TURKOLOGIJA

1. Počeci turkologije u Hrvatskoj vezani su uz Hrvatsku (tada Jugoslavensku) akademiju znanosti i umjetnosti. Ondje je 1927. osnovana zbirka orijentalnih rukopisa, kao rezultat višegodišnjih nastojanja Tadije Smičiklasa, Julijana Jelenića i Vladimira Mažuranića da se u Akademiji pokrene projekt prikupljanja „starih muslimanskih rukopisa“. Nabava građe povjerena je njemačkom turkologu Franzu Babingeru. Već iduće godine, zbog obveza koje je imao na Berlinskom sveučilištu, Babinger je predložio da ga zamijeni Aleksej Akimovič Olesnicki, ruski turkolog ukrajinskog porijekla koji je živio u Zagrebu kao emigrant. Nekoliko sljedećih godina Olesnicki je za zbirku prikupljao građu po Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Kosovu i Makedoniji. Imao je pritom veliku podršku predsjednika Akademije Gavre Manojlovića i sarajevskih povjesničara, kustosa i znalaca orijentalnih jezika i tako se do 1939. godine fond Orijentalne zbirke povećao na tisuću devetsto šezdeset kodeksa. Uz prikupljanje građe, Olesnicki se bavio i stručnom obradom rukopisa te znanstvenim istraživanjem.

Još od kraja 19. stoljeća postojalo je i zanimanje za uvođenje turkologije na Zagrebačko sveučilište: Izidor Kršnjavi i Vjekoslav Klaić planirali su osnivanje „stolice za iztočne jezike i književnosti“ kako bi se omogućio neposredan pristup izvorima iz osmanskog razdoblja. Na čelo te katedre trebao je doći Safvet-beg Bašagić koji je 1895. godine započeo studij orijentalistike na Bečkom sveučilištu. Međutim, on se nakon doktorata posvetio političkom djelovanju u Bosni pa se zamisao o osnivanju orijentalističke katedre na Zagrebačkom sveučilištu tada nije ostvarila.

Godine 1928. uredbom Filozofskog fakulteta i farmaceutskog odjela Zagrebačkog sveučilišta orijentalna filologija je uvedena kao „posebna nauka“, a usporedo s time predviđeno je i otvaranje lektorata turskog jezika. Od tada je Aleksej Olesnicki nastojao da, pored dužnosti stručnog referenta Jugoslavenske akademije, zauzme i mjesto turskog lektora na Zagrebačkom sveučilištu. To se ostvarilo tek 1937. kad je imenovan za honorarnog nastavnika, što je smatrao prvim korakom prema osnutku sveučilišnog studija turkologije. Nastava koju je držao osobito za studente povijesti i jezikoslovlja obuhvaćala je sljedeće kolegije: Turska gramatika za početnike (3 sata), Čitanje turskih tekstova (1 sat), Perzijska gramatika (1 sat), Čitanje turskih dokumenata i isprava (1 sat), Čitanje perzijskih historijskih tekstova i pjesničkih djela (1 sat), Osnove arapske gramatike (1 sat), Čitanje tekstova djela turskih kroničara 15. vijeka za početnike (2 sata), Čitanje djela turskih historika 16. i 17. vijeka za naprednije (2 sata). Međutim, kako je 1943. godine Olesnicki iznenada preminuo, ideja o studiju turkologije na Filozofskom fakultetu ugasila se i prije nego što se oformila katedra. Znanstvenim i nastavnim djelovanjem te, napose, doprinosom razvoju Akademijine Orijentalne zbirke, Olesnicki je ostavio izniman trag u razvoju orijentalistike u Hrvatskoj.

 

2. Novo razdoblje u razvoju sveučilišnog studija turkologije u Hrvatskoj nastupilo je 90-ih godina 20. stoljeća. Godine 1992. Nenad Moačanin, osmanist s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dao je inicijativu za osnivanje Katedre za turkologiju. Njegov je prijedlog prihvatio turkolog Ekrem Čaušević, kojega je rat spriječio da se iz Njemačke, gdje je bio na stipendiji, vrati u Sarajevo, gdje je bio zaposlen kao docent na Odsjeku za orijentalnu filologiju Filozofskog fakulteta. Tadašnji pročelnik Odsjeka za opću lingvistiku i orijentalne studije, Mislav Ježić, zdušno je podržao tu zamisao i studij turkologije uveo u Odsjek.

