1987.).

Predavanja i vježbe iz kolegija Psihologija odgoja i obrazovanja na Odsjeku za PTO Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (1989.-1991.)

Sada doc. dr. sc.Vesna Vlahović Štetić izvodi sljedeću nastavu na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu:

Predavanja i vježbe iz kolegija Psihologija obrazovanja nadarenih učenika (pristupnica je samostalno izradila program ovog kolegija).

Predavanja i vježbe iz kolegija Metodika nastave psihologije (pristupnica je samostalno izradila program ovog kolegija).

Vježbe iz kolegija Psihologija obrazovanja.

U okviru dodiplomskog studija pristupnica je bila mentor i član povjerenstava za obranu dvadesetak diplomskih radnji studenata psihologije.

Na poslijediplomskom studiju psihologije voditelj je kolegija Psihologija učenja i poučavanja. Osim toga, s temama iz psihologije učenja i poučavanja sudjeluje i u poslijediplomskom studiju glotodidaktike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Nastava izvan Sveučilišta

Pristupnica je sudjelovala u izvođenju nastave za sveučilišne nastavnike i asistente, učitelje, stručne suradnike, socijalne radnike i učenike u okviru sljedećih projekata:

Edukacija socijalnih radnika koji rade s populacijom hendikepiranih (predavanja i vježbe) u organizaciji Zavoda za socijalni rad grada Zagreba (1989.-1990.).

Edukacija učenika u okviru seminara Društva za psihološku pomoć "Kako da učenje ne bude mučenje" (predavanja i radionice) (1996.-1997.).

Edukacija učitelja i stručnih suradnika u okviru seminara Udruge roditelja "Korak po korak" posvećenog učenju i poučavanju matematike: "Kladim se da možeš" (predavanja i radionice) (1998.).

Edukacija učitelja, ravnatelja i stručnih suradnika u okviru projekta UNICEF-a i Ministarstva prosvjete i športa : "Pomoć učiteljima u efikasnom/aktivnom učenju i poučavanju" (predavanja i radionice) (1994.-2000.).

Edukacija učitelja i školskih psihologa na temu "Rad s darovitim učenicima" u okviru stručnog usavršavanja Zavoda za unapređenje školstva (1999.-2001.)

Edukacija asistenata i nastavnika FER-a, Pravnog fakulteta i VERN-a na teme "Učenje i pamćenje" i "Aktivno poučavanje" (2000.-2001.)

Edukacija predavača CARNET-a na temu "Učenje i poučavanje" (2001.)

Pregled stručne djelatnosti

Vesna Vlahović Štetić objavila je do sada 4 stručna rada, od toga dva priručnika za psihologijske mjerne instrumente kojima je koautor (Skala za procjenu dječje agresivnosti i Test spremnosti za školu).

Obavila je dvije knjige u koautorstvu koje su vezane uz rano poučavanje matematike i metode efikasnijeg učenja i poučavanja u osnovnoj školi.

U okviru svoje stručne djelatnosti Vesna Vlahović-Štetić je izuzetno mnogo radila na popularizaciji struke pišući, nastupajući na radiju i televiziji te držeći predavanja za nastavnike, roditelje i učenike na teme učenja i poučavanja matematike, školskog ocjenjivanja i rada s darovitima.

Pristupnica je članica Savjeta časopisa Suvremena psihologija i članica uredništva časopisa Dijete-škola-obitelj.

Završna ocjena i prijedlog

Iz svega navedenog možemo zaključiti da je znanstvena, stručna i nastavna djelatnost Vesne Vlahović Štetić vrlo uspješna i plodna. Riječ je o potpuno izgrađenoj i zreloj znanstvenici koja je svojim znanstvenom radom u području psihologije obrazovanja ostvarila značajne rezultate i otvorila nove istraživačke teme, posebno u području ranog poučavanja matematike te u području darovitosti. Pritom moramo naglasiti da je pristupnica svojim znanstvenim dostignućem daleko nadmašila zahtjeve potrebne za napredovanje u zvanje izvanrednog profesora, štoviše u ovom trenutku ispunjava i uvjete za izbor u zvanje redovitog profesora. Naime pristupnica je do sada objavila 24 znanstvena rada, a od tog broja 9 radova je objavljeno u časopisima s međunarodnom recenzijom (i to 7 poslije zadnjeg izbora), a 10 radova u sekundarnim publikacijama ili domaćim časopisima s recenzijom (od toga 1 poslije). Uz to je 5 znanstvenih radova objavljeno je u priručnicima koji prate znanstveni skup. Ovi radovi svojom kvalitetom i relevatnošću ne pobuđuju samo interes znanstvenih krugova već nalaze čitatelje među stručnjacima-praktičarima kao i u široj javnosti.

Uz znanstvenu djelatnost pristupnica je stručno vrlo angažirana. Tu posebno valja istaknuti njezin doprinos pri izradi novih psihologijskih mjernih instrumenata primjerenih školskim potrebama, ali i stručni nastavni rad u okviru promicanja cjeloživotnog obrazovanja nastavnika i školskih suradnika.

U okviru nastavne djelatnosti Vesna Vlahović-Štetić uspješno sudjeluje u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi i sadržajno je znatno unapređuje. Pritome posebno valja istaknuti uvođenje izbornog kolegija vezanog uz područje darovitosti u dodiplomsku nastavu psihologije.

Na temelju svega zaključujemo da doc. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić u potpunosti udovoljava uvjetima propisanim Zakonom o visokim učilištima i uvjetima Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti (psihologija) u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu te dajemo pozitivno mišljenje i predlažemo Vijeću da se ona izabere u navedeno zvanje.

U Zagrebu, 25.veljače 2002.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

dr. sc. Nikola Pastuović, red. prof.

Filozofski Fakultet u Zagrebu

Odsjek za romanistiku

Zagreb, 16. svibnja 2002.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održanoj 18. ožujka ove godine, imenovano je stručno povjerenstvo radi ocjene rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje asistenta, znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za luzitanistiku u Odsjeku za romanistiku. U sastav tog povjerenstva ušli su:

1. Dr. sc. Nikica Talan, izv. prof.

2. Dr. sc. August Kovačec, red. prof.

3. Dr. sc. Karlo Budor, red. prof.

Na natječaj, objavljen u "Vjesniku" dne 25. travnja 2002., prijavila se samo jedna pristupnica - Nina Lanović. Stručno je povjerenstvo ustanovilo da je pristupnica, uz prijavu na natječaj, priložila još i životopis te potvrdnicu o obrani magistarskog rada i stjecanju akademskog stupnja magistra znanosti. Nakon što je pregledalo i analiziralo navedene dokumente, povjerenstvo podnosi naslovu sljedeće

IZVJEŠĆE

Pristupnica Nina Lanović rođena je 1967. u Zagrebu, gdje je pohađala osnovnu i srednju školu (Obrazovni centar za kulturu i umjetnost, odnosno Centar usmjerenog obrazovanja za upravu i pravosuđe). Godine 1986. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisala je studij španjolskog jezika i književnosti (kao prvog A predmeta) te komparativne književnosti (kao drugog A predmeta), a četiri godine kasnije i dvogodišnji slobodni studij portugalskog jezika i književnosti. U međuvremenu se zaposlila na Hrvatskom sportskom radiju (Radio Cibona), diplomiravši početkom 1994. Još kao student pokazivala je veliko zanimanje za portugalski jezik, književnost i civilizaciju (prosjek ocjena 5,0), pa joj je 1991. dodijeljena stipednija portugalskog Instituta Camőes koju je iskoristila za daljnje jezično usavršavanje. To usavršavanje nastavila je i tijekom trogodišnjeg boravka u Portugalu (od veljače 1994. do veljače 1997.) gdje je djelovala kao attaché za područje informiranja i kulture u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Lisabonu.

Godine 1997. primljena je u suradničko zvanje mlađeg asistenta na Katedri za portugalski jezik i književnost, u Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Iste je godine upisala i poslijediplomski studij lingvistike koji je s uspjehom završila. Magistarski rad pod naslovom "Lingvističko-stilistička analiza na primjeru poezije Jorge de Sene" uspješno je obranila 19. travnja ove godine. S područja lingvističke stilistike održala je dosad i jedno predavanje (u Zagrebačkom lingvističkom krugu), a u pripremi joj je i znanstveni rad koji bi trebao biti objavljen u sljedećem broju časopisa "Suvremena lingvistika". Od godine 1997. sustavno se bavi i književnim prevođenjem. Dosad je prevela šest romana portugalskih i brazilskih autora.

Što se tiče nastavne djelatnosti kandidatkinje, valja napomenuti da je zbog nedostatka nastavnog osoblja (poglavito nakon što je 1999. godine dotad dvogodišnji slobodni studij portugalskog jezika i književnosti prerastao u trogodišnji) mr. Lanović proteklih godina držala znatno veći broj sati tjedno no što je propisano zakonom. Bila je, isto tako, izvanredno vrijedan suradnik na svim područjima stručnog i nastavnog rada.

Na osnovi iznesenoga, a u skladu s čl. 89, stavkom 2. Zakona o visokim učilištima, povjerenstvo predlaže da Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Ninu Lanović izabere u suradničko zvanje asistenta u Odsjeku za romanistiku, na Katedri za portugalski jezik i književnost.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Nikica Talan, izv. prof.

Dr. sc. August Kovačec, red. prof.

Dr. sc. Karlo Budor, red. prof.

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje PREDAVAČA na CENTRU ZA STRANE JEZIKE pri FILOZOFSKOM FAKULTETU SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika.

Na natječaj objavljenu u Vjesniku od 20. 10. 2001. javila su se tri pristupnika:

1. Azra Plićanić Mesić

2. Toni Škeva

3. Irena Petrušić-Hluchy.

Pregledom pristigle dokumentacije povjerenstvo je steklo uvid u nastavnu, stručnu i znanstvenu djelatnost pristupnika te podnosi sljedeće

IZVJEŠĆE

1. AZRA PLIĆANIĆ MESIĆ, profesor,

rođena je 29. 02. 1964. u Dortmundu, SR Njemačka. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu stekla je 1989. diplomu profesora njemačkog jezika i književnosti i profesora povijesti. Još prije završetka studija, 1988. godine, imenovana je stalnim sudskim tumačem za njemački jezik.

Radno iskustvo počela je stjecati tijekom studija radeći kao stručni vodič za njemački jezik u muzeju Mimara i kao prevoditeljica tvrtke Krupp na zagrebačkom velesajmu. Nakon diplome, od 1989.-1994., zaposlena je u knjižari za inozemnu literaturu Mladost, kao savjetnica za njemački jezik i istovremeno kao vanjska suradnica za njemački jezik u Centru za strane jezike Filozofskog fakulteta. Od 1994. radi kao stručna suradnica za njemački jezik na istom Centru, a od 2001. kao voditeljica Centra. Uz redovne tečajeve, od zimskog semestra 2001. predaje njemački kao jezik struke za studente Filozofskog fakulteta. Redovito sudjeluje na tečajevima i seminarima za nastavnike stranih jezika u Njemačkoj, Hrvatskoj i Austriji, Članica je Hrvatskog društva učitelja i profesora njemačkog jezika i Hrvatsko-njemačkog društva. U okviru prevodilačke djelatnosti možemo posebno istaknuti prijevod knjige Karin Schutt "Voda - izvor ljepote i zdravlja", Zagreb, Knjiga i dom, 1999. Bavi se i računalnim radom u sklopu primjene računala u nastavi učenja njemačkog kao stranog jezika.

Mišljenje povjerenstva

Iz natječajnog materijala proizlazi da pristupnica AZRA PLIĆANIĆ-MESIĆ u potpunosti udovoljava uvjetima iz čl. 80, stavka (1) ZVU, tj. ima odgovarajuću visoku stručnu spremu i više od tri godina radnog iskustva u struci. Štoviše, pristupnica je to iskustvo stjecala kontinuiranim radom u Centru za strane jezike (od 1989. do danas). Prema odredbama Rektorskog zbora pristupnica također ispunjava sve uvjete jer je dugogodišnjim radom u nastavi i funkcijom voditeljice Centra dokazala sklonost prema nastavnom radu kao i organizacijske sposobnosti. Stručno povjerenstvo upućuje pristupnicu na nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima.

2. TONI ŠKEVA, profesor,

rođen je u Zagrebu, 19. rujna 1973. godine. Njemački jezik i književnost i informatologiju (smjer muzeologija - muzejske baze podataka) studirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a zvanje profesora iz navedenih područja stekao je 1999. godine. Upisao je poslijediplomski studij znanosti o književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Mišljenje povjerenstva

Iz priložene dokumentacije vidljivo je da pristupnik nema potrebno radno iskustvo u struci. Usprkos vrlo pohvalnoj preporuci doc. dr. Maje Häusler i kvalitetama koje proizlaze iz životopisa, pristupnik ne udovoljava minimalnim uvjetima ZVU članak 80, stavak (1) i ne zadovoljava uvjete Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača.

3. IRENA PETRUŠIĆ-HLUCHY, prof.,

rođena je 29. 09. 1972. u Schwäbisch Hallu/ Njemačka. Nakon mature na Ekonomskoj gimnaziji u Schwäbisch Hallu upisala je 1992. studij na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i 1999. stekla diplomu profesora njemačkog jezika i književnosti te francuskog jezika i književnosti. Od 1999. honorarno predaje u specijaliziranoj školi za njemački jezik za odrasle Francetić d.o.o. Iste godine počinje raditi kao prevoditelj-administrator u revizorskoj kući Ernst & Young Audit d.o.o., a od siječnja 2001. g. dodijeljeno joj je i radno mjesto Office Manager. Od ožujka 2001. g. vanjski je suradnik na Učiteljskoj akademiji, predaje jezične vježbe i vještine studentima treće i četvrte godine studija.

Mišljenje povjerenstva

Na osnovu dokumentacije povjerenstvo može zaključiti da pristupnica ne ispunjava odredbu o tri godine radnog iskustva u struci kako propisuje Zakon o visokim učilištima, čl. 80., stavak (1), jer je stručni naziv stekla 1999. godine. Iako je pristupnica priložila vrlo pohvalno mišljenje doc. dr. Maje Häusler i prof. dr. Ive Runtića te pokazuje sklonost za nastavni rad te brojne stručne sposobnosti, komisija je ne može predložiti za nastupno predavanje.

Zaključno mišljenje povjerenstva

Pristupnica Azra Plićanić-Mesić udovoljava zakonskim uvjetima i uvjetima Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača. Pristupnici Toni Škeva i Irena Petrušić-Hluchy ne ispunjavaju sve zakonske uvjete ni uvjete Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača.

U Zagrebu, 21. studenog 2001.

Stručno povjerenstvo:

1. Mr. sc. Marija Lütze-Miculinić, viši lektor

2. Mr. sc. Christine Reiser-Dumbović

3. Dr. sc. Alka Krvavac

Odsjek za psihologiju

Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb

I. Lučića 3

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Emocije i motivacija i Evolucijska psihologija u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 21.studenog 2001. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Emocije i motivacija i Evolucijska psihologija u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Na natječaj objavljen 4. listopada 2001. u “Novom listu” javio se dr. Igor Kardum, docent koji je i do sada predavao narečene kolegije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju dajemo slijedeće

IZVJEŠĆE

Izvješće je podjeljeno u četiri dijela:

Curriculum vitae,

Prikaz i ocjena nastavnog rada,

Prikaz i ocjena znanstvenog rada,

Završna ocjena i prijedlog za Fakultetsko vijeće

Curriculum vitae

1.1. opći podaci, školovanje i profesionalna povijest

Igor Kardum rođen je u Rijeci 29. travnja 1964. Osnovnu školu završio je 1979. godine. Srednju školu - Centar za kadrove u obrazovanju i kulturi završio je također u Rijeci 1983. godine. Studij psihologije diplomirao je 1989. godine s odličnim uspjehom na Zavodu za psihologiju Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Diplomski rad pod nazivom “Semantičke karakteristike čestica raspoloženja i osnovne dimenzije raspoloženja” nagrađen je Zlatnom značkom Ramira Bujasa od strane Hrvatskog psihološkog društva 1990. godine. Radom pod nazivom “ Dimenzije afektivnih stanj in raspoloženj – semantična in vedenjska analiza” 1991. godine magistrirao na Oddelku za psihologijo Filozofske fakultete u Ljubljani. Doktorsku distertaciju pod nazivom “ Osobine ličnosti i intraindividualne promjene u raspoloženju” obranio na Odsjeku za psihologiju Filozofskog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u srpnju 1994. godine.

U siječnju 1990. godine postaje mladi istraživač i asistent u dopunskom radnom odnosu na Zavodu za psihologiju Pedagoškog fakulteta u Rijeci. U zvanje znanstvenog asistenta izabran je u ožujku 1992.; u zvanje višeg asistenta u studenom 1994. , a u znanstveno-nastavno zvanje docenta 1996. godine. Od siječnja 1990. godine zaposlen je na na različitim znanstvenim i nastavnim poslovima u Zavodu za psihologiju Pedagoškog fakulteta u Rijeci.

Projekti, članstvo i funkcije u znanstvenim i stručnim organizacijama, sudjelovanje na znastvenim skupovima

Od 1992.godine član uredništva, a 1994 –1995 bio je i glavni urednik časopisa “Godišnjak Zavoda za psihologiju”. Bio je i član organizacijskog odbora skupa “ Upotreba elektronskih računala u psihologiji” koji je 1994. godine održan na Sveučilištu u Rijeci. Kao suradnik sudjelovao u dva istraživačka projekta : 1) “ Psihosocijalni i kognitivni aspekti čovjekove efikasnosti “ – voditelj prof.dr. Branko Sremec ; 2) “Samopoimanje, emocionalnost i aktualizacija ljudskih potencijala” – voditelj doc.dr. Petar Bezinović . Bio je voditelj u međunarodnom projektu “ The influence of family climate and personality traits on coping styles and psychological adaptation of school children”. Treuntno je glavni istraživač u projektu “Efekti emocionalnog funkcioniranja na zdravlje”.

Član je Hrvatskog psihološkog društva i International Society for the Study of Individual Differences.

Hrvatsko psihološko društvo dodijelilo mu je 1999. godine nagradu “Ramiro Bujas” za osobito vrijedno psihologijsko znanstveno djelo.

Dr. Kardum aktivno je sudjelovao u više domaćih ( “Dani Ramira Bujasa” u Zagrebu, “Dani psihologije” u Zadru, te “Konferencija hrvatskih psihologa” u Zagrebu i Zadru) i međunarodnih znastveno-stručnih skupova( “2. i 3. Psihologijski skup Alpe-Adria” u Trstu i Ljubljani ; “4. Europski kongres psihologije” u Ateni ).

Ove činjenice govore u prilog ocjeni da je doc.dr. I. Kardum vrlo aktivan i vrlo plodan mladi istraživač i nastavnik. Očevidno je također i to da svojom aktivnošću pokriva iznimno veliki opseg različitih organizacijskih, nastavnih i znanstveno-istraživačkih područja rada.

Prikaz nastavnog rada

Od samog početka rada na Zavodu za psihologiju Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Rijeci tj. od 1990. godine kao asistent sudjeluje u izvođenju nastave iz metodološke skupine predmeta ( Psihologijski praktikum I,II,III i IV te Upotreba računala u psihologiji ). Nakon izbora u zvanje docenta 1996. godine uspješno organizira i izvodi nastavu iz triju kolegija : 1. Emocije i motivacija; 2. Kognitivna psihologija, i 3. Psihologija učenja. Uz to samostalno predlaže i realizira program dvaju novih izbornih kolegija : Modeli istraživanja ličnosti i Evolucijska psihologija. Trenutno je angažiran u izvođenju nastave iz kolegija Emocija i motivacija, Psihologija učenja i Evolucijska psihologija.

Vrlo je aktivan i u mentorskom radu na II i III stupnju akademske nastave. Pod njegovim vodstvom dosada je obranjeno 22 diplomskih radnji. Izabran je i za mentora jednom polazniku poslijediplomskog specijalističkog studija na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Očigledno je da je dr. Kardum u vrlo kratkom vremenu izrastao u kompetentnog i široko angažiranog i vrlo motiviranog mladog akademskog nastavnika. Pozitivnu ocjenu zaslužuje i njegova sklonost ažurnom i korektnom prenošenju informacija studentima II i III stupnja studija o najsuvremenijim psihologijskim spoznajama. Valja pohvaliti njegove inicijative za uvođenje novih izbornih kolegija kao i intenzivan mentorski rad.

Prikaz i ocjena znanstvenog rada

Do sada je dr. Igor Kardum objavio 25 radova a jedan rad je prihvaćen za tisak . Od toga broja 15 radova objavio je prije, a 10 poslije izbora u zvanje docenta. Od tih 10 objavljenih radova poslije izbora u zvanje docenta 8 su znanstveni radovi, 1 je kategoriziran kao stručni, a 1 kao pregledni rad.

Na više domaćih i međunarodnih skupova održao je 17 pripćenja. Od tog broja 5 propćenja održana su poslije izbora u docenta. Sudjelovao je u dva istraživačka projekta, a u jednom je bio voditelj.

U ovom prikazu bit će prezentirana glavna obilježja i sažete ocjene samo za 10 radova objavljenih poslije 1996. godine tj. poslije izbora u zvanje docenta.

Prema tematskoj srodnosti ovi radovi se mogu podijeliti u dvije šire skupine :

3.1. istraživanja odnosa orijentacije prema spolnim ulogama, radnih interesa i konfliktnih situacija u obitelji i na poslu ( 3 rada označena u popisu s 2.1., 2.2., i 2.3.).

Prvi rad ( označen s 2.1.) usredotočuje se na istraživanje odnosa između spola, orijentacije ka spolnim ulogama, radnim interesima i preferencijama ka različitim vrstama aktivnosti u slobodnom vremenu. Korelacijsko istraživanje odgovarajućim ljestvicama na 237 studenata pokazalo je da je na temelju poznavanja biološkog spola moguća puno konzistentnija predikcija bihejvioralnih izbora radnih interesa i aktivnosti u slobodnom vremenu nego što je to slučaj ako se prigodom predikcije koristi varijabla orijentacije prema spolnim ulogama. Zanimljiv je također rezultat ovog istraživanja koji ukazuje na to da, u usporedbi s muškarcima, žene pokazuju relativno homogeniju strukturu svojstava koja se inače tradicionalno pripisuju pojedinim spolovima. Ovi rezultati interpretirani su kao izvjesna korekcija Deaux-Lewisove (1983) hipoteze o multikomponentnom pristupu spolnim stereotipima.

U drugom radu iz ove skupine ( označenom u popisu radova s 2.2.) na uzorku od 91 zaposlene žene istraživani su prediktori stupnja osobne uključenosti u profesionalne i u obiteljske uloge. Kao varijable-prediktori mjerene su : samopoimanje, socijalna potpora, strategija suočavanja, zadovoljstvo s poslom i s bračnim stanjem, mjere konflikta kao i neki demografski podaci. Pokazalo se da niži rezultati u mjerama strategije suočavanja tipa izbjegavanje kao i u femininosti , kao i viši rezultati u “na problem fokusiranom” tipu strategije suočavanja značajno doprinose predikciji stupnja uključenosti u posao tj. u profesionalnu ulogu, dok femininost, te broj djece i “na emocije-fokusirana” strategija suočavanja predstavljaju statistički značajne pozitivne prediktore stupnja uključenosti u aktivnosti u obitelji tj. u obiteljske uloge.

Posljednji u ovoj skupini radova (rad označen s 2.3.) odnosi se na istraživanje interpersonalnih konflikata u različitim socijalnim interakcijama i to u skladu s Rahim-ovim (1983) dvodimenzionalnim modelom stilova ponašanja pri interpersonalnim konfliktima. Primjenom odgovarajućih upitnika na uzorku od 307 ispitanika u uvjetima dvaju različitih tipova socijalnih interakcija ( partner u braku i kolega na poslu) došlo se do podataka koji ukazuju na određenu razinu stabilnosti u ponašanju pri interpersonalnim konfliktima u oba tipa socijalnih interakcija.

istraživanja odnosa strategija suočavanja, raspoloženja, afekata, stresa i osobina ličnosti ( 5 radova označenih u popisu brojevima 2.4 do 2.8 ).

U prvom radu iz ove skupine (rad br. 2.4.) koautorski tim pročava odnos strategije suočavanja i dimenzije raspoloženja tijekom stresne situacije razredbenog ispita. Na uzorku od 147 u tri navrata prikupljane su samoprocjene u spomenutim varijablama. dobiveni rezultati pokazuju da tijekom stresne transakcije dolazi do značajnih promjena u uporabi problemu-usmjerene strategije suočavanja i strategije suočavanja izbjegavanjem. zapaženo je da se emocijama usmjerena strategija suočavanja ne mijenja tijekom stresne transakcije. Dolazi i do smanjenja pozitivnog i povećanja negativnog raspoloženja. Uz ostalo, prikupljeni rezultati posebno su raspravljani u kontekstu potencijalnih efekata na udaljene zdravstvene ishode.

Svrha druge studije (broj 2.5.) bila je ispitati odnos intenziteta i frekvencije afekata s prosječnom razinom i varijabilnošću pozitivnih i negativnih afekata kao i s Eysenckovim osobinama ličnosti. Pokazalo se da su mjere intenziteta i frekvencije afekata značajno povezane s prosječnom razinom i varijabilitetom pozitivnih i negativnih afekata. Od Eysenckovih dimenzija ličnosti psihoticizam je značajno negativno povezan s intenzitetom pozitivnog afekta, dok su neuroticizam i psihoticizam u negativnoj korelaciji s dimenzijom frekvencije .

Treći rad iz ove skupine ( označen brojem 2.6. u priloženom popisu radova) dovodi u vezu percipirani stres, stilove suočavanja i tjelesne simptome i to u kontekstu svakodnevnih stresnih životnih događaja. U radu s primjenjeni adekvatni mjerni instrumenti, a podaci su analizirani uporabom kauzalnog strukturalnog modeliranja. Pokazalo se da stilovi suočavanja nemaju značajnih izravnih efekata na tjelesne simptome ( respiratorne infekcije, autonomne disfunkcije, lokomotorni problemi, problemi probave i problemi s kožom). Problemu usmjereno suočavanje značajno smanjuje , a strategija izbjegavanja značajno povećava stupanj percipiranog stresa. Registrirani stupanj doživljenog stresa pokazuje značajan pozitivan efekt samo na simptome autonomne disfunkcije, ali ne i na ostale simptome što nije u skladu s rezultatima iz relevantne stručne literature (Lyons i Chamberlain, 1994, itd. ).

U znanstvenom radu (označen s 2.7) pažnja istraživača bila je usredotočena na ispitivanje efekata evaluacije i aktivacije na neposredno i odgođeno slobodno dosjećanje, prepoznavanje i inicijalnu fazu obrade afektivnih podražaja. U eksperimentu je sudjelovalo 45 studenata. Općenito, rezulatati su pokazali da evaluacija i aktivacija, samostalno i u interakciji, imaju značajan utjecaj na pamćenje afektivnih podražaja. U raspravi rezulati su, uz ostalo, interpretirani u kontekstu nekih Eysenckovih istraživanja kao i u svezi Walkerove(1958) teorije o akcijskom dekrementu.

U referenci pod brojem 2.8., u uglednom britanskom časopisu, objavljeni su rezulatati najnovijeg istraživanja koji se odnose na studiju relacija između osobina ličnosti, stresnih životnih događaja i stilova suočavanja kod mlađih adolescenata. Primjenom odgovarajućih statističkih postupaka na rezultatima prikupljenim na uzorku od 265 osoba starih od 11 do 14 godina, dobiveni su rezultati koji pokazuju da ekstraverzija ima izravne pozitivne efekte na stilove suočavanja fokusirane na problem i na emocije, dok su dimenzije neuroticizma i psihoticizma, mjerene EPQ-om, imale direktne pozitivne efekte na tzv. “izbjegavajući” stil suočavanja. Općenito se pokazalo da su odnosi između ispitivanih varijabli za adoleccente slični onima koji se dobivaju na uzorcima odraslih ispitanika.

Jedan rad iz skupine stručnih radova (broj 3.1.) bavi se komparativnom studijom struktura stilova u strategijama suočavanja. Pri tome primarni je cilj skupine autora bio konstrukcija kulturalno adaptirane hrvatske verzije inventara za mjerenje ove kompleksne Lazarusove dimenzije. U usporedbi s originalnim američkim rezultatima nađena je relativno visoka razina sličnosti faktorskih struktura. Manje razlike interpretirane su kao posljedica različitosti u sociokulturalnim i ekonomskim uvjetima u ove dvije sredine.

U jednom novom preglednom radu ( označen s 4.1. u popisu radova u prilogu) prikazana je uloga i djelovanje imunuloškog sustava kao i interakcija imunološke funkcije i funkcije središnjeg živčanog sustava zajedno s nekim testovima koji se koriste u psihoneuroimunološkim istraživanjima. Uz to dat je i pregled nekih zanimljivih odnosa psiholoških faktora, stresa, i zdravlja.

Svih 8 navedenih objavljenih znanstvenih istraživanja publicirani su u domaćim ( 2 rada) i međunarodnim (6 radova) časopisima koji se referenciraju u selektivnim tercijarnim publikacijama. Općenito, može se procjeniti da veći dio objavljenih radova može zapaženo pridonijeti razvoju znanstvenog područja koji se odnosi na šire područje suvremene psihologije emocija. Radove karakterizira vrlo visoki stupanj informiranosti autora, aktualnost izabranih istraživačkih problema, primjena korektne znanstvene metodologije u prikupljanju i obradi podataka i uravnoteženost u generalizacijama pri raspravi relevantnosti dobivenih rezultata. Možda bi se mogla prigovoriti donekle prenaglašena, premda formalno-metodološki posve korektna, sklonost autora ka predominantnoj primjeni samoiskaznog tipa mjernih instrumenata i korelacijskih modela analize podataka. Novija istraživanja pokazuju da dr. Kardum postupno sve više uključuju i kauzalno-eksperimentalne tehnika za prikupljanje, manipulaciju i analizu varijabli. No, sve ovo ne umanjuje opći dojam o relativno visokoj razini teorijske i metodološko-statističke znanstvene kompetenciji autora.

Završna ocjena i prijedlog

Uzimajući u obzir cjelinu priložene dokumentacije, opći je dojam da docent dr. Igor Kardum predstavlja i nastavno i znanstveno kompetentnu mladu osobu spremnu da odgovori zahtjevima koje bi pred njega postavila uloga višeg znanstvenog suradnika i izvanrednog profesora. I sadržajno i formalno-pravno ( vidi lčl. 74 ZVU i Most, 1994, str.16) predloženik zadovoljava uvjete koje Rektorski zbor postavlja za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti.

Dr. Kardum je značajno, i sadržajno i u metodici, unaprijedio nastavni proces. Pod njegovim vodstvom izrađeno je 22 diplomskih radnji, a bio je i voditelj istraživačkog projekta.

Glede minimalnih uvjeta za izbor u znanstvena zvanja predloženik zadovoljava minimalne uvjete propisane na temelju članka 45. Zakona o zanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN broj 59/96-pročišćeni tekst) navedene na str.1505 NN 38/97 u kojima se kaže da za izbor u znanstveno i znanstveno-nastavno zvanje višeg znanstvenog suradnika ( izvanredni profesor) “.. predloženici moraju imati 13 objavljenih znanstvenih radova .. kao i najmanje 4 rada objavljena u časopisima s međunarodnom recenzijom ...” . U drugom aktu u skladu sa Zakonom o znanstveno istraživačkoj djelatnosti ( čl. 43, 44 i 45 ZZID NN br. 96/93) Znanstveno područno vijeće ( Most, 1994, str.12) eksplicite je propisalo da, od 1.siječnja 1999., “.. za višeg znanstvenog suradnika može biti .......izabrana osoba koja ima ..... nakon izbora u znanstvenog suradnika ... osam objavljenih znanstvenih radova...... ..”.

Budući je predloženik dr. Kardum nakon izbora u znanstvenog suradnika (docenta) u ovom natječaju prijavio ukupno 8 objavljenih znanstvenih radova, ovo stručno povjerenstvo drži da ima i stručnu i pravno-zakonsku osnovicu za donošenje pozitivnog mišljenja.

Stoga zaključujemo da predloženik dr. Igor Kardum zadovoljava sve uvjete i kriterije propisane zakonom, uvjetima Rektorskog zbora i Znanstvenog područnog vijeća za društvene znanosti i predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da se dr.sc. Igor Kardum izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za kolegije Emocija i motivacija i Evolucijska psihologija na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

U Zagrebu, 25. veljače 2002.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Zvonimir Knezović, izv. prof., predsjednik

dr. sc. Goranka Lugomer, izv. prof., član

dr. sc. Ljiljana Arar, izv. prof., član

FILOZOFSKI FAKULTET ZAGREB

Odsjek za psihologiju

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva za davanje stručnog mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora iz psihologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci

Fakultetsko vijeće na svojoj sjednici od 16. studenog 2001. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za kolegije Socijalna psihologija i Zdravstvena psihologija na Filozofskom fakultetu u Rijeci, te podnosimo sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Na objavljeni natječaj prijavila se samo dr.sc. Jasna Hudek-Knežević, docent u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci. Ovo izvješće temelji se na dokumentima i prilozima koje je pristupnica priložila uz prijavu.

Jasna Hudek-Knežević rođena je 1956. godine u Samoboru, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1975. upisala je studij psihologije kao A predmet i engleski kao B predmet na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a diplomirala je 1980. Poslijediplomski studij psihologije završila je 1986. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranivši magistarski rad pod naslovom “Neki aspekti socijalizacije stereotipa spolne uloge kod djece predškolske dobi". Doktorirala je 1994. godine na Filozofskom fakultetu Zagrebu obranom disertacije pod naslovom “Suočavanje sa stresnim situacijama konflikta između profesionalne i obiteljske uloge: Uloga stilova suočavanja, samopoimanja i percepcije socijalne okoline".

Nakon prvog radnog mjesta psihologa u Centru za autizam u Zagrebu zaposlila se 1982. godine na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci (tadašnjeg Pedagoškog fakulteta) u statusu asistenta. U zvanje docenta izabrana je 1996. godine.

Školske godine 1996./97. bila je pročelnica Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Od 1998. godine do danas glavna je urednica časopisa Psihologijske teme (prije Godišnjak Odsjeka za psihologiju) kojeg izdaje Odsjek za psihologiju u Rijeci.

Kao stipendist Oxford College Hospitality Scheme for Eastern European Scholars provela je 1996. godine mjesec dana na St. John`s College, u Oxfordu, Velika Britanija.

Članica je Hrvatskog psihološkog društva i International Society for the Study of Individual Differences. Dobitnica je nagrade “Ramiro Bujas za izuzetno znanstveno djelo” Hrvatskog psihološkog društva godine 1999.

Znanstvena djelatnost

Pristupnica je do sada objavila 15 znanstvenih radova, od kojih su 6 objavljeni u tercijarno referenciranim časopisima ili s njima izjednačenim domaćim časopisima, a ostali u domaćim časopisima s recenzijom. Uz to je objavila 3 stručna i 3 pregledna rada. Još joj je jedan rad prihvaćen za tisak u časopisu citiranom u tercijarnim publikacijama. Nakon izbora u zvanje docenta objavila je 7 znanstvenih radova od kojih 6 u referenciranim publikacijama. Od ukupnog broja znanstvenih radova samostalni je autor u tri rada. Na domaćim i međunarodnim skupovima, samostalno ili u koautorstvu je podnijela 24 priopćenja.

Objavljeni radovi pretežno su iz područja psihologije ličnosti i dijelom iz socijalne psihologije, kao i kvalifikacijski radovi. Manjim dijelom radovi se bave područjem zdravstvene psihologije.

Jednu skupinu, mahom starijih radova, uključujući i magistarski rad, čine istraživanja sadržaja i nastanka stereotipa. U tom je sklopu konstruirana i validirana skala spolne orijentacije, koja je po sadržaju stereotipa prilagođena našim uvjetima. Ovi su radovi bili prikazani i visoko ocijenjeni prilikom izbora pristupnice u zvanje docenta. Od novijih radova ovom području pripada istraživanje odnosa između spola, spolne orijentacije i preferencija profesionalnih interesa i slobodnog vremena. Utvrđeno je da je spol važniji prediktor ovih preferencija od orijentacije na spolnu ulogu. Zbog dobivenih razlika u homogenosti ispitivanih osobina između muškaraca i žena, istaknuta je potreba za multi-komponentnim mjerenjem spolnih stereotipa. To bi bilo osobito korisno za maskulinost, jer je pretpostavka autora da su u tom pogledu nastupile promjene socijalnog konteksta zbog kojeg žene ulaze u područja koja su tradicionalno bila rezervirano za muškarce, dok su tradicionalno feminina područja ostala i dalje njihova.

Drugo istraživačkog područje pristupnice je istraživanje veza različitih osobina ličnosti, osobito samopoimanja i suočavanja sa stresom. U ovom je području objavila najviše radova. Za ova istraživanja trebalo je prilagoditi ili razviti mjerne instrumente, što je grupa u kojoj dr.sc. Hudek-Knežević radi, uspješno obavljala. Provedeno je više istraživanja na različitim skupinama ispitanika u kojima su novi mjerni instrumenti usavršavani. Među radovima iz ovog područja povjerenstvo je obratilo posebnu pozornost na rad u kojem je ispitivan odnos između stila suočavanja i raspoloženja tijekom dugotrajnije stresne situacije. Na studentima koji su pristupili razredbenom postupku ispitivane su promjene u stilovima suočavanja i raspoloženju u tri navrata tijekom istog dana: prije pismenog dijela ispita, neposredno nakon njega i prije priopćavanja rezultata. Posebnost ovog nacrta je što se takva ispitivanja rijetko provode višekratno tijekom istog dana u kojem su ispitanici izloženi stresnoj situaciji, a u okolnostima u kada nemaju mogućnost izbora dobrovoljnog sudjelovanja u istraživanju. Povjerenstvo smatra da je potupak u ovom istraživanju s profesionalno-etičkog stajališta vrlo dvojben, te je zbog toga odlučilo izuzeti ga iz radova temeljem kojih se prosuđuje kvalificiranost pristupnice.

U okviru područja istraživanja stresa posebno je zanimljivo i aktualno ispitivanje konflikta profesionalne i obiteljske uloge, te stresa i suočavanja s njim u takvim situacijama. U ovim je istraživanjima korišten velik broj mogućih prediktora ishoda suočavanja ili uključenosti u posao i uključenosti u obitelj. Ti prediktori bili su npr. neki aspekti samopoimanja, percipirana socijalna podrška, stilovi suočavanja, bračno zadovoljstvo, zadovoljstvo poslom, kognitivne procjene stresnih situacija, itd. Kad je kriterij bilo zadovoljstvo i efikasnost suočavanja u situacijama konflikta ovih uloga, značajnim prediktorima su se pokazali samopoštovanje ispitanica, niža kognitivna procjena prijetećih aspekata situacije i korištenje problemu usmjerenog stila suočavanja. Također je nađeno da je stil suočavanja s konfliktom radne i obiteljske uloge značajan prediktor uključenosti u posao i uključenosti u obitelj. To je bilo izraženije kod kriterija uključenosti u posao, dok je kod uključenosti u obitelji najznačajniji prediktor bila femininost ispitanica. Na istim podacima, ali u drugom radu, s pomoću postupka strukturalnog modeliranja provjeravana su dva teorijska modela: strukturalni pristup stresu i suočavanju i transakcijski pristup. Usporedba tih modela pokazala je da je procjena prijetnje važnija komponenta stresnog iskustva nego procjena mogućnosti kontrole. U nekoliko ovih radova vidljiva je spretnost istraživačke grupe u kojoj sudjeluje pristupnica, jer su u rasponu od nekoliko godina više ili manje isti empirijski podaci ponovno analizirani uz korištenje složenijih statističkih postupaka, premda ne s osobito novim spoznajnim informacijama. Bilo bi svakako dobro da je u kasnije objavljenim radovima bilo izričito upozoreno da se radi o ponovnoj analizi već izloženih podataka. Za ova istraživanja može se reći da povezuju područja osobina ličnosti i socijalne psihologije. Dobro poznavanje ovog istraživačkog područja pristupnice izraženo je u njenom samostalnom preglednom radu o teorijskim pristupima i dotadašnjim istraživanjima suočavanja sa stresom.

Treće područje znanstvenog interesa pristupnice je zdravstvena psihologija u kojem je, uz jedan ranije objavljeni rad, objavila u novije vrijeme po jedan znanstveni, stručni i pregledni rad. U znanstvenom radu ispitivani su izravni i neizravni učinci tri stila suočavanja sa stresom (usmjereno na problem, usmjereno na emocije i izbjegavanje) i stupnja doživljenog stresa na tjelesne simptome studenata. Testirana su tri modela obzirom na tri skupine tjelesnih simptoma (respiratorne infekcije, autonomne disfunkcije i ostali tjelesni simptomi). Pokazalo se da stilovi suočavanja nisu imali značajnijih izravnih učinaka niti na jednu skupinu tjelesnih simptoma. Problemu usmjereno suočavanje značajno je smanjivalo, a izbjegavanje kao stil suočavanja je značajno povećavalo stupanj doživljenog stresa.

Dr.sc. Jasna Hudek-Knežević aktivno je sudjelovala u više znanstvenih projekata Ministarstva znanosti i tehnologije, sada surađuje na projektu «Efekti emocionalnog funkcioniranja na zdravlje". Vodila je projekt koji je financirao Research Support Scheme iz Praga, Češka. Naziv projekta je bio "Health-related behaviours, social environment and dispositions as contributors to health outcomes". Projekt je započeo 1988. i trajao je dvije godine.

Nastavna djelatnost

Dr. sc. Jasna Hudek-Knežević ima vrlo bogato i raznovrsno iskustvo u nastavi. Na Odsjeku za psihologiju Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Rijeci sudjelovala je u izvođenju nastave iz predmeta Psihologija odgoja i obrazovanja (od 1982. do 1990.), Psihologija osoba s teškoćama u razvoju (od 1986. do 1996.) i Odabrana poglavlja iz Pedagoške psihologije (od 1983. do1986.). Predaje Socijalnu psihologiju I i II (od 1983.), te Zdravstvena psihologija (od 1998.). Od 1998. godine voditelj je Katedre za socijalnu psihologiju i psihologiju rada. Valja istaknuti da je 1996. godine inicirala uvođenje kolegija Zdravstvena psihologija prvo kao izbornog kolegija, koji je od 1998. Zdravstvena psihologija obavezni kolegij.

Kao gostujući nastavnik sudjelovala je na studiju medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Bila je mentoricom velikog broja diplomskih radova. Sada uvodi u nastavni rad jednog znanstvenog novaka na projektu Ministarstva znanosti.

Bila je jedan od voditelja Međunarodne ljetne škole u Puntu, (1994. i 1995. godine), čija je tema bila odnosi spolova u Europi.

Stručna djelatnost

U stručnoj djelatnosti dr.sc. Jasna Hudek-Knežević je također aktivna. Kao rezultat sudjelovanja u međunarodnoj validaciji skale za procjenu interakcije s hendikepiranim osobama objavila je stručni rad u kojem se pokazalo da je u devet zemalja ova skala imala slične metrijske osobine, te da je kao mjera stavova prema osobama s tjelesnim oštećenjima primjenjiva u različitim zemljama.

U ovom području posebno valja istaknuti njen vrlo temeljit i koristan pregledni rad o stresu, imunološkom funkcioniranju i zdravlju u kojem je pristupnica na pregledan način prikazala ulogu i djelovanje imunološkog sustava, te testove koji se koriste u psihoneuroimunološkim istraživanjima. Sustavno je prikazana i veza između psiholoških faktora i imunološke funkcije, te povezanost sa zdravljem.

Sudjelovala je u prijevodu udžbenika Psihologija abnormalnog doživljavanja i ponašanja..

Ocjena i prijedlog

Iz prikaza znanstvenog, nastavnog i stručnog rada vidljivo je da je dr.sc. Jasna Hudek-Knežević kontinuirano aktivna u svim područjima rada znanstvenika i sveučilišnog nastavnika.

Njen istraživački rad u području psihologije ličnosti i socijalne psihologije predstavlja značajan doprinos. Njene kvalifikacijske radove, kao i radove koji se bave ispitivanjem relevantnih sociopsiholoških pojava i pitanjima u području zdravstvene psihologije, te njihovim povezivanjem s osobinama ličnosti karakterizira korištenje brojnih psihologijskim mjernih instrumenta, i sve složeniji načini analize empirijskih podataka. U području istraživanja suočavanja sa stresom i njegovih korelata, veći broj radova donio je značajne spoznaje. Osim toga, valja istaknuti stalni istraživački napor u konstrukciji i prilagodbi mjernih instrumenata. Njen je stručni rad nadopuna znanstvenog. U nastavnom radu ima raznovrsno i obilato iskustvo.

Na temelju iznesenoga stručno povjerenstvo zaključilo je da je riječ o pristupnici koja ispunjava minimalne zahtjeve za izbor u zvanje višeg znanstvenog suradnika odnosno izvanrednog profesora propisane zakonom, uvjetima Rektorskog zbora i Znanstvenog područnog vijeća za društvene znanosti. Taj je zaključak utemeljen na činjenicama da je: (a) objavila 14 znanstvenih radova od čega 5 u tercijarno referenciranim časopisima ili s njima izjednačenima, a koje je ovo povjerenstvo pozitivno ocijenilo, (b) nakon posljednjeg izobra objavila 6 takvih radova, (c) sudjelovala niz godina u dodiplomskoj nastavi i u većem broju znanstvenoistraživačkih projekata, (d) održala veći broj priopćenja na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima, (e) bila mentorica većem broju diplomskih radova i (d) pokrenula je nastavu na novom predmetu u dodiplomskom studiju.

Stoga predlažemo da se dr.sc. Jasna Hudek-Knežević izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za predmete Socijalna psihologija i Zdravstvena psihologija na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

U Zagrebu, 6. veljače 2002.

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Dean Ajduković, red.prof.

Dr.sc. Alija Kulenović, izv. prof.

Dr.sc. Ljiljana Arar, izv. prof.

Izvještaj o radu znanstvene novakinje Jelene JESENKOVIĆ

Jelena JESENKOVIĆ radi kao znanstvena novakinja na projektu 130702 "Govorna stilistika u pjesničkoj i političkoj komunikaciji" od 15.IV.2000. Poslijediplomski studij hrvatskoga jezika upisala je u škol. god. 1999./2000. Do sada je položila sve ispite s izvrsnim uspjehom. U travnju 2002. obranila je magistarsku kvalifikacijsku radnju I. pod naslovom "Verbalni humor u Vučetićevoj zbirci Libro Dubaja Marusa".

Kao mlađa asistentica u Odsjeku za fonetiku sudjeluje u nastavi: (1) u škol.god. 2000./2001. i 2001./2002. vodila je vježbe iz Ortoepije II; (2) u škol.god. 2001./2002. vodi i vježbe iz predmeta Hrvatski dijalekti; (3) održava konsultacije za izradu studentskih radnji iz kolegija: Ortoepija II, Hrvatski dijalekti i Ekspresivna fonetika.

Jelena JESENKOVIĆ veoma uspješno sudjeluje u izvođenju nastave u Odsjeku za fonetiku: marljiva je i savjesna te njezin rad zaslužuje najviše ocjene. Posebno ističemo da Jelena JESENKOVIĆ veoma uspješno ostvaruje kontakt sa studentima, potiče studente na rad i od velike im je koristi u izradi seminarskih radnji.

I znanstveni rad Jelene JESENKOVIĆ zaslužuje najviše pohvale. Osim već spomenutog rada u okviru poslijediplomskog studija hrvatskoga jezika objavila je jedan znanstveni rad: Vučetićev san. Čakavska rič, 27/1999. Na znanstvenom skupu "Istraživanja govora" od 6. do 8. prosinca 2001. u Zagrebu održala je dva izlaganja: (1) samostalno izlaganje pod naslovom "Frazeologija u Vučetićevoj zbirci Libro Dubaja Marusa"; (2) ko-autorica je izlaganja "Uvodni dio govora". Oba su izlaganja bila veoma dobra, a rezultat su znanstvenog rada Jelene JESENKOVIĆ, s jedne strane u proučavanju čakavskog pjesništva Šime Vučetića, a s druge strane u proučavanju ustroja govorne poruke.

Veoma smo zadovoljni s dosadašnjim znanstvenim radom Jelene JESENKOVIĆ te s njenim sudjelovanjem u nastavi. Vjerujemo da će ona i dalje biti takva, te da će uskoro uspješno završiti i poslijediplomski studij hrvatskoga jezika.

U Zagrebu, 01.06.2002 .

Voditelj Projekta:

Prof.dr. Branko VULETIĆ

Odsjek za kroatistiku

Filozofskog fakuteta

Sveučilišta u Zagrebu

Prof. dr. sc. Stipe Botica

voditelj projekta 130756

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Godišnje izvješće o radu znanstvene novakinje Eveline Rudan

Evelina Rudan radi kao znanstvena novakinja od 15. ožujka 2000. godine na projektu “Novi zapisi hrvatske usmene književnosti (obrada i valorizacija)” koji se vodi pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, pod brojem 130756.

Izvršila je sve predviđene obveze na poslijediplomskom studiju “Književnost” i priprema magistarski rad.

U drugoj godini rada na projektu novakinja je:

- nastavila sa stručnom obradom građe koja se arhivira od 1986.

- zajedno s mentorom obavljala konzultacije sa studentima o terenskim istraživanjima

- išla na terenska istraživanja (Pula, Rakalj, Bašići, Savičenta, Ćićarija, Labin, Rovinj, Zeci, Režanci)

- sudjelovala na znanstvenom skupu o basnama "Zlatni danci 4" (travanj, 2002., Osijek) s radom (u koautorstvu s prof. dr. Stipom Boticom): Hrvatske usmene basne

- sudjelovala u radu 30. seminara Zagrebačke slavističke škole (Dubrovnik, 27. kolovoza do 8. rujna 2001.) kao lektorica (teme književnog lektorata: novija hrvatska proza, dijalektalno pjesništvo, veze usmene i pisane književnosti)

- sudjelovala u radu uredništva Zbornika Zagrebačke slavističke škole 2001.

- sudjeluje u pripremi ovogodišnjeg Zbornika Zagrebačke slavističke škole (2002.)

- obnaša dužnost tajnice Zagrebačke slavističke škole

Iz predočenog je razvidno da Evelina Rudan zadovoljava sve uvjete koji se traže od znanstvene novakinje. Posebno se ističe aktivnošću i odgovornošću na poslu, a svojim stručnim i organizacijskim vrlinama postigla je već zapažene rezultate

stoga molim Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da

prihvati ovo izvješće o godišnjem radu znanstvene novakinje Eveline Rudan

Voditelj projekta 130756

U Zagebu, 16. svibnja 2002. ------------------------------

/ prof. dr. Stipe Botica /

Filozofski fakultet Zagreb

Odsjek za psihologiju

Vijeću Odsjeka za psihologiju

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Godišnji izvještaj o radu znanstvene novakinje Andree Vranić

Andrea Vranić, prof. psihologije, zaposlena je od 1. ožujka 2001. kao znanstvena novakinja na projektu "Kibernetičko modeliranje ličnosti" (broj 130705). Od početka svog radnog odnosa Andrea Vranić je uključena u sva istraživanja koja provode članovi projektnog tima. Dosada je objavila dva rada te aktivno sudjelovala na znanstvenom skupu 15. Dani Ramira Bujasa održanom od 13.-15 prosinca 2001., u Zagrebu.

