Prema: Fuhrmann, Manfred: Geschichte der römischen Literatur. Stuttgart : Reclam, 2005.

Kvintilijan — Quintilianus, institutio oratoria — Quint. inst. 10, 1, 85–131: http://data.perseus.org/citations/urn:cts:latinLit:phi1002.phi00110.perseus-lat1:1.85

Hesiod, Teogonija — Ἡσίοδος, Θεογονία — Hes. theog. 1013

1. Faliskički: foied vino pipafo, cra carefo
2. Oskičko-umbrijska skupina: jezici Samnita ili Oska (zapadna polovina južne Italije), Umbra (srednja Italija, istočno od Tibra). Cippus Abellanus, Tabulae Iguvinae.¹⁾
3. Venetski (sjeverna Italija, oko Patavija), čini se da je pripadao posebnoj grani indoevropskih jezika, drugačijoj od italskih
4. Mesapski, izvorni jezik jugoistoka Italije, sličan ilirskome na istočnoj obali Jadrana
5. Grčki, jonski i dorski dijalekti grčkih kolonija na jugu Italije i na Siciliji. Otud su Italci preuzeli pismo, riječi naprednije civilizacije
6. Etruščanski, zapadni dio srednje Italije, prostor ograničen Arnom i Tiberom. Etruščani su imali prevlast u Italiji tijekom VIII-V. st. pne. Etruščanski je jezik potvrđen u oko 10.000 kratkih grobnih natpisa i nekoliko dužih tekstova. Nije indoevropski jezik
7. Keltski, jezik galskih plemena, pojavio se tek nakon 500. pne u Italiji, u Padskoj nizini. Keltski prodor u srednju Italiju zaustavili su Rimljani (opsada Kapitola 387./386. pne). U Italiji su pronađena samo dva keltska natpisa, ali u latinskom postoje brojne keltske posuđenice (ambactus, betulla, carrus, lancea).

Volumnije i Oski: Liv. 10, 20, 8 (Perseus)

• Perseus Digital Library, Greek and Roman materials
• Pleiades Project
• Antiquity À-la-carte