U lipnju 1993. Vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu donijelo je odluku o utemeljenju Katedre za turkologiju. Ekrem Čaušević prvu je godinu vodio tečaj turskoga jezika za lingviste, izrađivao program studija turkologije i nastojao formirati knjižnicu buduće Katedre. U akademskoj godini 1994./1995. upisana je prva generacija studenata. Tijekom prvih godina studija E. Čaušević, u to vrijeme jedini stalno zaposleni nastavnik, predavao je suvremeni turski jezik na svim godinama, uvod u turkologiju i osmanski jezik, Nenad Moačanin s Odsjeka za povijest predavao je islamsku civilizaciju i osmansku diplomatiku i paleografiju, Tatjana Paić-Vukić iz Arhiva HAZU arapski jezik, a Fehim Nametak s Filozofskog fakulteta u Sarajevu osmansku i tursku književnost. Veliku podršku u to su vrijeme Turkologiji pružali prodekanica za nastavu Milka Jauk-Pinhak i dekan Stipe Botica.

Od akademske godine 2003./2004. na Katedri su kao znanstvene novakinje zaposlene Marta Andrić i Azra Abadžić Navaey, a dvije godine kasnije pridružila im se Barbara Kerovec. Uz njih, na Katedri predaje i dvoje nastavnika Odsjeka za povijest: Kornelija Jurin-Starčević (od 2006.) i Vjeran Kursar (od 2009., od 2015. kao docent na Katedri za turkologiju).

Studij turkologije na Filozofskom fakultetu sa sveučilištima u Europi dijeli sadržaje koji su bitan sastavni dio turkologije: nastavu iz suvremenoga turskog jezika kao najznačajnijeg među turkijskim jezicima, nastavu iz turske književnosti i islamske civilizacije, kao i predmete iz opće i kulturne povijesti starih i suvremenih turkijskih naroda. Ipak, budući da turkološki studiji osim zajedničkih crta imaju i neke posebnosti koje odražavaju potrebe svake zemlje, i zagrebačka se turkologija razlikuje od drugih po važnosti koju osim suvremenom turskom pridaje i osmanskom jeziku (pa time donekle i arapskom) i općoj i kulturnoj povijesti Osmanskoga Carstva. Takva znanja potrebna su za čitanje i razumijevanje osmanskih dokumenata i narativnih izvora relevantnih za povijest Hrvatske.

Prvi („predbolonjski“) nastavni program studija turkologije trajao je četiri akademske godine. Bolonjski program sastoji se od preddiplomskog i diplomskog dijela: šest semestara za prvostupnika i još četiri za magistra turkologije. Svake se godine na studij turkologije može upisati trideset studenata koji odabiru još jednu studijsku grupu iz ponude Filozofskog fakulteta. Dosadašnja iskustva pokazuju da je taj studij zahtjevan, ali ga motivirani studenti sa zadovoljstvom prate i stječu očekivana znanja i vještine.

3. U radu Katedre sudjeluju stalno zaposleni nastavnici, vanjski suradnici i strani lektori.

Ekrem Čaušević, utemeljitelj studija turkologije u Zagrebu, rođen je 1952. u Bihaću (BiH). Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu studirao je orijentalne jezike (turski, arapski i perzijski) i književnosti. Magistrirao je 1982., a doktorirao 1986. s tezom o evoluciji futurskih formi u turkijskim jezicima. Stručno se usavršavao na sveučilištima u Istanbulu (1978-79.) i Ankari (1986.). U dva navrata bio je gostujući znanstvenik i stipendist zaklade Alexandera von Humboldta (1992/93. i 2000.) na Sveučilištu u Göttingenu. Od 1984. do 1992. bio je predstojnik Katedre za turkologiju Odsjeka za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Od 1994., kada je utemeljena Katedra za turkologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, bio je njezin predstojnik i redoviti profesor za suvremeni turski i osmanski jezik. Predaje i kolegije o jezicima i povijesti turkijskih naroda. Autor je prvih radova u Hrvatskoj iz lingvističke turkologije. Njegova Gramatika suvremenoga turskog jezika (1996.) zasigurno je najbolja gramatika turskoga jezika nastala na području jugoistočne Europe, cijenjena i u svjetskim turkološkim krugovima. Rezultati njegovih istraživanja tzv. bosanskog turskog jezika objedinjeni su u knjizi The Turkish Language in Ottoman Bosnia (2014.). Sastavio je i turkološku čitanku za studente, a u završnoj je fazi njegov rad na dvama sveučilišnim udžbenicima o sintaksi turskoga jezika te na velikom hrvatsko-turskom rječniku. Dopisni je član Türk Dil Kurumu (Ankara), krovne znanstvene institucije za turski jezik i jezikoslovlje, i dobitnik odličja Republike Turske za iznimne zasluge u promicanju znanosti.

