Trunci naribus auribusque

"Lingvistički organ" Marka Marulića navodio ga je, čini se, na prilično neobične veze. Sintagma iz "Regum Dalmatiae et Croatiae gesta", čije je kritičko izdanje u pripremi, privukla je pažnju priređivača — da bi se ispostavilo da je najbliža nama dostupna paralela u jednom od odbojnijih Marcijalovih epigrama.

Marulić, o sramnom kraju zlog kralja Seislava:

Iussit mulier Seoslauum in uincula coniici, naribus auribusque truncari et omnibus ostentui esse; foedum sane spectaculum, sed tantis hominis flagitiis non indignum.

Marcijal (tekst s njegovog bloga):

II.83

foedasti miserum, marite, moechum,
et se, qui fuerant prius, requirunt
trunci naribus auribusque uultus.
credis te satis esse uindicatum?
erras: iste potest et irrumare.

Veza je, dakako, u "rezanju nosnica i ušiju": trunci naribus auribusque, odnosno naribus auribusque truncari kod Marulića.

Zanimljivo je da se Marulić sjeća nečeg što je pročitao u sadističko-opscenom epigramu ("irrumare" je glagol koji je zapamtio svaki čitatelj Katula); no, podjednako je zanimljivo kako radi Marulićevo lingvističko pamćenje — kako on pamti frazu, asimilira je — usvaja je, u vrlo doslovnom smislu — da bi je upotrebio na prikladnom mjestu.