Novosti

Dr. sc. Alexander Buczynski

Hrvatski institut za povijest u Zagrebu

 

Jozefinska reforma Vojne krajine 1787. godine

Kantonski je sustav jedna od brojnih reformi cara Josipa II. u administraciji, no, za razliku od većine njegovih ostalih upravnih reformi, dosad je, na žalost, taj sustav ostao neistražen. Od svih reformi koje je taj vladar proveo, najpoznatiji je svakako njegov Patent o toleranciji koji je objavljen 1781. godine i koji nije povučen. Većinu svojih upravnih reformi car Josip II. opozvao je, naime, osobno neposredno prije svoje smrti, dok je ostatak ukinut ubrzo nakon toga. Kantonski je sustav, doduše, uspio nadživjeti svoga glavnoga promotora gotovo 10 godina, ali ga je na kraju ipak čekala ista sudbina kao i ostale “promašene” jozefinske reforme. Legendarni car, koji se nije ustručavao zasukati rukave i osobno plugom zaorati polje, mislio je da svaka vlada ima obvezu pomagati podanike, osigurati njihovo blagostanje i sreću, a podanici da zauzvrat imaju obvezu služiti državi. Njegovi biografi uglavnom se slažu da je car Josip II. bio vrlo inteligentan i energičan, ali da nije imao tu “državničku mudrost” koja je karakterizirala Mariju Tereziju. Napustio je politiku konsenzusa i kompromisa, koja je obilježavala vladavinu njegove majke, i zanemario ključnu političku realnost, što je na kraju postalo kobno za njega. Kao pravi idealist pomislio je, naime, da može vladati bez podrške aristokracije i Crkve. Car Josip II. vrlo je često ocijenjen kao osobito tvrdoglav, arogantan i nestrpljiv, a zbog neumjerenosti i beskompromisnosti njegova je brzopleta provedba reformi unaprijed bila osuđena na propast. Kroz gotovo sve povijesne rasprave o jozefinskim reformama provlači se tvrdnja da te reforme nisu uspjele zbog centralizacije i germanizacije koju je vladar nemilosrdno provodio i koje su otuđile podanike od njega. No, stoji li ta tvrdnja u odnosu na kantonsku reorganizaciju Vojne krajine koja je dovršena 1787. godine? Zašto ju je pokrenuo i kako je provedena? To su ključna pitanja na koja ću se u svom izlaganju osvrnuti.

Preuzmite prezentaciju

 

Biobibliografija

Dr. Alexander Buczynski, znanstveni savjetnik, rođen je 1963. godine u Nizozemskoj. Studij povijesti upisao je 1982. na Sveučilištu u Amsterdamu, a završio na Sveučilištu u Utrechtu 1988. godine. Godine 1986. dolazi u Zagreb kao gost student te započinje svoje prvo istraživanje hrvatske povijesti. Disertaciju: “Vojni komuniteti – središta građanstva u Hrvatskoj krajini – Povlašteni krajiški gradovi Bjelovar, Senj i Petrinja od 1787. do 1872. godine”, obranio je 1993. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1. svibnja 1991. stalno je zaposlen u Hrvatskom institutu za povijest, gdje od 2007. vodi projekt “Vojna krajina: društveno-kulturni integracijski procesi i nacionalni identiteti”. Tijekom prva četiri mjeseca 2007. boravio je kao gostujući znanstvenik na Institute for Advanced Studies in the Humanities Sveučilišta u Edinburghu u Škotskoj, a od siječnja do lipnja 2010. godine boravio je kao Fulbrightov stipendist na SUNY Sveučilištu Binghamton u SAD-u. Njegov znanstveni interes usmjeren je na ranomodernu hrvatsku povijest u kontekstu Habsburške Monarhije u usporedbi sa sličnim povijesnim procesima u ostalim europskim zemljama. Najopsežniji dio njegovih znanstvenih istraživanja obuhvaća političke, društvene, gospodarske i kulturne aspekte vojnokrajiške povijesti tijekom “dugog 18. stoljeća”.

Izbor iz bibliografije:

Gradovi Vojne krajine. Knj. 1-2. Zagreb, 1997.