Nenad Moačanin, profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, autor je pionirskih osmanističkih radova iz gospodarske i demografske povijesti u Hrvatskoj; među ostalim, objavio je nekoliko kapitalnih monografija o hrvatskom i bosansko-hercegovačkom prostoru od 15. do 18. stoljeća, a kruna njegova dosadašnjeg rada je knjiga Town and country on the middle Danube, 1526-1690 (2006.).

Tatjana Paić-Vukić viša je znanstvena suradnica u Orijentalnoj zbirci Arhiva HAZU-a i docentica u naslovnom zvanju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se arabičkim rukopisima i objavljuje radove iz orijentalne filologije i osmanske kulturne povijesti. Autorica je knjige Svijet Mustafe Muhibbija, sarajevskoga kadije (2007.) u kojoj se, prvi put u hrvatskoj historiografiji, govori o povijesti svakodnevice vjersko-pravne elite bosanskog osmanskog društva.

Mlađi nastavnici, koji su studirali na Katedri, autori su prvih doktorata iz područja turkologije i osmanistike na Filozofskom fakultetu, a po njihovim naslovima vidi se i kojim se područjima bave: Nemuslimani i funkcioniranje predmodernoga multikonfesionalnoga društva u osmanskoj Bosni (1463.-oko 1750.) (Vjeran Kursar, 2010.), Rukopisna ostavština na turskom jeziku svećenika Gjure Adama Büttnera (Marta Andrić, 2011.), Kognitivnolingvistička analiza prostornih odnosa u turskom i hrvatskom jeziku (Barbara Kerovec, 2012.), Osmanski krajiški prostor: rat i društvo u jadransko-dinarskom zaleđu u 16. i 17. stoljeću (Kornelija Jurin-Starčević, 2012.) i Osmanski intertekst u romanima Orhana Pamuka (Azra Abadžić Navaey, 2013.)

Vanjski suradnici na Katedri, uz dosad spomenute, u zadnjih su dvadeset godina bili, kronološkim redom: Ebtehaj Navaey (stručni suradnik za perzijski), Muhamed Ždralović (Arhiv HAZU-a, Zagreb), Amir Ljubović (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu), Kerima Filan (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu), Vesna Miović (Zavod za povijesne znanosti HAZU-a u Dubrovniku), Dino Mujadžević (stipendist Zaklade Alexandera von Humboldta na Sveučilištu u Bochumu), Jana Bušić (diplomirana turkologinja), Alena Ćatović (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu), Zlatko Karač (Arhitektonski fakultet, Zagreb), te Mehriban Taghiyeva (stručna suradnica za azerbajdžanski).

Od akademske godine 1995./1996. do danas na Katedri su kao lektori bili angažirani Recai Görgülü, Hediye Gülsüm Dizioğlu, Mehmet Bulut, Mehmet Işıker, Güldane Kalın, Özgür Öner, Asuman Ergün Ünsal, Ümit Apaydın te Demet Kardaş. U akademskoj godini 2013./2014. Katedra je po prvi put sklopila veći broj ugovora o suradnji sa stranim sveučilištima putem programa Erasmus.

4. Nastavnici Katedre za turkologiju dosad su kao voditelji i suradnici bili uključeni u tri znanstvena projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, odnosno Hrvatske zaklade za znanost. Osim znanstvenog istraživanja suvremenog i osmanskog turskog jezika, turske književnosti i opće i kulturne povijesti Hrvatske i Bosne i Hercegovine u osmanskom razdoblju, veliku pažnju posvećuju i prevođenju turske književnosti, u što su uključeni i bivši i sadašnji studenti.

Katedra za turkologiju sudjelovala je u organizaciji dva međunarodna simpozija i jedne radionice koji su rezultirali objavom zbornika radova. To su bili: Četvrti međunarodni turkološki simpozij zemalja jugoistočne Europe (održan 2007. u organizaciji Centra za balkanska turkološka istraživanja iz Prizrena), 18. simpozij predosmanskih i osmanskih studija (2008, u organizaciji Comité International des Études pré-Ottomanes et Ottomanes) te radionica The latest edition of Evliya Çelebi’s Seyahatname: the account of new insights (2016, u suradnji s Odsjekom za povijest, a u okviru projekta Evliya Chelebi and Croats.).