Andrea Vranić također vrlo aktivno radi i na usavršavanju iz područja znanstvene metodologije i najsuvremenijih multivarijatnih analiza poput linearnog strukturalnog modeliranja. Pohađala je sljedeće seminare:

Process of Inquiry in Psychological Science: Conceptual and Methodological Tools, lipanj, 2001., IUC Dubrovnik

Multivarijatne statističke analize, 11-15. rujna 2001., Sarajevo

Strukturalno modeliranje, 17.-19. travnja 2002., Sarajevo.

Uz svoj istraživački rad Andrea Vranić je pomagala u izvođenju vježbi i seminara u okviru nastave na Odsjeku za psihologiju.

Andrea Vranić ne zanemaruje ni svoje stručno psihologijsko obrazovanje te je u proteklom periodu pohađala i završila Praktikum iz kognitivno-bihevioralne terapije (I i II stupanj), a pohađa i tečaj stručne izobrazbe Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje.

Iz svega navedenog vidi se da je Andrea Vranić vrlo aktivna na svim područjima znanstvene i stručne djelatnosti te da s uspjehom obavlja svoje zadatke.

U Zagrebu, 06. 05. 2002.

Voditelj projekta:

dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

Dr. sc. Sonja Bašić, red. prof.

Dr. sc. Stipe Grgas, red. prof.

Dr. sc. Borislav Knežević, docent

Fakultetskomu vijeću

Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Imenovani smo u stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvješće o tome zadovoljava li mr. sc. Jelena Šesnić uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom «E pluribus unum»: politika identiteta i uobličavanje etničnosti u suvremenoj američkoj prozi i mentor prof. dr. Stipe Grgas, te podnosimo Vijeću sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Mr. sc. Jelena Šesnić rođena je 1974. godine u Splitu. Engleski jezik i književnost i komparativnu književnost diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997. godine. Potom je na istome fakultetu pohađala Poslijediplomski znanstveni studij književnosti te s ocjenom izvrstan obranila magistarski rad pod naslovom Metafore ideologije i figure teksta: Moby-Dick u kontekstu «starih» i «novih» Američkih studija čime je stekla akademski stupanj magistra humanističkih znanosti – znanstveno polje znanost o književnosti. Nakon diplomiranja primljena je 1998. kao znanstveni novak na Katedru za amerikanistiku Odsjeka za anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 2000. izabrana je za mlađega asistenta, a 2002. za asistenta na Katedri za amerikanistiku Odsjeka za anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Podobnost kandidatkinje

Pristupnica je od 1998. do zaključenja projekta 2002. kao suradnik sudjelovala u znanstveno-istraživačkom projektu Suodonosi anglofonih i hrvatske književnosti pod vodstvom prof. dr. Sonje Bašić. Objavila je jedan izvorni znanstveni rad, nekoliko stručnih radova i niz članaka i prikaza za književne i kulturne publikacije, te kao suradnik za američku književnost sudjelovala u radu na Leksikonu svjetskih pisaca (Zagreb, 2001).

Kandidatkinja je bila na znanstveno-istraživačkoj stipendiji od 1.-28. veljače 2001. u J.-F.-Kennedy-Institut fur Nordamerikastudien. Od 22. 6. do 4. 8. 2002. sudjelovala je na Fulbright Summer Seminar na University of Louisville u SAD-u, radeći na temama koje su relevantne za predloženu temu disertacije.

Podobnost teme

Iz priloženoga sinopsisa vidljivo je da u svojoj disertaciji mr. sc. Jelena Šesnić namjerava proširiti istraživanja koja je započela u magistarskom radu, o suvremenim metodologijama vezanima za proučavanje američke književnosti. Za razliku od magistarskog rada, međutim, Šesnić namjerava usredotočiti pažnju na suvremenu američku književnu produkciju budući da se radi o području unutar hrvatske amerikanistike koje je do sada malo i nesustavno obrađivano. Nadalje, kako se radi o korpusu s kojim hrvatska kulturna javnost nema snažnijih kontakata (unatoč prevladavajućem stavu o prezasićenosti američkim artefaktima u hrvatskoj kulturi) disertacija bi popunila prazninu koja postoji u poznavanju suvremene američke vrlo razgranate književne produkcije.

Šesnić, nadalje, predlaže različite književnoteorijske okvire za razmatranje teme disertacije, kao što su teorija identiteta, etničnost, postkolonijalni pristupi, multikulturni diskurs itd., a relevantni su za gotovo svako suvremeno društvo, uključujući i hrvatsko. Time će se obogatiti hrvatsko književno-znanstveno nazivlje i proširiti područje interesa hrvatske znanosti o književnosti.

Na temelju predloženih tema istraživanja, popisa autora i naznačene bibliografije smatramo da će pristupnica kvalitetno i kompetentno obraditi temu. Osim toga, recentnost problematike, daljnji interesi i pravac istraživanja kandidatkinje, kao i mogućnost i nužnost uključivanja dotičnih tema u nastavni plan i organizaciju rada na Katedri za amerikanistiku daju dodatnu prednost predloženoj temi disertacije.

Zaključak

Na temelju uvida u predloženu dokumentaciju stručno povjerenstvo zaključuje:

I. Mr. sc. Jelena Šesnić ispunjava uvjete čl. 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima.

II. Tema doktorske disertacije znanstveno je opravdana jer se odnosi na nedovoljno istraženo područje, kojemu pristupa iz novih metodoloških očišta.

III. Tema pripada znanstvenom polju (znanost o književnosti) za koje je Fakultet ovlašten provesti postupak obrane disertacije.

Predloženi mentor prof. dr. Stipe Grgas znanstveno je i stručno kompetentan za područje iz kojeg se prijavljuje disertacija.

Stoga, predlažemo Fakultetskomu vijeću da mr. sc. Jeleni Šesnić odobri izradu doktorske disertacije pod naslovom «E pluribus unum»: politika identiteta i uobličavanje etničnosti u suvremenoj američkoj prozi uz mentorstvo prof. dr. Stipe Grgasa.

U Zagrebu, 22. 5. 2002.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Sonja Bašić, red. prof.

Dr. sc. Stipe Grgas, red. prof. (Filozofski fakultet u Zadru)

Dr. sc. Borislav Knežević, docent

Stručno povjerenstvo

Odsjeka za arheologiju

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

za predmet br. 04-6-21-2002

Zagreb 13. svibnja 2002

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 16. travnja 2002. imenovani smo u Stručno povjerenstvo. Cilj imenovanja povjerenstva je podnošenje izviješća o tome da li je tema Alke Domić Kunić odobrena od ZNV 25. veljače 1991 po naslovom Plinijeva geografija i etnografija Ilirika, svojim sadržajem i dalje aktualna za izradu disertacije.

Stručno povjerenstvo u sastavu Prof. dr. Mirjana Sanader, predsjednica povjerenstva, prof. dr. Marin Zaninović - član povjerenstva i prof. dr. Marina Milićević Bradač - član povjerenstva, podnosi slijedeće izviješće:

Predložena disertacija namjerava sustavno obraditi sve Plinijeve podatke o Iliriku. Po prvi put bi se analizirao čitav Plinijev tekst o iliričkim provincijama a putem usporedne literarne i arheološke građe pokušalo bi se doći do novih saznanja o tome u kojoj je mjeri bilo točno antičko znanje o našim krajevima u antici. Osim toga disertacije se misli baviti i geografskim, etnografskim, gospodarskim i religioznim situacijom u Iliriku u Plinijevo vrijeme, dakle u sredini 1. stoljeća.

Kako se od vremena kada je ova tema za disertaciju usvojena, nije pojavilo štivo koje bi na jednom mjestu objasnilo gore iznesene teme, Stručno povjerenstvo smatra da aktualnost predložene teme svakako postoji. A ispisivanje ovakove disertacije bila bi za hrvatsku arheologiju itekako dragocijeno.

Stručno povjerenstvo

------------------------------------

Prof. dr. Mirjana Sanader - predsjednica povjerenstva

------------------------------------

Prof. dr. Marin Zaninović - član povjerenstva

-------------------------------------

Prof. dr. Marina Milićević Bradač - član povjerenstva

Zagreb, 29. 6. 2001.

Predmet: Izvješće povjerenstva o tome, zadovoljava li mr. sc. Tomislav Pletenac uvjete za stjecanje doktorata znanosti i može li se prihvatiti disertacija pod naslovom Etnologija margine kao proizvod transkulturacije (još jedna mogućnost interpretacije povijesti hrvatske etnologije)

Vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Imenovani smo na sjednici Vijeća Filozofskoga fakulteta, održanoj 26. veljače 2002., u povjerenstvo sa zadatkom da utvrdimo zadovoljava li mr. sc. Tomislav Pletenac uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje, izradu i obranu disertacije izvan doktorskoga studija, te može li se prihvatiti predložena tema disertacije pod naslovom Etnologija margine kao proizvod transkulturacije (još jedna mogućnost interpretacije povijesti hrvatske etnologije) i dodijeliti mentor prof. dr. sc. Vitomir Belaj.

Pošto smo pregledali prispjele priloge, podnosimo Vijeću sljedeće

izvješće

1. Mr. sc. Tomislav Pletenac rođen je 26. studenoga 1967. u Varaždinu. Državljanin je Republike Hrvatske. Školovao se u Varaždinu i Mariboru. Studirao je etnologiju i informatičke znanosti (muzeologija) na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i diplomirao god. 1995., a tu je i obranio magistarski rad iz etnologije 26. studenoga 1999. pod naslovom Odnos politike i etnologije — polemika FraniĆ-Gavazzi. Od lipnja 1996. radi u Odsjeku za etnologiju Filozofskoga fakulteta kao znanstveni novak na znanstvenom projektu br. 130 724, a kao asistent sudjeluje pod vodstvom prof. V. Belaja u nastavi na predmetu Uvod u kulturnu antropologiju.

Članak 51. Zakona o visokim učilištima u svojem prvom stavku propisuje, da Izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija može pristupiti osoba koja je stekla akademski stupanj magistra znanosti i objavila najmanje jedan znanstveni rad u časopisima s priznatom međunarodnom recenzijom ili najmanje godinu dana sudjelovala u istraživačkom radu visokog učilišta ili znanstvenoistraživačkog instituta. Mr. sc. Tomislav Pletenac, kako se je iz izloženoga moglo vidjeti, zadovoljava propisane uvjete jer je:

· stekao akademski stupanj magistra znanosti i

· radi već pet godina na znanstvenome projektu.

2. Mr. sc. Tomislav Pletenac zamislio je disertaciju u okviru tzv. culture studies, interdisciplinarnoga polja društvenih i humanističkih znanosti koje je u sedamdesetim i osamdesetim godinama nastalo pod utjecajem novih teorijskih sustava (prije svega, Michela Foucaulta i Jacquesa Derridae). Naglasak se ne stavlja više na subjekt koji proizvodi značenje, nego na diskurs, definiran kao skup pravila koji određuje razumijevanje, a preuzima se odgojem i učenjem.

Namjera je disertandova, da s toga motrišta osvijetli nastanak jednoga od ključnih djela starije etnografije naših krajeva, Viaggio in Dalmazia Alberta Fortisa, te njegovu recepciju i kasnije interpretacije, posebice od strane Ivana Lovrića (Osservazioni di Giovanni Lovrich sopra diversi pezzi del Viaggio in Dalmazia del Signor Abate Alberto Fortis… ). Tim postupkom mr. sc. Tomislav Pletenac želi ispitati hipotezu prema kojoj je stalna žanrovska i ideološka podvojenost hrvatskog etnološkog i etnografskog pisma upravo rezultat kolonijalnog diskursa koji se onda tek prilagođavao kasnijim kontekstima.

Disertacija je brižno koncipirana i, ukoliko će se doktorand držati osnovne koncepcije a postupak dokazivanja provesti logično i valjanim metodičkim pomagalima, treba očekivati valjane rezultate. Predložena tema je svakako znanstveno relevantna i inovativna.

Povjerenstvo je imalo primjedbu na sam naslov koji je i predugačak i nezgrapan, te je predložilo novi naslov Nacionalna etnologija kao proizvod transkulturacije s kojime se doktorand složio. Povjerenstvo stoga drži, da je tema pod novim naslovom prihvatljiva.

3. Kako se iz izloženoga vidi, mr. sc. Tomislav Pletenac namjerava izraditi dokrorski rad iz etnologije. Budući da Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu izvodi dodiplomski i poslijediplomski studij etnologije/kulturne antropologije, ovaj je Fakultet ovlašten za područje kojemu pripada tema.

4. Prof. dr. sc. Vitomir Belaj, kojega je mr. sc. Tomislav Pletenac predložio za mentora, bavi se poviješću etnologije. Povjerenstvo ne vidi zapreke da mu se povjeri mentorstvo nad izradom ove doktorske disertacije.

Zaključak: Na temelju svega što je rečeno, povjerenstvo zaključuje da se molbi može udovoljiti te preporuča Vijeću Filozofskoga fakulteta da odobri mr. sc. Tomislavu Pletencu pristupanje izradi disertacije izvan doktorskoga studija u znanstvenom polju Etnologija i antropologija, da prihvati predloženu temu pod promijenjenim naslovom Ncionalna etnologija kao proizvod transkulturacije te odredi za mentora prof. dr. sc. Vitomira Belaja.

Povjerenstvo:

Dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.

Dr. sc. Branko Đaković, doc.

Dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Izabrani na sjednici Fakultetskoga vijeća , održanoj 15. svibnja 2002., u povjerenstvo koje će procijeniti ispunjava li mr. sc. Tomislav Bogdan uvjete za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Mr. sc. Tomislav Bogdan rođen je 21. ožujka 1973. god. u Splitu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je komparativnu književnost i filozofiju i diplomirao 1997. godine, s vrlo visokim prosjekom ocjena.

Tomislav Bogdan zaposlen je od 1. srpnja 1997. godine kao znanstveni novak na projektu Tropi i figure u hrvatskoj književnosti, koji se vodi kod Ministarstva znanosti i tehnologije pod brojem 130753 (voditeljica dr. sc. Dunja Fališevac).

Tomislav Bogdan završio je poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 20. lipnja 2001., pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Zoran Kravar predsjednik povjerenstva, prof. dr. sc. Dunja Fališevac, mentorica i član povjerenstva, prof. dr. sc. Mirko Tomasović, red. profesor u mirovini, obranio je magistarski rad pod naslovom “Status lirskog subjekta u kanconijeru Džore Držića”.

Rad Tomislava Bogdana “Status lirskog subjekta u kanconijeru Džore Držića” kvalitetna je književnopovijesna studija koja, zahvaljujući dobro postavljenim pitanjima, čvrstu teoretskom utemeljenju i senzibilnoj primjeni odabrane metodologije, znatno obogaćuje dosadašnji fundus spoznaja o Džori Držiću i dubrovačkom petrarkizmu kao prvoj masovnoj pojavi hrvatskoga svjetovnog pjesništva.

Osim stručnih radova, Tomislav Bogdan objavio je i izvorni znanstveni rad “Instancija lirskoga subjekta i hrvatska petrarkistička lirika “ u časopisu Umjetnost riječi (god. XLV, 2001., 3-4, str. 161-176).

Za doktorski rad Tomislav Bogdan izabrao je temu “Tekstualni subjektivitet u hrvatskoj ljubavnoj lirici 15. i 16. stoljeća” (mentorica dr. sc. Dunja Fališevac). Iz sinopsisa doktorskog rada razvidno je da je izabrana tema relevantna kako po književnoteorijskim (problem statusa lirskog subjekta, instancije koja je smještena u izvorište diskurza , a odgovorna je za pojavljivanje iskaza) tako i po književnopovijesnim problemima (relativno neobrađen korpus hrvatskoga ljubavnog pjesništva 16. stoljeća; opis svakog pojedinog opusa s aspekta kazivačeve perciptibilnosti; određivnje lirske poetike pojedinih autora, tipologizacija različitih varijanata petrarkističke konvencije, otkrivanje signala renesansnog prestrukturiranja hrvatske književnosti u 16. stoljeću, itd.).

Budući da mr. sc. Tomislav Bogdan ispunjava sve uvjete za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i budući da prijavljenu temu doktorskog rada smatramo relevantnom i znanstveno inovativnom i u književnopovijesnom i u književnoteorijskom pogledu, molimo Fakultetsko vijeće da kandidatu odobri izradu i obranu disertacije pod naslovom “Tekstualni subjektivitet u hrvatskoj ljubavnoj lirici 15. i 16. stoljeća.”

Povjerenstvo:

prof. dr. Dunja Fališevac

prof. dr. Zoran Kravar

doc. dr. Davor Dukić

U Zagrebu, 1. lipnja 2002.

Prof. dr. sc. Stipe Botica

Dr. sc. Tanja Perić-Polonijo

Prof. dr. sc. Zoran Kravar

Prof. dr. sc. Mirjana Polić-Bobić

Prof. dr. sc. Karlo Budor

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG

FAKULTETA U ZAGREBU

Ivana Lučića 3

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo koje ima zadaću utvrditi zadovoljava li mr. sc. Simona Delić uvjete propisane člankom 51. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i da li se može odobriti predložena tema pod naslovom ŽANR BALADE NA MEDITERANU: KNJIŽEVNOTEORIJSKI I KNJIŽEVNOANTROPOLOŠKI ASPEKTI HRVATSKE I ŠPANJOLSKE USMENE TRADICIJE U 20. STOLJEĆU.

Stručno povjerenstvo u gore imenovanom sastavu podnosi izvješće Fakultetskom vijeću:

1. Pristupnica mr. sc. Simona Delić ima akademski stupanj magistra znanosti

znanstvenoga polja filologije koji je stekla obranivši magistarsku radnju 22.12.1999. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

2. Mr. sc. Simona Delić objavila je znanstvenu knjigu pod naslovom Između klevete i kletve; tema obitelji u hrvatskim usmenim baladama (Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2001.), deset znanstvenih radova koji su objavljeni u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom [Narodna umjetnost, Književna smotra, Traditiones (slovenski znnstveni časopis) i zbornicima s međunarodnih skupova], dvadesetak stručnih radova i desetak značajnih prijevoda sa španjolskog od kojih su i dvije knjige prvi put objavljene na hrvatski (i (Fuentes, Carlos. 1996. Diana ili boginja koja lovi sama Zagreb:Znanje; Marías, Javier. 1999. Srce tako bijelo Zagreb: Konzor).

U Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu mr. sc. Simona Delić pokriva jedno od značajnijih područja — područje usmenih balada, koje do njezina dolaska nije bilo posebno znanstveno obrađivano, a pogotovo ne suvremenim književnoteoretskim, književnopovijesnim i komparatističkim metodama. Njezini najznačajniji znanstveni radovi, magistarska radnja i objavljena knjiga, nastali u periodu od 1997. do 2001. godine, pokazuju složenost istraživanja i zrelost književnoteorijskog promišljanja te donose zavidne rezultate savjesnoga i kreativnoga rada.

Navedeni radovi Simone Delić čine cjelinu koja na poseban način ističe zanemaren hrvatski korpus usmenoga baladnog pjesništva te znalački pokazuje komparativnim metodama univerzalnost i ravnopravnost toga hrvatskoga korpusa s ostalima, prije svega u europskom kulturnom krugu.

Stoga je logična i dobrodošla predložena tema disertacije: Žanr balade na Mediteranu: književnoteorijski i književnoantropološki aspekti hrvatske i španjolske usmene tradicije u 20. stoljeću.

Već tijekom poslijediplomskoga studija te posebno nakon magisterija, Simona Delić je koristila kraće stipendije za studijski rad u Španjolskoj. Istraživala je u sljedećim španjolskim arhivima i institucijama: u Arhivu Menéndez Pidal (Madrid) radila je na neobjavljenim verzijama balada i romanci koje čine okvir predloženoj doktorskoj disertaciji, a s istraživačkom skupinom, predvođenom prof. dr. Diegom Catalánom, ravnateljem Arhiva Menéndez Pidal, bila je na terenskom istraživanju romancera u provinciji Burgos (prosinac 2000); u Sveučilišnoj biblioteci u Madridu, u Casa de Velázquez, te u knjižnicama Consejo Superior de Investigaciones Científicas radila je na stručnoj literaturi potrebnoj za izradu doktorske teze;

Mr. sc. Simona Delić se dosadašnjim radom predstavila kao samostalna i originalna mlada znanstvenica, vođena smjernicama suvremene teorije književnosti i folkloristike. Istraživanja u Španjolskoj i stručne konzultacije u krugu madridskoga sveučilišta pridonose njezinu komparatističkom usavršavanju i kvalitetnom ostvarivanju hrvatsko - španjolskih veza preko važnog i osjetljivog područja komparativne folkloristike.

S uvjerenjem u uspješnu izradu doktorske disertacije (prema predloženom sinopsisu) smatramo predloženu temu disertacije opravdanom i dobrodošlom te, također, ističemo da je predložena mentorica dr. sc. Tanja Perić-Polonijo, znanstvena savjetnica Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, odgovarajući stručnjak za područje kojim će se predložena disertacija baviti.

U Zagrebu, 31. 5. 2002. Članovi Stručnog povjerenstva:

1. prof. dr. sc. Stipe Botica

predsjednik povjerenstva

2. dr. sc. Tanja Perić-Polonijo,

Institut za etnologiju i folkloristiku

članica povjerenstva

3. prof. dr. sc. Zoran Kravar

član povjerenstva

4. prof. dr. sc. Mirjana Polić-Bobić

članica povjerenstva

5. prof. dr. sc. Karlo Budor

član povjerenstva

dr. sc. Nikša Stančić, red prof.

dr. sc. Marijan Maticka, izv. prof.

dr. sc. Iskra Iveljić, docent

Fakultetsko vijeće

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabralo nas je 16. travnja 2002. u povjerenstvo za podnošenje izvješća o tome zadovoljava li mr. sc. Ivica Zvonar uvjete za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom “Svećenik, teolog i političar dr. Fran Barac (1872.-1940.)”, te Vijeću podnosimo sljedeće

i z v j e š ć e:

Mr. sc. Ivica Zvonar rođen je 1972. u Koprivnici. Povijest i filozofiju diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1996. Na istom fakultetu je upisao poslijediplomski studij “Informacijske znanosti - bibliotekarstvo” i 1998. magistrirao obranivši rad Knjižnična znanost i “knjižnična politika”: pokušaji teorijskog utemeljenja knjižnične znanosti u njemačkim zemljama tijekom 19. i početkom 20. stoljeća, s posebnim osvrtom na rad Ferdinanda Eichela, te stekao akademski stupanj magistra društvenih znanosti, znanstveno polje informacijske znanosti.

Kandidat je nakon diplomiranja 1996. bio zaposlen kao gimnazijski profesor, a od 1999. je zaposlen u Odsjeku za povijesne znanosti HAZU u Zagrebu.

Kandidat je objavio jedan izvorni znanstveni članak u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom (Časopis za suvremenu povijest). U članku Prilog poznavanju njemačkog knjižničarstva i doprinos Ivana Kostrenčića razvoju hrvatskog knjižničarstva u 19. stoljeću i početkom 20. kandidat daje povijesnu i komparativnu dimenziju razvoja knjižnica i knjižničarstva u sjevernoj Hrvatskoj, te pripada radovima s područja povijesne znanosti.

U doktorskoj disertaciji kandidat namjerava obraditi život i djelovanje dr. Frana Barca koji je u hrvatskoj javnosti djelovao na različitim područjima od kraja 19. st. do uoči Drugog svjetskog rata. Djelovao je kao političar prije, u vrijeme i nakon Prvog svjetskog rata, pri čemu je napose bio djelatan kao posrednik u vrijeme rata između političara u zemlji i Jugoslavenskog odbora. Bio je profesor i dekan Bogoslovnog fakulteta i rektor Sveučilišta u Zagrebu, a djelovao je i kao pisac teoloških radova i političkih članaka. Povjerenstvo ocjenjuje da treba podržati predloženo istraživanje života i djelovanja osobe koja je bila četiri desetljeća prisutna u hrvatskoj javnosti, djelujući politički javno i u pozadini, obavljajući istaknute funkcije u sveučilišnom životu i sudjelujući svojim tiskanim radovima u oblikovanju političkih, društvenih i filozofsko-teoloških kretanja u Hrvatskoj. Kao diplomirani povjesničar i filozof kandidat raspolaže znanjem potrebnim za istraživanje svih navedenih područja djelovanja dr. Frana Barca.

Povjerenstvo utvrđuje da kandidat ispunjava uvjete za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija, jer ima magisterij znanosti i objavljeni znanstveni rad (izvorni znanstveni članak) tiskan u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom. Kandidat ima pravo pristupiti izradi disertacije s područja humanističkih znanosti, polje povijest, jer je diplomirao povijest, te uz magisterij s područja humanističkih znanosti, polje informacijske znanosti, ima objavljen znanstveni rad s područja humanističke znanosti, polje povijest.

U skladu s iznesenim povjerenstvo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

p r e d l a ž e

da mr. sc. Ivici Zvonaru prizna pravo na pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija i da prihvati temu njegove disertacije pod naslovom “Svećenik, teolog i političar dr. Fran Barac (1872.-1940.)”.

Za mentora predlažemo prof. dr. sc. Nikšu Stančića.

Zagreb, 2. svibnja 2002.

Povjerenstvo:

dr. sc. Nikša Stančić, red prof.

dr. sc. Marijan Maticka, izv. prof.

dr. sc. Iskra Iveljić, docent

dr. sc. Predrag Zarevski

dr. sc. Zvonimir Knezović

Filozofski fakultet, Zagreb

dr. sc. Majda Rijavec

Učiteljska akademija u Zagrebu

Zagreb, 22. 04. 2002.

Fakultetsko vijeće

Filozofski fakultet, Zagreb

Predmet: mišljenje o podobnosti mr. sc. Ane Kandare za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija i ocjena predložene teme disertacije.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, odlukom br. 04-6-31-2002. donesenom na sjednici održanoj 16. 04. 2002., imenovalo nas je u stručno povjerenstvo sa zadaćom da ocijenimo ispunjava li mr. sc. Ana Kandare uvjete za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija, propisane člankom 51. st 1. Zakona o visokim učilištima te prosudimo može li se kao tema disertacije prihvatiti njegov prijedlog, opisan i obrazložen pod naslovom Sklonost doživljaju srama i krivnje u interpersonalnim odnosima i motivaciji uz mentorstvo prof. dr. sc. Predraga Zarevskog. Zamolbi za pokretanje postupka kandidatkinja je priložila kompletnu potrebnu dokumentaciju temeljem čijeg proučavanja podnosimo Fakultetskom vijeću ovaj

I Z V J E Š T A J

Mr. sc. Ana Kandare je rođena 1973. godine u Rijeci. Na Pedagoškom fakultetu u Rijeci 1992. god. upisuje studij psihologije. Za vrijeme druge godine studija volontirala je godinu dana na Psihijatrijskoj klinici u Rijeci. Godine 1996. godine je diplomirala s odličnim uspjehom. Od 1997. godine zaposlena je kao znanstveni novak na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci. Nakon završetka studija bila je na devetomjesečnom stručnom usavršavanju iz psihologije savjetovanja na University of Strathclyde u Glasgowu. Intenzivno je surađivala s nizom organizacija uključenih u veliki nacionalni projekt zaštite žena i djece od zlostavljanja pod nazivom Zero tollerance. U sklopu te suradnje, prošla je edukativni program za psihologe i socijalne radnike. Dobila je stipendiju za Konferenciju društva za razvoj osobi usmjerenog pristupa u Las Vegasu. Naredne godine je na Konferenciji tog društva u Bostonu, u koautorstvu s uvaženim dječjim psihoterapeutom Robertom Oppenheimerom, izlagala rad na temu: “Nasilje i mladi: odgovor s pozicije osobi usmjerenog pristupa. Od osnutka Studentskog savjetovališnog centra u Rijeci sudjeluje u njegovu radu. Završila je jednogodišnji tečaj o zaštiti djece od zlostavljanja i zanemarivanja u organizaciji udruge Tić. Autor je i jedan od voditelja projekta edukacije odgajatelja riječkih vrtića, učitelja osnovnih škola, studenata završnih godina Visoke učiteljske škole i Psihologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci iz područja zaštite djece od zlostavljanja i zanemarivanja pod pokroviteljstvom Državnog zavoda za obitelj, materinstvo i mladež. Aktivno sudjeluje na domaćim znanstvenim i stručnim skupovima, a u časopisu "Psihologijske teme" je objavila dva rada u koautorstvu. Član je Američkog psihološkog društva, Društva za razvoj osobi usmjerenog savjetovanja i Udruge za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja. Voditeljica je prvog riječkog psihološkog Savjetovališta za srednjoškolce. Završila je dvogodišnji znanstveni poslijediplomski studij iz psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s odličnom ocjenom obranila magistarski rad na temu: “Sklonost doživljaju srama i krivnje i psihološka prilagodba”.

Za disertaciju predložila je i detaljno obrazložila temu "Značaj sklonosti doživljaju srama i krivnje za interpersonalne odnose i motivaciju". Sklonost doživljaju srama i krivnje imaju utjecaja na mnoge aspekte psihološkog i socijalnog funkcioniranja. Premda laicima zvuče slično, istraživanja su pokazala na postojanje izvjesnih razlika među njima. Većina autora se slaže da je osnovna razlika između srama i krivnje, u tome što krivnja uključuje usmjerenost samo na neke određene pogreške, tj. specifične dijelove pojma o sebi (self), a sram usmjerenost na cjelokupni self. Najbitnija je, pritom, ne toliko objektivna priroda pogreške, već individualna subjektivna interpretacija događaja. Ove su emocije također jasno povezane i s interpersonalnim odnosima u nekoliko važnih aspekata. Prvo, osobni moralni standardi i vrijednosti razvijaju se rano u procesu socijalizacije. Drugo, istraživanja (npr. Tangney, 1992; Tangney, Marschall, Rosenberg, Barlow i Wagner, 1994) pokazuju da se i sram i krivnja najčešće doživljavaju u interpersonalnom kontekstu, odnosno u odnosu s drugim ljudima. Treće, i sram i krivnja imaju važne i različite implikacije na motivaciju i interpersonalno funkcioniranje. Naime, sram često motivira reakciju izbjegavanja. Ova reakcija objašnjava se time što je sram bolnije doživljena emocija od krivnje, te uključuje osjećaj izlaganja još prije nego što se zaista javi realna ili zamišljena publika. Ljudi kada doživljavaju sram izvješćuju o jakoj želji da jednostavno pobjegnu iz sramom inducirane situacije ili da "propadnu u zemlju". Stoga, sram motivira ponašanje koje prekida bar privremeno interpersonalne kontakte (npr. Tangney, 1995). Suprotno tome, krivnja češće od srama konstruktivno angažira ljude u interpersonalnim situacijama. Napetost i žaljenje koji se javljaju kod krivnje vode k stvaranju potrebe za priznavanjem greške i ispričavanjem zbog određenog lošeg ponašanja, a sve s namjerom da se popravi učinjena šteta.

Novija istraživanja upućuju da sram ne mora nužno motivirati samo ponašanje izbjegavanja. On također može motivirati obrambenu, osvetoljubivu ljutnju. Budući da sram uključuje osjećaj izloženosti i neodobravanja od strane drugih, hostilnost usmjerena prema sebi lako može biti usmjerena prema drugima koji su uključeni u situaciju koja je izazvala sram. Ti drugi mogu se smatrati djelomično odgovornima za neugodan osjećaj srama. Moguće je da, preusmjeravajući ljutnju izvan selfa, posramljene osobe pokušavaju ponovo postići osjećaj kontrole koji je često narušen u doživljaju srama.

Proučavanje veze između srama i eksternalizacije okrivljavanja i ljutnje nameće općenitija pitanja o interpersonalnoj osjetljivosti osobe sklone doživljaju srama. Imaju li osobe sklone doživljaju srama manju sposobnost empatije od osoba sklonih doživljavanju krivnje? U istraživanjima u kojima se ispitivao odnos sklonosti sramu i sklonosti krivnji s dispozicijskim kapacitetom za empatiju ispitanika različite dobi: djece, studenata i odraslih, dobiveni su konzistentni rezultati. Pojedinci skloniji krivnji općenito su empatične osobe. Suprotno tome, pojedinci skloniji sramu češće su povezivani s manjkom kapaciteta za empatiju.

Proučavanje veze između sklonosti doživljaju krivnje i usmjeravanja pažnje na interpersonalne odnose, ispravljanje i empatiju, nameće općenitija pitanja o percepciji kvalitete interpersonalnih odnosa osoba sklonih doživljaju krivnje. S obzirom da osobe sklone doživljaju srama imaju tendenciju k skrivanju i povlačenju iz interpersonalnih odnosa, je li njihova precepcija kvalitete interpersonalnih odnosa manja u odnosu na osobe sklone krivnji? S obzirom na to da istraživanja (npr. Tangney, 1989; Tangney, Miller i Flicker, 1992) pokazuju da sram i krivnja dovode do različitih motivacijskih tendencija, nameće se pitanje: postoji li razlika između pojedinaca sklonih sramu i onih sklonih krivnji u odnosu na to koje stilove suočavanja koriste u stresnim situacijama? Aktivne strategije suočavanja odnose se na mijenjanje ponašanja s obzirom na izvor stresa i kognitivne pokušaje da se savladaju procjene prijetećih aspekata situacije, dok se strategije izbjegavanja odnose na izbjegavanje problema. Postojeći teorijski i empirijski podaci koji govore o različitim motivacijskim tendencijama koje proizlaze iz sklonosti doživljaju srama i krivnje ukazuju na zanimljivu podudarnost s navednim strategijama suočavanja. Dosadašnje teorijske i empirijske spoznaje govore o različitim implikacijama sklonosti doživljaju srama odnosno krivnje za interpersonalnu prilagodbu. Također, istraživanja ukazuju na postojanje različitih motivacijskih tendencija koje proizlaze iz sklonosti doživljaju srama odnosno krivnje. Ovim se istraživanjem nastoji upotpuniti spoznaje o ovim konstruktima i njihovoj povezanosti s različitim motivacijskim tendencijama i interpersonalnim funkcioniranjem.

Opći teorijski okvir od kojega polazi ovo istraživanje obuhvaća barem tri razine međusobno povezanih teorija i modela: 1) kombinirani i dopunjeni Frijda-Lazarusov kognitivističko-funkcionalni pristup kojeg su Fisher i Tangney (1995) nazvali "Funkcionalni model emocijskog psocesa"; 2) M. Lewisovu (1992, 1993) fenomenološku i kognitivno-atribucionu teoriju o samosvjesnim evaluativnim emocijama, kao i 3) provjeru nekih predikcija izvedenih iz užeg modela odnosa emocija srama i krivnje u interpersonalnim relacijama (Tangney, 1995).

Osnovni cilj ovog istraživanja je ispitati odnos između sklonosti doživljaju srama i krivnje i nekih pokazatelja interpersonalne prilagodbe, te različitih motivacijskih tenedencija koje su rezultat sklonosti doživljaju ovih dviju emocija. Temeljni su problemi:

1) Utvrditi odnos između sklonosti doživljaju srama odnosno sklonosti doživljaju krivnje i sklonosti ljutnji, njenom izražavanju i kontroli.

2) Utvrditi odnos između sklonosti doživljaju srama odnosno sklonosti doživljaju krivnje i stilova suočavanja.

3) Utvrditi odnos između sklonosti doživljaju srama odnosno sklonosti doživljaju krivnje i interpersonalne empatije, odnosno pozitivnih aspekata empatije i osobne uznemirenosti.

4) Ispitati odnos između sklonosti doživljaju srama odnosno sklonosti doživljaju krivnje i pokazatelja interpersonalnog funkcioniranja, odnosno usamljenosti i percepcije socijalne podrške.

Kako sram i krivnja dovode do različitih motivacijskih tendencija, odnosno sram motivira izbjegavanje, a krivnja popravljanje i približavanje pretpostavka je da će pojedinci skloni krivnji, odnosno motivirani na ispravljanje pogreške ili počinjene štete, biti skloniji korištenju problemu usmjerenog stila suočavanja, kao efikasne strategije suočavanja. Za razliku od njih, pretpostavka je da će pojedinci skloni sramu, koji motivira ponašanje izbjegavanja, odnosno bijeg iz neugodne situacije, više koristiti izbjegavanje kao neefikasni stil suočavanja. Budući da percipirana socijalna podrška predstavlja jedan od bitnih faktora koji olakšavaju suočavanje sa stresom, u smislu da umanjuje doživljaj stresa i povezana je s korištenjem efikasnih strategija suočavanja, dok je pomanjkanje socijalne podrške povezano s korištenjem neefikasnih strategija suočavanja, očekuje se njezina medijatorna uloga između sklonosti doživljaju srama i strategija suočavanja, na način da će pojedinci skloni doživljaju srama, ukoliko imaju veću percepciju socijalne podrške koristiti efikasnije strategije suočavanja.

U prijedlogu disertacije je detaljno razrađena metodologija. Skale za procjenu varijabli su prethodno validirane. U istraživanju će sudjelovati oko 400 učenika srednjih škola u Rijeci. Prikupljanje će podataka biti provedeno grupno i anonimno. Predviđeni su univarijatni i multivarijatni statistički postupci obrade rezultata.

Tema ove disertacije nudi niz očekivanih znanstvenih doprinosa. Prvi je taj da je riječ o složenim emocijama koje su desetljećima bile sustavno zanemarivane od strane teoretičara i israživača. Tek je u posljednjem desetljeću došlo do izvjesnog pomaka u interesu za proučavanje emocija samosvjesnosti, no još uvijek su u svijetu rijetka istraživanja koja se njima bave, dok ih u Hrvatskoj još nema. Uz to što bi ovo istraživanje moglo imati značajan doprinos u proširenju spoznaja u ovom iznimno kompleksnom području psihologije, realno je također očekivati i značajan teorijski doprinos u provjeri stupnja održivosti nekih hipoteza izvedenih iz suvremenih teorija samosvjesnih emocija (Lewis, 1993) kao i iz modela srama i krivnje (Tangney, 1995), kao tipičnih reprezentanata ove kategorije emocija. Drugi je razlog taj da, iako raste interes istraživača za proučavanje uloge sklonosti doživljaju srama i krivnje u interpersonalnim odnosima, još uvijek je broj tih istraživanja nedostatan da bi se u potpunosti razumio njihov odnos s bitnim psihološkim konstruktima. Treći je razlog da, premda je teorijski poznata i u istraživanjima potvrđena različita motivacija koja proizlazi iz sklonosti doživljaju srama odnosno krivnje, nema istraživanja koja bi se bavila povezivanjem ovih konstrukata sa stilovima suočavanja, kao bitnim mehanizmima koji pridonose psihološkoj prilagodbi i općenito dobrobiti pojedinca.

Praktične implikacije ovog istraživanja mogle bi se odnositi prvenstveno na primjenu dobivenih spoznaja u preventivnom i savjetodavnom radu s adolescentima, kako u smislu prepoznavanja i razlikovanja ovih emocija tako i u prepoznavanju njihove uloge u motivaciji i interpersonalnom funkcioniranju. Također, ove se kompleksne emocije i njihova povezanost s bitnim psihološkim konstruktima može promatrati i u odnosu na njihov mogući utjecaj na dinamiku savjetodavnog odnosa.

Iz izloženog je vidljivo da kandidatkinja ima odgovarajući magisterij znanosti, traženo istraživačko iskustvo što je, sukladno članku 51. Zakona o visokim učilištima, kvalificira za izradu i obranu doktorske disertacije izvan doktorskog studija. Iako predloženi naslov precizno odražava cilj rada, zbog naglašavanja važnosti sklonosti doživljaju srama i krivnje za interpersonalne odnose i motivaciju predlaženo da se naslov ovoga rada promijeni u "Značaj sklonosti doživljaju srama i krivnje za interpersonalne odnose i motivaciju".

Prijedlog

Mr. sc. Ana Kandare udovoljava uvjetima za stjecanje doktorata znanosti propisanima člankom 51. Zakona o visokim učilištima. Predložena tema je znanstveno relevantna, a istraživanje isplanirano sukladno suvremenim metodološkim standardima u području istraživanja. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da mr. sc. Ani Kandare odobri izradu doktorske disertacije izvan doktorskog studija pod naslovom "Značaj sklonosti doživljaju srama i krivnje za interpersonalne odnose i motivaciju" uz mentorstvo dr. sc. Predraga Zarevskog.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc.Predrag Zarevski, red. prof.

dr. sc. Zvonimir Knezović, izv. prof.

dr. sc. Majda Rijavec, izv. prof.

(Učiteljska akademija u Zagrebu)

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Ivana Lučića 3, Zagreb

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 16. travnja 2002. podnosimo izvještaj o tome zadovoljava li mr. sc. Branko Krištofić uvjete propisane čl. 51 st. 1 Zakona u visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Sociološka analiza procesa formiranja hrvatske upravljačke elite i mentor prof. dr. sc. Vjeran Katunarić.

Kandidat je svom zahtjevu priložio biografiju, popis objavljenih radova, presliku fakultetske i magistarske diplome, sinopsis disertacije i potvrdu o svom istraživačkom radu.

Uvjeti za pristupanje izradi i obrani disertacije

Mr. sc. Branko Krištofić je 1991. magistrirao na postdiplomskom studiju sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1985. Radi u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu, a od 1997. u zvanju asistenta u istraživačkom timu za sociologiju znanosti i tehnologije.

Objavio je dvadesetak radova, među njima knjigu Moć i mjerenje: bilješke uz instrumentarij industrijske sociologije (Zagreb: IDIS, 1991) i to na temelju prerađenog magistarskog rada. Rad pod naslovom »Who is Running Croatian Enterprises?« objavljen je u časopisu Post-Communist Economics koji je referiran u publikaciji Current Contents.

Budući da ima akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog polja sociologije, objavljen znanstveni rad s priznatom međunarodnom recenzijom iz tematskog područja disertacije te više od jedne godine istraživačkog rada pri institutu – mr. sc. Branko Krištofić zadovoljava uvjete čl. 51. St. 1. Zakona o visokim učilištima.

Predložena tema disertacije

Kandidat je na primjeren način predložio temu disertacije. Obrazložio je važnost istraživanja upravljačkih elita u hrvatskom društvu, opširno je opisao dosadašnje teorijske i komparativne empirijske spoznaje o temi elita i njihova kulturnog kapitala, objasnio glavne pojmove, pecizno formulirao u čemu se sastoji njegov očekivani doprinos temi, te nabrojao dosta veliku literaturu.

Očigledno je da kandidat izuzetno dobro poznaje temu kao i istraživačke metode koje omogućuju ustanovljavanje vrsta resursa i kapitala za stjecanje elitinih položaja u društvu. U pojmovno-teorijskom središtu nacrta disertacije nalazi se Bourdieuov koncept “kulturnog kapitala” u međuvremenu dopunjen novijim istraživačkim radovima Szelenyia, Eyala i suradnika, Lazića i drugih. Glavno je istraživačko pitanje disertacije slijedeće: kako je moguće izvesti konverziju kulturnog kapitala u ekonomski ili obratno? Kompativna istraživanja u Madžarskoj, Poljskoj i Češkoj govore, zanimljivo, o “izumu kapitalizma odozgo”, što je jedinstveni poduhvat s obzirom na genezu moći u kapitalizmu, odnosno bivšem socijalizmu.

Krištofić raspolaže bazom empirijskih podataka izrađenom na osnovi longitudinalnog istraživanja elita u Hrvatskoj u tri navrata: 1986., 1990. i 1996. Valja pretpostaviti da će mu ta baza omogućiti izradu dovoljno pouzdanih empirijskih pokazatelja u svrhu operacionalizacije koncepta kulturnog kapitala i, osobito, smjerova konverzije različitih kapitala u funkciji formiranja elitnih položaja u Hrvatskoj.

Nacrt sadržaja disertacije obuhvaća analizu razdoblja tranzicije, pregled teorija elita u sociologiji i komparativnih istraživanja u u trazicijskim zemljama, dosadašnjih istraživanja elita u Hrvatskoj te, kao najvažnije, te primjenu pojmovno-teorijskog okvira i analitičkog pristupa istraživanju izvora, odnosno kapitalnih resursa, formiranja današnje upravljačke elite u Hrvatskoj. Pri tome će biti nužno razlučiti upravljačke od drugih elita u Hrvatskoj, u prvom redu političke, u čemu vidimo ne samo obavezu koju kandidat mora ispuniti oblikujući svoj pojmovni aparat nego i ključnu eksplikaciju svoje hipoteze o konverziji kapitala (i položaja) u vrhovima društva. Uspije li u tome, kandidat će svojom disertacijom učiniti značajan i zacijelo originalan pomak u sociološkom objašnjenju nastanka i dinamike elita u Hrvatskoj.

Filozofski fakultet u Zagrebu, odnosno njegov Odsjek za sociologiju, ovlašten je za tematsko područje kojim se bavi ova disertacije. Predloženi mentor prof. dr. sc. Vjran Katunarić odgovjarajući je stručnjak za to područje, budući da je o elitama, moći i sociokulturnom kapitalu objavio niz radova.

Zaključak i prijedlog

Budući da mr. sc. Branko Krištofić zadovoljava uvjete propisane zakonom, predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da mu odobri temu disertacije pod naslovom Sociološka analiza procesa formiranja hrvatske upravljačke elite, prof. dr. sc. Vjerana Katunarića kao mentora, te omogući daljnji postupak izrade i obrane doktorske disertacije.

U Zagrebu, 14. svibnja 2002.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

Dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.

Dr. sc. Drago Čengić, znanstveni suradnik

Institut društvenih znanosti Ivo Pilar

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

Filozofski fakultet

Odsjek za pedagogiju

Zagreb, 22. svibnja 2002.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Zagreb, I. Lučića br. 3.

Predmet: Mr. sc. Stjepan Jagić, ocjena doktorskog rada i izvješće stručnog povjerenstva.

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 16. travnja 2002. godine, imenovalo je Stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof. (predsjednik povjerenstva), dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. (član povjerenstva) s Odsjeka za pedagogiju imenovanog fakulteta i dr. sc. Nikolu Skledara, red. prof. (član povjerenstva) s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zadru za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Stjepana Jagića pod naslovom "Interkulturalno-pedagoške promjene pod utjecajem turizma u slobodnom vremenu". Nakon primjedbi koje su članovi povjerenstva uputili pristupniku, a koje je on u prerađenom i izmijenjenom radu u cijelosti uvažio, Stručno povjerenstvo razmotrilo je strukturu i sadržaj disertacije, o čemu podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Doktorska disertacija mr. sc. Stjepana Jagića pod naslovom «Interkulturalno-pedagoške promjene pod utjecajem turizma u slobodnom vremenu» ukupno ima 347 stranica računalno pisanog teksta od čega 334 stranice teksta s 26 tablica i 16 grafikona i 495 bibliografskih jedinica na hrvatskome, engleskome, njemačkome, talijanskome, francuskome i slovenskom jeziku te 13 stranica priloga koji sadrže tablice originalne faktorske analize Upitnika (primijenjen u empirijskom dijelu istraživanja), popis tablica i grafikona sa stranicama na kojima se nalaze u disertaciji i statistički obrađeni (f i f%) Upitnik za 446 ispitanika.

Kandidat temu obrađuje u sklopu dvije cjeline, teorijski i empirijski dio, koje su strukturirane kroz osam temeljnih poglavlja, te popis literature i priloge:

Teorijski dio čine poglavlja: 1. Kultura i interkulturalizam (6-53), 2. Slobodno vrijeme (54-77), 3. Turizam (78-231), 4. Istraživanja turizma u kontekstu kulture i interkulturalizma (232-254).

Empirijski dio čine poglavlja: 5. Teorijsko metodološka utemeljenost istraživanja (256-260), 6. Metodologija empirijskog dijela istraživanja (261-270), 7. Interpretacija rezultata (271-307), 8. Zaključak (308-314).

S a d r ž a j r a d a

Za predmet svoje disertacije pristupnik mr. sc. Jagić odabrao je vrlo aktualnu stručnu i znanstvenu problematiku. Radi se, naime, o dva fenomena od osobite važnosti za suvremenu pedagogijsku znanost: (a) interkulturalizmu kao pojavi i društvenom nagnuću u funkcioniranju muđukulturne suradnje u otvorenim društvima i (b) turizmu kao načinu provođenja slobodnog vremena kao blagodati industrijskih i postindustrijskih društava koja su ljudima osigurala 'višak' vremena za potpuniji odmor, razonodu, rekreaciju i razvoj osobnosti. Tu blagodat valja i pedagoški osmisliti i pretočiti u kulturne susrete i dijaloge koji će omogućiti bogaćenje duhovnog života ljudi, njihovu sreću i snošljivu socijalnu suradnju.

Prvo poglavlje Kultura i interkulturalizam strukturirano je od tri dijela: Određenje kulture, Interkulturalizam i Interkulturalni odgoj i obrazovanje. Obrađuju se osnovne značajke klasičnih teorija kulture: evolucionizma, difuzionizma, funkcionalizma i strukturalizma, te pojmovno određenje kulture i civilizacije. Iz izloženih odredaba je vidljivo da se različito pristupalo i pristupa kulturi što ukazuje iznimnu složenost fenomena. Nadalje, poglavlje je posvećeno raščlambi pojmova interkulturalizma i multikulturalizma. Koristeći se obilnom, relevantnom i recentnom domaćom i stranom literaturom, kandidat opisuje genezu pojma interkulturalizma u američkom i europskom prostoru. Upozorava da postoje raznovrsni i brojni nesporazumi oko pojma interkulturalizma i onoga što on označava. Poteškoće oko određenja pojma interkulturalizma ne proizlaze samo iz različitih semantičkih poimanja, nego i iz činjenice da njegovo definiranje traži jasnije određenje niza drugih pojmova, ponajprije kulture i identiteta. Kandidat ispravno ukazuje na razlike između multikulturalizma (osvještavanje i priznanje stvarnog prisustva različitih kultura) i interkulturalizma (činjenje napora u cilju razumijevanja, povezivanja i razmjene kulturnih vrijednosti među različitim društvenim grupama), te ističe da je ustrajavanje samo na priznanju različitosti, bez stvaranja uvjeta za komunikaciju i interakciju nositelja različitih kultura na načelima ljudskih prava i jednakosti, neprimjereno razvoju suvremenih društava. Ukazuje se da pojam suvremenog interkulturalizma ne treba doslovno shvatiti kako suživot ljudi različitih kultura, nego da je to jednakopravna mogućnost svestranog razvoja vlastitog kulturnog identiteta, vlastite kulture, a u isto vrijeme dati mogućnost i drugima da budu ravnopravni. To je vjerovanje u mogućnost zajedničkog suživota, bez nametanja, bez kulturne supremacije, osobito bez agresije. Kandidat zaključuje da je to projekt koji pruža priliku pojedincima, manjinama i većini, potpunu afirmaciju i aktualizaciju.

