IVO VIDAN:  Kratka povijest Odsjeka za anglistiku

    Samostalni studij engleskoga kao prvog glavnog predmeta u Zagrebu osobito je intenzivan od god. 1945. Engleski jezik uvodi se tada i u sve srednje škole i on odmah postaje važniji od francuskog i njemačkog, a omiljeniji od obvezatnog ruskog. Usprkos suzdržanom stavu vlasti i prema utjecaju zapadne kulture, osobito popularne i zabavne (radija i filma), jasno je da engleski postaje glavnim sredstvom komunikacije sa Zapadom i posrednikom svega što je Zapad mogao pružiti u tehnologiji, privrednim dodirima, idejama. Ne razvijati studij engleskoga jezika i književnosti nije dolazilo u obzir, pogotovo što na samom početku poslijeratnog razvoja oprez prema uvozu ukusa i vrednota nije odmah bio tako institucionaliziran kao kasnije. 

    Osim toga anglosaksonski svijet doživljavao se kao nešto što je bilo geografski predaleko da bi se očekivao neki njegov značajniji utjecaj na duhovnost mladih generacija. Da bi se studij anglistike razvio - uz vrlo mali fond stručne literature, priručnika, udžbenika, književnih tekstova, a bez ikakvih tekućih publikacija - neophodan je uvjet bio bar jedan osnivač studijskog pravca koji je potpuno i svestrano kvalificiran. Srećom, Filozofski je fakultet imao takvog čovjeka, kembridžskog studenta anglistike i londonskog doktora znanosti, Josipa Torbarinu. Raspolagao je najširom kulturom i bio vrstan poznavalac vlastitog jezika i hrvatske, osobito dubrovačke književne tradicije, koja svakom neofilologu mora biti nekom vrsti inherentne domaće norme. Torbarina je na Fakultetu predavao engleski već od god. 1934, jer je taj jezik, uz brojne druge, bio jedan od predmeta koji su dopunjavali studij većih i od ranije etabliranih studijskih grupa. Već iduće školske godine, 1935-36, engleski jezik i književnost postaje predmetom iz kojeg se može diplomirati. Pripadao je, kao i njemački, XXI. studijskoj grupi (germanski jezici i književnost). 1935-36 uspostavlja se, međutim, grupa XXIa. Engleski se od tada može birati za prvi (glavni) predmet ("A"), ili upisati kao jedan od pomoćnih predmeta - pod ("C). Torbarina je zapravo bio već treći nastavnik engleskoga na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 

    U svojoj dragocjenoj studiji "Počeci anglistike u Hrvatskoj" Rudolf Filipović navodi podatke o kolegijima koje je Aleksandar Lochmer, nekadašnji učitelj engleskoga u nautičkoj školi u Bakru, a zatim profesor realne gimnazije u Zagrebu, vodio od šk.god. 1889/98 do svoje smrti god. 1915. Uz tečaj gramatike i praktične vježbe, Lochmer je također vodio čitanje i tumačenje odabranih književnih djela. Broj studenata varirao je od dvoje u nekim godinama do, najviše, petnaest. Većina je upisivala samo jedan ili dva semestra, s izuzetkom Milana Drvodelića, koji je engleski slušao osam semestara. Nekoliko godina nakon Lochmera, Drvodelić, čini se god. 1919, preuzima nastavu engleskoga, zadržavajući više-manje njegovu shemu/plan nastavnih kolegija. Iako i autor rječnika do nedavna veoma važnih u našoj svakodnevnoj uporabi, Drvodelić je u prvome redu, bar u tridesetim godinama, djelovao kao srednjoškolski profesor, pa ga još i danas neki pamte kao strogog, ali izvrsnog nastavnika povijesti. Na Filozofskom fakultetu imao je naziv "učitelja živih jezika", dok je na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu bio lektor za engleski jezik; djeluje i kao zaprisegnuti sudski tumač. Josip Torbarina nastupio je na mjesto lektora god. 1934 (znamo da je šk.god. 1935/36. imao 6 sati nastave - gramatika, čitanje i tumačenje izabranih dijelova iz Shakespeareovih djela, te vježbe u konverzaciji na osnovu štiva). On je u iduće tri godine imao po osam sati (gramatika, tumačenje odabranih srednjoengleskih književnih tekstova. English Course, Shakespeare (obično jedna drama), te književno razdoblje (posljednja dva kolegija po 1 sat), tako da je već generacija koja se upisala g. 1935, diplomirala engleski (pod A - kao prvi glavni predmet). 

    God. 1939, te iduće, posljednje predratne šk.g., uz Torbarinu se na našoj anglistici pojavljuje i prvi pomoćni lektor engleskog jezika Geoffrey Frodsham, a u "jezičnoj" poduci angažiran je i Stephen Clissold, službenik Britanskog savjeta za kulturne veze (The British Council). Frodsham drži 6 sati praktične nastave, a Torbarini uz 2 sata gramatike ostaje po dva sata srednjoengleskih tekstova i literature. Od 1941. do 1945. Torbarina je docent, sa 6 sati nastave (historijska gramatika, jedno književno razdoblje, te seminarske vježbe). Tada unutar Germanistike nastaje Katedra za engleski jezik i književnost, a od god. 1944. formalno se osniva Engleski seminar, kao administrativna jedinica. Jedini je nastavnik i dalje bio Torbarina. Početkom prve poratne školske godine postao je izvanredni profesor, pa od g. 1946. uz njegovo ime u indeksima stoje i novi kolegiji. Uz gramatiku (konkretnije: morfologija, odn. sintaksa ili sl.), predaje po jedan kolegij povijesti engleske i američke književnosti (koja ukupno čini ciklus od osam semestara), čitanje Chaucera i seminar, a pod njegovim imenom su i proseminar i fonetske vježbe. Uz njega je sada na anglistici i Rudolf Filipović, koji je već u ranijim godinama volontirao (god. 1945. imenovan je asistentom vježbenikom, a god. 1947. asistentom, doktorirao g. 1948), a uskoro zatim i Mira Janković, te se Filipović opredjeljuje za jezik - počinje voditi i nastavu fonetike, a Jankovićeva za književnost (proseminar). 

