Dr. sc.  Marko Šarić
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Krajiška kultura i protomodernizacija u 18 stoljeću: promjene u shvaćanju prostora i vremena u krajiškoj epici od Bečkog do Dubičkog rata (1683-1699. – 1788-1791.)

Prilagođavanje Vojne krajine novim potrebama u 18. stoljeću zahtijevalo je korijenite reforme koje su zahvaćale gotovo sve sfere privatnog i javnog života krajišnika. U tom smislu, ideja vojnog preustroja kroz upravno-teritorijalno ujednačavanje krajiškog prostora i pravno-statusno izjednačavanje krajiškog stanovništva, a čiji je cilj bio pretvoriti pograničnu miliciju u regularnu discipliniranu vojsku, koja bi uz to u najvećoj mjeri sama pokrivala veći dio troškova svoga održanja (vojevati u svom ruvu, o svom kruvu), ostavila je dubok trag i u tradicijskoj kulturi krajišnika koja se tada suočava s novim („protomodernizacijskim“) smjerovima razvoja. Te nove momente u načinu života, običajima, identitetima, vrijednostima i shvaćanjima – koji su usmjeravani u sklopu širih prosvjećeno-apsolutističkih reformskih zahvata (najprije umjerenih marijaterezijanskih a potom i radikalnijih jozefinističkih) – prepoznajemo i u usmenom epskom stvaralaštvu krajišnika toga doba, tom neiscrpnom izvoru kulturne povijesti „odozdo“. Tako usporedba epskih pjesama iz tzv. Erlangenskog rukopisa koji nastaje na širem vojnokrajiškom prostoru početkom 18. stoljeća i pjesama iz ciklusa tzv. graničarske epike koji se postupno oblikuje tijekom druge polovice 18. stoljeća (i traje do druge polovice 19. st.), jasno pokazuje pripadnost dvama različitim epskim slojevima – starijem, arhaičnijem, „predmodernom“, i mlađem, inovativnijem, „protomodernom“.

Promjene u krajiškoj epici od Bečkog do Dubičkog rata naročito su vidljive u starom i novom shvaćanju prostora i vremena. Primjerice, kad su u pitanju geografske atribucije prostora, u pjesmama Erlangenskog rukopisa Krajina je apsolutno najzastupljeniji pojam. Ona istodobno predstavlja i realan i imaginaran, mitski prostor prema kojemu se kazivač emotivno odnosi. To je prostor koji razdvaja i spaja, koji se brani i napada, na kojem se teško živi i lako umire. Krajina je katkad geografski sasvim neodređen pojam, a katkad ima svoje uže regionalno određenje (Krajina turska, Krajina kaurska, Radojica iz Krajine arvatske). Nekad je to samo Krajina, a nekad su to krajine. U pjesmama graničarskog ciklusa, Krajina gubi karakter virtualnog toposa jednog junačkog svijeta (i kršćanskog i muslimanskog), i postaje konkretan prostor omeđen jasnim političko-administrativnim granicama. Dok su pjevači iz erlangenske zbirke u punom smislu „regionalni“ kazivači, pjevači graničarskih pjesama ostaju usko lokalni pjesnici – pjevači određenih regimenti. Oni u pjesmama prate samo jednu vojsku, čak samo jednu regimentu. Slične promjene uočavamo i u doživljaju vremena. Dok u pjesmama Erlangenskog zbornika, uz ciklični („agrarni“), još uvelike dominira liminalni doživljaj vremenskog trajanja i arhaični temporalni anakronizam, u graničarskoj epici kazivanje opjevanih događaja u pravilu teče kronološki, pjesme djeluju kao „kronike s vojnih pohoda“ a vremenski slijed je linearan.

Biobibliografija

Marko Šarić (Zagreb, 1971.), diplomirao je 1998. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2001. radi kao znanstveni novak u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na projektu Triplex Confinium: hrvatska višegraničja u euromediteranskom kontekstu. Magistarski rad Dinarski Vlasi između Osmanskog Carstva i Venecije: povijest pravnih institucija jednog krajiškog društva (16.-17. stoljeće) obranio je 2005., a doktorsku disertaciju Vlasi na Tromeđi: suživot u sukobima u graničnim društvima i kulturama Morlakije (16.-17. stoljeće) 2010. Specijalistički interes usmjeren mu je na regionalnu povijest Srednje i Jugoistočne Europe te Sredozemlja u ranom novom vijeku, s naglaskom na društvenu i kulturnu povijest vlaških zajednica i vojnokrajiških sustava u imperijalnom višegraničju. Sudjelovao na više međunarodnih i znanstvenih skupova, kolokvija i okruglih stolova. U okviru znanstveno-istraživačkog rada istraživao i u inozemnim arhivima. U sklopu projektnih aktivnosti Triplex Confiniuma surađuje i na drugim znanstvenim projektima.

Izbor iz bibliografije:

„Turska osvajanja i ekosistemske tranzicije u Lici i Krbavi na prijelazu iz kasnog srednjeg vijeka u rani novi vijek (15.-16.). st.“ u: Roksandić, Drago – Mimica, Ivan – Štefanec, Nataša – Glunčić Bužančić, Vinka (ur.). Triplex Confinium (1500-1800): ekohistorija. Zbornik radova sa međunarodnog znanstvenog skupa održanog od 3. do 7. svibnja 2000. godine u Zadru. Književni krug, Zavod za hrvatsku povijest. Split-Zagreb, 2003., 243-250.

„Inter-confessional Relations and (In)tolerance among the Vlachs (16th-17th Centuries).“ in: Ivetic, Egidio – Roksandić, Drago (ed.). Tolerance and Intolerance on the Triplex Confinium. Approaching the „Other“ on the Borderlands Eastern Adriatic and beyond 1500-1800. Cleup. Padova, 2007., 181-194.

„Bunjevci u ranome novom vijeku. Postanak i razvoj jedne predmoderne etnije.“ u: Černelić, Milana – Rajković, Marijeta – Rubić, Tihana (ur.). Živjeti na Krivom Putu. Sv. I. FF press. Zagreb, 2008., 15-43.

„Predmoderne etnije u Lici i Krbavi prema popisu iz 1712./14.“ u: Holjevac, Željko (ur.).  Identitet Like: korijeni i razvitak. Knjiga I. Institut društvenih znanosti „Ivo Pilar“. Zagreb-Gospić, 2009., 327-384.

„Planine i morlački svijet u Dalmaciji: ekohistorijski osvrt.“ u: Ekonomska i ekohistorija. Časopis za gospodarsku povijest i povijest okoliša. Vol. VI. Br. 6. Zagreb, 2010., 55-94.

Both comments and pings are currently closed.