Odsjek za komparativnu književnost

Povijest poredbenog proučavanja književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu započinje 1956. U veljači te godine, naime, dr. Ivo Hergešić izabran je za profesora na ovom fakultetu, a na njegov prijedlog, i po njegovu nacrtu, osnovana je Katedra za komparativnu književnost. Tako se od školske godine 1956/57. komparativna književnost mogla slušati kao jednopredmetni studij te kao prvi ili kao glavni predmet.

Profesor Hergešić utemeljio je studij na metodologiji tadanje europske, osobito francuske komparatistike, uvažavajući pri tome činjenicu da poredbeno proučavanje književnosti ima u hrvatskoj znanosti relativno dugu i bogatu tradiciju. Prema njegovoj zamisli, studij komparatistike tako obuhvaća tri glavna područja: teoriju i metodologiju komparativnog proučavanja književnosti, opću povijest književnosti i komparativni studij hrvatske književnosti. Smatrajući, osim toga, da je povijest i teorija teatra najuže povezana s proučavanjem dramske literature, Hergešić je i teatrologiju shvatio kao integralni dio cjelovitog studija komparativne književnosti.

Svako od tih temeljnih područja obuhvaćalo je zasebnu ispitnu materiju, a predavali su se različiti pojedinačni kolegiji: jedni bi zahvaćali neke teorijske i metodološke probleme studija komparativne književnosti, drugi epohe ili razdoblja povijesti književnosti europskog kulturnog kruga, treći veze i odnose hrvatske književnosti s drugim literaturama u nekom povijesnom razdoblju, a četvrti teoriju i povijest kazališta. Zamišljeno je također da studenti kroatistike (tada jugoslavistike) slušaju i polažu kolegije iz opće povijesti književnosti. S druge strane, studenti komparatistike morali su, osim stručnih predmeta, slušati i polagati ispite iz općih predmeta i iz poznavanja dvaju svjetskih jezika.

Budući da je studij komparatistike izazvao izuzetno veliko zanimanje studenata, a znanstveni rad na komparativnom proučavanju hrvatske književnosti ne samo da ima dugu i bogatu tradiciju, nego se odvija i na ostalim studijskim grupama, nova se Katedra ubrzano razvija i domalo postaje Odsjekom za komparativnu književnost, na kojem prvobitno zamišljeni predmeti, uz manje izmjene i određena proširenja, postaju katedrama. Tako Odsjek sada čini pet katedri: 1. Teorija i metodologija proučavanja književnosti; 2. Opća povijest književnosti; 3. Poredbeno proučavanje hrvatske književnosti; 4. Teatrologija i dramatologija; 5. Filmologija.

Prvobitna zamisao znanstvenog i nastavnog rada pri tome se proširuje i obogaćuje u skladu s razvojem svjetske komparatistike. Tako katedra za teoriju i metodologiju sada, osim uže metodologije komparativnog proučavanja književnosti, u sebe uključuje i opću metodologiju proučavanja književnosti i teoriju književnosti kao zasebnu znanstvenu disciplinu. Katedra za opću povijest književnosti obuhvaća sintetičko proučavanje literatura europskog kulturnog kruga, ali organizira i nastavu «pregleda» tzv. svjetske književnosti, koju su u određenom razdoblju pohađali uglavnom studenti kroatistike. Katedra za poredbeno proučavanje hrvatske književnosti orijentira se sve više prema samostalnim istraživanjima veza i odnosa hrvatske s ostalim svjetskim književnostima, a Katedra za teatrologiju proširuje se i na filmsku problematiku, pa uskoro postaje Katedrom za teatrologiju i filmologiju. Daljnjim razvojem znanstvenog proučavanja filma i izvedbenih umjetnosti, ta se katedra 2008. godine razdvaja, pa nastaju Katedra za teatrologiju i dramatologiju te Katedra za filmologiju.

Na Odsjek su izabrani asistenti: Breda Kogoj-Kapetanić (1957), za opću povijest književnosti, Svetozar Petrović (1959), za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti, Darko Suvin (1959), za teatrologiju, Ante Peterlić (1966), za filmologiju, te predavači Ivan Slamnig (1960), za komparativnu i opću povijest književnosti kao i Rudolf Sremec (od 1963. do 1968), za filmologiju.

