Piše: Milica Rašić iz Niša
S obzirom na predmet studiranja, studij filozofije svojim konceptom pruža velik izbor metoda po kojima se provodi. Ograđujući se i od najmanje indikacije moga shvaćanja filozofije, ili pokušaja njezina definiranja, reći ću tek da je ono što se smatra filozofijom koja se može studirati nužno povijesno uokvireno te veoma široko područje koje je nemoguće obuhvatiti jednim studijskim programom. Pritom s obzirom na širinu toga područja, metoda obuhvaćanja mora težiti postajanju lukavim ukrotiteljem. Bez namjere da tekst začinim duhovitim opaskama radi pukog stilskog utiska, želim napraviti neophodnu distinkciju u cilju objašnjavanja svoga stava o metodi poučavanja i studiranja filozofije uopće – recimo da program studija teži obuhvaćanju što većeg dijela (ako već ne cijelog) područja koje mu je u rukama. On može ići u širinu, rasplinjavati se da bi dosegao što veću površinu, nalik bjesomučnom popunjavanju naziva svih mogućih geografskih točaka na slijepoj karti cijeloga svijeta. Može izabrati poziciju duge rijeke, koja prolazi kroz najveća/najvažnija mjesta u nekoj regiji svijeta, i pratiti njezin tok istražujući i bilježeći pažljivo svaku točku s obiju obala, ali samo dokle dopire vidik, da bi bio siguran što bilježi jednim imenom. Tako smatram da je pri formiranju koncepta studija filozofije bolje zauzeti ovaj drugi, prožimajući stav, za razliku od prvog, obuhvaćajućega. Prvi se način u proučavanju filozofije uglavnom manifestira kao površinsko zahvaćanje svih relevantnih filozofskih stajališta neke epohe, s rizikom spuštanja kriterija relevantnosti i dozvoljavanja besciljnoga širenja obveznog ispitnoga gradiva. Upravo je to greška na koju želim ukazati kada se radi o studiranju u Srbiji, a prije svega u Nišu. Povijesna se metoda donedavno jedina činila logičnom – početi od početka u proučavanju svake discipline. Međutim početak koji se ovdje uzima, makar određen konvencijom, uvjetuje rasplinjavanje. Time u studenata dolazimo do površinskih obuhvaćanja pod pritiskom širine onoga što se mora obuhvatiti.
Taj je pritisak potpomognut bolonjskim režimom studija. Prikupljanje bodova u okviru predispitnih obaveza – aktivnost na vježbama, seminarski radovi, kolokviji naizgled postaju olakšavajućom okolnosti, s obzirom na to da se neka od predispitnih obaveza, zahvaljujući trudu i osvojenim bodovima na drugoj, može u potpunosti izbjeći. S obzirom na to da se može izabrati aktivnost koja se izbjegava, postoji mogućnost da se izbjegne baš ona relevantnija za produbljivanje predmeta koji se studira. Iako prethodnih nekoliko rečenica zvuče zastrašujuće, nalik pedagoškom monologu isfrustriranog sveučilišnoga profesora, ne želim dužiti o načinu provođenja bolonjskog sistema, već samo ukazati na aspekte studija koje smatram bitnima. Seminarski radovi, naprimjer. Na odsjeku se u Nišu uglavnom na njima veoma inzistira, u okviru gotovo svakog predmeta, i to prije svega inicijativom profesora koji predaje određeni predmet. Naprotiv, što se tiče kolokvija kao druge vrste pismenog ,,osvajanja bodova”, njih gotovo da nema, osim na predmetima poput logike, što se, s obzirom na njezinu prirodu, i podrazumijeva. Usmeno izlaganje, bilo u vidu ispitnog monologa, odgovaranja na pitanja, ili dijaloga na vježbama ili konzultacijama, od esencijalne je važnosti za studije filozofije.
Za studije je filozofije dobro što se bolonjski režim u nas još uvijek nije sasvim udomaćio. Još uvijek postoji velika sloboda u izboru načina poučavanja, tako da se način rada od predmeta do predmeta veoma razlikuje. Stvar je izbora profesora kakav će taj način biti – hoće li naginjati površinskom obuhvaćanju ili dubinskom prožimanju, a na našem odsjeku ima i jednog i drugog. Tako da postoji još jedan vid izbora, a to je izbor koji čini student: kojem će se načinu studiranja prikloniti, a koji će formalno ispoštovati radi adekvatnog ispunjavanja svojih studentskih obaveza. Svakako je velika odgovornost na samom studentu, bez obzira na ono što mu fakultet kao ustanova može ponuditi, ili je bar tako kada se radi o studijima filozofije. Pored, ili baš u okviru predmeta određenima programom studija, mora postojati individualni činitelj u izboru tema/pravaca/problema koji se proučavaju da bi studiranje (u najširem smislu – proučavanje i uopće istraživanje …) filozofije imalo svoj utvrđeni pravac.
———————————————————————————-
* Ovaj je tekst prevela i prilagodila hrvatskom standardnom jeziku Andrea Rendulić.
Tekst na izvornom jeziku možete preuzeti ovdje: Tekst na izvornom jeziku: O studijama filozofije u Nisu
1,967 total views, 2 views today
