U ime ZAblude

Piše: Nino Kadić

Brak je kršćanski koncept i samo je između muškarca i žene? Bit braka je spolna reprodukcija? Bog često i jasno ističe kako je homoseksualnost grijeh? Tako piše u Bibliji, pa to moramo poštovati? Referendum je u redu jer prati volju građana? Ovakve zablude česte su kod pobornika ideje da je homoseksualnost grijeh te da je brak samo za heteroseksualne parove.

Počnimo od prve: „Brak je izričito kršćanski koncept i po svojoj je biti između muškarca i žene!“ No to baš i nije tako. Brak je kao koncept prisutan još prije pisane povijesti te se proteže kroz razne kulture i na različite se načine obilježava i slavi. Dakle nije kršćanski koncept, nego je socijalni konstrukt prisutan u gotovo svim kulturama i religijama. Nemoguće je reći kada se javlja ideja homoseksualnog braka, ali je jasno da je starija od 2000 godina. Naime u Zhou dinastiji u Kini jedan od najranijih primjera zajednice dvaju muškaraca ovjekovječen je u priči o Pan Zhangu & Wang Zhongxianu. Na društvenoj razini njihova je veza bila široko prihvaćena i uspoređena s heteroseksualnim brakom, unatoč tome što nije bilo formalne ceremonije. Kasnije imamo i primjere iz Rimskog Carstva, koji su ujedno i prvi povijesni primjeri homoseksualnog braka. Primjerice car Elagabalus govorio je o svom vozaču kočije Hijeroklu kao o mužu. Također se vjenčao za atletičara Zoticusa u raskošnoj javnoj ceremoniji uz slavlje građana. Rimski car Neron dva puta se vjenčao s muškarcima, što se slavilo i u Rimu i u Grčkoj u ekstravagantnim ceremonijama. Dakle iako nije jasno koliko su takve zajednice bile česte niti koliko su prihvaćene po zakonu, one su ipak na široj razini bile prihvaćene u društvu velikih civilizacija Kine i Rimskog Carstva. Uzimajući ovo u obzir, jasno je kako brak ne dolazi iz kršćanstva te kako kroz povijest ideja istospolnih zajednica nije bila toliko strana društvu da bismo brak okarakterizirali kao isključivo heteroseksualnu zajednicu.

„Ali bit braka je spolna reprodukcija! Čak i ako je ideja istospolne zajednice bila prihvaćena u društvu u prošlosti, brak možemo definirati i po njegovoj svrsi, a to je – spolna reprodukcija!“ Mislim da je ovo krivo shvaćanje. Što se ovime zapravo želi reći? Jasno da je svrha braka obitelj, spolna reprodukcija, ali što onda s bračnim parom koji ne želi djecu? Ili ne može imati djecu zbog medicinskih razloga? Oni također ne zaslužuju da se njihova zajednica zove brakom? Implicira li ova teza to da brak nekako ima ulogu prisiliti ili potaknuti ljude da imaju djecu? Mislim da je krivo i nepošteno reći da je uloga braka obvezivanje ljudi na to da imaju djecu. Takvo je razmišljanje pogrešno. Svrha braka je obećati sebe drugome, obvezati se na zajednički život i vjernost, a sve to jest (ili bi trebalo biti) prožeto ljubavi. Svrha je zajednica i lojalnost, brak nije tu da bi prisilio ljude na to da imaju djecu. Dakle nema ničega u braku što je dostupno samo heteroseksualnim parovima. Homoseksualni parovi savršeno zadovoljavaju spomenute uvjete.

„Jasno, ali je Bog u Bibliji rekao da je homoseksualnost grijeh!“ Bog, ili bolje – „Bog“, rekao je to samo jednom u Levitskom zakoniku u 18. poglavlju, 22. red: „Ne lijegaj s muškarcem kako se liježe sa ženom! To bi bila grozota.“ Poglavlje o Sodomi i Gomori osuđuje nasilno silovanje anđela i ustroj njihovog društva, a ne homoseksualnost samu po sebi. Zanimljivo je što se u Drugoj knjizi o Samuelu javlja ovaj citat: „Žao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijaše ti veoma! Ljubav tvoja bješe meni još od ženske čudesnija.“ Shvatite to kako želite. Možda i Biblija nije toliko protiv homoseksualnosti? Još kad se uzme u obzir da Bog mnogo češće i jasnije govori protiv jedenja školjaka, mekušaca i svih bića iz mora osim riba koje imaju i peraje i ljuske, čini nam se da je Jahve bio mnogo opušteniji po pitanju homoseksualnosti. Ali je zato bome mrzio školjke!

„Govoriš gluposti! Iako je samo jednom rečeno, ipak je rečeno! Homoseksualnost je grijeh, tako piše u Bibliji i to moramo poštovati!“ Ne moramo. Ova država jest ili barem pretendira na to da bude sekularna. Religija ne bi trebala imati nikakvu ulogu u političkom životu, a najmanje u mijenjaju Ustava. Država ne samo da nije dužna, nego ne smije dopustiti utjecaj religije na svoj rad. Nitko nije obvezan da poštuje religijske definicije bilo čega. Pozivanje na tradiciju samo stvara antagonizam prema jednoj određenoj grupi ljudi i dovodi do smrti svake slobodne misli.

„Država nije dužna poštovati religijske definicije, to je istina, ali zato je dužna poštovati volju građana!“ Da, tu si u pravu, moj imaginarni hetero-prijatelju. Sada odustajem od pisanja, pobijedio si i mislim da ću zaokru… Čekaj malo! Da, država jest dužna priznati volju građana, ali ne kada se ta volja koristi kako bi se ograničila sloboda jednoj drugoj grupi ljudi. A upravo to jest latentna misao cijele te inicijative. Iako se na formalnoj razini radi samo o mijenjanju definicije braka, sentiment koji se proteže kroz cijelu tu priču osjetno je religijski i stvara averziju prema jednoj cijeloj grupi ljudi. Od „trubi ako si protiv pedera“ do direktnih fizičkih napada, nemojmo se pretvarati da nije tako. Istina, neki su zagovornici zaokruživanja ZA stvarno informirani, ali većina njih pati od afekata te se ne vode po razumu. U diskursu je mnogo više emotivne nabijenosti pa čak i mržnje, nego jasne argumentacije. Kako onda očekivati da će ovakvi tekstovi do ikoga doprijeti? Kada nakon bilo kojeg argumenta čuješ „ali tako piše u Bibliji“ ili „mi zapravo ne mrzimo pedere, nego samo želimo očuvati tradiciju braka“? Kao što je jedna cijenjena kolegica rekla: tradicija braka (ako uopće o tako nečemu možemo govoriti kao o jednoznačnom pojmu) prestala je onda kada više nije bilo dopušteno prodati kćer u brak zbog neke dobiti. Get over it.

2,386 total views, 3 views today