Studirati u provinciji

*Piše: Miroslav Galić iz Banje Luke

Kad je 2007. godine u Bosni i Hercegovini provedena reforma visokog obrazovanja po tzv. bolonjskim principima, ona nije zaobišla ni studij filozofije. Na Univerzitetu je u Banjoj Luci dotadašnji četverogodišnji dvopredmetni studij filozofije i sociologije transformiran u dva jednopredmetna studija po sistemu 3+2. Podjele na znanstveni i nastavnički smjer nema, s obzirom na to da se završetkom studija prvih triju godina stječe titula profesora filozofije, dok se nastavak školovanja na drugim dvjema godinama smatra, uvjetovano rečeno, usmjeravanjem prema znanstvenom istraživanju.

Prelaskom na jednopredmetni studij i uvođenjem novih predmeta poput filozofije znanosti, tehnike, umjetnosti, politike i povijesti, koji dotad nisu proučavani, omogućeno je znatno šire razmatranje filozofije nego što je to ranije bio slučaj. No s obzirom na to da te predmete ne prati proučavanje samih izvornih disciplina (matematike, fizike, sociologije, povijesti umjetnosti…), mogućnost da prosječan student pravilno razumije i usvoji gradivo značajno je smanjena. Dodamo li tome i činjenicu da se većina studijskih programa koji bi se mogli kombinirati sa studijem filozofije izdvojila i formirala vlastite fakultete (prije svega Fakultet političkih nauka i Filološki fakultet), te da zbog birokratskih zavrzlama nije moguće imati kombinirani studij na dvama fakultetima, jasno je da kvaliteta studija filozofije znatno pada.

Međutim ne mislim da je najvažniji problem s kojim se studenti filozofije u Banjoj Luci susreću stvar formalnog organiziranja studija ili ograničavanja katedre na neku od filozofskih struja. Čak ni određeni materijalni nedostaci na samom fakultetu, poput knjižnice koja više nalikuje skladištu sekundarnih sirovina nego knjižnici, ne predstavljaju problem prvog reda. Marljiv je student u stanju nadići nedostatke koje formalno studiranje filozofije sa sobom nužno nosi i samostalnim radom popuniti „rupe“ u nastavnom programu, ali daleko je važnije je li on u stanju (ili u mogućnosti) to znanje i praktično upotrijebiti.

U Bosni i Hercegovini filozofija je sve samo ne javna stvar. Ona obitava unutar hodnika i kabineta filozofskih fakulteta (ako i tamo), ali ne i na trgovima. Zatvorena je u vlastitu kulu od slonovače i bavi se sama sobom, no ne i društvom unutar kojeg se nalazi. Čak i ako bismo uspjeli napraviti nekakav savršeni program studija koji bi studente učinio vrhunskim znalcima filozofije, a da ih pri tome ne naučimo da je neupotrijebljeno znanje mrtvo znanje, onda bismo stvorili tek puke retoričare koji su u stanju do besvijesti razlagati finese Kantove etike, ali i savršeno nesposobni uočiti probleme svoga vremena i svoga društva te na njih pokušati odgovoriti.

Zatvorenost u sebe tolika je da slobodno možemo reći da su za studente filozofije u Banjoj Luci studenti filozofije u drugim gradovima (Sarajevu, Istočnom Sarajevu i Mostaru) nešto poput Jetija – priča se o tome da postoje, ali ih nitko nije vidio. Nikakve suradnje ni razmjene nema. A dobro znamo da tamo gdje nema dijaloga– nema ni filozofije. Smatram da su nam taj dijalog i suradnja daleko važniji od svih reformi, nastavnih planova, kvaliteta predavača ili čemernog stanja knjižnica. Jer ako nas nešto i ne nauče na fakultetu, naučit ćemo jedni od drugih. Ta vrsta reforme, reforma naših duhovnih provincija, neće doći niotkuda osim od nas samih. Tek kad nju izvršimo bit ćemo u mogućnosti usporediti se s drugima i govoriti o kvaliteti studija.

———————————————————————————-

* Ovaj je tekst prevela i prilagodila hrvatskom standardnom jeziku Andrea Rendulić.

Tekst na izvornom jeziku možete preuzeti ovdje: Miroslav Galić – Studirati u provinciji, tekst na izvornom jeziku

3,964 total views, 2 views today