    Ti kolegiji vodili su se pod imenom profesora. Još prije gdje Janković u Seminaru je, kao prvi lektor, počeo raditi Berislav Grgić. Anglistika (pod tim nazivom poznata je tek nakon što se kao odsjek osamostalila u odnosu na germanistiku) od samog početka imala je samo prostoriju za nastavnike, pa se nastava, još u ratnim godinama, vodila u prostorijama romanistike. Međutim, studenti su, u nepovoljnim okolnostima, razvijali karakterističan entuzijazam, osobito za jezik. Na Fakultetu se ne samo pohađala nastava, nego se i učilo (malobrojni priručnici, antologije, gramatike, rječnici, koje su tek pojedini sretnici uspjeli sebi osobno nabaviti uz pomoć rodbine u inozemstvu, mogli su se upotrebljavati samo za vrijeme demonstratorskih dežurstava), u seminarskoj prostoriji koju je Engleski seminar napokon dobio. 

    Počeci seminarske biblioteke svode se na skupinu od ispod 200 knjiga, poklon Britanskog savjeta iz god. 1936, koje su se godinama čuvale u ormaru u podrumskom hodniku, a rukovao je njima R.Filipović. Nakon rata pristigle su daljnje knjige, a "biblioteka" je bila u seminarskoj prostoriji, kao dio zajedničke knjižnice Germanistike. U seminarskoj prostoriji održavali su se i tzv. kružoci - vademecum izmišljen za zajedničko učenje na svim dobnim i školskim razinama u čitavoj zemlji, koji je stajao mnogo organizacijskog napora i na koji se gubilo vremena, a postizao je malo rezultata, osim najelementarnijeg. Ipak, zbližio je kolege oko zajedničkih problema, a mnogi koji su se prvo pokazali u kružocima potvrdili su kasnije svoju reputaciju i s vremenom postali nastavnici na Fakultetu.

    Ne raspolažemo na žalost popisima tadašnjih studenata. Iz ukupnog popisa studenata na cijelom Fakultetu, moglo bi se doći do neke orijentacione brojke u kojoj se ne razlikuju engleski i njemački kao glavni predmet. Anglista je prije rata, prema sjećanju tadašnjih studenata bilo na sve 4 god. ukupno 10 do 15, a u prvim poratnim godinama bilo ih je svakako više od germanista. Engleski seminar postao je tada Odsjekom i kad je Filipović postao docentom (1950), oformile su se posebne katedre za englesku književnost (Torbarina) i za engleski jezik (Filipović). Torbarina je redovni profesor od god. 1951, a Filipović izvanredni od 1958, a redovni od 1961. Ranije je tendencija bila da nova pomoćna sila bude sposobna raditi na oba kolosijeka (tek s formiranjem katedara počela je i specijalizacija, te traženje tema i načina da se pišu doktorati, a to je obično ovisilo o mogućnosti da se boravi u Vel.Britaniji). Kao izvor tema za doktorat nametala su se najprije područja književnih i kulturnih kontakata između dviju zemalja, što je i naravno i korisno, ali i rezultat teške dostupnosti šireg raspona stranih publikacija. Zato su prve anglističke teze u Zagrebu bile "Odjeci engleske književnosti u Hrvatskoj u 19. stoljeću" (Filipović), "Ossian kao poticaj za skupljanje narodnih pjesama" (Janković), "Engleska književnost i njene veze s hrvatskom Modernom" (Tatjana Blažeković), a u idućoj generaciji "E.A. Poe u hrvatskoj i srpskoj književnosti" (Bašić), "Teoretske postavke u prevođenju Shakespearea i njihova primjena na hrvatske prijevode" (Engelsfeld): a u inozemstvu (USA) "Angloamerički repertoar na hrvatskim pozornicama" (Matković). Šezdesetih godina u Zagrebu se uzimaju već i nekomparatističke teme iz engleske književnosti, i to moderne (o Huxleyu, Goldingu, Lawrenceu, V.Woolf, W.B.Yeatsu), te opet književno-komparatističke primjerice o engleskom književnom baroku u kontekstu europskog baroka (J.C.Žanić). Tih godina, i kasnije, na zagrebačkoj anglistici doktorirao je na književnim temama i niz kandidata s područja izvan Hrvatske. Komparatističke hrvatsko-anglosaksonske teme rjeđe su nego one što su na područjima slavistike, germanistike, romanistike, jer su kontakti s Anglosaksoncima bili rjeđi, ograničeniji, neizravni. Tek pred kraj 50-tih godina počeli su novi asistenti, uglavnom, uzimati jezične teme s područja engleske filologije (uz gore navedene teme o pojedinim engl. piscima, koje su tražile književno-kritički i društveno-teorijski pristup). Utjecaj postdiplomskih studija ili studijskog boravka na engleskim sveučilištima Durhamu i Londonu gdje je djelovao Randolph Quirk približio je nekolicinu proceduri istraživanja jezika na većem korpusu materijala. U tom je duhu napisano i obranjeno nekoliko doktorskih teza na našem Fakultetu. Iz sintakse istraživala se upotreba kopule u punom i reduciranom obliku na osnovi govornog materijala (Spalatin), participi u službi modifikatora (Ivir), distribucija modalnih glagola (Kalogjera), te kvantitativne karakteristike jednog jezičnog registra (veterine) uz pomoć računala (Bujas). Iz ranijeg engleskog jezika ispitivan je futurski izraz u Chaucera (Maček koja je rad započela na Sveučilištu u Edinburghu uz mentorstvo profesora McIntosha). 

