Rimska ljubavna elegija

O autorima elegije (prema E. Nordenu i A. Dihleu, PDF) (za preuzimanje kliknite desnim gumbom miša, odaberite “Spremi kao”…).

• VII-VI stoljeće pr. Kr. arhajski elegičari (Kalin i Tirtej – borbeno i domoljubno; Solon – politički i moralizatorski; Teognid — poučno; Mimnermo — povijesno-mitske i erotske teme: Nanno)
• IV stoljeće pr. Kr. Antimah iz Kolofona: Lida (umrla draga, mitovi o tragičnoj ljubavi)
• III stoljeće pr. Kr. Kalimah: pripovijedanje o ljubavima i mitovima

Elegia quoque Graecos provocamus, cuius mihi tersus atque elegans maxime videtur auctor Tibullus. sunt qui Propertium malint. Ovidius utroque lascivior, sicut durior Gallus.

Quint. X, 10, 93

Pod utjecajem grčkog epigrama, rimska je elegija subjektivna. Također, u njoj mitska priča objašnjava i uzvisuje osobnu, autobiografsku situaciju. Ovdje se prepoznaje utjecaj daljnjih žanrova: komedije, lirike, tragedije i bukolskog pjesništva.

Cornelius Gallus (69 - 26 a. Chr. n.)

Vergilijev prijatelj (buc. 10, amores Galli). Napisao četiri knjige elegija pod nazivom Amores, u kojima je pjevao o Likoridi (pjesničko ime mime Volumnije, čije je umjetničko ime bilo Citerida).

Egipatski papirus otkriven 1979: Forum Romanum

Ljubav kao sama sebi dovoljna (autárkeia). Pjesnikov život pretvoren u servitium amoris, na milost i nemilost kapricioznoj i nevjernoj domini. Takav je život nequitia, degradacija, dekadencija, suprotnost životu građanina (civis). Tako se elegija boemskom nevaljalošću buni protiv mos maiorum (mada ga mitom, kao kod Propercija, i potvrđuje).

Neharnu služim gospoju, zamani danke traću,
Za virnu službu jer moju neće mi dati plaću.
Ni će uzu oblakčati kojom me željna sveza,
Koja me hoće skončati, toliko me zateza.
Svaki čas u me strilicu hita i ne počiva,
A šaranu li tulicu nigdar ne ispražnjiva.

Hanibal Lucić, Od kola

Od ljubavne boli elegijski subjekt bježi u svijet mita, u zlatno doba.

Albius Tibullus (ca. 54 – 19/18 a. Chr. n.)
Tib., (Tibull.)

Rođen u Laciju. Napisao dvije knjige elegija, od 32. nadalje. Pjeva o Deliji i Nemezi. Pripadao krugu Mesale Korvina.

Corpus Tibullianum: heterogena zbirka elegija, dodatna treća knjiga (humanisti je podijelili na dvije) sadrži i pjesme koje nisu Tibulove. Autori: Sulpicija (o Cerintu), Ligdam (o Neeri). Panegirik Mesali, nepoznatog autora.

Izvor: Bibliotheca Augustana

Elegiarum liber primus (ca. 26 a. Chr. n.)

Divitias alius fulvo sibi congerat auro
Et teneat culti iugera multa soli,
Quem labor adsiduus vicino terreat hoste,
Martia cui somnos classica pulsa fugent:
Me mea paupertas vita traducat inerti,
Dum meus adsiduo luceat igne focus.
Ipse seram teneras maturo tempore vites
Rusticus et facili grandia poma manu;
Nec spes destituat, sed frugum semper acervos
Praebeat et pleno pinguia musta lacu.

Sextus Propertius (ca. 47 - post 16 a. Chr. n.)
Prop. (Propert.)

Rođen u Umbriji, vrlo vjerojatno u Asiziju. Pjeva o Cintiji (prema Apuleju, njezino je pravo ime bilo Hostija). Pripada Mecenatovu krugu. Napisao četiri knjige elegija (Monobiblos 28. pr. Kr; II i III 25–22; IV oko 16). Patriotski zaokret u IV. knjizi (u stilu Kalimahovih Aitia, o izvorima mitova i običaja), i Cintijina smrt.

