States and Regions

Transregional Projects

• Albania
  
• Bosnia and Hercegovina
  
• Bulgaria
  
• Croatia
  
• Cyprus
  
• Greece
  
• Hungary
  
• FYRoMacedonia
  
• Moldova
  
• Romania
  
• Slovenia
  
• Turkey
  
• Yugoslavia
        Kosovo
        Montenegro
        Serbia

(return to home page)

Magdalena Najbar-Agicic

Branislava Baranović, «Slika» žene u udžbenicima književnosti,
IDIZ, Zagreb 2000., str. 182.

Iz tiska je upravo izašla knjiga Branislave Baranović «Slika» žene u udžbenicima književnosti. Knjiga je nastala u sklopu projekta «Vrijednosni sustav mladeži i društvene promjene u Hrvatskoj», a izdao ju je Institut za društvena istraživanja u Zagrebu u kojem je izvođen spomenuti projekt. Tijekom njegove realizacije uspostavljena je suradnja s Grupom za ženska ljudska prava B.a.B.e.

U knjizi su predstavljeni rezultati istraživanja prikaza žena u udžbenicima književnosti u Hrvatskoj. Analizom su obuhvaćeni udžbenici od prvog do osmog razreda osnovne škole i od prvog do četvrtog razreda gimnazije. Analiza je provedena 1999. godine.

Knjiga se sastoji od dva glavna dijela. U prvom je predstavljena teorijsko-metodološka koncepcija analize, ciljevi, hipoteze i metode istraživanja, kao i društveni kontekst analiziranog problema, tj. društveni položaj žena u socijalističkoj i post-socijalističkoj Hrvatskoj. Analiza udžbenika zamišljena je prvenstveno kao sociološko istraživanje i zasniva se na socio-konstruktivističkom pristupu. Prikaz društvenog konteksta treba omogućiti uvid u društvenu «sliku» žene i njezin utjecaj na kreiranje prikaza žene u školskim udžbenicima.

Drugi dio knjige sadrži rezultate istraživanja koje je trebalo odgovoriti na pitanje koliko su zastupljene i kako su predstavljene žene u udžbenicima književnosti. Istraživanjem je utvrđeno da su žene u odnosu na muškarce znatno slabije zastupljene u udžbenicima, ali i to da su stereotipno prikazane, posebno kada je riječ o njihovoj ulozi u društvu, zanimanjima i ulozi u obitelji. Rezultati istraživanja upozoravaju na to da se preko udžbenika mladima prenosi patrijarhalni model žene. Žena je predstavljena prvenstveno kao majka i odgajateljica, a ne kao osoba koja ima specifične interese ali i jednaki, ravnopravni položaj u društvu. Primjerice, žene su prvenstveno majke, pa i bake, češće nego muškarci prikazuju se u kontekstu djece, te za razliku od muškaraca češće se pojavljuju u tradicionalnom okruženju kao što su seoske sredine. Potiskivane su u sferu privatnosti, znatno se češće spominju u kontekstu obitelji nego u kontekstu profesionalnih uloga što je odraz maskulizirane stereotipne slike o podjeli rada. Ženama su najčešće pripisivane samo određene psihosocijalne osobine (primjerice: lakomislena, nesamostalna, nježna) različite od muškaraca (odlučan, hrabar). Istraživanje prikaza žene u udžbenicima književnosti pokazalo je da je stereotipna, patrijarhalna «slika» žene ipak donekle «narušena». Pojavljuju se neke zajedničke osobine obaju spolova (primjerice: osjećajan/osjećajna, nasilan/nasilna).

Knjiga sadrži tabelarne prikaze rezultata istraživanja: broja i površine analiziranih tekstova i metodičkih priloga u udžbenicima (primjerice slika), vrste književnih oblika tekstova, dominantnih tema, postotaka zastupljenosti autora tekstova po spolu, autora slika po spolu, frekvencije ženskih i muških likova u udžbenicima, njihove dobi i konteksta u kojima se pojavljuju, te ranga psiho-socioloških osobina muških i ženskih likova. Na kraju knjige u prilogu nalaze se primjeri iz pojedinih udžbenika. Knjiga sadrži također sažetak na engleskom jeziku.

Zaključci istraživanja ukazuju na potrebu novoga vrednovanja, daljnjih analiza i revizije udžbeničke literature. Rekonstrukcija udžbenika u pravcu obrazovanja za jednakost spolova zahtijeva također redefiniranje odgojno-obrazovnih ciljeva i sadržaja nastave književnosti. Nameće se pitanje - na koje knjiga Branislave Baranović ne daje zadovoljavajući odgovor - je li (i u kolikoj mjeri) takva, a ne drugačija slika žene u udžbenicima književnosti odraz stanja u književnosti i u povijesti književnosti općenito.

U nedostatku sličnih istraživanja udžbenika u Hrvatskoj u metodološkom smislu autorica je koristila inozemne analize, kao i hrvatske radove na temu položaja i stereotipnih slika žena općenito. Najveći nedostatak knjige jest to da su analizom obuhvaćeni samo neki, a ne svi udžbenici književnosti koji su se nalazili na popisu udžbenika u Hrvatskoj u vrijeme istraživanja, kao i činjenica da je analiza donekle izgubila na svojoj aktualnosti s obzirom na značajne promjene na tržištu udžbenika koje su se dogodile od 1999. godine do danas. Međutim, knjiga Branislave Baranović vrijedan je prilog analizi udžbenika, te bi nesumnjivo trebala imati određeni utjecaj prilikom rada na novom kurikulumu za hrvatske škole.