    Nova generacija anglista stasala je pod vodstvom srednje generacije. Tako je Vladimir Ivir vodio semantička istraživanja Milene Žic Fuchs, koja je u toku rada provela stanovito vrijeme na UCLA-u, a Dora Maček fonološka istraživanja Višnje Josipović. Anglisti koji rade izvan Fakulteta izradili su nekoliko doktorskih disertacija pod mentorstvom Rudolfa Filipovića, Damira Kalogjere, Vladimira Ivira i Dore Maček, koje su obranjene u nas i to iz sociolingvistike (Levinger, Sarajevo i Šabec, Maribor), iz teorije prevođenja registra (Bonačić, Split i Fox, Rijeka) , te iz leksikologije (Štambuk, Split), kao i nekoliko disertacija iz kontakata jezika (Bauer, Zagreb), funkcionalne sintakse (Brdar, Osijek), itd.

    Lektorska nastava, kad je uvedena, učinila je da studij bude i škola za buduće nastavnike, nešto što u zemljama s razvijenijom srednjoškolskom nastavom stranih jezika ima manju važnost na fakultetu nego u nas. O ovomu će više riječi biti kasnije. Valja ovdje napomenuti da je engleski u srednje škole uveden godine 1945, a da nije bilo skoro nikakvih kvalificiranih nastavnika za taj jezik, pa su Torbarina i novi asistent Filipović organizirali tromjesečne tečajeve za one srednjoškolske nastavnike raznih jezika, koji su znali i nešto engleski, da bi stekli izvjesnu razinu pouzdanosti i vještine, koja će im omogućiti da postupno preuzmu i poučavanje engleskoga. Prvi domaći lektori došli su na Odsjek iz redova najboljih zagrebačkih profesora i najboljih ranih poslijeratnih diplomanata. 

    Usporedno s njima, predstavnici Britanskog savjeta koji su bili na dužnosti u Zagrebu, obavljali su na Fakultetu funkciju izvornih govornika, pa su na satovima na Fakultetu, kao i u tečajevima u Britanskom savjetu, studenti znatno praktično profitirali. Ranih l960-tih godina u Britanskom savjetu su prestali tečajevi (u skladu s jugosl. zakonom o štampi), ali su na Fakultetu, na temelju međudržavnih ugovora, počeli posredstvom Brit. savjeta, redovito i kontinuirano, na po nekoliko godina, dolaziti lektori iz Vel.Britanije, a prije nekoliko godina je sličan oblik suradnje uspostavljen s američkim institucijama. Od god. 1962. dalje, u pojedinim šk.godinama imali smo američkog gosta-profesora, koji je predavao američku književnost. U ratnim godinama ti su se oblici suradnje smanjivali, a Britanski savjet je - neovisno o ratu - prestao posredovati u angažiranju lektora. Profesori Torbarina i Filipović dali su osnovni programski okvir cjelokupnoj nastavi na Odsjeku, koji ostaje i nakon njihova odlaska s Fakulteta. Torbarina je ciklički predavao čitavu povijest engleske i američke književnosti. Ona se u odvojenim kolegijima predaje i danas, ali zbog podjele studenata u više seminara III i IV godine ipak svi studenti ne slušaju sve. Naglasak je, koliko je to moguće, na većoj aktivnosti studenata i na intenzivnijem radu u seminaru. Za studij engleskog jezika na Anglistici doprinos prof. Filipovića je neprocjenjiv i kao svestranog nastavnika i kao osnivača sistematskog studija pojedinih jezičnih disciplina. U jednom trenutku on je znao predavati historijsku gramatiku, povijest engleskog jezika, analizu Chaucera, tečaj engleske znanstvene gramatike i nada sve važnu fonetiku. Može se reći da je uvođenje teorijskog i praktičkog kolegija iz fonetike njegova osobita inovacija, koja je posebno mnogo značila kad engleskih lektora na Odsjeku nije bilo, odnosno kad je uopće bilo premalo kontakta sa živim engleskim jezikom.

    Posebno i neobično svježe u sustavu nastave na zagrebačkoj anglistici djelovala je nazočnost Sonie Bićanić, koja je rano nakon Drugog svjetskog rata došla iz Londona u Zagreb, sa svojim suprugom. Diplomirala je u Zagrebu i postala lektor. Njezino englesko nasljeđe - poznavanje običaja, kulturnih tradicija, društva, povijesti - osjetilo se u nastavi već od početka (s vremenom ona je, stekavši god. 1961. titulu D.Phil, u Oxfordu, prešla na drugi nastavni kolosijek i god. 1961. je izabrana za docenta za englesku književnost). Uz nju postepeno su i drugi diplomirani studenti zagrebačke anglistike počeli predavati kao asistenti i lektori, te postigavši doktorat i kao docenti: Spalatin, Bujas, Beker, Ivir, Engelsfeld, Mužina, te mlađi, Žic Fuchs i Josipović, a i pojedini lektori orijentirali su se prema znanstvenoj kvalifikaciji doktoratom i postali docenti (Bašić, Sepčić). Neki bivši studenti došli su nakon višegodišnje nastave u srednjoj školi ili pedagoškoj akademiji i postali lektori (Krile - docent), drugi su, počevši u drugim sveučilišnim sredinama (Sarajevo, Skopje) postali nastavnici na zagrebačkom Odsjeku (Vidan, Kalogjera, Maček), a i drugi zagrebački studenti engleskoga počeli su stalno djelovati na fakultetima drugih struka u Zagrebu ili na anglistici u Zadru i Osijeku, te u inozemstvu (Kanada, SAD ...): među potonjima su Barac, Despalatović, Čurčin, Kogoj - Kapetanić, Suvin.