S. Jagić naglašava da je interkulturalizam, interkulturalna ideja osobit društveni i pedagoški fenomen i problem, jer termin označava odnos, prožimanje, funkciju i rezultat odnosa, prožimanja različitih kultura u društvu. Zato se kao koncept i strategija odražava na odgoj i obrazovanje kao djelotvorne čimbenike za društvene i oslobađajuće promjene. To su odgoj i obrazovanje za solidarnost, pravdu i jednakost, odnosno humanije društvene odnose među ljudima, interkulturalno ponašanje. Odgoj za pripadanje jednih drugima. Ističe da se interkulturalni odgojno-obrazovni proces ostvaruje u zajedničkom svagdanjem životu, kroz različite odnose u obiteljskim, predškolskim, školskim, fakultetskim različitim nastavnim i izvannastavnim situacijama, izletima, ekskurzijama, turizmu, različitim kulturnim i inim manifestacijama, radu i slobodnom vremenu. Stoga, ni u kom slučaju, pojam interkulturalnog odgoja ne treba shvatiti kao posebni oblik odgoja, već kao njegovu opću sastavnicu, jer učenje socijalnih odnosa ne može se ograničiti samo na intencionalni odgoj. Kandidat s pravom ističe da su interkulturalni odgoj i obrazovanje nova pojava i (novi) izazov u pedagoškoj znanosti, jer prefiks inter obuhvaća širi oblik komunikacije i interakcije među ljudima.

Drugo poglavlje Slobodno vrijeme strukturirano je od dva dijela: Pojmovno određenje slobodnog vremena i Suvremena obilježja slobodnog vremena. Fenomen slobodnog vremena, ističe kandidat nazočan je u svim etapama povijesti čovječanstva i označava pojavu koja je u čvrstoj i neposrednoj vezi s cjelokupnim društvenim kretanjem. Ukazuje na rasprostranjenost, aktualnost i nazočnost fenomena koji izaziva sve veći interes raznolikih znanosti koje ga promišljaju i istražuju shodno svojim potrebama. Ipak, slobodno vrijeme je prije svega sociološki problem, a tek onda i drugih društvenih i humanističkih znanosti. Kandidat se suočava s velikim brojem definicija i njihova razvrstavanja, zavisno o različitim teorijskim ili praktičnim pristupima pojedinih znanosti i istraživača. Takav različiti tretman i pristup slobodnom vremenu, gotovo u svim područjima čovjekova života, samo ga obogaćuje i daje mu nove prilike i izazove. Nadalje analizira pojmovna određenja slobodnog vremena kako bi pokušao dati doprinos u promišljanju kontinuiteta čovjekova stvaralaštva i praktične svakodnevice kao tekovine suvremene civilizacije. Smatra da je slobodno vrijeme širok pojam i teško ga je jednoznačno odrediti i definirati, jer njegovo određenje moguće je jedino ako se promatra u kontekstu aktivnog stvaralaštva čovjeka. Ispravno ističe da je pedagogija zainteresirana za nj, jer je njegova stožerna točka čovjek, a odgoj i obrazovanje čovjeka su iznimno složen, zahtjevan i odgovoran proces u kojem sudjeluju mnogi institucionalni (intencionalni) i neinstitucionalni (funkcionalni) čimbenici. Čovjekovo vječno nastojanje da se približi vrhu ljudskih potreba, samoostvarenja, samoaktualizacije, jest njegovo bitno obilježje. Jedna od pretpostavki samoaktualizacije su i čovjekove slobodnovremenske aktivnosti i sadržaji slobodnog vremena. Kandidat s pravom ističe da se današnji čovjek nalazi pred nemalom zadaćom, jer je izložen mnogim zahtjevima brzih promjena u svim područjima današnjeg društva i života. Nove tehnologije i tehnike, nove spoznaje, nova znanja i njihova primjena sve su sofisticiraniji. Da bi čovjek sve to mogao slijediti i koristit potrebna su mu stalna usavršavanja, jer nisu dovoljna formalno stečena znanja. Prema tome, slobodno vrijeme ima iznimno značajnu ulogu.

Treće poglavlje naslovljeno Turizam čini okosnicu rada, a strukturirano je od pet dijelova: Turist i turizam, Turizam u društvenom kontekstu, Društvene i humanističke vrijednosti turizma, Turizam i kultura i Interkulturalne i pedagoške funkcije turizma. Kandidat pregnantno obrađuje (analizira) pojmove turist i turizam i analizira razvoj turizma i njegove suvremene karakteristike. Naglašava da novovjeki razvitak znanstveno-tehnoloških sustava, socijalna politika demokratskih država, a napose reforma sustava radnoga vremena, značajno su poboljšali uvjete života i posebice širim društvenim slojevima stvorili pretpostavke da i oni mogu putovati, te su se tako stvorili uvjeti za brži razvoj turizma. Ističe da danas turizam zauzima takve razmjere u svijetu, pa ga kao fenomen modernoga društva valja proučavati, ne samo s ekonomskoga, već i socijalnoga, političkoga, kulturnoga, ekološkoga i edukativnog stajališta. Međutim, u središtu interesa vezanih uz turizam, ipak su, njegovi ekonomski utjecaji i doprinosi razvoju nacionalnih gospodarstava. Turizam u cjelini, a posebice međunarodni turizam, ostavlja upečatljive tragove svoje nazočnosti u svim prostorima u kojima se odvija i na svim pravcima kojima se turisti kreću. Milijuni ljudi u određeno godišnje doba, ili nekoliko puta godišnje, postaju tzv. homo turisticus, odnosno osoba koja znatno mijenja svoj svakodnevni izgled i ponašanje. Analizira i naznačuje bît odnosa sa slobodnim vremenom i ističe da je turizam pojava koja se u svom nastanku i u svom trajanju usko povezuje sa slobodnim vremenom. Prema mnogim određenjima turizma implicite je definirano i slobodno vrijeme, jer bez slobodnog vremena nema putovanja, ni turizma. Ističe da je stožerna točka turizma i slobodnog vremena čovjek sa svojim željama, potrebama, motivima i motivacijom i slobodnim izborom aktivnosti za njihovo zadovoljenje, pa to čini oba fenomena izuzetno složenim. Pristupnik je dao iscrpan pregled teorijskih aspekata proučavanja turizma i ističe da je turizam pored važne gospodarske djelatnosti i svrhovit, atraktivan i nezamjenjiv dio slobodnoga vremena i kao takav ima i imat će sve veću ulogu u svakodnevnome životu čovjeka. Naglašava da se turizam već odavno ne može iskazivati samo ekonomskim parametrima, jer se sve smjelije proširuje s višestrukim implikacijama i na prostor drugih djelatnosti posebice kulture i ekologije. Jedna od njih je svakako njegova interkulturalno-pedagoška komponenta. Njoj je posvećen najveći prostor posebno s gledišta strukture, sadržaja i načina korištenja u odgojno-obrazovne svrhe. Shodno tome, turizam je pogodan čimbenik interkulturalnog odgoja i obrazovanja. On omogućava stjecanje znanja o vlastitoj kulturi i kulturi pripadnika drugih etničkih skupina, utječe na formiranje navika kulturnog ponašanja i razgradnji stereotipa o pripadnicima drugih kultura, naroda i suprotnih spolova, formira pozitivan i objektivan stav o 'ja' identitetu, izgrađuje prijateljske odnose prema drugima, te omogućuje usvajanje demokratskih i europskih vrijednosti. To su neka teorijsko-hipotetička polazišta koja je u ovom poglavlju pristupnik najprije analizirao kako bi mogao sveobuhvatnije postaviti svoje empirijsko istraživanje. Sa znanstvenoistraživačkog gledišta ovo je metodološki racionalan pristup iako to zahtijeva ekstenzivno sakupljanje dotadašnjih informacija o jednom iznimno složenom fenomenu suvremene civilizacije. Čovjek jeste homo faber, ali on je i čovjek igre koja u svome simboličkom i metaforičkom značenju ima višestruku pedagošku korist i važnost. Obrađena su polazišta i ishodišta, mogućnosti i ograničenja, stvarnost i budućnost turizma kao čimbenika interkulturalnog odgoja i obrazovanja, jer se radi, naprosto, o susretu naroda i kultura u dijalogu, snošljivosti i životu koji uvažava 'Jedne i Druge' u aktivnom odnosu primanja i davanja. Stoga pristupnik ističe turizam kao jedan od značajnih funkcionalnih (neinstitucionalnih) odgojno-obrazovnih čimbenika, budući da ga karakterizira aktivni suodnos u procesu formiranja čovjeka, njegove akulturacije i socijalizacije. On je neopterećen formalnim, birokratiziranim, pedagogiziranim i stigmatiziranim stegama ili ograničenjima. U njemu se ljudi jednostavno susreću, druže, zabavljaju, prijateljuju, putuju, upoznaju i zbližavaju. Ta otvorenost predstavlja polazišnu pretpostavku svakog dijaloga među ljudima i kulturama. Škola može tome učiti (poučavati) i davati faktografska znanja o drugima. Ali, tek neposredan susret – a to su egzaktno pokazala istraživanja, poglavito u području socijalne psihologije - razgrađuje stereotipe, predrasude i neznanja o različitim kulturama, ljudima, njihovim povijestima i stvarnim istinama. Turizam nema u tome barijera. U njemu su svi isti. Svi slobodno biraju svoje načine zabave, rekreacije, odmaranja i susreta s novim. Te njegove prednosti interkulturalizam može produktivno iskoristiti za izgradnju građanske snošljivosti, kulture civilnog društva, demokratskih društvenih vrijednosti, duhovnog bogatstva i moralne čvrstoće, stvarnog prijateljstva i poznanstva. Ozračje turizma - njegova spontanost, neposrednost i susretljivost u komunikaciji - polazište je za ostvarenje prisnijih odnosa među ljudima koji žele aktivno 'primati i davati' bez ponižavanja i dodvoravanja.

Sustavnom teorijsko-hipotetskom analizom S. Jagić potvrđuje i naglašava da se danas turizam sve više shvaća kao dvosmjerna interkulturalna akcija u kojoj kultura dobiva značajno mjesto. Turist se sagledava i kao interkulturalist, bez obzira na njegov odnos prema interkulturalizmu, kulturi i obrazovanju. Budući da je interkulturalist ili promicatelj interkulturalizma prema definiciji 'prijelaznik granica', predodređen je da bude turist. Turizam tako daje mogućnosti za nove individualne i društvene vrijednosti, čiji su kreatori i promotori turisti i domaćini, uvjetno rečeno interkulturalisti. S. Jagić zaključuje da su osnovne pretpostavke za sagledavanje i definiranje interkulturalne dimenzije turizma sadržane u njegovim sastavnicama. To su, prije svega, kontakt, susret, dijalog, razmjena, uzajamno informiranje, razumijevanje i prihvaćanje. U temeljnom odnosu turizma, domaćin-gost, ostvaruje se svojevrsni dijalog kulturnih i nacionalnih identiteta. Svaki sudionik u kontaktu i razmjeni predstavlja, zastupa i nudi svoju kulturu, što rezultira interkulturalnom komunikacijom. Turizam je, prema tome, dijalog identiteta.

Četvrto poglavlje Istraživanja turizma u kontekstu kulture i interkulturalizma. Unatoč brojnim znanstvenim istraživanjima i razmatranjima turizma s interdisciplinarnih polazišta S. Jagić uočava i ističe da još uvijek prednjače ona iz područja gospodarstva, geografije i ekologije. Mali broj istraživanja razmatra odnos turizma i kulture, a ona su većinom teorijsko-hipotetske naravi. Većina njih se odnosi na promišljanje kulture kao dijela turističke ponude, a vrlo malo je onih koja promišljaju i istražuju turizam s interkulturalno-pedagoškog polazišta. Odgojno-obrazovna problematika turizma u nas nije sustavno proučavana. Češće je implicirana u raznim teorijskim sociološkim i ekonomskim studijama. Bez obzira na to što glavni cilj takvih istraživanja nije bio interkulturalizam kao odgojno-obrazovni fenomen, odnosno turizam kao čimbenik interkulturalnog odgoja i obrazovanja i interkulturalnih promjena, posredno se ipak dade zaključiti da on to jest.

Pristupnik ističe da interkulturna orijentacija turizma nije jednostavna, zato što je uvjetovana različitim kulturnim podrijetlom turista i receptivne sredine, te postojanjem supkultura unutar pojedine kulture. Analiza bilo koje kulture je složen postupak, a još je složenija analiza različitih supkultura unutar određene kulture. Zato pozitivnu ulogu turizma u međukulturnom razumijevanju nije lako empirijski ni ispitati niti dokazati, jer masovnost i pokretljivost, sezonalnost i kratkotrajnost, brojnost turističkih potreba i motivacija turista određuju i obilježavaju složenost fenomena. Stoga pristupnik dolazi do konstatacije da bi takva istraživanja trebala biti interdisciplinarna, longitudinalna i permanentna,

Empirijski dio disertacije sadržan je u petom, šestom i sedmom poglavlju.

Peto poglavlje Teorijsko-metodološka utemeljenost istraživanja. Pristupnikova koncepcija i problem empirijskog istraživanja oslanja se na teorijsko-metodološka određenja turizma Jafara Jafaria i Krzystofa Przeclawskoga, koja naglašavaju interkulturalnu suštinu turističkog fenomena. Jafari turizam promatra kao međuodnos triju kultura (lokalne, turističke i uvezene), a Przeclawski najopćenitije definira turizam kao dodire kultura i smatra da ga treba promatrati kao interkulturalni kontakt. Tako definiran turizam postaje interesantan za pedagoška istraživanja, zato što turistički fenomen karakterizira sustav uzajamnih odnosa kulturnih elemenata u jednoj sredini u datom, određenom trenutku, vremenu. Turistička situacija je sustav međusobnih susreta, kontakata između turista i elemenata prirode, društvene i kulturne okoline, sredine za vrijeme turističkog putovanja i boravka. Kroz susrete, kontakte i komunikaciju s prirodom, drugim ljudima, kulturno-povijesnom baštinom, turist se otvara prema novome, raste njegova osjetljivost za ljepotom i osjeća slobodu.

Budući da je pristupnikov istraživački problem upravljen na interkulturalnu i pedagošku problematiku turizma, ovakav teorijsko-metodološki koncept relevantno je polazište za njegovo empirijsko istraživanje.

Šesto poglavlje Metodologija empirijskog dijela istraživanja strukturirano je od četiri dijela: Problem istraživanja, Instrument, Uzorak i Obrada podataka.

Empirijskim istraživanjem S. Jagić želio je egzaktno provjeriti teze o interkulturalno-pedagoškom utjecaju turizma na receptivnu i emitivnu sredinu u Republici Hrvatskoj.

Smatra da se interkulturalizm u određenoj mjeri dade odrediti i objasniti stanjem i razinom etnocentričnosti pojedinih naroda, etničkih ili drugih skupina, te da na interkulturalne procese i kulturalne promjene utječe, među inim čimbenicima, i turizam. Stoga je istraživanje usmjereno na ustanovljavanje i razmatranje stupnja etnocentrizama, te analiziranje elemenata, odnosno pokazatelja etnocentričnosti nastalih pod utjecajem turizma. Istraživanje se temelji na pretpostavci da su varijable turističke aktivnosti povezane sa stupnjem etnocentrizma ispitanika, odnosno stavom i mišljenjem o određenom narodu ili narodnoj skupini.

Razinu etnocentričnosti kandidat promišlja u odnosu na socio-demografske varijable, varijable djelatnosti (rada) u turizmu i dužinu boravka u inozemstvu (u drugoj kulturnoj sredini).

Zadaci istraživanja su sljedeći:

1. Ustanoviti i analizirati povezanost između socio-demografskih varijabla (dob, spol, školska sprema i zanimanje, znanje stranih jezika) ispitanika i stupnja etnocentričnosti ispitanika.

2. Ustanoviti i analizirati utječe li turizam na etnocentričnost turističke destinacije, tj. receptivne sredine.

3. Ustanoviti i analizirati utječe li dužina boravka naših građana u stranim zemljama na njihovu etnocentričnost, tj. utječe li destinacija na etnocentričnost turista.

Budući da gledišta i mišljenja ukazuju na latentni stereotip o pripadnoj naciji kandidat je istraživanje usmjerio na utvrđivanje stavova ispitanika. U tu svrhu izrađen je Upitnik kojega čine 34 pitanja socio-demografskih varijabla i 18 tvrdnja kao elemenata etnocentričnosti. Skala je definirana na temelju poimanja etnocentrizma koji podrazumijeva opću tendenciju da se vrlo pozitivno procjenjuje vlastita kultura, a da se ljudi ostalih kultura podcjenjuju. Skala je sadržavala tvrdnje koje su pozitivnije vrednovale Hrvate i hrvatski način života.

Kriterij za formiranje uzorka istraživanja bio je obuhvaćanje prostora življenja i rada ispitanika, koji se prepoznaju kao turistička destinacija i kao neturistička područja Republike Hrvatske.

Za analizu podataka korištene su faktorska analiza, jednosmjerna i dvosmjerna analiza varijance, test značajnosti razlike, te Pearsonov koeficijent korelacije (r).

Analiza rezultata se odnosi prvo na analizu etnocentričnosti u zavisnosti od nekih socio-demografskih varijabli (spol, dob, vrsta i stupanj završenog obrazovanja i znanje stranih jezika), a potom etnocentričnosti u zavisnosti od turizma.

Budući da turizam temeljno čine i određuju tri skupine ispitanika a to su turisti, turistički djelatnici i sveukupnost turističke destinacije (receptivna sredina) analiza empirijskih rezultata usmjerena je na provjeru mogućeg utjecaja turizma na receptivnu sredinu i utjecaj destinacije na turiste. Zbog toga rezultate ispitanika analizira kroz njihove djelatnosti (zaposlenja) i nedjelatnosti (nezaposlenosti) u turizmu, te kroz broja posjeta (odlazaka) i dužine boravka u stranim zemljama.

Pri razmatranju utjecaja turizma na etnocentričnost receptivne sredine pristupnik postavlja kriterij podjele ispitanika prema zaposlenju u ili izvan turističke djelatnosti i življenju u ili izvan tipične turističke destinacije. U svrhu toga, prikupljenih 446 upitnika, tj. ispitanike je podijelio tri skupine: turistički djelatnici (TD), lokalno receptivno stanovništvo (neturistički djelatnici) (LRS) i stanovnici neturističkog područja (pretežito sjeverni i središnji dio RH) (SNTP).

Zatim slijedi empirijska provjera na pitanje utječe li turistička destinacija na etnocentrizam turista koje je provjerio na četiri skupine ispitanika koje su formirane prema kriteriju broja posjeta i duljine boravka stranim zemljama naših građana.

Na temelju analize rezultata empirijskog istraživanja šest socio-demografskih varijabla i njihova odnosa sa stupnjem etnocentrizma kandidat zaključuje da je za formiranje etnocentričnosti najznačajniji socio-demografski čimbenik vrsta srednje škole i razina obrazovanja. Dob, spol i znanje više stranih jezika nisu značajni, nego su u igri i brojni drugi čimbenici.

Rezultati empirijskog istraživanja pokazuju da turizam povećava razinu etnocentričnosti receptivne sredine, dok u kombinaciji s boravkom u inozemstvu se smanjuje. Kandidat navodi da je to vjerojatno posljedica površnog i jednostranog odnosa turista i receptivne sredine.

Turistički radnici, prema rezultatima istraživanja, također precjenjuju vlastitu kulturu. Uzrok tome istraživač prepoznaje u utjecaju vlastite kulture, koje su nosioci i protagonisti. Stoga i imaju nešto veći vrijednosni odnos prema matičnoj kulturi.

Analiza ukupnog rezultata stupnja etnocentričnosti i njegovih elemenata upućuje na zaključak da je turizam značajan čimbenik za formiranje stupnja etnocentričnosti ispitanika. Utvrđeno je, između ostaloga, da stupanj etnocentričnosti turističkih djelatnika i lokalnoga receptivnog stanovništva ima višu razinu od stanovnika neturističkog područja, ali se smanjuje u ovisnosti od duljine boravka ispitanika u stranim zemljama. Rezultati ovoga istraživanja pokazuju da turizam s aspekta međukulturnih odnosa djeluje na receptivnu i emitivnu sredinu.

U zaključcima je iznijeto trinaest konstatacija u kojima se ponavljaju relevantni rezultati istraživanja koji su raspravljani u završnom dijelu rada i cjelovito sistematizirani u pojedinim poglavljima, a temeljem kojih su potvrđene hipoteze ili iskazani rezultati koji potkrepljuju postavljenu svrhu istraživanja. Zaključne konstatacije iznijete su veoma koncizno bez suvišnih komentara i nepotrebnih deskripcija, primjereno po opsegu i navedenim argumentima serioznom znanstvenom postupku. Specificirani rezultati u navedenim zaključcima dograđeni su procjenama i/ili sugestijama u pogledu moguće primjene dobivenih rezultata koji se prije svega odnose na pedagoško djelovanja u pojedinim razinama školskog sustava, poželjnog sadržaja kao i aktivnih postupaka putem kojih se određena stanja mogu promijeniti. Opseg i način predočenih zaključaka odgovara cjelokupnoj zamisli rada i postavljenom cilju, strukturi empirijskog istraživanja i utvrđenim zakonitostima te tvori primjerenu cjelinu rada.

Predočena bibliografija od 495 bibliografskih jedinica tvori sama za sebe određenu stručnu vrijednost selekcioniranih referenci radova koji se izravno ili neizravno bave temama slobodnog vremena, interkulturalizma / multikulturalizma, turizma i pitanjem pedagoškog artikuliranja ovih dimenzija suvremenog društva i sustava odgoja i obrazovanja. Na kraju rada priloženo je trinaest stranica priloga u kojem su originalne tablice, cjeloviti pregledi tablica i grafikona u radu, odabrani podaci varijabli, dio nomenklature zanimanja sudionika u provođenju upitnika, nacionalna struktura stranih ispitanika i drugi podaci koji se mogu koristiti u pojašnjenju određenih tvrdnji i korištenih rezultata u radu. Nije suviše naglasiti da je radnja tehnički korektno prezentirana i grafički primjereno oblikovana što omogućava jednostavno i pregledno komuniciranje s tekstom, brojnim tablicama i grafički iskazanom materijalu.

ZAKLJUČNA OCJENA I PRIJEDLOG

Doktorska disertacija mr. sc Stjepana Jagića «INTERKULTURALNO-PEDAGOŠKE PROMJENE POD UTJECAJEM TURIZMA U SLOBODNOM VREMENU» značajan je doprinos u sagledavanju opsega i osobitosti suvremenog interkulturalnog polja u odnosu na promjene u stavovima koji nastaju pod utjecajem turizma i koji nisu posljedica sustavnog odgojnog djelovanja tijekom školovanja. Kandidat je sustavno istražio veliki broj teorijski relevantnih izvora, predočio stajališta brojnih autora koji se mogu smatrati značajnim za ovo znanstvenu grupu pitanja i koja se na znanstveno značajan način iskazuje u vezi između interkulturalizma, pedagogije, slobodnog vremena i turizma. Temeljna značajka između ova tri pojma, kako je vidi kandidat, je interna dinamika koja se ostvaruje unutar njih samih kao i u njihovoj dinamičkoj interakciji i neprijepornoj akceleraciji. Takvo polazište je već samo po sebi dovoljan poticaj za znanstveno istraživanje određenih aspekata međuodnosa kao i posljedica koje iz toga proizlaze. Stručno povjerenstvo ocjenjuje da je kandidat uspješno ostvario nekoliko vrijednih znanstvenih prinosa kako na sistematizaciji i sintezi teorijskih pitanja u naznačenom polju, tako i u svezi metodologijskog pristupa te empirijskog izvođenja samog istraživanja.

Definicije i radne definicije koje kandidat koristi su znanstveno i stručno prihvatljive, koncizne i konsekventno poštivane tijekom rada što radu daje unutrašnju konzistentnost i ujednačenost koja je često u takvim temama prijeporna, budući da je interkulturalizam / multikulturalizam barem u našim uvjetima često sporno, pa čak i ideologizirano pitanje. Istovjetnu ocjenu i zaključak možemo iznijeti i u svezi stručne terminologije koji je kandidat rabio. Kandidat se na temelju uvjerljive argumentacije prema razini multikulturalnosti odredio mjerom etnocentričnosti. Empirijsko istraživanje koje je kandidat proveo po opsegu i složenosti nadmašuje uveliko potrebe akademske razine, pa se ta činjenica neizbježno mora naglasiti kao pozitivni element u prosudbi vrijednosti rada.

Interkulturalne i pedagoške vrijednosti koje se izravno i neizravno ostvaruju turizmom su neprijeporne. Brojni aspekti tih vrijednosti višestruko su istraženi , kao primjerice gospodarske i financijske vrijednosti, ali je sasvim mali broj istraživanja koje su upuštaju u propitivanje nematerijalnih vrijednosti koje su ponekad i značajnije (interkulturalno razumijevanje, kultura, brojni aspekti iskustava u osobnim kontaktima s pripadnicima drugih kultura, učenje stranih jezika, opće obrazovne vrijednosti, viša razina razumijevanja i smanjenje predrasuda i sl.) od financijskih učinaka. Zbog toga se brojna pitanja koja otvara ovaj rad mogu naznačiti i kao mogući pravci daljnjih istraživanja a u njihovoj identifikaciji ovaj rad daje prvorazredni okvir i sigurno polazište.

Stručno povjerenstvo naglašava da je rad zamišljen i ostvaren kao sklop interdisciplinarnih pitanja i odnosa, pa toj činjenici u vrednovanju ovog rada treba ukazati osobitu pozornost. Kompetentno povezivanje različitih područja znanosti, a ne samo različitih disciplina, zahtjeva brojne složene znanstvene pretpostavke koje je kandidat dobro savladao u odabiru relevantnih i referentnih izvora, teorijskim okvirom, adekvatnim metodologijskim rješenjima i kvalitetnim interpretacijama podataka i činjeničnih međuodnosa. Rad je veoma opsežan, cjelovit u svakom pogledu, razumljiv i pregledan. Neki manji nedostaci ne umanjuju cjelokupni dojam o znanstvenoj i autorskoj razini rada, tim više što članovi Stručnog povjerenstva nisu imali nekih značajnijih primjedbi prilikom čitanja rada i davanja primjedbi za konačnu verziju rada.

Posljedično svemu navedenom Stručno povjerenstvo pozitivno ocjenjuje doktorski rad «Interkulturalno-pedagoške promjene pod utjecajem turizma u slobodnom vremenu» pristupnika mr. sc. Stjepana Jagića i predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati ovo izvješće, s pozitivnom ocjenom doktorskog rada, te pristupniku omogući pred ovim povjerenstvom, obranu doktorske disertacije i stjecanje akademskog stupnja doktora znanosti u području društvenih znanosti, u polju odgojne znanosti, znanstvena grana pedagogija.

S t r u č n o p o vj e r e n s t v o:

( dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof. )

(dr. sc. Vlatko Previšić , red. prof. )

( dr. sc. Nikola Skledar, , red. prof. )

Dr.sc. Stipe Botica, red. prof., predsjednik povjerenstva

Dr.sc. Ivan Lozica, znan.savj. u Institutu za etnologiju i folkloristiku, član povjerenstva

Dr.sc. Milivoj Solar, red.prof., član povjerenstva

Dr.sc. Vitomir Belaj, red.prof., član povjerenstva

Dr.sc. Zvonko Kovač, red.prof., član povjerenstva

Predmet: Izvješće o ocjeni doktorskog rada mr.sc. Suzane Marjanić, pod naslovom Mitsko u usmenoknjiževnom — tragom Nodilove (re)konstrukcije “stare vjere” Srba i Hrvata.

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj 16. travnja 2002. godine imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Suzane Marjanić pod naslovom Mitsko u usmenoknjiževnom — tragom Nodilove (re)konstrukcije “stare vjere” Srba i Hrvata.

Na temelju donesene odluke podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeće

SKUPNO IZVJEŠĆE O OCJENI RADA

Rukopis doktorskog rada mr.sc. Suzane Marjanić nosi naslov Mitsko u usmenoknjiževnom — tragom Nodilove (re)konstrukcije “stare vjere” Srba i Hrvata i obasiže 365 stranica teksta u računalnom ispisu. Tekst doktorskoga rada podijeljen je u dvanaest poglavlja (uz sadržaj, popis literature i sažetak), a napisan je kao monografska i kritička evaluacija Nodilove studije Stara vjera Srba i Hrvata (1885.-1890.) u poveznici s recentnim mitološkim istraživanjima Radoslava Katičića i Vitomira Belaja.

Uvodno poglavlje "Mitsko u epskom ili božansko u ljudskom i svetačkom" uočava Nodilovo mitološko-metodološko trojstvo i podjelu na dva politička razdoblja (politosfere južnoslavenskih naroda) koja pokrivaju svjetovi usmenoknjiževnih epskih pjesama a koje Nodilo određuje svjetovima Rgvede te Mahâbhârate i Râmâyane. Prvo razdoblje traje do 15. stoljeća, a riječ je o pjesmama iz razdoblja nezavisnoga političkoga života koje su okupljene u drugoj Karadžićevoj zbirci. Nodilo vjeruje kako je u njihovim svjetovima zabilježena matrica starodrevne religije. Usmenoknjiževne motive/miteme Nodilo proučava u zajedničkoj folklornoj blagajni (Nodilova sintagma) Hrvata i Srba koju će dalje protegnuti na slavensku blagajnu (slavenska komparativna mitologija), te preko blagajne zajednice Slavena i Italo-Helena konačno dolazi do arijskoga zajedništva (indoeuropska komparativna mitologija). Pokazuje se da je Nodilu bitna komparacija između stare vjere hrvatskog/srpskog etnosa i italo-helenske mitologije te se ističe da on za dragocjeno izvorište mita postavlja ep (usmenoknjiževne epske pjesme) i bajke (kao posljednju transformaciju mitova). Pritom je naglašeno kako u (re)konstrukciji južnoslavenskoga panteona Nodilo najviše polazi od baltičkoga panteona (Helmoldove Kronike - Chronica Slavorum), što znači da primjenjuje i slavensko-baltičku komparativnu mitologiju, čemu će tijekom studije pridodati i slavensko-skandinavsku komparativnu mitologiju.

Poglavlje "Religija nebesnoga vidila" propituje Nodilove strategije - pri čemu jednu čini navod da religija nije "ni mjesna, ni pokrajinska, već sveopća narodna" - kojima postavlja baltičkoga Svantevida kao vrhovnoga boga i Slavenima (znanstveno-mitološka proteza kojom nastoji obnoviti izgubljenog slavenskog boga nebeskoga svjetla - deus otiosus). Nodilovo upisivanje Svantevida kao vrhovnoga baltičko-slavenskoga božanstva određeno je konstrukcijom kojom staroslavenski politeizam nastoji upakirati u monoteizam. Svantevida (južnoslavenskoga Vida) kojega određuje kao nebesnoga cara atribuira i kao Svaroga, Velesa/Volosa, Rujevida, Porevida, čime ostvaruje politeizam u jednome bogu. Pokazuje se kako je Nodilova metoda upitna naročito u dijelovima njegove studije koji se odnose na opise pada Svantevidova bogoštovlja — u Nodilovim je mitološkim zamišljajima prisutna idealizacija Svantevidova kulta. Svantevidov dvojni aspekt (božanstvo vegetacije i božanstvo rata) prikazan je kao temeljna opozicija unutar kozmološkoga događanja, vidovne kozmologije (dan - vegetacijsko božanstvo/ noć - niktomorfno ratničko božanstvo), činu kreacije i destrukcije. Ratnička atribucija u Svantevidovu slučaju figurira kao ratnička prokreacija. Nadalje navedenim poglavljem pokazano je kako se Nodilovo određenje Svantevida (Vida) kao vrhovnoga slavenskoga božanstva može upisati i u autorovu ideosferu/politički folklor, s obzirom na Kosovsku bitku (15. lipnja 1389.), Kosovo polje kao topos srpskog etnonacionalističkog mita, a u Nodilovo doba kao topos imaginarnog Jugomita. Nodilo upućuje kako u postanku Neba i Zemlje, u začecima svijeta i vijeka, pronalazimo božje vidilo kao (prvotno) izvorište bogova - teogonija, a božji Oganj kao prvi temelj svijeta - kozmogonija.

Treće poglavlje "Južnoslavenski Vid i religija kiše" razmatra Nodilovo uspostavljanje staroslavenskoga obiteljskoga panteona. On rekonstruira i (vrhovnu) boginju - Vidu/Živu/Zemlju, polazeći (kao i u slučaju Svantevida) od Helmoldove Kronike (Chronica Slavorum). Pluvijalni brak zračnoga vidila i kišne vlage, Vida i Vide određen je incestuoznom hijerogamijom. Vrhovnim teofornim incestuoznim parom koji posjeduje zajednički etimološki korijen (Vid-Vida) Nodilo postavlja duoteizam u staroslavenskom panteonu. Poglavlje upućuje i na Nodilovo nastojanje upisivanja koncepta vjerskoga prijapizma u okvir staroslavenske "stare vjere" atribuiranjem Vida kao faličnoga boga. U završnom dijelu poglavlja pokazano je kako otvaranjem usporednica vrhovnog teonimnog para u okviru slavensko-skandinavske mitologije Nodilo nastoji oponirati germansko-slavenskoj poredbenoj mitologiji, zadržavši se na vrhovnom teofornom paru Freyr - Frey(j)a.

Četvrto poglavlje "Temeljni mitski agon: Svantevid i njegov mnoštveno imenovani protivnik" naglasak postavlja na Nodilovo razmatranje o iransko-slavenskoj jezičnoj srodnosti koju on uokviruje umjerenim zaključkom koji ne vodi u koncept o indoiranskom podrijetlu Hrvata. Upućuje da su Slaveni prihvatili pojedine iranske vjerske riječi i dvostruki raspored bogova/"religiju dvaju načela", što u njegovoj (re)konstrukciji staroslavenske mitologije figurira kao opozicija Svantevid (Vid) - Crnobog (troglavi Balačko/troglavi Arapin), Crni bog/Vrag. Atribut crne triplexcefalije postavlja on kao oznaku donjega svijeta. Ostarjelome, niktomorfnome (u značenju kozmičkoga kraja godine) Vidu na mitskoj razini Nodilo pridaje ostarjeloga Velesa, čiju jednookost tumači slabljenjem vidne moći vrhovnoga božanstva. I dok Vid osljepljuje noću i zimi, njegov suprotnik (Crnobog) "u dnevu i u ljetu". Pritom Nodilo pretpostavlja i mogućnost da svijetli bogovi postaju etički neprikladni, čime navedeni dualizam uspostavlja i unutar uranskoga božanstva. Navedenim potkrepljuje ideju o staroslavenskoj religiji dvaju načela. Poglavljem je utvrđeno da Nodilo postavlja dvostruko vrhovno božanstvo starih Slavena, točnije Srba i Hrvata, koje bi figuriralo kao blizanačko božanstvo Vid-Veles, koje ljeti/danju djeluje kao Vid, a zimi/noću u figuraciji ostarjeloga Velesa (oslabljeni Svantevidov aspekt).

Peto poglavlje "Blizanačka (embriološka) mitologija: dijada i trijada astralne mitologije" bavi se Nodilovom (re)konstrukcijom dviju Svantevidovih genealogija: u prvoj genealogiji centralno mjesto pripada Vidovim sinovima/blizancima (Jakšići) - propitivanjem blizanačke mitologije u južnoslavensko-vedsko-italo-helensko-skandinavskom okviru. Južnoslavenski ciklus epskih pjesama o Jakšićima postavlja u paralelu s Aśvinima, Dioskurima i Odinovim sinovima - i njihovoj sestri Zori koji ostvaruju incestuoznu kozmogonijsku hijerogamiju. U drugoj genealogiji dominira Sunce koje ima brata Mjeseca i sestru Danicu (s obzirom na njihova planetarna i astralna određenja) — Sunce i Mjesec u Nodilovoj su (re)konstrukciji južnoslavenske stare vjere maskulina božanstva. Pritom Zora (u figuraciji Sunčeve sestre) oblikuje femininu poveznicu navedenih dviju genealogija jer ostvaruje incestuoznu hijerogamiju s Jakšićima i sa Suncem, pri čemu Nodilo naglašava odnos Sunca i Zore.

U poglavlju "O Suncu, ali bez prvenstva solarne mitološke teorije: noćna trilogija Sunca" razmatraju se Nodilove mitološke strategije kojima Daboga/Dažboga/Svarožića određuje kao Vidova sina čime postavlja simbolički splet (mixtum) Neba i Sunca, ostvarujući korespondenciju između Svantevida i Svaroga. Pokazano je kako razmatranje o bogu Sunca Nodila dovodi pred dendrolatrijski mit o stablu svijeta (arbor/axis mundi). Ulaskom u slavensko-nordijsku komparativnu mitologiju Nodilo će nastojati dokazati kako je i slavensko stablo svijeta (arbor mundi) figuriralo kao skandinavski jasen (Yggdrasil) — u interpretaciju kreće od Schwartzove studije Indogermanischer Volksglaube: Ein Beitrag zur Religionsgeschichte der Urzeit (1885.). Završni dio poglavlja razmatra Nodilovu reviziju Karadžićeve interpretacije (uvjetno atribuirane kao interpretatio christiana) krsne slave.

Poglavlje "Solarna heptalogija i dodekalogija vs. vučja historija" razmatra Nodilovu rekonstrukciju hijerogamije Sunca/Božića i Janje (Ognjena boginja) o Bogojavljenju. Nodilo razlikuje dnevno i godišnje Sunce. Godišnje Sunce gradi godinu, a svaki od sedam solarnih mjeseci u godini (solarna heptalogija) figurira kao personificirano Sunce-bog. Godišnje Sunce/Dažbog ima dvanaest hipostaza prema dvanaest godišnjih mjeseci koji se prikazuju u kolu od dvanaest (dodekalogija) ili sedam (heptalogija) bogova pri trku godine (hod Sunca kroz godinu), a navedeni mitem Nodilo pronalazi u Rgvedi. U okviru Nodilove solarne dodekalogije bitan je mitem petanja — riječ je o radosnim mjesecima (godišnja Sunca) od marta do jula. Bijesi, koji djeluju ljeti (od mladog ljeta do jeseni), i Jadi, čije je djelovanje ograničeno na zimu, oponiraju solarnim božanstvima. Utvrđeno je kako Nodilo preko Rujevida uvodi mitem o solarnoj heptalogiji, a preko Porevida - mitem o petanju. Poglavlje otkriva Nodilovu pretpostavku da je staroslavenski kalendarski sustav bio solaran s dvanaest solarnih mjeseci koje su pratili godišnji obredi/običaji. Pokazuje se da u Nodilovoj (re)konstrukciji staroslavenske stare vjere Svantevidova supruga figurira kao Zemlja/Zora/Vida/Magna Mater (Velika Majka) ili Terra Mater (Majka Zemlja), Vida/Živa/Lelja/Koleda/Baba Zlata, a također i kao Petka (Nedjeljina majka), Grozda. Za Koledu Nodilo upućuje da može figurirati i kao Božićeva (Sunčeva/Dabogova/Svarožićeva) sestra, ali priznaje da je ne može u potpunosti protumačiti, što potvrđuju i ostale mitološke poteškoće u rekonstrukcijama femininih božanstava.

Osmo poglavlje "Hod Sunca kroz godinu: ep o dodekalogiji" za središte svoga promatranja postavlja staroslavensku solarnu dodekalogiju za koju Nodilo pronalazi potvrdu u epskoj pjesmi Smrt vojvode Kaice iz Karadžićeve zbirke (Srpske narodne pjesme II). Posljednjega vojvodu od dvanaest (dodekalogija, dodecamemoria) - Kaicu Radonju - interpretativno upisuje u mitsku iskaznicu novorođenoga Božića. Međutim, u "Ispravcima i dopunama" svoje studije Nodilo odustaje od postavljanja spomenute pjesme kao mitskoga predloška za iščitavanje solarne dodekalogije. Dvanaest Vidovih sinova (mjesečnih mladih Sunaca) označuje dvanaest mjesečnih hipostaza godišnjega Sunca. Ta Nodilova mutna rekonstrukcija prikazana je i tablicom. Poglavlje utvrđuje Nodilovo zadiranje u astromitologiju, rekonstrukcijom staroslavenskog Zodijačkog (u ovom slučaju grabancijaškog) Kotača na koji su ulijepljeni junaci iz junačke (srpske) epike. Tako se on približava i ezoterijskoj astrologiji postavljajući vatru (Oganj/Janj) u središte (izvorište) Kotača.

Deveto poglavlje "Nodilova munjevna teorija: (feminina) aždaja i (maskulini) zmaj" zaustavlja se na Nodilovu propitivanju uloge staroslavenskoga Gromovnika. Dok mitolozi koji teoforno prvenstvo pripisuju Perunu polaze od Prokopijeva i Nestorova izvješća, Nodilo uporno polazi od Helmoldove (kršćanske) Kronike koja je kao staroslavenskoga teonimnoga vrhovnika odredila baltičkoga Svantevida, a pritom se Prokopijevim i Nestorovim izvješćem koristi upravo kao dokaznom matricom za Svantevidovu dominaciju na slavenskom Olimpu. Nodilo kreće i u interpretaciju Ognjene svetice kojoj pripadaju munja i oganj, pri čemu navodi da Ognjena Marija figurira kao Ilijina sestra. Postavljajući razliku između groma/Peruna i munje/Ognjene Marije, Nodilo upućuje da su Slaveni razlikovali od groma i trijesa munjevni oganj od kojih su oblikovali zasebna božanstva. Doktorandica uočava da u poglavlju Gromovnik Perun i Oganj Nodilo sve više počinje razmatrati meteorološke fenomene, promatrajući bijela božanstva koja djeluju u ljetnom razdoblju, i time od vidovne mitske teorije ulazi u meteorološku mitsku teoriju. Slijedeći meteorološko tumačenje mitova Adalberta Kuhna, ili Nodilovom atribucijom - teorije munjevne, o silasku ognja/vatre i božanskoga napitka (soma), Natko Nodilo postavlja dvojako značenje Ognja - kao nebeskoga Ognja čija je začetnica Ognjena Munja/Marija (a koju on vidi kao Perunovu sestru) s božanskim atributima munje i strijele, te kao zemaljskoga Ognja (kult vatre/ognjišta - kult krijesa uoči Jurjeva, Ivanja, Petrova i Vidovdana) koji predočuje katamorfni aspekt nebeskoga Ognja. Pritom (metodom komparativne mitologije) uspostavlja sličnost između Agnija, čiju simbolizaciju Ognja/vatre (zmija/zmaj) iščitava iz Rgvede, i Ognjene Munje/Marije koju atribuira sintagmom boginja starih Srba i Hrvata.

Poglavlje "Vatra kao domovina smrti u Nodilovoj religiji groba" razmatra Nodilovo poglavlje Religija groba koje se odnosi na upisivanje hrvatske i srpske kulture i civilizacije u pretkršćanski pogrebni kontekst spaljivanja. Utvrđeno je kako je pri uspostavljanju opozicije između (staro)slavenske/pretkršćanske incineracije i kršćanske inhumacije Nodilo vrlo oprezan, jer kolikogod želi upisati hrvatski i srpski poganski etnos u pretkršćanski kult lustrativne vatre, ipak i usprkos svemu napominje kako spaljivanje nije bilo uobičajeno kod svih Slavena. Upućuje kako su Arijci (osim Iranaca) prakticirali dvostruku brigu oko leša spaljivanjem ili sahranjivanjam, a obred spaljivanja prema povijesnim svjedočanstvima najviše su prakticirali Anti (istočna grana slavenstva) od kojih su potekli današnji Rusi. Pritom napominje kako i Srbi vjerojatno potječu od Anta. Stoga kada piše o hrvatskom i srpskom etnosu, pretpostavlja da se poganska incineracija dulje održala u srpskim pogrebnim obredima. Nadalje je utvrđeno kako duševno-tjelesnom granicom između duše i lešine Nodilo interpretativno inducira (staro)slavensku praksu incineracije. Doktorandica primjećuje Nodilovu izmjenu Krekova prijevoda Ibn Fadlanova izvješća: dok je u Krekovu prijevodu riječ o spaljivanju na lađi na suhom, Nodilo Krekov prijevod transponira u spaljivanje na lađi na vodi. Također je pokazala kako je propitivanje vokabulara religije groba Nodilu omogućilo određeno teorijsko pomirenje naturizma i animizma.

Jedanaesto poglavlje "Lunarna mitologija: metafizika Mjeseca" razmatra Nodilov koncept lunarizma kojim nastoji dokazati kako je Srbima i Hrvatima Mjesec slovio kao (niktomorfni) bog. Pritom je pokazano kako Nodilo ne naglašava da su Mjesečevi mitovi bili primarni u razvoju stare vjere, s obzirom da upućuje kako je Mjesec Slavenima figurirao kao glavni noćni i posmrtni bog i s obzirom da je ipak solarizam (solarnu dodekalogiju) odredio kao koncepciju staroslavenskoga kalendara, a vidovnu mitologiju kao koncept vrhovnog staroslavenskog/južnoslavenskog božanstva. Stoga razmatranje o lunarizmu nadovezuje nakon studije Religija groba, čime je Mjesec postavio u dodir s kultom predaka. Pritom je moguće za Nodilovu (re)konstrukciju stare vjere Srba i Hrvata postaviti Veliku jednačinu uranizam=maskulinizam. Lunarnom mitologijom Nodilo uvodi govor o kozmičkoj izmjeni Vida i Mjeseca, gdje se Mjesec očituje u trimorfnoj konfiguraciji - prva četvrt, uštap i posljednja četvrt.

Poglavlje "Autotematizacijsko traganje za zaključnom sintezom o Nodilovoj (re)konstrukciji hrvatsko-srpske/srpsko-hrvatske mitologije" (koje je povezano sa sažetkom) postavlja Nodilovu studiju i mitologiju u kontekst jugoslavenske ideosfere. Nodilo je nastojao dokazati kako je realno govoriti o zajedničkoj podlozi i osnovici srpsko-hrvatske mitologije, premda je, ponovno paradoksalno, zagovarao model posebne i kasnije doseobe Hrvata, ali ne pristajući uz ideologem izdvojenog kroatizma. Predmet njegove studije čini (jedno) zajedničko sinonimsko neznaboštvo Srba i Hrvata, premda zastupa tezu o dva različita etnosa u poganskom dobu, ali s istovjetnom starom vjerom. Riječ je o zajedničkoj poganskoj matrici koja je ostala duboko ucijepljena u različitim kršćanskim matricama, hrvatskoga katolicizma i srpskoga pravoslavlja. Nodilov alegorizam razvija se u slijedu duha devetnaestostoljetne epohe kada je jednim dijelom prevladavalo tumačenje da mitovi alegorijski prikazuju prirodne pojave i sile, koje je inducirano utjecajem filozofije prirode (Naturphilosophie) njemačkih romantičara. Nodilovo djelo uveliko polazi od solarne mitološke teorije (Maxa Müllera) i meteorološke mitološke teorije (Adalberta Kuhna i Wilhelma Schwartza). Nodilovu metodologiju - time što se u okviru vlastitih folklorističkih istraživanja odvažio na interpretaciju mita - doktorandica uvjetno postavlja u dodir sa simboličkom antropologijom. Nodilo mnoge epske likove, kada ih uspijeva oljuštiti do epifenomena, tumači kao alegorije. Pritom je utvrđeno kako je djelomične indukcije u svom mitološkom radu Nodilo preuzimao iz mitoloških istraživanja Ilariona Ruvarca i Ivana Radetića, ali upisujući, kada je bilo potrebno s obzirom na njegov koncept vidovne mitologije, i distinktivni odmak od njihovih (re)konstrukcija. Za razliku od Radosava Medenice koji Nodila spominje "samo radi potpunosti materijala i kao zanimljivost", a njegovu teoriju sarkastično atribuira kao "komična mitološka tumačenja, u eri mitologisanja kao naučne metode", doktorski je rad Suzane Marjanić nastojao prikazati kako Nodilovu studiju doduše ne možemo nikako uzeti kao osnovu, kako joj moramo kritički pristupiti, ali joj ipak moramo priznati status priručnika za daljnju (re)konstrukciju staroslavenske mitologije.

Suzana Marjanić drži da je Nodilova mitološka metodologija najbolje ocrtana njegovom programatskom rečenicom - "Pokretači vjere arijske valjda su, zajedno, i sunce, i munja, i vidilo, i oganj, i djedovi upokojeni" - što znači da on početak religije ne rješava monistički, čime spaja Müllerov kult prirode i animizam E. B. Tylora. Naime, kako je svaka retrogarda rekonstrukcija, Nodilo se opredijelio za politeističku (re)konstrukciju izvorišta religije, i time se potvrđuje da njegova mitološka teorija nije (samo) solarna, kako su je neki znanstvenici atribuirali, i na tragu navedenoga (isključivoga) solarizma negirali njegove (re)konstrukcije staroslavenske religije.

ZAKLJUČAK I OCJENA

Doktorski rad mr.sc. Suzane Marjanić Mitsko u usmenoknjiževnom — tragom Nodilove (re)konstrukcije “stare vjere” Srba i Hrvata rezultat je znanstvenoga istraživanja koje je doktorandica kao znanstvena novakinja, a kasnije kao znanstvena asistentica, obavila u okviru znanstvenoistraživačkog programa "Etnografija Hrvata: tradicija, folklor, identitet" Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Tema je zahtijevala kabinetski i arhivski rad (detaljno upoznavanje Nodilova rada i onovremenih mitoloških teorija i studija, ali i ovladavanje recentnim paradigmama u hrvatskom i svjetskom bajoslovlju).

