Tek za Nerona obnavlja se pokroviteljstvo književnosti i njezina propagandistička svrha. Vergilije je dominantan i estetski i idejni uzor. Javnim recitacijama i natjecanjima rimski književni život se spektakularizira (i helenizira).

Arat iz Sola (310–240): Phainomena. Uzor za Cicerona (prevodi), Varona iz Ataksa (Ephemeris), Vergilija (Georgike).

Germanik (15. pr. Kr. – 19. po Kr, kandidat za Augustova nasljednika): Aratea

Manilije, Astronomicorum libri V (možda nedovršeno). Stoička vizija svemira kao stroja, nadahnuta Lukrecijem i Ovidijem (srebrni latinitet: pravilni, lako čitljivi heksametri, mitološke digresije, npr. Andromeda). Temi daje pjesničko dostojanstvo.

• l. I: astronomija, opis svemira, njegova porijekla, zvijezda, planeta, nebeskih sfera, kometa
• l. II: karakteristike znakova zodijaka i njihovih konjunkcija
• l. III: način određivanja horoskopa
• l. IV: utjecaj znakova zodijaka na ljudski karakter
• l. V. znakovi izvan zodijaka

utque per ingentis populus discribitur urbes,
principiumque patres retinent et proximum equester
ordo locum, populumque equiti populoque subire
vulgus iners videas et iam sine nomine turbam,
sic etiam magno quaedam res publica mundo est
quam natura facit, quae caelo condidit urbem.
sunt stellae procerum similes, sunt proxima primis
sidera, suntque gradus atque omnia iusta priorum:
maximus est populus summo qui culmine fertur;
cui si pro numero vires natura dedisset,
ipse suas aether flammas sufferre nequiret,
totus et accenso mundus flagraret Olympo.

(Man. 5, 734–745)

Kratki tekstovi, pripisivani Vergiliju; radi se o kompilaciji koju su tek u petnaestom stoljeću priredili humanisti. Tekstovi su često u ovidijevskom stilu. Najvjerojatnije djelo različitih autora, tijekom vremena nadomještaju (nesačuvane) Vergilijeve pjesme “iz mladosti”.

• Dirae, invektiva u heksametrima (vezana uz konfiskaciju imanja)
• Catalepton, zbirka kratkih pjesama
• Culex, epilij o komarcu
• Ciris, mit o Scili pretvorenoj u morsku pticu
• Copa, pjesma o gostioničarki
• Moretum, pjesma o seljaku koji si priprema doručak
• Elegiae in Maecenatem
• Priapea, tri pjesme u raznim metrima
• Aetna, didaktička pjesma o vulkanu

Phaedrus, 20. pr. Kr. – 50. Pjesnik skromna društvenog položaja (libertus Augusti), autor nove književne vrste: umjetnička basna za čitanje. 90 basni u pet knjiga + Appendix Perottina, daljnjih 30. Stih: jampski senar (stih palijate).

Grčki uzor je Ezop, prozni autor (V. st. pr. Kr).

Sedam bukolika, uvodi alegoriju u pastoralu: povijesne osobe Neronova doba, mistična proročanstva ex eventu.

Neron je autor epske pjesme o Troji (Troica) u kojoj je junak Paris, mitološki i geografski učeno.

Ilias Latina priča Ilijade u oko 1000 heksametara u stilu škola retorike: Homer za srednji vijek.

Glumac pjeva uz muzičku pratnju, drugi glumac prikazuje događaje plesom (nosi masku). Iznimno popularan žanr. Dramatičan hiperrealizam: Laureolus mimografa Katula – glumac povraća krv; raspinjanje prikazano pravim raspinjanjem kriminalca. Svjedočanstva kod Seneke i Juvenala.

Prethodna faza: buntovni “senatski” historiografi (Azinije Polion, Pompej Trog, Tit Labijen; Kremucije Kord, čije je djelo spalio Tiberije).

Velleius Paterculus (nije aristokratskog porijekla): Historiae ad Marcum Vinicium, l. II, od početaka do Tiberija, panegirik za Tiberija (čiji je ratni drug bio). Interes za kulturnu povijest i mijenjanje običaja.

Valerius Maximus, Factorum et dictorum memorabilium l. IX, oko 31–32. Zbirka egzempla vrline i poroka.

Curtius Rufus, Historiae Alexandri Magni, l. X (prve dvije izgubljene), doba Klaudija. Aleksandar kao romaneskni junak, prolazi kroz niz avantura. Djelo utjecalo na tzv. Roman o Aleksandru, uspješan u srednjem vijeku.