    Prelazak Bekera s Anglistike na Odsjek za komparativnu književnost omogućio je da se taj odsjek kompetentno utemelji i razvije, a Bekerova inicijalna anglistička naobrazba ugradila je anglistiku u studij književne teorije na komparatistici. Dok je još bio na anglistici Beker je dvije godine predavao u SAD (na jednogodišnjim ili kraćim boravcima u Vel. Britaniji ili Americi bili su prije ili kasnije svi članovi Odsjeka). Mlađim znanstvenicima omogućilo je to da neku bitnu fazu u izradi disertacije dovrše u matičnoj zemlji struke kojom se bave, pa da uz rad na tezi steknu i širu orijentaciju u tendencijama svoje discipline. Stipendije i studijski boravci, katkad uz nastavne obveze, omogućili su to i nastavnicima u zrelijoj fazi. To je svakako bilo bitno za proširenje registra predavanih kolegija, kad su uz profesora Torbarinu i Filipovića kolegije počeli držati i drugi docenti (koji su kasnije dalje napredovali, dok su novi asistenti i docenti pristigli). Unesene su i druge discipline, kao što su teorijski kolegiji iz lingvistike (jezici u kontaktu - Filipović, sociolingvistika - Kalogjera, teorija prevođenja - Ivir, varijante engleskog jezika - Maček, leksikologija i američki engleski - Bujas, kognitivna lingvistika - Žic Fuchs ) i književnosti (Uvod u studij engleske književnosti). Preskriptivna gramatika iz ranih poratnih godina promijenila se u kolegij deskriptivne gramatike iz uglova svih važnijih suvremenih teorija jezika, a predmet "srednjoengleski tekstovi" izrastao je u kolegij dijakronijskog pregleda engleskog jezika. Anglistika je prva od svih neofiloloških odsjeka uvela Uvod u lingvistiku (koji se ranije na slavistici predavao kratko vrijeme u početku pedesetih godina), a i prva tumačenja transformacijsko-generativne gramatike na Fakultetu pružala su se u nastavi na Anglistici. Na Filozofskom fakultetu početkom 60-tih godina uveden je studij t.zv. III stupnja (postdiplomski), s jedinstvenim sistemom za književnost i, posebno za lingvistiku, na svim neofilološkim grupama (što se djelomice podudara i s nastavnim postdiplomskim planom za nacionalnu književnost). Posljednjih godina osjeća se da je dozrelo vrijeme da se postdiplomski studij drugačije organizira, ali uslijed toga što su promjene, reforme - unutrašnje (fakultetske) i vanjske (zakoni, obvezni predmeti, sustav školovanja itd.) - uvijek prioritetno nametale praktičke adaptacije, a ne promišljale cilj svrsishodno i temeljito, to se još nije učinilo.

    S većim brojem kvalificiranih nastavnika, Odsjek u posljednjih trideset i više godina nudi solidnu i zaokruženu anglističku naobrazbu. Tom ponudom, međutim, brojni studenti se ne uspijevaju okoristiti - djelomice zbog svojih životnih prilika, a djelomice jer su preopterećeni drugim glavnim predmetima, te t.zv. općim i zajedničkim programskim osnovama, koje vjerujemo sada ustupaju vrijeme korisnijemu, samostalnom proučavanju/studiju stručnih predmeta. Nastave je ukupno i dalje previše, a rigoroznih obveza premalo. To nipošto nije specifičnost Anglistike. Realistički je potez bio kad je u sedamdesetim godinama uveden niz alternativnih seminara iz književnosti, mogućnost biranja među jezičnim kolegijima, te kolegiji - "društva i kulture" (britanska ili američka varijanta). U procesu nastave jezika, koja je temelj za svladavanje svih ostalih predmeta - koji se na ovom Odsjeku svi vode na engleskom jeziku - te buduće stručne prakse u pedagoškoj, prevoditeljskoj i svakoj drugoj djelatnosti, dobro organizirana i koordinirana lektorska nastava, posebno u suradnji sa stranim lektorima, bila je preduvjet svih pozitivnih rezultata. Nekoliko generacija lektora - od kojih su mnogi magistrirali iz lingvistike od onih iz predratnih studentskih redova do novijih, koji su danas već listom u srednjoj generaciji (a ta činjenica govori o problemu pravovremenog obnavljanja - o kompleksnosti te poteškoće valjalo bi načelno govoriti neovisno o ovom povodu) pamti se među njihovim nekadašnjim i sadašnjim studentima po individualnim karakteristikama koje su se očitovale u svakom nizu vježbi. Od prvih lektora, B Grgića, B.Tomljenovića, V.Vouk,.... preko onih koji su prije dosta vremena (N.Hodek, J.Jagić-Peić, S.Kranjčević, I.Pletikosa) ili posljednjih godina napustili radni odnos (B.Brusar, O.Kovačević, I.Velčić, M.Vlatković, M.Dubravčić, V.Karlovčan, B.Kesić-Šafran) do decenijama aktivnih (S.Maričić, J.Bilinić, V.Andrassy, M.Marušić), te kasnije pridošlih, sad već iskusnih pedagoga (V.Marčec-Beli, N.Jeffery, J.Šafran), svaki je pojedini odigrao svoju ulogu u sustavu odsječke nastave. To vrijedi i za najnovije i najmlađe.

    Metodika nastave engleskog jezika od sredine 80-godina ima svoju posebnu katedru. Uz tradicionalnu vezu sa školama, u kojima studenti obavljaju oglednu nastavu, koja je praktički dio njihovih metodičkih obveza, cilj katedre nije samo proučavanje i poučavanje organizacije nastavnog sata (tradicionalna zadaća metodike), nego i temeljnije proučavanje procesa usvajanja stranog jezika. To posebno dolazi do izražaja na postdiplomskom studiju metodike, koji postoji od sredine 80-tih godina, a zajednički je neofilološkim odsjecima Fakulteta. Utemeljila ga je anglistica, M.Vilke. Istraživanje procesa usvajanja i učenja engleskog jezika provodi se u okviru glotodidaktike (teorije nastave jezika) uz suradnju stručnjaka srodnih disciplina, u prvom redu lingvistike i psihologije. Katedra za metodiku najmlađa je od sadašnjih četiriju katedara na Odsjeku za anglistiku.