Razgranat znanstveni i nastavni rad zahtijeva nove nastavnike i suradnike, pa su na Odsjek postupno birani Maja Hribar-Ožegović (za teatrologiju, 1962), Đuro Novalić (za poredbeno proučavanje hrvatske književnosti, 1963), Milivoj Solar (za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti, 1963), Tomislav Kurelec (za opću povijest književnosti, 1968), Pavao Pavličić (za poredbeno proučavanje hrvatske književnosti, 1970), Miroslav Beker (za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti, prešao s anglistike, 1970), Mirko Tomasović (za poredbeno proučavanje hrvatske književnosti, 1971), Gordana Slabinac (za opću povijest književnosti, 1971), Boris Senker (za teatrologiju, 1971), Gajo Peleš (za opću povijest književnosti, 1972) i Zoran Kravar (za teoriju književnosti, 1973). Profesor Hergešić odlazi 1971. godine u mirovinu, a Odsjek napuštaju Darko Suvin (sada professor emeritus u Torontu), Breda Kogoj-Kapetanić (umirovljena profesorica u Seattleu), Svetozar Petrović (danas pokojni, prethodno dugogodišnji profesor u Novom Sadu) i Tomislav Kurelec (umirovljeni urednik na HTV).

Do veće promjene u organizaciji nastave i režima studija komparativne književnosti dolazi 1972/73. Nakon dugotrajnih i opsežnih priprema, naime, Odsjek organizira nastavu prema načelu izbornih kolegija. Kolegiji se mijenjaju svake godine i objavljuju prije početka nastave, a studenti ih biraju prema utvrđenim kriterijima odnosa između temeljnih ispitnih područja i minimuma zahtjeva koji se postavljaju s jedne strane za svku studijsku godinu, a s druge strane za završni ispit prije diplome. Moraju, drugim riječima, odslušati i položiti stanovit broj općepovijesnih, stanovit broj teorijsko-metodoloških, stanovit broj poredbeno-povijesnih i stanovit broj teatrološko-filmoloških kolegija.

Kolegiji pri tome postaju nastavne «jedinice», predavanja su u njima kombinirana sa seminarskim radom i obaveznim konzultacijama, a težište cjelokupnog nastavnog rada nije na «općim pogledima» i kvantiteti usvojene građe, nego na usvajanju metodologije znanstvenog rada i kvaliteti obradbe užih tematskih područja. Jedino završni ispit pri tome ima karakter «pregleda» cjelokupnog područja, a sustav izbornih kolegija dovoljno je elastičan da dopušta i određene mogućnosti uže specijalizacije kao i prekoračenje broja obaveznih kolegija. Na taj način studenti mogu već u toku studija odabrati svoj uži interes te se usmjeriti prema području kojim se misle baviti nakon diplome.

Struktura Odsjeka s četiri katedre pri tome nije mijenjana, pa se sve donedavno znanstveni rad na Odsjeku odvijao u okviru četiriju znanstvenih područja. Pri tome je nastava u manje ili više specijaliziranim kolegijima pogodovala znanstvenom razvoju pojedinih nastavnika, a s druge je strane sustav izbornih kolegija potaknuo povezivanje znanstvenih disciplina i strukturiranje kolegija bez unaprijed utvrđenih disciplinarnih ograničenja. Tako na našem Odsjeku nastavnici po pravilu predaju i kolegije koji svojom tematikom ne leže strogo unutar njihove katedre, nego zahvaćaju u drugo područje koje se na Odsjeku proučava: stručnjak za stih (dakle, teoretičar) održat će kolegij o hrvatskom stihu u okviru Katedre za komparativno proučavanje hrvatske književnosti, dok će proučavalac poredbene povijesti hrvatske književnosti održati, recimo, kolegij o Držiću na Katedri za teatrologiju. Na taj način nastavnici imaju i mogućnost da se u izboru kolegija upravljaju prema vlastitim sklonostima i interesima za neka uža područja ili tipove rada na proučavanju književnosti, pa i kazališta ili filma.

Elastičnost sustava izbornih kolegija omogućila je i bolju suradnju Odsjeka za komparativnu književnost s ostalim odsjecima na Filozofskom fakultetu, pa slušači drugih studijskih grupa mogu slušati i polagati određene kolegije u okviru programa komparativne književnosti, a Odsjek organizira i posebnu nastavu za prvu godinu onih studijskih grupa koje takvu nastavu određuju ili preporučuju.