“Freiheitsvorstellungen an der kroatischen Militärgrenze.” u: Schmidt, Georg i dr. (ur.). Kollektive Freiheitsvorstellungen im frühneuzeitlichen Europa (1400-1850). Frankfurt a/M., 2006., 249-265.

“Barun Trenk (1711.-1749.). Legenda i zbilja.” u: Andrić, Stanko (ur.). Slavonija, Srijem i Baranja. Zagreb, 2009., 230-242.

“Tinjajući krajiški patriotizam i opsada Zadra 1813. godine.” u: Povijesni prilozi. 38. Zagreb, 2010., 235-282.

Pa to su samo Hrvati! Građa za povijest kantonske reorganizacije Vojne krajine 1787. godine. Zagreb, 2011.

/p

Knjiga sažetaka za ciklusa javnih predavanja “Vojna krajina u suvremenoj historiografiji” može se preuzeti s ove poveznice.

Dr. sc.  Marko Šarić
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Krajiška kultura i protomodernizacija u 18 stoljeću: promjene u shvaćanju prostora i vremena u krajiškoj epici od Bečkog do Dubičkog rata (1683-1699. – 1788-1791.)

Prilagođavanje Vojne krajine novim potrebama u 18. stoljeću zahtijevalo je korijenite reforme koje su zahvaćale gotovo sve sfere privatnog i javnog života krajišnika. U tom smislu, ideja vojnog preustroja kroz upravno-teritorijalno ujednačavanje krajiškog prostora i pravno-statusno izjednačavanje krajiškog stanovništva, a čiji je cilj bio pretvoriti pograničnu miliciju u regularnu discipliniranu vojsku, koja bi uz to u najvećoj mjeri sama pokrivala veći dio troškova svoga održanja (vojevati u svom ruvu, o svom kruvu), ostavila je dubok trag i u tradicijskoj kulturi krajišnika koja se tada suočava s novim („protomodernizacijskim“) smjerovima razvoja. Te nove momente u načinu života, običajima, identitetima, vrijednostima i shvaćanjima – koji su usmjeravani u sklopu širih prosvjećeno-apsolutističkih reformskih zahvata (najprije umjerenih marijaterezijanskih a potom i radikalnijih jozefinističkih) – prepoznajemo i u usmenom epskom stvaralaštvu krajišnika toga doba, tom neiscrpnom izvoru kulturne povijesti „odozdo“. Tako usporedba epskih pjesama iz tzv. Erlangenskog rukopisa koji nastaje na širem vojnokrajiškom prostoru početkom 18. stoljeća i pjesama iz ciklusa tzv. graničarske epike koji se postupno oblikuje tijekom druge polovice 18. stoljeća (i traje do druge polovice 19. st.), jasno pokazuje pripadnost dvama različitim epskim slojevima – starijem, arhaičnijem, „predmodernom“, i mlađem, inovativnijem, „protomodernom“.

Promjene u krajiškoj epici od Bečkog do Dubičkog rata naročito su vidljive u starom i novom shvaćanju prostora i vremena. Primjerice, kad su u pitanju geografske atribucije prostora, u pjesmama Erlangenskog rukopisa Krajina je apsolutno najzastupljeniji pojam. Ona istodobno predstavlja i realan i imaginaran, mitski prostor prema kojemu se kazivač emotivno odnosi. To je prostor koji razdvaja i spaja, koji se brani i napada, na kojem se teško živi i lako umire. Krajina je katkad geografski sasvim neodređen pojam, a katkad ima svoje uže regionalno određenje (Krajina turska, Krajina kaurska, Radojica iz Krajine arvatske). Nekad je to samo Krajina, a nekad su to krajine. U pjesmama graničarskog ciklusa, Krajina gubi karakter virtualnog toposa jednog junačkog svijeta (i kršćanskog i muslimanskog), i postaje konkretan prostor omeđen jasnim političko-administrativnim granicama. Dok su pjevači iz erlangenske zbirke u punom smislu „regionalni“ kazivači, pjevači graničarskih pjesama ostaju usko lokalni pjesnici – pjevači određenih regimenti. Oni u pjesmama prate samo jednu vojsku, čak samo jednu regimentu. Slične promjene uočavamo i u doživljaju vremena. Dok u pjesmama Erlangenskog zbornika, uz ciklični („agrarni“), još uvelike dominira liminalni doživljaj vremenskog trajanja i arhaični temporalni anakronizam, u graničarskoj epici kazivanje opjevanih događaja u pravilu teče kronološki, pjesme djeluju kao „kronike s vojnih pohoda“ a vremenski slijed je linearan.