    Još god. 1981. osnovana je katedra za amerikanistiku. Zamisao takve samostalne katedre koju je najtemeljitije razradio Željko Bujas, uključuje postupno osamostaljenje studija američke civilizacije, koja prelazi granice filoloških disciplina uvodeći i znanja o SAD iz perspektive pojedinih društvenih disciplina (sociologija, ekonomija, politologija , etnologija dr.), kao što to sadrži koncepcija, t.zv. "area studies" u SAD, uključujući programe interdisciplinarnih "American Studies". Da bi se to realiziralo potrebno je mnogo više sredstava nego što su ona kojima se zasad, raspolaže. Ipak, katedra amerikanistike (uz Bujasa: Bašić, Matković) okupila je i nastavnike s tih zasad "vanjskih" područja u formiranju postdiplomskog dvogodišnjeg studija, koji je za dvije potpune generacije završio, a za treću počeo, u Dubrovniku - za slušače koji su diplomirali na raznim fakultetima (većinom zasad ipak na filozofskim) i to ne samo u Hrvatskoj. U redovnom studiju studenti su nekoliko godina, do ratne jeseni 1991. imali prilike sudjelovati u seminarskim kolegijima iz američke povijesti, koje su vodili gosti profesori unutar Fulbrightovog programa. Devet godina trajao je pak aranžman suradnje zagrebačke amerikanistike sa sveučilištima u Bloomingtonu i UCLA, pa se svake jeseni organizirao seminar, u Dubrovniku, o nekoj široj temi iz problematike američkog društva i kulture, prvenstveno namijenjen apsolventima i diplomiranim studentima Obustavljeno je to zbog ratnog ugrožavanja Dubrovnika, još i prije nego što su rakete srušile i spalile zgradu postdiplomskog studija i Interuniverzitetskog centra, koja je kao poseban dio svoje biblioteke imala 2300 temeljnih knjiga je iz amerikanistike (zamjena za slavistička djela, koja su se posredstvom službi Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu, slale u SAD...) . Nakon rata obnavljaju se prostorije za nastavu, a od g. 1997. i sama nastava.

    S Velikom Britanijom Odsjek za sad nije realizirao kontinuiranu anglističku suradnju, osim što pojedinci, od kojih su neki u Britaniji radili na svojim doktoratima i područjima specijalizacija, povremeno sudjeluje na simpozijima, kongresima, skupovima, koji se tamo drže, te u Britaniji katkad objavljuju svoje doprinose. Međutim od početka 70-tih godina postojao je stalni aranžman sa Sveučilištem u Nottinghamu, na temelju kojeg je svake godine jedan član Odsjeka za anglistiku u Zagrebu odlazio na Odsjek za slavenske jezike u Nottinghamu i tamo predavao hrvatski. Lektor u Londonu, kojega je ranije predlagala zajednička komisija republičkih ministarstava prosvjete i kulture za područje Jugoslavije, katkad je također bio iz Zagreba (ne uvijek sa samog Odsjeka), pa je i taj svakog tjedna odlazio u Nottingham (neko vrijeme i u Birmingham - na pr. Kalogjera). Taj je kontakt po želji Nottinghama prekinut na neodređeno vrijeme. Veza s Nottinghamom ima dublje i dalje korijene, jer je nekoliko anglista iz Jugoslavije, većinom iz Hrvatske, u Nottinghamu boravilo nakon završetka studija po godinu dana ili dulje i dobilo specijalne diplome ili, u više slučajeva, doktorate. U jednoj sredini, koja raspolaže s malo sredstava za originalan inovativni rad na središnjim područjima moderne lingvističke i književne povijesti i teorije, anglistika se mora orijentirati prema zajedničkim ili poredbenim područjima. Projekt kontrastivne analize engleskog i hrvatskog jezika koji je na širokoj internacionalnoj bazi zamislio Rudolf Filipović i realizirao ga zajedno s velikim brojem suradnika s ovog Fakulteta, te iz drugih sredina, od drugih jugoslavenskih sveučilišta do Zapadne Evrope i SAD, neobično je sretan i u današnjim okolnostima teško doseziv primjer. Istraživanje u području kontrastivne lingvistike zaokupilo je praktično sve članove jezične katedre i pored većeg broja manjih radova objavljenih u serijskoj publikaciji pod nazivom "Reports", svaki je suradnik objavio i monografiju iz područja svog posebnog zanimanja (Dora Maček: Relativne zamjenice, Brojevi, Damir Kalogjera: Modalni glagoli, Vladimir Ivir: Pridjevi) u kojima su uspoređeni neki segmenti engleskog jezika s hrvatskim. U ovim istraživanjima sudjelovali su i lektori (Dubravčić, Vlatković) i objavljivali svoja istraživanja u spomenutoj publikaciji. Konzekvence za nastavu suradnici na projektu razrađivali su u svescima pod naslovom Pedagogiccal Materials uskoro je započeo rad i na drugom velikom projektu proučavanja jezika u kontekstu, koji i dalje traje - u Zavodu za lingvistiku Filozofskog fakulteta (u čijem su radu znanstveni prilozi anglistika vrlo osjetno prisutni) i unutar HAZU. Monografiju o svojim semantičkim istraživanjima objavila je Milena Žic Fuchs. Uz cjelovitije promatranje povijesti engleskog jezika - jer sad imamo nastavnika, kojemu je to osobito usmjerenje - i engleska dijalektologija dobila je svoje mjesto.

    Anglistika je također postala matica za optativnu nastavu i studij do sad u nas znanstveno neobrađivane skandinavistike. Na planu književnosti takvom proširenju interesa, što ga razvijaju članovi Odsjeka odgovara prvo bavljenje kanadskim i afričkim anglofonim autorima u radovima Sonie Bićanić, koja je pojedine tekstove s tih područja kritički obrađivala sa studentima u seminaru "Practical Criticism". U novije doba i s planom sustavnog rada, uvedeno je proučavanje tzv. novih književnosti engleskog jezičnog izraza. Od 1994. godine uveden je poseban kolegij iz australske književnosti (J.Ciglar-Žanić). Na književnosti, engleskoj i američkoj, bio je pokrenut projekt "Suodnosi hrvatske (odn. jugoslavenskih) književnosti i književnostima na engleskom jeziku", a ukinut je kad je došlo do inicijative Ministarstva za znanost da se projekti iz znanosti o književnosti drugačije organizacijski koncipiraju. Unutar tog projekta, organiziran je, u čast uspomene na Josipa Torbarinu, god. 1987. širok znanstveni skup. Radovi su objavljeni u četverobroju časopisa Književna smotra za god. 1988. Kasnije su pokrenuta dva nova projekta, jedan individualni (Bašić - o Joyceu i Faulkneru - završen) i jedan širi (o svim aspektima recepcije Shakespearea u Hrvatskoj, voditelj Ciglar-Žanić koji je obnovljen i traje).

