Autorica: Lea Horvat
Kakva su druga, za naše prilike relevantna iskustva organiziranja i strukturiranja studentskih kongresa? Postoje li momenti koje bi vrijedilo „kopirati“? Koje su teme i teorijski okviri omiljeni među izlagačima naše generacije? (Čak 86.) Kongres studenata povijesti umjetnosti njemačkoga govornog područja (KSK) koji se od 15. do 18. svibnja ove godine održavao u Münchenu (Ludwig-Maximilians-Universität) ilustrativan je primjer koji me potaknuo na razmišljanje o navedenim pitanjima, ali i o strategijama provedbe jednog (ekonomski i stručno) uspješnog kongresa. KSK je pokrenut 1968. godine i održava se u polugodišnjem ritmu (u zimskom i ljetnom semestru), a odabir sveučilišta domaćina vrši se dva semestra unaprijed. Sveučilišta-kandidati predstavljaju svoj potencijalni program, nakon čega se plenumski donosi odluka o najpogodnijem kandidatu. Više je studenata izrazilo žaljenje za „zlatnim vremenima“ u kojima je postojala prava konkurencija i interes za organizacijom Kongresa; ove je godine samo tim iz Triera podnio kandidaturu i dobio pravo organizacije Kongresa u ljetnom semestru akademske godine 2014./2015.