Enciklopedijski autor u doba Tiberija (piše o poljoprivredi, medicini, vojništvu, govorništvu, filozofiji, pravu; prethodnik Plinija Starijeg). Sačuvane knjige o medicini.

Lucius Iunius Moderatus Columella, iz Hispanije, za Nerona: De re rustica (polja, voćke, vinova loza, životinje); deseta knjiga je u heksametrima.

Geografija (povezana s rimskim osvajanjima): Chorographia, za Kaligule – Mediteran, od Gibraltara. Nema brojki i podataka, zanima ga etnografija, privlači ga čudesno i bajkovito.

Marcus Gavius Apicius, Tiberijev suvremenik: zbirka recepata De re coquinaria l. X (zbirka nastajala do IV. st. po Kr). Medicinski recepti i grčko kulinarstvo. Funkcionalan stil.

M. MANILII ASTRONOMICON LIBER PRIMUS

Carmine divinas artes et conscia fati
sidera, diversos hominum variantia casus,
caelestis rationis opus, deducere mundo
aggredior primusque novis Helicona movere
cantibus et viridi nutantis vertice silvas,
hospita sacra ferens nulli memorata priorum.

Quintilianus, Institutio oratoria 10:

Lucanus ardens et concitatus et sententiis clarissimus et, ut dicam quod sentio, magis oratoribus quam poetis imitandus.

(Cezar dolazi na ruševine Troje)

o sacer et magnus uatum labor! omnia fato
eripis et populis donas mortalibus aeuum.
inuidia sacrae, Caesar, ne tangere famae;
nam, siquid Latiis fas est promittere Musis,
quantum Zmyrnaei durabunt uatis honores,
uenturi me teque legent; Pharsalia nostra
uiuet, et a nullo tenebris damnabimur aeuo.

O sveti i silni pjesnički trude! Sudbi sve
otimaš, ljudima smrtnim daruješ vječnost.
Neka te, Cezare, ne dira zavist zbog proklete slave;
jer, ako latinske muze nešto obećati smiju,
koliko trajalo bude štovanje barda iz Smirne,
toliko oni što dolaze čitat će mene i tebe; Farsalija
živjet će naša, nijedno nas doba tamom zastrti neće.

In se magna ruunt: laetis hunc numina rebus
crescendi posuere modum.

Stat magni nominis umbra.

Leges bello siluere coactae.

Nec sibi sed toti genitum se credere mundo.

Sed Caesar in omnia praeceps,
nil actum credens, cum quid superesset agendum.

victrix causa deis placuit; sed victa Catoni.

ibi fas ubi proxima merces.

audendo magnus tegitur timor

metus hos regni, spes excitat illos

Bella per Emathios plus quam ciuilia campos
iusque datum sceleri canimus, populumque potentem
in sua uictrici conuersum uiscera dextra
cognatasque acies, et rupto foedere regni
certatum totis concussi uiribus orbis
in commune nefas, infestisque obuia signis
signa, pares aquilas et pila minantia pilis.

Ratove više no građanske na poljima tesalskim,
puna prava zločinu dana, to pjevamo, i moćnu naciju
koja utrobu svoju razdire pobjednom desnicom,
obiteljske bitke, raskinut državni savez,
borbu svim snagama potresenog svijeta
na zator svima — orlovi protiv orlova,
stijeg na stijeg, na koplja uperena koplja.

Usporedi:

Arma virumque cano, Troiae qui primus ab oris
Italiam, fato profugus, Laviniaque venit
litora, multum ille et terris iactatus et alto
vi superum saevae memorem Iunonis ob iram;
multa quoque et bello passus, dum conderet urbem,
inferretque deos Latio, genus unde Latinum,
Albanique patres, atque altae moenia Romae.

Oružje i muža pjevam, koj prvi sa obala Troje
k Italiji, sudbom gonjen, lavinijskim obalam
dođe; mnogo se napati po kopnu i pučini
silom božanskom, zbog neumoljiva gnjeva bijesne Junone;
i mnogo u ratu pretrpje, da osnuje grad,
i bogove u Lacij uvede, otkud je latinski rod,
i oci iz Albe, i zidine visoke rimske.