Cynthia prima suis miserum me cepit ocellis,
contactum nullis ante cupidinibus.
tum mihi constantis deiecit lumina fastus
et caput impositis pressit Amor pedibus,
donec me docuit castas odisse puellas
improbus, et nullo vivere consilio.
ei mihi, iam toto furor hic non deficit anno,
cum tamen adversos cogor habere deos.
Milanion nullos fugiendo, Tulle, labores
saevitiam durae contudit Iasidos.
nam modo Partheniis amens errabat in antris,
rursus in hirsutas ibat et ille feras;
ille etiam Hylaei percussus vulnere rami
saucius Arcadiis rupibus ingemuit.

P. Ovidius Naso (43 a. Chr. n. – 18 p. Chr. n.)

et tenuit nostras numerosus Horatius aures,
dum ferit Ausonia carmina culta lyra.
Vergilium vidi tantum, nec avara Tibullo
tempus amicitiae fata dedere meae.
successor fuit hic tibi, Galle, Propertius illi;
quartus ab his serie temporis ipse fui.

Ov. T. 4, 10, 49 sqq.

Ovidijeva djela (latinski)

Ljubavna: Amores (nakon 20. a. Chr. n; tri knjige u prvoj, pet u drugoj verziji), Ars amatoria (tri knjige, 2 + 1), Remedia amoris, Medicamina faciei (1. a. Chr. n. – 1. p. Chr. n), Heroides (15. a. Chr. n. – 8. p. Chr. n; 15 + 6 pisama); izgubljena uspješna tragedija Medea (12.–8. a. Chr. n)

Zrela stvaralačka dob: Metamorphoseon libri XV, Fastorum libri VI (2. – 8. p. Chr. n.)

Izgnanstvo: Tristia (l. V), Epistulae ex Ponto (l. IV) (8. – 12. p. Chr. n), Ibis (invektiva)

Ovidius in Bibliotheca Augustana

Discite quae faciem commendet cura, puellae,
et quo sit vobis forma tuenda modo.
cultus humum sterilem Cerealia pendere iussit
munera, mordaces interiere rubi;
cultus et in pomis sucos emendat acerbos
fissaque adoptivas accipit arbor opes.
culta placent: auro sublimia tecta linuntur;
nigra sub imposito marmore terra latet.

Si quis in hoc artem populo non novit amandi,
hoc legat et lecto carmine doctus amet.
arte citae veloque rates remoque moventur,
arte leves currus: arte regendus amor.

Legerat huius Amor titulum nomenque libelli:
'bella mihi, video, bella parantur' ait.
'parce tuum vatem sceleris damnare, Cupido, tradita qui toties te duce signa tuli.'

Arma gravi numero violentaque bella parabam
edere, materia conveniente modis.
par erat inferior versus – risisse Cupido
dicitur atque unum surripuisse pedem.

In nova fert animus mutatas dicere formas
corpora. di, coeptis – nam vos mutastis et illas –
adspirate meis primaque ab origine mundi
ad mea perpetuum deducite tempora carmen.

Conspectus operis

I. Penelope Ulixi

Haec tua Penelope lento tibi mittit, Ulixe;
nil mihi rescribas attinet: ipse veni!
Troia iacet certe, Danais invisa puellis;
vix Priamus tanti totaque Troia fuit.

Parve – nec invideo – sine me, liber, ibis in Urbem,
ei mihi, quo domino non licet ire tuo!
vade, sed incultus, qualem decet exulis esse;
infelix habitum temporis huius habe.

1. A K · IAN · F

Ecce tibi faustum, Germanice, nuntiat annum
inque meo primum carmine Ianus adest.
Iane biceps, anni tacite labentis origo,
solus de superis qui tua terga vides,
dexter ades ducibus, quorum secura labore
otia terra ferax, otia pontus habet:
dexter ades patribusque tuis populoque Quirini,
et resera nutu candida templa tuo.