Anja Ivić
Tradicionalna završna izložba Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu svojevrstan je označitelj završetka djelatnosti i kreativne produkcije te akademske godine. I ove godine taj closure trebao je donijeti presjek radova nastalih u ovoj godini po svim odsjecima Akademije i profilirati najbolje od najboljeg. Ovo je bila aktivna godina za određene studente Akademije, kojima je završna izložba bila jedna u nizu njih u ovom vremenskom fragmentu odnosno sezoni, ali i generalno budući da je ArtiParti vol. 4 održan prije tek nekoliko mjeseci.
Slika preuzeta sa Facebook eventa ”Završna izložba ALU”
Trebalo je dobrih dva sata da se pogleda ovogodišnji izložbeni prostor samo Akademije likovnih umjetnosti smještene u Ilici, i to Odsjeka za slikarstvo, kiparstvo i grafiku. Osim radova tih Odsjeka, predstavili su se i Nastavnički odsjek, Odsjek za animirani film i nove medije te Odsjek za konzerviranje i restauriranje. Radovi u Ilici 85 predstavljeni su po klasama, u tipično radnoj i svakodnevnoj atmosferi koja jasno pokazuje ono što Akademija u tom trenutku i je – košnica raznovrsnih ideja, koncepata, estetskih i značenjskih rješenja. U završnoj izložbi Akademije možete se izgubiti, ulaziti iz klase u klasu i oduševljavati se koliko različitih izraza i profila umjetnika se tu trenutno krije.
Zaista divni aktovi u ugljenu, radovi brucoša i studenata druge godine, nešto su što se ove godine nije trebalo propustiti. Klasa u kojoj su izloženi radovi Branimira Brnina, Mira Gika, Svena Sorića, Morane Varović Čekolj, Albe Miočev i Josipe Karačić zaista ostavlja impresivan utisak, ali i zbog istih motiva moguća je međusobna usporedba radova. Lara Šelj, Vita Jančić i Verena Jakuš samo su još neke od umjetnica koje zaslužuju više pažnje. Na katu iznad nastavljaju se klase sa slikama i radovima iz područja primijenjene grafike u kojima se zaista može vidjeti cijeli spektar svakakvih varijanti izraza i motiva. Zasigurno će svaki od ovih izraza tek naići na recepciju, a na ovogodišnjoj završnoj izložbi Akademije krije se napretek budućih profiliranih senzibiliteta. Faris Hađihasanović, Antonija Sakoman, već mnogima poznat Anatoliy Chernyavskiy koji zaslužuje posebnu pohvalu za stvaranje ambijenta unutar klase te Adrijana Čelec samo su neki od njih. Nadalje, dirljivi Alen Kasumović, Andrej Tomić sa zagasitim, žutim nijansama punim empatije, Luka Kušević sa svojim aktovima, Juraj John Miličić sa zanimljivim koloritom te Pietro Boban i njegovi interesantni portreti samo nastavljaju nabrajalicu ovih must see radova. Dorotea Kučenjak, Tea Ivković, Tin Lončar, Mario Javoran, niz je zaista podugačak.
Unatoč velikoj slikarskoj i grafičkoj produkciji, ove godine se Odsjek za kiparstvo posebno istaknuo svojim inovacijama i lepezom rješenja koji sežu od portreta, radova u kamenu do intervencija i instalacija u prostoru kroz koje se potrebno provlačiti. Primjerice, Petar Čujo, Matija Filo, Mirna Savić, Ozren Kecerin no zaista je potrebno posebno istaknuti Anu Muščet i njene radove bogate literarne podloge. Da zaključim, one koje bih iz tog mora zanimljivih radova na ovogodišnjoj završnoj izložbi Akademije likovnih umjetnosti postavila na sitno viši pijedestal su: kolažirane kompozicije Azre Arifagić, radovi Karla Plahineka, prirodni motivi u kompleksnoj izvedbi Dorotee Gašpar, seriju radova Bachteriophobia Maje Orlovčić, poljuljane i višeslojne perspektive Dorotee Kučenjak i Jelenu Mavrić sa diplomskim radom koji je niz skulpturalnih upriličenja likova iz Gričke vještice Marije Jurić Zagorke.
Iskrene čestitke svim studentima i njihovim mentorima na divnoj i produktivnoj godini, ali i na ovoj izložbi kao kruni njihova ovogodišnjeg rada!