iam gelidas Caesar cursu superauerat Alpes
ingentisque animo motus bellumque futurum
ceperat. ut uentum est parui Rubiconis ad undas,
ingens uisa duci patriae trepidantis imago
clara per obscuram uoltu maestissima noctem
turrigero canos effundens uertice crines
caesarie lacera nudisque adstare lacertis
et gemitu permixta loqui: 'quo tenditis ultra?
quo fertis mea signa, uiri? si iure uenitis,
si ciues, huc usque licet.' tum perculit horror
membra ducis, riguere comae gressumque coercens
languor in extrema tenuit uestigia ripa.
mox ait 'o magnae qui moenia prospicis urbis
Tarpeia de rupe Tonans Phrygiique penates
gentis Iuleae et rapti secreta Quirini
et residens celsa Latiaris Iuppiter Alba
Vestalesque foci summique o numinis instar
Roma, faue coeptis. non te furialibus armis
persequor: en, adsum uictor terraque marique
Caesar, ubique tuus (liceat modo, nunc quoque) miles.
ille erit ille nocens, qui me tibi fecerit hostem.'
inde moras soluit belli tumidumque per amnem
signa tulit propere: sicut squalentibus aruis
aestiferae Libyes uiso leo comminus hoste
subsedit dubius, totam dum colligit iram;
mox, ubi se saeuae stimulauit uerbere caudae
erexitque iubam et uasto graue murmur hiatu
infremuit, tum torta leuis si lancea Mauri
haereat aut latum subeant uenabula pectus,
per ferrum tanti securus uolneris exit.

Već je ledene Alpe trkom savladao Cezar
i silan je podvig i budući rat u duhu
nosio. Kad dođoše do vode Rubikona malog,
golem se ukaza vojskovođi lik domovine u strahu,
jasan u tami noći, pretužna lica,
sa visoka čela sijede raspustivši kose
raščupana pred njim stoji i mišica golih,
kroz jecaj progovara: 'kamo krećete dalje?
kamo stijeg moj nosite, ljudi? Ako dolazite s pravdom,
ako ste građani, dovde se smije.' Tad jeza obuzme
udove zapovjednika, i kosa se diže i korak zaustavi,
zamrznut stade na samoj obali.
Tada reče, 'O ti što čuvaš zidine silnoga grada
Gromovniče s Tarpejske hridi, penati trojanski
roda Julova, i Kvirina otajno odnesena
i Jupiter Lacijski, što obitava u visokoj Albi,
i vestalska ognjišta, i Rime, ravan najvećem bogu,
budite na strani pothvata moga. Ne idem na te
oružjem Furija; evo me, pobjednik sam na kopnu i moru,
Cezar, posvuda tvoj (samo mi dopusti, i ovaj put) vojnik.
On će odgovarati, on, tko me tvojim učinio neprijateljem.'
Potom prekide odgodu rata i preko nabujale rijeke
žurno prenese zastave; tako na pustim poljima
Libije vruće lav, kad u daljini ugleda neprijatelja
sjedne i oklijeva, dok ne prikupi bijes;
potom, čim je sam sebe podbo bičem svog repa
čim je nakostriješio grivu i silno razjapivši ralje
zarikao moćno, tada, čak i ako je ostala u njemu
svinuta Maurova sulica, ako široku grud je probolo koplje,
na oštricu kreće ne hajuć ni za kakvu ranu.

Katonova smrt, Jean-Paul Laurens, 1838-1921.

Codex Traguriensis: Gallica.

Prima deum magnis canimus freta pervia natis
fatidicamque ratem, Scythici quae Phasidis oras
ausa sequi mediosque inter iuga concita cursus
rumpere flammifero tandem consedit Olympo.

Punica

Ordior arma, quibus caelo se gloria tollit
Aeneadum, patiturque ferox Oenotria iura
Carthago. da, Musa, decus memorare laborum
antiquae Hesperiae, quantosque ad bella crearit
et quot Roma uiros, sacri cum perfida pacti
gens Cadmea super regno certamina mouit,
quaesitumque diu, qua tandem poneret arce
terrarum Fortuna caput. ter Marte sinistro
iuratumque Ioui foedus conuentaque patrum
Sidonii fregere duces, atque impius ensis
ter placitam suasit temerando rumpere pacem.

Thebais

Fraternas acies alternaque regna profanis
decertata odiis sontesque euoluere Thebas
Pierius menti calor incidit. unde iubetis
ire, deae? gentisne canam primordia dirae,
Sidonios raptus et inexorabile pactum
legis Agenoreae scrutantemque aequora Cadmum?

Achilleis

Magnanimum Aeaciden formidatamque Tonanti
progeniem et patrio vetitam succedere caelo,
diva, refer. quamquam acta viri multum inclita cantu
Maeonio (sed plura vacant), nos ire per omnem—
sic amor est—heroa velis Scyroque latentem
Dulichia proferre tuba nec in Hectore tracto
sistere, sed tota iuvenem deducere Troia.