Domagoj Perkić, suradnik na projektu, sudjelovao je na više terenskih i podvodnih arheoloških istraživanja u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Cavtat, antički brodolom s amforama
Nalazi se kod hridi Šupjerka ispred Cavtata. Riječ je o jednom od najočuvanijih antičkih brodoloma u Hrvatskoj, ali i na cijelom Mediteranu. Na površini je vidljivo oko 600 amfora, uglavnom sjeverno afričkih cilindričnih i Late roman 2 amfora. Datacija: 4. st. posl. Kr. Zbog izuzetne vrijednosti lokalitet je pokriven zaštitnim kavezom.
Cavtat, antički brodolom s dolijama
Kod otočića Supetar nedaleko Cavtata nalazi se podmorski lokalitet s nalazima antičkih dolija. Na pješčanom dnu dokumentirano je 8 cijelih ili gotovo cijelih dolija, od kojih svaka ima zapreminu od cca 1200 litara. Pretpostavlja se da se radi o brodolomu iako ostaci broda nisu pronađeni. Datacija: 1. st. posl. Kr.
Cavtat
Pogled na Cavtat, prapovijesni i antički Epidaurum te okolni akvatorij gdje se nalaze najmanje 4 podmorska arheološka lokaliteta.
Jakovljan
Lokalitet se nalazi zapadno od Šipanske Luke. Riječ je o ostacima antičkog brodoloma koji je prevozio kamene sarkofage. Na dubini od 37 m nalaze se tri sanduka kamenih sarkofaga i tri poklopca. Sarkofazi su jednostavne izrade, bez ukrasa. Poklopci su izrađeni u obliku krova na dvije vode s ugaonim akroterijima. Dva sanduka i dva poklopca većim dijelom se nalaze iznad površine dna, dok je treći par gotovo u cijelosti ukopan u pijesak.
Korčula – Gubavac, kamenolom
Između grada Korčule i Lumbarde nalazi se više manjih otočića na kojima je utvrđeno postojanje antičkih i srednjovjekovnih kamenoloma. Jedan od njih je i otok Gubavac gdje se tragovi branja kamena vide na njegovoj južnoj i istočnoj strani.
Korčula – Sutvara, kamenolom
Između grada Korčule i Lumbarde nalazi se više manjih otočića na kojima je utvrđeno postojanje antičkih i srednjovjekovnih kamenoloma. Jedan od njih je i otok Sutvara gdje su vidljivi tragovi branja kamena u vidu više cava na vrhu i sa sjeverne strane otoka.
Korčula – Sutvara, sv. Barbara
Pored ostataka kamenoloma, na Sutvari se nalaze i ostatci ranokršćanske crkve, vjerojatno posvećene sv. Barbari po kojoj je ime dobio i cijeli otočić. Crkva je pravokutnog tlocrta s apsidom izvana trapezoidne, a iznutra polukružne osnove. Karakteristična je djelomična upotreba tehnike zidanja opus spicatum.
Mljet, Klačine, antički brodolom
Nedaleko od naselja Okuklje na Mljetu, kod rta Maharac, na položaju Klačine, na sjevernoj strani otoka Mljeta, na dubini 29 – 34 m, nalaze se ostaci antičkog brodoloma. Na površini je vidljivo preko sto amfora tipa «Lamboglia 2» iz 1. st. pr. Kr., a ostaci brodske konstrukcije se nalaze pod pijeskom. Sve amfore su čvrsto srasle uz okolno dno i prekrivene inkrustratom. Zbog velike vrijednosti lokaliteta i njegove očuvanosti lokalitet je pokriven zaštitnim kavezom.
Miočići – mitrej
U prirodnoj pećini, zvanoj Tomina jama, u Močićima, Konavle, nalazi se svetište Mitre, a pretpostavlja se i postojanje ranijeg Silvanovog svetišta. Na zidu pećine vidljiv je prikaz Mitre Taurroktonosa koji ubija svetog bika. Sa strane su dvojica bakljonoša (Cautesa i Cautopatesa), iznad Mitre su sunce i mjesec, a ispod škorpion, zmija i pas. Na području Cavtata boravile su dvije rimske kohorte (VI i VIII), a Mitra je obožavan među vojskom i najčešće se širi upravo preko nje. Okvirna datacija Mitreja je 3. – 4. st. posl. Kr.