    S Odsjeka je u proteklim godinama došla inicijativa i za nekoliko simpozijskih i diskusionih skupova postdiplomskog karaktera, a međunarodnog sastava, u Inter-univerzitetskom centru. Veći broj tih skupova rezultirao je i velikim brojem stručnih kontakata, te zbornicima zapaženima i u inozemstvu. Za ugled, ali i za razvoj profesionalne kompetentnosti hrvatske anglistike, ova se djelatnost pokazuje dragocjenom. Dio povijesti Odsjeka svakako su znanstvene i stručne publikacije, koje su pisali i uređivali njegovi članovi. Počeci su toga opet kod Aleksandra Lochmera, čijih je nekoliko knjiga, nastalih još prije nego što je došao na Sveučilište, prikazao u svojoj ranije spomenutoj studiji Rudolf Filipović. On tamo spominje radove što ih je, izvan Sveučilišta , u svrhu nastave jezika objavila Natalija Wickerhauser, te brojne informativne i esejističke prinose Vladoja Dukata, koji je zaslužan i za početke anglo-hrvatskih komparatističkih proučavanja. Milan Drvodelić zaslužan je za poznavanje engleskog jezika u nas - uz nastavni rad - svojim rječnicima, koji su poslije rata opet redigirani, dok su svoje obuhvatnije, suvremenije i znanstveno utemeljenije rječnike - od kojih svaki ima specifičnu svrhu - objavili Rudolf Filipović, Leonardo Spalatin, Željko Bujas, Vladimir Ivir, Damir Kalogjera. Nakon rata, anglisti koji su već bili na Fakultetu ili kasnije došli na Odsjek, pisali su srednjoškolske udžbenike i priručnike. Jedan od najranijih radova, koje bi tu zavrijedilo spomenuti, zbog kolektivnog karaktera - okupio je mnoge suradnike s Odsjeka - jest čitanka iz engleske književnosti za više razrede gimnazije, koju je uredio Josip Torbarina. Godine 1954. izlazi Filipovićeva gramatika engleskog jezika, koja svojim praktičnim opsegom odgovara svačijoj temeljnoj potrebi. Filipović je i autor prvih školskih udžbenika iz engleskog jezika. On i drugi članovi Katedre za engleski jezik (kao i kasniji šefovi drugih katedara, Bujas i Vilke) objavili su tijekom godina niz specijaliziranih i znanstvenih studija. O lektorima valja tu spomenuti da je Karlovčan sastavio gramatiku engleskog jezika za napredne koja je izašla u dva izdanja, a da su V.Andrassy i M.Marušić sastavile udžbenik (work-book) utemeljen na iskustvu, a u namjeri da razviju u studenata suptilnu upotrebu vokabulara. Na području engleske književnosti velik ugled uživaju samostalni prijevodi, te redigirana izdanja ranijih prijevoda (M. Bogdanovića) iz pera Josipa Torbarine. Od članova Odsjeka, Engelsfeld je redigirao dva daljnja prijevoda, te objavio knjigu sa studijama o prevođenju Shakespearea na hrvatski. Nekoliko književnika i prevodilaca objavilo je nakon Torbarine prijevode nekih Shakespeareovih djela, a taj posao još nije došao do kraja. Unutar većeg projekta Povijest svjetske književnosti članovi Odsjeka za anglistiku, uz neke suradnike iz vana, napisali su povijesti engleske i američke književnosti, kao i anglofone irske. S područja proučavanja novije engleske i američke književnosti, izašlo je više knjiga (Vidan 4, Bašić, Sepčić), međutim, šira suradnja u našim časopisima (Književna smotra, Republika, Forum 15 dana, Umjetnost riječi i drugi) ogledalo je šireg spektra interesa zagrebačkih anglista - nastavnika i bivših studenata (uključuje to studije, eseje, kritičke prikaze, pjesničke prijevode). Tomu valja pribrojiti uređivanje pojedinih publikacija i tematskih brojeva časopisa, uvode, predgovore itd. Od posebne važnosti, svakako, jesu prinosi zagrebačkih anglista međunarodnoj znanstvenoj literaturi na engleskom jeziku (pa i na drugim stranim jezicima). Uz zbirke s pojedinih skupova, "Festschrifte", materijale s kongresa, nosioci znanstvenih zvanja na Odsjeku objavili su niz članaka i studija u časopisima i skupnim djelima iz pojedinih jezičnih disciplina ili književno - povijesnih područja.

    Za Zagreb kao znanstveno središte neosporno je najvažnije kontinuirano izlaženje časopisa Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia (skraćeno: SRAZ) od god. 1955. Pokrenuli su ga tada romanisti (te se najprije zvao Studia Romanica), da bi mu se od g. 1960. pridružili i anglisti; već od početka stječe glas vrijednog studijskog žarišta s raznih područja anglistike, i amerikanistike. To je svakako za sad najtrajnija i brojnošću priloga najšira skupina hrvatskih anglističkih radova kojima smo stekli i zajedničku reputaciju, pa je neobično važno da se, časopis održi i nastavi s izlaženjem, bilo u jednom godišnjem svesku ili u dva odvojena (za jezik i za književnost). Pri tom je jednako uvjerljiv i anglistički udio u uređivanju i suradnji u časopisima Suvremena lingvistika i Strani jezici. Kao glavni urednici Suvremene lingvistike djelovali su Filipović i Žic Fuchs, a kao glavni urednici Stranih jezika Filipović, Kalogjera, Vilke i Mihaljević-Djigunović. Anglisti su u zagrebačkoj filološkoj javnosti cijenjeni i po svojim nastupima u Zagrebačkom lingvističkom krugu i u Sekciji za znanost o književnosti i metodologiju književne povijesti Hrvatskog filološkog društva - u tijeku impozantnih tri i pol desetljeća. Pri tom kao i nekim projektima i nizom tiskanih radova često pridonose znanstvenim spoznajama na raznim područjima kroatistike. U okviru HFDa iznimno su aktivni i članovi Katedre za metodiku. To se posebno odnosi na Sekciju za strane jezike Hrvatskoga filološkoga društva, čijom je voditeljicom bila i Mirjana Vilke.

