Gardun

 

Legijski logor: Gardun – Tilurium

Rimski vojni logor – Tilurij nalazi se na mjestu današnjega sela Gardun, udaljenoga nekoliko kilometara od grada Trilja. Rimljani su bili podigli logor na mjestu nekadašnje ilirske gradine, na sjeveroistočnom dijelu visoravni koja se uzdiže iznad desne obale rijeke Cetine (Hyppus). Kod današnje crkve sv. Petra, dominantne i strateške točke istočno od logora, gdje apsolutna visina doseže 429 m, pruža se pogled na rijeku Cetinu i prijelaze preko nje kao i na sva okolna polja i visoravni. Naravno da se s toga mjesta dalo nadgledati i prometnice, što je bilo važno jer je preko Cetine vodila cesta Salona – Argentaria, da bi se upravo tu, na Cetini, na mjestu današnjega grada Trilja, koji se u antičkim itinererima spominje kao Pons Tiluri, račvala u dva pravca. Jedan je pravac išao preko Delminija, na sjeveroistok prema Argentariji, a drugi preko Narone prema Skadru i Dirahiju, na jugoistoku.

Prostor logora se prema sjeveru, na mjestu gdje se nalazi lokalitet Međine, stepenasto penje do visine od 440 m, dok se na jugu prema lokalitetu Podvornice teren spušta na 377 m. Prema zapadu područje današnjeg sela Gardun graniči s teritorijem sela Vojnić. Na ulazu u samu vojnićku dolinu nalaze se i danas ostaci ilirskog bedema zvanog Prizida. Taj je bedem, čija je širina iznosila oko 2 m a visina oko 4 m, sagrađen tehnikom suhozida. Veliki kameni blokovi slagali su se bez upotrebe žbuke s vanjske i unutrašnje strane, a međuprostor se ispunjavao usitnjenim kamenjem. Danas je od nekadašnjeg bedema sačuvana ta unutrašnja ispuna koja se, zbog toga što su vanjski kameni oblozi odneseni, raširila i spustila. Bedem je zatvarao prilaz s visoravni Poda, a pružao se od krajnjega juga Čemernice, tj. brda Bračice do lokaliteta “Kusića gomile” koji se nalazi istočno od sela Bućani. Ti su bedemi, iako još uvijek ne znamo vrijeme njihove izgradnje, igrali sigurno veliku ulogu u zaštiti prilaza ilirskoj gradini koja se nekoć nalazila na području Tilurija. Na mjestu te strateški izvanredno dobro smještene gradine podigli su Rimljani vojni logor, koji je zajedno s onim u Burnumu, kao i kastelom na Gračinama (Bigeste) te s nekoliko manjih kastela činio obrambenu crtu, neku vrstu limesa prema, u tom vremenu, još nesigurnoj unutrašnjosti provincije, čime je bilo presječeno područje ratobornih Delmata.

Iako je u znanstvenoj literaturi značaj ovog legionarskog logora odavno uočen, nakon njegove ubikacije koju je uspješno riješio S. Gunjača, znanost se samo jednom temeljito pozabavila pitanjem Tilurija. Radi se o članku M. Zaninovića koji vrlo iscrpno analizira vojni značaj tog logora u antici. Osim što iznosi mišljenje da je nekadašnja ilirska utvrda Tilurium za vrijeme Oktavijanove vojne ekspedicije 34 – 33. pr. Kr. zaslužila Plinijev atribut, izrečen u rečenici: Burnum, Andetrium, Tribulium, nobilitata proeliis castella (N.H. III, 142), Zaninović podržava opće mišljenje da je do gradnje logora došlo nakon gušenja Batonova ustanka 9. godine, ne polemizirajući s mišljenjem O. Cuntzea o dolasku rimskih trupa na Gardun najkasnije 15. pr. Kr.

Na području koje zauzima oko 12 hektara na kojem se nekada nalazio rimski vojni logor ostalo je malo toga sačuvanoga. Jedini arhitektonski ostaci, djelomično prepoznatljivi, su vrlo kratke dionice nekadašnjeg bedema na sjevernom i zapadnom dijelu logora. U samom su se selu Gardun mnoge kuće gradile od kamena koji je u antici služio drugim objektima. Osim toga u zidovima kuća ugrađeni su dijelovi različitih spomenika od kojih se poneki čuvaju i po dvorištima.