Svakoga ljeta studenti turkologije imaju priliku pohađati tečaj turskog jezika u nekoliko gradova u Turskoj. Te boravke organizira i stipendira Ministarstvo obrazovanja Republike Turske, odnosno Institut Yunus Emre, s kojim su Sveučilište u Zagrebu i Filozofski fakultet potpisali Protokol o suradnji. Institut Yunus Emre u suradnji s turskom bankom Ziraat Bankası najvažniji je donator knjižnice Turkologije, odnosno Zbirke za turkologiju u sastavu Knjižnice Filozofskog fakulteta.

5. Godine 2014. Katedra za turkologiju proslavila je dvadesetu obljetnicu. Kao zaključak ovome predstavljanju, donosimo ulomak iz intervjua s osnivačem Katedre, prof. dr. Ekremom Čauševićem, objavljenog tom prigodom, u kojemu je iznio kako bi se Katedra trebala dalje razvijati: „Prije svega, zaželio bih da i turkologija i svi drugi filološki studiji opstanu i othrvaju se nastojanjima da se društveni značaj humanističkih znanosti mjeri ‘potrebama tržišta’. Svjestan sam zadataka koji se pred nas stavljaju, ali turkologija i nadalje treba razvijati tri najvažnija smjera: prvi je filološki, okrenut istraživanjima jezika, kulture, teksta i onoga o čemu tekst govori, drugi je lingvistički, a treći osmanistički. Nadalje, našoj turkologiji želim da se osamostali kao odsjek kako bismo mogli ravnomjerno razvijati katedre. Želio bih da se unutar budućeg odsjeka za turkologiju razviju i katedre/studiji arabistike i iranistike, da bismo jednoga dana mogli ponuditi i integralni studij orijentalnih jezika. Na kraju bih našoj turkologiji poželio da kadrovski ojača i da nove obljetnice dočeka s još više uspjeha i postignuća.“

Katedra za turkologiju

DJELATNICI KATEDRE ZA TURKOLOGIJU

A) DJELATNI

Abadžić Navaey, Azra (Zagreb, 1976) (2004) 2004. asist., 2013. viši asist.

Andrić, Marta (Strizivojna, 1977) (2004) 2004. asist., 2011. viši asist., 2014. doc.

Čaušević, Ekrem (Brekovica, BiH, 1952) (1993) 1993. predavač, 1995. doc., 1997. izv. prof., 2002. red. prof., 2007. red. prof. u trajnom zvanju.

Kerovec, Barbara (Zagreb, 1977) (2005) 2005. asist., 2012. viši asist., 2016. doc.

Kursar, Vjeran (Zagreb, 1975) (2015) 2004. asist., 2011. viši asist., 2015. doc.

B) VANJSKI SURADNICI

Bušić, Jana (diplomirana turkologinja), 2009-2011.

Ćatović, Alena (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu), 2012-.

Filan, Kerima (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu), 2003-2004., 2006-2011.

Jurin-Starčević, Kornelija (Odsjek za povijest, Filozofski fakultet sveučilišta Zagrebu), 2006-.

Karač, Zlatko (Arhitektonski fakultet, Zagreb), 2015-.

Ljubović, Amir (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu), 2007-2009.

Miović, Vesna (Zavod za povijesne znanosti HAZU-a u Dubrovniku), 2010-2011.

Moačanin, Nenad (Odsjek za povijest, Filozofski fakultet sveučilišta Zagrebu), 1994-.

Mujadžević, Dino (stipendist Zaklade Alexandera von Humboldta na Sveučilištu u Bochumu), 2009-2011.

Nametak, Fehim (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu), 1994-2011.

Navaey, Ebtehaj (stručni suradnik za perzijski), 1996-2003.

Paić-Vukić, Tatjana (Arhiv Hazu-a, Zagreb), 1994-.

Taghiyeva, Mehriban (stručna suradnica za azerbajdžanski), 2014-2016.

Ždralović, Muhamed (Arhiv HAZU-a, Zagreb), 2003-2007.

C) UGOVORNI SURADNICI

Görgülü, Recai, 1995-2000.

Dizioğlu, Hediye Gülsüm, 2002-2005.

Bulut, Mehmet, 2005-2006.

Işıker, Mehmet, 2006-2011.

Kalın, Güldane, 2006-2011.

Öner, Özgür, 2011-2016.

Ergün Ünsal, Asuman, 2011-2014.

Apaydın, Ümit, 2014-2016.

Demet Kardaş, 2016-.

Seyfettin Yılmaz, 2017-.