Nodilova studija ambiciozno je i kontroverzno djelo s kraja devetnaestoga stoljeća, umnogome zastarjelo i opterećeno političkim diskursom autora i vremena. Premda odmah primljena s rezervom, Nodilova je studija ipak obilježila cijelo dvadeseto stoljeće. Zadaća je bila teška: iako su se mnogi autori Nodilom služili, nitko još nije pokušao rasplesti taj gordijski čvor akribije, politike i mitotvorstva. Tekst doktorskoga rada dokazuje da je doktorandica tu zadaću uspješno izvršila. Pokazala je da ne možemo olako odbaciti pojedine Nodilove (re)konstrukcije staroslavenske religije kao (ne)znanstvenu fantastiku u duhu isključivoga solarizma. Istraživanje Suzane Marjanić otkriva nam kompleksnijeg Nodila, koji politeistički (a ne monistički) pristupa izvorištima religije, spajajući Müllerov kult prirode i animizam E. B. Tylora. Doktorandica je podrobno raščlanila Nodilovo mitološko-metodološko trojstvo i podjelu na dva politička razdoblja koja pokrivaju svjetovi usmenoknjiževnih epskih pjesama; istražila je strategije kojima on postavlja baltičkoga Svantevida kao vrhovnoga staroslavenskoga boga; razmotrila je Nodilovo uspostavljanje staroslavenskoga obiteljskoga panteona; analizirala je njegovo promišljanje iransko-slavenskih jezičnih i vjerskih srodnosti te ideju o staroslavenskoj religiji dvaju načela; prikazala je Nodilovu (re)konstrukciju dviju Svantevidovih genealogija; raščlanila je Nodilov simbolički splet (mixtum) Neba i Sunca te njegova razmišljanja o slavenskom stablu svijeta; uočila je Nodilovo paralelno uvođenje mitema solarne heptalogije i dodekalogije, njegovu pretpostavku o solarnoj dodekalogiji staroslavenskoga kalendarskoga sustava te poteškoće u rekonstrukcijama femininih božanstava; utvrdila je i opisala Nodilovo zadiranje u astromitologiju; propitala je ulogu staroslavenskoga Gromovnika u Nodilovu djelu i autorov odnos prema meteorološkoj mitskoj teoriji; pokazala je njegovo svojevrsno teorijsko pomirenje naturizma i animizma u propitivanju vokabulara religije groba; uočila je poistovjećivanje uranizma s maskulinizmom unutar Nodilove (re)konstrukcije stare vjere Srba i Hrvata. Suzana Marjanić je postavila Nodilovu studiju i mitologiju u kontekst jugoslavenske ideosfere te analizirala Nodilov alegorizam usporedivši ga (uvjetno) s postupcima simboličke antropologije. Doktorandica je utvrdila utjecaj Ilariona Ruvarca i Ivana Radetića u Nodilovoj (re)konstrukciji. Najzad, svojom doktorskom disertacijom ona je ostvarila uspjelu monografsko-kritičku analizu Nodilova djela, posluživši se kombiniranom (filološko-etnološkom / kulturnoantropološkom) metodom i pokazavši zavidnu humanističku akribiju i erudiciju.

Na osnovi iznesenoga ocjenjujemo da je doktorski rad mr.sc. Suzane Marjanić Mitsko u usmenoknjiževnom — tragom Nodilove (re)konstrukcije “stare vjere” Srba i Hrvata teorijski i metodološki uspješno znanstveno djelo. To je potreban, izniman i originalan prilog iznova pokrenutim mitološkim istraživanjima u Hrvatskoj. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da kandidatkinji mr.sc. Suzani Marjanić omogući daljnji postupak, odnosno, usmenu obranu disertacije.

U Zagrebu, 27. svibnja 2002. Stručno povjerenstvo

Dr.sc. Stipe Botica, red. prof.,

predsjednik povjerenstva

Dr.sc. Ivan Lozica, znan.savj. u IEF

član povjerenstva

Dr.sc. Milivoj Solar, red.prof.

član povjerenstva

Dr.sc. Vitomir Belaj, red.prof.

član povjerenstva

Dr.sc. Zvonko Kovač, red.prof.

član povjerenstva

Dr. sc. Gordana Keresteš, docent

Dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.

Filozofski fakultet, Zagreb

Dr. sc. Majda Rijavec, red. prof.

Učiteljska akademija, Zagreb

U Zagrebu, 24.5.2002.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 15. svibnja 2002. godine imenovane smo u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Andreje Brajša Žganec pod naslovom Roditeljske meta-emocije i socijalno-emocionalni razvoj djece. Proučivši tekst disertacije podnosimo Vijeću ovaj

I Z V J E Š T A J

Doktorska disertacija mr. sc. Andreje Brajša Žganec sadrži ukupno 209 stranica teksta. Glavni dio napisan je na 179 stranica podijeljenih u šest poglavlja: uvod, ciljevi i problemi, metoda, rezultati i rasprava rezultata, opća rasprava te zaključci. Tome su pridodani popis literature s 278 citiranih referenci (24 stranice) i 4 priloga (6 stranica).

U svojoj doktorskoj disertaciji mr. sc. Andreja Brajša Žganec bavi se razmjerno starim problemom razvojne psihologije, pitanjem utjecaja stavova i ponašanja roditelja na djetetov razvoj. No za razliku od ranijih istraživanja u tom području, koja su pretežno bila usmjerena na roditeljske odgojne postupke i stilove, autorica se usmjerila na noviji pojam roditeljskih meta-emocija ili meta-emocionalne filozofije roditelja, koji su krajem 20. stoljeća u psihologiju roditeljstva uveli John M. Gottman i njegovi suradnici sa sveučilišta u Washingtonu. Pod roditeljskim meta-emocijama Gottman podrazumijeva osjećaje i misli koje roditelji imaju o vlastitim negativnim emocijama i negativnim emocijama svog djeteta. Gottman smatra da meta-emocije roditelja u značajnoj mjeri utječu na djetetov razvoj i to na dva načina. Kao prvo, roditeljske meta-emocije utječu na ponašanje roditelja prema djetetu, što je onda povezano s djetetovim razvojem. Kao drugo, meta-emocionalna filozofija roditelja utječe na djetetove sposobnosti regulacije vlastitog fiziološkog uzbuđenja i ponašanja, a one utječu na djetetov razvoj. Doktorska disertacija mr. sc. Andreje Brajša Žganec predstavlja pokušaj ispitivanja povezanosti između roditeljskih meta-emocija i nekih obilježja emocionalno-socijalne kompetencije djece predškolske dobi, pri čemu je posebno naglašeno ispitivanje uloge djetetovih regulacijskih sposobnosti i drugih značajki djetetova temperamenta. Medijacijska uloga djetetovih regulatornih sposobnosti jedan je od najintrigantnijih dijelova Gottmanova modela. Sam Gottman ističe složenost odnosa između djetetova temperamenta, roditeljske meta-emocionalne filozofije i djetetova razvoja te osim medijacijskog odnosa, dopušta u svom modelu i druge mogućnosti njihove povezanosti: mogućnost da djetetove regulatorne sposobnosti utječu na roditeljske meta-emocije, mogućnost dvosmjernog odnosa između roditeljskih meta-emocija i djetetovih regulacijskih sposobnosti te mogućnost moderacijskog učinka djetetovih regulacijskih sposobnosti na povezanost između roditeljskih meta-emocija i djetetova razvoja. Ovaj dio Gottmanova modela ima golem heuristički potencijal i poslužio je kao temeljna inspiracija za empirijsko istraživanje koje je u okviru svoje doktorske disertacije provela mr. sc. Andreja Brajša Žganec.

U uvodnom dijelu disertacije autorica najprije opisuje obilježja djetetova socijalnog i emocionalnog razvoja, pri čemu posebno iscrpno raspravlja o djetetovim sposobnostima regulacije fiziološkog i emocionalnog uzbuđenja i emocijama potaknutog ponašanja te drugim karakteristikama djetetova temperamenta i obrazlaže njihovu ulogu u djetetovu razvoju i prilagodbi. U drugom dijelu uvoda govori se o individualnim i okolinskim činiteljima koji su povezani s dječjom psihosocijalnom prilagodbom, uz poseban naglasak na roditeljske postupke i ponašanja. U trećem dijelu opisuju se obilježja i pokazatelji dječje psihosocijalne prilagodbe, koju je autorica argumentirano izabrala kao aspekt djetetova razvoja s kojim se meta-emocionalna filozofija roditelja može dovesti u najužu vezu. U četvrtom dijelu raspravlja se o obiteljskom funkcioniranju i emocionalnom životu obitelji kao širem kontekstu za razmatranje meta-emocija roditelja. U središnjem, petom dijelu uvoda definira se pojam meta-emocija i razgraničuje od srodnog pojma emocionalne inteligencije. Potom se prikazuje Gottmanovo shvaćanje strukture roditeljskih meta-emocija, prema kojem se individualne razlike u meta-emocionalnoj filozofiji roditelja mogu opisati dvjema dimenzijama: sviješću o vlastitim i djetetovim negativnim emocijama te postupanjem s djetetovim emocijama. Nakon toga prikazan je Gottmanov model utjecaja roditeljskih meta-emocija na djetetov razvoj i objašnjena su dva pretpostavljena mehanizma utjecaja: medijacijska uloga roditeljskog ponašanja i medijacijska uloga djetetova temperamenta. Posljednji dio uvoda posvećen je prikazu različitih načina mjerenja varijabli čiji se odnosi ispituju u istraživanju koje je autorica provela: varijabli roditeljskih meta-emocija i obiteljskog funkcioniranja, varijabli dječjeg temperamenta i varijabli dječje psihosocijalne prilagodbe.

Glavni cilj istraživanja bio je procijeniti doprinos roditeljskih meta-emocija objašnjenju djetetove psihosocijalne prilagodbe te ispitati ulogu djetetova temperamenta kao posredujućeg činitelja između roditeljskih meta-emocija i djetetove prilagodbe. Analizirajući, pod vidom Gottmanova modela, rezultate brojnih empirijskih istraživanja prikazanih u uvodnom dijelu rada, autorica je postavila vlastiti model o povezanosti između četiri skupine varijabli u svom istraživanju. To su: varijable obiteljskog funkcioniranja (obiteljske kohezije i zadovoljstva s obitelji), varijable roditeljskih meta-emocija (roditeljske svjesnosti vlastitih i djetetovih negativnih emocija te postupanja s djetetovim emocijama), dimenzije djetetova temperamenta (operacionaliziranih u okvirima teorije M. K. Rothbart kao pozitivna i negativna emocionalnost te samokontrola) i varijable dječje psihosocijalne prilagodbe (dječje razumijevanje emocija, internalizirani i eksternalizirani problemi te agresivno i prosocijalno ponašanje). Modelom je pretpostavila povezanost obiteljskog funkcioniranja s roditeljskim meta-emocijama, izravne utjecaje roditeljskih meta-emocija i obiteljskog funkcioniranja na dječju prilagodbu te posredujuću (medijacijsku i moderacijsku) ulogu dječjeg temperamenta. Na temelju tako određenog cilja autorica je postavila sedam specifičnih istraživačkih pitanja (problema) i predvidjela moguće odgovore na njih.

Kako bi provjerila točnost svojih hipoteza autorica je provela istraživanje kojim je obuhvatila 992 djece u dobi od 3 do 7 godina, polaznike dječjih vrtića u Varaždinu. Podatke o ispitivanim varijablama prikupila je od djece ali i od njihovih roditelja i odgajatelja. Završna obrada podataka provedena je na uzorku od 506 djece za koju su prikupljeni kompletni podaci (265 djevojčica i 241 dječak). Ispitivane varijable mjerene su upitnicima koje je autorica sama konstruirala (Upitnik sociodemografskih obilježja, Upitnik roditeljskih meta-emocija, Intervju emocionalnog razumijevanja) ili poznatim upitnicima provjerenih metrijskih karakteristika koji su prema potrebi skraćeni ili prilagođeni (Bloomova skala obiteljske kohezije, Smilksteinov upitnik Obiteljski APGAR kojim se mjeri zadovoljstvo s obitelji, Rothbartičin Upitnik o djetetovom temperamentu, Žužulova skala za mjerenje dječjeg agresivnog i prosocijalnog ponašanja PROS/AG, Achenbachove skale dječjeg ponašanja za mjerenje dječjih internaliziranih i eksternaliziranih problema). Upitnik za mjerenje roditeljskih meta-emocija konstruiran je u opsežnim predispitivanjima, pri čemu se autorica rukovodila Gottmanovim teorijskim raspravama i empirijskim radom. Faktorskim analizama utvrđeno je da se Upitnikom mjere tri dimenzije roditeljskih meta-emocija: vlastiti doživljaji tuge i ljutnje, svjesnost vlastitih i dječjih emocija tuge i ljutnje te postupanje s dječjim emocijama tuge i ljutnje, odnosno (ne)uvažavanje tih djetetovih emocija. Kako se prva dimenzija zapravo odnosi na doživljavanje i izražavanje emocija te emocijama potaknuto ponašanje, a ne na meta-emocije, u glavnim analizama podataka zadržane su samo druga i treća dimenzija. Intervju emocionalnog razumijevanja sastoji se od 6 fotografija s različitim emocionalnim izrazima lica te po dva pitanja koja se djetetu postavljaju uz svaku fotografiju kako bi se provjerilo njegovo razumijevanje prikazanih emocija. Autorica je fotografije s emocionalnim izrazima izabrala iz jedne dječje igre, a u predispitivanjima je provjerila njihovu valjanost. Kao što je već rečeno, u skladu sa suvremenim metodološkim preporukama podaci o razmatranim varijablama prikupljeni su od različitih osoba: djece, majki, očeva i odgajatelja. Roditelji su ispunjavali Upitnik sociodemografskih obilježja, Upitnik o roditeljskim meta-emocijama, Skalu obiteljske kohezije, Obiteljski APGAR, Upitnik o dječjem temperamentu i Skale dječjeg ponašanja, odgajatelji Skale dječjeg ponašanja i Skalu PROS/AG, dok je na djeci primijenjen Intervju emocionalnog razumijevanja. S ciljem reduciranja broja varijabli u središnjim analizama te zbog dokazane konvergentne valjanosti majčinih i očevih procjena obiteljskog funkcioniranja, djetetova temperamenta i djetetovih internaliziranih i eksternaliziranih problema, rezultati za ove varijable izraženi su kao prosječne procjene očeva i majki.

Podaci su obrađeni postupcima simultanih i hijerarhijskih regresijskih analiza te analizama traga. Glavni nalazi su sljedeći. Roditeljske meta-emocije općenito objašnjavaju razmjerno mali postotak varijance djetetove psihosocijalne prilagodbe. Od pet indikatora psihosocijalne prilagodbe roditeljske meta-emocije značajno su povezane s dva. Dimenzija postupanja s djetetovim emocijama, odnosno roditeljsko (ne)uvažavanje emocija nije povezano ni s jednom mjerom prilagodbe, dok je dimenzija roditeljske svjesnosti emocija povezana s internaliziranim i eksternaliziranim problemima. Pri tome djeca čije su majke i očevi svjesniji vlastitih i dječjih emocija tuge i ljutnje imaju manje internaliziranih i eksternaliziranih problema. Objašnjenju varijance djetetovih internaliziranih problema značajno doprinosi i interakcija očeve svjesnosti emocija i postupanja s emocijama. Pri tome kod djece čiji očevi uvažavaju dječje emocije očeva svjesnost emocija nije povezana s internaliziranim problemima, dok je kod djece čiji očevi ne uvažavaju djetetove emocije manja očeva svjesnost emocija povezana s više internaliziranih problema. Povoljnije obiteljsko funkcioniranje povezano je s manje djetetovih internaliziranih i eksternaliziranih problema. Što se tiče povezanosti između obiteljskog funkcioniranja i roditeljskih meta-emocija, pokazalo se da je jedino zadovoljstvo s obitelji povezano s očevim postupanjem s djetetovim emocijama. Najveći dio varijance djetetove prilagodbe objašnjavaju dimenzije temperamenta. Djeca sa slabijom samokontrolom imaju više eksternaliziranih i internaliziranih problema, agresivnija su i manje prosocijalna. Djeca sklona negativnim emocijama također pokazuju više internaliziranih i eksternaliziranih problema, dok djeca sklonija pozitivnim emocijama imaju manje internaliziranih problema, ali su također i agresivnija te pokazuju više eksternaliziranih problema.

Obiteljsko funkcioniranje, meta-emocije majke i oca, temperament djeteta i sociodemografska obilježja zajedno objašnjavaju od 9 do 44% varijance različitih mjera djetetove psihosocijalne prilagodbe. Djetetovo razumijevanje emocija u najvećoj mjeri objašnjavaju sociodemografske varijable, a posebno djetetova dob. Djetetovo prosocijalno ponašanje najviše je povezano sa spolom i uzrastom djeteta, a djetetovo agresivno ponašanje sa spolom i temperamentom. Kao što je već istaknuto, obiteljske varijable i roditeljske meta-emocije ne doprinose značajnije objašnjenju varijance ova tri indikatora djetetove prilagodbe. Objašnjenju varijance djetetovih internaliziranih i eksternaliziranih problema u najvećoj mjeri doprinose karakteristike djetetova temperamenta, a u manjoj mjeri i varijable obiteljskog funkcioniranja i meta-emocija roditelja i to u prvom redu roditeljske svjesnosti vlastitih i djetetovih negativnih emocija.

Temperament djeteta pokazao se značajnim medijatorom samo za povezanost između očeve svjesnosti emocija i djetetovih eksternaliziranih problema. Povezanost između očeve svjesnosti emocija i djetetovih internaliziranih problema ne može se međutim objasniti medijacijskom ulogom temperamenta. Drugim riječima, slabija očeva svjesnost emocija izravno je povezana s više djetetovih internaliziranih problema. Zanimljivo je da se očeva svjesnost emocija pokazala značajnim medijatorom povezanosti između majčine svjesnosti emocija i djetetovih eksternaliziranih i internaliziranih problema.

Analizama traga utvrđeno je da u čitavom uzorku ispitanika empirijski dobivene povezanosti između varijabli značajno odstupaju od pretpostavljenog modela povezanosti, kao i od nekih alternativnih modela. Drugim riječima, utvrđene povezanosti nisu se mogle objasniti ni jednim koherentnim modelom. Stoga je daljnja autoričina strategija bila traganje za podskupinom djece u kojoj povezanosti među opažanim varijablama ne odstupaju od pretpostavljenih modela. Takva je strategija rezultirala modelom kojim se objašnjavaju internalizirani problemi djece čiji očevi u slabijoj mjeri uvažavaju njihove emocije tuge i ljutnje te koja su po osobinama svog temperamenta sklonija negativnim emocijama i manje uspješna u samokontroli. Pokazalo se da je u toj skupini djece očeva svjesnost emocija medijator povezanosti između majčine svjesnosti emocija i djetetovih internaliziranih problema, dok su djetetova samokontrola i negativna emocionalnost djelomični medijatori povezanosti između očeve svjesnosti emocija i djetetovih internaliziranih problema. Drugim riječima, kod djece koja su sklona doživljavanju negativnih emocija i imaju slabo razvijene sposobnosti samokontrole, a čiji očevi ne uvažavaju njihove negativne emocije, majčina svjesnost emocija utječe na očevu svjesnost emocija, koja je onda povezana s djetetovim internaliziranim problemima i to jednim dijelom izravno, a jednim dijelom putem dimenzija djetetova temperamenta. Poseban je značaj ovih nalaza u tome što oni pokazuju da temperament djeteta osim već ranije utvrđene medijacijske uloge može imati i moderacijsku ulogu u povezanosti između meta-emocija roditelja i djetetova emocionalno-socijalnog razvoja. Čini se pritom da roditeljske meta-emocije imaju značajniju ulogu kod djece nepovoljnijih osobina temperamenta, odnosno one koja imaju izraženiju negativnu emocionalnost te slabije sposobnosti samokontrole.

Zaključno, dobiveni rezultati nisu u potpunosti potvrdili polazne hipoteze, ali su ipak pokazali da su meta-emocije roditelja, posebno dimenzija svjesnosti emocija, značajno, iako slabo povezane s nekim od mjerenih indikatora dječje psihosocijalne prilagodbe (s internaliziranim i eksternaliziranim problemima). K tome je utvrđeno da su od svih ispitivanih varijabli dimenzije djetetova temperamenta najsnažniji prediktori djetetove psihosocijalne prilagodbe te da u nekim od ispitivanih odnosa one imaju medijacijsku, a u nekima moderacijsku ulogu.

U završnoj raspravi autorica uspoređuje svoje nalaze s nalazima drugih istraživača, govori o njihovom značenju za Gottmanov model i koncept roditeljskih meta-emocija te obrazlaže moguće razloge razmjerno slabih povezanosti između ispitivanih varijabli i nepotvrđivanja nekih svojih hipoteza. Pri tome se vrlo kritički odnosi prema vlastitim metodološkim rješenjima, što je rezultiralo i davanjem preporuka budućim istraživačima u ovom području.

Doktorska disertacija mr. sc. Andreje Brajša Žganec predstavlja značajan doprinos razvojnoj psihologiji i razumijevanju odnosa između djetetova emocionalno-socijalnog razvoja, konstitucijskih značajki djeteta i okolinskih, odnosno obiteljskih činitelja. Autorica je pokušala utvrditi doprinos jednog novog i još uvijek nedovoljno istraženog pojma iz područja psihologije roditeljstva, pojma roditeljskih meta-emocija, objašnjenju individualnih razlika u emocionalno-socijalnoj kompetentnosti djece predškolske dobi. Teškoće s kojima se pritom susrela uobičajene su kad se radi o ispitivanju novih i k tome iznimno složenih konstrukata kakav su meta-emocije i one se najvećim dijelom odnose na probleme operacionalizacije i mjerenja. Autorica je roditeljske meta-emocije mjerila upitnikom koji je samostalno konstruirala, međutim i sama ističe nedovoljnu preciznost takve mjere i nužnost upotrebe drugih mjera, kao što su opažanje interakcija između roditelja i djeteta ili precizni intervjui. Operacionalizacija i konstrukcija mjera roditeljskih meta-emocija vjerojatno je jedan od pravaca u kojem će se kretati buduća istraživanja meta-emocija. Osim metodološkim teškoćama, koncept meta-emocija opterećen je i nekim teorijskim nejasnoćama, a jedna od najvećih odnosi se na zanemarivanje pozitivnih emocija u njegovoj definiciji. Premda negativne emocije nesumnjivo imaju značajan utjecaj na interakcije između roditelja i djeteta, roditeljska svijest o vlastitim i djetetovim pozitivnim emocijama, kao i načini postupanja s njima jednako tako mogu imati značajnu ulogu u obiteljskim interakcijama i djetetovu razvoju. Izneseni prigovori nisu upućeni autorici disertacije ni njezinom radu, već su općenitije naravi i tiču se samog koncepta meta-emocija.

Autorica se smiono upustila u istraživanje jednog novog, provokativnog, utjecajnog i nedovoljno ispitanog koncepta i pokušala utvrditi njegovu povezanost s ne manje složenim konceptima djetetova temperamenta i psihosocijalne prilagodbe. U svojoj disertaciji mr. sc. Andreja Brajša Žganec pokazala je ne samo bogato stručno znanje o djetetovom emocionalno-socijalnom razvoju i obiteljskim procesima, nego i kompetentnost u bavljenju vrlo složenim pitanjima iz razvojne psihologije i nošenju s različitim teškoćama na koje istraživači u novim područjima neminovno nailaze. Gledajući u cjelini njezin rad značajan je prilog razjašnjenju dječjeg emocionalno-socijalnog razvoja i činitelja koji su s njime povezani. Posebno valja istaknuti autoričinu umješnost u interpretaciji složenih nalaza koji su znatan doprinos validaciji razmjerno novog konstrukta roditeljskih meta-emocija.

Zbog svega rečenog ovo povjerenstvo doktorsku disertaciju mr. sc. Andreje Brajša Žganec ocjenjuje pozitivno i predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da joj odobri nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Gordana Keresteš, doc., predsjednik

Dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof., član

Dr. sc. Majda Rijavec, izv. prof. (Učiteljska

akademija u Zagrebu), član

Odsjek za psihologiju

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagebu

Predmet: Mirjana Pibernik-Okanović, ocjena doktorskog rada

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 15. svibnja 2002. imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada Mirjane Pibernik-Okanović pod naslovom Provjera psihosocijalnog modela osnaživanja u kliničkom radu s bolesnicima tipa 2 šećerne bolesti. Proučivši tekst doktorskog rada podnosimo Vijeću slijedeći

I Z V J E Š T A J

Doktorski rad Mirjane Pibernik-Okanović po naslovom “Provjera psihosocijalnog modela osnaživanja u kliničkom radu s bolesnicima tipa 2 šećerne bolesti” zajedno s prilozima ima 132 stranice teksta, tablica i grafičkih prikaza. Uključen je i popis literature s 164 citirane reference. Tekst je podijeljen u šest poglavlja: Uvod, Cilj i problemi, Metoda rada, Rezultati, Rasprava i Zaključci.

Opsežni uvodni dio započinje razmatranjem prirode i osobitosti liječenja šećerne bolesti. Šećerna bolest obuhvaća skupinu metaboličkih poremećaja različite etiologije, patogeneze i kliničke slike. Bolest se opisuje, definira i dijagnosticira na osnovi povišene razine glukoze u krvi. Najuvriježenija je klasifikacija šećerne bolesti na: a) Tip 1 i b) Tip 2.

Tip 1 posljedica je uništenja beta stanica u gušterači koje proizvode inzulin, hormon koji je nužan za korištenje i skladištenje glukoze u stanicama organizma. Ovom obliku šećerne bolesti pripada 10-15% ukupnog broja bolesnika oboljelih od šećerne bolesti. Tip 2 uvjetovan je kombinacijom disfunkcije beta stanica i inzulinske rezistencije, kad u nekim metaboličkim uvjetima, kao što je npr. pretilost, izostaju učinci inzulina. Oba oblika šećerne bolesti povezana su s rizikom razvoja kasnih komplikacija, uključujući bolesti srca, perifernu vaskularnu bolest, neuropatiju, retinopatiju i bolest bubrega. Šećerna bolest liječi se pomoću 5 temeljnih oblika liječenja: zdravom prehranom, tjelesnom aktivnošću, edukacijom i samokontrolom glukoze, a kod određenih oblika bolesti i hipoglikemizantnim lijekovima i inzulinom. Šećerna bolest se često opisuje kao proces samoregulacije – bolesnici moraju svojim ponašanjem regulirati metaboličke procese koji se u normalnim okolnostima odvijaju automatski. Njihovo liječenje obuhvaća složene svakidašnje zadatke i mijenjanje životnih navika i to u doživotnom trajanju. Bolest zahtijeva da se bolesnici educiraju o liječenju i priučavaju promjenama terapijskih postupaka. Šećerna bolest odražava se gotovo u svim područjima življenja oboljelih pojedinaca – osobnom, obiteljskom, profesionalnom i socijalnom. Osposobljenost bolesnika za samozbrinjavanje bolesti (znanje, vještine), te ovladavanje stresom koji proizlazi iz kronične bolesničke uloge (strategije suočavanja, vjerovanja, socijalna potpora) smatraju se ključnim čimbenicima liječenja. Koristi se nekoliko temeljnih oblika edukacije: individualna edukacija, grupna i u novije vrijeme, edukacija posredovana osobnim računalima.

U uvodnom poglavlju se nadalje izlažu do sada predloženi psihološki modeli koji pomažu razumijevanja zdravstvenog samozbrinjavanja i govori se o pojedinim psihološkim čimbenicima samozbrinjavanja bolesnika.

Budući da je edukacija bolesnika za samozbrinjavanje integralni dio terapije šećerne bolesti opširnije se raspravlja o teoriji i praksi zdravstvene edukacije. Opisana su dva modela edukacije:1. model informiranja bolesnika i 2. model osnaživanja bolesnika i suradne brige o liječenju. Model informiranja osniva se na profesionalnim savjetima, ponajprije od strane liječnika. Iako model naglašava važnost bolesnikova odabira primjerenog zdravstvenog ponašanja, ipak je težište zdravstvene intervencije i kontrole na strani liječnika. Kritičari modela smatraju da takav pristup edukaciji nameće i socijalno potkrepljuje eksternalna vjerovanja o zdravlju, te da ne uvažava činjenicu da su okviri unutar kojih oboljele osobe strukturiraju svoje zdravstveno ponašanje i odluke o zdravstvenim akcijama često određene čimbenicima izvan njihove kontrole. Model osnaživanja bolesnika teži povećanju osobne kontrole nad zdravljem. Edukacijskim postupcima nastoje se poticati bolesnikove sposobnosti da razumije, suočava se i utječe na bihevioralne, socijalne i okolinske čimbenike koji utječu na njegovo zdravlje. Profesionalne osobe, umjesto da nameću bolesnicima predodređene zdravstvene poruke, strukturiraju intervenciju na osnovi bolesnikovih percepcija o primjerenim/neprimjerenim dijelovima zdravstvenog ponašanja, te prihvatljivim/neprihvatljivim aspektima njegova mijenjanja. Bolesnikova vjerovanja, vrijednosti i percepcija zdravlja osnovica su za suradnju, a ravnopravni odnos između liječnika i bolesnika služi povećavanju bolesnikove kontrole, te stimuliranju njegovog samopoštovanja i samoostvarivanja. Edukacijski program osnaživanja bolesnika obuhvaća slijedeće: a) edukator istražuje prevladavajuće brige bolesnika, raspravlja s bolesnikom o prirodi odnosa bolesnik-liječnik u liječenju šećerne bolesti, procjenjuje status bolesnika u vezi znanja i vještina samozbrinjavanja bolesti, naglašava odgovornost bolesnika za samozbrinjavanje, osigurava relevantne informacije o šećernoj bolesti; b) bolesnik odabire ciljeve, te identificira svoje jake strane i zapreke za postizanje samozbrinjavanja, preuzima odgovornost za rješavanje problema, utvrđuje opcije koje će pokušati, te u suradnji s edukatorom razvija plan; c)bolesnik i edukator procjenjuju, ispituju i revidiraju plan. Detaljno se opisuje konkretni psihosocijalni program osnaživanja bolesnika, razvijen 1991. god. u Michigen Diabetes Research Center u SAD, upravljen k emocionalnim, kognitivnim i socijalnim aspektima življenja sa šećernom bolešću.

Uvodni dio autorica završava konstatacijom da nema istraživanja koja bi cjelovito provjeravala model osnaživanja. Bilo bi nužno model provjeriti u različitim kliničkim situacijama – s obzirom na stanje bolesnikove šećerne bolesti (razvijenost komplikacija, tip terapije), razdoblje liječenja (neposredno nakon dijagnoze, kasnije), tip bolesti (tip 1, tip 2), interakcije s različitim psihosocijalnim varijablama itd.

Cilj istraživanja koje je autorica provela bio je utvrditi primjenjivost i učinke psihosocijalnog modela osnaživanja bolesnika u tipičnim kliničkim uvjetima. Model je provjeravan primjenom psihosocijalnog modela osnaživanja u skupinama bolesnika s tipom 2 šećerne bolesti koji tijekom ranijeg liječenja nisu ostvarivali zadovoljavajuću glikemijsku kontrolu. Pokušalo se utvrditi:1. primjenjivost modela osnaživanja bolesnika, definiranu na osnovi a) spremnosti bolesnika za uključivanje u program, b) redovitosti sudjelovanja u programu i c) samoiskaza bolesnika o subjektivnim dobitima od programa, kao i teškoćama pri njegovu praćenju, 2. učinkovitost programa u uključenim skupinama bolesnika na osnovi usporedbe sa skupinom bolesnika sličnih zdravstvenih karakteristika koji nisu bili uključeni u program (učinkovitost je određivana na osnovi usporedbe početne glikemijske kontrole s pokazateljima glikemijske kontrole nakon programa i u razdoblju praćenja od 3 i 6 mjeseci, te usporedbe samoiskaza o kvaliteti življenja na početku i nakon završenog programa) i 3. postoje li razlike u učinkovitosti programa s obzirom na demografske karakteristike bolesnika, zdravstvena vjerovanja i osobni model šećerne bolesti.

Korišten je kvazi-eksperimentalni nacrt istraživanja s ponovljenim mjerenjima i kontrolnom skupinom bolesnika. Nezavisna varijabla bila je uključenost u psihosocijalni edukacijski program temeljen na načelima osnaživanja. Zavisne varijable bile su glikemijska kontrola i kvaliteta života po završetku programa, te glikemijska kontrola nakon razdoblja praćenja od 3 i 6 mjeseci. Ispitivanje je provedeno na bolesnicima sa šećernom bolešću koji se kontroliraju u Sveučilišnoj klinici Vuk Vrhovac u Zagrebu. Ciljna skupina definirana je na osnovi tipa šećerne bolesti (tip 2), dobi (< 60 godina) i pokazatelja glikemijske kontrole (HbA1c > 8.5% u razdoblju od zadnjih godinu dana). Bolesnici tipa 2 izabrani su zbog visoke zastupljenosti (oko 80% u ukupnoj populaciji dijabetičkih bolesnika), malog broja psihosocijalnih istraživanja s tim tipom šećerne bolesti, te visoke rizičnosti za razvoj dijabetičkih komplikacija. Dob od 60 godina arbitrarno je određena granicom do koje se može očekivati aktivno sudjelovanje bolesnika (prvenstveno s obzirom na pokretljivost, utjecaj pridruženih bolesti i sl.). Za kriterij dugotrajne loše glikemijske kontrole autorica se odlučila zbog pretpostavke da ona ukazuje na teškoće ovladavanja šećernom bolešću koje se nisu uspjele razriještiti u okviru uobičajene zdravstvene skrbi i edukacije. U intervencijskoj skupini bila su 73 bolesnika (s kojima se radilo u 8 zasebnih grupa), a u kontrolnoj 35 bolesnika. Bolesnici u intervencijskoj skupini regrutirani su tako da su zdravstveni kartoni bolesnika koji su udovoljavali uključnim kriterijima označeni dan prije predbilježene liječničke kontrole i pri dolasku ih je medicinska sestra uputila psihologu. U okviru individualnog intervjua bolesnicima su objašnjena načela pristupa osnaživanja i suradne brige o liječenju, te im je predloženo sudjelovanje u psihosocijalnoj edukaciji koja bi im pomogla u ovladavanju bolešću. Razgovori s bolesnicima obavljani su dok se nije formirala grupa predviđena za intervenciju. Regrutacija za iduću grupu na isti se način nastavila nakon što je prethodna završila šest-tjedni program. Bolesnici kontrolne skupine, izabrani prema istim uključnim kriterijima, u pojedinačnom su razgovoru zamoljeni da ispune dobivene psihologijske upitnike, te nakon šest tjedana pozvani ponovo i zamoljeni za isto. Edukativni program trajao je šest tjedana s jednim sastankom tjedno u trajanju 90-120 min. Teme po sastancima bile su: 1. sastanak: Postavljanje ciljeva, 2. Rješavanje problema, 3. Doživljavanje šećerne bolesti, 4. Suočavanje sa stresom, 5. Dobivanje podrške i 6. sastanak: Motiviranje sebe samih. Svaki sastanak obuhvaćao je kratko uvodno izlaganje s ciljem pojašnjavanja teme, raspravu teme sastanka s grupom, poticanje izražavanja osobnih stajališta i iskustava, kao i međusobne razmjene, rad na Radnim listovima s ciljem dodatne elaboracije osobnih iskustava, razmišljanja i doživljavanja i dogovor o aktivnostima u razdoblju do idućeg sastanka. U istraživanju su korištena tri upitnika: Upitnik za ispitivanje percipiranog izvora kontrole zdravlja (ZLK-90), Upitnik o osobnom modelu šećerne bolesti i Upitnik o kvaliteti življenja (WHOQOL-BREF). Podaci o bolesti i liječenju uzeti su iz zdravstvenih kartona.

U analizi rezultata najprije je provjerena spremnost bolesnika za sudjelovanje u psihosocijalnom programu osnaživanja, redovitost sudjelovanja i iskazane dobrobiti odnosno teškoće. U edukaciji je na redovit i aktivan način sudjelovalo 27 % od ukupnog broja bolesnika kojima su u fazi regrutacije objašnjena načela snaženja i suradne brige o liječenju. Dio bolesnika odbio je sudjelovati objašnjenjem da se ne radi o njihovu prioritetu, ne zanima ih i sl., a drugi dio opravdao je nesudjelovanje okolnostima na koje nisu mogli utjecati ili zdravstvenim teškoćama koje su bile inkopatibilne s aktivnošću u grupi. Najčešće percipirane dobrobiti od edukacije bile su podrška i briga od strane profesionalnih osoba, postajanje svjesnim ozbiljnosti šećerne bolesti, doživljaj potaknutosti i razmišljanje o rješenjima. Među doživljenim teškoćama isticale su se okolnosti u kojima bolesnici žive a koje ne podržavaju brigu o sebi, nedovoljnost učenja u grupi za postizanje promjena u životu, te unekoliko nerazumljiv sadržaj (posebno Radni listovi). Sudionici su po završenom programu iskazivali poboljšanu kvalitetu svog življenja u psihološkom i socijalnom području. Glikemijska kontrola poboljšala se nakon programa, te održala poboljšanom u razdobljima praćenja od tri i šest mjeseci. Prosječno je poboljšanje bilo 0,60% od početne vrijednosti glikoziliranog hemoglobina, što se i u kliničkom smislu može smatrati značajnim poboljšanjem. Kontrolna skupina ispitanika usporedivih demografskih i zdravstvenih karakteristika ostala je s obzirom na pokazatelje kvalitete življenja i glikemijske kontrole nepromjenjena. Regresijskom analizom provjereno je postoje li razlike u učinkovitosti programa osnaživanja obzirom na demografske karakteristike bolesnika, njihova zdravstvena vjerovanja, osobni model šećerne bolesti, te karakteristike bolesti i liječenja. Srazmjerno najveće dobiti od programa osnaživanja, izražene poboljšanjem vrijednosti HbA1C, dobivene su u obrazovanijih bolesnika koje su obilježavala vjerovanja u internalnu kontrolu zdravlja, te vjerovanja o efikasnosti postupka liječenja za kontrolu šećerne bolesti i prevenciju komplikacija određena Upitnikom o osobnom modelu šećerne bolesti.

U Raspravi autorica podrobno analizira dobivene rezultate i uspoređuje ih s rezultatima drugih autora. Na osnovi dobivenih rezultata zaključuje da oni govore o pozitivnim, ali ograničenim kliničkim dobicima od edukacijskog pristupa koji je temeljen na načelima osnaživanja bolesnika za smoostvarivanje i suradnu brigu o liječenju. Ograničenje se s jedne strane odnosi na malobrojnost bolesnika koji su spremni prihvatiti takav oblik sudjelovanja u svom liječenju, a s druge strane na relativno skromne promjene metaboličkih parametara i čini se, općenite spremnosti za aktivnu ulogu u liječenju u onih bolesnika koji su sudjelovali. Ipak, s obzirom na činjenicu da u kontrolnoj skupini nisu nađene promjene – niti u subjektivno percipiranoj kvaliteti življenja, niti u ostvarenoj kontroli glikemije - može se ustvrditi da primjena modela snaženja inicira napredak bolesnika prema aktivnijem zdravstvenom ponašanju. Prikupljeni kvalitativni podaci sugeriraju da su doživljena permisivna atmosfera i podrška, najsnažniji generatori promjene. Autorica smatra da su potrebna daljnja istraživanja da bi se razumjele individualne razlike u preferenciji bolesnika u svezi sudjelovanja u procesu liječenja (vođenje od strane liječnika – suradna briga o liječenju), kao i čimbenici koji na njih utječu.

Doktorski rad Mirjane Pibernik-Okanović izuzetno je vrijedan prilog provjeri različith modela edukacije bolesnika oboljelih od šećerne bolesti. Iako je danas u literaturi općenito prihvaćeno da klasične oblike edukacije dijabetičkih bolesnika, koji najvećim dijelom uključuju samo podučavanje o osobitostima šećerne bolesti i vještinama nužnim za samozbrinjavanje, treba zamijeniti postupcima koji su usmjereni na aktivnije učešće bolesnika u donošenju odluka o svom liječenu, vrlo je malo istraživanja koja provjeravaju primjenjivost takvih pristupa u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Nastojeći provjeriti jedan od najsuvremenijih modela edukacije dijabetičkih bolesnika, psihosocijalni model osnaživanja, autorica je u izradi nacrta svog istraživanja krenula od opravdane pretpostavke da nije dovoljno samo ispitati učinkovitost tog modela već da treba dodatno provjeriti jesu li bolesnici uopće spremni prihvatiti takav oblik edukacije i ovisi li njegova djelotvornost o nekim specifičnim demografskim i psihološkim osobinama bolesnika. U provođenju istraživanja, koje je zahtijevalo dugotrajni klinički rad, autorica je nastojala kontrolirati sve relevantne varijable koje su mogle utjecati na valjanost dobivenih rezultata. U interpretaciji svojih rezultata pokazala je primjerenu znanstvenu kritičnost. Na kraju svog rada autorica je dala vrijedne poticaje za daljnja istraživanja, ukazujući da je u iznalaženju optimalnih modela edukacije bolesnika oboljelih od šećerne bolesti nužno voditi računa o individualnim razlikama u preferenciji bolesnika za različite postupke educiranja.

Predlažemo Vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati pozitivnu ocjenu doktorskog rada Mirjane Pibernik-Okanović i da joj odobri nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti iz psihologije.

U Zagrebu, 20.5.2002.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Silvija Szabo, red. prof. u miru

dr sc. Mirjana Krizmanić, red. prof. u miru

dr. sc. Željko Metelko, izv. prof.,

(Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac u Zagrebu)

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Odlukom Vijeća od 18. travnja 2002. imenovano je stručno povjerenstvo u sastavu

prof. dr. Zoran Kravar, predsjednik

prof. dr. Krunoslav Pranjić, član

akademik prof. dr. Mirko Tomasović, član

a sa zadaćom da ocijeni magistarski rad Vinka Prizmića Pripadnost vremenu i prostoru Simona Carmiggelta i Miljenka Smoje, kroz dnevnu kolumnu i tjednu rubriku »Kronkel« i »Dnevnik jednog penzionera«. U vezi s tim stručno povjerenstvo podnosi sljedeće

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Vinka Prizmića obaseže 173 + XI stranica, od čega str. 6-111 otpadaju na osnovni tekst, str. 112-146 na malu antologiju Carmiggeltovih i Smojinih tekstova u originalu i u hrvatskom odnosno nizozemskom prijevodu, str. 149–164 na analizu odnosa među tekstovima uvrštenima na str. 149–164, a str. 171-173 na sažetak (analiza i sažetak donose se u hrvatskoj, nizozemskoj i engleskoj verziji). Napokon, str. I-XI popunjene su »dodacima«, a to su: Kazalo imena i pojmova, Bibliografija i sekundarna literatura. Osnovni tekst popraćen je bilješkama, kojih je ukupno 156. Prethodi mu, na str. 2-3, kazalo i, na str. 4, kratka Zahvala, mjestimično sastavljena u ispovjednu tonu.

Predmet su Prizmićeva rada humoristički novinski članci suvremenoga nizozemskog pisca Simona Carmiggelta i splitskoga novinara Miljenka Smoje. Autor polazi od pretpostavke da među tekstovima dvojice autora postoje podudarnosti, koje u cijelom svom radu pokušava iznijeti na vidjelo. Sva poglavlja njegova rada, kojih slijed iscrtava njegovu metodologiju, točnije, njegove poglede na mogućnost književnopovijesnoga pristupa književnom tekstu i, napose, književnom humorizmu, komponirana su binarno, što znači da se u njima usporedno analiziraju opusi nizozemskoga i hrvatskoga autora. Pritom Prizmić stavlja težišta na sljedeće tematske komplekse: na biografiju, strukturu opusa, jezik, politički angažman, pripovjedački postupak, humor i humanizam. Izbor težišta, koja su tretirana prilično fleksibilno, omogućuje zadovoljavajući pristup obama opusima, premda nije mišljen iz jednoga principa, a podnio bi i određene revizije: ne bi, na primjer, bilo loše da su zasebno karakterizirani i geokulturni tematski svjetovi dvaju humorista, o kojima, doduše, Prizmić govori u dijelu radnje, gdje određuje Carmiggeltove i Smojine tekstove koji su predmet njegove analize.

U cjelini, rad Vinka Prizmića Pripadnost vremenu i prostoru Simona Carmiggelta i Miljenka Smoje, kroz dnevnu kolumnu i tjednu rubriku »Kronkel« i »Dnevnik jednog penzionera« prihvatljiva je književnopovijesna studija koja, u okviru svojih heurističkih hipoteza, a zahvaljujući dostatnu teoretskom utemeljenju, dolazi do zanimljivih spoznaja o dvama odabranim opusima i njihovim zajedničkim crtama. Osim toga, rad sadržava teoretske iskaze i spoznajne rezultate koji se mogu vrednovati i kao prilog općenitijim razmišljanjima o književnom humoru. Stoga povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati naše izvješće te Vinku Prizmiću omogući nastavak postupka za stjecanje stupnja magistra znanosti iz područja filologije.

U Zagrebu, 21. svibnja 2001.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Zoran Kravar, red. prof.

Dr. sc. Krunoslav Pranjić, red. prof.

Akademik dr. sc. Mirko Tomasović, u mirovini

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za pedagogiju

Zagreb, 27. svibnja 2002. godine

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Zagreb, I. Lučića 3.

Predmet: Vesna Buljubašić – Kuzmanović, ocjena magistarskog rada

«Kooperativno učenje u nastavi kao faktor socijalizacije».

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 19.ožujka 2002. godine imenovalo je Stručno povjerenstvo u sastavu dr. sc Antun Mijatović, izv. prof. s Odsjeka za pedagogiju /predsjednik povjerenstva/, dr. sc Vladimir Jurić, red. prof., s Odsjeka za pedagogiju /član povjerenstva/ i dr. sc Anđelka Peko, doc. na Pedagoškom fakultetu u Osijeku /član povjerenstva) za ocjenu magistarskog rada pod naslovom «Kooperativno učenje kao faktor socijalizacije». Članovi Stručnog povjerenstva su pročitali prispjeli rad i dali konkretne primjedbe koje je pristupnica uvažila i u prerađenom radu ispravila. Na temelju dopuna i ispravaka koje je pristupnica izvršila u radu, imenovano Stručno povjerenstvo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta podnosi zajedničko

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad pod naslovom «Kooperativno učenje kao faktor socijalizacije» ima 152 stranice i četiri priloga ( dva upitnika za samoprocjenu, upitnik procjene spremnosti za pomaganje i upitnik za samoprocjenu učenika u grupi ) te 96 tablica skupnih i obrađenih podataka koje pristupnica prikupila u empirijskom djelu istraživanja. Rad je podijeljen u pet poglavlja kojima se dodaje popis literature i spomenuti prilozi instrumenata koji su korišteni u istraživanju. Prvo poglavlje čini Uvod ( od 1 do 6 stranice) u kojem pristupnica pobliže objašnjava opće i posebne razloge za pristup ovakvoj temi te ukratko objašnjava neka teorijska stajališta kojima se rukovodila tijekom izrade samog rada. Drugo poglavlje ( od 6 do 49 stranice) pobliže objašnjava izbor i definiranje samog problema i strukturirano je od šest potpoglavlja. Treće poglavlje obuhvaća opis metodologije istraživanja ( od str. 50 do 55) i kratko iskazuje tri temeljna pitanja kao, primjerice, što je uzorak, instrumenti i postupak samog istraživanja. Četvrto poglavlje ( od str. 56 do 143 ) nosi naziv Obrada i interpretacija podataka i strukturirano je od tri potpoglavlja a svako potpoglavlje odnosi se na posebni dio uzorka ( četvrti, šesti i osmi razred ). Peti, zadnji dio magistarskog rada (od str. 144 do 148) sistematizira relevantne konstatacije istraživanja i zaključke. Kao što je navedeno nakon poglavlja zaključaka slijedi pregled literature i prilozi .

S a d r ž a j r a d a

U uvodnom poglavlju pristupnica kratko navodi u čemu je izazov suvremene socijalizacije i kakve izravne i neizravne veze ima kooperativno učenje sa socijalizacijom. Kratak povijesni pregled razvoja pojma socijalizacije i glavne etape teorijskog oblikovanja socijalizacije kako je danas vide značajniji pedagozi kratko i konzistentno daje uvid u aktualnost ovog pitanja, osobito sa stajališta preporuka koje UNESCO preko radova J. Deloresa sugerira kao okosnicu obrazovanja za 21. stoljeće. Polazeći od činjenice da je škola mjesto na kojem se pitanju socijalizacije pristupa ili bi se trebalo pristupati sustavno i organizirano navode se i druga stajališta koja u pojedinim zemljama pokazuju različite smjerove u odgovorima na ova pitanja. Sasvim je drugo pitanje kakvi su danas učinci škole u području socijalizacije učenike i kakva su stajališta pojedinih autora koja su istraživala ove probleme kako u našim uvjetima tako i u brojnim stranim zemljama. Problem socijalizacije je, uz sve ostalo, u našim uvjetima složen i zbog tranzicijskih promjena koje se provode u čitavom društvu i poglavito u samoj školi gdje se sve više iskazuje nesrazmjer između okruženja, obitelji i poruka koje učenicima prenosi škola u pojedinim etapama razvoja. Uz navedene grupe pitanja koje vidljivo opterećuju skladan podnos u relaciji između okruženja, obitelji i škole u našim uvjetima svakako moramo iskazati i brojne prolazne kampanje koje se provode pod pomodnim nazivima i na teme putem kojih se ubrzava proces stabilizacije općih prilika života nakon ratnih i traumatizirajućih iskustava. Jedan od takvih programa pod nazivom «Surađujmo» u kojem je sudjelovala i pristupnica polazi od kooperativnog učenja koje je strukturirano u djelotvornim oblicima ponašanja i interakcijskih odnosa koji su važni za ostvarivanje prijateljskih odnosa s drugima osobama tj. učenicima. Pristupnica ovaj problem s pravom razlaže na tri značajne komponente a to je odnos prema sebi, prema drugom pojedincu i prema fiksiranom kolektivitetu. Odabrana strategija za oblikovanje istraživanja čini se primjerenom tim prije što pristupnica uvjerljivo razlaže svoje stajalište da je odgojna funkcija u obitelji i školi sve slabija, a broj nasilja, vandalizama, ubojstava i asocijalnog ponašanja među učenicima to vjerodostojno i pokazuje.

Drugo poglavlje nosi naslov Izbor i definiranje problema istraživanja. Započinje nabrajanjem brojnih nedostataka koji su evidentni u današnjem postupanju škole, obitelji i cjelokupnog okruženja koje nije naklonjeno ni jednoj dimenziji socijalizacije. Pristupnica postavlja osnovno pitanje na koje bi ovo istraživanje trebalo dati odgovor, a to je; može li učenje koje je organizirano kao timski a ne individualni napor, kao suradničko i društveno a ne natjecateljsko i izolirano, utjecati na proces unutar grupe i biti tako u određenoj mjeri faktor socijalizacije. Tri stajališta se pristupnici čine ključnim za ostvarivanje takve zamisli, a to su; autopercepcija, heteropercepcija i percepcija pojedinca u socijalnom kontekstu. U prvom potpoglavlju koje nosi naziv Teorijska polazišta i znanstvena utemeljenost sažeto je nekoliko relevantnih pitanja kao objašnjenje koopertaivnog učenja, socijalizacije, kooperacije i socijalizacije u nastavi i poredbeni pregled značajki kooperatvnog i kompetitivnog učenja. U drugom potpoglavlju opširnije se opisuje Odgojno – obrazovni program «Surađujmo» koji je u brojnim aspektima manjkav i prijeporan, što, razumljivo, nema izravne veze s pristupnicom koja ga je primijenila kao verificiran program. Treće potpoglavlje su definicije i ključne riječi koje otklanja brojne dvojbe oko korištenih definicija i pojmova koje se u radu javljaju i bez obzira što bi između brojnih i raznovrsnih definicija netko drugi odabrao drugačiji pristup neprijeporno je pravo pristupnice da se odabere sebi prihvatljivije i da ih konsekventno koristi u radu što je u ovom slučaju vrlo korektno i učinjeno. Četvrto potpoglavlje se odnosi na definiciju cilja i artikulaciju zadaća , a u petom se definira ju hipoteze i očekivanja od ovog istraživanja. Šesto i zadnje potpoglavlje u drugom poglavlju predočuje zavisne varijable za presjeke u autopercepciji (dvanaest varijabli), heteropercepciji ( osam varijabli) i percepciji socijalnog konteksta ( skala sa pet stupnjeva slobode odgovora). Instrument samoprocjene učenika u odnosu na grupu ima više pitanja za čije odgovore se učenicima nude skale od pet stupnjeva slobode (Likertova skala). Nezavisne varijable strukturirane su na osam elemenata, uglavnom konvencionalnog formata.