    Još dok su Odsjek za anglistiku i Odsjek za germanistiku bili jedan, postavili su sebi u zadatak brigu o razvitku studija i drugih germanskih jezika. Razdiobom Anglistika je preuzela brigu o skandinavskim jezicima, pa je nakon mnogo godina i pokušaja konačno 1985/86. pod vodstvom D.Maček postavljen temelj budućem cjelovitom studiju Skandinavistike. Po uzoru na prve oblike studija engleskog jezika, organiziran je najprije redoviti tečaj švedskog jezika i uvod u švedsko društvo i kulturu. Nastavu vodi švedski lektor angažiran u suradnji sa Švedskim institutom za međunarodnu kulturu suradnju. Od 1990/91. slobodni studij švedskog jezika dobiva još dva jezična kolegija te kolegij iz švedske i uvod u skandinavske književnosti, koje vode dva asistenta. Od ljetnog semestra 1992. Dora Maček uvodi i uvod u povijest skandinavskih jezika i književnosti, a 1994. uspostavlja se Katedra za švedski jezik i književnost, pa se studij te struke produžuje na tri godine. Povremeno se u suradnji s raznim institucijama iz skandinavskih i drugih zemalja, organiziraju tečajevi iz drugih skandinavskih jezika i predavanja iz pojedinih pitanja književnosti i kulture. Skandinavske kulturne institucije i društva (posebno Švedski institut, Sveučilišna biblioteka u Goteborgu, Norveško ministarstvo vanjskih poslova, mnogi norveški izdavači i Društvo prijateljstva Norveška-Jugoslavija) zavidno su opremili biblioteku, a od g. 1996. na Katedri djeluje i lektor za norveški jezik (vanjski suradnik). Iste institucije, kao i razne ljetne škole, redovito daju po jednu godišnju i više manjih stipendija za ljetne tečajeve jezika i druge studije u Švedskoj i Norveškoj. Godine 1996. održan je u obnovljenom, Međunarodnom središtu hrvatskih sveučilišta u Dubrovniku, seminar iz staronordijske mitologije i književnosti s predavačima i studentima iz nekoliko zemalja. Mada je ovaj studij još sasvim nov, pokrenut je i časopis za studente Skandika. Nešto članaka znanstvenog karaktera (Maček, Antunović), objavljeno je u raznim časopisima u Hrvatskoj i inozemstvu. Iz ove "radionice" potječe i po jedna knjiga prijevoda klasične srednjovjekovne islandske proze, i švedskih narodnih legendi.

    Što zaključiti iz ovog pregleda povijesti Odsjeka za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu? Anglistika, kao jedno od područja neofilologije, postupno se uspostavljala u hrvatskoj kulturi, kontinuirano potvrđujući svoju nazočnost među drugim granama znanosti o jeziku i o književnosti. Usavršavajući poduku i usvajanje engleskog jezika, ona je od samog početka shvaćala da joj je poziv upoznavanje domaće i strane znanstvene javnosti s kontaktima između anglosaksonskog svijeta i hrvatskih kulturnih nastojanja. Ozbiljno i odgovorno obavještavajući o književnim i lingvističkim realitetima na engleskom jezičnom području, ona je nastojala i pripadnike tog jezičnog prostora upozoriti na kreativni potencijal hrvatske kulture. Koncepcija fakultetske nastave i znanstvenog razvoja na području anglistike praktički se širila i učvršćivala prema mogućnostima kojima je naša sredina raspolagala u posljednjih devedeset i više godina, pa je studijski smjer unutar grupe za germanske jezike uspostavljen već nekoliko godina uoči Drugog svjetskog rata. Dvojica izvanrednih i kreativnih pionira zagrebačke anglistike, različitih znanstvenih profila i temperamenata u pedagogiji i u kulturnom djelovanju, najprije Josip Torbarina, a zatim paralelno s njim Rudolf Filipović, neosporno su prvenstveno zaslužni za to da su pokrenute sve ljudske i materijalne mogućnosti da se hrvatska anglistika - najprije Zagreb, a onda suradnjom s anglističkim katedrama drugdje u zemlji - postavi na noge kao znanstveno žarište koje će djelovati u svojoj sredini zajedno s drugim njezinim kulturnim i pedagoškim inicijatorima, ali čija će se nazočnost osjetiti i na raznim područjima svjetske anglistike. U tomu su i pripadnici starijih generacija, studenti Torbarine i Filipovića, prvi njihovi asistenti, kasnije docenti i profesori, dali svoj doprinos, a pred kraj osamdesetih godina već se profilirala i treća generacija, na lingvističkoj i na literarnoj strani, u kojoj pojedinci daju svoj izrazito individualni doprinos struci (Žic-Fuchs, Mihaljević, Josipović, M.Filipović, Knežević /do napuštanja Odsjeka/, Antunović, Jukić-Gregurić). Posljednjih godina sve kritičniji je problem podmlađivanja nastavnog i znanstvenog kadra - napose zbog ogromnog broja studenata.