Srebreno, Gorčina – antička luka
Ostatci antičke luke i pripadajuće operativne obale nalaze se na području uvale Srebreno, u sjevernom podnožju brda Goričina, u Župi Dubrovačkoj. Riječ je o prirodno zaklonjenom prostoru srebrenske uvale koja je dodatno zaštićeno gradnjom lukobrana, tzv. Velikog mula. Na pješčanom dnu, na dubini 2- 4 m, u dužini od oko tridesetak metara nalaze se velike količine pokretnog arheološkog materijala. Uglavnom je riječ o manjim i većim ulomcima amfora, poklopaca amfora, ulomcima zdjela, tanjura, šalica i drugog keramičkog materijala. Među pokretnim materijalom posebno se mogu izdvojiti nalazi amfora tipa Dressel 1, datiranih u 1. st. pr. Kr. i 1. st. posl. Kr., te ulomci helenističke keramike iz 2. – 1. st. pr. Kr. Prema ostalim nalazima može se pratiti kontinuitet do 4. st. posl. Kr. Svi nalazi su raspršeni na površini, međutim na pojedinim mjestima vidljiv je kulturni sloj debljine 50 cm i više. Slijedom navedenog, možemo pratiti kontinuitet korištenja luke u razdoblju najmanje od 2. st. pr. Kr. do 4. st. posl. Kr., a potrebno ga je promatrat i u zajedničkom arheološkom kontekstu s antičkim naseobinskim lokalitetom na sjeveroistočnom dijelu brda Goričina, neposredno iznad luke. U širem kontekstu riječ je o dijelu agera kolonije Epidauruma.
Vilina špilja
Vilina špilja se nalazi u strmim stijenama brda Bjelotina, iznad izvora rijeke Ombla, u Rijeci dubrovačkoj. Prostor na kojemu se nalazi arheološko nalazište predstavlja samo manji dio špiljskog sustava Vilina špilja – Ombla izvor. Na osnovu arheoloških istraživanja koje je obavljao Arheološki muzej Dubrovačkih muzeja 2014. i 2015., može se pretpostaviti kako je špilja višekratno, ali sporadično i kratkotrajno, korištena u razdoblju od kraja 7. tisućljeća pr. Krista do u 3. st. pr. Kr. Gotovo potpuno odsustvo vertikalne arheološke stratigrafije, kao i plitka dubina kulturnih slojeva svjedoči o njenoj sporadičnoj i kratkotrajnoj upotrebi. No, mnoštvo arheoloških nalaza, prije svega ulomaka keramičkih posuda iz različitih razdoblja: rani i kasni neolitik, eneolitik, rano i srednje brončano doba, mlađe željezno doba, govori nam da je špilja korištena višekratno. Iz ranijih prapovijesnih razdoblja, za sada, najveću novost i spoznaju predstavlja korištenje špilje s početaka neolitizacije ovih prostora, odnosno ulomci keramičkih posuda koji pripadaju „impresso kulturi“.
Vilinu špilju kao ilirsko svetište iz vremena 4. i 3. st. pr. Kr., možemo proučavati kroz najfinije i najskupocjenije posude tog vremena, gotovo isključivo vezane uz ispijanje vina, a koje su helenističke provenijencije (atičke, južnoitalske i alto adriatico radionice). Pojedine od njih su sekundarno bušene na dnu (funkcija libacije), pojedine su popravljane (votivna funkcija), a među svima se ističu tzv. glaukes ili sovini skifosi. S druge strane, pored helenističkog posuđa, imamo i nalaze minijaturnih (očito votivnih) posudica kao i čaša (šalica) koji su lokalni produkt. Zasigurno u jednom grčkom svetištu ne bi imali, za grke bezvrijedne, jednostavne, ilirske votivne posude.
U svakom slučaju riječ je o arheološkom nalazištu koje nam pruža brojne spoznaje o identitetu, religiji i materijalnoj kulturi Ilira, te načinu kako su se oni uključivali u svijet Mediterana, prvo u okviru helenističke, a potom i rimske civilizacije.
Hrvatski
English