Treće poglavlje nosi naziv Metodologija istraživanja i u njemu se detaljno objašnjava uzorak (3.1.) koji je odabran u OŠ «Dobriša Cesarić» u Osijeku i tvore ga učenici četvrtog, šestog i osmog razreda od ukupno 82 učenika. Instrumenti (3.2.) se objašnjavaju primjenom već testiranih instrumenata koji su primijenjeni u sličnim istraživanja, kao što smo već i prije naveli na procjenu autopercepcije, heteropercepcije i percepcije socijalnog konteksta. Svaki od instrumenata ima svoje osobitosti, za ovu priliku su jezično pojednostavljeni kako bi bili primjereni za primjenu u četvrtom, šestom i osmom razredu osnovne škole. Instrumenti su u privitku rada te se mogu vidjeti u izvornom obliku. Sami instrumenti nameću brojna pitanja koja su raspravljena s pristupnicom i na koja su dobiveni zadovoljavajući odgovori u svezi znanstvene i metodologijske adekvatnosti instrumenata u odnosu na temeljno pitanje istraživanja. U zadnjem (3.3.) potpoglavlju ovog poglavlja objašnjava se postupak provedbe istraživanja koje je trajalo jedno tromjesečje i koje se provodilo u četiri etape prema standardiziranom protokolu.

Četvrto poglavlje rada je najopsežnije i nozi naslov Obrada i interpretacija podataka. Obrada podataka obavljena je odgovarajućim programom za statističku obradu podataka (SPSS) i u radu je podijeljena u tri potpoglavlja od kojih se svako odnosi na pojedini razred (četvrti, šesti i osmi). Svako potpoglavlje daje uvid u rezultate mjerenja sa sva četiri instrumenta i komentar utvrđenih veza između varijabli istraživanja. Kod učenika četvrtih razreda je utvrđeno da se na razini primjene prvog instrumenta (samopercepcije) nalazi značajna razlika tj. da je djelovanje putem postupaka kooperativnog učenja imalo pozitivan utjecaj na autopercepciju kao jedno od važnih polazišta socijalizacije tj. skladnog odnosa pojedinca sa svojom prirodnom okolinom. Mjerenja koja su izvršena u svezi heteropercepcije za učenike četvrtog razreda u mjerenjima između primjene programa kooperativnog učenja pokazuju da kooperativno učenje ima pozitivan utjecaj na heteropercepciju učenika te da je primijenjeni program kooperativnih oblika učenja pozitivno djelovao i na heteropercepciju u smislu definiranog aspekta pozitivne socijalizacije. Treća dimenzija koja je nazvana «percepcija socijalnog miljea» tj. socijalna kontekstualizacija u kojoj su integrirane varijable odnosa prema sebi, prema drugima i prema okolini također pokazuju pozitivno djelovanje kooperativnog učenja na percepciju socijalnog miljea kao važne pretpostavke socijalizacije učenika. Izvjesno je da istraživanje utjecaja kooperativnog učenja na pozitivnu socijalizaciju učenika definirane dobi u sve tri dimenzije koje su istraživane pokazuju pozitivne učinke. Pristupnica zaključuje da je kooperativno učenje strukturirano programom opisanim kao «Surađujmo» pozitivno djelovalo na sve tri dimenzije kod učenika četvrtog razreda te da je doprinos pozitivnoj socijalizaciji neprijeporan. Povezanost među varijablama istraživanja pokazuje da je koopereativno učenje djelotvornih oblika ponašanja vezanih za pozitivan pristup sebi, stvaralaštvo, komunikaciju, suradnju, slaganje s drugima i miroljubivo rješavanje sukoba u pozitivnoj korelaciji s autopercepcijom, heretopercepcijom kao i općom percepcijom socijalne okoline pri čemu se razine pozitivne povezanosti međusobno razlikuju. Isti algoritam istraživanja proveden je i za učenike šestog razreda gdje su dobiveni i slični pozitivni rezultati djelovanja kooperativnih oblika učenja na autopercepciju, heteropercepciju i socijalni milje tj. socijalni kontekst. Pozitivni su učinci provedenog programa i na odnose unutar same grupe u pozitivnom pristupu sebi, stvaralaštvu, komunikaciji, suradnji, slaganju s drugima i miroljubivo rješavanje sukoba. Stupnjevi povezanosti među svim varijablama šestog razreda pokazuju pozitivno djelovanje u brojnim međuodnosima koji se sistematično iskazuju i uz koje se navode i razine signifikantnosti. Na jednak način, istim instrumentima, istovjetnom procedurom i uz nijanse koje proizlaze iz dobnih osobitosti učenika u osmom razredu osnovne škole provedeno je implementiranje programa kooperativnog učenja i izmjereni njegovi učinci koji su kao i kod četvrtog i šestog razreda dali pozitivne učinke i kod osmog razreda u sve tri grupe percepcije kao i pojedinim izdvojenim varijablama koje su prethodno naznačene. Na kraju su predočeni rezultati evaluacije grupnih susreta i učinaka kooperativnog učenja djelotvornih oblika ponašanja na odnose i procese unutar grupe. Sa stajališta evaluacije utvrđeno je da kooperativno učenje i pozitivan odnos prema sebi, prema stvaralaštvu, komunikaciji s drugima, suradnje i slaganje s drugim članovima grupe, spremnosti na miroljubivo rješavanje sukoba imaju pozitivan i značajan rast nakon primjene kooperativnih oblika rada i učenja. Iste relevantne vrijednosti iskazuju se i unutar odnosa pojedinaca u grupi kao i između povezanosti među varijablama istraživanja.

Zaključno razmatranje slijedi rezultate opsežnog empirijskog istraživanja i mnogobrojne pojedinačne podatke koji se oslanjaju na suvremene znanstvene smjerove određenja škole kao mjesta socijalizacije u mnogobrojnim aspektima međuljudskih odnosa od komunikacije, pozitivne i negativne interakcije, mnogobrojnih vrijednosnih, moralnih i humanih refleksija, tolerancije, beskonfliktnog rješavanja sporova i sl. Takvo određenje odnosa učenika prema sebi, vršnjacima, grupi i svrsi nastavnog procesa ostvaruje novu kvalitetu djelovanja škole. Kvalitetna škola uravnotežuje individualnost i osjećaj pripadnosti grupi, razvija i potiče oba razvojna smjera usklađujući ih u suglasju s osobnim određenjem pojedinca i konkretne socijalne okoline. Suradnja i stvaralaštvo, odgovornost i solidarnost na taj način postaju čvorište pozitivne socijalizacije u kojem se i ogleda odgojno djelovanje suvremene škole. Postavljeno pitanje u ovom radu odnosilo se na učenje kao timsku aktivnost, kao zajednički, kooperativni i suradnički napor nasuprot izoliranog, individualnog, suparničkog i natjecateljskog. Dobiveni su odgovori koji pokazuju da je kooperativno učenje pozitivno djelovalo na razvoj odnosa prema sebi, drugima i samoj grupi, te je imalo pozitivan odnos na procese unutar grupe u sva tri polazišta socijalizacije ( autopercepciju, heteropercepciju i percepciju socijalnog miljea) tj. usklađenosti odnosa između pojedinca i njegove okoline. Takve znanstvene rezultate dobili su i brojni drugi istraživači koji su istraživali učinke grupe na razvoj pojedinca i njegove komplekse odnose. Utvrđeno je da se u takvom procesu socijalizacije javljaju i drugi mnogobrojni čimbenici (roditelji, stavovi obitelji, neformalne grupe i sl.) koji neizravno djeluju i čije djelovanje je moguće identificirati i istraživati. Na kraju je potrebno upozoriti kako je pitanje pozitivnog djelovanja kooperativnog učenja neprijeporno u odnosu na doprinos socijalizaciji učenika, ali je sasvim otvoreno i teorijski nedefinirano pitanje do koje mjere je poželjno provoditi socijalizaciju učenika putem formalnih oblika kolektivizacije koja je proteklih pola stoljeća bila jedna od temeljnih značajki naše prijašnje ideološki angažirane škole.

Zaključak i prijedlog

Magistarski rad pristupnice Vesne Buljubašić-Kuzmanović pod naslovom Kooperativno učenje u nastavi kao faktor socijalizacije, gledano u cjelini, je u znanstvenom pogledu konzistentno, cjelovito i domišljeno, metodologijski korektno izvedeno i usmjereno na sasvim aktualnu problematiku suvremene škole. Socijalizacija kao zajednički nazivnih za mnoštvo faktora, utjecaja i procesa, osmišljenog i/ili stihijnog djelovanja na mladi naraštaj koje je pristupnica u

istraživanju centrirala na tri selekcionirane grupe utjecaja (autopercepcija, heteropercepcija i percepcija socijalnog miljea) i putem njih nastojala identificirati razinu pozitivnog djelovanje kooperativnih oblika učenja, pokazuju se kao relevantan konstrukt. Zanemarujući manje nedostatke, ponekad prisutne nepreciznosti u određenju pojedinih kategorija unutar socijalizacije i moguće razlike u odabiru teorijskih odrednica , što je sve u granicama prihvatljive osobne i autorske jednadžbe, Stručno povjerenstvo smatra da je program «Surađujmo» nastao u poratnom vremenu i da neizbježno nosi stanovita obilježja koja su izazvana reakcijama u poremećenim međuljudskim odnosima, pa je moguće dobivene rezultate kritički prihvaćati s pretpostavkom djelovanja brojnih parazitarnih faktora koji nisu evidentirani niti su bili predmet istraživanja. Pristupnica je na zadovoljavajući način riješila brojne probleme složenog istraživanja a koji se ogledaju u mnoštvu teorijskih antinomija i složenih provedbenih postupaka u empirijskom istraživanju. Rad je veoma kompleksan i zahtjeva koncentrirano praćenje rezultata i njihove interpretacije, pisan je razumljivo i koliko je to bilo moguće jednostavno. Grafička oprema i prezentacija rezultata istraživanja kao i podataka dobivenih obradom je na uobičajenoj razini kvalitete. Predočena literatura kojom se pristupnica koristila je po opsegu i kvaliteti primjerena i relevantna, a cjelovito i sistematično citiranje pojedinih autora i navođenje njihovih rezultata u samoj radnji pokazuje veoma korektan odnos prema intelektualnom vlasništvu i široko poznavanje istraživane problematike. Povjerenstvo procjenjuje da pristupnica nije povrijedila etičke principe tijekom samog istraživanja kao ni prilikom interpretacije rezultata.

Na temelju svega izloženog povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada pristupnice Vesne Buljubašić-Kuzmanović pod naslovom «Kooperativno učenje u nastavi kao faktor socijalizacije» i da joj odobri nastavak daljnjeg postupka za stjecanje akademskog stupnja magistre znanosti u području društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti u grani pedagogija.

S t r u č n o p o v j e r e n s t v o:

------------------------------------------------------------- dr. sc Antun Mijatović, izv. prof.

(predsjednik povjerenstva )

-------------------------------------------------------------

dr. sc. Vladimir Jurić , red. prof.

( član povjerenstva)

-------------------------------------------------------------

dr. sc. Anđelka Peko, izv. prof.

(član povjerenstva)

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Broj: 03-02-13/2.

Zagreb, 03. 06. 2002.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici održanoj 15. svibnja 2002. Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Nataše Novak-Mučalo pod naslovom Kasnoantička arhitektura na otocima sjevernog Jadrana, pa istom Vijeću podnosimo skupno

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Nataše Novak-Mučalo ima ukupno 132 stranice teksta sa ukupno 651 bilješkom i brojnim grafičkim prilozima. Tekstualni dio magistarske radnje sadrži dva uvodna poglavlja: “Uvodne napomene” (str. 1-6, s potpoglavljima “Odabir teme i metodologija rada” te “Osvrt na stanje istraženosti kasnoantičke arhitekture na sjevernojadranskim otocima”) i “Zemljopisno-povijesni okvir” (str. 7-15).

Središnji dio radnje pod naslovom “Ranokršćanska arhitektura na sjevernojadranskim otocima” podijeljen je u nekoliko cjelina: “Širenje kršćanstva i crkvena organizacija područja” (16-21), “Ranokršćanska arhitektura u urbanim središtima” (str. 22-35), “Ranokršćanska arhitektura u ageru” (36-50), “Ranokršćanska arhitektura u sklopu Justinijanovog pomorskog limesa” (51-58). Taj dio završava poglavljem “Neke osobitosti ranokršćanske arhitekture na sjevernom Jadranu” (59-69).

Potom slijedi poglavlje “Fortifikacijska arhitektura” (70-95) i poglavlje “Sjevernojadranski otoci u kasnoj antici” (96-103), koji služi umjesto zaključka. Radnja završava obimnom bibliografijom (104-132) i grafičkim prilozima.

Nakon “Uvodnih napomena” u kojima objašnjava metodske postupke i daje osvrt na stanje istraženosti kasnoantičke arhitekture na sjevernojadranskim otocima, N. Novak-Mučalo daje zemljopisno povijesni okvir za proučavanu građu, te rezimira povijesna događanja koja su imala direktnog utjecaja na arhitektonsku produkciju sjevernojadranskih otoka u kasnoj antici.

Opsegom najopširnije poglavlje “Ranokršćanska arhitektura na sjevernojadranskim otocima” analitički je dio radnje. Podijelivši građu po prostorno-funkcionalnom modelu, kandidatkinja u prvom dijelu analizira crkvenu organizaciju područja naglašavajući uloge biskupskih centara u širenju kršćanstva u relativno zatvorenim sredinama kakve su otoci. Dakako da u prvom redu analizira arhitekturu biskupskih središta, ustanovljavajući posvemašnju heterogenost arhitektonskih rješenja koja tumači različitim vremenom nastanka unutar proučavanog razdoblja, i dakako različitom važnošću pojedinih gradova.

Nadovezujući se na to, u slijedećem poglavlju N. Novak-Mučalo analizira arhitekturu agera, ustanovljavajući ovoga puta relativnu jednostavnost arhitektonskih formi, ali i pravila nastanka pojedinih kršćanskih nukleusa uglavnom u ranije naseljenim područjima, u okviru antičkih gospodarskih kompleksa.

Posve suprotno, arhitektura nastala u sklopu Justinijanovog pomorskog limesa, uglavnom traži određene dominantne položaje, kontrolirajući plovni put, a tipološki se može lakše uklopiti u postojeća saznanja o arhitekturi 6. stoljeća. I više, ta arhitektura pokazuje dovoljno morfoloških i stilskih detalja uobičajenih za prostor u kojem nastaju, ali i justinijansku arhitekturu općenito.

U poglavlju “Neke osobitosti ranokršćanske arhitekture na sjevernom Jadranu” N. Novak-Mučalo daje preglednu sliku tipoloških i morfoloških karakteristika obrađivane građe, kompilirajući je na temelju objavljenih istraživanja i vlastitih promišljanja. Zaključci izvedeni u tom poglavlju pokazuju dobro poznavanje građe i metodoloških postupaka, kao i sposobnost sintetiziranja dosadašnjih saznanja uz iznošenje vlastitih teza.

Poglavlje “Fortifikacijska arhitektura” nastavlja se na ono o justinijanskoj arhitekturi. Ovdje se autorica zadržala na tumačenju razloga odabira pojedinih položaja za izgradnju fortifikacija u sklopu plovnoga limesa, ali i pokušala objasniti transformaciju antičkih gradova u svojevrsna castra kasnoantičkoga doba. Uz cjelovito prikupljanje dosada publicirane građe, ovo je poglavlje u funkciji tumačenja sakralne arhitekture analizirane u prethodnim poglavljima.

Na kraju, u poglavlju pod naslovom “Sjevernojadranski otoci u kasnoj antici” autorica rezimira sve iznesene analize, zaokružujući cjelinu unutar čitavog sjevernojadranskog prostora. Autorica nije, međutim, u radu išla ka stvaranju kompletnog korpusa spomenika, mada je i to zadatak za buduća istraživanja, već je analizom reprezentativne građe nastojala dati tumačenje stilskih osobitosti kasnoantičke arhitekture s naglaskom na prostorno uređenje i širenje kršćanstva. Time je pokazala ne samo vladanje metodama povijesti umjetnosti, već je, što je vrlo pohvalno i nužno, nastojala u proučavanje građe unijeti i metode drugih povijesnih znanosti.

Rezultat je suvislo obrađena cjelina u prostornom smislu, jer je istraživanje kasnoantičke arhitekture sjevernog Jadrana bilo uglavnom u drugom planu u odnosu na Dalmaciju. To je utoliko važno što se na temelju radnje može krenuti u daljnja tipološko-kronološđka promišljanja, a što je dosad bilo onemogućeno raštrkanošću podataka u nizu često teško dostupnih publikacija ili elaborata. S druge strane, autorica je dala naglasak na dosad posve zanemarenu temu - širenje kršćanstva iz biskupskih centara u ager , čemu je dala prilično značajan prilog.

Na temelju iznesenog u ovom izvješću, predlažemo Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Nataše Novak-Mučalo pod naslovom “Kasnoantička arhitektura na otocima sjevernog Jadrana” i da je uputi na postupak obrane.

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Miljenko Jurković, izv. prof.

predsjednik povjerenstva

Dr.sc. Igor Fisković, red. prof.

Dr.sc. Nikola Jakšić, red.prof.

Filozofskog fakulteta u Zadru

ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izvješće o magistarskom radu Tanje Radionov

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 19. ožujka 2002. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Tanje Radionov pod naslovom Interakcionistički pristup analizi posttraumatske prilagodbe nakon ratne traume. Stručno povjerenstvo razmotrilo je priloženu radnju, pa podnosi Vijeću sljedeće

I z v j e š ć e

Magistarski rad Tanje Radionov ima 113 stranica teksta koji uključuje veći broj tablica, 97 referenci u popisu korištene literature, te instrumenetarij korišten u istraživanju kao prilog. Rad je podijeljen u u 10 cjelina: Uvod, Cilj i problem istraživanja, Metoda, Rezultati i rasprava, Završna rasprava, Zaključak, Literatura, Prilog, Sažetak i Životopis.

U uvodnom dijelu autorica opisuje rat kao situaciju koja dramatično mijenja fizičko, ekonomsko, ali i socijalno okruženje u kojem pojedinac živi. Rat ostavlja psihičke posljedice na ljude zahvaćene ratnim djelovanjima, pri čemu su posebno pogođeni borci koji su bili najizloženiji tjelesnim i psihičkim traumama.

U daljnjem dijelu uvoda, autorica se detaljno bavi određivanjem pojmova stresa i traume, te reakcijama na traumatske događaje. Brojni teorijski pristupi pokušali su objasniti reakcije na traumatske događaje. Interakcionistički modeli, koji ističu značaj određenih obilježja pojedinca kao glavnih posredujućih mehanizama između podražajnih karakteristika okoline i odgovore koje ta okolina izaziva, pokazali su se najuspješniji u objašnjavanju reakcija na traumu. U daljnjem tekstu pobliže se prikazuje Lazarusov model stresa i suočavanja. Ovaj model počiva na nekoliko osnovnih elemenata: ulaznim varijablama (osobine pojedinca i osobine okoline), posredujućim procesima (kognitivne procjene situacije i suočavanje s njom) te ishodima prilagodbe (neposredni i dugoročni). Model predviđa da konačne posljedice izloženosti stresnim događajima ovise o međusobnom djelovanju varijabli ličnosti, okolinskih varijabli, kognitivnoj procjeni situacije te neposredni reakcijama na događaje. Iz Lazarusovog modela proizašli su i noviji interakcionistički pristupi proučavanju stresa. Autorica izlaže Wilsonov model traumatske stresne rekacije koja predpostavlja sljedeće: pojedinci s različitim osobnim svojstvima traže potkrepljenje u situacijama, uključujući i stresne i traumatske, koje bi zadovoljilo njihove trenutne potrebe. Osobine pojedinca su u dinamičkoj interakciji sa situacijskim elementima traumatskog stresora, te određuju individualne subjektivne reakcije na traumu i oblike posttraumatske prilagodbe. Prilagodba može biti, prema modelu, patološka (koja uključuje sve psihičke poremećaje i poremećaje ličnosti, a ovisi o vrsti, intenzitetu i razvojnoj pojavnosti traumatskog događaja) i nepatološka ( uključuje uspješno suočavanje sa traumom, koja može podići opću razinu motivacije i samopouzdanja, smanjiti anksioznost i strahove, te pomoći u emocionalnom i socijalnom sazrijevanju).

U završnom dijelu Uvoda, autorica daje opsežan pregled istraživanja posttraumatske prilagodbe boraca. Autorica navodi kako se realtivno malen broj istraživanja bavio izučavanjem karakteristika koje dovode do pozitivnih posttraumatskih ishoda.

Opći cilj magistarske radnje Tanje Radionov bio je provjeriti prikladnost postavki iz Lazarusove teorije stresa i suočavanja i Wilsonove teorije traumatske stresne rekacije, u području ratne traume. Ispitivan je realtivni doprinos individualnih, situacijskih i kognitivnih faktora, u objašnjejnju dugoročnih negativnih i pozitivnih posttraumatskih ishoda prilagodbe boraca Domovinskog rata.

Istraživanjem je obuhvaćen 121 ispitanik muškog spola. Svi ispitanici su ratni veterani sa dijagnosticiranim posttrauamatskim stresnim poremećajem. Ispitivanje je provedeno tijekom bolničkog liječenja ispitanika. Ispitanici bili su upoznati sa svrhom ispitivanja, a sudjelovanje je bilo dobrovoljno i anonimno. Odobrenje za provedbu istraživanja dobiveno je od etičkih povjerenstava institucija u kojima su ispitanici bili hospitalizirani (Psihijatrijska bolnica Vrapče i KBC Rebro).

Ispitivane varijable autorica dijeli u ulazne varijable, posredujuće procese i varijable ishoda. Ulazne varijable obuhvaćaju: individualne faktore koje čine: sociodemografski podaci (dob u vrijeme odlaska na ratište, stupanj obrazovanja, prijeratno mentalno zdravlje i način pristupa vojsci) i osobine ličnosti (samopoimanje – mjereno pomoću Skale percipirane nekompetentnosti (Bezinović, 1988.); socijalna anksioznost – mjerena pomoću Skale za mjerenje straha od negativne evaluacije (Bezinović, 1988.); lokus kontrole – mjeren pomoću Skale eksternalnosti (Bezinović, 1988.)) i situacijske faktore koje čine: izloženost pojedinim vrstama traumatskih situacija (mjerena pomoću Upitnika stresno-traumatskih borbenih iskustava (Kuterovac Jagodić i Bunjevac, 1996) i dužina ukupnog boravka na ratištu. Posredujući procesi definirani su preko mjere primarne procjene (subjektivna procjena intenziteta traumatskih situacija) i mjere sekundarne procjene (subjektivna procjena mogućnosti kontrole ishoda traumatskih situacija i procjena uspješnosti suočavanja s traumatskim situacijama). Varijable ishoda obuhvaćaju: posttraumatske stresne rekacije – mjerene pomoću Mississippi skale posttraumatskog stresnog poremećaja povezanog s borbom (M-PTSP; Keane i sur., 1988) i pozitivne i negativne psihološke promjene nakon rata – mjerene pomoću Upitnika pozitivnih i negativnih posljedica rata (Krizmanić i Kolesarić, 1996), te broj bolničkih psihijatrijskih liječenja nakon povratka s ratišta.

Prikupljeni rezultati statistički su obrađeni kako bi se odgovorilo na problem istraživanja. Provedene su odvojene hijerarhijske regresijske analize sa ishodima kao kriterijima, a blokovi prediktorskih varijabli su uvedeni u jednadžbu prema hipotetskom statusu tih varijabli u modelima stresa i traume.

Rezultati su pokazali da se ukupan set prediktora pokazao najuspješniji u objašnjenju kriterijske varijance posttraumatskih stresnih reakcija (38 %), zatim u objašnjenju kriterijske varijance pozitivnih psiholoških promjena nakon rata (29 %), negativnih psiholoških promjena nakon rata (26 %) i naposljetku, broja bolničkih liječenja nakon povrataka s ratišta (25 %).

U objašnjenju varijance kriterijske mjere posttraumatskih stresnih reakcija jedinu značajnu ulogu imaju varijable ličnosti koje objašnjavaju gotovo ukupnu količinu objašnjenje varijance (38 %). Veća razina posttraumatskih stresnih reakcija značajno je povezana s većom percipiranom nekompetentnošću i eksternalnim lokusom kontrole. Varijable ličnosti jedine igraju značajnu ulogu u objašnjenju varijance kriterijske mjere negativnih psiholoških promjena. Kao značajan prediktor izdvaja se percipirana nekompetentnost. Pri objašnjenju varijance kriterijske mjere broja bolničkih psihijatrijskih liječenja nakon rata značajnu ulogu imaju varijable ličnosti, situacijske varijable i kognitivne procjene . Veći broj bolničkih psihijatrijskih liječenja nakon povratka s ratišta povezan je s većom percipiranom nekompetentnosti, doživljenim traumatskim situacijama zarobljavanja i mučenja i procjenjenom malom mogućnosti kontrole doživljenih trauma. U objašnjenju varijance kriterijske mjere pozitivnih psiholoških promjena nakon rata značajnu ulogu imaju varijable ličnosti i situacijske varijable, a kao značajni prediktori izdvajaju se percipirana nekompetentnost i traumatske situacije ugroženosti radi krivih informacija.

Autorica tumači dobivene rezultate kao očekivane i u skladu s polaznim modelom razumjevanja stresa i prilagodbe, pri čemu sama zaključuje da ovako postavljen nacrt istraživanja (korelacijskog tipa) ima metodološka ograničenja. Rezultati provedenog istraživanja podržavaju posredujuću ulogu kognitivnih procjena, pri čemu se kao značajan prediktor za sve postrtraumatske ishode ističe percepcija uspješnosti suočavanja sa traumom čime se djelomično potvrđuju postavke interakcionističkih teorija stresa.

Sveukupno ocjenjujući magistarski rad Tanje Radionov može se zaključiti da je autorica u izradi svoje radnje pokazala poznavanje teorija i pristupa u proučavanju prilagodbe na stres i traumu. Na strukturiran i sveobuhvatan način je prikazala osnvne postavake interakcionističkih teorija stresa i traume, pri čemu je posebnu pažnju posvetila i pozitivnim ishodima posttraumtske prilagodbe, što predstavlja doprinos u proučavanju ovog područja. U provedbi istraživanja i obradi rezultata primjenila je prikladnu metodologiju Provjereni su interakcionistički modeli, što predstavlja posebnu vrijednost ovog istraživanja, jer istovremeno obuhvaćaju veći broj relevantnih varijabli, dajući stvarniju sliku odvijanja procesa posttraumatske prilagodbe. Metodološke poteškoće u korelacijskom tipu istraživanja, vrijeme proteklo od traume, izostajanje “nekliničke” skupine boraca bez poremećaja samo su neki od čimbenika koje je autorica sama navela u kritičkom osvrtu, a koji mogu utjecati na konačne rezultate, o čemu treba voditi računa u objašnjenju pojedinih rezultata, ali i planiranju daljnjih istraživanja.

Iz svega navedenog proizlazi da je magistarski rad Tanje Radionov pod naslovom “Interakcionistički pristup analizi posttraumatske prilagodbe nakon ratne traume” vrijedan znanstveni doprinos razumijevanju posttraumatske prilagodbe. Stoga Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati magistarski rad Tanje Radionov, te da joj se odobri nastavak postupka za stjecanje stupnja magistra znanosti iz područja psihologije.

U Zagrebu, 23. svibnja 2002.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc.

Dr. sc. Slavko Kljaić, red. prof. u miru

Dr. sc. Vera Folnegović-Šmalc, red.prof.

(Medicinski fakultet u Zagrebu)

Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 26. 05. 2002.

Predmet: Ocjena magistarskog rada Adrijane Košćec-Đuknić

Izvještaj stručnog povjerenstva

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na sjednici od 15. 5. 2002., imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Adrijane Košćec-Đuknić pod naslovom "Odnos različitih pokazatelja pobuđenosti i učinka u funkciji doba dana". Proučivši predloženi magistarski rad podnosimo slijedeći

I Z V J E Š T A J

Magistarski rad podijeljen je u ove glavne odjeljke: Uvod, Cilj, Metoda, Rezultati, Rasprava, Zaključci i Literatura sa 129 citiranih bibliografskih jedinica. Priložen je hrvatski prijevod rabljenog mjernog instrumenta, obrazac dogovorenog pristanka sudionika ispitivanja, tabelarni prilozi, sažetak i ključne riječi na hrvatskom i engleskom jeziku te životopis. Rad ima ukupno 128 stranica.

U prvom dijelu Uvoda tumači se pojam pobuđenosti i njegova uporaba u psiho-logijskoj literaturi na engleskom i hrvatskom jeziku. Prikazano je nekoliko teorija i modela pobuđenosti. Od jednodimenzionalnih teorija ukratko su prikazane glavne klasične teorije pobuđenosti D. Lindsleya (1951), R. Malmoa (1959) i E. Duffy (1967; 1972). Od višedimenzionalnih pristupa autorica je izdvojila teorije J. Laceya (1967) i H. Eysencka (1967) te modele K. Pribrama i D. McGuinness (1975), D. Fowlesa (1980) i J. Blascovicha (1992).

U drugom dijelu Uvoda detaljnije je objašnjen dvodimenzionalni model subjektivne pobuđenosti R. Thayera (1978; 1989), koji predstavlja teorijski okvir rada. Thayer smatra da se pobuđenost, kao rezultat složene integracije informacija fiziološke i psihološke prirode, najbolje može iskazati subjektivnim procjenama. On razlikuje dvije dimenzije pobuđenosti, Energičnost i Napetost, koje se mjere pomoću skale AD ACL (Activation-Deactivation Adjective Check List). Njihov međuodnos ovisi o razini pobuđenosti: u uvjetima niske i umjerene razine, Energičnost i Napetost su u pozitivnoj korelaciji, a u uvjetima visoke razine pobuđenosti u negativnoj. Prema Thayeru, obje dimenzije variraju u funkciji doba dana.

U trećem dijelu Uvoda prikazani su rezultati kronobioloških i psihofizioloških ispitivanja fizioloških i subjektivnih pokazatelja pobuđenosti. Prikazani su i rezultati ispitivanja njihovog međusobnog odnosa. U velikom broju ispitivanja nije potvrđena sukladnost promjena u intenzitetu odgovora različitih fizioloških podsustava u istim podražajnim uvjetima, a utvrđene su i velike interindividualne razlike u fiziološkoj reaktivnosti. Ispitivanja dimenzija pobuđenosti unutar Thayerova modela potvrdila su varijacije dimenzije Energičnosti u funkciji doba dana i povezanost Energičnosti s nekim fiziološkim pokazateljima pobuđenosti. Za dimenziju Napetosti nisu dobiveni jednoznačni rezultati.

U četvrtom dijelu Uvoda autorica se bavi cirkadijurnim varijacijama učinka i odnosom pobuđenosti i učinka. Istraživanja ukazuju na činjenicu da varijacije učinka u funkciji doba dana dominantno ovise o vrsti zadatka i faktoru vježbe. Polazni teorijski okvir koji tumači odnos pobuđenosti i učinka jest često citirani Yerkes-Dodsonov zakon, prema kojem su ove varijable u obrnutom "U" odnosu. Ističe se kako je sukladnost 24-satnih promjena pobuđenosti i učinka ovisna o izboru pokazatelja pobuđenosti i učinka, situacijskim faktorima i karakteristikama ispitanika. Thayer također pretpostavlja obrnuti "U" odnos dimenzija subjektivne pobuđenosti i učinka, ali takva hipoteza nije eksperimentalno provjerena. Rezultati prikazanih ispitivanja upućuju na relativno veću mogućnost predikcije učinka na osnovi poznavanja rezultata na dimenziji Energičnosti nego Napetosti.

U svom istraživanju autorica se bavi pitanjem teorijske valjanosti Thayerova modela subjektivne pobuđenosti. Primjena upitnika i lista označavanja u kronopsihologijskim ispitivanjima uglavnom se ograničava na manji broj mjerenja unutar perioda normalne budnosti i to više u prirodnim nego kontroliranim laboratorijskim uvjetima. Takav pristup ne omogućuje utvrđivanje endogene cirkadijurne komponente 24-satnih varijacija ispitivanih varijabli. Prema autoričinu mišljenju, Thayerovu modelu subjektivne pobuđenosti manjka odgovarajuća eksperimentalna potvrda. Napetost se u dosadašnjim ispitivanjima pokazala upitnom kao dimenzija subjektivne pobuđenosti koja pokazuje ritmičke varijacije u 24-satnom periodu, obzirom da je više situacijski uvjetovana. Nejasan je i međusobni odnos Energičnosti i Napetosti, kao i odnos tih dviju dimenzija s pokazateljima fiziološke pobuđenosti i učinka. Stoga je osnovni cilj ovog rada bio ispitati 24-satne varijacije i kovarijacije dimenzija Energičnosti i Napetosti, tjelesne temperature, frekvencije nespecifičnih elektrodermalnih reakcija te brzine i točnosti rješavanja zadatka pozornosti.

Sudionici ispitivanja odabrani su iz uzorka zagrebačkih studenata psihologije (n=238). Pomoću Upitnika jutarnjosti-večernjosti (Šverko, Vidaček i Kaliterna, 1979) odabrani su oni studenti čiji rezultati nisu bili ekstremni. Time se nastojalo spriječiti da razlike u fazi 24-satnih varijacija između ekstremno jutarnjih i večernjih "tipova" smanje amplitudu grupnih varijacija. Nadalje, obzirom na mali broj zainteresiranih muških sudionika, uzorak je homogeniziran po spolu te je ispitivanje provedeno s 28 sudionica. Tijekom strukturiranog intervjua ispitani su dodatni čimbenici koji su mogli biti prepreka za sudjelovanje u ispitivanju (zdravstveno stanje, ovisnost o kofeinu i nikotinu). Prije ispitivanja sudionice su dobile detaljnu uputu o ispitivanju te su u laboratoriju bile upoznate s eksperimentalnim postupkom. Sve su sudionice dale pismeni pristanak za sudjelovanje.

Ispitivanje se provodilo individualno i trajalo je 26 sati. Cijelo vrijeme ispitivanja sudionice su boravile u laboratorijskim uvjetima kako bi se ostvarila kontrola što većeg broja vanjskih čimbenika koji mogu djelovati na varijacije ispitivanih varijabli. Mjerenja su se obavljala svaka četiri sata (u 8, 12, 16, 20, 24, 4 i 8 sati). Između mjerenja sudionice su se mogle odmarati, čitati, učiti i slušati glazbu te su u isto vrijeme dobivale jednake obroke hrane. Bilo im je dozvoljeno spavati između mjerenja, ali su bile probuđene pola sata prije slijedećeg mjerenja.

Svako je mjerenje započelo 10-minutnim mjerenjem oralne temperature. Nakon toga uslijedilo je registriranje elektrodermalne aktivnosti postupkom konstantne jakosti struje. Kao pokazatelj elektrodermalne aktivnosti odabrana je prosječna frekvencija nespecifičnih elektrodermalnih reakcija u 15 jednominutnih razdoblja registracije. Nakon mjerenja fizioloških varijabli sudionice su procjenjivale razinu svoje trenutne pobuđenosti pomoću hrvatske verzije Kratke forme AD ACL-a (Košćec i Radošević-Vidaček, 2001) koja je bila kompjuterski prezentirana. Nakon procjena pobuđenosti sudionice su rješavale kompjuterski vidni zadatak pozornosti konstruiran za ovo ispitivanje. Zadatak je trajao 42 minute, a sastojao se od 1260 podražajnih nizova prezentiranih u sukcesiji. Podražaji su bili kombinacije od tri broja i dva slova (npr. 693AZ), a zadatak sudionica bio je što brže reagirati kad se na ekranu pojavi niz od tri neparna broja i dva samoglasnika. Takvih je signala bilo 30 u svakom mjerenju. Kao pokazatelji učinka u zadatku analizirani su vrijeme reakcije na signal i ukupan broj pogrešnih reakcija.

Analizom varijance za ponovljena mjerenja ispitano je postojanje značajnih varijacija kao i linearnog trenda u funkciji 6 uzastopnih mjerenja. Pojedinačni (Monk i Fort, 1983) i grupni (Radošević-Vidaček, 1996) cosinor postupci primijenjeni su kako bi se ispitalo postojanje cirkadijurnih ritmova i procijenili njihovi parametri (mesor, amplituda i akrofaza). U varijablama pokazale i značajan linearni trend, provedene su dodatne cosinor analize nakon uklanjanja linearnog trenda, kako bi se ispitao relativni doprinos ritmičke i linearne komponente. Pomoću korelacijskih analiza ispitana je sukladnost 24-satnih varijacija pokazatelja pobuđenosti i učinka.

Rezultati ispitivanja pokazali su da dvije dimenzije subjektivne pobuđenosti, Energičnost i Napetost, značajno variraju u 24-satnom periodu. Varijacije Energičnosti bile su dominantno uvjetovane endogenim cirkadijurnim mehanizmom, a 24-satne varijacije Napetosti dominantno egzogenim ne-ritmičkim faktorom. Potvrđeno je postojanje endogenog cirkadijurnog ritma tjelesne temperature. Drugi odabrani pokazatelj fiziološke pobuđenosti, frekvencija nespecifičnih elektrodermalnih reakcija, nije pokazao značajne promjene u funkciji doba dana. To je protumačeno slabijom eksperimentalnom kontrolom kognitivnih procesa i razine pospanosti za vrijeme registriranja spontane elektrodermalne aktivnosti. Pokazatelji učinka u vidnom zadatku pozornosti značajno su varirali u 24-satnom periodu. Vrijeme reakcije na signal variralo je isključivo pod utjecajem egzogenog faktora vježbe, a i varijacije broja pogrešaka bile su dominantno uvjetovane tim faktorom.

Korelacijske analize na intraindividualnoj razini pokazale su male ili neznačajne povezanosti među pokazateljima subjektivne i fiziološke pobuđenosti te učinka. Jedini je izuzetak bila umjerena povezanost 24-satnih varijacija Energičnosti i tjelesne temperature. Korelacije parametara procijenjenih ritmova na interindividualnoj razini nisu se pokazale značajnima, osim u slučaju umjerene visoke povezanosti akrofaza ritmova tjelesne temperature i broja pogrešaka u zadatku pozornosti.

Provedeno ispitivanje dalo je eksperimentalnu podršku postojanju cirkadijurnih varijacija Energičnosti, a po prvi put su utvrđeni osnovni parametri ritma ove dimenzije subjektivne pobuđenosti. Cirkadijurne varijacije dimenzije Napetosti nisu ustanovljene. Na niskim i umjerenim razinama pobuđenosti, kakve su opažene tijekom 24 sata u ovom ispitivanju, nije dobivena pozitivna povezanost Energičnosti i Napetosti kako se pretpostavlja unutar Thayerova modela.

Ocjena i prijedlog

Adrijana Košćec-Đuknić uspješno je zamislila i provela složeno laboratorijsko istraživanje u kojem je tijekom 24 sata u kontroliranim eksperimentalnim uvjetima provjeravala cirkadijurne kovarijacije subjektivnih i fizioloških indikatora pobuđenosti. Cilj joj je bio provjeriti neke postavke Thayerove dvodimenzionalne teorije pobuđenosti. U uvodnom dijelu ove radnje pokazala je da odlično poznaje teorije i modele pobuđenosti, pristupe i metode kronopsiholoških istraživanja dosadašnje spoznaje i otvorena pitanja. Istraživački problem koji je odabrala znanstveno je relevantan i jasno obrazložen. U metodološkom pogledu istraživanje je korektno provedeno, a dobiveni eksperimentalni rezultati analizirani su prikladnim statističkim metodama.

Dobiveni rezultati predstavljaju značajan znanstveni doprinos. Potvrđeno je postojanje cirkadijurnih varijacija jedne dimenzije subjektivne pobuđenosti - Energičnosti i njena kovarijacija s ritmom tjelesne temperature. Druga Thayerova dimenzija, Napetost, međutim, ne pokazuje očekivanu cirkadijurnu ritmičnost, niti pretpostavljenu pozitivnu povezanost sa Energičnošću. Ovi rezultati otvaraju ozbiljnu sumnju u neke postavke Thayerovog dvokomponentnog modela pobuđenosti.

Provedenom istraživanju mogu se postaviti i neke primjedbe. Premda je za kontrolu neželjenih egzogenih utjecaja pri utvrđivanju parametara ispitivanih ritmova laboratorijsko istraživanje u načelu dobar izbor, njegova artificijelnost i nametnuti režim (ograničeno kretanje, zabrana pušenja) mogli su biti i izvorom nekih neželjenih utjecaja na ispitanike. Primjerice, mogli su, možda, pridonijeti pomaku akrofaze Napetosti prema kraju dana. Sličan utjecaj mogao je imati i odabrani zadatak pozornosti, čiji se učinak sustavno povećao pod utjecajem vježbe unoseći tako jednu neželjenu egzogenu komponentu.

Navedeni prigovori ne umanjuju naprijed izloženu pozitivnu ocjenu, već predstavljaju okvir za raspravu prilikom postupka obrane ove magistarske radnje. Predlažemo stoga Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati pozitivnu ocjenu ove radnje i odobri Adrijani Košćec-Đuknić nastavak postupka za stjecanje magisterija društvenih znanosti, polje psihologija.

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Branimir Šverko, red. prof., predsjednik

Dr.sc. Meri Tadinac Babić, izv. prof., član

Dr.sc. Biserka Radošević-Vidaček,

znan. suradnik (Institut za medicinska

istraživanja i medicinu rada u Zagrebu), član

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Poslijediplomski studij književnosti

I.Lučića 3

10 000 Zagreb

Milka Car

Maksimirska 54

10 000 Zagreb

Zagreb, 1. lipnja 2002.

Predmet: molba za promjenu jezika magistarskog rada

Molim Vijeće poslijediplomskog studija književnosti da mi odobri pisanje magistarskog rada na njemačkom jeziku. Tema mog magistarskog rada odobrena je na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 18. lipnja 2001. pod naslovom Njemačka dramska književnost u hrvatskom kazalištu u Zagrebu od 1895. do 1940., no tijekom istraživanja nametnula se potreba za korištenjem njemačkog jezika. Važan izvor pri istraživanju recepcije jesu novinske recenzije a u to doba značajnu ulogu imaju novine na njemačkom jeziku te je zbog autentičnosti navođenja izvora izbor njemačkog jezika nužan. U analizi dramskih žanrova najviše sam se služila njemačkim izvorima pa je i zbog preciznosti terminologije njemački jezik presudan. Mislim da bi rad na njemačkom jeziku Die deutschsprachige Dramatik im kroatischen Nationaltheater 1895-1940 također u većoj mjeri odgovarao zahtjevima publike kojoj se obraća, te Vas molim da udovoljite mojoj molbi.

KANDIDATKINJA: MENTOR:

Milka Car Prof. Dr. Marijan Bobinac

POSLIJEDIPLOMSKI ZNANSTVENI STUDIJ LINGVISTIKE

FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

Predmet: Izvješće povjerenstva o uvjetima za prihvat teme disertacije doktorandice
Ivice Peša

FAKULTETSKOMU VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Odlukom Vijeća od 15. svibnja 2002. izabrani smo u povjerenstvo koje će utvrditi je li doktorandica Ivica Peša ispunila sve uvjete propisane programom jednogodišnjega doktorskog studija lingvistike i može li se prihvatiti tema doktorskoga rada pod naslovom Tvorba riječi u jeziku talijanskog baroka, podnosimo ovo izvješće i prijedlog:

I. Ivica Peša rođena je 16. prosinca 1961. godine u Zatonu (općina Zadar), gdje je i maturirala u Pedagoškoj gimnaziji "Juraj Baraković" za zvanje suradnika u nastavi. Akad. godine 1982./1983. upisala je studij filozofije i ruskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon toga promijenila je program studija i u akad. godini 1983./1984., umjesto ruskog jezika i književnosti upisala je talijanski jezik i književnost. Diplomirala je 10. srpnja 1989. godine obranivši diplomski rad pod naslovom Lirski karakter umjetnosti u estetskoj teoriji b. crocea. Poslijediplomski znanstveni studij lingvistike – smjer talijanski jezik upisala je na našemu fakultetu akad. godine 1997./1998. Program studija uspješno je svladala i tako stečenim ocjenama (s odličnim prosjekom) i bodovima stekla uvjete za nastavak doktorskoga studija.

Klasifikacijsku radnju pod naslovom Osnove tvorbe glagola u suvremenom talijanskom jeziku obranila je 13. srpnja 2001. godine s ocjenom izvrstan.

Od rujna 1989. do kolovoza 1996. kandidatkinja je boravila u Rimu gdje je predavala talijanski jezik strancima u školi "Mostacciano". Radi bogaćenja svojega znanja o talijanskoj kulturi u Rimu je završila višu turističku školu "Eugenio Carbone".

U rujnu 1996. zaposlila se u školi stranih jezika "Svjetski jezici" u Varšavskoj 13. Školske godine 1999./2000. bila je mentor studentima talijanskoga jezika pri održavanju praktičnoga dijela nastave kolegija iz metodike.

U zimskom semestru akad. godine 2000./20001. kao vanjski suradnik vodila je nastavu talijanskih jezičnih vježbi prve godine studija na Odsjeku za talijanistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. U obavljanju tog posla pokazala je visok stupanj pedagoške spremnosti.

U sklopu svog stručnog usavršavanja kandidatkinja je pohađala brojne tečajeve, od kojih bismo istaknuli IL CORSO DI AGGIORNAMENTO PER INSEGNANTI D'ITALIANO ALL'ESTERO (u srpnju i kolovozu 1999.), u organizaciji Sveučilišta za strance u Perugi, Il CORSO DI LINGUA ITALIANA CONTEMPORANEA (u srpnju 2000.) također u Perugi, te tečaj iz kognitivne lingvistike u organizaciji Sveučilišta u Zagrebu naslovljen COGNITIVE SYNTAX AND SEMANTICS COURSES AND CONFERENCE u Dubrovniku (u rujnu 2000.).

Objavljeni su joj prijevodi s talijanskoga na hrvatski jezik: knjiga Jakovljev san, Katehetski salezijanski centar, Zagreb, 2000. i znanstveni članak Svemir i život Biskupski ordinarijat, Đakovo, 2000.

U tisku joj je jedan jezikoslovni rad pod naslovom: Rječnik i tvorba riječi u suvremenom talijanskom jeziku, Zbornik HDPL, 2001. Na XVI. savjetovanju (HDPL 2002) održala je izlaganje pod naslovom Alterativni sufiksi u talijanskom jeziku,.

II. Od 1. kolovoza 2001. doktorandica Ivica Peša zaposlena je kao znanstvena novakinja za stjecanje akademskog stupnja doktora znanosti na znanstveno-istraživačkom projektu br.130708, na kojem je glavni istraživač dr. sc. Mate Zorić, prof. emeritus. Doktorski studij upisala je 3. prosinca 2001. Obveze mentorskog rada obavlja kod prof. dr. sc. Smiljke Malinar. Od 21. svibnja vodi seminar iz predmeta Grammatica storica dell'italiano: morfologia lessicale za studente III. godine talijanistike.

III. Kandidatkinja predlaže za temu svoje doktorske radnje Tvorbu riječi u jeziku talijanskog baroka uz sljedeće obrazloženje i nacrt sadržaja:

Tema je rada istraživanje tvorbe riječi u talijanskom jeziku sedamnaestoga stoljeća u teorijskim okvirima generativnog jezikoslovlja. Detaljno će se razmotriti svojstva i razdioba jezičnih jedinica i procesa koji sudjeluju u tvorbi. Nastojat će se dati njihove definicije prema jasnim kriterijima koji bi bili adekvatniji i manje proturječni s teorijskog gledišta od dosadašnjih, da bi se definirane jedinice mogle jednostavnije uočiti i popisati njihov inventar, jer u postojećim gramatikama njihov broj nije ujednačen. Posebno će biti istražena selekcijska ograničenja koja se tiču semantičkih osobina osnova od kojih se tvorila nova riječ, jer su suvremena dostignuća u tom segmentu istraživanja rađena na malom broju primjera i nema čvrstih razrađenih kriterija za takvu analizu. U prvom će dijelu radnje biti prikazani različiti pogledi na leksičku morfologiju unutar generativne gramatike kao i dosadašnja istraživanja i rezultati na tom području. U novijem razvoju lingvističke teorije metode morfološkog opisa zauzimaju osobito važno mjesto. Postoje barem tri dominantne teorije koje proučavaju unutrašnju strukturu riječi (1) generativna morfologija, (2) prirodna morfologija i (3) nelinearna morfologija. Generativna morfologija danas nije jedinstvena teorija, već samo specifičan pristup jezičnim problemima vođen temeljnim idejama preuzetih od N. Chomskoga. Radi jasnijeg uvida u teoriju mogu se razlikovati dva glavna teorijska polazišta: 1. morfološka sastavnica je u potpunosti nezavisna od sintakse (No Phrase Constraint i Lexical Integrity Hypothesis) i 2. morfologija je dio sintaktičke sastavnice. Konkretna posljedica prve pretpostavke je jasno razlučivanje leksičkih jedinica od afiksa, a prefiksacija je uz sufiksaciju dio izvođenja (Chomsky, Aronoff, Scalise i dr.). Druga teorijska pretpostavka znači da je derivacija dio sintakse, a leksemi i afiksi su jedinice iste jezične razine (Siegel, Lieber i dr). Neki lingvisti (Hoekstra et al., Selkirk) smatraju da su bitna svojstva unutarnje strukture riječi zajednička s rečenicama jer riječi i rečenice imaju glave koje supkategoriziraju svoje dopune. Riječ je tako posrednička razina između ovih dviju gramatičkih komponenti. Stoga je otvoreno pitanje mogu li se morfološke pojavnosti opisati strogo separatističkim modelom.

U drugom će se dijelu radnje opisati i objasniti tvorba riječi u jeziku talijanskog baroka. Radi daljnjeg proučavanja rječnika i tvorbe važno je dati prikaz svih tvorbenih slojeva (sufiksacije, prefiksacije i slaganja) i svih tvorbenih jedinica (vrsta i kategorija osnova, sufiksa i prefiksa), kako su se upotrebljavale i u kakvim značenjima. Cjelovit prikaz bit će moguće dati samo na velikom broju riječi s isto tako velikim brojem potvrda za njih. Nastojat će se da korpus tekstova iz kojih se kane crpsti podaci bude mjerodavan, tj. da bude svojevrsna nakupina i kristalizacija jezične sposobnosti izvornih govornika sedamnaestog stoljeća.

