Osnovne crte provincijalnog duha

Piše: Darko Šavija iz Banje Luke

Studentica Akademije umjetnosti u Banjaluci Jelena Topić odlučila se spremiti jedan karakterističan magistarski rad, jedan jednostavan umjetnički performans, ni nov ni pretjerano maštovit ni posebno zahtjevan za izvođenje. Jednostavno, prosto do mjere bizarnosti, Jelena je nijemo stajala.

Jelena Topić iz Prijedora (BiH,RS) započela je svoj umjetnički performans prije nešto više od mjesec dana. Performans se sastojao od Jelenina stajanja na prijedorskom gradskom trgu. Stajala je nepomično na malenoj kutiji, satima ne progovarajući ni riječ, svaki dan, točno mjesec dana.

Prema onome što su izvještavali mediji, čiju je pažnju kao i pažnju svojih sugrađana uspjela brzo privući, javnosti se svaki dan plasirala druga informacija.

Spekulacije o razlogu Jelenina nijemog stajanja bile su raznovrsne. Jedna od glavnih jest da je Jelena svojim činom željela pronaći zaposlenje jer, kako su mediji izvještavali, završila je dva fakulteta, a ne može naći posao.

Jelena je stajala, šutjela, a nagađanja (potaknuta sklonošću medija ka pretjerivanju) su jačala i uvlačila se u aspekte svakodnevne komunikacije sve većeg broja građana čitave države.

Nakon mjesec dana Jelenina performansa nagađanja su otklonjena i saznali smo da je Jelena svojim nastupom prikupljala materijal za svoj magistarski rad na Akademiji umjetnosti. Saznali smo da je materijal sakupljala zahvaljujući pomoći svojih kolega koji su je snimali tijekom performansa.

Jelena je svojim činom stvorila materijal i za jedno jasno sagledavanje stanja duha naše nacije, duha koji se sasvim jasno izražavao u jednomjesečnim neosnovanim spekulacijama građana čitave države, kako medija tako i pojedinačnih ličnosti.

Preko prve tvrdnje (osnovne), da umjetnica na taj način želi doći do zaposlenja, na jasan nam se način prikazuje i osnovni, najveći problem našeg društva – problem nezaposlenosti, i to ponajviše problem nezaposlenosti mladih ljudi.

I zaista, bilo je lako povjerovati u jedno takvo viđenje razloga Jelenina „protesta“. To ne bi bilo ni toliko loše – da se jednim umjetničkim činom ukaže na jedan veliki problem društva kao što je problem nezaposlenosti mladih i visokoobrazovanih ljudi – međutim i tu su se dijelila mišljenja jer su se pojavili i oni koji su osuđivali Jelenin način pronalaska posla i tog pasivnog načina njene borbe.

Mišljenja ovih se djele na ona koja idu ka tome da Jelena nema pravo da svoj slučaj ističe iznad slučajeva drugih (neuviđajući da opće stanje tada dolazi na vidjelo) i na ona koja izviru iz teškog, već duboko ustaljenog nihilizma, koja vjeruju kako Jelena obavlja Sizifov posao.

(Neophodno je naglasiti da su nerijetki i oni koji su Jelenin čin nazivali i posljednjim pokušajem udaje, sugerirali da je istoj bolje da rađa djecu nego da stoji po nekim tamo trgovima i smeta poštenom narodu…
Slični komentari su se nizali s danima „protesta“.)

Mišljenje da umjetnica vrši Sizifov posao posebno je zabrinjavajuće, jer njegova osnova leži u mišljenju da Jelena neće uspjeti privući pažnju svemoćnih bogova s Olimpa koji bi joj jedini mogli pomoći i čija pažnja se jedina traži u ovoj državi.

Bogovi su okrutni, a mi smo obični smrtnici koji žive pod njihovim prstom, nemoćni da određujemo svoju sudbinu. Ili što je još gore – postoji mogućnost da se izazove gnjev Bogova!

Tako i bi – nitko se od službenika ni općine Prijedor ni države ne oglasi tokom čitavih mjesec dana.

Ipak, kada je izašla informacija o stvarnom razlogu Jelenina performansa, među ljudima se osjetilo razočaranje jer je ovaj čin ipak u nekima probudio misao o mogućnosti neke male revolucije i bunta dok se još mislilo da je Jelenina šutnja protest i ništa više.

Jelena je možda dobila materijal za svoj magistarski rad, ali ono što se nama nameće, promatrajući proteklih mjesec dana reakcije unutar države na Jelenin performans, jest tužna istina o lošem stanju kulture i zakržljalosti duha u našoj državi.

Postoji li uopće nada da se u budućnosti ovakvi performansi promatraju kao umjetnički, ili bar potiču kao odrazi odupiranja zakržljalosti duha i kulturne neobrazovanosti, ili u krajnosti radi borbe za osnovna egzistencijalna prava – na nama ostaje da vidimo.

Studentica akademije umjetnosti u Banjaluci Jelena Topić odlučila se spremiti jedan karakterističan magistarski rad, jedan jednostavan umjetnički performans, ni nov ni pretjerano maštovit ni posebno zahtjevan za izvođenje. Jednostavno, prosto do mjere bizarnosti, Jelena je nijemo stajala i uspjela prikazati pasivnost i kulturno nazadovanje duha jedne države.

 

1,487 total views, 2 views today