Okolnosti izglasavanja ovoga Zakona bile su utoliko neobične što je dva dana ranije u Saboru donesena odluka da se prijedlog uputi na treće čitanje. U javnosti je to bilo shvaćeno kao dokaz nedorađenosti vladina prijedloga. Tim više je začudila nagla promjena raspoloženja saborske većine i izglasavanje Zakona dana 14. prosinca 2001. godine.

Od bitnih novina u Zakonu valja istaknuti obvezu pripremanja i tiskanja metodičkog priručnika za nastavnike uz svaki udžbenik. Za udžbenike koji su već u uporabi nakladnici moraju izdati metodičke priručnike u roku od godinu dana od stupanja na snagu Zakona o udžbenicima. Kada su u pitanju novi udžbenici, oni niti ne mogu biti predani u Ministarstvo prosvjete i športa sa zahtjevom za odobrenje ako ih ne prati metodički priručnik.

Bitna novina je također članak 6. Zakona, koji predviđa formiranje državnog Vijeća za školske udžbenike. Članove toga vijeća treba imenovati ministar prosvjete i športa, a u njemu bi se trebali naći «stručnjaci za razna nastavna područja i udžbeničku problematiku, učitelji i nastavnici, članovi udruga iz područja obrazovanja, predstavnici Vijeća za djecu Vlade Republike Hrvatske, te udruga nacionalnih manjina». Odabir članova Vijeća može ubuduće predstavljati određeni problem jer će se teško moći odabrati trinaest osoba (koliko treba biti članova Vijeća uključujući i njegova predsjednika) koje bi mogle predstavljati sve zainteresirane sredine, a koje bi bile kompetentne odlučivati o «udžbeničkom standardu», te o «elementima i instrumentariju za ocjenu usklađenosti udžbenika i priručnika s udžbeničkim standardom, nastavnim sadržajima i ciljevima odgojno-obrazovnog rada», posebno što nije u potpunosti jasno tko su «stručnjaci za razna nastavna područja i udžbeničku problematiku». Poziv za predlaganje kandidata za spomenuto Vijeće izašao je potkraj siječnja 2002. u dnevnim novinama.

Zakon doduše predviđa određene rokove rješavanja molbi za odobrenje i za Ministarstvo, ali obveze i kazne predviđene Zakonom odnose se isključivo na nakladnike (a u slučaju korištenja udžbenika protivno odredbama zakona - i na škole). Iskustva iz posljednjih godina pokazala su da je upravo Ministarstvo prosvjete obično kasnilo s postupkom odobravanja udžbenika, nije slalo na vrijeme u škole popise odobrenih udžbenika i slično - izazivajući popriličan kaos među nastavnicima i učenicima, odnosno njihovim roditeljima - dok se prije početka svake školske godine odgovornost za kašnjenje knjiga u medijima redovito prebacivala na izdavače udžbenika, a visoki službenici Ministarstva preko medija su prijetili sankcijama nakladnicima zaboravljajući na svoju odgovornost. Novi Zakon o udžbenicima u tome pogledu nije nikakav napredak s obzirom da ne predviđa nikakve posljedice za Ministarstvo ili njegove službenike u slučaju nesavjesnog obavljanja svoga dijela posla oko udžbenika.