    Nakon odlaska u mirovinu prof. Filipovića i prof. Bujasa, te nekoliko starijih lektora, kontinuitet iskusnih nastavnika na Katedri za engleski jezik je zadržan, ali je broj mlađih sasvim nedovoljan. S Katedre za englesku književnost tri starija nastavnika (Bićanić, Sepčić, Vidan) pošla su u mirovinu - katedra je dobila vrlo vrijednog asistenta, ali tek jednog. Glavnu perspektivu, ali ne neposrednu i ne dovoljnu s obzirom na broj studenata pruža činjenica da je uz neke od znanstvenih projekata Ministarstvo znanosti odobrilo uzimanje novaka (od 1996. godine primljeni su novaci Tomislav Brlek, Marta Medved-Krajnović, Tamara Petrić, Jelena Šesnić, Nina Tuđman i Irena Zovko), od kojih se očekuje da će se uključiti i u nastavu. Vrijedi istaknuti da je Odsjek za anglistiku dosad Fakultetu dao četiri dekana, koji su svi vrlo časno i odgovorno obavljali svoju dužnost: Josip Torbarina (1952/53), Rudolf Filipović (1972-4), Vladimir Ivir (1987/88); Sonja Bašić 1993-5). O prvoj dvojici i njihovoj ulozi u razvoju naše anglistike bilo je već riječi; ovdje valja naglasiti ugled, što ga među hrvatskim lingvistima uživa pouzdan i temeljan rad V.Ivira na područjima teorije prevođenja i sintakse, a amerikanistica S.Bašić poznata je po svojim brojnim prilozima iz svoje u Hrvatskoj srazmjerno mlade discipline. Oboje imaju i internacionalnu reputaciju kao stručnjaci, koji su se istakli svojim nastupima na međunarodnim skupovima i u anglističkim publikacijama.

    Za daljnji anglistički znanstveni rad na Odsjeku, ali i u čitavoj Hrvatskoj, važan je momenat bilo osnivanje Hrvatskog društva za anglističke studije (HDAS), koje je član Europskog društva za anglističke studije (ESSE - European Society for the Study of English) u jesen god. 1992. Povodom 60. godišnjice studija anglistike kao diplomskog predmeta u Zagrebu, pa time i u Hrvatskoj, održan je g. 1995. velik i vrlo uspio znanstveni skup, na kojemu je sudjelovalo oko 45 anglista iz svih hrvatskih sveučilišnih središta, uz nekoliko gostiju. Inozemno sudjelovanje predviđeno je bilo da bude veće, ali je nepuna tri tjedna prije skupa došlo do raketiranja Zagreba. Taj podatak osvjetljuje činjenicu da su anglisti u Hrvatskoj imali snage i volje da i usred rata organiziraju i održe takvu obuhvatnu i sadržajnu znanstvenu manifestaciju. Time se znatno upotpunjuje i suradnja anglista u sekcijama Hrvatskog filološkog društva (HFD) i u Hrvatskom društvu za primijenjenu lingvistiku (HDPL).

    U ovom pregledu po strani je ostao svakodnevni rad sa studentima - nastava, ispiti, konsultacije, pokušaj da se ustali jednopredmetna varijanta studija. Ta se nije pokazala osobito uspješnom. Nije stimulativna za nastavnike, jer bi ta orijentacija, da bude kvalitetna zahtijevala dodatan rad, a nije predviđeno da bi se radi njega nastavnike oslobađalo jednog dijela ostalih obaveza.. Što se tiče ukupnog broja studenata, u posljednje vrijeme primjećivala se jasna tendencija da se sve više kandidata javlja na kvalifikacijske ispite (271 god. 1980, a 705 god. 1992.) Na svakoj godini ukupno ih je oko 120, ne računajući apsolvente (kojih je blizu stotinu). Na početku god. 1992/93 - prilikama rata, izbjeglištva i progonstva s okupiranog dijela Hrvatske i s područja čitave Bosne i Hercegovine - na Anglistici je bilo oko 700 studenata. Godine 1996. prijavilo se 800 kandidata, a upisalo ih se u I godinu oko 280. Nastavnika je, računajući i Skandinavistiku, trenutačno (listopad 1992) 26.

    Valja također govoriti o funkcioniranju biblioteke koja ima oko 20 tisuća knjiga i prima 38 tekućih časopisa, a koja se nipošto ne svodi na sređivanje i posuđivanje knjiga. Nakon ranih godina kada je biblioteka djelovala u sastavu germanističke knjižnice, ona se osamostalila pa je još od tada do sredine osamdesetih godina vodi S.Tedeschi, a nakon njega mlade osobe, koje posjeduju i anglističku i bibliotekarsku naobrazbu (L.Sočanac, zatim, D.Štrljić, te M.Maršić), uz vrlo svrsishodno intenziviranje demonstratorske pomoći. Administracija se u ovom povijesnom pregledu podrazumijeva kao neophodna za sve aspekte djelovanja Odsjeka. Treba zato reći da je ona dugo godina bila slaba točka, jer Odsjek na najprije nije imao vlastitog administratora, a kad se napokon na Fakultetu izborio za to da ga ima, trebalo je neko vrijeme da administracija zaista počne uredno i u punoj mjeri funkcionirati. To se dogodilo tek s dolaskom Mire Završki (god. 1976).

    Uz materijalno zaostajanje u suvremenim nastavnim sredstvima, vrlo ograničen rast biblioteke i, u usporedbi s razvijenim zemljama, slab dotok informacija, najveći je problem danas da anglistički profesionalci, zajedno uzevši vrlo širokog raspona interesa i solidnog znanja na pojedinim specifičnim područjima, ne mogu uskladiti taj svoj znanstveni potencijal s mogućnostima koje studentima pruža nastavni plan i program da bi ono što im zagrebačka anglistika nudi u korisnijoj mjeri i usvojili. Taj nesrazmjer karakterističan je za prilike u našem visokom školstvu uopće, njegov ekstenzivni razvoj uz tendenciju prema nivelaciji. Nadajmo se da će solidni znanstveni i stručni temelji koji postoje kao rezultat povijesti ovog Odsjeka, u dogledno vrijeme omogućiti racionalniji i skladniji suodnos znanstvenog rada i nastave, da bi se obrazovali što samostalniji i inicijativniji diplomirani anglisti.