Metodologija i postupci istraživanja temeljit će se na teoriji jednog djela generativnih gramatičara koji smatraju da je morfologija zaseban dio gramatike koji ima svoju jedinstvenu domenu istraživanja, što ne znači da je u cjelosti nezavisna od drugih dijelova gramatike. Pretpostavke na kojima se takva teorija temelji su sljedeće: (a) tvorba riječi je dio leksikona, a pravila tvorbe su različite naravi od pravila koja upravljaju sintaksom, (b) unutrašnja struktura riječi ne može se opisati transformacijama, (c) fleksijska se pravila razlikuju od tvorbenih, ali su također dio leksikona, (d) riječi u izračun (derivaciju) ulaze morfološki potpuno oblikovane i (e) prikazi na svim sintaktičkim razinama projicirani su iz rječnika u smislu da uzimaju u obzir supkategorizacijska svojstva leksičkih jedinica.

U trećem, zaključnom dijelu usporedit će se rezultati istraživanja tvorbe s tendencijama tog djela gramatike u suvremenom jeziku.. Pri tome će se s osobitim obzirom osvrnuti na sličnosti i razlike između ta dva jezična stanja. Na temelju rezultata istraživanja provjerit će se univerzalna vrijednost određenih morfoloških pravila i razmotriti koje formalne operacije pripadaju uglavnom leksikonu a koje sintaksi nekog jezika; budući da su formalna načela (npr. X-bar teorija, semantička kompozicionalnost) dijelom identični, u čemu se sastoji bitna razlika između leksičke morfologije i sintakse?

Zaključak i prijedlog

Na temelju izloženoga Povjerenstvo zaključuje da doktorandica Ivica Peša ispunjava sve uvjete propisane programom jednogodišnjega doktorskog studija lingvistike za stjecanje doktorata znanosti, da tema njezine radnje obrađuje područje koje je veoma zanimljivo i važno, a u talijanskom jezikoslovlju dosad slabo istraženo, i da obrazloženje i predloženi nacrt rada obećavaju pažnje vrijedne znanstvene rezultate. Stoga predlažemo Fakultetskomu vijeću da kandidatkinji odobri izradu doktorskoga rada pod navedenim naslovom.

U Zagrebu, 24. svibnja 2002.

Povjerenstvo

dr. sc. Maslina Ljubičić, izv. prof.

predsjednik povjerenstva

dr. sc. Smiljka Malinar, izv. prof.

član povjerenstva

dr. sc. Žarko Muljačić, red.prof. u miru, dopisni član HAZU

član povjerenstva

Fakultetsko vijeće Ivica Peša

Filozofskoga fakulteta Remete 130

Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Sinopsis doktorskoga rada

TVORBA RIJEČI U JEZIKU TALIJANSKOG BAROKA

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Grana: talijanistika

Razlozi za predloženo ispitivanje

Razloga za pisanje ovoga rada je nekoliko. Koliko je nama poznato postoji samo jedna monografija posvećena području tvorbe u suvremenom talijanskom jeziku koju je napisao talijanski lingvist M. Dardano (1978). Njegova studija sa stajališta suvremenih spoznaja je već zastarjela. Suvremeni lingvisti su pokazali da je transformacijski teorijski okvir kojim se on služio neprimjeren u prikazu tvorbenog sustava.

Jedna od temeljnih povijesnih gramatika talijanskog jezika djelo je G. Rohlfsa (1949). On u njoj jednostavno nabraja pojedine tvorbene jedinice (afikse) bez osvrtanja na bilo kakve kriterije njihova razvrstavanja. Hrvatski lingvist P. Tekavčić posvetio je rječniku i tvorbi riječi treću knjigu svoje velike historijske gramatike talijanskog jezika. Ovo djelo zasnovano na strukturalističkoj metodologiji jezičnog opisa vrlo je iscrpno i pouzdano, ali ne luči dovoljno jasno dijakroniju od sinkronije.

Možemo spomenuti i objavljeni magistarski rad Z. Vučetić (1979), rađen na istom modelu kao i spomenuti Dardanov rad. To je posve elementaran prikaz tvorbe suvremenog jezika.

Uz poticaj moje mentorice prof. dr. Smiljke Malinar, jedan od glavnih poticaja za izbor teme disertacije bio je članak M. Dardana (2001) u kojem on izriče potrebu za istraživanjem tvorbene problematike upravo sedamnaestoga stoljeća zbog sklonosti autora toga doba prema tvorenju novih riječi U svom djelu Cannocchiale aristotelico (1654) barokni pisac E. Tesauro veliča kreativnu moć jezika koja se očituje u proizvodnji leksičkih inovacija. (npr. imparadisarsi, indeare, indiamantirsi, angeleggiare itd.)

Zbog razvoja suvremene lingvističke misli potrebno je ponovno obraditi i ona područja koja su već obrađena, a ovakav rad je toliko potrebniji što tvorba riječi u navedenom razdoblju nije dosad bila obrađena u većem opsegu.

Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje

U novijem razvoju lingvističke teorije metode morfološkog opisa zauzimaju osobito važno mjesto. Postoje barem tri dominantne teorije koje proučavaju unutrašnju strukturu riječi (1) generativna morfologija, (2) prirodna morfologija i (3) nelinearna morfologija.

Glavni predstavnik prirodne morfologije je njemački jezikoslovac W. U. Dressler (1987) svoj jezikoslovni model temelji na suvremenoj semiotici C. S. Peircea tj. njegovoj tezi o ikoničnosti jezika koja se dugo zapostavljala pod utjecajem Saussureove lingvistike prema kojoj su riječi arbitrarne.

J. J. McCarthy (1982) proučavajući semitske jezike razradio je i formulirao nelinearnu morfolgiju koja uvodi višedimenzionalnost u morfološki opis (“three-dimensional” rapresentation of morphemes).

Za nas su najzanimljiviji radovi generativnih jezikoslovaca jer generativna gramatika želi objasniti kreativnost i produktivnost jezične sposobnosti. To smatramo najprihvatljivijim teorijskim polazištem u istraživanju tvorbe riječi.

U proteklih tridesetak godina (ili točnije nakon članka N. Chomskoga Remarks on Nominalizations) uslijedila su vrlo plodna i bogata istraživanja tvorbe riječi na načelima generativne metode. Prva rasprava o tvorbi riječi tom metodom (R. B. Lees 1960.) ponukala je Chomskoga da u nekim bitnim točkama promijeni svoj nacrt generativne gramatike. U ranom razdoblju GG rječnik je proizvoljno poredan popis natuknica; u nj se unose sve vlastitosti leksičkih jedinica. Tu se obrađuju njihova pripadnost flektivnim tipovima i druga nepretkaziva svojstva riječi. Transformacijska pravila dodaju i derivacijske i fleksijske podjedinice. Postojanje tih preoblika povećava proizvodnu i smanjuje objasnidbenu moć gramatike. Najvažnija promjena ticala se odvajanja leksikona od sintakse. Time je morfologija dobila svoje polje istraživanja i postala samostalna sastavnica gramatike, a sintaksa smanjila generativna moć, ćime se povećala objasnidbena moć gramatike.

Prvi rad u kojem tvorba riječi počiva na različitim načelima od tvorbe rečenica napisao je M. Halle (1973). Svojim tvrdnjama (a) da je tvorba riječi u cjelosti dio leksikona, (b) da postoji poseban mehanizam kojim se riječi tvore ( Pravila tvorbe) i (c) tvorbena pravila polaze od morfema i od njih tvore sve moguće riječi nekog jezika, postavio je temelje leksičkoj morfologiji. Iako je Halleov model opisa tvorbe dao velik poticaj morfološkim istraživanjima neke od njegovih postavki nisu bile općeprihvaćene. M. Aronoff (1976) tako tvrdi da se svi regularni procesi tvorbe riječi ne temelje na morfemima, već na riječima (word-based morphology). Velik broj lingvista nije prihvatio ovu hipotezu (npr. Siegel 1974; Allen 1978; Lieber 1980.). Talijanski lingvist S. Scalise smatra da je ta tvrdnja prihvatljiva u prikazu talijanskog jezika, što je u skladu s najnovijom teorijom N. Chomskoga (teorija načela i parametara i minimalistički pristup) prema kojoj se opisne pretpostavke dijele u dvije skupine: one koje su iste za sve jezike i one koje su specifične za neki jezik.

Generativna morfologija danas nije jedistvena teorija, već samo specifičan pristup jezičnim problemima vođen temeljnim idejama preuzetih od Chomskoga.

Radi jasnijeg uvida u teoriju možemo razlikovati dva glavna teorijska polazišta. 1. morfološka sastavnica je u potpunosti nezavisna od sintakse (No Phrase Constraint i Lexical Integrity Hypothesis). Konkretna posljedica te pretpostavke je jasno razlučivanje leksičkih jedinica od afiksa, a prefiksacija je uz sufiksaciju dio izvođenja (Chomsky, Aronoff, Scalise i dr.) i 2. morfologija je dio sintaktičke sastavnice (Siegel, Lieber i dr.) što znači da je derivacija dio sintakse, a leksemi i afiksi su jedinice iste jezične razine.

Neki suvremeni lingvisti ( Hoekstra et al., Selkirk) smatraju da su bitna svojstva unutarnje strukture riječi zajednička sa rečeničnom jer riječi i rečenice imaju glave koje supkategoriziraju svoje dopune. Riječ je tako posrednička razina između ovih dviju gramatičkih komponenti. E. Selkirk (1982) je pokušala primjenti teoriju X-bar u opisu morfoloških pojava.

U najrecentnijim radovima postoji fleksibilniji stav o tim pitanjima jer su istraživanja pokazala da se neke pojave ne mogu objasniti strogim separatističkim modelom.

0. Uže područje rada

Ovaj rad će prikazati tvorbu riječi u jeziku talijanskog baroka u cjelini. To znači da ćemo nastojati opisati tvorbu svih viših leksičkih kategorija (imenica, pridjeva i glagola). Cjelovit prikaz tvorbe bit će moguće dati samo na velikom broju riječi s isto tako velikim brojem potvrda za njih. Za građu ćemo koristiti prvenstveno književne tekstove. Književni tekstovi sigurno nisu jedina podloga jezične orjentacije, ali su u tom pogledu osobito važni jer su oni u svakom razdoblju važna jezikotvorna rezerva. Književnost, ne samo 'lijepa' pokazuje kakvi su sve jezični kodovi na raspolaganju jednoj zajednici i kakva se sve njihova svojstva mogu povezivati i kombinirati u nove jezične jedinice. Nastojat ćemo da korpus tekstova iz kojeg ćemo crpiti podatke budu mjerodavni, tj. da budu svojevrsna nakupina i kristalizacija jezične moći izvornih govornika. Jezični sustav se može opisati i utvrditi na temelju bilo kakva teksta, ako je po njemu organiziran. Zato ćemo za građu koristiti i djela iz pojedinih struka, posebno znanosti i politike.

1. Ciljevi istraživanja

Cilj je ovog rada iscrpno opisati i prikazati tvorbu riječi u talijanskom jeziku sedamnaestog stoljeća. u teorijskim okvirima generativnog jezikoslovlja.U ovom ćemo radu nastojati što potpunije odrediti jezične jedinice i procese koji sudjeluju u tvorbi. Dat ćemo njihove definicije prema jasnim kriterijima koji bi bili adekvatniji i manje proturječni s teorijskog gledišta od današnjih, da bi se definirane jedinice mogle jednostavnije uočiti i popisati njihov inventar, jer u postojećim gramatikama njihov broj nije ujednačen.

Posebno ćemo istražiti selekcijska ograničenja koja se tiču semantičkih osobina osnova od kojih se tvorila nova riječ, jer su suvremena dostignuća u tom segmentu istraživanja rađena na malom broju primjera i nema čvrstih razrađenih kriterija za takvu analizu.

4. Metodološki postupci

Metodologiju i postupke istraživanja temeljit ćemo na teoriji jednog djela generativnih gramatičara koji smatraju da je morfologija zasebni dio gramatike koji ima svoju jedinstvenu domenu istraživanja, što ne znači da u cjelosti nezavisna od drugih djelova gramatike. Pretpostavke na kojima se takva teorija temelji su sljedeće:1.tvorba riječi je dio leksikona, a pravila tvorbe su različite naravi od pravila koja upravljaju sintaksom; 2. unutrašnja struktura riječi ne može se opisati transformacijama; 3. fleksijska pravila se u nekim segmentima razlikuju od tvorbenih, ali su također dio leksikona; 4. riječi u izračun (derivaciju) ulaze morfološki potpuno oblikovane i 5. prikazi na svim sintaktičkim razinama projicirani su iz rječnika u smislu da uzimaju u obzir supkategorizacijska svojstva leksičkih jedinica.

Općenito pretpostavke ne stoje izolirano, same za se, nego su logički povezane s ostatkom teorije što znači da neki jezični podatak može opovrći neku pretpostavku ako niječe posljedicu koja iz nje deduktivno slijedi. Što ćemo provjeravanjem načela naše teorije napustiti, što i kako promijeniti, pokazat će nam sakupljena građa. Na promjene ćemo se odlučiti samo ako time cijela teorija dobiva na jednostavnosti i obuhvatnosti.

Generativna morfologija nije operacionalistička teorija kojoj bi znanstvenu valjanost rezultata osiguravala samo stroga primjena određenog skupa pravila. Tako mi ne namjeravamo nužno slijediti ta pravila da bi došli do valjane analize.

Naš opis bit će sinkronijski. Sinkroniju ne valja poistovjećivati s pojmom suvremenog, današnjeg stanja nego je valja shvatiti kao istodobnost. Mi jasno lučimo dijakroniju od sinkronije, ali ih ne dijelimo strogo dihotomijski. U našem prikazu dijakronijsko i sinkronijsko istraživanje postaju dva aspekta iste lingvističke analize.

Neki lingvisti tvrde da se generativnom metodom ne mogu uspješno opisati prošla jezična stanja jer se pojam ovjerenosti temelji na intuiciji izvornog govornika. Mi smatramo da to nije nedostatak generativne gramatike, već našega poznavanja tih stanja. Pažljivi filološki rad na izvornim i mjerodavnim tekstovima može nas približiti što je više moguće toj intuiciji. Opis jezične kompetencije izvornog govornika sedamnaestog stoljeća bit će pouzdan ako naše poznavanje jezika toga razdoblja bude zadovoljavajuće.

5. Nacrt strukture rada

Rad je podijeljen na tri veće cjeline. U prvoj cjelini razmatraju se opća teorijska pitanja povezana uz tvorbenu problematiku. Na ovom području postoje danas izvanredno bogata istraživanja unutar generativne gramatike, ali i drugih lingvističkih škola. Mi ćemo nastojati prikazati najvažnije rezultate i poglede na suvremenu tvorbu riječi.

U drugom, središnjem dijelu rada opisat će se i objasniti tvorba riječi u jeziku talijanskog baroka. Radi daljnjeg proučavanja rječnika i tvorbe važno je dati prikaz svih tvorbenih slojeva (sufiksacije, prefiksacije i slaganja) i svih tvorbenih jedinica (vrsta i kategorija osnova, sufiksa i prefiksa), kako su se upotrebljavale i u kojim značenjima.

U trećem dijelu rada usporedit će se rezultati istraživanja tvorbe sa tendencijama tog dijela gramatike u suvremenom jeziku kojim smo se do sada bavili. Pri tom ćemo se s posebnim obzirom osvrnuti na sličnosti i razlike između ta dva jezična stanja u odnosu na temeljna načela u analizi tvorbe riječi

U Zagrebu, 26 ožujka 2002.

dr. sc. Smiljka Malinar, izv. prof.

mentor

dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski, znan. suradnik

voditeljica studija

Ivica Peša

kandidat

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Fakultetsko vijeće

Na sjednici Fakultetskog vijeća 16. travnja svojom ste nas Odlukom imenovali u stručno povjerenstvo koje će utvrditi je li mr.sc. Ksenija Juretić ispunila sve uvjete predviđene programom Postdiplomskog studij lingvistike i može li se odobriti tema disertacije pod naslovom:

Metaforizacija u engleskom i hrvatskom jeziku ekonomske struke.

Mentori su prof.dr.sc. Vladimir Ivir i prof.dr.sc. Damir Kalogjera.

Pregledavši podatke podnosimo Vijeću ovaj

I Z V J E Š T A J

Pristupnica mr.sc. Ksenija Juretić zadovoljila je sve uvjete propisane jednogodišnjim doktorskim studijem lingvistike koji su predviđeni za prijem doktorskoga rada. Obranila je magistarski rad i izvršila predviđene konsultacije s mentorima. Podnijela je sinopsis doktorskog rada u dogovoru s mentorima koji se nalazi u prilogu.

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Damir Kalogjera, red.prof.

Predsjednik povjerenstva i mentor

Dr.sc . Vladimir Ivir, red.prof.

Član povjerenstva i mentor

Dr.sc. Milena Žic-Fuchs, izv.prof. dr.sc. Vesna Muhvić Dimanovski

Člana povjerenstva voditeljica studija
Ksenija Juretić

Kapitanovo 24

51000 Rijeka

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Grana: opća lingvistika

Sinopsis doktorskog rada

Metaforizacija u engleskom i hrvatskom jeziku ekonomske struke

Tema rada je istraživanje metafore u engleskom jeziku ekonomske struke unutar teorijskih okvira kognitivne lingvistike. Razmatrat će se svojstva i raspodjela temeljnih konceptualnih metafora u područjima managementa, organizacije poduzeća, ekonomske propagande i marketinga, s ciljem da se potvrdi postavka da metafore nisu samo stilističke figure, nego način mišljenja i našeg poimanja svijeta. Metafore formiraju svijest pojedinca, društvenih grupa i nacija i po mišljenju Lakoffa (1980.) političke i ekonomske ideologije temelje se na metaforama, jer «fizički svijet je ono što jest. Kulture su ono što jesu. Ljudi su ono što jesu... Ljudi su u neprestanoj interakciji sa stvarnim svijetom. Ljudska kategorizacija je ograničena stvarnošću, jer je dana u okvirima prirodnih dimenzija iskustva koji se neprekidno testirani fizičkom i kulturalnom interakcijom... Klasični realizam se temelji na fizičkoj pojavnosti a ne na kulturalnoj i osobnoj stvarnosti. Ali društvene, političke, ekonomske i religiozne institucije i ljudska bića koja djeluju unutar njih nisu manje stvarna od drveća, stolova ili stijena.» (Lakoff & Johnson, 1981:181).

Rad će krenuti s dva osnovna pitanja: «Što je poslovni jezik?» i «Što je metafora?». Odgovor je mnogo složeniji nego što na prvi pogled izgleda. S jedne strane, poslovni engleski jezik korišten u poslovnome svijetu globalnih okvira treba promatrati s aspekta internacionalnosti i multikulturalnosti ( društveni okviri, kultura, businessman kao društvena klasa, anglicizmi kao internacionalizmi u poslovnom jeziku i dr.). S druge strane, metafora se nekad smatrala pjesničkom figurom i uglavnom jednim od središnjih pojmova književne teorije i retorike. U novije vrijeme postaje interesom lingvistike, psihologije, sociologije.

Međutim, s obzirom na tradiciju promatranja metafore kao pjesničke/ stilske figure, u prvome dijelu rada dat će se vrlo kratki prikaz tradicionalnih teorija metafore i metonimije nasuprot kognitivnom pristupu. Budući da je metaforizacija kao odraz konceptualnog sustava u engleskom i hrvatskom jeziku ekonomske struke centar istraživanja rada, a glavne postavke temelje se na osnovnim načelima kognitivne lingvistike, rad će se koncentrirati na osnovne kognitivne kategorije i prototipe, razine kategorizacije, te kognitivne i kulturološke modele.

Naime, i kognitivna je lingvistika danas zastupljena u djelima mnogih autora i njihove se teorije, ma koliko različite, međusobno nadopunjuju i nadograđuju. Dakle, za ovo istraživanje, drugi dio rada oslonit će se samo na one kognitivne lingviste koji svojim teorijama o konvencionalnim i nekonvencionalnim metaforama, o ekstenziji konvencionalnih metafora, te o konceptualnim integracijskim mrežama omogućuju da se objasne temeljne konceptualne metafore u engleskom jeziku ekonomske struke koje su toliko duboko ukorijenjene u opće iskustvo da se njihova uporaba smatra nadasve prirodnom kao i njihovo preslikavanje i povezivanje u konceptualne integracijske mreže. ( Lakoff, Johnson, Turner, Fauconnier, Langacker, Croft, Rosch, Aitchinson, Kövasces i dr.).

Samim tim što metafore ističu određenu dimenziju stvarnosti, a prikrivaju neku drugu dimenziju, igraju važnu ulogu u izražavanju naših stavova, iznošenja namjera i oblikovanju naše stvarnosti. Stoga, u rasvjetljavanju struktura jednog dijela leksika u analizi metaforizacije važno je osvrnuti se na njegovo primarno značenje. Osnova za to bit će standardni engleski i hrvatski poslovni i enciklopedijski rječnici. U rječnicima, međutim, uglavnom nalazimo definicije osnovnih značenja , ali uz kontekstualni pristup i uočavanja temeljnih konceptualnih metafora usmjeravaju nas prema toj «drugoj dimenziji». Takva uočavanja su naročito bitna ako nam engleski nije materinji jezik jer je važno praviti razliku između onog što se kaže i što se podrazumijeva.

S ciljem da se provjeri koliko udžbenička literatura s autentičnim tekstovima iz dnevnih i tjednih engleskih i američkih novina pruža mogućnosti ne-izvornom govorniku da pronikne u prisutnost metafore u jeziku ekonomije, managementa, marketinga i dr., dio korpusa sastoji se od knjiga izdavača OUP, CUP, Longman, Nelson ( period od 1988.-2001.). Drugi dio korpusa su izvorna djela najcitiranijih autora na engleskom jeziku i njihovi prijevodni ekvivalenti na hrvatskom jeziku: Samuelson: Economics; Peter Drucker: New Realities (1989.) i Philip Kotler: Marketing Management (1997). Cilj: Kontrastivna analiza anglosaksonskih specifičnosti i (ne)mogućnost njihovih preslikavanja odnosno pronalaženja prijevodnih ekvivalenata u hrvatskom jeziku – pokušat će se protumačiti kulturalne razlike u uporabi metafore ( metafora = metafora /doslovan prijevod engleskog/; metafora =metafora/reprodukcija – engleska metafora zamijenjena u hrvatskom jeziku drugom metaforom/; metafora= nemetafora / u engleskom metafora, a u hrvatskom se gubi i pronalaženje primjera nemetafore u hrvatskom koja prelazi u metaforu u engleskom jeziku). Treći dio korpusa su engleski tjednik The Economist i hrvatski poslovno-financijski tjednik Privredni vjesnik. Cilj: kontrastivna analiza jezičnih specifičnosti da bi se protumačile kulturološke razlike u uporabi metafore.

U četvrtom dijelu razmotrit će se dobiveni rezultati i prema analiziranim primjerima reprezentativnog korpusa kao «dokaznog materijala» ispitat će se univerzalna vrijednost određenih načela metaforizacije kao i različito zacrtane granice između engleskog i hrvatskog metaforičkog nazivlja u jeziku ekonomske struke.

Rijeka, 7. veljača 2002.

Mentori: Voditeljica studija: Kandidat:

prof.dr.sc. Vladimir Ivir dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Ksenija Juretić

prof.dr.sc. Damir Kalogjera

Fakultetskom vijeću Eneja Berković-Borovina

Filozofski fakultet Kneza Domagoja 7

Ivana Lučića 3 20000 Dubrovnik

10000 Zagreb

ULOGA INSTITUCIJE U TRANSFORMACIJI GRADA

Primjer Američkog koledža za management i tehnologiju (ACMT) u Dubrovniku

(sinopsis magistarskog rada)

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Poslijediplomski znanstveni studij Američki studiji

Glavna hipoteza ovog rada je da svaka institucija, pa tako i obrazovna, vrši stanoviti utjecaj na život grada u kojem djeluje. Na osnovi te hipoteze u ovom radu istražit će se specifičnosti djelovanja i utjecaja jedne institucije obrazovnog tipa u hrvatskoj sredini, na primjeru Američkog koledža za management i tehnologiju (ACMT) u Dubrovniku. Pokušat će se utvrditi kako i koliko takva institucija utječe na transformaciju grada u kulturnom, ekonomskom i socijalnom smislu.

Institucija koja se u ovom radu uzima kao primjer “razvojnog poticaja” na život grada je ACMT koji djeluje kao ogranak američkog sveučilišta Rochester Institute of Technology. Institucija je u Dubrovniku osnovana 1997. godine, a njeno djelovanje i utjecaj na grad još nisu potpuno istraženi i objašnjeni.

Opći cilj ovog rada je strukturiranje oblika, načina i elemenata utjecanja – pozitivnog, negativnog ili pak neutralnog – na svakodnevni život grada. Za realizaciju navedenog cilja, postavljena su tri osnovna zadatka: utvrditi kako se jedna institucija doživljava u konkretnoj sredini; kako i koliko se ACMT i sam transformirao tijekom ovih nekoliko godina; te, kako i na koje načine je utjecao na dubrovačku sredinu.

U metodološkom smislu, poslužit ćemo se standardnim sociološkim metodama za prikupljanje što više raspoloživih podataka o utjecaju navedene institucije, a kao glavni instrument istraživanja izabran je intervju. Pretpostavljamo da će rezultati istraživanja dovesti do preciznije slike o tome na koje je sve načine navedena institucija do sada utjecala na ukupnu sredinu Dubrovnika, a u smislu feed-backa da li je i sama “dubrovačka sredina” utjecala na ACMT. Obzirom na potrebu prikupljanja što je moguće relevantnijeg broja stavova različitih segmenata populacije, ispitivanje se planira provesti među populacijom ACMT-a (hrvatski i američki nastavnici, studenti – strani, oni hrvatskog podrijetla, oni iz Dubrovnika), kao i na uzorku predstavnika vlasti, uprave i relevantnih institucija u Dubrovniku, među vlasnicima objekata koji “profitiraju” od studentske populacije (npr. stanodavci, vlasnici kafića i sl.), stanovnicima grada, stručnjacima, itd.

Planirana načelna struktura rada obuhvatit će u uvodnom dijelu detaljan prikaz plana i problema istraživanja, opis ciljeva, predmeta i metoda, zatim u središnjem dijelu objasniti osnovnu gospodarsku strukturu Dubrovnika te ulogu pojedinih institucija, posebno obrazovnih u njegovu razvoju, osobito obzirom na ideju razvoja Dubrovnika kao “sveučilišnog centra”. Nadalje, bit će ukratko objašnjena institucija koledža i njegovih dosadašnjih postignuća i planova u Dubrovniku. U nastavku će se iznijeti plan istraživanja te planirani uzorci ispitivanja, a u posebnom poglavlju će se interpretirati prikupljeni podatci po tematskim skupinama. U zaključnom dijelu rada, sumirat će se osnovni nalazi i ukazati na osnovne karakteristike istraživane institucije kao specifičnog, potencijalnog “push” čimbenika u sredini jednoga grada. Na koncu, navesti će se korištena literatura prvenstveno iz područja sociologije razvoja s različitim prikazima, primjercima upitnika te drugom relevantnom dokumentacijom.

18. 04. 2002. godine

Mentor: Voditeljica studija: Kandidat:

_____________________ _________________ ___________________

prof. dr. Ognjen Čaldarović prof. dr. Sonja Bašić Eneja Berković-Borovina

DRAGICA DRAGIČEVIĆ

Bleiweissova 20

10 000 Zagreb

OSOBITOSTI NJEMAČKOG JEZIKA U FUNKCIJI POLICIJSKOG PRAVA

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Grana: germanistika

I. UVOD

Predavanje stranog jezika na visokoškolskoj ustanovi koja se bavi izučavanjem specifičnih područja struke – u ovom slučaju policijske - i priprema studente za osjetljivo zanimanje, čiji je zadatak osiguravanje prava i vođenje brige o sigurnosti svakog građanina u danas sve zamršenijim društvenim odnosima, pretpostavlja ne samo poznavanje i korištenje stranog jezika kao sredstva komunikacije, nego i kao sredstva stjecanja novih znanja i proširivanja sadržaja s područja drugih kolegija te upoznavanja s iskustvima i saznanjima stručnjaka s istog stručnog, ali drugog govornog područja.

Radi što efikasnijeg usvajanja i razumijevanja stranog jezika - temeljenog na uočavanju jezičnih zakonitosti na leksičkoj i sintaktičkoj razini - pokazalo se nužnim oblikovati minimalan rječnik za područje policijskog prava, koji bi olakšao i služenje stručnom literaturom.

Ovaj bi rad trebao svim zainteresiranima prikazati minimalan opseg leksičkih /složenice, izvedenice/ i sintaktičkih sredstava /nominalizacija, konstrukcija s funkcionalnim glagolom, imenički i prošireni atribut, participijalna konstrukcija, najčešće korišteni tipovi rečenica/ potrebnih za služenje njemačkim jezikom u funkciji policijskog prava i učestalost njihovog korištenja u njemačkom jeziku u okvirima policijskopravne struke te ukazati na lingvističke podudarnosti s hrvatskim jezikom, ali i upozoriti na nezgrapnosti nastale prevođenjem s njemačkog jezika.

II. ODNOS «jezika struke» i «jezika u funkciji policijskog prava»

Među jezikoslovcima se kao poseban lingvistički pojam uvriježila sintagma «jezik struke» kojom se tu lingvističku kategoriju stavlja na istu razinu sa svjetskim jezicima. Pritom kao da se ne vodi računa o njenom stvarnom značenju, tj. o komponentama koje određen način pisane ili usmene međuljudske komunikacije uopće definiraju kao «jezik». Glavni uzrok pogrešnog korištenja ovog termina leži u prevelikom pridavanju važnosti leksiku koji koriste stručnjaci nekog specifičnog područja ili grane znanosti.

S obzirom na to da «jezik struke» shvaćen kao skup leksema, nikako ne može potvrditi postojanje kompleksnosti jezika koju čine njegova morfološka, sintaktička i leksička razina, jer je crpi iz određenog prirodnog jezika, može se govoriti tek o izvjesnom «jeziku u funkciji /određene/ struke ili područja struke / znanosti».

Upravo je ta karakteristika jezika onaj moment koji je uvjetovao nastanak ove lingvističke kategorije i koji određuje izbor izražajnih sredstava na svim razinama, te predstavlja signal po kojem raspoznajemo pripada li neki /usmeni ili pisani/ iskaz pripada području tzv. prirodnih /medicina, biologija, fizika/, tehničkih /strojarstvo, brodogradnja, elektrotehnika/ ili društvenih znanosti / lingvistika, pedagogija, pravo, kriminalistika/, kao i kojem uže specijaliziranom polju unutar pojedine znanosti /policijske znanosti : kriminalistika, kriminologija, policijsko pravo/.

Svaki jezik u funkciji određene struke nastaje zbog težnje određenog kruga stručnjaka za što jednostavnijim, točnijim i ekonomičnijim načinom međusobnog sporazumijevanja, što je uvjetovalo nastanak velikog broja novih leksičkih i gramatičkih izraza svojstvenih potrebama dotičnog područja, ali uz istovremeno korištenje leksičkog i sintaktičkog materijala preuzetog iz prirodnog jezika, bez obzira na to da li u izvornom ili novom, izmijenjenom značenju.

Međutim, uz ovu pozitivnu stranu, efikasnost i ekonomičnost međusobnog sporazumijevanja osoba upućenih u neku znanost/ struku, javlja se i ona negativna koja se ogleda u često prisutnoj smanjenoj ili čak potpunoj nerazumljivosti ove varijante jezika, i to ne samo u odnosu na širi krug osoba zainteresiranih za znanstvenu /popularnoznanstvenu/ publicistiku, nego nerijetko čak i za stručnjake ili znanstvenike s različitih usko specijaliziranih pod-područja iste struke ili znanosti.

U prilog ovoj tvrdnji govori npr. nezaobilazna, općeprihvaćena uloga pravnih savjetnika i odvjetnika kao svojevrsnih posrednika/ tumača specijaliziranih za pojedina područja unutar posebno osjetljivog područja upravnopravnih znanosti.

Višestoljetne veze s njemačkim govornim područjem i govornicima ostavile su svoje tragove s jedne strane u pravnim formulacijama, a s druge u samoj pravnoj terminologiji hrvatskog standardnog jezika u kojem su čak u prevelikom broju zastupljene doslovne prevedenice s njemačkog jezika, primjetljive tek poznavatelju tog jezika; ne radi se samo o prevedenicama pojedinih leksema, nego i čitavih sintaktičkih konstrukcija, koje služe za izricanje pravnih kategorija, pa čak i kvalifikacija.

Dok njemački jezik u funkciji pravnih znanosti sve više izbjegava, pa čak i napušta korištenje izvjesnih pravnih formulacija, smatrajući ih ostacima «Kanzleisprache», u hrvatskom jeziku one i dalje opstaju zbog općeg uvjerenja da pripadaju «jeziku struke», pa se čak u sve većem broju pojavljuju i u usmenom iskazu općeg jezika.

Njemački teoretičari policijskog prava kao znanstvene discipline koja je – kao i ostale policijske znanosti uopće - relativno kasno dobila «pravo građanstva», dokazuju upravo jezikom kojim pišu stručnu literaturu da jezik u funkciji struke može biti koncizan i egzaktan, ali istovremeno razumljiv i za širi krug korisnika ili osoba na bilo koji način tangiranih policijskim pravom, tj. gotovo podudaran s općim jezikom.

Ovo istraživanje će se bazirati na aktualnim radovima s područja policijskog prava tj. na odabranim poglavljima koja obrađuju istu užu policijsko-pravnu problematiku na nivou SR Njemačke i pojedinih saveznih zemalja:

U obradi korpusa od oko 100 000 leksičkih jedinica kompjuterskom će se obradom provesti lingvistička analiza teksta na leksičkoj i sintaktičkoj razini.

Zagreb, 11. ožujak 2002.

Mentor: prof.dr.sc. Mirko Gojmerac

Voditelj studija: dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski

Kandidat: Dragica Dragičević

Zrinka Dujmović, prof.

c/o Milić

Kružna 81

HR-10 000 Zagreb

SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA IZ LINGVISTIKE

FREKVENCIJSKA ANALIZA PRAVNOG NAZIVLJA

U USTAVU REPUBLIKE ŠVICARSKE I

USTAVU REPUBLIKE ITALIJE

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Pravna terminologija, kao što je opće poznato, dio je specifičnog jezika struke, no često je susrećemo i u svakodnevnoj jezičnoj uporabi. S obzirom da u Hrvatskoj još uvijek ne postoji obimniji rječnik pravnoga nazivlja, brojni juridički izrazi često izazivaju nedoumicu ili se pak nepravilno upotrebljavaju. Kako je to područje kod nas nedovoljno istraženo, smatram neophodnim izradu jednog takvog rječnika koji bi sadržavao pojmove iz ustavnog prava na talijanskom i hrvatskom jeziku.

Danas izrada rječnika u cijelosti podrazumijeva primjenu suvremene leksikografske metodologije koja se u najvećoj mjeri oslanja na dostignuća korpusne lingvistike. Budući da se radi o izuzetno opsežnom području, pri izradi magistarskog rada, ograničit ću se na pilot‑korpus tekstova koji sadrži Ustav Republike Švicarske i Ustav Republike Italije u talijanskom i hrvatskom prijevodu (s obzirom da još uvijek ne postoji prijevod švicarskog Ustava na hrvatski jezik, za potrebe ovog rada služit ću se vlastitom, neovjerenom verzijom). Izbor navedenih tekstova sadrži oko 50.000 riječi, a da bih otkrila relevantne pravne termine, koristit ću se računalnom obradom podataka. Cjelokupna metodologija rada oslanjat će se uvelike na upotrebu računala, a obuhvaćat će nekoliko faza: konverziju spomenutih tekstova u XML format, segmentaciju na rečenice, sravnjivanje na razini rečenice (alignment) kao i pohranjivanje u usporedni korpus. Statističke metode kao što su abecedni i frekvencijski popisi, paralelne konkordancije te izračunavanje statistički relevantnih supojavljivanja riječi metodom uzajamne obavijesnosti (mutual information) pomoći će mi pri donošenju zaključaka vezanih uz uporabu pravnih pojmova u oba ustava.

Dodatak će sadržavati glosarij pravnih termina na talijanskom i hrvatskom jeziku sastavljen na temelju korpusa.

Rezultati dobiveni ovim interdisciplinarnim istraživanjem namijenjeni su svima koji se direktno ili indirektno svakodnevno susreću s pravnom terminologijom: studentima prava, sudskim tumačima-prevoditeljima, djelatnicima državnih institucija i dr. Rezultati istraživanja bit će korisni također lingvistima, leksikolozima, leksikografima i enciklopedistima.

U Zagrebu, 8. svibnja 2002.

Potpis mentora: Potpis voditelja studija Potpis kandidata:

doc.dr.sc. Marko Tadić dr. Vesna Muhvić-Dimanovski Zrinka Dujmović

Potpis sumentora:

doc.dr.sc. Damir Boras

Nela Jurko

Vlaška 91

10000 Zagreb

Znanstveno područje: Humanističke znanosti

Polje: Jezikoslovlje

Grana: Talijanistika

Sinopsis magistarskog rada

SUPOSTAVNA ANALIZA NAČINA INTEGRACIJE ENGLESKOG RAČUNALNOG NAZIVLJA U TALIJANSKOM I HRVATSKOM JEZIKU

U razdoblju globalne informatizacije koja kao kriterij pismenosti nameće poznavanje rada na računalu i engleskog jezika, neminovan je utjecaj engleskog računalnog nazivlja na jezike primatelje.

U okviru talijanskog i hrvatskog jezika istražit će se na koje se načine englesko nazivlje navedenog područja integriralo u stručni jezik te na kakav odjek nailazi u talijanskom i hrvatskom standardu.

Temeljni korpus sadržan je u prilozima talijanskom dnevniku ''Repubblica'' tiskanim tijekom 2000. godine s ciljem upoznavanja šire publike s osnovama rada na računalu i postupnog osposobljavanja za njegovo korištenje na svim razinama. Korpus je proširen informatičkim časopisima, kako stručnim tako i onim namijenjenim obrazovanju korisnika, na engleskom, talijanskom i hrvatskom jeziku.

Supostavnom analizom suodnosa engleskog i talijanskog te engleskog i hrvatskog nazivlja dobit će se uvid u omjer preuzetog izvornog engleskog nazivlja u obama jezicima primateljima s osvrtom na vjernost odnosno otklon od modela na fonološkoj, morfološkoj i semantičkoj razini.

Nadalje će se ustanoviti kako se postojeće nazivlje u jezicima primateljima prilagodilo potrebama jezika struke te u kakvom su odnosu specijalizirana značenja pojedinih leksema sa njihovim uobičajenim značenjima u standardnom jeziku.

Konačno će se utvrditi u kojoj je mjeri informatizacija doprinijela stvaranju novog nazivlja u okviru vlastitih jezičnih mogućnosti talijanskog i hrvatskog jezika.

Teorijski okvir istraživanja bit će objavljene studije i knjige iz područja jezika struke s posebnim osvrtom na informatičko nazivlje te kontrastivne englesko-talijanske, englesko-hrvatske i talijansko-hrvatske analize.

U uvodnom dijelu istraživanja bit će govora o značajkama stručnog jezika s kritičkim osvrtom na postojeća saznanja autora koji su se bavili analizom računalnog nazivlja. Slijedi razvrstavanje prikupljene građe i njezina analiza na temelju koje će se doći do relevantnih spoznaja i zaključaka.

Kako do sada nema sustavnog lingvističkog prikaza korpusa stručnog leksika ovog područja očekivani je doprinos prilog postojećim supostavnim istraživanjima te primjenjivost dobivenih spoznaja u leksikografiji, glotodidaktici stručnih jezika i lingvistici uopće.

Zagreb, 02. svibnja 2002.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

dr.sc. Nives Sironić-Bonefačić dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Nela Jurko

Goran Pavelić

Badalićeva 25

Zagreb

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

sinopsis znanstvenog rada iz fonologije/fonetike

KONTRASTIVNA FONOLOŠKA ANALIZA: HRVATSKI-TURSKI

(Analiza grešaka u izgovoru turskih glasova kod govornika hrvatskog)

Učeći turski jezik, govornici kojima je materinji jezik hrvatski, sudionici su jezikâ u kontaktu. Javlja se interferencija i govornici kojima je materinji jezik hrvatski na razne načine tretiraju fonetski/fonološki “materijal” turskog (supstitucijom, ispuštanjem i sl.). Ovdje nije riječ samo o izgovoru izoliranih glasova: glasovi (foni, koji su aktualizirani fonemi) čine veće cjeline (morfeme), te na spojevima morfema također dolazi do raznih glasovnih promjena (obezvučenja, ozvučenja, palatalizacije i sl.). Nepravilan izgovor neposredno utječe na razumljivost, odnosno komunikaciju. Kako je turski tipološki aglutinativan jezik, afiksacija je bitan element sintakse turskog i pravilan izgovor afiksâ (koji imaju sintaktičko-semantičku funkciju) zato je bitan u procesu usvajanja i sposobnosti izražavanja na turskom jeziku.

U teorijskom dijelu predstavio bih oba fonološka sustava i glasove razvrstao prema stupnju identičnosti, odnosno različitosti. Za oba jezika postoje iscrpni fonološki i fonetski opisi (vidi literaturu).

U eksperimentalnom dijelu rada ispitale bi se karakteristike psiholingvističkog dodira hrvatskog i turskog na 2 skupine ispitanika: A: ispitanici koji nikad nisu učili turski ili na bilo koji način bili izloženi njemu i B: studenti završne godine turkologije. Napominjem da u ovoj fazi još uvijek ne mogu predvidjeti veličinu (broj) skupina.

Obje skupine ponavljat će zadate riječi/sintagme/rečenice (izgovorene i snimljene od strane izvornog govornika standardnog turskog jezika). Eksperimentalni dio rada (snimanje ispitanika i akustička analiza govornog materijala) provest će se na Odsjeku za fonetiku. Akustičke i perceptivne analize pokazat će greške, a statistička obrada podataka trebala bi dati uvid u prirodu i opseg grešaka.

Na temelju dobivenih podataka trebalo bi otkriti učestalost grešaka, a rad može imati vrlo pragmatičnu primjenu - može poslužiti kao pomagalo svima onima koji predaju ili podučavaju turski jezik, a učenici su im govornici hrvatskog.

Zagreb, 22. 04. 2002.

mentor voditeljica studija kandidat

Dr.sc. Damir Horga Dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Goran Pavelić

Fakultetskom vijeću Silvana Ereiz

Filozofskog fakulteta Naselje kralja Tomislava 3/III

Sveučilišta u Zagrebu 35000 Slavonski Brod

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

STRUKTURNE I ŽANROVSKE KARAKTERISTIKE

DUBROVAČKIH SMJEŠNICA

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: znanost o književnosti

I. UVOD

Dubrovačke smješnice, korpus od deset dramskih djela, kao specifičan komediografski žanr, do sada nisu bile monografski obrađivane. U uvodu će se govoriti o pojmu smješnica, rukopisima, izdanjima, te dosadašnjim književnopovijesnim i teatrološkim spoznajama.

II. TEORIJSKI PRISTUP I METODOLOGIJA

U teorijskom prikazu iznijet će se relevantne spoznaje o komediografskim žanrovima ranonovovijekovne drame (komedija erudita, komedija dell’arta i talijanska ridiculosa) priznatih teoretičara (Mario Apollonio, Silvio D’Amico). Književnopovijesni opis temeljit će se na istraživanjima naših autora: Milana Rešetara, Franje Fanceva, Frane Čale i dr.

Analiza će se temeljiti na metodi filološke obrade teksta, strukturnoj analizi, generičkoj analizi i komparativnom pristupu.

III. UŽE PODRUČJE RADA

Komedije: Jerko Škripalo, Džono Funkjelica, Sin vjerenik jedne matere, Mada, Starac Klimoje, Ljubovnici, Lukrecija, Šimun Dundurilo, Beno Poplesija i Pjero Muzuvijer, korpus anonimnih komedija specifične strukture koji je nastao u drugoj polovici 17. stoljeća u Dubrovniku.

IV. CILJ ISTRAŽIVANJA

Utvrditi književnopovijesne pretpostavke razvoja ovoga žanra koji se javio u Dubrovniku. Rad će opisati strukturne i žanrovske osobitosti tih komedija, njihov odnos prema žanru eruditne komedije i komedije dell’ arte.

V. OBRAZLOŽENJE METODOLOŠKIH POSTUPAKA

Analiza će - na temelju književnopovijesnog i književnoteorijskog opisa žanra smješnice i uvida u starije komediografske žanrove hrvatske dramske književnosti i žanrovske komponente talijanske ridiculose – opisati navedeni korpus komedija.

VI. STRUKTURA RADA

Rad će se sastojati od:

— uvodnoga dijela u kojemu će se opisati književnopovijesne i žanrovske osobitosti korpusa i odrediti komparativnom analizom njihov nastanak

— središnjega dijela u kojemu će se analizirati svih deset komedija s obzirom na njihove strukturne i žanrovske osobine: tematsko-motivske, jezično-stilske, dramaturške. Isto tako istražit će se i modusi komičnog i smiješnog. Osim toga pokušat će se odrediti “mjesto” tih komedija u životu Dubrovnika 17. stoljeća

— zaključka koji će sintetizirati najvažnije spoznaje do kojih se došlo tijekom istraživanja.

U Zagrebu, 16. svibnja 2002.

Mentor Voditelj studija Kandidat

Dr. Dunja Fališevac Dr. Boris Senker Silvana Ereiz

Fakultetsko vijeće Iva Polak

Filozofskog fakulteta Boškovićeva 16

Sveučilišta u Zagrebu 10 000 Zagreb

Ivana Lučića 3

Engleski naslov: LITERATURE OF AUSTRALIAN ABORIGINES

From Oral to Postcolonial Discourse

Hrvatski naslov: KNJIŽEVNOST AUSTRALSKIH ABORIDŽINA

Od usmenog do postkolonijalnog diskursa

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: znanost o književnosti

Predmet istraživanja jest ispitati na koji način je aboridžinska usmena književnost utjecala na suvremenu australsku aboridžinsku književnost na engleskom jeziku, te zašto bi djela suvremenih aboridžinskih pisaca na engleskom jeziku trebalo smatrati autohtonim postkolonijalnim književnim djelima koja doprinose oblikovanju australskog kulturnog identiteta.

Polazište za razumijevanje usmene književnosti bit će antropološka analiza načina razmišljanja i prenošenja spoznaja australskih Aboridžina te analiza protofilozofskog koncepta vremena koji je vezan uz tipično aboridžinski pojam Altjeringa (Doba snivanja/stvaranja). Adekvatno tumačenje Altjeringe predstavlja ključ za dekodiranje kako usmene tako i suvremene književnosti australskih Aboridžina te će se posvetiti pažnja etimologiji riječi Altjeringa. Usmena će se književnost potom analizirati naglaskom na onim temama i motivima koji su zbog svog značaja zastupljeni i u djelima suvremenih australskih aboridžinskih pisaca. Među ključnim su motivima čin stvaranja, ujedno povezan s konceptom Altjeringe, te “the bush” (krajolik/šikara). U kontekstu propitivanja usmene književnosti, pokušat će se pojasniti i problematika naknadnog zapisivanja aboridžinske usmene književnosti koja zadire u domenu antropologije i lingvistike. Za analizu aboridžinske usmene književnosti poslužit će ponajprije djela dvojice najpoznatijih sakupljača aboridžinskih mitema: Alexandera Wyclifa Reeda i Williama Ramsaya Smitha, kao i studija skupine etnologa Finske akademije znanosti i umjetnosti u Helsinkiju (analiza 5000 aboridžinskih priča objavljena u posebnom izdanju stručnog časopisa FF Communications, Svezak CII₂ br. 238).

Suvremena aboridžinska književnost, tj. književnost aboridžinskih pisaca na engleskom jeziku koja se javila prije četrdesetak godina ispitivat će se s aspekta očuvanja aboridžinskog identiteta, te u okvirima postkolonijalne australske književnosti i postkolonijalne književne teorije (inter alia, Bill Aschroft, Gareth Griffiths, Helen Tiffin, Homi K. Bhabha, G. C. Spivak, Edward W. Said).

Nakon uvodnog prikaza egzotičnog aboridžinskog dekora u književnim djelima tzv. australskog nacionalizma 1890-ih, analizirat će se temeljne pretpostavke suvremene aboridžinske književnosti šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, ponajprije kroz angažirano pjesništvo Oodgeroo Noonuccal (Kath Walker) i Jacka Davisa. Naposljetku, posvetit će se pažnja oblikovanju aboridžinskog glasa u proznim djelima suvremenih aboridžinskih pisaca (inter alia, Mudrooroo Narogin, Sally Morgan,). Odabrani prozni tekstovi analizirat će se s aspekta funkcije motiva koji proizlaze iz aboridžinske tradicije (personifikacija pejzaža, izravno pozivanje na mitologiju, poglavito na Doba snivanja), te s aspekta tema inače prisutnih u svim postkolonijalnim književnostima: drugo(-ost), otuđenje, izmještenost, kulturna marginalizacija, egzistencijalizam, odnos prema centru/središtu moći, hibridizacija, transkulturalizacija i sl. Naglasak će se staviti na stilska obilježja tj. uporabu metonimije, alegorije, ironije, zatim na metode magijskog realizma (tj. aboridžinsku inačicu pod nazivom mabanska stvarnost) i isprekidane naracije koje ovim tekstovima daju sva prepoznatljiva obilježja postkolonijalnog diskurza. Cilj takve analize jest povući paralelu između tzv. “bijelog” i “crnog” australskog postkolonijalnog teksta, te pokazati da se podjednako bave dihotomičnim odnosom koloniziranog i kolonizatora te da jednako teže dekolonizaciji i “de-europocetrizaciji” australskog identiteta.

Cilj je ovog istraživanja doprinijeti u nas relativno slabo istraženim pitanjima nastanka i razvoja postkolonijalnog diskursa na području australske kulture.

7.svibnja 2002.

Mentor	Voditelj poslijediplomskog studija	Kandidat
_____________________	_____________________	_____________________
prof. dr. Janja Ciglar-Žanić	prof. dr. Milivoj Solar	Iva Polak

Iva Polak

Odsjek za anglistiku

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 7. svibnja 2002.

Predmet: Zahtjev za pisanjem magistarskog rada na engleskom jeziku

Početkom 2001. godine, Institut za anglistiku Sveučilišta u Bergenu ponudio je Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu mogućnost akademske izobrazbe mladog znanstvenog kadra (u svrhe izrade magisterija ili doktorata) na njihovom Institutu u trajanju od šest mjeseci. Nakon intervjua s prof. dr. Željkom Švrljugom, redovnom profesoricom američke književnosti navedenog Instituta, izabrana sam za odlazak u Bergen. Prof. dr. Željka Švrljuga uočivši temu mog magistarskog rada iz australistike (Književnost australskih Aboridžina: od usmenog do postkolonijalnog diskursa, mentorica prof. dr. Janja Ciglar-Žanić) naglasila je mogućnost mentorskog rada s profesoricom australske književnosti u Bergenu, no preduvjet za mentorski rad je pisanje magisterija na engleskom jeziku radi najboljeg iskorištavanja svih mogućnosti koje mi nudi Institut, pri čemu bi sve troškove mentorskog rada, uključujući i moguće sudjelovanje u Komisiji za obranu magisterija, snosio Institut. Time bi uz mentoricu prof. dr. Janju Ciglar-Žanić dobila i stranu mentoricu koja je stručnjak iz područja australske književnosti što bi dodatno doprinijelo kvaliteti mog magistarskog rada. Stoga, molim Vijeće da mi odobri pisanje magistarskog rada na engleskom jeziku.

