Irena Curić, 5. godina PUM/ANG
Početkom listopada otvorena je u Modernoj galeriji u Zagrebu nova izložba, i to ni manje ni više nego retrospektivna izložba jednog od naših najvećih živućih slikara i homo universalisa, Zlatka Boureka. Odmah na početku treba napomenuti da je riječ o slikarskoj retrospektivi, što znatno ograničava Bourekov opus. Zlatko Bourek široj je publici poznatiji kao kazališni scenograf, kostimograf, pionir crtanog filma kao i po mnogim drugim ostvarenjima. Zaista su fascinantna sva područja u kojima se Bourek okušao – ako u obzir uzmemo teatar, došao je čak do režije, a u vizualnim umjetnostima nema čime se nije bavio. Zanimljiva je i činjenica da je Bourek završio kiparstvo u klasi velikog Koste Angelija Radovanija, a generaciju je dijelio s Vaskom Lipovcem i Zvonimirom Lončarićem, što se u određenoj mjeri može osjetiti u opusima sve trojice autora: sve ih povezuje specifična tendencija dječjem, razigranom, šarenom i donekle grotesknom. Sklonost groteski osjetna je ponajviše kod Boureka koja, kako je to Tonko Maroević lijepo primjetio u svojoj monografiji, uvijek kvari hedonističku atmosferu njegovih slika donoseći notu tjeskobe i neizvjesnosti. Tu neizvjesnost donekle je potaknuo njegov boravak u vojsci koji mu je, sudeći prema odabiru motiva, ostao u sjećanju do danas.