Biobibliografija

Marko Šarić (Zagreb, 1971.), diplomirao je 1998. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2001. radi kao znanstveni novak u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na projektu Triplex Confinium: hrvatska višegraničja u euromediteranskom kontekstu. Magistarski rad Dinarski Vlasi između Osmanskog Carstva i Venecije: povijest pravnih institucija jednog krajiškog društva (16.-17. stoljeće) obranio je 2005., a doktorsku disertaciju Vlasi na Tromeđi: suživot u sukobima u graničnim društvima i kulturama Morlakije (16.-17. stoljeće) 2010. Specijalistički interes usmjeren mu je na regionalnu povijest Srednje i Jugoistočne Europe te Sredozemlja u ranom novom vijeku, s naglaskom na društvenu i kulturnu povijest vlaških zajednica i vojnokrajiških sustava u imperijalnom višegraničju. Sudjelovao na više međunarodnih i znanstvenih skupova, kolokvija i okruglih stolova. U okviru znanstveno-istraživačkog rada istraživao i u inozemnim arhivima. U sklopu projektnih aktivnosti Triplex Confiniuma surađuje i na drugim znanstvenim projektima.

Izbor iz bibliografije:

„Turska osvajanja i ekosistemske tranzicije u Lici i Krbavi na prijelazu iz kasnog srednjeg vijeka u rani novi vijek (15.-16.). st.“ u: Roksandić, Drago – Mimica, Ivan – Štefanec, Nataša – Glunčić Bužančić, Vinka (ur.). Triplex Confinium (1500-1800): ekohistorija. Zbornik radova sa međunarodnog znanstvenog skupa održanog od 3. do 7. svibnja 2000. godine u Zadru. Književni krug, Zavod za hrvatsku povijest. Split-Zagreb, 2003., 243-250.

„Inter-confessional Relations and (In)tolerance among the Vlachs (16th-17th Centuries).“ in: Ivetic, Egidio – Roksandić, Drago (ed.). Tolerance and Intolerance on the Triplex Confinium. Approaching the „Other“ on the Borderlands Eastern Adriatic and beyond 1500-1800. Cleup. Padova, 2007., 181-194.

„Bunjevci u ranome novom vijeku. Postanak i razvoj jedne predmoderne etnije.“ u: Černelić, Milana – Rajković, Marijeta – Rubić, Tihana (ur.). Živjeti na Krivom Putu. Sv. I. FF press. Zagreb, 2008., 15-43.

„Predmoderne etnije u Lici i Krbavi prema popisu iz 1712./14.“ u: Holjevac, Željko (ur.).  Identitet Like: korijeni i razvitak. Knjiga I. Institut društvenih znanosti „Ivo Pilar“. Zagreb-Gospić, 2009., 327-384.

„Planine i morlački svijet u Dalmaciji: ekohistorijski osvrt.“ u: Ekonomska i ekohistorija. Časopis za gospodarsku povijest i povijest okoliša. Vol. VI. Br. 6. Zagreb, 2010., 55-94.

Dr. sc. Drago Roksandić, red. prof.
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Trideset godina hrvatske vojnokrajiške historiografije (1981-2011.): tranzicijski konteksti, prijeporni koncepti, pluralizam istraživačkih praksi (više…)

Sveučilište u Zagrebu / Filozofski fakultet / Odsjek za povijest

Diplomski izborni kolegij

Vojna i vojnokrajiška povijest

i

Znanstveni projekt

Triplex Confinium: hrvatska višegraničja u euromediteranskom kontekstu

 

pozivaju Vas na

 

Ciklus javnih predavanja

Vojna krajina u suvremenoj historiografiji

 

(Ljetni semestar 2011/2012. akademske godine, ponedjeljkom od 12.30 do 14.00 u A-202)

 

Ponedjeljak, 27. veljače: Dr. sc. Drago Roksandić, red. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

Trideset godina hrvatske vojnokrajiške historiografije (1981-2011.):  tranzicijski konteksti, prijeporni koncepti, pluralizam istraživačkih praksi

 

Ponedjeljak, 5. ožujak: Dr. sc. Marko Šarić (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

Krajiška kultura i protomodernizacija u 18. stoljeću: promjene u shvaćanju prostora i vremena u krajiškoj epici od Bečkog do Dubičkog rata (1683-1699. – 1788-1791.)