S poštovanjem,

Iva Polak

Mentorica, prof. dr. Janja Ciglar-Žanić

Fakultetskom vijeću Ivana Sajko

Filozofskog fakulteta Ogrizovićeva 22 a

Sveučilišta u Zagrebu Zagreb

Ivana Lučića 3

Zagreb

ULOGA I TEMATIZACIJA LUDILA U DRAMI 20. st.

(Na primjeru drame Petera Weissa "Jean Paul Marat, njegov progon i umorstvo kako ga predstavlja glumačka družina zavoda u Charentonu pod vodstvom gospodina de Sadea")

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: znanost o književnosti

Predloženo istraživanje i tema relevantni su u okvirima europske teatrologije budući da dramska književnost sadrži veliki broj radova koji ne samo da tematiziraju ludilo već je ono dapače inkorporirano u sam dramski tekst. Razlozi za odabir predložene teme prije svega proizlaze iz činjenice da uloga diskursa ludila u dramskoj književnosti još nije obrađivana u korpusu hrvatske teatrologije, a samo istraživanje otvara mogućnosti komparacije svjetske i hrvatske dramatike s novog očišta.

Za proučavanje su metodološki najznačajnija dva temeljna diskursa o ludilu: prvi, onaj koji se u drami tematizira i pripada 18. stoljeću (a obrađuje ga Michel Foucault u djelu "Historija ludila u doba klasicizma") i drugi, koji pripada 20. stoljeću te je inkorporiran u Weissovu dramu (a osvjetljuju ga prije svega psihoanalitička teorija Jacquesa Lacana i njena interpretacija u Slavoja Žižeka). Kao još jedno ključno mjesto u tematizaciji ludila istaknula bih motiv institucije, njenu dramsku funkciju i dramska značenja, kao i značenja koja u dramski korpus učitavaju teorije 20. stoljeća, poput onih danih u djelima Michela Foucaulta "Nadzor i kažnjavanje"; Thomasa S. Szasza "Proizvodnja ludila", "Ideologija i ludilo"; te nadalje, antipsihijatrijske pretpostavke i praksa izneseni u tekstovima Ronalda D. Lainga "Podjeljeno ja, Politika doživljaja".

Uže područje istraživanja predstavlja drama Petera Weissa "Jean Paul Marat, njegov progon i umorstvo kako ga predstavlja glumačka družina zavoda u Charentonu pod vodstvom gospodina de Sadea" (1964.) u kojoj bi se podrobno analizirala ključna mjesta gdje se ludilo pojavljuje kao uzrok ili kao učinak, kako bi se je smjestilo unutar dramske tradicije koja se bavila tematizacijom ludila. Istraživanje bi se vodilo u kontekstu cjelokupnog dramskog opusa Petera Weissa kao i u odnosu na scenske interpretacije njegovog djela.

Kao cilj istraživanja namjera mi je odgovoriti na pitanje u kolikoj se mjeri dodiruju dva temeljna diskursa predložene teme: diskurs ludila koji se javlja u djelima iz korpusa dramske književnosti te diskurs o ludilu tj. određene prakse koje se primjenjuju u govoru o ludilu, njegovu prepoznavanju i analizi. Pri uporabi tih praksi na dramski tekst suvremena dramska književnost otvara nove probleme zbog toga što drama postaje mjesto gdje se ludilo ne samo tematizira već postaje inkorporirano u sam tekst.

Metodološki postupci istraživanja mogu se podjeliti u tri skupine: 1. Iznošenje teorijskih pretpostavki (Foucault, Lacan, Žižek, Laing, Szasz); 2. Analiza i interpretacija drame Petera Weissa "Jean Paul Marat..."; 3. Deskripcija kazališnih predstava Weissove drame.

travanj 2002. godine

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

prof. dr. sc. Boris Senker prof. dr. sc. Milivoj Solar Ivana Sajko

FAKULTETSKO VIJEĆE HEDVIGA ŠTOOS

FILOZOFSKOG FAKULTETA ILICA 528

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU 10 000 ZAGREB

IVANA LUČIĆA 3

10 000 ZAGREB

Sinopsis magistarskog rada

ALEGORIJSKI POSTUPCI RANKA MARINKOVIĆA U ROMANU "KIKLOP"

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: znanost o književnosti

1) UVOD

Roman, kao alegorija, je nedovoljno istražena vrsta, kako u našoj tako i stranoj književnosti. Da je tome tako, svjedoči nedostatak literature o alegoriji uopće. “Kiklop”, Ranka Marinkovića, jedan je od onih romana u kojima je alegorija središnji način izražavanja piščevog stajališta i razmišljanja. To je jedan od najinovativnijih, ali i najzapostavljenijih romana. O njemu se vrlo malo govori i piše što je velik propust, naročito danas. Možda je razlog te nezainteresiranosti u briljantnim jezičnim igrama, koje Marinković stvara kroz alegoriju i njene sastavne odrednice, koje su pak teže za razumijevanje i dešifriranje običnom čitatelju. Moj će rad temeljito istražiti alegorijske postupke u djelu i na taj način iznijeti onu stranu “Kiklopa” koju još nitko nije osvjetlio.

2)TEORIJSKA PODLOGA

Kao teorijska podloga u istraživanju poslužili su mi:

A. Fleetcher: “Allegory”,Oxford,1890.

G. Kurz: “Metapher, Allegorie, Symbol”,Gottingen,1982.

D.C Muecke: “Irony”, “Irony and Ironic”,New York,1986.

P. Bürger: “Der Alltag, die Allegorie und die Avantgarde”,Stuttgart,1986.

R. Tuve: “Allegorical Imagery”,Chicago,1974.

E. Honig: “Dark conceit. The makeing of Allegory”,London,1986.

3)UŽE PODRUČJE RADA

Ne moramo biti neoaristotelovci da bismo uvidjeli kako “moderna alegoričnost” vrijeđa vlastitu veličinu, “što pridonosi snižavanju” prave organske forme, ali možemo, pak, reći kako alegorija uključuje i istražuje sve načine, od objašnjavanja kategoriziranja, kodificiranja, izražajnih kompulzija (kod Marinkovićevih analiza glavnih junaka) do pričanja romantične priče i satiričkih komplikacija. Alegorija je, na kraju krajeva, ipak prirodno ogledalo ideologije,kojim se Marinkovic obilno koristi.

4)OBRAZLOŽITI CILJEVE ISTRAŽIVANJA

Moj cilj je istraživanje alegorijskih postupaka u romanu “Kiklop”. Individualan stil i individualna kreativnost je uvijek moguća za alegoričara i ta sloboda jest razlog zašto bi bilo pogrešno takav način izražavanja nazivati “zabranjenim” ili “neurotičnim”. Marinković, kao alegoričar, nam ne prikazuje ljudska bića koja trebaju ideale, ali, s druge strane, iznosi filozofske, teološke i moralne premise koje se suprotstavljaju perfekciji određenih ideala i ideologija. On iznosi alegoriju čovjeka u sudbini vremena. To je ujedno i ono najveličanstvenije u “Kiklopu”.

5)METODOLOŠKI POSTUPCI

1. TEKSTUALNI NALOZI:

a)EKSPLICITNI (izvantekstovni)

b)IMPLICITNI (unutartekstovni)

c)PRONALAŽENJE TRADICIONALNIH VRSTOVNIH OZNAKA ALEGORIJE (dominantna struktura, narativni i destruktivni motivi koji pokreću glavnog junaka, epizodističke i parataktičke strukture naracije gdje alegorija ima poteškoća u njihovom razvrstavanju, jer, kroz tkivo prateksta, jedinstveni elementi teksta dobivaju relativne oznake).

2. PRAGMATSKI NALOZI– implicitnim i pragmatskim nalozima dolazi se do moguće alternativne interpretacije.

3. ANALOGIJSKE I IDENTIFIKATORSKE REFLEKSIJE

§ rekonstrukcija vertikalne korespodencije relevantnih radnji i likova

§ rekonstrukcija horizontalne analogije relevantnih odnosa između relevantne radnje i likova

Zagreb, 13.o5.2002

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

prof.dr.Ante Stamać prof.dr.sc. Milivoj Solar Hedviga Štoos

Fakultetsko vijeće Nenad Smoljan

Filozofskog fakulteta Poturmahala br. 1

Sveučilita u Zagrebu 72200 Travnik

Ivana Lučića 3 Bosna i Hercegovina

10000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

VELIKA RASPRAVA SHAPLEY-CURTIS

U kontekstu povijesti znanosti i filozofije spoznaje

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: Filozofija

Grana: Logika, hermeneutika prirodnih znanosti i povijest astronomije

1. UVOD (principium rationis sufficientis agendi & principium rationis sufficientis cognoscendi)

Ako česti i slučajni susreti sa astronomijom uvijek iznova bude radoznalost, čuđenje i dvojbe, onda je potrebno da joj se posveti malo više pažnje. S druge strane, treba li u okviru jednog rada utvrditi bitne crte pri stvaranju novih područja znanosti, najzgodnije je poći od jednog ključnog događaja, u kojem se sve te crte jasno razabiru, a formalne matematičke i spoznajne poteškoće nisu velike. Poći ćemo stoga od historijski značajnog i spoznajno važnog kompleksa ideja i problema u kojima dolazi do kvalitativne promjene u shvaćanju i tumačenju Svemira. Za taj ključni događaj uzet će se predavanje koje je održano na sastanku Nacionalne akademije znanosti u Washingtonu od 26. travnja 1920. pod naslovom "The Scale of the Universe", a u literaturi poznato kao "VELIKA RASPRAVA", i u kojem su iznesene osnovne ideje i pojmovi novih područja astrofizike, u prvom redu galaktičke i ekstragalaktičke astronomije.

2. TEORIJSKA PODLOGA

Uzimajući u obzir ne samo važnost logičke strukture istraživanja i predstrukture razumijevanja autora "VELIKE RASPRAVE", nego i povijesni razvoj same znanosti, teorijsku podlogu rada činit će:

a) originalan pristup povijesti znanosti akademika Žarka Dadića, koja se sastoji u tome da se povijest znanosti promatra kroz povijest ideja i metoda same znanosti;

b) razumijevanje i spoznaja Univerzuma kroz metode astrofizike prof. dr. Lucienne Gouguenheima, koja naglašava važnost istine i metode u astrofizici, što je i problem hermeneutike;

c) originalan pristup hermeneutici prof. dr. Danila Pejovića - "tu je riječ o različitim perspektivama pokušaja jedinstvenog pristupa hermeneutici, znanosti i praktičnoj filozofiji";

d) originalan pristup povijesno važnom događaju kakav je "VELIKA RASPRAVA" iz perspektive kozmologije prof. dr. Krešimira Pavlovskog;

e) uvod u logiku François Rivenca, koji implicite ističe važnost logike kao pretpostavke svake spoznaje.

3. PRAKTIČNA PRIMJENLJIVOST SPOZNAJE

Otkriće kao fenomen filozofije spoznaje, ali i kognitivne psihologije još je daleko od nekih ozbiljnijih istraživanja, pa je prilaz takvu fenomenu moguć samo iz različitih perspektiva. Istraživanje logičke strukture otkrića, predstrukture razumijevanja autora promatranog otkrića, te promatranje otkrića u procesu samog razvoja znanosti može voditi istraživanju fenomena koji se zove otkriće.

4. UŽE PODRUČJE RADA

Uže područje rada će biti metodologija filozofije spoznaje koja se odnosi na logičke pretpostavke spoznaje i predstrukturu razumijevanja "VELIKE RASPRAVE SHAPLEY-CURTIS" u kontekstu povijesti znanosti i filozofije spoznaje.

5. CILJ RADA

Cilj rada je valorizacija doprinosa autora "VELIKE RASPRAVE" razvoju galaktičke i ekstragalaktičke astronomije, prvenstveno:

a. metodama astrofizike,

b. strukturi Mliječne Staze,

c. strukturi spiralnih maglica.

6. METODOLOŠKI POSTUPAK

Polazeći od hermeneutičkog principa "suglašavanje svih pojedinosti s cjelinom u svakom slučaju je kriterij za pravilnost razumijevanja" (Gadamer) - postaje jasno da analiza i sinteza prethode svakom razumijevanju, pa će metodološki postupak u ovome radu biti analiza logičke strukture otkrića i predstrukture razumijevanja autora, dok će se sintezom doći do valorizacije doprinosa autora "VELIKE RASPRAVE" razvoju astrofizike.

7. NACRT STRUKTURE RADA

Naziv rada je "VELIKA RASRAVA SHAPLEY-CURTIS u kontekstu povijesti znanosti i filozofije spoznaje". Struktura rada po poglavljima je sljedeća:

a. povijesna znanost, povijest znanosti i egzaktne znanosti;

b. razvoj astronomije - ideje i metode u njihovu povijesnom razvoju;

c. "VELIKA RASPRAVA" i kozmološke teorije;

d. putevi razvoja moderne filozofije;

e. povijest "VELIKE RASPRAVE";

f. hermeneutička struktura "VELIKE RASPRAVE";

g. logička struktura "VELIKE RASPRAVE";

h. otkrića i valorizacija otkrića "VELIKE RASPRAVE".

Datum: 24. travnja 2002.

Potpis mentora	Potpis komentora	Potpis voditelja studija ili zamjenika	Potpis kandidata
Akademik Žarko Dadić	prof. dr. Krešimir Pavlovski	Prof.dr.sc. Branko Despot	Nenad Smoljan

Tamara Krajna

Prilesje, 6. odvojak br. 2

Zagreb

Znanstveno područje: društvene znanosti

Sinopsis znanstvenoga rada iz informacijskih znanosti - knjižničarstvo

MEĐUNARODNA ZAPAŽENOST HRVATSKIH AUTORA S PODRUČJA TEHNIČKIH ZNANOSTI (1992-2001)

Brzi razvoj tehničkih znanosti ostavio je svoj trag u stručnoj i znanstvenoj literaturi, pri čemu časopis postaje najvažniji pojedinačni informacijski prijenosnik. Razmjena i prijenos na taj način objavljenoga znanja postaje preduvjet međunarodne suradnje. Stoga se raznim parametrima rade analize znanstvene vrijednosti časopisa, vrednuje se produktivnost znanstvenika koji objavljuju, te produktivnost institucija iz koji dolaze.

Međunarodno najistaknutiji domaći izvor informacija u području strojarstva svakako je časopis Strojarstvo. Stoga se vrijednim čini ispitivanje međunarodnog odjeka članaka iz časopisa Strojarstvo te se ovim radom želi utvrditi uloga i vrijednost toga časopisa kao komunikacijskog sredstva za znanstvenike iz Hrvatske i svijeta.

Znanstveni doprinos vrednuje se postupkom recenzije i analizom kvantitativnih pokazatelja proizišlih iz bibliometrijskih podataka. To se posebno odnosi na skupinu prirodnih, medicinskih i tehničkih znanosti, u kojima se znanstveni doprinos nužno mora mjeriti u međunarodnom kontekstu. U malim ili/i nerazvijenim znanstvenim zajednicama bibliometrijski su pokazatelji neizostavno pomoćno sredstvo, zbog manjkavosti provedbe recenzijskog postupka. Do sada su učinjene i objavljene brojne analize hrvatskog korpusa autora i radova u području medicine i prirodnih znanosti, dok slične analize za područje, tehničkih znanosti nisu provedene. Stoga će rezultati ovog istraživanja pomoći u sagledavanju osobitosti međunarodno vidljivog znanstvenog i stručnog doprinosa hrvatskih autora s područja tehničkih znanosti.

Cilj ovog istraživanja je kroz analizu ovog časopisa u razdoblju od 1992. do 2001. ispitati dinamiku znanstvenog komuniciranja u području tehničkih znanosti te utvrditi koliko su autori iz područja tehničkih znanosti zapaženi u međunarodnoj znanstvenoj zajednici. Analizirat će se objavljeni radovi po više parametara: jezik, međunarodna zastupljenost autora, analiza citirane literature. Međunarodna zapaženost časopisa analizirat će se zastupljenošću njegovih članaka te citiranosti radova prema sekundarnoj bazi podataka Science Citation Index Expanded, ISI, Philadelphia. Dobiveni rezultati usporedit će se sa objavljenim podacima za druga područja primijenjenih znanosti (primjerice veterina, medicina…)

Zasebno će se analizirati literatura koju su koristili autori, koji su u ispitivanom razdoblju objavljivali svoje radove u časopisu Strojarstvo, pri čemu će se ispitati broj referencija po radu, izvori u kojima su objavljeni, starost referencija, zastupljenost referencija iz inozemnih izvora, itd. Time će se očitati interakcije u znanstvenoj zajednici, koje otkrivaju bibliometrijski pokazatelji.

Očekivani rezultati i mogući znanstveni doprinos ovog magistarskog rada odnose se na usustavljivanje metodologije praćenja znanstvenoistraživačke djelatnosti u polju tehničkih znanosti u Hrvatskoj, utvrđivanje odjeka znanstvenih radova hrvatskih autora u polju tehničkih znanosti te upućivanje na interakcije u znanstvenoj zajednici, koje otkrivaju bibliometrijski pokazatelji.

Kandidat Mentor Voditelj

poslijediplomskog studija

Tamara Krajna Dr. sc. Jelka Petrak, doc Prof. dr. sc. Slavko Tkalac

Hrvoje Klasić

O. Augusta 2, Sisak

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: povijest

DRUŠTVENO – POLITIČKE PROMJENE U GRADU SISKU 1970. – 1972.

Suvremena povijest grada Siska, posebno ona nakon Drugog svjetskog rata, sa stanovišta povijesne struke nije dovoljno istražena niti obrađena. Potrebu za njezinim istraživanjem nameće sama uloga grada kao važnog industrijskog ( Željezara, Rafinerija, Termoelektrana, Radonja... ) i prometnog središta ( riječni promet, željeznica, cestovni promet ), kako tadašnje SR Hrvatske, tako i cijele tadašnje SFRJ. Uz to, valja spomenuti da je Sisak i rodni grad, ali i politička baza brojnih istaknutih saveznih i republičkih dužnosnika ( Ivan Gošnjak, Mika Špiljak, Marijan Cvetković, Janko Bobetko i dr. ), čiji se utjecaj unatoč njihovoj odsutnosti itekako osjećao i u samom gradu.

U nizu događaja, koji su obilježili hrvatsku poslijeratnu povijest, možda najvažniju ulogu imaju društveno – političke i gospodarske promjene, koje su se događale početkom 70.-tih godina, a najčešće se zajedničkim imenom nazivaju Hrvatsko proljeće. Upravo zbog podjednako izražene gospodarske i političke dimenzije, potrebno je istražiti ulogu grada Siska u spomenutim događanjima.

Cilj magistarskog rada je ukazati na "dvosmjernost" političkog procesa, tj. interakciju globalnog ( u ovom slučaju republičkog ) i lokalnog. Drugim riječima nastojat ću pokazati koliko i kako su spomenute promjene utjecale na situaciju u gradu Sisku, a s druge strane kakvog su traga događanja u Sisku ostavila na širem društveno – političko – gospodarskom planu.

Kronološki, rad bi obuhvatio razdoblje od kraja 60.-tih godina do 1972., tj. razdoblje iz kojeg se mogu iščitati uzroci, tijek i posljedice "proljećarske" politike u Sisku i Hrvatskoj.

Strukturalno, rad bi se sastojao od nekoliko dijelova. Uvodni dio bio bi prikaz društveno – političke i godpodarske situacije u Sisku krajem 60.-tih godina 20. st. Glavni dio započeo bi utjecajem važnijih društveno – političkih momenata ( privredna rerorma, Deklaracija o nazivu..., X. sjednica CK SKH ) na zbivanja u Sisku, a nastavio bi se konkretnim promjenama tijekom 1970. i 1971. Završni dio bio bi posvećen sjednici u Karđorđevu i posljedicama, koje je ona ostavila na grad i građane grada Siska.

Istraživanja o sisačkoj ekonomskoj i političkoj povijesti u spomenutom razdoblju gotovo da i nije bilo, prvenstveno zbog prekratkog vremenskog odmaka, kako u političkom, tako i u "arhivskom" smislu. Tek prošle ( 2001. ) godine, tj. nakon 30 godina, dostupnom postaje i arhivska građa koja se čuva u Državnom arhivu Sisak.

Svoja istraživanja temeljit ću na:

1.) arhivskoj građi

Primarni izvor čini građa koja se čuva u Državnom arhivu Sisak i to prije svega fondovi Općinske organizacije SK Sisak, Općinske konferencije SSRN Sisak, SUBNOR-a Općine i Zajednice općine Sisak. Osim toga dostupna mi je i arhivska građa Skupštine općine Sisak, Željezare Sisak, Rafinerije Sisak i nekih drugih poduzeća.

Uz arhivsku građu vezanu neposredno uz Sisak koristit ću i relevantne fondove Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu.

2.) tisak

Važan izvor čine i novine iz spomenutog razdoblja i to prije svega lokalne ( Jedinstvo, Vjesnik Željezare, Rafinerijski list, Dunavski Lloyd i dr. ), ali i one koje su izlazile u Zagrebu ( Vjesnik, VUS, Večernji list, Hrvatski tjednik i dr. ).

3.) memoari

Od velikog značaja biti će mi djela autora koji o spomenutim događanjima govore s aspekta neposrednih sudionika ( Dabčević-Kučar, Tripalo, Bilić, Dragosavac...).

4.) usmena povijest

Svjedočanstva brojnih aktivnih i pasivnih sudionika spomenutih događaja

5.) literatura

Koristit ću se svom literaturom relevantnom za hrvatsku povijest spomenutog razdoblja ( Bilandžić, Matković...)

U Sisku, 12. svibnja 2002.

Mentor Voditeljica poslijediplomskog studija Kandidat

Dr.sc Marijan Maticka Dr. sc. Zdenka Janeković Römer Hrvoje Klasić

Vladimir Kalšan

Augusta Šenoe 37, Šenkovec

40.000 Čakovec

Znanstveno područje: Humanističke znanosti

Znanstveno polje. Povijest

Sinopsis magistarskog rada

MEĐIMURJE 1941. - 1945.

Povijest Međimurja je važna za povijest Hrvatske. Međimurje u najvećem broju nastavaju Hrvati – Međimurci, a kroz gotovo cijelu povijest, u upravnom je smislu, bilo sastavni dio mađarske županije Zala. Ipak, od osnutka Zagrebačke biskupije 1094. godine Međimurje je bilo u njezinu sastavu što je bilo od odlučujuće važnosti za očuvanje hrvatskog nacionalnog identiteta. U novije vrijeme hrvatsku je administraciju Međimurje imalo u vremenu od 1848. do 1861., te od Božića 1918. do travnja 1941. Mađari su, kombinirajući metode, uložili mnogo truda da pomađare Međimurce i inkorporiraju ih u mađarsku državu. Povijest svjedoči takve višekratne pokušaje, posljednji puta u vremenu od 1941. do 1945. godine. U ovom magistarskom radu obradit će se povijest Međimurja od 1941. do 1945. godine u svim njezinim segmentima (uprava, represivni organi vlasti, sudstvo, školstvo, gospodarstvo, vjerske prilike..)

Za vrijeme koje bi se istraživalo u magistarskom radu gotovo sve povijesne spoznaje potječu iz historiografije socijalističkog perioda Jugoslavije. One su jednostrane, te ne iskazuju mnogostrukost zbivanja i života koje je potrebno istražiti i znanstveno obraditi. U radu će se pokazati kako se narod Međimurja odnosio prema vlastima u vremenu kada je bio izložen snažnom pritisku Hortyjeve Mađarske. Metode mađarizacije bile su raznolike, od osobito grubih do vrlo rafiniranih kao što je na primjer bilo stvaranje međimurskog jezika. Do sada nije zabilježen znanstveni napor u cjelovitijem istraživanju povijesti Međimurja za vrijeme II. svjetskog rata.

Naravno, radi objašnjenja brojnih događaja i ponašanja ukratko će se dati i pregled povijesti Međimurja od 1929. do 1941., posebice djelovanje fašista i nacista kao pete kolone. Međimurje je u Kraljevini Jugoslaviji imalo relativno jaku industriju i banke u kojima je dominirao židovski kapital.

Cilj magistarskog rada je znanstveni prikaz povijesti Međimurja od 1941. do 1945. godine. Mađari (1941. – 1944.), te Mađari i Nijemci (1944. - 1945.) kao okupatori nisu uspjeli pokoriti i pacificirati Međimurce. Posebno će se u tom pogledu obraditi važna uloga katoličke crkve, koja je opće nacionalne interese i svoje posebne interese nastojala zaštiti osnivanjem Generalnog vikarijata za Međimurje, te uloga partizana iz Hrvatske. U vrlo složenim općim okolnostima, odupirajući se teroru okupatora, Međimurci su se u velikom broju priklonili partizanima.

U obradi teme koristit će se metodološki postupci primjereni povijesnoj znanosti. Misli se na statističke, komparativne, kvantitativne, te metode oralne historije. Koristit će se ahivska građa iz Hrvatskog državnog arhiva, Arhivski fondovi 1941. – 1945., zatim Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu, fond Generalnog vikarijata za Međimurje, Županijskog arhiva u Zalaegerszegu, fond Ujsagok jegyzeke, te arhiva Povijesnog odjela Muzeja Međimurja Čakovec, fond XX. Stoljeće – memoarska građa. Pored toga korist će se raspoloživa literatura. Posebno Zbirka “Građa za povijest narodnooslobodilačke borbe u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941. – 1945., Zagreb 1981.–1989., Zbornik “Sjeverozapadna Hrvatska u NOB-u i socijalističkoj revoluciji”, Varaždin 1976., “32. divizija NOVJ”, Zagreb, 1988., “Međimuje 1919.–1959”., Čakovec 1959. i drugo, te lokalni list “Međimurje – Murakoez” koji izlazi u Čakovcu od 1884. godine do danas.

U uvodu magistarskog rada namjeravam u kratkim crtama iznijeti općenite podatke o Međimurju, te obrazložiti ciljeve magistarskog rada. Pregled povijesti Međimurja od 1929. do 1941. godine s posebnim osvrtom na odnose Kraljevine Jugoslavije s Mađarskom potreban je kako bi se prikazale unutrašnje i vanjske prilike koje su dovele do mađarske okupacije 1941. godine. Međimurje je nakon ulaska njemačke vojske 7. travnja 1941. bilo pod osmodnevnom upravom ustaša (od 8. do 16. travnja 1941.), a mađarska ga je vojska okupirala 16. travnja 1941. Nakon ulaska Mađara uslijedili su neuspjeli diplomatski napori NDH da povrate Međimurje pod svoju upravu. Mađari su uspostavili vojnu upravu, konsolidirali vlast uz pomoć mađarona, te u kolovozu 1941. uveli civilnu upravu, što je u suprotnosti s haškim konvencijama. Međimurci su novačeni u mađarsku vojsku, javlja se otpor i počinju prva uhićenja. Reagira i katolička crkva, te u zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa i svojega svećenstva osniva Generalni vikarijat za Međimurje. Osniva i novu župe u Razkrižju koja se odijelila od Štrigove. Mađarska civilna vlast u Međimurju organizirala je cjelokupni život, te ga upregla u mađarske ratne napore. Kada je represija postala neizdrživa, javlja se otpor i prvi odlasci u partizane. U listopadu 1943. osniva se Međimurska četa kao posebna postrojba Kalničkog partizanskog odreda Hrvatske. Četa stalno prelazi granicu na Dravi i vodi borbe s Mađarima u Međimurju. Kada je 1944. u Mađarskoj srušen Horty Nijemci su okupirali i Međimurje. U travnju 1944. uništili su brojnu i bogatu židovsku zajednicu i opljačkali njihovu imovinu. Represija Mađara i Nijemaca kulminirala je javnim strijeljanjima međimurskih partizana u Starom gradu u Čakovcu. Zbog velike koncentracije okupatorske vojske veće partizanske postrojbe u Međumurje dolaze i tu se duže zadržavaju tek krajem 1944. godine. U vojnim operacijama za oslobođenje Međimurja u prvoj polovini travnja 1945. godine, sudjelovale su i ruske i bugarske trupe. Po istjerivanju Mađara i Nijemaca pobjednici su organizirali novu vlast i obračunali sa suradnicima okupatora.

Čakovec, 20. ožujka 2002.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

Prof. dr. Mira Kolar Doc. dr. Z. Janeković Roemer Vladimir Kalšan

Luka Jurič, prof.

Livno,Bosna i Hercegovina

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: povijest

(povijesne demografije)

DRUŠTVENO-GOSPODARSKI VIDOVI DEMOGRAFSKIH PROMJENA

U BOSNI I HERCEGOVINI 1878.-1910.

Okupacijom 1878. Bosna i Hercegovina ušla je u sastav Habsburške Monarhije. Zbog složenih međunarodnih okolnosti te unutarnjih političkih prilika i odnosa, Bosna i Hercegovina je sve do propasti Monarhije imala zaseban državnopravni status. Smatrajući da osmanska vlast nije sposobna provesti reforme i osigurati stabilnost u Bosni i Hercegovini te ujedno želeći riješiti «istočno pitanje», europske sile su na Berlinskom kongresu 1878. Austro-Ugarskoj Monarhiji dale mandat da okupira i upravlja pokrajinom. Dolazak Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu značio je prekretnicu u svim oblicima života, pa tako i u dinamici i strukturama njezinog stanovništva.

S obzirom na multietničnost i multikulturalnost Bosne i Hercegovine put prilagođavanja novim prilikama bio je različit kod Hrvata, Srba i Bošnjaka. Naime, pokušaj modernizacije cjelokupnog života u Bosni i Hercegovini u vrijeme austro-ugarske uprave imao je razmjerno velik utjecaj na dinamiku i strukture stanovništva. Najznačajnije dinamičke promjene vidljive su u prirodnom kretanju (smanjenju smrtnosti) i mehaničkom kretanju (vanjske migracije), ali i u njegovim strukturama (gospodarskoj, nacionalnoj, religijskoj, obrazovnoj ).

Dosadašnja historiografska istraživanja nisu dovoljno osvijetlila pitanje društveno-gospodarskih vidova demografskih promjena u Bosni i Hercegovini nego su se uglavnom zaustavljala na političkoj povijesti, ili su pak obuhvaćala demografske aspekte pojedinih nacionalnosti. Istraživačko pitanje na koje bi rad pokušao odgovoriti je koliko su reforme u politici i gospodarstvu utjecale na stanovništvo Bosne i Hercegovine u razdoblju 1878.-1910. Cilj je rada znanstvenim metodama, na temelju dostupnih izvora i literature, istražiti utjecaj reformi na dinamiku i strukture stanovništva u Bosni i Hercegovini.

Dokumentarnu podlogu za istraživanje pružaju popisi stanovništva Bosne i Hercegovine (1879., 1885., 1895. i 1910.), izvori kao što su Izvještaji Zemaljske vlade o upravi Bosne i Hercegovine, zatim odabrani hrvatski, srpski i bošnjački tisak, te postojeća literatura.

U strukturi moga rada najprije ću se osvrnuti na stanje u historiografiji i povijesnim izvorima, zatim ću objasniti znanstveni pristup i metode kojima ću se u radu služiti. Budući da je političko, gospodarsko i kulturno stanje u Bosni i Hercegovini u vrijeme okupacije imalo svoj odraz i u demografskom kretanju, taj odnos namjeravam pratiti i objasniti putem kvantitativnih pokazatelja koje pružaju popisi stanovništva i dokumenti Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine iz kojih se može očitati opseg i dinamika reformi koje je vlast nastojala provesti. Nakon toga ću metodom deskripcije, komparacije i kvantitativnom metodom nastojati istražiti povezanost između demografskih kretanja s jedne strane, te gospodarskih, društvenih, političkih čimbenika s druge strane. Proces provođenja modernizacije od strane austrougarskih vlasti tijekom sljedeća tri desetljeća dovoljno je dugo razdoblje da bi se taj utjecaj vidio u pojedinim strukturama stanovništva u posljednjem popisu iz 1910. Kvalitativnom analizom suodnosa reformi i stanovništva nastojat ću pokazati koliko su reforme utjecale na demografske promjene. Analiza međuzavisnosti provedenih reformi i kretanja stanovništva u Bosni i Hercegovini pokazat će se kao odnos reciprociteta sa svim svojim pozitivnim i negativnim obilježjima.

23. travnja 2002.

Mentor: Voditelj poslijediplomskog studija: Kandidat:

Prof. dr. Božena Vranješ-Šoljan Doc. dr. Zdenka Janeković-Römer Luka Jurič

Relja Seferović

Zagrebačka 5

20 000 Dubrovnik

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Znanstveno polje: povijest

Sinopsis magistarskog rada

SREDNJOVJEKOVNI PREVODITELJI: NALIČJE KRIŽARSKIH RATOVA

Ecclesia militans s osobitim obzirom na ulogu Hermana Dalmatinca i Ivana Stojkovića

Sve sukobe među vodećim vjerskim zajednicama u srednjem vijeku na području Sredozemlja prvenstveno je obilježavala upotreba vojne sile. Iako su toj praksi prvi masovno pribjegli muslimani, upravo je akcija koju je pokrenula Katolička crkva koncem 11. stoljeća dala vojnom djelovanju u svrhu promicanja vjere prikladnu odrednicu po kojoj ga poznajemo i danas kao križarski rat. Taj opći naziv podsjeća i na postupke Pravoslavne crkve i Islama prema vjerskim neistomišljenicima.

Duga stoljeća oružanih sukoba pokazala su da mač nije bio rješenje, te se sve više pribjegavalo vođenju rasprava s vjerskim protivnicima. Polemiziranje je zahtijevalo uz poznavanje vjerskih postavki vlastite Crkve i znanje protivničkih dogmi. Zato se već u samim počecima polemičke djelatnosti javila potreba znanja jezika kojim je prenošena protivnička vjerska poruka. Javila se potreba za istančanim znancima jezika, prevoditeljima. Glavni zamah prevodilačkog rada zbio se u 12. stoljeću i to u krajevima napučenim stanovništvom različitih vjera, tradicija i podrijetla: u Španjolskoj, na Siciliji i na Bliskom Istoku. Prevodilo se tada prvenstveno s arapskog i grčkog na latinski, ali i s arapskog na hebrejski jer su i židovske zajednice bile obuhvaćene istim pokretom. Osim prevođenja vjerskih tekstova u svrhu vođenja vjerske polemike, prevodilo se također i tekstove koji su bili po sadržaju filozofski ili su pak pripadali polju prirodnih znanosti.

Dosadašnji historiografski napori na ovom području bavili su se svakim od tih prevodilačkih središta pojedinačno, proučavajući njihove veze s katoličkom Evropom, ili pak zaustavljajući se na značajkama rada najistaknutijih prevoditelja, među kojima je bio i naš Herman Dalmatinac. Temeljni historiografski pristup bio je promatranje svih tih događaja izolirano u 12. stoljeću, ne vezujući ih niti s ranim srednjim vijekom niti s kasnijim razdobljem.

Namjeravam dokazati pretpostavku da veza postoji u pristupu, tematici, načinu rada, te u krajnjem cilju i motivu. Temeljni istraživački postupak kojim se služim je usporedba prevedenih djela, uz filološku analizu, kako bih ustvrdio njihove zajedničke osobine i osobine rada važnijih prevoditelja pojedinačno. Također proučavam izvorna djela, dijelom nastala na temelju prevedenih tekstova, od De Essentiis Hermana Dalmatinca preko Tomine Summa contra gentiles do rasprava Ivana Stojkovića. Želim utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između prevođenja vjerskih i prirodoznanstvenih tekstova i nove duhovne klime koja je nastajala u Evropi od 13. stoljeća zahvaljujući prvenstveno radu sveučilišta. Ispitivanje razloga zašto su sponzorirani prevodilački napori pokazat će nesuglasice među vodećim ljudima kršćanske Crkve, kako Katoličke tako i Pravoslavne, te njihove sukobe s vladarima.

Struktura moga rada sastoji se u tome da prateći prvenstveno kronološki slijed preko rasprava iz ranog srednjeg vijeka pa do sredine petnaestog stoljeća potkrijepim misao o zajedničkim osobinama svih prevodilačkih radova, koji su na kraju bili povezani općenitom idejom Ecclesiae militantis, Crkve koja se bori, kako je to opisao Ivan Stojković u djelu Tractatus de Ecclesia. Ovaj fenomen vezujem jednako uz Katoličku i Pravoslavnu crkvu, Islam i Židovstvo. Ipak, okosnicu istraživanja čini latinski katolički svijet. Istražujem redom vjerske rasprave vođene dok je taj svijet još bio cjelovit, tj. od ranih stoljeća kršćanstva do sredine 13. stoljeća, kad pučki jezici počinju narušavati dominaciju koju latinski jezik dotad uživa. Dotad se raspravlja samo protiv velikih vjerskih zajednica. Važnost nacionalnog jezika u izgradnji lokalne crkvene zajednice i način kojim se središnja katolička vlast bori protiv toga pokazat ću na primjeru Crkve bosanske. Snažni husitski pokret svoja univerzalistička stremljenja iskazuje opet latinskim kao univerzalnim jezikom. Zato rasprave vođene protiv husita podsjećaju na one iz prethodnih stoljeća. Krug se time zatvara.

U istom pravcu kao vjerske polemike vodili su prijevodi prirodoznanstvenih tekstova. Kako ih je najviše prevedeno iz područja astronomije i astrologije, smatram da se i tu Crkva suočavala s novim izazovima na polju dogmatike. O tome će reći i izvorni tekstovi zapadnjačkih intelektualaca u 12. stoljeću, osobito Petra Abelarda i Ivana iz Salisburyja.

22. ožujka 2002.

Mentor: prof. dr. Ivo Goldstein

Voditelj postdiplomskog studija: doc. dr. Zdenka Janeković Römer

Kandidat: Relja Seferović

Fakultetsko vijeće Željko Pavić

Filozofskog fakulteta Bračka 5

Sveučilišta u Zagrebu 32 100 Vinkovci

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

STVARANJE EUROPSKOG IDENTITETA

Znanstveno područje: društvene znanosti

Polje: sociologija

Grana: sociologija etničkih odnosa

Europsko ujedinjenje je u svom početku zamišljeno kao udruživanje ekonomskih resursa i širenje zajedničkog tržišta s ciljem povećanja blagostanja zemalja članica te sprječavanja međusobnih sukobljavanja putem integracije Njemačke u novu Europu. Međutim, s vremenom kako među europskim političarima tako i među društvenim teoretičarima sazrijeva ideja da europska integracija neće doživjeti uspjeh ako se ne stvori zajednički europski kulturni i/ili politički identitet koji će biti masovno prihvaćen. Da je takav proces u tijeku vidljivo je iz niza programa Europske unije poput uvođenja zajedničke kulturne politike odnosno promoviranja ideje europske kulture, stvaranja prepoznatljive europske simbolike (zastava, himna) i mitologiziranja europskih "očeva osnivača", postupne standardizacije obrazovnih sustava i intenzivne razmjene studenata, poticanja stvaranja sveeuropskih medija, uvođenja pojma europskog državljanstva, jačanja uloge zajedničkih institucija i sl. Osnovna ideja ovog rada je da se različiti projekti stvaranja europskog identiteta mogu analizirati pomoću spoznaja iz teorija nacije i nacionalnog identiteta odnosno da se pri stvaranju europskog identiteta, naravno na višoj, nadnacionalnoj razini, ponavljaju obrasci stvaranja nacija-država i nacionalnih identiteta. Pri tome se ukazuje ne samo na teorijske artikulacije tih projekata nego i na glavne aktere koji ih zagovaraju.

Kako su se nacije razvijale na temelju dva, djelomično suprotstavljena, principa, etničkog i građanskog, i teorije koje su ih nastojale objasniti reflektirale su tu suprotnost. Tako je tzv. modernistička teorija nacije promatrala kao nužnu posljedicu modernizacije odnosno nastanka kapitalističke ekonomije, opće pismenosti i standardnog jezika koji stvaraju homogeno građansko društvo i razbijaju lokalne vernakularne zajednice. Modernistički teoretičari također naglašavaju i element izmišljanja tradicija tj. stvaranja nacionalnih mitova s ciljem stvaranja osjećaja povijesnog kontinuiteta i zajedničke sudbine. Primordijalistički teoretičari uglavnom ne negiraju da nacije predstavljaju moderni fenomen, ali i ističu da stvaranje nacije nije potpuno proizvoljan projekt nego se naslanja na već postojeće kroz povijest nataložene identitete. U ovom se radu pokušava argumentirati da se primordijalistički koncept pojavljuje kao projekt europskog pan-nacionalizma koji europski identitet zasniva na zajedničkom kulturnom nasljeđu u koje ulaze antička demokracija, rimsko pravo, kršćanski srednji vijek, prosvjetiteljstvo itd. Glavni institucionalni zagovornik ovog projekta je Europsko povjerenstvo. Modernistički se koncept se u europskom kontekstu artikulira u funkcionalističkim, neofunkcionalističkim i konstitucionalističkim modelima u kojima se, na ponešto različite načine sugerira nastanak europskog građanskog društva i europskog političkog tijela (polity). Promicatelji ovog projekta su europski tehnokratski političari te intelektualci koji u europskoj ideji vide mogućnost širenja liberalne demokracije izvan granice nacije-države.

Zaključna teza rada je da skoro stvaranje i prihvaćanje europskog identiteta nije vjerojatno, pri čemu se kao osnovna zapreka europskom pan-nacionalizmu pokazuje fluidnost pojma europske kulture, dok se europski politički identitet teško može stvoriti zbog demokratskog "deficita" europskih institucija kao i zbog višejezičnosti koja otežava nastanak jedinstvenog europskog građanskog društva.

25. travnja, 2002.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

prof. dr. Vjeran Katunarić prof.dr. Milan Mesić Željko Pavić

Tvrtko Vuković

Ulica grada Chicaga 23

10 000 Zagreb

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: znanost o književnosti, Grana: kroatistika

PJESNIŠTVO QUORUMAŠKOG NARAŠTAJA

Uzimajući u obzir dinamiku i složenu problematiku razvoja suvremenoga hrvatskog pjesništva od krugovaša do danas, rad je usmjeren prema iščitavanju pjesništva quorumaškog naraštaja u obzoru recentnih poetičkih, teorijskih i etičkih pitanja postmodernizma.

Sedamdesetih, u okviru novonastale kulturne dominante, pjesništvo se pitanjaške generacije, u jednom svom segmentu, javlja kao odgovor na inicirane teorijske probleme strukturalizma i poststrukturalizma. Quorumaško pjesništvo, osamdesetih, prati ranije naznačeni smjer ispisivanja revidirajući u znatnoj mjeri svoj odnos prema čitatelju, prostoru teksta, referencijalnoj stvarnosti i načinu njezina prikazivanja uspostavljajući drukčije veze između subjekta iskazivanja i tzv. ispovjednog subjekta te otvarajući pjesmu, i na formalnoj i na sadržajnoj razini, aktualnim temama suvremene književne i kulturne teorije. Rad se dakle oslanja na teorijske i kulturalne koncepcije jezika, teksta, diskurza, subjekta, tijela, identiteta, ideologije, moći, znanja, kulture, povijesti, medija itd.

U užem smislu, interes rada usmjeren je na kritičku elaboraciju interferencije quorumaškog pjesništva i suvremene književne i kulturne teorije. Obuhvatit će se onaj dio korpusa koji je relevantan za osvjetljavanje naznačenog problema.

To bi u prvom redu značilo da će se ispitivanjem formalno-strukturnih zakonitosti pjesničkoga teksta i čitanjem obrade njegovih tematskih, motivskih i idejnih sastavnica analizirati, npr.: odnos visoke i niske kulture i reperkusije tog odnosa na dekonstruiranje institucije književnosti; pitanje smisla, znanja i legitimnosti u kontekstu teme o metanaracijama; pitanje decentriranosti subjekta i odnosa prema drugome; pitanje interžanrovskih prožimanja na tekstnoj, estetskog egalitarizma na kulturnoj i vrijednosti na kritičkoj razini; propitivanje "prirodnih” poredaka kulture i društva i shvaćanje semiotiziranog, diskurziviranog statusa zbilje i, s tim u vezi, shvaćanje uloge i politike prikazivanja; teme originalnosti, simulacije i reproduktivnosti u kontekstu suvremenoga kulturnog tržišta itd. Na koncu, rad će uspostavljanjem složenih odnosa između pjesništva quorumaškog naraštaja, suvremene književne i kulturne teorije i reprezentirane stvarnosti pokušati odgovoriti na neka otvorena etička pitanja oslanjajući se na recentne sociološke, kulturološke, psihoanalitičke ili diskurzivne teorije koje se bave tim problemom.

Struktura rada bit će ovakva: Opisat će se korpus i metodologija; dat će se kratki pregled postmodernističkih teorija u kontekstu hrvatske kulture; analizirat će se način međudjelovanja pjesništva quorumaškog naraštaja i suvremene književne i kulturne teorije otvaranjem ključnih tema, njihovom kritičkom elaboracijom, pokazivanjem njihovih značajki i dosega u ekonomiji pjesničkog teksta s osloncem na ekspozitorne tekstove quorumaša, izvođenjem zaključaka o reperkusijama tog odnosa kako na formalnoj i sadržajnoj, tako i na poetičkoj i idejnoj razini teksta; interpretirat će se etika quorumaških autopoetika u kontekstu, npr. etike psihoanalize s obzirom na lacanovski koncept subjektivnosti, etike postmodernizma s obzirom na socijalnu teoriju Zygmunta Baumana, etike dekonstrukcije u okviru prijepora između Derride i Lévinasa itd.; u zaključku će se sintetizirati ostvareni rezultati.

Mentor: Voditelj studija: Student:

dr. sc. Cvjetko Milanja dr. sc. Josip Silić Tvrtko Vuković

Fakultetsko vijeće Martina Budimir

Filozofskog fakulteta M. Gupca 83

Sveučilišta u Zagrebu 34 340 Kutjevo

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Sinopsis stručnog magistarskog rada

POTREBE ZA ZNANJEM NJEMAČKOG JEZIKA U HRVATSKOJ

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: glotodidaktika

Grana: jezik struke

U okviru Europskog savjeta prije nekoliko su godina proklamirani ciljevi višejezičnosti za građane Europe, te njegovanja jezične raznolikosti u Europi. Te su tendencije prisutne i u Hrvatskoj, pa se može očekivati da će predstojeća reforma obrazovanja o njima povesti računa. Predloženo istraživanje želi doprinijeti diskusiji u segmentu stranojezične politike, tj. sustavnog poticanja učenja pojedinih stranih jezika, i to za učenje njemačkog jezika.

Cilj je rada istražiti u kojoj mjeri trenutna zastupljenost učenja njemačkog jezika u hrvatskom školstvu odgovara stvarnim potrebama za znanjem njemačkog jezika u Hrvatskoj, posebno u određenim granama gospodarstva kao npr. turizam, trgovina, bankarstvo.

Nakon uvodnog prikaza razvoja stranojezične politike i učenja njemačkog jezika u Hrvatskoj nakon 2. svjetskog rata, te prikaza problematike određivanja kriterija po kojima bi se trebala orijentirati ponuda stranih jezika u školama, analizirat ću trenutnu zastupljenost učenja njemačkog jezika na redovnim školama i visokoškolskim ustanovama, te u školama stranih jezika, na temelju statističkih podataka. Rezultate analize usporedit ću sa situacijom u nekim drugim zemljama.

Glavni dio rada posvećen je analizi potreba za znanjem njemačkog jezika. Tu ću analizu izvršiti na temelju novinskih oglasa za zapošljavanje, usmenim i pismenim anketiranjem službenika Zavoda za zapošljavanje i Hrvatske gospodarske komore, te poslodavaca i zaposlenika određenih, po posebnim kriterijima odabranih poduzeća.

U zaključnom poglavlju, nakon usporedbe zastupljenosti učenja njemačkog jezika kod nas sa ustanovljenim potrebama, formulirat ću prijedloge za nastavu njemačkog jezika.

14. svibnja, 2002.

Potpis mentora: Potpis voditelja studija: Potpis kandidata:

doc. dr. Maja Häusler prof. dr. Yvonne Vrhovac Martina Budimir

ADISA IMAMOVIĆ

FILOZOFSKI FAKULTET

UNIVERZITET U TUZLI

M. Fizovića Fiska 6

75 000 TUZLA

VIJEĆE POSLIJEDIPLOMSKOG STUDIJA

IZ LINGVISTIKE

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Ivana Lučića 3

10 000 ZAGREB

Sinopsis magistarskog rada

SINTAKSIČKA SREDSTVA FUNKCIONALNOG RASLOJAVANJA

PRAVNOG I ADMINISTRATIVNOG JEZIKA U ENGLESKOM I BOSANSKOM

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Grana: anglistika

Uvod:

Funkcionalni stilovi, od kojih se najčešće spominju administrativni, publicistički, znanstveni i književni, se bitno razlikuju od standardnog književnog jezika. Njihove osobenosti na ovim prostorima nisu detaljno opisivane, a normativne gramatike ih spominju samo sporadično. Predmet ovog istraživanja su sintaksičke strukture karakteristične za pravni i administrativni jezik koje ga razlikuju od jezika kao sustava propisanog u normativnim gramatikama. Ovdje ćemo se baviti nominalizacijom (npr. kupac je potvrdio preuzimanje robe = da je preuzeo robu, on the date of disclosure = on the date when (the documents) were disclosed), i dekompozicijom predikata (izvrsiti plaćanje = platiti, uraditi analizu = analizirati, to grant an authorisation = to authorise, to make a decision = to decide), pojavama koje su obilježje upravo jezika pravnih i administrativnih akata.

Ovo istraživanje bi moglo imati praktičnu primjenu, osobito ako imamo u vidu veliki broj polaznika koji sada uče poslovni engleski, te prevođenje velikog broja dokumenata kao posljedica europskih integracija.

Metode:

Metode koje ćemo koristiti u ovom istraživanju će biti analiza korpusa i sinteza te kontrastivna analiza dobijenih podataka u engleskome i bosanskome jeziku. Istraživanje će biti bazirano na korpusu koji će se sastojati od ugovora, dokumenata i službenih novina na oba jezika.

Sadržaj:

Osobita pažnja će ovdje biti posvećena strukturi nominaliziranih konstrukcija i izraza sa dekomponiranim predikatom. Usporedit ćemo te strukture u engleskom i bosanskom jeziku, koji su strukturalno potpuno različiti jer je engleski analitički, a bosanski izrazito flektivan jezik. To je zanimljivo upravo zbog toga što postoje tvrdnje nekih autora da su ove strukture univerzalne i da je ovaj trend u skladu sa općim tendencijama u indoeuropskim jezicima. Pokušat ćemo ustvrditi koliko su te strukture uzrokovane ekstralingvističkim faktorima, a koliko na njih utječe struktura jezika. Vezano za ove sintaksičke elemente, bavit ćemo se i pitanjem koji su to glagoli koji dozvoljavaju nominalizaciju, a koji ne, koji glagoli dozvoljavaju dekompoziciju i koji su to deleksikalizirani glagoli koji se javljaju u kombinaciji sa deverbalnom imenicom u konstrukcijama dekomponiranog predikata. Tu ćemo uključiti i pitanje kolokacije (koji deleksikalizirani glagol ide sa kojom imenicom) i povući paralelu izmedju dva jezika, te eventualno napraviti analizu tzv. “faux amis” koji su česta zamka za prevodioce i one koji uče engleski kao strani jezik.

