Dalí u Rovinju – izložba grafika iz serije Božanska komedija i Biblija Sacra
Maja Pavlinić, 4. godina povijesti umjetnosti
„Nisam čudan. Samo nisam uobičajen“– osebujna je misao osebujnog umjetnika. Salvador Dalí planetarno je slavan umjetnik, svestran i specifičan. Lako prepoznatljiv, postao je dio popularne kulture, a dijelovima njegova opusa diče se muzeji čitavog svijeta. Sredinom svibnja ove godine, po prvi puta dio opusa predstavljen je stanovnicima i posjetiteljima Rovinja. Zavičajni muzej grada Rovinja na prvom je katu ugostio izložbu dviju Dalijevih serija grafika. Nešto više od 130 izložaka obuhvaća Dalijevu vizualnu prezentaciju Božanstvene komedije i religioznih tema u Biblia Sacra.
Što mu znači taj kruh ili o retrospektivnoj izložbi Zlatka Boureka u Modernoj galeriji
Irena Curić, 5. godina PUM/ANG
Početkom listopada otvorena je u Modernoj galeriji u Zagrebu nova izložba, i to ni manje ni više nego retrospektivna izložba jednog od naših najvećih živućih slikara i homo universalisa, Zlatka Boureka. Odmah na početku treba napomenuti da je riječ o slikarskoj retrospektivi, što znatno ograničava Bourekov opus. Zlatko Bourek široj je publici poznatiji kao kazališni scenograf, kostimograf, pionir crtanog filma kao i po mnogim drugim ostvarenjima. Zaista su fascinantna sva područja u kojima se Bourek okušao – ako u obzir uzmemo teatar, došao je čak do režije, a u vizualnim umjetnostima nema čime se nije bavio. Zanimljiva je i činjenica da je Bourek završio kiparstvo u klasi velikog Koste Angelija Radovanija, a generaciju je dijelio s Vaskom Lipovcem i Zvonimirom Lončarićem, što se u određenoj mjeri može osjetiti u opusima sve trojice autora: sve ih povezuje specifična tendencija dječjem, razigranom, šarenom i donekle grotesknom. Sklonost groteski osjetna je ponajviše kod Boureka koja, kako je to Tonko Maroević lijepo primjetio u svojoj monografiji, uvijek kvari hedonističku atmosferu njegovih slika donoseći notu tjeskobe i neizvjesnosti. Tu neizvjesnost donekle je potaknuo njegov boravak u vojsci koji mu je, sudeći prema odabiru motiva, ostao u sjećanju do danas.
Predstavljanje umjetnika: Petra Orbanić
Petra Orbanić studentica je završne godine diplomskog studija Likovne kulture na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Srednjoškolsko umjetničko obrazovanje, smjer grafički dizajn, završava u Školi primijenjene umjetnosti te se odlučuje upisati nastavnički smjer likovne akademije što joj je dalo mogućnost djelovanja i umjetničkog izražavanja u različitim likovnim vrstama, a također i budućnost u pedagoškom radu. Akademske godine 2013./2014. kao student na međunarodnoj studentskoj razmijeni okušala se u životu i obrazovanju na finskoj Kuvataideakatemia u Helsinkiju gdje je svoj rad razvijala na polju konceptualne umjetnosti istražujući mogućnosti performansa, instalacije, rada s dahom, upotrebe struje u skulpturi te boravka u prirodi kao temelja za umjetničku produkciju. Tijekom svog obrazovanja sudjelovala je u nizu projekata kao što su izrada instalacije “Tape installation” grupe Numen/ For Use u Muzeju suvremene umjetnosti Istre (Pula, 2010.), radionici “PAPER BASED DESIGN – picnic in the forest” (Zagreb, 2013.), tečaju Improvizacije koji ujedinjuje različite grane umjetnosti (Helsinki – Järvenpää, 2014.), Bienalleu međunarodne manifestacije “6666 events” (Helsinki, 2014.) i još mnogo drugih. Dosada je sudjelovala na čak 18 grupnih izložbi, a kao priznanje za svoj rad 2012. dobila je Dekanovu pohvalu za uspješan rad.
Svjedočanstva jednog dvorca: Katarinin dvorac u Carskom Selu (Puškinu)
Autorica: Marijana Jurčević
Fasada dvorca (istočni dio), 2014.