 

Ponedjeljak, 12. ožujak: Dr. sc. Alexander Buczynski, red. prof. (Hrvatski institut za povijest, Zagreb)

Jozefinska reforma Vojne krajine 1787. godine

 

Ponedjeljak, 19. ožujak: Dr. sc. Mirela Slukan Altić, nasl. izv. prof. (Institut „Ivo Pilar“, Zagreb)

Kartografski izvori za povijest vojnokrajiških utvrda u vrijeme habsburške i francuske uprave

 

Ponedjeljak, 26. ožujak: Dr. sc. Damir Boras, red. prof. – dr. sc. Kristina Milković Šarić (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

Obrada teksta i Begriffsgeschichte na primjeru Krajiških osnovnih zakona iz 1807. godine

 

Ponedjeljak, 2. travanj: Dr. sc. Géza Pálffy (Mađarska akademija znanosti, istraživački centar za humanističke znanosti, Institut za povijest)

Die Türkenabwehr und die Militärkartographie der Habsburgermonarchie in Ungarn und Kroatien–Slawonien im 16. Jahrhundert

 

Ponedjeljak, 16. travanj: Dr. sc. Karl Kaser, red. prof. (Centar za povijest Jugoistočne Europe Sveučilišta u Grazu)

Historiografie der Militärgrenze: Alte und neue Herausforderungen

Ponedjeljak, 23. travanj: Dr. sc. Hrvoje Petrić, doc. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

„Malo ledeno doba“ i vojnokrajiški prostori

 

Ponedjeljak, 30. travanj: Dr. sc. Andrej Hozjan, doc. (Filozofska fakulteta, Univerza v Mariboru)

Špijunaža i vojnopoštanska djelatnost na prostoru Slavonske vojne krajine tesjeverozapadne Hrvatske do ranog 17. stoljeća

 

Ponedjeljak, 7. svibanj: Dr. sc. Željko Holjevac, doc. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

Povijesti krajiških pukovnija: domašaji i poticaji

 

Ponedjeljak, 14. svibanj: Prof. dr. sc. Hannes Grandits (Humboldtovo sveučilište u Berlinu, Institut za znanosti o povijesti)

Ukidanje vojnokrajiškog sustava i promjene u obiteljskim gospodarstvima: studija slučaja

 

Ponedjeljak, 21. svibanj: Dr. sc. Sanja Lazanin (Institut za migracije i narodnosti, Zagreb)

Visoko plemstvo u habsburškim vojnokrajiškim reformama u 18. stoljeću

 

Ponedjeljak, 28. svibanj: Mag. Jovan Pešalj (Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu)

Najimpresivnija granica centralne Evrope. Habzburška granica prema Osmanskom carstvu  1739-1791.

 

Ponedjeljak, 4. lipanj. Mr. sc. Marina Bregovac Pisk (Hrvatski povijesni muzej, Zagreb)

Ban Josip Jelačić i njegovi serežani u likovnim djelima vezanim uz 1848. i 1849. godinu (primjeri iz Zbirke slika i grafika Hrvatskog povijesnog muzeja)

 

Ponedjeljak, 11. lipanj: Dr. sc. Drago Roksandić, red. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

Krajišnici i Hrvatsko-slavonska Vojna krajina 1848.: izazovi liberalizacije i neomilitarizacije

 

ovaj ciklus predavanja diplomski i prediplomski studenti mogu upisati kao izborni kolegij. Zainteresirani se trebaju javiti nositelju predmeta prof. dr. sc. Dragi Roksandiću (drago.roksandic@ffzg.hr) .