Cilj:

Cilj istraživanja je da se rasvijetle pojave nominaliziranih konstrukcija i dekompozicije predikata kao osnovna sintaksička obilježja administrativnog funkcionalnog stila. Pokušat ćemo usporediti njihovu produktivnost i strukturu u engleskom i bosanskom jeziku i ustvrditi kolika je njihova povezanost sa strukturom datih jezika.

Zagreb, 20. siječnja 2002

Mentor: Voditelj poslijediplomskog Kandidat:

studija:

____________________ _______________________ _________________

Dr.sc. Damir Kalogjera Dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Adisa Imamović

Na temelju članka 50. stavka 5. Zakona o visokim učilištima («Narodne novine», br. 50/96 i 129/2000.) i članka 47. Statuta Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Fakultetsko vijeće, na sjednici održanoj ........... 2002. donosi

PRAVILNIK

O IZMJENI PRAVILNIKA

O POSLIJEDIPLOMSKIM STUDIJIMA

NA FILOZOFSKOM FAKULTETU

Članak 1.

U Pravilniku o poslijediplomskim studijima na Filozofskom fakultetu, broj: 01-1006-1-2001. od 12. prosinca 2001. članak 17. mijenja se i glasi:

«Magistarski rad, disertacija i stručni rad moraju sadržavati sljedeće podatke:

a) Na omotu (tvrdi uvez):

1. Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Ivana Lučića 3,

2. Ime i prezime kandidata,

3. Naslov rada,

4. Magistarski rad / Doktorska disertacija / Stručni rad,

5. Zagreb, godina.

b) Na naslovnoj strani:

1. Ponovljeni podaci s omota,

2. Ime mentora.

c) Ostali dijelovi rada:

uvod, obrazloženje teme i metodologija rada, rasprava, zaključci i literatura,

d) Završni dio rada:

1. Sažetak rada na hrvatskom i jednom svjetskom jeziku,

2. Ključne riječi (do 10 riječi) na hrvatskom i na jednom svjetskom jeziku,

3. Životopis u prvom licu (petnaestak redaka),

4. Sadržaj.»

Članak 2.

Ova izmjena Pravilnika stupa na snagu osmog dana nakon usvajanja na sjednici Fakultetskog vijeća.

D E K A N:

Prof. dr. sc. Neven Budak

Ova izmjena Pravilnika usvojena je na sjednici Fakultetskog vijeća ............... i stupa na snagu ..............

Broj: 01-1006-2-2001.

Zagreb, 15. svibnja 2002.

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Miloša Živkovića stečene na Filološkom fakultetu u Prištini

FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Miloš Živković, hrvatski državljanin, rođen je 1973. godine u Karlovcu. Srednjoškolsko obrazovanje završio je u Topuskom. 1992. godine započeo je studij engleskog jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu u Petrinji, a nastavio ga na Filološkom fakultetu u Prištini. Na tom je fakultetu 1997. godine diplomirao engleski jezik i književnost kao jednopredmetni studij i stekao stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti. Molitelj traži priznavanje potpune istovrijednosti strane diplome radi zapošljavanja.

Uvidom u ovjerene prijepise diplome i uvjerenja o položenim ispitima, usporedbom nastavnoga plana i programa studija anglistike na Filozofskom fakultetu u Prištini te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane Člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da se molitelju može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora engleskoga jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod uvjetom da položi razlikovni ispit iz sociolingvistike.

U Zagrebu, 28. svibnja 2002.

Prof. dr. Damir Kalogjera

Prof. dr. Sonja Bašić

Prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović

Zagreb, 28. svibnja 2002.

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Đure Dobrosavljevića stečene na sveučilištu Universitŕ degli studi di Trieste u Italiji

FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Đuro Dobrosavljević, hrvatski državljanin, rođen je 1972. godine u Rijeci. Srednjoškolsko obrazovanje završio je u Rijeci (Centar za kadrove u obrazovanju i kulturi). 1994. godine upisao je studij stranih jezika i književnosti (engleskog jezika i književnosti i španjolskog jezika i književnosti, jezično-glotodidaktički smjer) na Universitŕ degli studi di Trieste u Italiji. Diplomirao je u veljači 2001. godine. Molitelj traži priznavanje potpune istovrijednosti stečene strane diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti i španjolskog jezika i književnosti. Navodi i da je već kraće vrijeme predavao engleski jezik u osnovnim školama u Višnjanu i Rijeci, te da trenutno predaje engleski jezik u Prometnoj školi u Rijeci.

Uvidom u ovjerene prijevode fakultetske diplome, transkripta položenih ispita, detaljnog opisa kolegija, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane Člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da studij koji je molitelj završio nije potpuno usporediv sa studijem engleskog jezika i književnosti i španjolskog jezika i književnosti nastavnoga smjera na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Povjerenstvo smatra da se molitelju može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti i španjolskog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod uvjetom da položi sljedeće ispite:

Uvod u lingvistički studij engleskog jezika

Pedagogija

Metodika nastave engleskog jezika

Latinski jezik za romaniste

Romanski jezici i vulgarni latinitet

Povijest španjolskog jezika.

Prof. dr. Damir Kalogjera

Prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović

Prof. dr. Karlo Budor

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za filozofiju

Predmet: zahtjev za potpuno priznavanje istovjetnosti fakultetske diplome Svjetlane Goluže

Imenovani/e u stručno povjerenstvo koje će dati mišljenje o molbi Svjetlane Goluže za priznavanjem potpune istovjetnosti diplome koju je Svjetlana Goluža stekla na Pontificia Universitas santae Crucis u Rimu (Italija) podnosimo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu sljedeći

IZVJEŠTAJ

Postupak nostrifikacije pokrenula je u propisanom obliku moliteljica Svjetlana Goluža, rođena 1974. u Stocu (Bosna i Hercegovina), hrvatska državljanka s prebivalištem u Splitu, koja je nakon diplome turističkog smjera stečene u Dubrovniku 1999. (viša stručna sprema) upisala studij filozofije na Papinskom sveučilištu sv. Križa u Rimu, te je nakon odslušana četiri semestra i položenih ispita stekla 26. lipnja 2001. godine zvanje baccalaurea in philosophia.

Na temelju kreditnog sustava moliteljica je stekla 78 bodova, a budući da jedan bod odgovara jednom nastavnom satu u semestru, to znači da je - i to temeljem dobronamjernog tumačenja - odslušala ne više od šest semestara standardnog studija na našem fakultetu.

Pored toga povjerenstvo mora ustanoviti da je moliteljica položila tek dio ispita predviđenih našim programom.

Stoga predlažemo:

1. da se moliteljici dopusti bez ikakvih prethodnih uvjeta upis u VII. semestar studija filozofije na našem fakultetu,

2. da odsluša dva semestra Filozofske antropologije, Filozofije politike, Socijalne filozofije i Metodike nastave filozofije,

3. da joj se nakon položenih ispita iz spomenuta četiri predmeta prizna stručni naziv profesorica filozofije.

U Zagrebu, 29. svibnja 2002. Stručno povjerenstvo:

Prof. dr. sc. Lino Veljak

Prof. dr. sc. Nadežda Čačinovič

Doc. dr. sc. Gordana Škorić

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva

za nostrifikaciju fakultetske

diplome Marka KOVAČEVIĆA

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Izabrani u stručno povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Marka KOVAČEVIĆA stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Temeljem uvida u molbu i priloženu joj dokumentaciju utvrdili smo da je Marko KOVAČEVIĆ, rođen 24. rujna 1977. u Kranju, Republika Slovenija, hrvatski državljanin, 19. travnja 2001. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani diplomirao studij njemačkog jezika i književnosti i time stekao stručni naziv profesora njemačkog jezika.

Provjerom položenih ispita zaključili smo da rečeni studij svojim opsegom i sadržajem odgovara studiju germanistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pa smo mišljenja da se moliteljevu zahtjevu za priznavanjem istovrijednosti diplome s onom stečenom na zagrebačkom Filozofskom fakultetu može udovoljiti i dodijeliti mu zvanje profesora njemačkog jezika i književnosti .

Međutim kako je molitelj svoje cjelokupno obrazovanje, počev od osnovne škole, završio u Republici Sloveniji, uvjetujemo priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome polaganjem ispita iz hrvatskog jezika.

Zagreb, 23. 5. 2002.

dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.

dr. sc. Maja Häusler, doc.

dr. sc. Marijan Bobinac, izv. prof

Stručno povjerenstvo za priznavanje diploma stečenih u inozemstvu

Odsjek za pedagogiju

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Zagreb, 25. 4. 2002.

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz

pedagogije stečenih u inozemstvu o mogućnosti priznavanja

diplome Jelena Rogić stečene na Papinskom Salezijanskom

Sveučilištu u Rimu, kao istovjetne diplomi iz pedagogije u Republici

Hrvatskoj

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Zagreb, Ivana Lučića 3

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zatražilo je od Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije stečenih u inozemstvu izvješće o mogućnosti priznavanja diplome Jelene Rogić, stečene na Papinskom Salezijanskom Sveučilištu u Rimu, kao istovjetne diplomi iz pedagogije u Republici Hrvatskoj.

Povjerenstvo, nakon uvida u dokumentaciju priloženu u spisu, konzultacija s Bogoslovnim fakultetom u Zagrebu, a u skladu s prethodnim odlukama ovog Povjerenstva u sličnim slučajevima, te uvažavajući Zakon o priznavanju istovjetnosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN, 57/96.), podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E :

Pristupnica Jelena Rogić, državljanka Republike Hrvatske, rođena je 12. rujna 1970. godine u Vukovaru. Redovnica je Družbe sestara milosrdnica, te radi kao predavač i voditelj duhovnih vježbi za djevojke u samostanu sestara milosrdnica u Zagrebu.

Na Filozofskom fakultetu - Pedagogijske znanosti Sveučilišta u Zagrebu završila je 1996. godine dvogodišnji studij predškolskog odgoja. Od 1997. do 2001. godine studirala je na Papinskom Salezijanskom Sveučilištu u Rimu (Universita' Pontificia Salesiana) dvogodišnji studij Odgojnih znanosti (smjer: Pedagogija za školu i društvenu komunikaciju). Taj je studij diplomirala 13. lipnja 2001. magistarskim radom “Odgoj i nove tehnologije: kompjuter” i stekla akademski naziv ”Licenza in Scienze dell Educazione”

Na osnovi uvida u nastavni plan studija koji je pristupnica završila povjerenstvo je utvrdilo da, iako pristupnica ima stupanj "licencijata", koji se u nas ponekad prevodi nazivom "magisterij", uvjeti tog studija ne odgovaraju uvjetima za stjecanje magisterija u Republici Hrvatskoj. Naime, pristupnica nije prije tog studija završila odgovarajući četverogodišnji studij, ( da bi ga ovo povjerenstvo moglo smatrati poslijediplomskim studijem). Kako se studij koji je pristupnica završila velikim dijelom poklapa sa studijem pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a rad koji je ona izradila kao magistarski rad u nas odgovara boljem diplomskom radu, povjerenstvo donosi sljedeći

P r i j e d l o g :

Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da se pristupnici Jeleni Rogić prizna diploma "Licenza in Scienze dell'educazione cum specializzatione di Pedagogia per la Scuola e la Comunicazione sociale" stečena na Papinskom Salezijanskom Sveučilištu u Rimu kao potpuno istovjetna diplomi “Diplomirani pedagog” u Republici Hrvatskoj.

Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:

1. Prof. dr. Ana Sekulić-Majurec

-------------------------------------

2. Prof. dr. Edita Šooš

--------------------------------------

3. Asist. Koraljka Posavec

-------------------------------------

Filozofski fakultet u Zagrebu / Odsjek za povijest

Stručno povjerenstvo za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome

Znanstveno-nastavno vijeće

Filozofskog fakulteta

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o potpunom priznavanju istovrijednosti fakultetske diplome Dragane Vranješ

- ur. broj 04 / 4-37 od 26.04.2002.

Dragana Vranješ, hrvatska državljanka s prebivalištem u Vukovaru, podnijela je u travnju ove godine zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome profesora povijesti koju je stekla na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, Savezna Republika Jugoslavija. Zahtjevu je priložila sve potrebite dokumente na temelju kojih ovo Stručno povjerenstvo može donijeti prijedlog za postupak nostrifikacije.

Iz priloženih dokumenata vidi se kako je Dragana Vranješ 26. listopada 2000. godine uspješno završila studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, te stekla stručni naziv profesor povijesti. Budući da fakultetska diploma stečena na navedenom fakultetu ne odgovara u potpunosti uvjetima koje diplomand mora zadovoljiti da bi stekao istovjetan akademski stupanj u Republici Hrvatskoj, Stručno povjerenstvo predlaže da se diploma Dragane Vranješ nostrificira nakon što moliteljica položi sljedeće ispite iz hrvatske povijesti:

Hrvatska povijest srednjeg vijeka I

Hrvatska povijest srednjeg vijeka II

Hrvatska povijest u ranom novom vijeku

Hrvatska povijest u devetnaestom stoljeću

Hrvatska povijest u dvadesetom stoljeću.

O literaturi za svaki navedeni ispit moliteljica se treba posebno dogovoriti s predmetnim nastavnikom.

Budući da moliteljica ima priznatu srednjoškolsku svjedodžbu, ne mora polagati ispit iz hrvatskog jezika.

S poštovanjem!

Zagreb, 24. svibnja 2002.

Stručno povjerenstvo:

..............................................................

dr. Damir Agičić, docent

..............................................................

dr. Borislav Grgin, docent

.............................................................

mr. Tvrtko Jakovina, asistent

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Predmet: Izvješće o zahtjevu Dejane Novković za potpuno priznavanje diplome iz psihologije stečene na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i prijedlog za potpuno priznavanje.

VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Dejana Novković predala je Filozofskom fakultetu zahtjev za priznavanje istovrijednosti diplome o stečenom nazivu diplomirani psiholog na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Uz zahtjev priložila je ove dokumente: kratki životopis; ovjereno Uverenje o stečenom visokom obrazovanju i vaspitanju VII/1 stručne spreme; Uverenje o položenim ispitima; presliku indeksa; domovnicu; izjavu da prvi put podnosi zahtjev za priznavanje diplome.

Stručno povjerenstvo Odsjeka za psihologiju utvrdilo je da je Dejana Novković, rođena 1977. godine u Osijeku. Osnovnu školu završila je u Dalju, gimnaziju u Novom Sadu. Psihologiju je diplomirala 28. veljače 2002. godine na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i stekla naziv diplomiranog psihologa.

Uvidom u presliku indeksa i uvjerenje o položenim ispitima te na temelju poznavanja nastavnog plana i programa studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu povjerenstvo je utvrdilo da postoje neke razlike između studija psihologije u Novom Sadu i studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Razlika se očituje u broju predmeta odnosno ispita: u Zagrebu student polaže između 35 i 40 ispita (ovisno o broju izbornih predmeta koje je odabrao), a Dejana Novković je u Novom Sadu položila 24 ispita. No usprkos toj razlici temeljna struktura studija je dovoljno slična studijima psihologije u Hrvatskoj (svi temeljni predmeti su zastupljeni, a po broju sati nastave u studiju manja je razlika jer neki predmeti u Novom Sadu imaju veću satnicu) pa povjerenstvo predlaže Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da se diploma iz psihologije koju je Dejana Novković stekla na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu prihvati kao potpuno istovrijedna fakultetskoj diplomi «diplomiranog psihologa» u Republici Hrvatskoj.

U Zagrebu, 3. svibnja 2002.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

Dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

Dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

PRIJEDLOG NASTAVNOG PROGRAMA SLOBODNOGA TROGODIŠNJEG STUDIJA SINOLOGIJE

ZAGREB 2002

A) UVOD

1. O POTREBI STUDIJA SINOLOGIJE U HRVATSKOJ

Kineski (mandarinski) jezik[1] po broju govornika najveći je jezik na svijetu. Po nekim procjenama, njime kao materinskim jezikom govori oko milijarde ljudi. To je i po tradiciji neprekinute pismenosti najstariji pismeni jezik čovječanstva, s tekstovima koji sežu na kraj drugog tisućljeća pr. Kr. Već ta dva podatka dovoljna su da bi se pokazalo kako studiju mandarinskoga jezika mora biti mjesta na svakom većem suvremenom sveučilištu, pa tako i na zagrebačkom.

Spektakularni ekonomski razvitak NR Kine i Tajvana, kao i sve veći politički i kulturni utjecaj Kine u svijetu, svjedoče o tome da će se ekonomske, političke i kulturne veze Hrvatske i Kine u idućim desetljećima sigurno produbljivati. U skladu s time rast će i potreba za poznavaocima kineskoga jezika i kulture, što predstavlja dodatno opravdanje slobodnomu studiju sinologije u Zagrebu.

Studij sinologije u Zagrebu nadovezuje se na tradiciju orijentalističkih studija u Hrvatskoj. U sklopu te tradicije već postoje dodiplomski sveučilišni studiji indologije (osnovan početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća) i turkologije (osnovan početkom devedesetih). Sinologija u Hrvatskoj stoga samo zaokružuje skup velikih jezika i kultura Istoka koje su predstavljene na našemu Sveučilištu.

2. O KONCEPCIJI STUDIJA

Slobodni trogodišnji studij sinologije zamišljen je kao suvremen interdisciplinarni sveučilišni studij kineskoga jezika, književnosti i kulture. Naglasak je na usvajanju jezika i kineskoga pisma, što predstavlja svakako najveći izazov za studente od kojih se ne očekuje nikakvo predznanje. Međutim, na studiju su pokriveni i kulturno-civilizacijski sadržaji, a velik broj izbornih predmeta omogućuje studentima da u znatnoj mjeri sami kreiraju svoj curriculum, te da se, osobito na drugoj i trećoj godini studija, samostalno usmjere ili prema tradicionalnoj, filološkoj sinologiji, ili prema prevodilaštvu, ili prema proučavanju suvremenog kineskog društva i kulture.

3. ZNANJA KOJA SE STJEČU NA STUDIJU I MOGUĆNOSTI ZAPOŠLJAVANJA

Cilj je slobodnoga trogodišnjeg studija sinologije pružiti studentima dovoljno znanja o kineskome jeziku, književnosti, povijesti, kulturi i društvu, kako bi oni bili osposobljeni za cijeli niz poslova, tek kako bi dopunili sveučilišno obrazovanje koje su stekli na drugim studijskim grupama u redovnom studiju. Poslovi za koje osposobljava slobodni studij sinologije uključuju:

-književno prevođenje s kineskoga;

-samostalno proučavanje kineske književnosti i njezina mjesta u povijesti svjetske književnosti;

-obaviješteno i kritičko praćenje kulturnoga i političkoga života u Kini;

-samostalan pristup praksi simultanog prevođenja s kineskog jezika, te prevođenju stručnih tekstova;

-pristup lingvističkom proučavanju kineskoga jezika, osobito u kontrastivnoj perspektivi.

Premda su mogućnosti zapošljavanja za studente svih filoloških grupa čiji se predmeti ne predaju u školi prilično ograničene, interdisciplinarna koncepcija studija sinologije, i njegova okrenutost sadržajima koji se predaju na drugim fakultetima (Političke znanosti, Ekonomija, Pravo) navode na pretpostavku da će se studenti koji steknu dodatnu kvalifikaciju iz sinologije uspješno zapošljavati u:

-institucijama i znanstvenim ustanovama koje se bave međunarodnim odnosima i trgovinom;

-u medijima i novinstvu;

-kao prevoditelji u gospodarstvu i u državnim institucijama;

-u diplomaciji;

-u znanstvenim institutima koji se bave proučavanjem jezika i književnosti;

-u školama stranih jezika;

-kao turistički vodiči.

4. USPOREDIVOST S PROGRAMIMA U INOZEMSTVU

Kao uzor za izradu ovoga programa poslužili su programi dodiplomskih studija sinologije na Ludwig-Maximilian Sveučilištu u Münchenu, te na Kraljevskom Sveučilištu u Leidenu (Nizozemska). Premda su na tim sveučilištima različiti režimi studija u usporedbi sa studijima u nas, i premda su uspoređivani studiji puni dodiplomski studiji duljega trajanja od slobodnoga trogodišnjeg studija sinologije, usporedba sa studijima u Leidenu i Münchenu na mjestu je iz sljedećih razloga: a) na tim se sveučilištima sinologija kombinira s drugim studijskim grupama kojih može biti i više od jedne (u Münchenu su to obično dvije grupe) i samo iznimno predstavlja glavnu studijsku grupu iz koje se stječe diploma (njem. Hauptfach); b) na oba je sveučilišta sinologija interdisciplinarno povezana s drugim orijentalističkim studijima, kao i s nefilološkim studijima na dotičnim sveučilištima (političke znanosti, međunarodno pravo i trgovina), a upravo za tim se težilo pri izradi ovoga programa; c) po broju studenata oba su uspoređivana sveučilišta usporediva sa zagrebačkim.

U programu studija sinologije u Zagrebu omjer filoloških i nefiloloških predmeta podjednak je kao u Leidenu i Münchenu (otprilike 2/3: 1/3). Također, sličan je i omjer obveznih i izbornih predmeta. Prema broju angažiranih kadrova oba uspoređena studija slična su onome za čim bi trebalo težiti u Zagrebu - u Münchenu jezgru studija izvode dva profesora (jedan za jezik i jedan za kulturu i književnost), jedan asistent i kineski lektor.

Kao na mnogim drugim europskim sveučilištima, u skladu sa zahtjevima Bolonjske konvencije, svi su predmeti na Slobodnom trogodišnjem studiju sinologije semestralni, a obveze studenata na pojedinim kolegijima ocijenjene su bodovima prema ECTS sustavu.

B) NASTAVNI PROGRAM

1. OPIS ZVANJA

Po završenom slobodnom trogodišnjem studiju sinologije student dobiva potvrdu (certifikat) o završenom studiju, a na zahtjev i prijepis ocjena sa studija i potvrdu o broju tijekom studija prikupljenih bodova Europskoga sustava sveučilišnih kredita (ECTS).

2. NOSITELJ STUDIJA

Nositelj slobodnoga trogodišnjeg studija sinologije je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a izvodi ga Odsjek za orijentalne studije i hungarologiju, uz pomoć nastavnika s drugih odsjeka i fakulteta, te uz sudjelovanje vanjskih suradnika i gostujućih profesora.

3. TRAJANJE STUDIJA

Slobodni trogodišnji studij sinologije traje tri godine (šest semestara).

4. POPIS PREDMETA

I. GODINA STUDIJA

K001 Kineske jezične vježbe I

4 sata vježbi tjedno; 1. semestar; obvezni predmet

Na ovom kolegiju studenti se upoznaju s osnovama kineske gramatike i svladavaju osnove kineske pismenosti i konverzacijskih vještina na kineskom jeziku. Vježbe se mogu podijeliti na a) vježbe iz fonetike kineskoga jezika, koje se izvode u fonetičkom laboratoriju; b) vježbe iz kineskoga pisma (kanji); c) vježbe iz gramatičkih i konverzacijskih obrazaca. Na lektoru je da odredi kako će organizirati ta tri tipa vježbi, no na kraju ovoga kolegija studenti bi morali ovladati osnovnim pravilima izgovora kineskoga jezika, naučiti stotinjak ideograma i upoznati se s osnovnim gramatičkim strukturama kineskoga.

Kolegij završava kolokvijem.

Literatura:

1984 Flash Cards for Elementary Chinese: 1375 Basic Chinese Characters, Beijing: Forein Languages Press.

1985 Elementary Chinese, Parts I-II, Beijing: Foreign Languages Press.

K002 Kineska kultura i civilizacija I.

2 sata predavanja tjedno; 1. semestar; obvezni predmet

Svrha je kolegija upoznavanje studenata s poviješću Kine i njezinih kulturnih i civilizacijskih institucija. Kolegij obuhvaća jedinice poput: periodizacija kineske povijesti; arheološki nalazi u pretpovijesnoj Kini; prve dinastije; društvena organizacija u doba dinastije Han; postanak konfucijanizma i taoizma; utjecaj buddhizma u Kini; klasična kineska civilizacija razdoblja T'ang i njezine društvene institucije; ekspanzija kineske kulture na Dalekom Istoku; razdoblje Sung.

Kolegij završava predajom seminarske radnje na temu dogovorenu s predavačem.

Literatura:

Dawson, R.

1978 The Chinese Experience, London: Phoenix.

Gernet, J.

1990 A History of Chinese Civilization, Cambridge: Cambridge University Press.

K003 Uvod u kineski jezik I.

2 sata predavanja tjedno; 1. semestar; obvezni predmet

Na kolegiju se studenti upoznaju s osnovnim gramatičkim strukturama suvremenog kineskog (mandarinskog) jezika. Pristup je sinkronijski i deskriptivan, a kineskom se jeziku na ovom kolegiju pristupa preko sustava latiničke transliteracije (pinyin). Nastavne jedinice obuhvaćaju: fonološki sustav kineskoga i pravila transliteracije (pinyin); sustav tonova u kineskome; tonalni sandhi; struktura sloga; pravila o distribuciji segmenata u slogu; funkcije riječi u kineskome; sustav zamjenica; pluralizacija; sustav honorifika; odnos pridjevskih riječi i glagola; brojevi; numerički klasifikatori.

Kolegij završava kolokvijem.

Literatura:

Chao, Y. R.

1968 A Grammar of Spoken Chinese, Berkeley: University of California Press.

K004 Izborni predmet

K005 Kineske jezične vježbe II

4 sata vježbi tjedno; 2. semestar; obvezni predmet

Kolegij mogu upisati studenti koji su položili Kineske jezične vježbe I.

Kolegij završava pismenim i usmenim ispitom.

Literatura:

1984 Flash Cards for Elementary Chinese: 1375 Basic Chinese Characters, Beijing: Foreign Languages Press.

1985 Elementary Chinese, Parts I-II, Beijing: Foreign Languages Press.

K006 Uvod u kineski jezik II.

2 sata predavanja tjedno; 2. semestar; obvezni predmet

Kolegij mogu upisati studenti koji su položili Uvod u kineski jezik I. Građa koja se iznosi u ovom kolegiju neposredno se nadovezuje na kolegij Uvod u kineski jezik I; nastavne jedinice obuhvaćaju: imenske složenice; serijalni glagoli; izražavanje aspekta; adverzativni pasiv; kauzativne konstrukcije; ; sustav glagolskih načina; struktura jednostavne rečenice; relativne rečenice; koordinacija; subordinacija relativizacijom; izražavanje upitnosti; topikalizacija; strategije građenja diskurza.

Kolegij završava pismenim i usmenim ispitom.

Literatura:

Chao, Y. R.

1968 A Grammar of Spoken Chinese, Berkeley: University of California Press.

K007 Kineska kultura i civilizacija II.

2 sata predavanja tjedno; 2. semestar; obvezni predmet

Kolegij mogu upisati studenti koji su odslušali Kinesku kulturu i civilizaciju I. Na kolegiju se studenti nastavljaju upoznavati s poviješću kineske civilizacije. Kolegij obuhvaća sljedeće jedinice: mongolska najezda na Kinu i njene posljedice; društvene institucije razdoblja Yüan i Ming; prvi dodiri Europljana s Kinom; mandžursko osvajanje Kine; kriza kineskih društvenih institucija u 19. st. i razdoblje kolonijalizma; osnivanje Republike; građanski rat i revolucija; Kina u komunističkom razdoblju; suvremena Kina: obrazovni, pravni, ekonomski i politički sustav.

Kolegij završava predajom seminarskog rada na temu dogovorenu s predavačem.

Literatura:

Dawson, R.

1978 The Chinese Experience, London: Phoenix.

Gernet, J.

1990 A History of Chinese Civilization, Cambridge: Cambridge University Press.

K008 Izborni predmet

2 sata tjedno

II. GODINA STUDIJA

K009 Kineske lektorske vježbe III.

4 sata vježbi tjedno; 3. semestar; obvezni predmet

Kolegij mogu upisati studenti koji su položili Kineske lektorske vježbe II; svrha je kolegija nastavak usvajanja konverzacijskih vještina na kineskome, te razvitak sposobnosti čitanja i pisanja na tom jeziku.

Kolegij završava kolokvijem.

Literatura:

1987 Practical Chinese Reader I-IV, Beijing: Commercial Press.

De Francis, J.

1973 Intermediate Chinese, New Haven: Yale University Press.

K010 Povijest kineske književnosti I.

2 sata predavanja tjedno; 3. semestar; obvezni predmet

Na kolegiju se studenti upoznaju sa starijim razdobljima kineske književnosti, s problemima periodizacije kineske književnosti, te s vanjskim utjecajima koji su oblikovali razvitak književnosti u Kini. Jedinice kolegija obuhvaćaju: određenje kineske književnosti i njezinih rodova; problemi periodizacije; najstarija kineska književnost; "klasici"; taoistička, konfucijanska i legalistička predaja; najstarija kineska poezija; razvitak kineske proze; utjecaj buddhizma na kinesku književnost; klasično pjesništvo razdoblja T'ang; književnost razdoblja Sung i Yüan; književnost razdoblja Ming.

Kolegij završava kolokvijem.

Literatura:

Hsia, C. T.

1980 The Classic Chinese Novel. A Critical Introduction, New York: Columbia University Press.

Hsin, Lu

1985 Kratka istorija kineske proze, Beograd: Rad.

Lisevič, I. S.

1983 Književna misao Kine, Beograd: Ceo svet.

Tomić, S. & Petrović, S.

1983 "Kineska književnost", u: Povijest svjetske književnosti, Zagreb: Mladost.

K011 Izborni predmet

2 sata tjedno

K 012 Izborni predmet

2 sata tjedno

K013 Kineske lektorske vježbe IV.

4 sata vježbi tjedno; 4. semestar; obvezni predmet

Kolegij mogu upisati studenti koji su položili Kineske lektorske vježbe III. Na njemu se studenti nastavljaju upoznavati sa strukturom kineskog jezika i pisma. Na kraju ovoga kolegija studenti bi trebali biti u stanju voditi jednostavne konverzacije na suvremenom kineskom jeziku i čitati jednostavnije tekstove, te pasivno vladati s oko 1300 ideograma (koji su sadržani u standardnom udžbeniku), a aktivno s oko 500 ideograma.

Kolegij završava pismenim i usmenim ispitom.

Literatura:

1987 Practical Chinese Reader I-IV, Beijing: Commercial Press.

De Francis, J.

1973 Intermediate Chinese, New Haven: Yale University Press.

K014 Povijest kineske književnosti II.

2 sata predavanja tjedno; 4. semestar; obvezni predmet

Kolegij mogu upisati studenti koji su položili Povijest kineske književnosi I. Na njemu se studenti upoznaju s novijim razdobljima kineske književnosti (17-21. stoljeće) i s problemima recepcije kineske književnosti na Zapadu. Obuhvaća jedinice: književnost razdoblja C'hing; rani europski utjecaji na kinesku književnost; recepcija kineske književnosti u Europi u doba Prosvjetiteljstva i Romantizma; književnost početka 20. stoljeća; književnost komunističke Kine; suvremena strujanja u kineskoj književnosti.

Kolegij završava pismenim i usmenim ispitom.

Literatura:

Hsia, C. T.

1980 The Classic Chinese Novel. A Critical Introduction, New York: Columbia University Press.

Hsin, Lu

1985 Kratka istorija kineske proze, Beograd: Rad.

Lisevič, I. S.

1983 Književna misao Kine, Beograd: Ceo svet.

Tomić, S. & Petrović, S.

1983 "Kineska književnost", u: Povijest svjetske književnosti, Zagreb: Mladost.

K015 Izborni predmet

K016 Izborni predmet

III. GODINA STUDIJA

K017 Kineske lektorske vježbe V.

2 sata vježbi tjedno; 5. semestar; obvezni predmet

Kolegij mogu upisati studenti koji su položili Kineske lektorske vježbe IV. Na njemu studenti nastavljaju vježbati kinesku konverzaciju, pismo, i prevođenje s kineskoga na hrvatski i obratno.

Kolegij završava kolokvijem.

Literatura:

1987 Practical Chinese Reader I-IV, Beijing: Commercial Press.

De Francis, J.

1973 Intermediate Chinese, New Haven: Yale University Press.

K018 Povijest kineskoga jezika I.

2 sata predavanja tjedno; 5. semestar; obvezni predmet

Svrha je ovoga predmeta upoznavanje studenata s poviješću kineskoga jezika, kao najstarijega pismenog jezika čovječanstva s neprekinutom tradicijom pismenosti od 2. tis. pr. Kr. Naglasak je na odnosu između jezika klasičnoga razdoblja (dinastija T'ang, 7-8. st.) i suvremenoga jezika, kako bi se studenti mogli i samostalno upustiti u studij klasičnoga jezika. Kolegij obuhvaća jedinice: najstariji natpisi na kineskom (proročanstva na kostima i njihova interpretacija); razvitak kineske pismenosti; rekonstrukcija fonologije starokineskog jezika; razvitak kineskih dijalekata; struktura klasičnog kineskog jezika u usporedbi sa suvremenim.

Kolegij završava kolokvijem.

Literatura:

Benedict, P. K.

1972 Sino-Tibetan: A Conspectus, Cambridge: Cambridge University Press.

Forrest, R. A. D.

1965 The Chinese Language, London: Faber and Faber.

K019 Seminar iz suvremene kineske književnosti

2 sata seminara tjedno; 5. semestar; obvezni predmet

Na seminaru se čita, prevodi i komentira jedan suvremeni kineski tekst prema odabiru predavača. U izbor dolaze poglavlja iz nekog proznog romana suvremenih kineskih pisaca, ili kratke priče.

Kolegij završava predajom seminarskoga rada.

K020 Izborni predmet

2 sata tjedno

K021 Izborni predmet

2 sata tjedno

K022 Kineske lektorske vježbe VI.

2 sata vježbi tjedno; 6. semestar; obvezni predmet

Kolegij mogu upisati studenti koji su položili Kineske lektorske vježbe V. Ovo je posljednji u nizu kolegija na kojima studenti savladavaju kinesku pismenost, konverzaciju i tehnike prevođenja s kineskoga na hrvatski i obratno. Da bi uspješno završili ovaj kolegij i položili ispit, studenti bi trebali pasivno usvojiti oko 2000 kineskih ideograma, uz pomoć rječnika prevoditi novinske tekstove i jednostavnije književne tekstove, te biti u stanju voditi svakodnevnu konverzaciju na suvremenom mandarinskom jeziku.

Kolegij završava pismenim i usmenim ispitom.

Literatura:

1987 Practical Chinese Reader I-IV, Beijing: Commercial Press.

De Francis, J.

1973 Intermediate Chinese, New Haven: Yale University Press.

K023 Povijest kineskoga jezika II.

2 sata predavanja tjedno; 6. semestar; obvezni predmet

Kolegij mogu upisati studenti koji su odslušali Povijest kineskoga jezika I. Na njemu se nastavlja proučavanje povijesti kineskoga jezika od razdoblja T'ang do suvremenosti. Nastavne jedinice obuhvaćaju: struktura klasičnoga kineskog jezika u usporedbi sa suvremenim; razvitak kineskoga jezika u razdobljima Sung, Yüan i Ming; slojevi kineskoga leksika - stratifikacija posuđenica; rani novokineski jezik (razdoblje C'hing); sociolingvistički procesi u 20. stoljeću.

Kolegij završava pismenim i usmenim ispitom.

Literatura:

Benedict, P. K.

1972 Sino-Tibetan: A Conspectus, Cambridge: Cambridge University Press.

Forrest, R. A. D.

1965 The Chinese Language, London: Faber and Faber.

K024 Seminar iz klasične kineske književnosti

2 sata seminara tjedno; 6. semestar; obvezni predmet

Na seminaru studenti sudjeluju u prevođenju i interpretaciji jednoga djela klasične kineske književnosti; svake godine obrađuje se drugo djelo prema odluci profesora koji izvodi nastavu, no u obzir dolaze prije svega zbirke klasične kineske poezije (npr. Li Tai Po, Li Bu Ve, itd.).

Kolegij završava predajom seminarskoga rada.

K025 Izborni predmet

2 sata tjedno

K026 Izborni predmet

2 sata tjedno

IZBORNI PREDMETI

Satnica za sve izborne predmete je ista: dva sata tjedno; svi osim "Uvoda u poredbenu sinotibetsku lingvistiku" izvode se na drugim studijskim grupama, te su njihovi programi sadržani u programima tih grupa. Ovdje su navedene samo osnovne informacije o svrsi pojedinoga izbornog predmeta, o njegovu položaju u strukturi studija, te o odsjeku na kojem se izvodi nastava iz dotičnoga predmeta.

1. Uvod u poredbenu sinotibetsku lingvistiku

Svrha je kolegija upoznavanje studenata s komparatističkom problematikom sinotibetskih jezika. Naglasak je na usporedbi kineskoga, tibetskoga, burmanskog i drugih većih sinotibetskih jezika. Predmet obuhvaća sljedeće jedinice:

Opseg sinotibetske porodice; problem dajskih jezika i jezika miao-jao; tipološka karakteristika sinotibetskih jezika; najstariji jezični spomenici sinotibetskih jezika; geneza sustava tonova; poredbena fonologija sinotibetskih jezika; poredbena morfologija sinotibetskih jezika; problem geneze ergativnosti u sinotibetskome; temeljni sintaktički tipovi u sinotibetskome (s obzirom na Greenbergovu tipologiju).

Literatura:

Benedict, P. K.

1972 Sino-Tibetan: A Conspectus, Cambridge: Cambridge University Press.

Matisoff, J. A.

1991 "Sino-Tibetan linguistics: Present state and future prospects", Annual Review of Anthropology 20: 469-504.

Shafer, R.

1974 Introduction to Sino-Tibetan, Wiesbaden: Harrassowitz.

Van Driem, G.

2001 Languages of the Himalayas, Benjamins: Amsterdam.

2. Lingvistička propedeutika

Ovaj kolegij upoznaje studente s osnovnim pojmovima poredbene lingvistike, principima jezične klasifikacije i uvodi ih u problematiku jezične raznolikosti svijeta; predmet se izvodi na Odsjeku za lingvistiku, a traje dva semestra.

3. Orient-occident

Na ovom kolegiju studenti se upoznaju s poviješću europskoga upoznavanja orijentalnih kultura, jezika i književnosti. Naglasak je na filološkoj obradi povijesnih izvora, te na usporedbi europske i istočnih civilizacija u povijesnom kontekstu; predmet se izvodi na Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju (studij indologije), a traje dva semestra.

4. Etnologija izvaneuropskih naroda

Na ovom kolegiju studenti se upoznaju s etnološkom i antropološkom raznolikošću svijeta, s posebnim osvrtom na narode Azije i Dalekog Istoka. Predmet se izvodi na Odsjeku za etnologiju, a traje dva semestra.

5. Etnokulturna slika svijeta

Poput prethodnoga kolegija, i ovaj je kolegij zamišljen kao opći uvod u etnologiju neeuropskih naroda; izvodi se na Odsjeku za etnologiju, a traje dva semestra.

6. Suvremena svjetska politička povijest

Ovaj je kolegij namijenjen studentima koji su zainteresirani za proučavanje ekonomskih, kulturnih i političkih kretanja u suvremenoj Kini, a žele se orijentirati prema novinarstvu, medijima i diplomaciji. Kolegij se izvodi na Fakultetu političkih znanosti, a traje dva semestra.

7. Međunarodni ekonomski odnosi

Poput prethodnoga, i ovaj je kolegij namijenjen studentima koji su zainteresirani manje za filološke, a više za kulturne i političke aspekte suvremene sinologije; izvodi se na Fakultetu političkih znanosti, a traje dva semestra.

U dogovoru s nastavnicima, studenti mogu kao izborne predmete upisati i druge kolegije, osim ovdje navedenih, koji se izvode na Sveučilištu u Zagrebu.

8. Znanost o religijama

Na ovom kolegiju studenti upoznaju religije Dalekog Istoka (buddhizam, šintoizam, taoizam, konfucijanizam) poredbenim pristupom, odnosno usporedbom s monoteističkim religijama zapadnog kulturnog kruga (Kršćanstvo, Islam i Judaizam). Kolegij se izvodi na Katedri za fundamentalnu teologiju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, a traje dva semestra.

5. PREGLED PREDMETA

br.	Predmet	Kategorija	sati	ECTS	semestar
1	Kineske lektorske vježbe I	V	4		1
2	Kineska kultura i civilizacija I	P	2		1
3	Uvod u kineski jezik I	P	2		1
4	Izborni predmet	P ili S	2		1
5	Kin. lektorske vježbe II	V	4		2
6	Uvod u kin. jezik II	P	2		2
7	Kineska kultura i civilizacija II	P	2		2
8	Izborni predmet	P ili S	2		2
9	Kin. lekt. vježbe III	V	4		3
10	Povijest kin. knjiž. I	P	2		3
11	Izborni predmet	P ili S	2		3
12	Izborni predmet	P ili S	2		3
13	Kin. lekt. vježbe IV	V	4		4
14	Pov. kin. knjiž. II	P	2		4
15	Izborni predmet	P ili S	2		4
16	Izborni predmet	P ili S	2		4
17	Kin. lekt. vježbe. V	V	2		5
18	Pov. kin. jezika I	P	2		5
19	Seminar iz suvr. knjiž.	S	2		5
20	Izborni predmet	P ili S	2		5
21	Izborni predmet	P ili S	2		5
22	Seminar iz klas. knjiž.	S	2		6
23	Izborni predmet	P ili S	2		6
24	Izborni predmet	P ili S	2		6
25	Pov. kin. jezika II	P	2		6
26	Kin. lekt. vježbe VI	V	2		6

6. REŽIM STUDIJA

A) Ispiti: - Kineske lektorske vježbe II (nakon II. semestra)

-Povijest kineske književnosti (nakon IV. semestra)

-Kineske lektorske vježbe IV (nakon IV. semestra)

-Povijest kineskog jezika (nakon VI. semestra)

-Kineske lektorske vježbe VI (nakon VI. semestra)

Svi ispiti su neprenosivi, a sastoje se od pismenog i usmenog dijela.

B) Nastavno opterećenje po godinama:

Na sve tri godine studija nastavno opterećenje studija je jednako i iznosi deset sati tjedno.

Na prvoj godini studija osam je sati nastave obvezno, a dva su sata izborna. Na toj je godini malo izborne nastave jer se očekuje da studenti moraju uložiti vrlo velik napor u svladavanje osnova kineskog jezika i pismenosti. Na drugoj i trećoj godini studija šest je sati obvezne nastave, a četiri su sata izborne nastave.

C) ECTS sustav

C) IZVEDIVOST PROGRAMA

1. PROSTOR I OPREMA

Slobodni studij sinologije izvodi se na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (I. Lučića 3, 10 000 Zagreb), pri Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju. Postojeća oprema na tom fakultetu zadovoljava potrebe studija, a osobito treba istaći bogat fond knjiga o kineskom jeziku i kulturi, te knjiga na kineskom jeziku, koje su pohranjene u Knjižnici Odsjeka za lingvistiku i Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju (soba B-108 na Filozofskom fakultetu). Sinološki fond knjiga na Filozofskom fakultetu rezultat je brojnih donacija (između ostaloga, i donacija Kineskoga veleposlanstva), te nekoliko desetljeća bavljenja orijentalistikom i tipološko-poredbenom lingvistikom na Odsjeku za orijentalistiku i hungarologiju, te na Odsjeku za lingvistiku. Dobroj opremljenosti kineskim knjigama pridonio je i dobro etabliran rad lektorata za kineski, u sklopu kojega se već godinama izvodi tečaj kineskoga jezika.

Napominjemo da su sve knjige navedene u popisima literature za pojedine predmete u ovom programu dostupne u knjižnici Odsjeka za lingvistiku, orijentalne studije i hungarologiju.

U nastavi na studiju sinologije koriste se suvremena nastavna sredstva koja već postoje na Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju (videorekorder, grafoskop, računala i kasetofon), a i neka pomagala prilagođena učenju specifičnih sadržaja, primjerice skupovi karata za učenje kineskih ideograma, koji postoje u Knjižnici odsjeka za lingvistiku, orijentalne studije i hungarologiju.

Dio nastave iz izbornih predmeta, koji se izvode na Fakultetu političkih znanosti, ili na drugim fakultetima, moguće je izvoditi i u prostorijama tih fakulteta.

2. KADROVSKE POTREBE

U nedostatku domaćih obrazovanih sinologa, program na studiju sinologije u prvo vrijeme izvodit će prije svega gosti profesori i lektori iz NR Kine. Predloženi program bez prevelikog nastavnog opterećenja mogu izvoditi:

-kineski lektor;

-gost profesor kineskoga jezika;

-gost profesor kineske kulture i književnosti;

-nastavnici Odsjeka za orijentalistiku i hungarologiju, Odsjeka za lingvistiku, i drugih organizacijskih jedinica Filozofskoga fakulteta i drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (za izborne predmete).

Nastavne obveze: po 6 sati tjedno za goste profesore; 8 sati tjedno za lektora.

Ukupno: 20 sati tjedno, što je jednako ukupnom iznosu obvezne satnice na studiju.

Kao što gornja analiza pokazuje, gosti profesori i kineski lektor zajedno mogu pokriti dvadeset sati obveznih kolegija na studiju sinologije. Ostalih deset sati izbornih kolegija mogu pokriti nastavnici drugih studijskih grupa na Filozofskom fakultetu i na drugim fakultetima Sveučilišta.

D) KLASIFIKACIJSKI ISPITI

Klasifikacijski ispiti određuju se i izvode jedinstveno za cijeli Filozofski fakultet. Broj upisanih studenata ovisi o dodijeljenoj kvoti, no predlaže se da on bude oko deset studenata godišnje.

Slobodni studij sinologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu mogu upisati svi studenti Sveučilišta u Zagrebu redovno upisani na neki drugi studij. Preduvjet za upis je pasivno znanje engleskog jezika (ekvivalent barem četiri godina učenja), o čemu su pristupnici za upis dužni priložiti potvrdu.

SveuČiliŠte u Zagrebu

Filozofski fakultet

_{Fakultetska katedra za antropologiju}

Zagreb, 4. 6. 2002.

Predmet: Odobrenje studentima 2. god. antropologije da upišu treću godinu bez odslušanoga izbornog predmeta s time, da ga upišu naknadno

Vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Studenti druge godine antropologije trebali su u akad. god. 2001./2002. obvezno upisati po jedan izborni predmet. Većina studenata (23) namjeravala je upisati u ljetnome semestru kolegij Uvod u sociobiologiju kod prof. dr. sc. Aleksandra Štulhofera, no kako nije bilo moguće uskladiti studentsku satnicu, satnicu prof. Štulhofera i slobodne termine u predavaonicama, ostali su bez toga predmeta a bilo je kasno da upišu neki drugi.

Molim stoga Vijeće da - iznimno - studentima sadašnje druge godine studija antropologije odobri upisivanje u treću godinu bez odslušanoga izbornog predmeta, s time da tu obvezu izvrše naknadno.

Predstojnik Fakultetske katedre za antropologiju

Dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.

Studenti koji nisu upisali izborni predmet:

Buga Begić

Juraj Škrinjarić

Sara Ursić

Vanja Štalec

Darija Kuček

Karolina Lukač

Ivana Burek

Mirna Jernej

Luka Horvat

Sandra Sumić

Jana Hodćić

Ivana Čosić

Filip Matović

Hrvoje Krešić

Vlasta Vyroubal

Vjeko Vacek

Teodora Strajn

Saša Kauzlarić

Petar Šego

Katarina Ivše

Slobodan Vučičević

Boris Bakarić

Vedran Radovčić

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Odsjek za slavenske jezike i književnosti

Katedra za zapadnoslavenske jezike

i književnosti

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Dopune u programu studija polonistike

Molimo Fakultetsko vijeće da odobri dvije dopune u programu studija polonistike za akademsku godinu 2002./2003.

1. U II. semestar (I. god.) uvodi se kolegij Uvod u studij poljskoga jezika (jezična standardizacija), i to 2 sata seminara tjedno. Nastavu će održavati dr. Barbara Kryzan-Stanojević, viša lektorica. Studenti su dužni kolokvirati gradivo iz navedenoga kolegija kao uvjet za upis u III. semestar.

2. U V. i VI. semestar (III. god.) uvodi se kolegij Funkcionalni stilovi, i to 2 sata seminara tjedno. Nastavu će održavati također dr. barbara Kryzan-Stanojević. Ispit iz Funkcionalnih stilova bit će uvjet za diplomiranje.

Navedeni kolegiji ne povećavaju satnicu na polonistici; Funkcionalni stilovi predaju se umjesto Stilistike.

Ispitne se obveze povećavaju u odnosu na prethodnu akademsku godinu za jedan kolokvij i jedan uvjet za diplomiranje.

Predstojnica Katedre

za zapadnoslavenske jezike i književnosti

Dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.

U Zagrebu, 15. svibnja 2002.

Knjižnica Zavoda za

slavensku filologiju

Sanja Slukan

Znanstveno-nastavnom vijeću Filozofskog fakulteta

Molba za odobrenje stručnog dopusta

Molim vas da mi odobrite desetodnevni stručni dopust za usavršavanje u Sloveniji. Jedno od mojih zaduženja u knjižnici je i nabava slovenske literature, kako stručne, tako i lijepe književnosti. Zbog toga bi mi boravak u Sloveniji omogućio neposredniji uvid u suvremena dostignuća na polju istraživanja slovenskog jezika i književnosti i olakšao selekciju naslova za naš fond. Filozofski fakultet u Ljubljani dodijelio mi je stipendiju za 38. seminar slovenskog jezika, literature i kulture, koji se održava od 1. do 13. srpnja ove godine. Napominjem da oni financiraju sve troškove mojega smještaja i kotizacije, pa naš Fakultet ne bi imao nikakvih izdataka.

Srdačno vas pozdravljam i unaprijed zahvaljujem.

U prilogu dostavljam i dopis Filozofskog fakulteta u Ljubljani.

U Zagrebu, 10. svibnja 2002. Sanja Slukan

Pročelnik Odsjeka za kroatistiku

dr Vlado Pandžić

Pročelnik Odsjeka za slavistiku

dr Zvonko Kovač

---

[1] Službeni jezik NR Kine i Tajvana, putonghua, ispravnije je zvati mandarinskim, kako bi se lakše razlikovao od drugih kineskih jezika poput kantonskoga, jezika hakka, min, itd. To su po svim lingvističkim kriterijima različiti jezici, pa se stoga, kako bi se izbjegla konfuzija, i studij naziva studijem sinologije (a ne kineskoga jezika i književnosti). Drugi je razlog naziva "studij sinologije" u tome što sadržaj studija ne uključuje samo jezik i književnost, već je zamišljen znatno šire, interdisciplinarno.