22. rujna 1941. godine, iz dnevnika višeg njemačkog narednika:
Sve je bezosjećajno srušeno. Namještaja uopće nema. Slike su također evakuirane. Ručno oslikane zidne tapete, svilene tapete – strgane su sa zidova. No nešto je i ostalo – kamini, oslici stropova i slični daju nam sliku bogatstva i raskoši starog carizma. Donje prostorije dvorca koristili su Crveni u svrhu muzeja… Na drugom katu nalaze se otmjene dvorane, koje su Crveni ostavili u svom prvotnom izdanju. Bijelo mramorno stubište vodi na vrh. Nažalost, ogromna raskošna dvorana u sredini dvorca, takozvana Krunidbena dvorana, je razrušena. Avionska bomba probila je krovište te je dio krova pao. Mi izlazimo na balkon kroz rupu u zidu. Druga polovica dvorane dobro se očuvala, s prekrasnim stropom u svijetlim tonovima. Imaš dojam kao da je bio osvijetljen iznutra. U sobama je tamno jer su svi prozori obloženi daskama. Zatim dolazimo u Olimpijsku dvoranu, Kinesku dvoranu i vrag zna kako se oni tamo sve zovu. Sve što je ostalo skupili su u dvije sobe – slike i knjige. Hans je htio uzeti za uspomenu knjigu s erotskim crtežima, ali su mu je oduzeli. Kroz prozore se prostire prekrasni pogled na ogromni park s alejama, jezerima i paviljonima.
Veliki potres u Lisabonu 1755. – Transformacija grada
Autorica: Ines Ivić
Trg Rossio prije potresa, Francisco Zuzzarte 1878.
Malo je događaja u proteklom tisućljeću o kojima su se vijesti, bez čuda moderne tehnologije,tako brzo proširile Europom i postale dijelom zajedničkog sjećanja i suosjećanja. Jedan od takvih je bio nesretni potres, a kasnije i tsunami, koji je zahvatio glavni grad Portugala na blagdan Svih svetih 1755. godine.
Kontinuirano propadanje turističkog objekta Bijela kuća arhitekta Lavoslava Horvata u Bolu na Braču
Autorica: Anja Ivić
Iako nas vremenska prognoza u zadnje vrijeme podosta zbunjuje, mnogi od nas već naveliko sanjaju o ljetu, mirisu mora i zvuku zrikavaca. S druge strane, kolone suncem opijenih turista koji hodočaste do najgoreg restorana u mjestu zasigurno nisu veliki plus nama kao promatračima cijele situacije, ali što se može. Neki od naših najboljih hotela nastali su u ekspanziji turizma i turističkih objekata iz razdoblja šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, prilikom takozvanog boom-a turističke arhitekture. Osim gradnje duž obale, gradilo se i na otocima i manjim mjestima, koja su zahvaljujući tim objektima uspjeli zaprimiti toliki broj gostiju. Jedno takvo je Bol na Braču, poznat po prekrasnom Zlatnom ratu i brojnim nagradama za najbolje turističko mjesto u svojoj kategoriji. Procvatom drugih hotela s popratnim sadržajima (zašto bi se kupali u moru kada imamo bazen i koktele) i prednostima šarma privatnog smještaja, prvi od takvih hotela u Bolu, hotel Bijela kuća, ostao je zapušten i na sramotu svom trenutnom vlasniku – državi.
Read more
Kongres studenata povijesti umjetnosti u njemačkom izdanju
Autorica: Lea Horvat
Kakva su druga, za naše prilike relevantna iskustva organiziranja i strukturiranja studentskih kongresa? Postoje li momenti koje bi vrijedilo „kopirati“? Koje su teme i teorijski okviri omiljeni među izlagačima naše generacije? (Čak 86.) Kongres studenata povijesti umjetnosti njemačkoga govornog područja (KSK) koji se od 15. do 18. svibnja ove godine održavao u Münchenu (Ludwig-Maximilians-Universität) ilustrativan je primjer koji me potaknuo na razmišljanje o navedenim pitanjima, ali i o strategijama provedbe jednog (ekonomski i stručno) uspješnog kongresa. KSK je pokrenut 1968. godine i održava se u polugodišnjem ritmu (u zimskom i ljetnom semestru), a odabir sveučilišta domaćina vrši se dva semestra unaprijed. Sveučilišta-kandidati predstavljaju svoj potencijalni program, nakon čega se plenumski donosi odluka o najpogodnijem kandidatu. Više je studenata izrazilo žaljenje za „zlatnim vremenima“ u kojima je postojala prava konkurencija i interes za organizacijom Kongresa; ove je godine samo tim iz Triera podnio kandidaturu i dobio pravo organizacije Kongresa u ljetnom semestru akademske godine 2014./2015.