Vojne jedinice:

legio VII Claudia pia fidelis, cohors VIII voluntariorum civium Romanorum

Povijest istraživanja:

Od 1980. god. prostor sela Garduna i njegova bliže okolica upisani su pod rednim brojem 959 u Registar nepokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu (Pravni status Z-2315). Od 1997. god. rimski legijski logor Tilurij postaje i objektom sustavnih arheoloških istraživanja. Od tada na svjetlo dana izlaze ostaci različitih logorskih građevina, kao i brojni pokretni nalazi. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH odobrilo je 1997. godine financiranje projekta pod nazivom Rimski vojni logori u Hrvatskoj – Tilurij, i to od 1997. do 2002. Kroz projekt Rimski vojni logori u Hrvatskoj – Tilurij od 2003. do 2006. kroz projekt Rimski vojni logori u Hrvatskoj – Tilurij i od 2007. kroz projekt Rimski vojni logori u Hrvatskoj. Tilurij je od 2014. i jedan od predmeta znanstvenog istraživanja unutar istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Između Dunava i Mediterana. Istraživanje uloge rimske vojske u mobilnosti ljudi i roba u vrijeme Rimskog carstva na području Hrvatske.

-> Izvješća o rezultatima istraživanja

Arheološki spomenici:

Nadgrobni spomenici: CIL III 13975 = HD012375; CIL III 14932 = HD028177 = lupa 21462; CIL III 14935 = HD028180; CIL III 14934 = HD028183; ILJug 1953 = HD033015; ILJug 0733 = HD034182; ILJug 1938 = HD034255; CIL III 9738 = CIL III 8781 = ILJug 1941 = HD034287 = lupa 21466; ILJug 1942 = HD034288; ILJug 1943 = HD034289; ILJug 1944 = HD034290; ILJug 1945 = HD034291; ILJug 1946 = HD034292; ILJug 1949 = HD034293 = lupa 21444; ILJug 1950 = HD034294 = lupa 21448; ILJug 1951 = HD034295; ILJug 1952 = HD034296; ILJug 1955 = HD034298; ILJug 1958 = HD034300; ILJug 1959 = HD034301; ILJug 1960 = HD034302; HD039866 = lupa 21432; HD039867; HD040156 = lupa 21437; HD040157 = lupa 21465; CIL III 9735 = HD046617; HD050511; CIL III 2717 = CIL III 9728 = HD051028; CIL III 14933 = HD051029 = lupa 21471; CIL III 9737 = HD054439 = lupa 21458; CIL III 2712 = CIL III 9727 = HD054440; CIL III 2723 = HD054613; CIL III 14944b = HD054616; CIL III 14930 = HD055191; CIL III 14936 = HD058773; CIL III 14937 = HD058774; CIL III 14938 = HD058775; CIL III 14939 = HD058776; CIL III 14941 = HD058778; CIL III 14942 = HD058779; CIL III 14943 = HD058781; CIL III 13976 = HD058783 = lupa 21450; CIL III 9734 = HD058787 = lupa 21451; CIL III 2716 = HD058789 = lupa 21469; CIL III 13973 = HD058792; CIL III 13977 = HD058795; CIL III 13980 = HD058808; CIL III 2708 = CIL III 9725 = HD058818; CIL III 2710 = CIL III 9726 = HD058819 = lupa 21443; CIL III 2722 = CIL III 9729 = HD058829; CIL III 2725 = CIL III 9730 = HD058835; CIL III 9731 = HD058837; CIL III 9732 = HD058839; CIL III 9733 = HD058840 = lupa 21439; CIL III 2714 = CIL III 9736 = HD058848; CIL III 9741 = HD058854 = lupa 21487; CIL III 9742 = HD058855; CIL III 9744 = HD058861; CIL III 9745 = HD058864; CIL III 2709 = HD058869 = lupa 21433; CIL III 2713 = HD058889; CIL III 2718 = HD058891; CIL III 2721 = HD058898; CIL III 2724 = HD058899; CIL III 2726 = HD058900; CIL III 2727 = HD058902; CIL III 13979 = HD061689; CIL III 13978 = HD061690 = lupa 21470; CIL III 9776 = HD061940; CIL III 2715 = HD062415;  CIL III 13188 = HD064080; CIL III 13189 = HD064081

Počasni spomenici: ILJug 1948 = HD021069; CIL III 3202 = HD053712

Zavjetni spomenici: CIL III 13187 = ILJug 0143 = HD028864; ILJug 1947 = HD033012; ILJug 0142 = HD033094; ILJug 0144 = HD033097; ILJug 0734 = HD034183; ILJug 0735 = HD034184; ILJug 1939 = HD034285; ILJug 1940 = HD034286; ILJug 1954 = HD034297; HD045053; CIL III 9739 = HD056324; CIL III 2706 = CIL III 9724 = HD058589; CIL III 13972 = HD058790; CIL III 2707 = HD058868; CIL III 13186 = HD064079

Ostali spomenici: CIL III 14940 = HD058777; CIL III 14944a = HD058782; CIL III 13974 = HD058793; CIL III 9747 = HD058867; CIL II 2711 = HD058879; CIL III 2719 = HD058893; CIL III 2720 = HD058894

Literatura:

http://arheo.ffzg.unizg.hr/provincijalna/wp-content/uploads/2014/02/BIBLIOGRAFIJA.pdf