Sustav je također omogućio da u okviru Odsjeka za komparativnu književnost otpočne nastava bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu. Tako je 1976. osnovana najprije katedra za bibliotekarstvo, koju je vodio prof. dr. Gajo Peleš, i u okviru nje je organiziran dvogodišnji dodiplomski studij bibliotekarstva. Taj je studij izazvao veliki interes, katedra se brzo razvila te prerasla 1980. u samostalnu studijsku grupu i u Odsjek za bibliotekarstvo i informacijske znanosti.

Nakon promjene u sustavu studija školske godine 1972/73. nije više bilo većih modifikacija u organizaciji znanstvenoga i nastavnog rada na Odsjeku sve do početka implementacije bolonjskoga procesa u školskoj godini 2005/2006.. Odsjek za komparativnu književnost u dogovoru sa studentima viših godina odlučio je uvesti jednosemestralne kolegije za sve godine studija i omogućiti studentima treće i četvrte godine rad prema bolonjskim načelima. Svi kolegiji dobili su status izbornih.

Od sredine osamdesetih godina do danas došlo je do značajnih kadrovskih promjena. Godine 1986. izabrana je za asistenta Andrea Zlatar (za područje opće povijesti književnosti), a 1990. Dean Duda kao asistent pripravnik (za područje teorije književnosti). Sredinom devedesetih godina pristiglo je još dvoje mlađih asistenata, najprije Cvijeta Pavlović (1995. za područje poredbenoga proučavanja hrvatske književnosti), a potom i Slaven Jurić (1995. za područje teorije književnosti). Nakon njih na Odsjek su stigli i Nikica Gilić (1998. na projekt Komparativna povijest hrvatske književnosti, potom prelazi na Katedru za teatrologiju i filmologiju), David Šporer 1999, a potom i Tomislav Brlek (prešao s anglistike, 2000.) i Željka Matijašević 2000. na Katedru za opću povijest književnosti. Godine 1991. otišao je u mirovinu profesor Ivan Slamnig, 1996. profesor Miroslav Beker, 1998. profesor Gajo Peleš, a profesorica Maja Hribar-Ožegović i profesor Mirko Tomasović umirovljeni su 1999.Posljednjih godina na Odsjeku su se zaposlili dr. Lada Čale Feldman (na Katedru za teatrologiju), koja je prešla s Instituta za etnologiju i folkloristiku krajem 2005., u zvanju redovitoga profesora, i znanstveni novaci, Maša Grdešić (za teoriju književnosti, 2004.), Luka Bekavac (za poredbeno proučavanje hrvatske književnosti [2006.], potom za teoriju književnosti), Višnja Rogošić (za teatrologiju, 2006), Kristina Grgić (za poredbeno proučavanje hrvatske književnosti, 2007.), Branislav Oblučar (za opću povijest književnosti, 2008.), Krunoslav Lučić (za filmologiju, 2008.), Ana Tomljenović (za opću povijest književnosti, 2008.) i Lovro Škopljanac (za poredbeno proučavanje hrvatske književnosti, 2009.). Godine 2006. u mirovinu su otišli profesor Milivoj Solar i profesor Ante Peterlić, 2010. profesorica Gordana Slabinac, a 2016. i profesori Boris Senker i Pavao Pavličić. Nakon umirovljenia, status professora emeritusa stekli su M. Solar, P. Pavličić i B. Senker. 2013. godine preminuo je prof. Zoran Kravar, kao aktivan član Odsjeka.

Interdisciplinarnost i otvorenost koje pripadaju trajnim opredjeljenjima nastavnika na Odsjeku dovele su i do uvrštavanja novih područja u nastavni program Odsjeka. Od 2000. godine, u program su uključene i suvremene kulturalne teorije: Britanski kulturalni studiji, feminističke i rodne teorije, postkolonijalna teorija, psihoanalitička teorija, novi historizam te izvedbeni studiji.     

Što se tiče znanstvenog rada, nastavnici Odsjeka za komparativnu književnost objavili su sedamdesetak samostalnih znanstvenih knjiga, te nekoliko stotina znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim časopisima, od kojih je nemali broj visoko ocijenjen u našoj, pa i u svjetskoj stručnoj javnosti.

Što se pak tiče završenih studenata komparatistike, mnogi od njih postigli su izniman ugled bilo u znanosti, bilo u drugim kulturnim djelatnostima, gdje su doista bogato zastupljeni, od nakladništva i novinarstva do radija, filma i televizije.