Piše: Zorana Krstičević iz Mostara
foto:ffmo.ba
Na Filozofskom se fakultetu Sveučilišta u Mostaru studij filozofije izvodi od akademske godine 1999/2000, i to dvopredmetno. Studij se izvodi po Bolonjskom procesu, po sistemu 3+2. Sadržajno, studij je filozofije orijentiran prema kontinentalnoj filozofiji. Tek se na diplomskome studiju slušaju kolegiji nastavničkog usmjerenja, no i tada su generalno najviše zastupljeni oni filozofski. Zamišljajući studij filozofije svima pada na pamet stjecanje prikladnih spoznaja vezanih uz filozofske pravce: povijest filozofije, estetiku, etiku, teoriju spoznaje, metafiziku, logiku. U samoj teoriji studij filozofije teži osposobljenju studenata za dublje shvaćanje čovjeka, njegova života i smisla postojanja, kao i svijeta u kojem živi. Voljela bih reći da je u praksi isto tako, no nažalost nije.
Već na preddiplomskom studiju susrećemo se s mnogim problemima, slobodno mogu reći da se Bolonjski proces (nažalost ili na sreću, nisam sigurna) ne provodi. Naime svi znamo da Bolonjska deklaracija zahtijeva bodovni sustav svakog kolegija, no oni nisu ravnopravno raspoređeni – ni međusobno, ni u odnosu s kolegijima na drugim studijima. Također je nemoguće i, realno, vrlo površno u jednom semestru proučiti cjelokupnu povijest antičke filozofije – niti se u određenom vremenskom roku stignu obraditi sve potrebne jedinice niti studenti mogu steći dovoljno znanja. Mislim da do toga ne bi došlo da određeni kolegiji imaju dvosemestralno izvođenje, jer bi se time kvaliteta studija znatno povećala. U isto se vrijeme za bitne kolegije izdvaja malo vremena, no za razliku od drugih odjela na Fakultetu, na onome za filozofiju profesori nisu većinom gostujući. Ne trebamo svaljivati svu krivnju na zaposlenike Katedre za filozofiju (u velikoj mjeri asistenti odrađuju većinu posla, čak održavaju usmene ispite) – možemo reći da je i (ne)zainteresiranost studenata dovela do ovakvoga stanja; za neke izborne kolegije nije zainteresiran dovoljan broj studenata pa se oni uopće ne izvode.
Studij filozofije trebao bi nas osposobiti za formiranje kritičkog mišljenja, trebali bismo učiti valjano argumentirati vlastita mišljenja, ali i prosuđivati tuđe stavove. No dovoljno je samo pohađati predavanja, učiti zadanu literaturu i položiti ispit. Ukratko – napamet naučiti određene podatke. Zbog toga su međusobna komunikacija i filozofska rasprava među studentima veoma oskudne. A koliko je to filozofski – svi znamo. Što se tiče seminara ili projekata, na njima se previše ne inzistira. Iz određenih kolegija potrebno je pročitati neko izvorno filozofsko djelo i obraditi određenu temu, ali na sreću, teme možemo birati sami, a profesori su uvijek dostupni za dodatna pojašnjenja i usmjerenja.
Diplomski je studij podijeljen na dva smjera: nastavni i znanstveni, ali provodi se samo onaj nastavni. Tu najviše dolazi do neravnoteže u bodovanju. Dovoljno je reći da kolegij iz analitičke filozofije nosi 3 ECTS-boda, a oni pedagoškog smjera donose njih 4.
Studiranje otežava i činjenica da, iako fakultetska knjižnica nudi dovoljno literature za polaganje ispita, ona ne sadrži dovoljno, također potrebnih, izvornih filozofskih djela.
Na Fakultetu se za studij filozofije ne nude izvannastavne aktivnosti, sve se odvija u unaprijed zadanome rasporedu. Nema studentskih organizacija ni projekata vezanih uz filozofiju, a u fakultetskom časopisu Fenix rijetko se objavljuju članci ili eseji filozofskog sadržaja. Ni znanstveni skupovi koji se održavaju ne bave se filozofskim temama. Smatram da je stanje takvo zbog malog interesa studenata za praktične radove, stjecanja iskustva i općenito bilo kakvog dodatnog rada.
Filozofski fakultet u Mostaru ne nudi više ili manje nego ostali u regiji, on pruža platformu za određenu humanističku izobrazbu, ali je na nama studentima da sami razvijamo svoje stavove, kritičko mišljenje, i osjećaj za etičku odgovornost. Mislim da na našem fakultetu ne nedostaje stručnog osoblja, znalaca u filozofskim područjima, profesora koji imaju zaista veliko znanje, ali ono što nas ograničava u ovakvom sustavu obrazovanja sukob je između prakse i institucije. Znamo da se institucije bave stjecanjem novca i drugih materijalnih dobara te bez toga ne mogu opstati, ali to narušava praksu i njihove vrline. Zbog lošeg financijskog stanja Fakulteta upisuje se previše studenata (ugroženost zbog gramzivosti institucije) i zbog njihova prevelikog broja ne može se valjano izvoditi nastava i individualno pristupati studentima. Zato je na studentima da u daljnjem školovanju, radu i promišljanju sami razvijaju osjećaj za intelektualnu odgovornost koju imaju, da nauče sudjelovati u raspravama i misliti filozofski.
5,681 total views, 1 views today
