Terminološki problemi struke jedinstveni  su za svaku struku. Novi nazivi najčešće nastaju neplanski, onda kada se po prvi put pojavi potreba označavanja nekoga pojma na hrvatskom jeziku, što je posao koji često obave predmetni stručnjaci a ne jezikoslovci. Razvojem arheologije i uvođenjem novih metoda konstantno dolazi do stvaranja i uporabe termina (naziva) posuđenih iz drugih struka.  Stručnjaci koji se bave različitim aspektima arheologije prevode s različitih jezika pa za mnoge predmete i pojave postoji nekoliko istoznačnih naziva, često nesukladnih pravilima i duhu hrvatskoga jezika.

Ovaj projekt koncentrirat će se na izradu strukovnoga nazivlja za dio arheologije koji proučava najranija razdoblja čovjekova postojanja, odnosno vrijeme prije poznavanja i uporabe metala. S obzirom na kompetencije voditelja projekta i suradnika te na velik opseg posla pri izradi cjelovitoga terminološkog rječnika za neku struku, smatrali smo realnim ograničiti se na jednu zaokruženu cjelinu. U skladu s prethodnim primjedbama recenzenata tema projekta je proširena, a predviđeni su rezultati glede publikacija smanjeni, odnosno stavljeni u realne okvire te je angažirano još kompetentnih stručnjaka. Ideje o izradi cjelovitoga terminološkog arheološkog rječnika u struci postoje već dugo, a o toj se problematici nešto intenzivnije raspravljalo krajem 80-ih g. 20. st. te ponovno krajem 90-ih g. 20. st. Nažalost, hrvatski arheološki terminološki rječnik nikada nije ostavren. Ovaj projekt obuhvaća izradu arheološkoga terminološkog rječnika za cijelo kameno doba (paleolitik, mezolitik, neolitik), za koji već postoje publicirane osnove. Rječnik će moći poslužiti kao model za izradu daljnje arheološke terminologije, a sadržavat će i mnoge termine primjenjive i na kasnija razdoblja.

U najranijim razdobljima svojega postojanja čovječanstvo se kao glavnim izvorom za izradu oruđa i oružja koristilo kamenom. Koristili su se i drugim materijalima, poput drva i kosti, ali koji su za razliku od kamena podložni propadanju te se najveći dio znanja o najranijim ljudskim zajednicama i njihovu ponašanju temelji upravo na proučavanju kamenih rukotvorina. Kamene rukotvorine čine bazu za istraživanje najstarijega razdoblja povijesti čovječanstva, paleolitika, a vrlo su važan čimbenik u ekonomiji i socijalnoj organizaciji i u ostalim prapovijesnim razdobljima, posebice neolitiku. Osim samih finalnih proizvoda za proučavanje ranih zajednica izuzetno je važno i poznavanje cjelovita procesa njihove proizvodnje, od pribavljanja sirovine do konačnoga odbacivanja predmeta. Različite faze proizvodnoga procesa govore o kompleksnosti određene zajednice te o odnosu prema okolišu i drugima zajednicama, što je u konačnici važan element pri stvaranju cjelovite slike o životu prapovijesnih zajednica. U kasnijim razdobljima kamenoga doba čovjek počinje upotrebljavati i modificirati još više materijala iz svoga okoliša, graditi stalnije nastambe i naselja od drva i gline, proizvoditi keramičko posuđe i razne druge utilitarne i simboličke predmete od pečene gline, domesticirati životinje i uzgajati biljke. Sve to uz povećani broj predmeta dovodi i do kompleksnije socijalne organizacije čije je elemente važno znati prepoznati, ali i nazvati pravim imenom.