Klasični pismeni izvori bili su i ostaju od nemjerljive vrijednosti u procesu rekonstrukcije važnih povijesnih događaja. Rimsko osvajanje područja između Mediterana i Dunava, a koje je danas dio teritorija Republike Hrvatske, se prvenstveno proučavalo (i još uvijek se) u kontekstu rimskih pismenih izvora. Brojna djela klasičnih povijesničara su od neprocjenjive vrijednosti za poznavanje rimske povijesti ovih regija, koje su u početku bile dio provincije Illyricum. Kasnije je taj teritorij sadržavao dijelove X. regije i provincija Dalmatia i Pannonia. Integracija prapovijesnih zajednica u rimskih svijet bila je i ostaje važna znanstvena tema. Autohtone zajednice, počevši s onima s Apeninskog poluotoka, došle su u kontakt s rimskim osvajačima, time započevši dinamičnu interakciju civilnog stanovništva i vojske. Formiranje nove vladavine rezultiralo je razvojem civilne infrastrukture, uvođenjem administracije, počecima urbanizacije te izgradnjom vojnih objekata. Nova mobilnost nije samo promjenila živote lokalnog stanovništva, već je ujedno i promijenila pejzaž i okolinu. Legije, pomoćne jedinice, mornari te civilni useljenici trebali su smještaj, hranu te različita dobra i usluge. Takve nove potrebe rezultirale su promjenama regionalnih ekonomija, socijalne strukture i kulture. Način na koji su se događale te promjene, modifikacije ili čak potpuna odbacivanja prethodnih političkih i ekonomskih, kao i kulturnih i religijskih naslijeđa razlikovao se od provincije do provincije te slično tome unutar svake provincije. Istraživanja koje su dosad provedena sugeriraju utjecaj vojnika na promjene koje su se dogodile u novo osvojenim regijama.
Vojni logori u pojedinim provincijama bili su sistematski planirani i strateški pozicionirani, s ciljem ostvarivanje brže logistike i komunikacije. U skladu s tim ciljevima, Rimljani su izgradili dva legijska logora blizu jadranske obale: Burnum i Tilurium. Također, među njima su podigli nekoliko utvrda za pomoćne jedinice. U je jednom trenutku 15000 vojnika bilo locirano na području između rijeke Krke i rijeke Cetine, za čije je redovite operacije bila potrebna voda, hrana, oprema, brze komunikacije te zabava.
Na samim granicama Carstva na rijekama Rajni i Dunavu, također je postojala značajna koncentracija vojnika. Hrvatski dio Rimskog Limesa na Dunavu je dugačak 188 kilometara. Sastojao se od rijeke te vojnih utvrda od Batine do Iloka.
Natpisi s proučavanih vojnih lokaliteta u regijama Pannonia i Dalmatia biti će analizirani kako bi se dobile korisne informacije koje će dodatno poboljšati rezultate projekta. Epigrafska analiza uključuje onomastiku, podrijetlo, godište, godine vojne službe, vojne činove i pozicije te obiteljske odnose. Ovakva analiza će ponuditi podatke o obiteljima vojnika, kao i podatke o utjecaju vojnika na civilno stanovništvo koje je živjelo u blizini vojnih lokaliteta. Također, biti će nabrojeni svi vojnici s podrijetlom iz područja Pannonia i Dalmatia, koji su bili regrutirani u rimsku vojsku te bili poslani izvan svojih domicilnih provincija. Na ovaj način, moći ćemo analizirati utjecaj stranaca u rimskoj vojsci. Ujedno će ta analiza pružiti uvid u problem raseljavanja lokalnog stanovništva iz njihovog domaćeg područja s ciljem uspješne integracije osvojenih područja u rimski svijet.
Cilj projekta je istražiti razinu utjecaja vojnih jedinica, logora i luka na civilno stanovništvo i njihova naselja, lokalnu trgovinu te čitavu ekonomiju. Implementacija arheoloških podataka u kombinaciji s pismenim izvorima pokazala je da se može postići uravnoteženiji pogled. Dokazano je da takav metodološki pristup može rezultirati opsežnijim informacijama o pitanjima na koja pismeni izvori ne mogu ponuditi odgovore. Zahvaljujući arheološkim podatcima, dokazano je da se nikakvi pretjerani zaključci ne mogu donositi o samoj integraciji, s obzirom da je ona ovisila o faktorima koji su imali različite uloge u različitim miljama. Takvo istaživanje još nikad nije bilo provedeno u Hrvatskoj te bi rezultati ovog istraživanja popunili informacijske praznine koje trenutno postoje za ovaj dio Carstva kroz analizu najveće moguće količine informacija o životu i aktivnostima rimske vojske.
Voditelj projekta je redoviti profesor i voditelj katedre za rimsku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju, čije se istraživanje bavilo problemima provincijalne rimske arheologije. Brojne godine uspješnog istraživanja od strane voditelja projekta kao i ostalih članova projekta služi kao garancija održivosti predloženog pristupa te uspješne implementacije ciljeva projekta.
Hrvatski
English